KUA NOI 8. ProbuenaKristin i ja posveujemo ovu knjigu LGBT tinejderima.

Rodne vas odlike ne odreuju kao ljude.

Va vas duh odreuje.

Bit e bolje.

U srcu ste nam.

to god da vam "oni" govorili, u ivotu je zaista najvanija ljubav, uvijek ljubav.

ZAHVALEKao i uvijek, zahvaljujemo svojoj obitelji iz St. Martin's Pressa; sjajno je kad moemo iskreno rei da volimo i potujemo svojeg izdavaa!

U srcu nam je naa agentica Meredith Bernstein, bez koje Kua Noi ne bi postojala.

Velika hvala naim fanovima, koji su najpametniji, najcool Najbolji itatelji U Svemiru!

I posebno hvala naim poklonicima iz rodnog grada, uz koje je Turneja Kue Noi po Tulsi tako zabavna.

U srcu nam je Stephen Schwartz, jer nam je dopustio da se posluimo stihovima njegove magike pjesme. (I Jacku si u srcu, Stephen!)

P. S. Joshui Deanu iz Phyllisa: Hvala na citatima. Hihihihi!

Prvo poglavlje

NEFERETSvojevrstan ozlojeeni nemir probudio je Neferet, prije nego to je istinski napustila ono bezoblino mjesto izmeu snova i stvarnosti, ispruila je duge, graciozne prste da napipa Kalonu. Nadlaktica koju je dodirnula bila je vrsta, miiava. Koa mu je bila glatka i snana, ugodna pod jagodicama njezinih prstiju. Nije mu trebalo vie od tog sitnog, poput pera lakog milovanja. Prenuo se i eljno okrenuo prema njoj.

"Boice moja?" Glas mu je bio hrapav od sna i ponovnog buenja poude.

Iao joj je na ivce.

Svi su joj oni ili na ivce, jer nisu bili on.

"Ostavi me... Kronose." Morala je zastati i razmisliti prije nego to se sjetila njegova apsurdnog, preambicioznog imena.

"Boice, zar sam te neim oneraspoloio?"

Neferet je pogledala u njega. Mladi Ratnik Erebovih Sinova leao je ispruen na krevetu pokraj nje. Lijepo mu je lice bilo otvoreno, vidljivo spremno, a akvamarinske oi jednako upeatljive u svijeama obasjanom polumraku njezine lonice kao i ranije danas, kad ga je gledala kako vjeba u dvoritu dvorca. Tada je u njoj pobudio udnje, i bilo je dovoljno da mu uputi jedan zamaman pogled pa da joj on drage volje prie i uzalud, premda zduno, pokua dokazati da je boanstven ne samo imenom.

Problem je u tome to je Neferet ve tjelesno upoznala jednog besmrtnika, pa je tako krajnje intimno znala do koje je mjere ovaj Kronos zapravo uljez.

"Die", rekla je Neferet i naas uprla oi pune dosade u njegove plave.

"Diem, Boice?" Njegove vjee, ureene uzorkom tetovaa koje bi I rebale predstavljati oruje s kuglama i buzdovanima, iako su Neferet prije podsjeale na prtavi vatromet za etvrti srpnja, zbunjeno su se nabrale.

"Pitao si me ime si me to oneraspoloio, pa ti kaem: die. I to posve preblizu meni. To mi kvari raspoloenje. Vrijeme je da se udalji iz moje postelje." Neferet je uzdahnula i pucnula prstima, otputajui ga. "Idi. Smjesta."

Gotovo je prasnula u smijeh kad je primijetila neprikrivenu povrijeenost i zgranutost na njegovu licu.

Zar je ovaj mladi zaista vjerovao da bi mogao nadomjestiti njezina boanstvenog Prilenika? Drskost te pomisli samo je raspirila bijes u njoj.Sjenke unutar sjenki treptale su od iekivanja po kutovima lonice Neferet. Premda im nije dala do znanja da ih vidi, osjeala je njihovo komeanje. Godilo joj je.

"Kronose, pruio si mi razbibrigu, i nakratko mi dao izvjesnu mjeru naslade." Neferet ga je opet dotaknula, ovaj put manje njeno, i nokti su joj ostavili par uzdignutih, bolnih tragova du njegove miiave podlaktice. Mladi ratnik nije se lecnuo, ni odmaknuo. Umjesto toga, zadrhtao je od njezina dodira i disanje mu je postalo dublje. Neferet se osmjehnula. Znala je da ovome za poudu treba bol istog trena kad ju je pogledao u oi.

"Pruio bih ti jo naslade, ako mi dopusti", rekao je.

Neferet se osmjehnula. Jezik joj je polako zapalucao i obliznuo joj usne dok je promatrala kako je on gleda. "Moda u budunosti. Moda. Zasad traim od tebe da me ostavi i da me, naravno, nastavi tovati."

"Kad bih ti samo mogao pokazati koliko udim za tim da te tujem opet!' Kronos je izgovorio tu zavrnu rije kao da je eli pomilovati njome, a onda je pogrijeio i ispruio ruku prema njoj.

Kao da je ima pravo dodirnuti.

Kao da su njezine elje podlone njegovim potrebama i udnjama.

Sitan odjek iz njezine daleke prolosti, iz vremena za koje je bila uvjerena da je sahranjeno zajedno s njezinom ljudskou, dopro je do Neferet iz balzamiranih uspomena. Osjetila je dodir svojeg oca, pa ak i osjetila kiseo smrad njegova ueglog, alkoholiarskog daha kad joj je djetinjstvo prodrlo u sadanjost.

Neferet je reagirala trenutno. Lakoom udisaja podigla je ruku s ratnikove podlaktice i ispruila je, dlanom prema van, prema najblioj sjenki to joj je vrebala po zakucima lonice.

Mrak je reagirao na njezin dodir jo bre nego maloprije Kronos. Osjetila je njegovu smrtonosnu studen i poela se sladiti tim doivljajem, napose stoga to joj je poeo tjerati nadolazee uspomene. Nonalantnom je kretnjom poprskala Kronosa Mrakom, rekavi: "eli li stvarno taj bolni znamen, okusi moj hladni plamen."

Mrak koji je Neferet bacila na Kronosa halapljivo je prodro kroz njegovu mladu, glatku kou, presijecajui pruge jarkog crvenila kroz podlakticu koju je jo maloprije milovala.

Prostenjao je, premda ovaj put prije od straha negoli od strasti.

"A sad posluaj moju zapovijed. Ostavi me. I upamti, mladi ratnie, da boica sama izabire kada, gdje i kako e je drugi dotaknuti. Da nisi vie nikad prekoraio mjeru."

Drei se za raskrvarenu ruku, Kronos se duboko naklonio Neferet. Na zapovijed, Boice moja."

"Koja boice? Konkretno reci, Ratnie! Nemam elje da me se oslovljava nejasnim naslovima."

Reagirao je istog trena. "Utjelovljena Nyx. To je tvoj naslov, Boice moja."

Stisnuti pogled malo joj se smekao. Lice Neferet opustilo se u uobiajenu krinku ljepote i topline. "Tako treba, Kronose. Tako treba. Vidi li kako je lako mene zadovoljiti?"

Zarobljen njezinim smaragdnim pogledom, Kronos je kratko kimnuo, te stisnuo desnu aku nad srcem i rekao: "Da, Boice moja, Nyx moja", i ponizno se udaljio nauznak iz njezine lonice.

Neferet se opet osmjehnula. Kakve veze ima to to ona zapravo nije utjelovljena Nyx. Istini za volju, Neferet nije ni zanimalo igranje uloge utjelovljene boice. "To bi podrazumijevalo da sam ja neto manje od boice", kazala je sjenkama to su se sjatile oko nje. Zaista je bitna samo mo, a ako joj naslov Utjelovljene Nyx pomae da stekne mo, naroito meu Ratnicima iz reda Erebovih Sinova, onda je to naslov kojim e traiti da je se naziva. "Ali ja teim prema neemu veem, daleko veem od stajanja u sjeni jedne boice."

Uskoro e biti spremna izvesti sljedei korak, i znala je da e uspjeti izmanipulirati neke Erebove Sinove tako da stanu na njezinu stranu. Dobro, ne u dovoljnom broju da bi presudno mogli utjecati na ishod bitke svojom fizikom snagom, ali dostatno da bratoubilakom borbom raspre sranost ostalih Ratnika. Mukarci, pomislila je s prezirom. Tako ih lako obmanu krinke ljepote i naslova, tako se lako izrabe meni u korist.

Ta joj je pomisao bila ugodna, ali nije ju obuzela u dovoljnoj mjeri da nespokojno ne bi ustala iz kreveta. Neferet se umotala u svileni haljetak i izala iz lonice u hodnik. Prije nego to je svjesno razmislila kamo ide, shvatila je da je krenula prema stubitu to vodi prema utrobi dvorca.

Sjenke unutar sjenki lebdjele su za Neferet kao mrani magneti privueni sve jaom uznemirenou u njoj. Znala je da idu za njom. Znala je da su opasne i da se hrane njezinom nelagodom, njezinim bijesom, njezinom nespokojnom svijeu. Ali, zaudo, njihova ju je bliskost nekako smirivala.

Pri sputanju je zastala samo jedanput. Zato ponovno idem do njega? Zato mu noas doputam da mi prodre u misli? Neferet je odmahnula glavom kao da eli iz nje istjerati te nijeme rijei, i progovorila u usko, prazno stubite, obraajui se Mraku to je pozorno lebdio oko nje. "Idem zbog toga to sam to poeljela. Kalona je moj Prilenik. Ranu je zadobio dok me sluio. Posve je prirodno da mislim na njega."

Zadovoljno se osmjehnuvi, Neferet je nastavila silaziti zavojitim stubitem, lako potiskujui istinu: Kalona je zadobio ranu zato to ga je ona zarobila u stupicu, a uslugu koju joj sada ini, ini pod prisilom.

Stigla je do tamnice, isklesane u vjekovnoj davnini iz kamenita podnoja otoka Caprija ispod dvorca, i neujno krenula kroz bakljama rasvijetljeni hodnik. Ratnik iz reda Erebovih Sinova na strai pred zakraunatom odajom nije uspio suspregnuti iznenaen trzaj. Osmijeh se proirio na licu Neferet. Njegov joj je zgranuti izgled, proet strahom, dao do znanja da joj sve bolje polazi za rukom prividno materijaliziranje ni iz ega doli sjena i noi. To joj je poboljalo raspoloenje, ali nedovoljno da bi mekoa osmijeha ublaila strogi zapovjedni prizvuk u njezinu glasu.

"Odlazi. elim ostati nasamo sa svojim Prilenikom."

Erebov Sin oklijevao je tek trenutak, ali ta kratka stanka bila je dovoljna da se Neferet odlui pobrinuti za to da dotini Ratnik u sljedeih nekoliko dana svakako bude pozvan natrag u Veneciju. Moda zbog hitnog sluaja vezanog uz nekog njemu bliskog...

"Sveenice, ostavljam vas nasamo. Ali znajte da u ostati dovoljno blizu da vas ujem i javiti se na va poziv ako vam zatrebam." Ne pogledavi je u oi, Ratnik je stisnuo aku preko srca i naklonio se, premda prenisko da bi naklon njoj bio po volji.

Neferet ga je ispratila pogledom niz uski hodnik.

"Da", priapnula je sjenkama. "Osjeam da e se njegovoj partnerici dogoditi neto vrlo nezgodno."

Neferet je izgladila istu svilu svojeg haljetka i okrenula se prema zakljuanim drvenim vratima. Duboko je udahnula memljivi zrak tamnice.

Odmaknula je gusti uvojak kestenjaste kose s lica i otkrila svoju ljepotu, kao da se njome naoruava za boj.

Neferet je mahnula rukom prema vratima i ona su joj se otvorila. Zakoraila je u odaju.

Kalona je leao na golom zemljanom podu. Htjela mu je prirediti postelju, ali diskretnost joj je naloila to da radi. Stvarno nije bila stvar u tome da ga dri u zatoenitvu. Jednostavno je postupila mudro. On mora privesti kraju zadatak koji mu je postavila, to je za njega najbolje. Povrati li senjegovu tijelu previe one besmrtne snage, Kalonu e to samo zbuniti, alosno zbuniti. Naroito zbog toga to je dao rije da e djelovati kao njezin ma na Onome Svijetu i rijeiti ih oboje nelagode koju im je Zoey Redbird stvorila u ovome vremenu, u ovoj stvarnosti.

Neferet je prila njegovu tijelu. Njezin je Prilenik leao ispruen na leima, gol, pokriven samo velom svojih krila boje oniksa. Elegantno je kleknula, a zatim se prostrla bono, licem okrenuta prema njemu, po debelom ivotinjskom krznu koje je naloila da stave pokraj njega kako bi joj bilo ugodnije.

Neferet je uzdahnula. Dotaknula je Kalonino lice sa strane.

Koa mu je bila hladna kao i uvijek, ali beivotna. Nije uope reagirao na njezin posjet.

"Zato ti treba tako dugo, ljubavi moja? Zar se nisi bre mogao rijeiti jedne iritantne djevojure?"

Neferet ga je opet pomilovala; ovaj put, ruka joj je spuznula s njegova lica niz krivulju vrata, prela preko prsa i zaustavila se na udubljenjima koja mu definiraju preplet miia na abdomenu i struku.

"Prisjeti se svojeg zavjeta i ispuni ga, pa da te mogu iznova primiti u svoj zagrljaj i svoju postelju. Krvlju i Mrakom zavjetovao si se sprijeiti povratak Zoey Redbird u tijelo i time je unititi, da bih ja mogla ovladati ovim magikim suvremenim svijetom." Neferet je opet pomilovala besmrtnikov uski struk, potajice se smjekajui sebi u bradu. "E, da, a ti e biti meni uz bok dok budem vladala, naravno."

Nevidljive budalama iz Erebovih Sinova koje bi ih trebale uhoditi za raun Visokog vijea, crne paukolike niti to su drale Kalonu zarobljenog uz tlo zadrhtale su i pomaknule se, okrznuvsi Neferet po ruci svojim studenim ticalima. Na trenutak smetena njihovom zamamnom hladnoom, Neferet je otvorila dlan Mraku i pustila da joj se ispreplete oko zapea, zasijecajui joj se posve plitko u kou, nedovoljno da bi joj pritom nanio nepodnoljive bolove, tek toliko da si privremeno utai beskrajnu udnju za krvlju.

Prisjeti se prisege kojom si se zavjetovala...

Rijei su prohujale oko nje poput zimskog vjetra kroz ogoljene kronje.

Neferet se namrtila. Ne treba nju podsjeati. Jasna stvar da je svjesna svoje prisege. Kad je Mrak odluio ispuniti njezin nalog, zarobiti Kalonino tijelo i silom odagnati njegovu duu na Onaj Svijet, pristala je da e zauzvrat rtvovati ivot nekog nevinog, kojeg Mrak dotad nije uspio okaljati.

Prisega je i dalje na snazi. Pogodba i dalje vrijedi, ak i ako Kalona doivi neuspjeh, Tsi Sgili...

Rijei su se ponovno aptom oglasile oko nje.

"Kalona nee doivjeti neuspjeh!" proderala se Neferet, krajnje razjarena zbog drskosti kojom je se Mrak usuuje koriti. "A ako ga i doivi, sapela sam njegov duh da usliava moje naloge dokle god on bude bio besmrtan, tako da e ak i u neuspjehu meni donijeti pobjedu. Ali nee doivjeti neuspjeh." Ponovila je te rijei polako i razgovijetno, iznova ovladavajui svojom sve naprasnijom naravi.

Mrak joj je obliznuo dlan. To ju je blago zaboljelo, premda joj je godilo, i zagledala se u niti s naklonou, kao da su to tek pretjerano uzbuene makice to se nadmeu da joj privuku panju.

"Mile moje, samo se strpite. Nije jo ispunio cilj svojeg pohoda. Moj Kalona jo uvijek je puka ljutura. Samo mogu pretpostaviti da se Zoey jo zadrava na Onome Svijetu, ne posve iva i, naalost, jo ne ni mrtva."

Ticala opletena oko njezina zglavka zadrhtala su, i Neferet se naas uinilo da uje potmulo valjanje podrugljiva kruga podsmijeha u daljini.

Ali nije imala vremena razmiljati o moguim znaenjima takova zvuka, je li stvaran, ili je tek sastavni dio ovog sve ireg svijeta Mraka i moi to u sve veoj i veoj mjeri zauzima ono to je neko poznavala kao stvarnost, jer upravo u tom trenutku Kalonino se zarobljeno tijelo grevito trgnulo i on je naglo, bolno udahnuo punim pluima.

Pogled joj je smjesta poletio prema njegovu licu, pa je posvjedoila uasu otvaranja njegovih oiju, premda nisu bile nita vie od praznih, krvavih duplji.

"Kalona! Ljubavi moja!" Neferet je kleknula i nagnula se nad njega, ruku ustreptalih oko njegova lica.

Mrak koji joj je dotada obavijao zapea nabreknuo je od iznenadnog naleta moi, zbog ega se lecnula prije nego to su ticala strelovito napustila njezino tijelo i pridruila se bezbrojnim ljepljivim pipcima to su poput mree lebdjeli i pulsirali podno kamenog svoda tamnice.

Prije nego to je Neferet stigla oblikovati zapovijed kojom bi prizvala neko ticalo sebi i naloila mu da objasni takvo osebujno ponaanje, zasljepljujui bljesak svjetla, tako blistavog i sjajnog da je pred njim morala ukloniti oi, buknuo je sa stropa.

Mrea Mraka ulovila ga je, neljudskom otrinom presijecajui svjetlo i hvatajui ga u zamku.

Kalona je otvorio usta u bezvunom vrisku.

"to je bilo? Nareujem da mi kae to je sad ovo!" kriknula je Neferet.

Vratio ti se tvoj Prilenik, Tsi Sgili.

Neferet je netremice gledala kako Mrak silom skida kuglu zarobljenog svjetla iz zraka i s uasnim siktanjem zabija Kaloni duu natrag u tijelo kroz one duplje.

Krilati besmrtnik poeo se bolno koprcati. Podigao je ruke i njima prekrio lice, te poeo hrapavo, isprekidano dahtati.

"Kalona! Prilenie moj!" Neferet je reagirala automatski, kao dok je bila mlada iscjeliteljica. Dlanovima je pritisnula Kalonine ake, usredotoila se brzo i spretno, te rekla: "Uspokoji ga... ukloni mu bol... pretvori njegovu agoniju u crveno sunce to zalazi za obzorje, to nestane nakon to naas propara nono nebo koje eka u prikrajku."

Drhtaji koji su dotad kidali Kalonino tijelo gotovo smjesta su se poeli smirivati. Krilati besmrtnik duboko je udahnuo. Premda su mu se ake tresle, vrsto je primio Neferet za ruke i odmaknuo ih od svojeg lica. Zatim je otvorio oi. Bile su zagasite jantarne nijanse viskija, bistre i suvisle. Opet je postao potpuno svoj.

"Vratio si mi se!" Neferet je na trenutak osjetila tako silovito olakanje zbog toga to je on sada budan i pri svijesti da je zamalo zaplakala. "Ispunio si svoju misiju." Neferet je poela rukama otirati ticala to su jo uvijek uporno prianjala uz Kalonino tijelo, mrtei se zbog njihove tako oite nevoljkosti da prestanu zadravati njezina ljubavnika.

"Iznesi me iz zemlje." Glas mu je bio opor nakon duge utnje, ali rijei su mu bile lucidne. "Nosi me k nebu. Treba mi da vidim nebo."

"Da, naravno, ljubavi." Neferet je mahnula prema vratima, koja su se opet otvorila. "Ratnie! Moj se Prilenik probudio. Pomozi mu da se popne na krov dvorca!"

Erebov Sin koji ju je tako nedavno iziritirao bespogovorno je posluao njezinu zapovijed, premda je Neferet zamijetila da se sav zgranuo zbog Kalonina iznenadnog povratka u ivot.

Priekaj dok ne uje cijelu priu. Neferet ga je prostrijelila nadmonim podsmijehom. U najskorije vrijeme i ti i ostali Ratnici primat ete naredbe samo od mene, jer u suprotnom ete stradati. Ta joj je misao godila dok je izlazila za njima dvojicom iz podzemnih odaja davnanje utvrde na Capriju, uspinjui se kat po kat sve dok napokon nisu izbili s dugog kamenog stubita na krov.

Pono je ve bila prola. Mjesec je visio blizu obzorja, ut i teak, premda jo uvijek ne pun.

"Pomozi mu da sjedne na tu klupu, a onda nas ostavi", naredila mu je Neferet, mahnuvi prema istanano isklesanoj mramornoj klupi postavljenoj uz rub krova dvorca, odakle se pruao istinski velianstven pogled na ljeskanje Tirenskog mora. Ali Neferet nimalo nije zanimala ljepota oko nje. Odmahnula je Ratniku da ode i odagnala ga iz misli, premda je znala da e on smjesta javiti Visokom vijeu da se njezinu Prileniku dua vratila u tijelo.

To sada nije bitno. To e moi naknadno razrijeiti.

Sada su bitne samo dvije stvari: Kalona joj se vratio, a Zoey Redbird je mrtva.

Drugo poglavlje

NEFERET"Opii mi to, ispriaj mi sve polako i jasno, elim uivati u svakoj rijei." Neferet je prila Kaloni, klekla pred njega i poela milovati meka, tamna krila to su se labavo rasklopila oko besmrtnika kad je sjeo na klupu, lica podignuta prema nonom nebu, bronana tijela oplakana zlaanim sjajem mjeseca. Trudila se u sebi primiriti drhtaje od iekivanja njegova dodira, od povratka njegove hladne strasti, njegove studene jare.

"to bi htjela da ti kaem?" Nije ju pogledao u oi. Umjesto toga, otvorio je lice nebu, kao da moe upiti prostranstva svoda nad njima.

Lecnula se od njegova pitanja. Pouda je jenjala u njoj, a ruka joj je prestala milovati njegovo krilo.

"Htjela bih da mi potanko opie nau pobjedu, kako bih se mogla uz tebe sladiti njezinim prepriavanjem." Kazala mu je to polako, mislei da mu je mozak moda jo pomalo oamuen od nedavnog izmjetanja due.

"Nau pobjedu?" rekao je.

Neferet je stisnula zelene oi. "Dakako. Moj si Prilenik. Tvoja je pobjeda moja, kao to je moja tvoja."

"Gotovo si boanski velikoduna. Zar si postala boica za vrijeme mog izbivanja?"

Neferet ga je poela potanko prouavati pogledom. I dalje nije gledao u nju; glas mu je bio gotovo bezizraajan. Zar je on to drzak? Prela je preko njegova pitanja, premda ga je nastavila pomno motriti. "to se dogodilo na Onom Svijetu? Kako je Zoey skonala?"

Znala je to e joj rei istog trenutka kad su njegove jantarne oi napokon pronale njezine, premda je djetinjasto prekrila ui i poela ljuljati glavu naprijed-natrag, naprijed-natrag dok je izgovarao rijei koje su joj se poput maa zarivale u duu.

"Zoey Redbird nije mrtva."

Neferet je ustala i silom odmaknula dlanove s uiju. Odmaknula se nekoliko koraka od Kalone, tupo zurei u tekui safir nonog neba nad sobom. Poela je disati polako, paljivo, ne bi li obuzdala emocije koje su kiptjele u njoj. Kad je napokon osjetila da e to moi izvesti, a da ljutito ne zavriti u nebo, progovorila je.

"Zato? Zato nisi ostvario cilj svojeg pohoda?"

"Bio je to tvoj pohod, Neferet. Nikada moj. Prisilila si me da se vratim u predio iz kojeg sam bio prognan. Dogodilo se ono to se moglo i predvidjeti: Zoeyni prijatelji stali su uz nju. Uz njihovu pomo uspjela je izlijeiti svoju smrskanu duu i iznova pronai sebe."

"Zato to nisi sprijeio?" Glas joj je bio leden. Nije se ni naas okrenula prema njemu.

"Nyx."

Neferet je ula kako mu to ime silazi s usana kao da izgovara molitvu, tiho, prigueno, sa tovanjem. Osjetila je kako je probada ljubomora.

"Zato spominje boicu?" Praktiki je procijedila to pitanje.

"Umijeala se."

"Kako to misli?" Neferet se naglo okrenula. Od nevjerice proete strahom rijei su joj zvuale zadihano, prepune dvojbi. "Zar oekuje da povjerujem kako se Nyx doslovce uplela u tijek smrtnikog odabira?"

"Ne", rekao je Kalona, opet zvuei umorno. "Nije se uplela; umijeala se, i to tek nakon to se Zoey ve uspjela izlijeiti. Nyx ju je blagoslovila zbog toga. Taj blagoslov doprinio je spasenju nje i njezina Ratnika."

"Zoey je iva." Neferet je zvuala suho, hladno, beivotno.

"iva je."

"To znai da mi duguje podreenost svoje besmrtne due." Poela se udaljavati od njega, odlazei prema izlazu s krova.

"Kamo si pola? to e sada biti?"

Zgaena onim to je doivjela kao slabost u njegovu glasu, Neferet se okrenula prema njemu. Isprsila se visoko i ponosito, i ispruila ruke da bi joj ljepljive niti to su cijelo vrijeme pulsirale oko nje mogle slobodno dodirivati kou, milovati je.

"to e sada biti? Pa, to je posve jednostavno. Pobrinut u se za to se Zoey odvue natrag u Oklahomu. Tamo u, onako kako sama elim, ostvariti zadatak u kojem si ti podbacio."

Besmrtnik je uputio pitanje njezinim sve udaljenijim leima. "A to e biti sa mnom?"

Neferet je zastala i osvrnula se prema njemu. "Ti e se takoer vratiti u Tulsu, samo zasebno. Potreban si mi, ali ne moe se vie pojavljivati u javnosti samnom. Zar se ne sjea, ljubavi, da si sada ubojica? Na tebi lei odgovornost za smrt Heatha Lucka."

"Ona lei na nama", rekao je.

Svileno mu se osmjehnula. "Ne, prema miljenju Visokog vijea." Pogledala ga je u oi. "Evo kako e biti. elim da brzo povrati snagu. Do smiraja sutranjeg dana morat u izvijestiti Visoko vijee da ti se dua vratila u tijelo, te da si mi priznao kako si ubio tog ljudskog djeaka zbog toga to si njegovu mrnju prema meni smatrao prijetnjom. Kazat u im da sam te samilosno kaznila, budui da si bio uvjeren da me titi. Odredila sam za tebe samo stotinu udaraca biem, a zatim te prognala iz svoje blizine na stotinu godina."

Kalona se upinjao da se zadri u sjedeem poloaju. Neferet je bilo drago kad je opazila bljesak ljutnje u njegovim jantarnim oima.

"Oekuje punih stotinu godina biti liena mojeg dodira?"

"Naravno da ne. Velikoduno u ti dopustiti da mi se vrati nakon to li se rane zalijee. Nakon toga u i dalje raspolagati tvojim dodirom; to se samo nee odvijati pred znatieljnim oima javnosti."

Podigao je obrvu. Pomislila je kako odie nabusitou, ak i tako oslabljen i poraen.

"Koliko dugo oekuje da se krijem po sjenama i pretvaram da se lijeim od nepostojeih rana?"

"Oekujem da mi ne izlazi na oi sve dok ti stvarne rane ne zarastu." I hitrom, preciznom kretnjom, Neferet je prislonila zapee uz svoje usne i duboko ga zagrizla, smjesta otvarajui krunu, krvavu ranu. Zatim je poela izvoditi krune pokrete podignutom rukom, prosijavajui zrak dok su joj ljepljive niti Mraka prodrljivo palucale po zapeu, poput pijavica prianjajui uz krv. vrsto je stisnula zube, silei se da ostane posve mirna ak i kad su se pipci poeli otro zabadati i zabadati u nju. Kad je stekla dojam da su dovoljno nabubrili, Neferet im se obratila tiho, s ljubavlju. "Primili ste svoj danak. Sad morate izvriti moj nalog." Prela je pogledom s nabreklih ticala Mraka na svojeg besmrtnog ljubavnika. "Duboko ga izbiujte. Stotinu puta." Neferet je bacila Mrak na Kalonu.

Onemoali besmrtnik stigao je tek rairiti krila i baciti se prema rubu krova dvorca. Britki pipci ulovili su ga usred skoka. Ovili su mu se oko osjetljivog podnoja krila, na spoju s njegovom kraljenicom. Umjesto da skoi s krova, ostao je zarobljen, privezan uz pradavnu kamenu balustradu dok je Mrak poinjao polako, metodino zasijecati brazgotine na njegovim golim leima.

Neferet je to promatrala sve dok mu ponosita, markantna glava nije poraeno klonula, a tijelo mu se poelo grevito trzati sa svakim reskim udarcem.

"Nemojte mu nanijeti trajne oiljke. Kanim ponovno uivati u ljepoti njegove koe", rekla je, te okrenula lea Kaloni i odlunim korakom otila s krvlju oblivenog krova.

"Izgleda da sve moram uiniti sama, a toliko jo posla ima... toliko posla..." priapnula je Mraku koji joj se vrzmao oko glenjeva.

Neferet se tada uinilo da je u sjenkama u dubini sjenki primijetila obris masivnog bika koji je promatra pohvalno, s nasladom.

Neferet se osmjehnula.

Tree poglavlje

ZOEYPo bezbrojiti put pomislila sam kako je udesna prijestolna dvorana Sgiach. Ona je vampyrska kraljica iz davnine, ona koja Odrubljuje Sve Glave, izuzetno mona i okruena vlastitim, osobnim Ratnicima koji se zovu uvari. Kvragu, svojedobno se ak usudila suprotstaviti Visokom vampyrskom vijeu, i pobijedila je, ali zamak joj nije gadna srednjovjekovna varijanta autokampa s poljskim zahodima (fuj). Zamak Sgiach je utvrda, ali, kako to kau tu u kotskoj, otmjena utvrda. Kunem se, pogled sa svakog prozora okrenutog prema moru, ali pogotovo iz prijestolne dvorane, lako je nevjerojatan da djeluje kao da bi trebao biti na HDTV-u, a ne tu, ispred mene, u stvarnom ivotu.

"Ovdje je prekrasno." Okej, priati sama sa sobom, pogotovo neposredno nakon to sam bila, je li, ne sasvim pri sebi na Onom Svijetu moda mi i nije bilo ba pametno. Uzdahnula sam i slegnula ramenima. "ta god. Nala mi nije tu, Stark nije skroz pri sebi, Afrodita s Dariusom radi stvari o kojima radije ne bih razmiljala, a Sgiach je otila izvodit nekakvu magiku ili rasturat na vjebanju superjunake klase sa Seorasom, pa mi nekako nema druge nego da priam sama sa sobom."

"Samo sam provjeravala e-mail, nema u tome ni magike ni rasturanja."

Valjda sam na to trebala poskoiti. Mislim ono, kraljica kao da se materijalizirala iz zraka pokraj mene, ali od one smrskane sluenosti na Onom Svijetu oito sam stekla dosta visoku toleranciju na prepadanje. K tome, s ovom vampyrskom kraljicom osjeala sam se neobino blisko. Da, ulijeva ona strahopotovanje, ima lude moi i sve to, ali u ovih nekoliko tjedana otkako smo se Stark i ja vratili nije me ispustila iz vida. Dok su se Afrodita i Darius odurno ljubakali i hodali plaom drei se za ruke, i dok je Stark spavao i spavao i spavao, Sgiach i ja provodile smo vrijeme zajedno. Ponekad u razgovoru, ponekad ne. Proli su ve dani otkako sam zakljuila da je ona najcool ena koju sam u ivotu upoznala, i meu vampovima, a i inae.

"ali se, je 1 tako? Ti si ratnika kraljica iz davnine koja ivi u zamku na otoku na koji nitko ne moe stupiti bez tvog doputenja, a provjerava e-mail? Meni to zvui ko magika."

Sgiach se nasmijala. "Znanost esto djeluje zagonetnije od magike, barem meni, odvajkada. Kad smo kod toga, upravo razmiljam o tome kako je udno to dnevna svjetlost tako ozbiljno utjee na tvojeg uvara."

"Ne samo na Starka. Mislim ono, njemu je u zadnje vrijeme loije budui da je, je li, budui da je ranjen." Jezik mi se zapleo i zastala sam, jer nisam htjela priznati kako mi je teko gledati svog Ratnika i uvara u tako oito loem stanju. "To stvarno nije uobiajeno za njega. Obino moe ostati pri svijesti danju, makar ne moe istrpjeti izravno sunce. Tako je sa svim crvenim vampyrima i poetnicima. Sunce ih sredi."

"Pa, mlada kraljice, to to te tvoj uvar ne moe uvati preko dana moglo bi ti stvoriti znaajne potekoe."

Slegnula sam ramenima, premda su mi od njenih rijei kraljenicom prostrujali srsi, moda od proroanske slutnje. "A da, eto, u zadnje vrijeme sam se nauila brinuti sama za sebe. Mislim da u se moi samostalno provui kroz nekoliko sati dana", rekla sam s otrinom u glasu koja je iznenadila ak i mene.

Sgiach je ulovila moj pogled zelenkastojantarnim oima. "Ne dopusti da od toga otvrdne."

"Od toga?"

"Od Mraka i borbe protiv njega."

"Zar ne moram biti tvrda da bih se mogla boriti?" Sjetila sam se kako sam pribila Kalonu za stijenku arene na Onom Svijetu ratnikim claymoreom, i eludac mi se stisnuo.

Odmahnula je glavom, a posljednja svjetlost dana odrazila joj se s pramena srebrne kose, odbljesnuvi poput mjeavine cimeta i zlata. "Ne, mora biti jaka. Mora biti mudra. Mora poznavati samu sebe i svoje povjerenje ukazivati samo dostojnima. Dopusti li borbi protiv Mraka da te otvrdne, izgubit e iru sliku."

Odvratila sam pogled od nje i zagledala se u sivoplavu puinu oko otoka Skye. Sunce je zalazilo u ocean, prostirui njene ruiaste i koraljne nijanse preko sve tamnijeg neba. Bilo je prekrasno i spokojno, i sve mi je izgledalo krajnje uobiajeno. Dok sam tu stajala, bilo mi je teko zamisliti da negdje tamo vani, u svijetu, vrebaju zlo i Mrak i smrt.

Ali Mrak je postojao tamo negdje, vjerojatno dozlaboga umnogostruen. Kalona me nije uspio ubiti, a zbog toga e se Neferet stvarno, stvarno razbjesnjeti.

Ve od same pomisli na znaenje toga, na to da u se morati opet nositi s njom i Kalonom i cijelom tom uasnom kakicom koja stalno prati njih dvoje, osjetila sam se nevjerojatno umorno.

Okrenula sam se od prozora, isprsila se i pogledala Sgiach ravno u oi. "to ako mi se vie ne da boriti? to ako elim ostati ovdje, pa makar nakratko? Stark nije jo sasvim svoj. Mora se odmoriti i prizdraviti. Ve sam poslala Visokom vijeu onu poruku o Kaloni. Znaju da je ubio Heatha i zatim pokuao dokrajiti mene, kao i to da je Neferet do grla umijeana u sve i da se urotila s Mrakom. Visoko vijee moe izai nakraj s Neferet. Kvragu, odrasli moraju izai nakraj s njom i sa zlim gadarijama koje ona stalno nanosi svemu ivom."

Sgiach je nastavila utjeti, pa sam uzela daha i nastavila brbljati.

"Klinka sam. Sedamnaest mi je godina. I to jedva. Koma sam iz geometrije. panjolski mi ne ide. Jo ne mogu ni na izbore izai. Nisam odgovorna za borbu protiv zla, nego za maturiranje u srednjoj koli i, po mogunosti, preivljavanje Promjene. Dua mi je bila smrskana, a deka su mi ubili. Zar ne zasluujem predah? Pa makar mali?"

Sasvim sam se iznenadila kad mi je Sgiach sa smijekom rekla: "Da, Zoey, smatram da zasluuje."

"Hoe rei, smijem ostati tu?"

"Koliko god te volja. Znam kako je to kad osjea da te svijet prejako stie sa svih strana. Ovdje je svijetu, kao to kae, doputeno da ue samo na moju zapovijed, a uglavnom mu zapovijedam da ne prilazi."

"to je s borbom protiv Mraka i zla i ega sve ne?"

"Zatei e je i kad se vrati."

"Opa. Ozbiljno?"

"Ozbiljno. Ostani ovdje, na mom otoku, sve dok ti se dua istinski ne odmori i obnovi, i dok ti savjest ne naloi da se vrati u svoj svijet i svoj lamonji ivot."

Zanemarila sam sitan ubod koji je u meni izazvala rije savjest. "I Stark moe ostati sa mnom, je l tako?"

"Naravno. Kraljica uza se uvijek mora imati svojega uvara."

"Kad smo kod toga," brzo sam rekla, sretna to mogu skrenuti temu s pitanja savjesti i borbe protiv zla, "koliko je dugo Seoras ve tvoj uvar?"

Kraljiine su se oi smekale, a smijeak joj je postao slai, topliji i ak jo ljepi. "Seoras je postao moj Zavjetovani uvar prije vie od pet stotina godina."

"Vrag te nee! Pet stotina godina? Pa koliko si ti onda stara?"

Sgiach se glasno nasmijala. "Nakon izvjesne toke, ivotna je dob nebitna, zar ne?"

"A i ni ti lepe pitat pucu kolko joj je let."

ak i da nita nije rekao, znala bih da je Seoras uao u prostoriju. Lice Sgiach promijeni se kad je on uz nju. Kao da joj upali prekida od kog u njoj neto zasja mekim, toplim sjajem. A kad joj je uzvratio pogled, samo naas, nije djelovao sasvim grubo i prekaljeno, onako u stilu "radije bih te razvalio ko beba zveku nego razgovarao s tobom".

Kraljica se nasmijala i dotaknula nadlakticu svog uvara tako intimno da sam se ponadala da emo Stark i ja uspjeti pronai barem djeli toga to postoji izmeu njih dvoje. A ako me on bude zvao pucom i nakon pet stotina godina, e pa i to bi mi bilo prilino cool.

Heath bi me zvao pucom. Dobro, curom, vjerojatnije. Najvjerojatnije bi me samo zvao Zo, zauvijek samo svojom Zo.

Ali Heath je mrtav i pokojni, i nikad me vie nee nikako zvati.

"Mlada kraljica, on te iekuje."

Zgranuto sam blenula u Seorasa. "Heath?"

Ratnik me pogledao mudro, s razumijevanjem, i progovorio blagim tonom. "Je, tvoj te Heath borme iekuje negdi tam f budunosti, al to sam za tvoga uvara rekel."

"Stark! O, dobro je, probudio se." Znala sam da mi se u glasu uje krivnja. Nisam imala namjeru i dalje misliti na Heatha, ali teko sam se suzdravala. Bio mi je u ivotu od moje devete godine, a mrtav je tek nekoliko tjedana. Pribrala sam misli, uputila kratak naklon Sgiach, i krenula prema izlazu.

"Ni ti on u odaji", rekao je Seoras. "Deec ti je tam prek v lugu. Zamolil te da mu tamo dojde."

"Izaao je?" Iznenaeno sam zastala. Otkako se Stark vratio s Onog Svijeta, bio je tako slab i onemoao da je mogao praktiki samo jesti, spavati i igrati videoigrice sa Seorasom, to je zapravo bio superudan prizor, kao nekakav spoj srednje kole s filmom Hrabro Srce i igricom "Je, deec je prestal pimplat oko svoje minkice i sad se spet ponaa kak za jenega uvara i spada."

Stavila sam aku na bok i stisnutih oiju pogledala starog Ratnika. "Zamalo je poginuo. Izrezuckao si ga na komadie. Bio je na Onom Svijetu. Daj mu se malo skini s vrata. Pobogu."

"Je, dobre, al ni on zaprav hmrl, je 1 tak?"

Prevrnula sam oima.

"Kae, u lugu je?"

"Je."

"Oki doki."

Dok sam se urila kroz vrata, ispratio me glas Sgiach. "Ponesi onu lijepu maramu koju si kupila u selu. Veeras je hladno."

Bilo mi je pomalo udno uti takvo to od Sgiach. Mislim ono, da, na Skyeu je hladno (i najee kino), ali poetnici i vampovi ne osjeaju vremenske promjene kao ljudi. Ali, ta god. Kad ti ratnika kraljica kae da neto napravi, obino je najpametnije posluati je. I tako sam svratila u golemu sobu koju sam dijelila sa Starkom i uzela maramu koju sam prebacila preko ruba kreveta s baldahinom. Bila je od kamira krem boje, s upletenim zlatnim nitima, i imala sam dojam da vjerojatno ljepe izgleda dok tako visi naspram grimiznih zavjesa nad posteljom nego oko moga vrata.

Naas sam zastala i pogledala krevet koji sam proteklih tjedana dijelila sa Starkom. Tu sam se znala sklupati uz njega, drati ga za ruku i odmarati glavu na njegovu ramenu dok sam ga promatrala kako spava. Ali nita vie. Nije me pokuao ni zafrkavanjem nagovoriti da se barimo.

Sranje! Stvarno mu nije dobro!

Sva sam se zgrozila u sebi dok sam nabrajala koliko je puta Stark propatio zbog mene: strijela ga je zamalo ubila zato to je primio hitac namijenjen meni, morao je biti sav izrezan i onda smaknuti dio sebe kako bi proao na Onaj Svijet i tamo mi se pridruio, a onda ga je Kalona smrtno ranio zato to je smatrao kako je to jedini nain da dopre do onoga smrskanog u meni.

Samo, ja sam ga i spasila, podsjetila sam se. Stark je imao pravo, pogled na to kako ga Kalona mui natjerao me da doem sebi, a zbog toga je Nyx prisilila Kalonu da udahne traak smrtnosti Starku u tijelo, vrati mu ivot i otplati danak koji je dugovao zato to je ubio Heatha.

Hodala sam prekrasno ukraenim zamkom, kimala glavom Ratnicima koji su mi se s potovanjem klanjali, i razmiljala o Starku, automatski ubrzavajui korak. to mu je dolo da se odvue van nakon svega to je proao?

Kvragu, ne znam to mu je dolo. Drugaiji je otkako smo se vratili.

Pa, jasna stvar da je drugaiji, strogo sam se opomenula, osjetivi se jadno i nevjerno. Moj je Ratnik uspio otputovati na Onaj Svijet, gdje je umro i gdje ga je jedan besmrtnik vratio u ivot, a zatim se naprasno vratio u posve slabo i izmrcvareno tijelo.

Samo, prije toga. Prije nego to smo se vratili u stvarni svijet, neto se dogodilo izmeu nas. Neto se za nas promijenilo. Barem sam ja tako mislila. Bili smo superintimni na Onom Svijetu. Nevjerojatno sam se osjeala dok je pio iz mene. Bilo je to neto vie od seksa. Da, bilo je ugodno. Zbilja, zbilja ugodno. To ga je izlijeilo, ojaalo i nekako uspjelo popraviti ono to je i dalje bilo slomljeno u meni, tako da su mi se tetovae vratile.

A od ove nove bliskosti sa Starkom gubitak Heatha postao mi je podnoljiv.

Zato se onda osjeam tako potiteno? ta mi je?

Sranje. Nemam pojma.

Mama bi tu imala pojma. Sjetila sam se svoje mame i osjetila neoekivanu i uasnu usamljenost. Dobro, zabrljala je stvar i odluila se, ukratko reeno, za novog mua umjesto mene, ali svejedno mi je mama. Fali mi, priznao je glasi u mojoj glavi. Zatim sam protresla glavom. Ne. Imam ja i dalje svoju "mamu". Baka mi je to, i vie od toga.

"Baka to zapravo meni nedostaje." A onda me, naravno, poela gristi savjest jer je nisam ni nazvala otkako sam se vratila. Okej, jasno, znala sam da e baka osjetiti da mi se dua vratila, da sam na sigurnom. Oduvijek je bila izuzetno intuitivna, pogotovo kad se o meni radi. Ali trebala sam joj se javiti.

Izuzetno alosna i razoarana u sebe, zagrizla sam usnu i omotala si maramu od kamira oko vrata. Drala sam joj rubove vrsto uza se dok sam prelazila onaj starinski most preko opkopa, a hladan je vjetar ibao oko mene. Ratnici su upravo palili baklje, i pozdravila sam deke koji su mi se naklonili. Trudila sam se ne gledati jezovite lubanje na kolcima postavljene oko baklji. Ozbiljno. Lubanje. Ono, pravih mrtvaca. Dobro, sve su bile stare i smeurane i uglavnom sasvim liene tkiva, ali svejedno, odurno.

Pazei da mi pogled ne padne na njih, otila sam uzdignutim putem preko movarnog tla koje okruuje zamak s kopnene strane. Kad sam stigla do uske ceste, skrenula sam nalijevo. Sveti Lug lei tek malo dalje od zamka i inilo mi se da se prostire u beskraj na suprotnoj strani ceste.

Znala sam gdje se nalazi, ali ne zato to sam se sjeala da su me pronijeli pokraj njega, kao mrtvo truplo, dok su me nosili do Sgiach. Znala sam gdje se nalazi zato to sam proteklih tjedana, dok se Stark oporavljao, osjeala da me lug privlai. Kad nisam bila s kraljicom, ili s Afroditom, ili kad se nisam brinula za Starka, odlazila sam na duge etnje po njemu.

Podsjeao me na Onaj Svijet, i bilo me strah toga to me ta uspomena u isti mah tjei i proima jezom.

Svejedno, navraala sam u Sveti Lug, odnosno Croabh, kako ga Seoras zove, ali uvijek sam mu dolazila preko dana. Nikada nakon zalaska sunca. Nikada nou.

Hodala sam cestom. Baklje su bile postavljene pokraj puta. Bacale su treperave sjene po rubu luga, dajui mi dovoljno svjetlosti da uspijem razabrati traak tog mahovinastog, magikog svijeta, ograenog pradavnim Stablima. Izgledao je drugaije kad sunce vie nije stvaralo ivi baldahin od kroanja. Vie mi nije djelovao poznato, i osjetila sam kako mi marci struje povrinom koe, kao da su mi osjetila postala krajnje pozorna.

Pogled su mi neprestano privlaile sjene unutar luga. Zar su crnje nego io bi trebale biti? Vreba li tu unutra neto to nije sasvim kako treba? Stresla sam se, i upravo tada sam krajikom oka opazila neko kretanje neto nie niz cestu. Srce mije poskakivalo po grudnom kou dok sam kiljila preda se, napola oekujui da ugledam krila i studen, zlo i ludilo...

Umjesto toga, srce mi je iz drugih razloga jo jae poskoilo od onoga io sam vidjela.

Ondje je stajao Stark, izmeu dva stabla koja su se ovila jedno oko drugoga i stvorila jedno. Isprepletene grane stabala krasile su privezane trake tkanine, jedne arene, druge izlizane i izblijedjele i pokidane. Ono tvori smrtni pandan onog drveta za vjeanje koje stoji pred Lugom Nyx na Onom Svijetu, ali injenica da se ovo nalazi u "stvarnom" svijetu ne znai da je ita manje spektakularno. Pogotovo dok pred njim stoji deko i gleda mu u kronju, a nosi MacUallisov tartan zemljanih tonova na tradicionalni Ratniki nain, s kamom i sporranom i svakojakim seksi konim asesoarima (kako bi to Damien rekao) punim metalnih zakovica.

Zagledala sam se u njega kao da ga godinama nisam vidjela. Stark mi je izgledao snano i zdravo i totalno prelijepo. Upravo sam se zanijela u razmiljanje o tome to to tono koti nose, ili ne nose, pod tim kiltovima, kad se okrenuo prema meni.

Smijeak mu je obasjao oi. "Praktiki te ujem kako razmilja."

Obrazi su mi se istog trenutka zaarili, pogotovo zato to Stark doista ima sposobnost osjeanja mojih emocija. "Ne bi me smio oslukivati sve dok nisam u opasnosti."

Osmijeh mu je postao frajerski, a oi su mu se vragolasto zakrijesile. "Onda ne razmiljaj tako glasno. Ali u pravu si. Nisam te smio prislukivati, jer uo sam neto sasvim suprotno od onog to je za mene opasnost."

"Samo se ti pravi vaan", rekla sam mu, ali ni ja nisam uspjela suspregnuti osmijeh na svom licu.

"Nego to, ali ja se za tebe pravim vaan."

Stark mi je pruio ruku kad sam mu prila, i prsti su nam se isprepleli. Dodir mu je bio topao, ruka snana i vrsta. Ovako blizu, primijetila sam da jo uvijek ima podonjake, ali vie nije bio onako smrtno blijed kao nekada. "Opet si onaj stari!"

"A da, trebalo mi je neko vrijeme; udno sam spavao, ne onako spokojno kako bih trebao, ali kao da se danas u meni ukljuio neki prekida i baterije su mi se napokon napunile."

"Tako mi je drago. Jako sam se brinula zbog tebe." Kad sam to rekla, shvatila sam koliko je to tono, i jo sam blebnula: "Falio si mi, zna."

vre mi je stisnuo ruku i privukao me blie sebi. Iz njega je iezla sva frajerska posprdnost. "Znam. Osjeala si se daleko i prestraeno. to ti je bilo?"

Krenula sam mu kazati da se vara, da sam ga samo putala na miru da se oporavi, ali rijei koje su se uobliile i pobjegle mi s usana bile su iskrenije. "Jako si nastradao zbog mene."

"Ne zbog tebe, Z. Nastradao sam zato to je Mraku upravo to cilj, on nastoji unititi svakoga od nas koji se bori za Svjetlo."

"Da, dobro, samo bih voljela da Mrak krene neko vrijeme gnjaviti nekog drugog i pusti te da se odmori."

Bubnuo me ramenom. "Znao sam u to ulazim kad sam ti dao svoju prisegu. To mi tada nije smetalo, to mi sada ne smeta, i to mi i dalje nee smetati za pedeset godina. A, Z, stvarno ne zvuim naroito muevno i uvarski kada kae da me Mrak 'gnjavi'."

"uj, ozbiljno ti to govorim. Pitao si to mi je bilo, pa, brinula sam se da si ovaj put moda prejako nastradao." Nesigurno sam zastala, odupirui se suzama koje su mi neoekivano navrle kad sam napokon shvatila. "Tako jako kao da vie nikada nee ozdraviti. I da e me onda i ti napustiti."

Heathova se prisutnost tako opipljivo osjeala izmeu nas da sam napola oekivala da on iskorai iz luga i kae mi: Daj, smiri se, Zo. Nema plakanja. Prejako ti idu mrklje dok places. A od te misli mi je, jasna stvar, postalo jo lee da ne briznem u pla.

"Sluaj me, Zoey. Ja sam tvoj uvar. Ti si moja kraljica; to je neto vie od Nadsveenice, tako da je naa spona jo snanija nego kod obinog uvjetovanog Ratnika."

vrsto sam mirnula. "I bolje, jer mi se ini kao da mi rune stvari slalno nastoje oteti sve koje volim."

"Nitko ti nikad nee oteti mene, Z. Prisegnuo sam zavjetom na to." Nasmijeio se, a u oima mu je bilo takve sigurnosti i povjerenja i ljubavi da mi je dah zastao u grlu. "Nikad me se nee rijeiti, mo bann ri."

"I bolje", tiho sam rekla i naslonila glavu na njegovo rame kad me privukao u svoju polukruno savijenu ruku. "Dojadilo mi je ve sve ovo naputanje."

Poljubio me u elo i promrmljao mi uz kou: "Aha, i meni." "Da ti pravo kaem, mislim da je stvar samo u tome to sam umorna. Nita vie. I ja moram napuniti baterije." Pogledala sam u njega. "Nee se ljutiti ako ostanemo ovdje? N-ne ide mi se odavde i ne vraa mi se u,.. u..." Poela sam oklijevati, ne znajui tono kako da pretoim svoje osjeaje u rijei.

"U sve ono, i dobro i loe. Znam to hoe rei", kazao je moj uvar. "Sgiach nema nita protiv?"

"Kae da moemo ostati dokle god mi to savjest doputa", rekla sam mu s pomalo oporim smijekom. "A u ovom trenutku savjest mi to svakako doputa."

"Meni to dobro zvui. Ne uri mi se da se vraam u sve te drame s Neferet koje nas sigurno tamo ekaju."

"Znai, ostajemo neko vrijeme?"

Stark me zagrlio. "Ostajemo dok ti ne kae da idemo."

Sklopila sam oi i opustila se u Starkovu naruju, osjeajui kao da mi je golem kamen pao sa srca. Kad me upitao: "Hej, bi li mi uinila neto?" odgovorila sam mu smjesta i s lakoom: "Da, bilo to."

Osjetila sam kako se tiho zacerekao. "Od tog odgovora doe mi da promijenim ono to sam te htio zamoliti."

"Ne bilo to u tom smislu." Blago sam ga gurnula, makar su me oblijevali valovi olakanja zbog toga to se Stark definitivno opet ponaa kao Stark.

"Ne?" Pogled mu je preao s mojih oiju na moje usne, i odjednom |e izgledao manje frajerski, a vie gladno, i od tog pogleda osjetila sam marce u elucu. Zatim se prignuo i poljubio me, tvrdo i dugo, i potpuno mi time oduzeo dah. "Jesi li ba sigurna da ne misli na bilo to u tom smislu?" upitao me glasom dubljim i hrapavijim nego inae.

"Ne. Da."

iroko se osmjehuo. "Koje od to dvoje?"

"Ne znam. Ne mogu misliti kad me tako ljubi", iskreno sam mu rekla.

"Onda te ee moram tako ljubiti", rekao je.

"Okej", rekla sam mu, sva oamuena, dok su mi koljena udno klecala.

"Okej", ponovio je. "Ali kasnije. Sada u ti pokazati kako sam snaan kao uvar i postaviti ti ono pitanje koje sam prethodno i namjeravao." Zavukao je ruku u konu torbicu, zvanu sporran, objeenu preko tijela i iz nje izvukao dugu, usku traku MacUallisova tartana, podigavi je tako da je blago zalelujala na povjetarcu. "Zoey Redbird, eli li vezati svoje elje i snove za budunost uz mene u voru na drvetu za vjeanje?"

Oklijevala sam samo na sekundu, tek toliko da stignem osjetiti otru bol stvorenu izostankom Heatha, izostankom one niti budunosti koja nikad ne bi bila mogua, a onda sam treptanjem rastjerala suze iz oiju i odgovorila svojem uvaru Ratniku.

"Da, Stark, vezat u svoje elje i snove za budunost uz tebe."

etvrto poglavlje ZOEY"ta moram napraviti sa svojom maramom od kamira?"

"Istrgati traku iz nje", rekao je Stark.

"Jesi ba siguran?"

"Aha, dobio sam upute ravno od Seorasa. I njih i hrpetinu mudrijakih komentara o tome kako je alosno to sam tako polovino obrazovan i jo neto o tome kako si ne znam razlikovat guzicu od uha ili lakta, pa jo neto o tome da sam prava ritica, a ne znam kog mu vraga to znai."

"Ritica? Ono, kao deminutiv enskog imena Rita?"

"Ne bih rekao..."

Stark i ja odmahnuli smo glavama, potpuno se slaui oko Seorasa i njegove osebujnosti. "Uglavnom," nastavio je Stark, "rekao je da komadi tkanine moraju potjecati od neega to je moje i neega to je tvoje, i ti predmeti moraju svakome od nas biti posebno dragi." Osmjehnuo se i cimnuo moju svjetlucavu, skupu, prekrasnu novu maramu. "Tebi se ova jako svia, zar ne?"

"Aha, toliko da je radije ne bih potrgala."

Stark se nasmijao, izvukao kamu iz korica na svom pojasu i pruio mi je, "Ba dobro, znai da e zavezana za moj tartan stvoriti snaan vor izmeu nas."

"Ma da, samo to taj tartan tebe nije kotao osamdeset eura, to je vie od sto dolara. Mislim", promrsila sam dok sam uzimala kamu od njega.

Umjesto da mi prepusti oruje, Stark je zastao. Njegov je pogled pronaao moj. "Ima pravo. Nije me kotao nita u novcu. Kotao me u krvi."

Ramena su mi se objesila. "Oprosti. Ma sluaj me samo kako cendram o novcu i nekakvoj marami. Ma, kvragu! Sad ve zvuim kao Afrodita."

Stark je obrnuo kamu u ruci, tako da mu je sjeivo dotaknulo prsa iznad srca. "Ako se pretvori u Afroditu, zabit u si ga u grudi."

"Ako se pretvorim u Afroditu, zabij ga prvo meni." Ispruila sam ruku prema kami, koju mi je ovaj put dao.

"Dogovoreno." iroko se osmjehnuo.

"Dogovoreno", rekla sam, a onda probola nacifrani rub svog novog ala i brzim trzajem istrgnuta iz njega dugu, tanku traku. "I to sad?"

"Izaberi jednu granu. Seoras kae da ja trebam primiti svoj komad, a ti primi svoj. Zavezat emo ih jedan za drugi, i ono to poelimo za nas dvoje postat e povezano."

"Stvarno? To je super romantino."

"Da, znam." Ispruio je ruku i preao jednim prstom po mom obrazu. "Sad mi je krivo to to nisam izmislio, samo za tebe."

Pogledala sam ga u oi i kazala mu tono ono to mi je bilo na umu. "Ti si najbolji uvar na svijetu."

Stark je odmahnuo glavom, sav ozbiljan. "Nisam. Ne govori to."

Prela sam mu prstom po obrazu, onako kao i on meni. "Za mene jesi, Stark. Za mene si ti najbolji uvar na svijetu."

Malo se opustio. "Za tebe u nastojati to biti."

Odmaknula sam pogled s njegovih oiju prema drevnom stablu. "Tamo." Pokazala sam jednu nisku granu koja se ravala tako da je liem i granicama oblikovala savreno srce. "Ono je nae mjesto."

Zajedno smo prili stablu. Tamo smo, kao to je objasnio uvar Sgiach, Stark i ja zavezali MacUallisov tartan zemljanih nijansi i moju traku svjetlucave krem boje zajedno. Prsti su nam se dodirivali, a kad smo napravili zadnji uzao u voru, pogledi su nam se susreli.

"Za nas elim da nam budunost bude snana, ba poput ovog vora", rekao je Stark.

"Za nas elim da nam budunost bude zajednika, ba poput ovog vora", rekla sam ja.

Zapeatili smo svoje elje poljupcem od kojeg sam ostala bez daha. Nagnula sam se prema Starku da ga opet poljubim kad me primio za ruku i rekao: "Doputa li mi da ti neto pokaem?"

"Okej, svakako", odgovorila sam mu, pomislivi kako bih u tom trenutku bila voljna dopustiti Starku da mi pokae to god hoe.

Poveo me prema unutranjosti luga, ali osjetio je da oklijevam, jer mi je stisnuo aku i uputio mi osmijeh ohrabrenja. "Hej, tu nema niega to bi ti moglo nauditi, a i kad bi bilo, ja bih te zatitio. Dajem ti rije."

"Znam. Oprosti." Progutala sam udnu malu knedlu straha koja mi se zaplela u grlu i uzvratila mu stisak ake, pa smo ukoraili u lug.

"Vratila si se, Z. Stvarno si se vratila. I na sigurnom si."

"Je 1 i tebe ovo ovdje podsjea na Onaj Svijet?" Kazala sam to potiho, i Stark se morao prignuti da me uje.

"Aha, ali u pozitivnom smislu."

"I mene, uglavnom. Ovdje osjeam svata to me podsjea na Nyx i njezin predio."

"Mislim da to ima nekakve veze s velikom starinom ovog mjesta i njegovom izdvojenou od svijeta cijelo to vrijeme. Okej, evo, tu je", rekao je. "Seoras mi je priao o tome, i uinilo mi se da sam to primijetio netom prije nego to si dola ovamo. Ovo sam ti htio pokazati." Stark je upro prstom pred nas i nadesno, i ja sam uzdahnula od zgranutog oduevljenja. Jedno je stablo sjalo. Kroz hrapave udubine njegove debele kore nazirala se meka, plaviasta svjetlost, kao da je drvo proarano blistavim ilicama.

"udesno je! to je to?"

"Siguran sam da postoji neko znanstveno objanjenje, vjerojatno neto o fosfornim biljkama i tome slino, ali ja radije vjerujem da je to magika, kotska magika", rekao je Stark.

Pogledala sam u njega, osmjehnula se i povukla mu tartan. "I meni se svia nazvati to magikom. A kad smo kod kotskih stvari, ee si mi zgodan u ovima koje nosi."

Naas je promotrio svoje tijelo. "Aha, udo jedno da neto to je u biti samo vunena suknjica moe izgledati tako muevno."

Zahihotala sam se. "Ba bih te voljela uti kako kae Seorasu i ostatku Ratnika da nose vunene suknjice."

"Nema mrtve anse. Upravo sam se vratio s Onog Svijeta, ali to ne znai da imam elju umrijeti." Zatim kao da je malo bolje razmislio o tome to sam upravo rekla, i dodao: "Zgodan sam ti u ovome, a?"

Prekriila sam ruke i obila krug oko njega, ozbiljno ga razgledavajui od glave do pete dok me promatrao. Boje MacUallisova tartana uvijek su me podsjeale na zemlju, za divno udo, na crveno tlo Oklahome, da budem konkretna. Ta osebujna smea nijansa hre bila je pomijeana s lakim tonovima lia rane jeseni i sivocrnom bojom, slinom kori drveta. Nosio je tartan na starinski nain, kojemu ga je poduio Seoras; runo je sloio sve te metre tkanine u pregibe i zatim ih omotao oko sebe, te privrstio remeniima i starim broevima koji su meni bili skroz cool (makar mislim da ih muki Ratnici ne zovu broevima). Imao je jo jedan komad tartana kojim se mogao ogrnuti, to je bilo i bolje, jer izuzev tih svojih iskrianih konih remenia na prsima nosio je jo samo majicu bez rukava koja mu je otkrivala podosta tijela.

Nakaljao se. Od poluosmijeha je poprimio pomalo djeaki, nekako usplahiren izgled. "Onda? Jesam li proao na tvojoj inspekciji, moja kraljice?"

"Totalno." Osmjehnula sam se od uha do uha. "S velikim pet plus."

Svialo mi se to mu je vidno laknulo na to, premda je tako krupan, snaan uvar. "Drago mi je to uti. Vidi kako dobro doe ova silna vuna." Primio me za ruku i odveo blie svjetlucavom drvetu, gdje je sjeo, prostrijevi dio svog tartana po mahovini. "Sjedni, Z."

"Nemam nita protiv", rekla sam i sklupala se pokraj njega. Stark me privukao u naruje i prebacio rub kilta preko mene, da se toplo mogu zaahuriti u neto to mi je djelovalo kao krasan sendvi od Ratnika i tartana.

Leali smo tako tamo jo jako dugo, kako mi se inilo. Nismo razgovarali. Umjesto toga, utonuli smo u prekrasnu, udobnu tiinu. Osjeala sam se kako treba u Starkovu naruju. Sigurno. A kad su mu se ruke pokrenule i poele prelaziti po linijama mojih tetovaa, prvo po licu pa niz vrat, i to mi je bilo ba kako treba.

"Drago mi je da su ti se vratile", tiho je rekao Stark.

"To je bilo zbog tebe", uzvratila sam mu aptom. "Zbog osjeaja koje si pobudio u meni na Onom Svijetu."

Nasmijeio se i poljubio me u elo. "Hoe rei, zbog straha i ize?"

"Ne", rekla sam i dodirnula mu lice. "Zbog toga to sam se uz tebe opet osjetila ivom."

Usne su mu prele s mojeg ela na moja usta. Duboko me poljubio i zatim tik uz moje usne kazao: "Drago mi je to uti, jer sam zbog cijele te stvari s Heathom, i toga to sam te zamalo izgubio, istinski shvatio neto to sam dotada tek onako otprilike znao. Ne mogu ivjeti bez tebe, Zoey. Moda u biti samo tvoj uvar, i ti e imati jo nekog prilenika ili ak partnera, ali koga god ti imala u svom ivotu, to nee promijeniti ono to ja tebi jesam. Nikad se vie neu naljutiti i postati sebian i ostaviti te. to god da se dogodi. Nosit u se s drugim frajerima, i to nee promijeniti ono to postoji izmeu nas. Kunem ti se." Tada je uzdahnuo i prislonio elo na moje.

"Hvala ti", rekla sam. "Pa makar to stvarno pomalo zvui kao da me preputa drugima."

Odmaknuo se, namrteno me pogledao i rekao: "Ne priaj kojeta, Z."

"uj, upravo si rekao da ti ne smeta ako sam s."

"Ne!" Blago me protresao. "Nisam rekao da mi ne smeta ako si s drugim frajerima. Rekao sam da neu dopustiti da to slomi ono to nas dvoje imamo."

"to mi to imamo?"

"Jedno drugoga. Zauvijek."

"Meni je to dovoljno, Stark." Obujmila sam ga rukama oko ramena. "Bi li neto uinio za mene?"

"Da, bilo to", odgovorio je kao i maloprije ja njemu, na to smo se oboje osmjehnuli.

"Poljubi me onako kao prije, da ne mogu razmiljati."

"To je izvedivo", rekao je.

Starkov poljubac poeo je polako i slatko, ali nije dugo ostao takav. Dok me ljubio sve dublje, rukama je polako poinjao istraivati moje tijelo. Kad je pronaao donji rub moje majice zastao je u nedoumici, i u tom siunom trenutku oklijevanja ja sam donijela svoju odluku. eljela sam Starka. eljela sam ga cijeloga. Odmaknula sam se od njega da ga mogu pogledati u oi. Oboje smo teko disali i on se automatski nagnuo prema meni, kao da mu je nepodnoljivo ne biti pritisnut uz moje tijelo.

"ekaj." Poloila sam ispruenu aku na njegova prsa.

"Oprosti." Glas mu je zvuao oporo. "Nisam htio prejako navaliti."

"Ne, nije u tome stvar. Ne navaljuje prejako. Samo sam ti htjela... je li..."Oklijevala sam, trudei se prisiliti svoju glavu da proradi kroz maglu udnje koju sam osjeala prema njemu. "Ma, kvragu. Da ti pokaem to elim." Ne dajui si vremena da postanem stidljiva ili posramljena, ustala sam. Stark me promatrao s izrazom u kojem se radoznalost mijeala s napaljenou, ali kad sam skinula majicu, raskopala traperice i svukla ih sa sebe, radoznalosti je nestalo, a oi kao da su mu potamnjele od napaljenosti. Legla sam natrag u sigurnost njegova naruja, uivajui u osjeaju grube tkanine njegova tartana naspram moje glatke, obnaene koe.

"Tako si lijepa", rekao je Stark, prelazei prstom po linijama tetovaa koje mi obavijaju struk. Zadrhtala sam od njegova dodira. "Boji li se?" upitao me, privijajui me vre.

"Ne drhtim zato to se bojim", proaptala sam uz njegove usne izmeu poljubaca. "Drhtim zbog toga to te tako silno elim."

"Jesi sigurna?"

"Totalno sigurna. Volim te, Stark."

"Volim i ja tebe, Zoey."

Stark me tada vrsto zagrlio i poeo mi rukama i usnama zastirati ostatak svijeta, tjerajui me da mislim samo na njega, da elim biti samo s njim. Njegov je dodir prognao runu uspomenu na Lorena, kao i greku koju sam uinila kad sam mu se podala, u izmaglice prolosti. U isti mah, Stark je ublaio bol koja je ostala u meni nakon to sam izgubila Heatha. Heath e mi zauvijek nedostajati, ali on je bio ljudsko bie, i dok je Stark vodio ljubav sa mnom, shvatila sam da u jednoga dana biti primorana oprostiti se od Heatha.

Shvatila sam da je Stark moja budunost, moj Ratnik, moj uvar, moja ljubav.

Nakon to si je odmotao MacUallisov tartan s tijela i legao gol pokraj mene, Stark se prignuo i osjetila sam njegov jezik najprije naspram ile kucavice u mome vratu, a zatim i kratak, upitan dodir njegovih zuba.

"Da", rekla sam, iznenaena zadihanim, neprepoznatljivim zvukom vlastita glasa. Pomaknula sam tijelo tako da mi se Starkove usne mogu vre pritisnuti o vrat, i pritom ljubila snani, glatki nagib na mjestu gdje mu se rame spaja s bicepsom. utke sam mu postavila vlastito pitanje kad sam pustila da mi zubi ponu strugati po njegovoj koi.

"O, boice, da! Molim te, Zoey. Molim te."

Vie nisam mogla ekati. Gricnula sam mu kou u isti mah kad me on njeno ugrizao za vrat, i s toplim, slatkim okusom njegove krvi tijelo mi se ispunilo naim zajednikim osjeajima. Spona izmeu nas postala je usijana poput vatre, izgarala nas je i prodirala gotovo bolnim intenzitetom. Gotovo nesnosnom nasladom. Privijali smo se jedno uz drugo, prianjajui usnama uz kou, tijelom uz tijelo. Osjeala sam jedino Starka. ula sam jedino nabijanje naih srca u zajednikom taktu. Nisam mogla odrediti gdje ja prestajem, a on poinje. Nisam mogla prepoznati koja je naslada moja, a koja njegova. Poslije, dok sam leala u njegovu naruju, dok su nam se noge isprepletale, a znoj se jo ljeskao po naim tijelima, u sebi sam uputila molitvu svojoj Boici: Nyx, hvala ti to si mi podarila Starka. Hvala ti to si mu dala da me voli.Jo satima nismo otili iz luga. Kasnije u se te noi sjeati kao jedne od najsretnijih u svom ivotu. U kaosu budunosti, uspomena na Starkove ruke koje me obavijaju dok s njim dijelim dodire i snove, i dokle god barem u tom sitnom odsjeku vremena budem mogla biti potpuno, do krajnosti spokojna, bit e vrlo draga mome srcu, poput tople svjetlosti svijee u najmranijoj noi.

Mnogo kasnije polako smo krenuli etati natrag do zamka. Prsti su nam bili isprepleteni, bokovi su nam se intimno dodirivali. Upravo smo preli most preko opkopa, i bila sam tako obuzeta Starkom da nisam ni primjeivala glave nabijene na kolac. Dapae, nisam primjeivala praktiki nita sve dok se nije umijeao Afroditin glas.

"Joj, sranja vam vaeg. Je 1 moete vas dvoje biti jo oitiji?"

Sneno sam podigla glavu sa Starkova ramena i ugledala Afroditu kako stoji u krugu svjetlosti baklji na ulazu u zamak, ozlojeeno tapkajui nogom.

"Ljepotice moja, pusti ih na miru. Zasluili su svoj komad sree." Dariusov duboki glas dopro je iz sjena pokraj nje.

Jedna lijepo oblikovana plava obrva podrugljivo se podigla. "Mislim da srea nije taj komad koji je upravo dala Starku."

"Ozbiljno, ak mi ni tvoje neugodnosti u ovom trenutku ne mogu i na ivce", rekla sam joj.

"Samo, meni mogu", rekao je Stark. "Zar ti ne bi radije trebala upati galebovima krila, ili klijeta rakovima?"

Drei se kao da Stark nita nije rekao, Afrodita mi je prila. "Je li to istina?"

"Je li to istina? Da si ti iva tlaka?" otpovrnula sam joj.

Stark je frknuo. "To je svakako istina."

"Ako je to istina, onda mu sama to mora rei. Ne mislim ga sluat kako cmolji." Afrodita je mahala svojim iPhoneom, dajui njime interpunkciju svojim rijeima.

"Pobogu, ponaa se totalno suludo, ak i za tvoja mjerila", rekla sam joj. "ta je, treba ti intervencija oping terapije? Je. Li. to. Istina?" Kazala sam to polako, kao da govorim osobi kojoj engleski nije materinji jezik.

"Je li istina ono to mi je upravo rekla Kraljica Svega Pod Kapom Nebeskom Na Skyeu, da ne odlazi sutra s nama? Da ostaje ovdje?"

"Oh." Poela sam se mekoljiti, pitajui zato bi me zbog toga trebala pei savjest. "Da, to je istina."

"Super. Ba super. Onda mu, kao to sam ti ve rekla, sama to reci." "Kome njemu?"

"Jacku. Evo ti ga. Briznut e u mrkljav pla i upropastit si minku, od ega e samo jo jae poet ridat. A ja ne elim imat nikakve veze s gej mrkljama. Ba nikakve." Afrodita je stisnula prstom ekran svog iPhonea. Zvonio je kad mi ga je stavila u ruku.

Kad mi se javio, Jack je zvuao milo, ali kao da mi se mora opravdavati. "Afrodita, ako misli rei jo neto zlobno o Obredu, onda mislim da bi bilo bolje da jednostavno nita ne kae. K tome, ne namjeravam te sluati zato to sam obuzet prkoenjem sili tee. Tako da zna."

"Eh, bok, Jack", rekla sam mu.

Praktiki sam vidjela kako mu je osmijeh zablistao kroz telefon. "Zoey! Bok! Uuu, tako je cool to nisi mrtva, pa ak ni mrtvolika. O, o, je 1 ti Afrodita rekla to planiramo za tvoj sutranji povratak? Boice moja mila, to e biti tako totalno cool!"

"Ne, Jack. Afrodita mi nije rekla jer."

"Superika! Moram ti ispriati. Znai, imat emo poseban Obred proslave Keri i Sinova Mraka, ono ba s vlastitim imenicama i velikim slovima, jer velika je stvar to to si odsmrskana."

"Jack, moram."

"Ne, ne, ne, ne mora ti nita. Sve ja imam pod kontrolom. ak sam isplanirao i to e se jesti, dobro, uz Damienovu pomo, naravno. Hou rei..."

Uzdahnula sam i priekala da uzme daha.

"Vidi, ta sam ti rekla", kazala je Afrodita ispod glasa dok se Jack oduevljavao. "Briznut e u pla kad mu probui taj ruiasti baloni nadanja."

"... a meni je najdrai dio ono kad u ja pjevati Defying Gravity, onu pjesmu o prkoenju sili tee, dok ti bude ulazila u krug. Zna ve, onu koju je Kurt pjevao u seriji Glee, osim to u ja zaista uspjeti izvesti tu najviu notu. Onda, to kae?"

Sklopila sam oi, duboko udahnula i rekla: "Kaem ti da si mi stvarno divan prijatelj."

"Uuu! Hvala ti!"

"Ali, hajde da odgodimo Obred."

"Da ga odgodimo? Kako to?" Glas mu je ve zvuao drhtavo.

"Zato to..." Zastala sam u nedoumici. Drek. Afrodita ima pravo. Po svoj prilici e se stvarno rasplakati.

Stark je njeno izvukao mobitel iz moje ruke i dotaknuo polje za prebacivanje na zvunik.

"Hej, bok, Jack", rekao je.

"Bok, Stark!"

"Moe mi uiniti jednu uslugu?"

"Zabogamiloga! Pa jasno!"

"Zna, ja ti jo pomalo nisam sasvim svoj zbog onoga s Onim Svijetom i svega ostaloga. Afrodita i Darius vraaju se sutra, ali Zoey e ostati ovdje na Skyeu sa mnom dok malo ne prizdravim. Znai, moe li svima objasniti da se mi neemo vratiti u Tulsu jo otprilike par tjedana? Samo da im svima to javi umjesto mene i izgladi sve zajedno?"

Zadrala sam dah, iekujui suze, ali umjesto toga Jack je zazvuao potpuno odraslo i zrelo. "Apsolutno. Nita se ti ne brini, Stark. Javit u vijest Lenobiji i Damienu i svima ostalima. I zna, Z, uope nema frke. Mi to svakako moemo odgoditi. Time u samo dobiti vie vremena da uvjebam pjesmu i smislim kako da izradim ukrase u obliku origami maeva. Mislio sam ih objesiti flaksom, onim prozirnim ribikim, tako da izgleda kao da oni, zna ve, prkose sili tei!'

Osmjehnula sam se i bezglasno kazala hvala Starku. "To mi zvui savreno, Jack. Neu se nimalo zabrinjavati ako znam da si ti zaduen za ukraavanje i glazbu."

Iz Jacka je nahrupio sretan smijeh. "Bit e ti to sjajan Obred! Priekaj, pa e vidjeti. Stark, ti samo ozdravi. E da, a ti, Afrodita, ne bi smjela uzimati zdravo za gotovo da u briznuti u pla na prvu naznaku promjene u planovima za proslavu."

Afrodita je mrko pogledala mobitel. "Dovraga, kako si znao da sam to pretpostavila?"

"Ja sam gej. Ja ti znam takve stvari."

"ta god. Reci dovienja, Jack. Mob mi je na roamingu", rekla je Afrodita.

"Dovienja, Jack!" rekao je Jack, hihoui se, dok je Afrodita oduzimala mobitel Starku i prekidala poziv.

"To je prolo bolje nego to si mislila", kazala sam Afroditi.

"Aha, 'ona' je to dobro podnijela. Pitam se kako e to prihvatiti ona druga, budui da je eksponencijalno gora od gospodine Jack."

"Sluaj, Afrodita, Damien nije enskasto gej, makar nije da u tome ima iega loeg. Ali stvarno bi mi bilo drago da se ljepe ponaa prema obojici."

"Joj, molim te. Ne mislim na tvoje gejie. Mislim na Neferet."

"Neferet!" Glas mi je zazvuao otro. Bilo mi je grozno makar i izgovoriti njezino ime. "to si ula od nje?"

"Nita, i upravo me to zabrinjava. Ali hej, Z., nemoj da ti to sluajno remeti san. Napokon, ti e biti tu, na Skyeu, gdje te pozorno uva cijela hrpetina jakih, miiavih frajera, a i Stark, kad mi ostali obini smrtnici odemo u ostatak cijele te epske bitke dobra i zla, Mraka i Svjetla, bla bla, i tako dalje, i tome slino." Afrodita se okrenula i otrim se koracima poela uspinjati prednjim stubitem zamka.

"Afrodita je obina smrtnica? Mislio sam da je razina njezine tlake sve samo ne obina", rekao je Stark.

"ula sam te!" dobacila je Afrodita preko ramena. "E da, isto da zna, Z, imala sam frku s prtljagom, u smislu da je nemam dovoljno, tako da u ti zaplijenit onaj kofer koji si neki dan kupila. Idem se pozabavit eim pakiranjem. Vidimo se, kmetovi." Zalupila je za sobom debela drvena vrata zamka, za to je stvarno trebalo snage.

"Briljantna je", rekao je Darius i s ponosnim smijekom skokovima preao stubite, odlazei za Afroditom.

"Pada mi na pamet hrpa rijei na b koje bi je opisivale. Briljantna nije meu njima", progunao je Stark.

"Bezobrazna i bahata meni padaju na pamet", rekla sam.

"Meni pada balega", rekao je Stark.

"Balega?"

"Mislim da stvarno sere koliko je teka, ali to je previe rijei i ne poinje na b, pa mi je to najblia alternativa", rekao je.

"Hihihi", rekla sam. Zatim sam ga primila pod ruku. "Samo mi pokuava odvratiti panju od onoga o Neferet, je 1 tako?"

"Ide mi?"

"Ne ba."

Stark me obgrlio. "Onda u morati poraditi na vjetini odvraanja panje."

Drei se pod ruku, otili smo do ulaza u zamak. Pustila sam Starku da me zabavlja daljnjim navoenjem rijei na b koje bi odgovarale Afroditi bolje nego briljantna, i pokuala opet osjetiti onu spokojnu sreu koja me obuzela tako nedavno i tako kratkotrajno. Stalno sam si ponavljala da je Neferet na drugoj strani svijeta i da odrasle osobe u tom svijetu mogu s njom izai nakraj. Dok mi je Stark otvarao vrata zamka, neto mi je odvuklo pogled uvis i opazila sam zastavu koja se ponosito vijorila nad podrujem vladavine Sgiach. Zastala sam, divei se ljepoti monog crnog bika sa svjetlucavom prilikom Boice unutar obrisa tijela. Upravo tada, pramen izmaglice podigao se s voda to okruuju zamak i promijenio mi prizor zastave, dajui utvarno bijelu boju crnom biku, te potpuno zastirui lik Boice.

marci straha prostrujali su mi tijelom.

"to je bilo?" Stark se smjesta prenuo i priskoio mi u pomo.

Trepnula sam. Magla se rasprila, a prikaz na zastavi opet je poprimio svoj pravi izgled.

"Nita", brzo sam rekla. "Samo me malo drma paranoja."

"Hej, uz tebe sam. Nema potrebe za paranojom; nema potrebe za brigom. Mogu te tititi."

Stark me primio u zagrljaj i vrsto privio uza se, zastirui mi sav izvanjski svijet i sve ono to mi je utroba pokuavala dati do znanja.

Peto poglavlje

STEVIE RAE"Ti nisi pri sebi. jesi svjesna toga?"

Stevie Rae je pogledala uvis u Kramishu.

"ta sad, samo tu sjedim i gledam svoja posla." Zastala je, putajui da se shvati podrazumijevani smisao: za razliku od tebe. "ta u tome znai da nisam pri sebi?"

"Izabrala si si najmraniji, najjeziviji kut, zabijen skroz tamo. Pogasila si svijee da ti bude jo mranije. I sjedi tu i bedira se tako glasno da ti praktiki ujem misli."

"Ne moe ti meni ut misli."

Od tvrdog prizvuka u glasu Stevie Rae, Kramisha je razrogaila oi. "Jasna stvar da ne mogu. ta si se sad sva uzjogunila. Kaem praktiki. Nisam ti ja Sookie Stackhouse. Uz to, ak i da jesam, ne bih ti ja ila prislukivat misli. To ne bi bilo pristojno, a mater me bolje odgojila." Kramisha je sjela na drvenu klupicu do Stevie Rae. "Kad smo ve kod toga, jesam ja jedina kojoj je onaj vukodlak zgodniji od Billa i Erica zajedno?"

"Kramisha, da mi nisi ila kvarit treu sezonu Okusa krvi. Nisam jo do kraja pogledala ni DVD-e s drugom sezonom."

"Pa, samo kaem, pripremi se za jaeg etverononog seksia."

"Ozbiljno ti kaem. Da se nisi usudila re mi nita vie."

"Okej, okej, ali fakat bih htjela popriat s tobom o cijeloj toj temi vuk-udovite-seksi-frajer."

"Ova klupica je drvena. Drvo ti je isto to i zemlja. A to znai da bih vjerojatno uspjela smislit kako da ga natjeram da te izlema ko ivog vola u kupusu ako mi pokvari gledanje Okusa krvi!'

"Daj se opusti, molim te. Ve sam promijenila temu. Moramo porazgovarat o neem drugom prije nego to odemo na tu sjednicu Vijea za koju ve znam da e biti totalno dosadna."

"To je dio naih dunosti. Ja sam Nadsveenica. Ti si Pjesnikinja-laureat. Moramo sudjelovat na sjednicama Vijea." Stevie Rae je polagano Izdahnula i osjetila kako su joj se ramena objesila. "Ti vrapca, kako e mi bit drago kad se Z sutra vrati amo."

"Da, da, kuim ja to. Samo ne kuim ta je to tebe tako lupilo u glavu da si mi sva nekako izvrnuta."

"Deko mi je puko ko zrela kruka i nestao s lica zemlje. Najbolja ferndica zamalo mi je umrla na Onom Svijetu. Crveni poetnici, oni drugi, jo uvijek su tu negdje i rade Bubba bi ga znao to, a prilino sam sigurna da to znai da jedu ljude. A povrh svega toga ja jo trebam bit Nadsveenica, makar nisam ak ni sigurna da znam ta to uope znai. Mislim da bi to bilo dovoljno da bilo koga lupi u glavu."

"A da, bilo bi. Al nije to dovoljno da mi stalno daje nekakve skroz udne pjesme koje su sve na istu friknutu temu. U njima se radi o tebi i zvijerima, i zanima me zato."

"Kramisha, sad vie stvarno ne znam o emu ti to."

Stevie Rae je krenula ustati, ali Kramisha je zavukla ruku u svoju torbetinu i iz nje izvukla list ljubiastog papira ispisanog njezinim upeatljivim rukopisom. Jo jednom teko izdahnuvi, Stevie Rae je sjela i ispruila ruku prema njom.

"Pa dobro. Daj da vidim."

"Obje sam ti ih zapisala na ovaj list papira. I onu staru i ovu novu. Nekako sam imala dojam da ti moda treba osvjeit pamenje."

Stevie Rae nije nita rekla na to. Uprla je pogled u prvu pjesmu na papiru. Natenane ju je proitala. Ne zato to joj je trebalo osvjeiti pamenje. Jer nije. Svaki stih te pjesme dobro joj se usjekao u svijest.

Crvena na Svjetlo kroi uklopila je prepone za smak svijeta to e doi. Krabulje Mrak nosi razne pusti lica, boje, lai i osjeaje porazne. Savez sklopi; srcem plati makar dok Mrak ne rastavi vjeru mu ne moe dati. Duom gledaj, ne oima jer krinke ti valja prozrijet da zaplee sa zvijerima.

Stevie Rae naloila je samoj sebi da nee plakati, ali osjeala je da joj je srce izubijano i slomljeno. Pjesma je imala pravo. Vidjela je Rephaima duom, a ne oima. Rastavila je Mrak i poklonila mu svoje povjerenje i prihvaanje i zato, zbog toga to je stupila u savez sa zvijeri, platila je srcem. Jo uvijek plaa srcem.

Pogled Stevie Rae nevoljko je preao na drugu pjesmu na listu papira, na tu novu. Podsjetivi se da ne smije reagirati, niti dopustiti da joj se na licu ita otkrije, poela je itati:

Nemani lijepe su nekad

Snovi postaju strasti

Razum mijenja realnost

Uzdaj se u svoju istinu

ovjek... udovite... ini... arolija

Srcem osluhni svojim

Promotri bez prezira

Danom rijeju on dokazuje

Vrijeme stvarnost otkriva

Vjera oslobaa

Usudi li se promijeniti.

Stevie Rae je osjetila kako joj usta postaju suha. "Sori, ne mogu ti pomoi. Ne znam o emu se tu radi." Pokuala je vratiti list papira Kramishi, ali pjesnikinja je prekriila ruke na prsima.

"Ne zna ba dobro lagat, Stevie Rae."

"Nije ti pametno govorit svojoj Nadsveenici da lae." U glasu Stevie Rae osjetio se prizvuk zlobe od kojeg je Kramisha poela odmahivati glavom.

"ta se to dogaa s tobom? Bake se s neim to te iznutra izjeda. Da si pri sebi, sada bi priala sa mnom. Pokuavala bi smislit o emu se tu radi."

"Nita ja ne kuim u tim tvojim pjesmama! To su ti samo metafore i simbolika i udna, nejasna predvianja."

"Kako prokleto lae", rekla je Kramisha. "Dosad smo uspijevale skuit ta znae. Zoey je uspjela. Uspjele smo i ti i ja, ili bar u dovoljnoj mjeri da to javimo Z na Onom Svijetu. I to je pomoglo. Stark je to rekao." Kramisha je pokazala prvu pjesmu. "Ova se dijelom obistinila. Susrela sizvijeri. One bikove. Odonda nisi onakva kao prije. A sad sam dobila jo jednu takvu pjesmu o zvijerima. Znam da su za tebe. I znam da ti zna vie nego to govori."

"Sluaj, ne paaj se u moja posla, Kramisha." Stevie Rae je ustala i izala iz svoje nie, i upravo je dovikivala Kramishi preko ramena: "Ne da mi se vie priat o tim zvjerskim temama!" kad je nabasala ravno na Dragona Lankforda.

"Hej, samo malo, to je sad ovo?" Dragon je snanom rukom pridrao Stevie Rae kad je zateturala zbog njihova sudara. "Jesi li ti to rekla o vjerskim temama!"

"Tako je." Kramisha je pokazala list papira iz biljenice u ruci Stevie Rae. "Dole su mi dvije pjesme, jedna na dan kad se Stevie Rae spetljala s onim bikovima, a druga evo upravo maloprije. A ona ni da uje za njih."

"Nisam rekla da ne elim ni ut za njih. Samo se hou sama pobrinut za svoja posla a da mi svako ivo njukalo pod kapom nebeskom ne zabija nos u to."

"Ti to mene ubraja u sva iva njukala?" priupitao ju je Dragon.

Stevie Rae se prisilila pogledati ga u oi. "Ne, jasno da ne."

"I slae se sa mnom oko toga da su Kramishine pjesme vane."

"Pa, da."

"Onda ne moe samo tako prijei preko njih." Dragon je poloio ruku na rame Stevie Rae. "Znam kako je to kad eli zadrati privatnost u svojem ivotu, ali stupila si na poloaj u kojem ima i vanijih stvari od tvoje vlastite privatnosti."

"Znam ja to, al mogu ja to samostalno rijeit."

"Nisi se rijeila onih bikova", rekla joj je Kramisha. "Svejedno su se stvorili."

"I sad ih vie nema, ta ne? Znai da sam ih se skroz lijepo rijeila."

"Sjeam se kad sam te vidio nakon bitke s bikom. Bila si ozbiljno ozlijeena. Da si shvatila Kramishino upozorenje, tada moda ne bi platila tako visoku cijenu. A tu je i injenica da se tom prilikom pojavio jedan nazovigavran, koji je ak mogao biti ono stvorenje Rephaim. To udovite jo vreba tamo negdje kao prijetnja svima nama. Prema tome, mlada sveenice, mora ti biti jasno da upozoravajue pretkazanje namijenjeno tebi ne moe zadravati za sebe, jer ono utjee na ivote drugih."

Stevie Rae se zagledala u Dragonove oi. Rijei su mu zvuale snano. Glas mu je zvuao blago. Samo, je li ona to u izrazu njegova lica nazrela sumnjiavost i ljutnju, ili se radilo samo o onoj tuzi koja ga prati poput njene jo od smrti njegove supruge?

Dok je oklijevala, Dragonje dodao: "Jedna je zvijer ubila Anastaziju. Ne moemo dopustiti da ta stvorenja Mraka vie dotaknu ikog nedunog ako to moemo sprijeiti. Zna da govorim istinu, Stevie Rae."

"Z-znam", zamucnula je, nastojei si posloiti rijei u glavi. Rephaim je ubio Anastaziju one noi kad ga je Darius oborio u letu. Nitko to nikad nee zaboraviti, ja to nikad ne mogu zaboraviti, pogotovo sada kad se situacija promijenila. Ve ga tjednima nisam vidjela. Uope. Nae Utiskivanje jo postoji. Osjeam da postoji,.premda nisam osjetila nita s njegove strane.

I taj izostanak osjeaja presudio je u odluci Stevie Rae. "Okej, u pravu si. Treba mi pomo oko ovoga." Moda upravo ovako treba biti, pomislila je kad je predala Dragonu pjesme. Moda Dragon otkrije moju tajnu, a kada se to dogodi, sve e zajedno propasti: i Rephaim, i nae Utiskivanje, i moje srce. Ali barem e sve zajedno biti gotovo.

Dok je Dragon itao pjesme, Stevie Rae je gledala kako mu lice postaje sve smrknutije. Kad je napokon podigao pogled s papira i upro ga ravno u njezine oi, nije moglo biti dvojbe oko toga koliko je zabrinut.

"Drugi bik kojeg si prizvala, onaj crni koji je porazio zlog bika: kakvu si sponu imala s njim?"

Stevie Rae je pokuala ne otkriti svoje olakanje zbog toga to se Dragon usredotoio na bikove i nije krenuo propitkivati o Rephaimu.

"Nisam sigurna moe li se to stvarno nazvat sponom, ali bio mi je prekrasan. Bio je crn, ali u njemu nije bilo ni traka Mraka. Bio je nevjerojatan, kao nono nebo, ili zemlja."

"Zemlja..." Dragon je oito poeo razmiljati naglas. "Ako te bik podsjea na tvoj element, moda je to dovoljno da vas dvoje ostanete spojeni."

"Al znamo da je on dobar", rekla je Kramisha. "Nema tu nita nejasno. Nemogue je da su pjesme o njemu."

"Pa?" Stevie Rae nije mogla vie prikrivati svoju ozlojeenost. Kramisha je kao vraje pseto koje je dobilo kost punu sri. Nikako da je pusti na miru.

"Pa, ove pjesme, a pogotovo zadnja, u prvom redu govore o tome da se treba uzdat u istinu. Mi ve znamo da je on dobar. Da se moe uzdat u crnog bika. ta ti onda jo pjesma to treba govorit?"

"Kramisha, ko to sam ti ve probala objasnit, nemam pojma."

"Ja sam naprosto uvjerena da se u njima ne radi o crnom biku", rekla je Kramisha.

"A o emu bi se onda moglo radit? Ne znam ja nijednu drugu zvijer." Stevie Rae je brzo izgovorila te rijei, kao da brzinom moe ukloniti la.

"Rekla si da je Dallas dobio neobian novi afinitet, i da ti se inilo da je siao s uma. Je li to tono?" upitao ju je Dragon.

"Je, u biti", rekla je Stevic Rae.

"Spominjanje zvijeri onda bi moglo simbolizirati Dallasa. Pjesma moda znai da se treba pouzdati u ljudskost koja se i dalje nalazi u njemu", rekao je Dragon.

"Nisam ba sigurna u to", rekla je Stevie Rae. "Bio je ee slomljen i super sluen kad sam ga zadnji put vidjela. Hou rei, priao je ozbiljno udne kojetarije o onom nazovigavranu kog je vidio."

"Saziva se poetak sjednice Vijea!" Lenobijin glas dopro je do njih niz hodnik kroz otvorena vrata Vijenice.

"Smijem li zadrati ovo?" Dragon joj je pokazao list papira kad su krenuli hodnikom. "Izradit u svoj primjerak i onda ti vratiti pjesme, ali volio bih dobiti priliku da ih podrobnije prouim i razmotrim."

"Moe, nemam nita protiv", rekla je Stevie Rae.

"Pa, meni je ba drago to e i tvoj mozak suraivat na ovome, Dragon", reklaje Kramisha.

"I meni", kazala je Stevie Rae, nastojei zvuati kao da govori istinu.

Dragon je zastao. "Neu ovo nikome povjeriti, samo onim vampyrima za koje smatram kako bi nam mogli pomoi u razumijevanju znaenja pjesama. Shvaam tvoju potrebu za privatnou."

"Rei u Zoey za njih im se ona sutra vrati", rekla je Stevie Rae.

Dragon se namrtio. "Svakako smatram da bi trebala pokazati te pjesme Zoey, ali ona se, naalost, sutra nee vratiti u Kuu Noi."

"ta? Zato?"

"Navodno Stark jo nije ozdravio u dovoljnoj mjeri da moe putovati, pa im je Sgiach dala doputenje da ostanu na Skyeu do daljnjega."

"Je 1 ti to sama Zoey rekla?" Stevie Rae nije mogla vjerovati da bi njezina najbolja prijateljica mogla nazvati Dragona, a ne nju. Kako je Z to mogla?

"Ne, ona i Stark razgovarali su s Jackom."

"A, zbog Obreda proslave." Stevie Rae je kimnula glavom, shvaajui. Nije to njoj Z nita zatajila. Jack se sav raspametio oko Obreda u kojem je samome sebi dodijelio zaduenja za glazbu, prehranu i ukraavanje, po svoj prilici, nazvao ju je kako bi joj postavio cijeli niz pitanja u stilu: Koja ti je najdraa boja? i: Je l vie voli Doritose ili Rufflese?

"Geji je ee uivljen. Kladim se da je skroz vicnuo kad je saznao da se Z sutra ne vraa kui."

"Zapravo, odluio je iskoristiti dodatno vrijeme kako bi nastavio uvjebavati tu pjesmu koju joj eli otpjevati, a ukraavanjem se bavi i dalje", rekao je Dragon.

"Boice, pomozi nam", rekla je Kramisha. "Ako pokua svuda povjeati dugice i jednoroge i natjerati sve nas da nosimo pernate boe, ponovno, ja u mu samo re: 'Ma, ne majci.'"

"Origami maeve", rekao je Dragon.

"Pardon?" Stevie Rae je bila sigurna da ga nipoto nije dobro ula.

Dragon se tiho nasmijao. "Jack je doao u Poljski dom i posudio jedan claymore, kako bi imao pravi primjerak na temelju kojeg e ih izraditi. U poast Starku, povjeat e origami maeve na niti flaksa. Kae da e biti vizualni pandan pjesmi."

"Zato to e prkositi sili tei." Stevie Rae nije mogla suspregnuti smijuljenje. Stvarno joj je Jack u srcu. Neizrecivo je presladak.

"Nadam se da ih nee napravit od ruiastog papira. To nikako ne bi bilo u redu."

Dotad su stigli do ulaznih vrata Vijenice, a prije nego to su uli u ve punu prostoriju, Stevie Rae je ula kako Dragon kae: "Ne ruiastog. Purpurnog. Vidio sam ga kako nosi naramak purpurnog papira."

Stevie Rae se i dalje smjekala od uha do uha kad je Lenobia proglasila poetak sjednice Vijea. U danima koji su uslijedili esto se znala prisjetiti svojeg smijeka i poeljeti da u svijesti moe zadrati taj prizor Jacka kako pravi purpurne maeve od papira i pjeva Defying Gravity, dovijeka uivljen u pozitivnu stranu ivota, dovijeka sladak, dovijeka sretan i, to je najvanije, dovijeka siguran.

esto poglavlje JACK" Votka, to je, ljepotice? zato si danas sva tako raspameena?" Jack je izvukao hrpu purpurnih papira za origami ispod ute enke labradora i smjestio je izvan dosega psee stranjice na drveni stolac koji mu je sluio kao stoli na otvorenome i stalak za ma. Velika kuja je otpuhnula, udarila repom po zemlji i primaknuta se blie Jacku. On je uzdahnuo i pogledao je s ljubavlju, ali i iznureno. "Ne mora mi ba biti prilijepljena uz bok. Sve je u redu. Samo ukraavam."

"Danas je nemalo ovisna o drugima", rekao je Damien, pa prekriio noge i sjeo na travu pokraj Jacka.

Jack se prestao baviti papirnatim maem kojem je presavijanjem davao olilik, i pomilovao je Vojvotkinju po mekoj glavi. "Misli li da ona moe osjetiti kako se S-T-A-R-K jo uvijek ne osjea stopostotno dobro? Misli da ona zna kako se on sutra ne vraa?"

"Pa, mogue je. Izuzetno je inteligentna, ali moja je pretpostavka da nju vie brine to to se ti penje tamo gore nego to to je Stark umoran, pa kasni."

Jack je mahnuo prstima prema dva i pol metra visokim ljestvama koje su stajale rasklopljene i spremne nedaleko od njih. "Ma nema razloga da se ni Votka ni ti zabrinjavate. Ove ljestve su savreno sigurne. ak imaju i dodatnu kvaicu koja ih dri rasklopljenima, tako da su potpuno stabilne."

"Ne znam ba. Tamo gore je grozno visoko." Damien je sumnjiavo pogledao najvie preke ljestava.

"Ma ne, nije tako strano. K tome, nije da u se uspinjati na vrh, ili mi barem to nee pasti naroito teko. Ovo siroto drvo ima grane koje su mu sada skroz objeene. Zna ve, otkako je on banuo iz zemlje ispod njega." Jack je izgovorio tu zavrnu reenicu scenskim aptom.

Damien se nakaljao i uputio velikom hrastovom stablu pod kojim su sjedili isti onaj sumnjiavi pogled kojim je promotrio i ljestve. "Okej, nemoj se ljutiti, ali stvarno moram razgovarati s tobom o razlozima iz kojih si izabrao ba ovo mjesto za Obred proslave za Zoey."

Jack je podigao ruku dlanom prema van, u sveopi znak za stani. "Ve znam da e pojedinci imati problema s ovom lokacijom. Samo, zakljuio sam da su moji razlozi njoj u prilog bolji od razloga koji idu njoj nautrb."

"Duo, ti uvijek ima najbolje namjere." Damien je primio Jackovu ruku objema svojima. "Ali mislim da ovaj put mora uzeti u obzir to da si ti moda jedini koji vidi ita pozitivno u ovome mjestu. Profesorica Nolan i Loren Blake ubijeni su ovdje. Kalona se oteo iz zemlje, rastrgao tlo i raskolio stablo upravo ovdje. A to meni ba ne djeluje naroito slavljeniki."

Jack je slobodnom rukom prekrio Damienovu. "Ovo je mjesto moi, zar ne?"

"Tono", rekao je Damien.

"A mo nije ni negativna ni pozitivna u svojem neupotrijebljenom obliku. Ona te osobine poprima samo kad je preuzmu izvanjske sile i ponu utjecati na nju. Zar ne?"

Damien je zastao, razmislio, te nevoljko kimnuo glavom. "Da, rekao bih da je tono i to to kae."

"Dakle, ja osjeam da je mo u ovome mjestu, u ovom razmrskanom drvetu i ovdanjem prostoru pokraj istonog zida, dosad bila zloupotrebljavana. Treba joj prilika daje se ponovno upotrijebi za Svjetlo i dobrotu. elim joj pruiti tu priliku; moram. Neto mi iznutra govori da moram biti ovdje i prireivati Obred proslave za povratak Zoey, pa ak i ako e ona i Stark kasniti."

Damien je uzdahnuo. "Zna da nikada ne bih traio od tebe da zanemari svoje osjeaje."

"Znai, podrat e me u ovome? ak i kada svi govore da je tvoj deko skroz poandrcao?"

Damien mu se osmjehnuo. "Ne govore svi da si skroz poandrcao. Govore da ti je ta tvoja gorljiva potreba za ukraavanjem i organiziranjem pomutila mo rasuivanja."

Jack se zahihotao. "Kladim se da ne govore gorljiva ili pomutila."

"Sluili su se istoznanicama, premda slabijim."

"To je moj Damien, majstor rijei!""A to je moj Jack, uvijek optimist." Damien se nagnuo prema Jacku i njeno ga poljubio u usne. "Samo ti obavi ovdje sve to ve treba. Znam da e ti Zoey biti zahvalna kad jednom stigne kui." Zastao je, alosno se osmjehnuo u Jackove oi pune povjerenja i dodao: "Duo, nadam se da ti je jasno da se Zoey moda nee jo dosta dugo vratiti. Znam to ti je Stark rekao, a ja jo nisam imao prilike osobno porazgovarati sa Z, ali Afrodita kae da Zoey nije sasvim ona stara, da se zapravo ne zadrava na Skyeu zbog Starka. Zadrava se ondje zato to se povukla iz svijeta."

"Ne elim ni ja u to vjerovati, ali injenica glasi da se Zoey ne vraa s Afroditom i Dariusom, i da zapravo nikom ne govori nita o tome kad se namjerava vratiti. Tu je onda jo i cijelo pitanje Heatha. Kad se Zoey vrati u Tulsu, zna da e se morati suoiti s injenicom da Heatha ovdje nema, da ga ovdje vie nikad nee biti."

"Grozno neto, zar ne?" rekao je Jack.

Pogledi su im se susreli u savrenom razumijevanju. "Bilo bi grozno izgubiti nekoga koga toliko voli. To je jamano promijenilo Zoey."

"Naravno da je, ali ona je i dalje naa Z. Imam snaan osjeaj da e se vratiti doma prije nego to misli", rekao je Jack.

Damien je uzdahnuo. "Nadam se da si u pravu."

"Hej, ak i ti priznaje da sam ja poesto u pravu. Bit u u pravu i oko Zoeyna skorog povratka. Jednostavno to znam."

"Okej, dobro, povjerovat u ti, uglavnom zato to volim tvoj pozitivni stav."

Jack se osmjehnuo od uha do uha i dao mu kratku pusu. "Hvala ti!"

"Nego, bilo da se Z vrati za tjedan ili za mjesec dana, jo uvijek nisam siguran da je sto posto pametno da ide vjeati papirnate maeve vani na drvetu kada ne zna kada bi ti ukrasi zapravo mogli zatrebati. to ako sutra pone padati kia?"

"Joj, pa neu ih sve povjeati, ludice! Sada samo pokusno postavljam njih nekoliko kako bih bio siguran da sam ih presavio upravo savreno, pa vie kako treba."

"Jesi li zbog toga donio ovamo taj claymore? Izgleda grozno otro i, je li, isukano dok ti tako stoji naslonjen na stol. Zar mu iljak ne bi radije trebao biti uperen nadolje?"

Jack je pogledao u smjeru Damienovih oiju prema mjestu gdje je stajao dugi srebrni ma, balakom oslonjen na zemlju, otrice uperene uvis i blistave na treperavom plinskom svjetlu koje nou obasjava kolu.

"Pa, Dragon mi je dao stroge upute, koje sam uglavnom posluao premda me neprestano ometala tuga kojom on zrai. Zna, mislim da se on stvarno ne dri naroito dobro." Jack je izgovorio posljednji dio reenice priguenim tonom, kao da ne eli da ga Vojvotkinja uje.

Damien je uzdahnuo i isprepleo svoju ruku s Jackovom. "I meni se ini da se on ne dri naroito dobro."

"Pa da, objanjavao mi je da se taj usiljeni dio maa ne smije zabijati u zemlju zato to e od toga otupjeti, ili tako nekako, a ja sam samo uspijevao misliti na to kako su mu podonjaci tamni", rekao je Jack.

"Duo, mislim da on ba i ne spava naroito", alosno je rekao Damien.

"Nisam ga smio gnjaviti oko posudbe maa, ali htio sam praviti origami prema originalnom primjerku, a ne samo prema slici."

"Mislim da nisi gnjavio Dragona. On mora sam izai nakraj s Anastazijinom smru. ao mi je to rei, ali mi mu u tome uope ne moemo pomoi. A ti si se, uostalom, izvrsno sjetio. Origami ti izgleda vrlo realistino."

Jack se promekoljio od zadovoljstva. "Uuu! Stvarno to misli?"

Damien ga je obgrlio i privio uza se. "Apsolutno. Ima dara za ukraavanje, Jack."

Jack se mazno privio uz njega. "Hvala ti. Najbolji si deko na svijetu."

Damien se nasmijao. "Nije mi to teko kad imam tebe. Hej, treba li ti pomo oko presavijanja maeva?"

Sad je doao red na Jacka da se nasmije. "Ne. Tebi ne ide od ruke ni zamatanje poklona, pa pretpostavljam da origami nije meu tvojim mnogobrojnim talentima. Ali dobro bi mi dola tvoja pomo oko neeg drugog."