PEČAĆENJE OBJEKTA

Embed Size (px)

Citation preview

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti UDK 343.11 Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str.35.078.4 881-906.

343.791 Primljeno 20. listopada Struni lanak

Jasna Momirovi* Milan Stipi**

PRIVREMENE MJERE ZABRANE OBAVLJANJA DJELATNOSTI(upravni i prekrajnopravni aspekti)Autori se u lanku bave sluajevima donoenja usmenih rjeenja kojima upravna tijela izriu privremene mjera zabrane obavljanja djelatnosti i koja se opravdavaju ciljem sprjeavanja sive ekonomije i njezinim posljedicama. No donoenje takvih rjeenja i njihove pravne posljedice, koje u znaajnoj mjeri pogaaju ustavna prava i slobode graana, otvaraju brojna pravna pitanja na podruju ugostiteljske djelatnosti, obiljeavanja brana evidencijskim markicama, radnih dozvola stranaca i prijavljivanja radnika nadlenom zavodu. U prvom dijelu rada autori izlau pitanja koja se tiu izvrenja usmenog rjeenja o privremenoj mjeri, sastavljanja pisanog otpravka rjeenja, odgodnog uinka albe na rjeenje, privremenog skidanja peata i otvaranja prostorija, novane kazne za prekraj i kumulacije zatitnih mjera, iskljuenja izvrenja uplatom novanog iznosa te neka druga a u drugom dijelu lanka prekrajnopravnim aspektima privremenih mjera zabrane obavljanja djelatnosti. Zakljuno upozoravaju na neke nedostatke koje novi Prekrajni zakon nastoji ispraviti. I. UVOD 1. Opi prikaz Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Ustav1 u odredbi stavka 2. lanka 50. predvia da se, kao iznimno, zakonom mogu ograniiti poduzetnika sloboda i vlasnika prava, propisujui: Poduzetnika se sloboda i vlasnika prava mogu iznimno ograniiti zakonom radi zatite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi.Jasna Momirovi, sutkinja Prekrajnog suda u Zagrebu Milan Stipi, pomonik glavnog inspektora Dravnog inspektorata 1 Ustav Republike Hrvatske (proieni tekst), objavljen je u NN br. 41/01., a ispravak u NN br. 55/01.** *

881

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

U nastojanju da zatiti interese Republike Hrvatske, zakonodavac je, svjestan toga da je poduzimanje zatitnih mjera najvee odstupanje od proklamiranog naela poduzetnike slobode, na normativnoj razini, u vie zakona kojima se ureuje odreeno upravno podruje, predvidio mogunost predlaganja i donoenja pojedinanih akata kojima se na odreeno vrijeme ograniava poduzetnika sloboda, propisujui institut zatitnih mjera, meu kojima je i zatitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti. Prema zakonskim rjeenjima iz Zakona o trgovakim drutvima,2 lanak 32. stavak 2., doputena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu drutva. Predmet poslovanja su sve one djelatnosti3 kojima se trgovac bavi. Zamisao zakonodavca o tome kako se mogu realizirati zatitne mjere provodi se tako to jednim dravnim tijelima (izvrnoj vlasti) propisuje obvezu otkrivanja i prijavljivanja sluajeva u kojima se mogu izrei zatitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti, to su u pravilu nadleni inspektori,4 a drugim tijelima (sudskoj vlasti) daje ovlast za odluivanje u povodu zahtjeva da se takva mjera zabrane izrekne i prati njezino izvrenje. Mjere zabrane obavljanja djelatnosti mogu se donositi i u upravnim postupcima koji se vode po pravilima Zakona o opem upravnom postupku.5 Donose ih ovlateni dravni slubenici, u pravilu nadleni inspektori, sukladno ovlastima iz materijalnih zakona kojima se ureuje odreeno upravno podruje. U materijalnim zakonima, u dijelu u kojem se propisuju mjere, u pravilu se nazivaju upravne mjere, a da ih se u zakonskim tekstovima izriito ne navodi kao zatitne. Takva rjeenja po svojoj prirodi i uinku imaju karakter zatitne mjere, to se vidi iz uobiajene zakonske dikcije. Ovlast za poduzimanje upravnih mjera svodi se na zakonsku normu koja po sadraju uobiajeno glasi: inspektor e rjeenjem do otklanjanja nadzorom utvrenih nepravilnosti privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti ili inspektor e nadziranoj pravnoj ili zikoj osobi na vrijeme od 30 dana zabraniti obavljanje djelatnosti. Iz navedene ustavne norme stavka 2. lanka 50. Ustava Republike Hrvatske proizlazi da se mjera zabrane obavljanja djelatnosti moe propisivati samo na odreeno vrijeme, nikako trajno. Zakonska rjeenja idu za tim da se mjera propisuje u razliitom trajanju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina ili pakNN br. 111/93., 34/99., 52/00.- Odluka Ustavnog suda i 118/03. Vidjeti Zakon o Nacionalnoj klasikaciji djelatnosti, NN br. 98/94., i na temelju toga zakona donesenu Odluku o Nacionalnoj klasikaciji djelatnosti 2007 - NKD 2007, NN br. 58/07., ispravak 72/07. 4 Prema lanku 32. stavku 2. Zakona o sustavu dravne uprave, NN br. 75/93., 92/96., 15/00., 59/01., 190/03. i 199/03., inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi dravni slubenici ovlateni za provedbu nadzora, kad je to odreeno posebnim zakonom. 5 Zakon o opem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj, NN br. 53/91. i 103/96. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-248/94 od 13. studenoga 1996.3 2

882

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

do otklanjanja inspekcijskim nadzorom utvrenih nedostataka u poslovanju. Prestanak potonje mjere ovisi o aktivnosti stranke, odnosno o tome u kojem e roku stranka uskladiti poslovanje sa zakonom ili drugim propisom. U prekrajnim postupcima, zatitne mjere u pravilu se ne izriu samostal6 no, neovisno o kazni ili drugoj prekrajnoj sankciji. Zbog toga se moe rei da su zatitne mjere u osnovi dopunske kaznene sankcije, za razliku od kazni koje su temeljne kaznene sankcije. Openito se smatra da primjena zatitnih mjera, tako i primjena zatitne mjere zabrane obavljanja odreene djelatnosti, ima svrhu otklanjanja uvjeta koji omoguuju ili poticajno djeluju na poinitelje novog djela koje ima obiljeje prekraja. U ovom radu obrauju se primjeri zabrane obavljanja djelatnosti koje se kao mjere donose u upravnom i prekrajnom postupku. II. UPRAVNOPRAVNI ASPEKTI ZATITNIH MJERA (OSOBITI SLUAJEVI) 2. Donoenje usmenog rjeenja u sklopu sadraja zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru

U upravnom postupku rjeava se o pravima, obvezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnih osoba i drugih stranaka. Materijalnu stranu inspekcijskog postupka, meutim, ini ispitivanje (inspekcijski nadzor) primjenjuje li stranka u svom djelovanju propise koji reguliraju to djelovanje. Daljnja aktivnost inspektora ovisit e o rezultatu tog ispitivanja. Ako je rezultat ispitivanja za stranku povoljan (tj. ako je utvreno da stranka primjenjuje propise), inspekcijski postupak zavrava se sastavljanjem zapisnika o tako utvrenom injeninom stanju. Meutim, ako je rezultat ispitivanja za stranku nepovoljan (tj. ako je utvreno da stranka ne primjenjuje propise uope, ili ih ne primjenjuje kako treba), inspektor e odgovarajuim pravnim sredstvima, s ciljem da se utvrena nepravilnost otkloni, primorati stranku da nepravilnosti otkloni i uspostavi stanje koje je sukladno propisu. Pravno sredstvo kojim to inspektor postie jest primjena odgovarajue upravne mjere koju inspektor nareuje odnosno izrie rjeenjem. Rjeenje je formalnopravni akt, koji mora imati zakonom odreen oblik i sastavne dijelove. Uvijek se donosi u pisanoj formi, a samo iznimno usmeno. U upravnom postupku vie je vrsta rjeenja. Podjela na vrste rjeenja moe biti s gledita sadraja pravne zatite, s gledita stupnja pravne vezanosti, sPrema odredbi stavaka 3. lanka 36. ZOP-a, zakonom moe biti propisano da se neke od propisanih zatitnih mjera (prema st. 1. toga lanka, nap.a.) mogu primijeniti samostalno i bez izricanja kazne odnosno primjene druge prekrajne sankcije.6

883

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

gledita djelovanja prema stranci, s gledita donositelja. Ovisno o tome jesu li stranke identicirane, rjeenje moe biti pojedinano ili generalno, a moe se odnositi i na vei broj tijelu koje ga donosi nepoznatih, ali odreenih osoba. S gledita donositelja i forme, inspektori kao redovito donose: - rjeenja u redovitom, ispitnom upravnom postupku, a iznimno - rjeenja u skraenom postupku, - usmena rjeenja i - rjeenja u sklopu zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru. Institut donoenja usmenog rjeenja nije stran hrvatskom zakonodavstvu. Neke sluajeve donoenja usmenog rjeenja poznaje i Zakon o opem upravnom postupku7 za koji se bez ostatka moe rei da je postupovni propis pa neke prigovore da se ovlasti za postupanje inspektora mogu propisati samo materijalnim propisima smatramo neutemeljenima. S obzirom na to da je zakonodavac prihvatio i institut usmenog rjeenja koje inspektor donosi u sklopu zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, kasnije i kao samostalan akt, dostavom pisanog otpravka, ako do njega doe, na taj nain uveo je nov institut u kojem se svjesno zanemaruje redoviti postupak iz nekih faza upravnog postupka. Propisani sluajevi donoenja usmenog rjeenja u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru ne iskljuuju mogunost pravne zatite zakonitosti pojedinanih rjeenja i postupaka jer se predvia obveza inspektoru da otpravak takvog rjeenja u pisanom obliku dostavi stranci. S obzirom na tu okolnost, stranka moe poduzimati radnje radi zatite svojih prava i interesa te se na taj nain stranci jami pravo na albu i otvara put sudske kontrole pojedinih rjeenja koja donosi inspektor, s tim da se pravo na albu rauna od dana prijma pisanog otpravka rjeenja, a ne od dana kada je doneseno usmeno rjeenje. Pri tome ne elimo kazati da pri donoenju usmenih rjeenja ne mogu nastati tekoe pri utvrivanju tonog i potpunog injeninog stanja, koje uvjetuju donoenje usmenog rjeenja, a moe biti i drugih nepoznanica, osobito ako je rije o sloenom inspekcijskom nadzoru utvrivanja, primjerice, prvog dana poetka rada ili pak o situacijama gdje sudjeluje vei broj stranaka. Svakako, svi ti navedeni rizici pri donoenju usmenih rjeenja opravdavaju se ciljem koji se moe nazvati sprjeavanje sive ekonomije i posljedicama koje iz toga proizlaze. Najvei broj sluajeva propisivanja donoenja usmenih rjeenja u sklopu zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru nastao je nakon donoenja Plana kratkoronih i dugoronih mjera za suzbijanje sive ekonomije, koji je Vlada Republike Hrvatske prihvatila na sjednici odranoj 25. studenog 2004. U nastavku se obrauju neki primjeri donoenja usmenog rjeenja.7 U vezi s usmenim rjeenjem vidjeti odredbu lanka 214. Zakona o opem upravnom postupku. Na temelju te zakonske odredbe usmena rjeenja donose se u sluaju poduzimanja hitnih mjera radi osiguravanja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti za ivot i zdravlje ljudi ili imovinu.

884

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

2.1. Rjeenje u podruju ugostiteljske djelatnosti Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti8 izmijenjena je odredba l. 58. st. 5. Zakona o Dravnom inspektoratu9 (u daljnjem tekstu ZDI) kojim je bilo propisano donoenje usmenog rjeenja za bespravno pruanje usluga u ugostiteljskoj djelatnosti. Sada, prema odredbi l. 40. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u provedbi inspekcijskog nadzora u podruju ugostiteljske djelatnosti odnosno pruanja ugostiteljskih usluga, gospodarski inspektor usmenim e rjeenjem u zapisniku, do otklanjanja utvrenih nedostataka, a najkrae na rok od 30 dana, zabraniti pravnoj ili zikoj osobi daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti odnosno pruanje ugostiteljskih usluga: - ako se obavljaju bez upisa u propisani registar odnosno upisnik ili ako nema odobrenje, - ako se obavljaju bez rjeenja kojim je utvreno da prostor, ureaji i oprema udovoljavaju propisanim uvjetima. Rjeenje doneseno na temelju te zakonske odredbe izvrava se peaenjem prostorija, postrojenja, ureaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan nain (stavak 2. lanka 40. Zakona). Obavljanje djelatnosti na opisani nain sankcionirano je kao prekraj (lanak 44. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti) za koji je predviena novana kazna od 10.000,00 do 150.000,00 kuna za pravnu osobu i novana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi i ziku osobu (lanak 44. stavci 3. i 4.).

2.2. Rjeenje u vezi s obiljeavanjem brana evidencijskim markicama Nain i postupak evidentiranja i obiljeavanja evidencijskim markicama brana koje se proizvodi i stavlja na trite, uvozi ili izvozi, ureuje Zakon o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite.10 Prema stavku 3. lanka 7. toga zakona, gospodarski inspektor na mjestu poinjenja prekraja usmenim rjeenjem pravnoj ili zikoj osobi koja stavlja brano na trite ili koristi ili prevozi brano koje nije obiljeeno evidencijskom markicom ili proizvodi pekarske proizvode suprotno odredbi lankaZakon je objavljen u NN br. 138/06. i stupio je na snagu 28. prosinca 2006. Izvorni tekst Zakona objavljen je u NN br. 76/99., a njegove izmjene i dopune u NN br. 96/03., 151/03., 160/04., 174/04., 33/05., 48/05., 129/05., 140/05., 138/06., 68/07. i 79/07. 10 NN br. 48/04. Ispravak 130/04. i 140/05.9 8

885

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

6. stavka 3. toga zakona, zabranit e obavljanje djelatnosti uvoza, trgovine branom ili djelatnost proizvodnje pekarskih proizvoda ili proizvoda u sastav kojih ulazi brano ili djelatnosti prijevoza u trajanju 30 dana i odmah izvriti peaenje poslovnih prostorija, onemoguivanjem koritenja postrojenja, ureaja i druge opreme za rad gdje se to moe izvriti te u roku od pet dana donijeti pisano rjeenje o zabrani obavljanja djelatnosti. Odredbama lanaka 9. i 11. Zakona za pravnu i ziku osobu predvia se u prekrajnom postupku, uz novanu kaznu za prekraj, donoenje i mjere zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od 90 dana do godine dana. Postupanje protivno odredbi stavaka 1., 2. i 3. lanka 4. i stavka 1. lanka 5. ovoga zakona sankcionirano je kao prekraj (lanak 8.) za koji je predviena novana kazna od 30.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu i novana kazna od 5.000,00 do 10.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi te novana kazna u iznosu 1.000,00 do 50.000,00 kuna za ziku osobu (lanak 10.). 2.3. Rjeenje u odnosu na radnu dozvolu stranaca i prijavljivanje radnika nadlenom zavodu Prema izmijenjenoj odredbi lanka 62. stavka 1. podstavaka 1. i 2. ZDI, u provedbi inspekcijskog nadzora u podruju rada (radni odnosi) inspektor rada usmenim e rjeenjem u zapisniku, na odreeno vrijeme, u trajanju 30 dana, zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio: - stranac bez radne dozvole koji nije osloboen obveze njezina pribavljanja ili kod poslodavca obavlja posao za koji mu nije izdana radna dozvola,11 - radnik na obavljanju posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obiljeje posla za koji se zasniva radni odnos, a poslodavac ga nije prijavio na obvezno mirovinsko ili osnovno zdravstveno osiguranje s prvim danom poetka rada i na odgovarajue radno vrijeme. Zakon i u tim sluajevima predvia izvrenje rjeenja peaenjem. Prema odredbi stavka 3. lanka 71. ZDI, uz novanu kaznu za prekraj, poslodavcu e se zbog neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko i osnovno zdravstveno osiguranje, u prekrajnom postupku, izrei i zatitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.11 Prema odredbi lanka 218. stavka 2. Zakona o strancima, NN br. 79/07., u vezi s odredbom lanka 219. (stupanje Zakona na snagu), 1. sijenja 2008. prestaje vaiti odredba lanka 62. stavka 1. podstavka 1. ZDI. Inspekcijski nadzor u vezi s radom stranaca (ishoenje poslovne i radne dozvole) ureuje odredba lanka 199. Zakona o strancima, s primjenom od 1. sijenja 2008.

886

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

Postupanje protivno odredbi stavka 1. podstavka 2. lanka 62. ZDI, sankcionirano je kao prekraj (lanak 71. stavak 1. i stavak 2.) za koji je predviena novana kazna od 30.000,00 do 120.000,00 kuna za pravnu osobu i novana kazna od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi i ziku osobu. 3. Izvrenje usmenog rjeenja Osnovno obiljeje usmenog rjeenja donesenog u sklopu zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru jest njegovo izvrenje peaenjem, i to za trajanja inspekcijskog nadzora. Nain izvrenja usmenog rjeenja u podruju ugostiteljske djelatnosti u vezi s obavljanjem te djelatnosti bez upisa u propisani registar odnosno upisnik i bez potrebnog odobrenja kojim se utvruje da prostor, ureaji i oprema udovoljavaju propisanim minimalnim uvjetima, odreen je u stavku 2. lanka 40. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Izvrenje usmenog rjeenja pri evidentiranju brana na tritu propisano je odredbom stavka 3. lanka 7. Zakona o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite. U podruju radnih odnosa (rad stranaca i prijavljivanje nadlenom zavodu) izvrenje usmenog rjeenja propisano je odredbom stavka 2. lanka 62. ZDI. Za rjeenja navedena u ta tri sluaja propisan je nain izvrenja peaenjem poslovnih prostorija, postrojenja, ureaja i druge opreme za rad. S obzirom na prirodu usmenog rjeenja u zapisniku, za njegovo izvrenje ne vrijede redovita pravila Zakona o opem upravnom postupku propisana lankom 270.12 Naime, navedene odredbe za izvrenje usmenih rjeenja12 Navedene odredbe lanka 270. glase: (1) Rjeenje doneseno u upravnom postupku izvruje se poto postane izvrno. (2) Prvostepeno rjeenje postaje izvrno: 1) istekom roka za albu ako alba nije izjavljena; 2) dostavom stranci ako alba nije doputena; 3) dostavom stranci ako alba ne odgaa izvrenje; 4) dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. (3) Drugostupanjsko rjeenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rjeenje postaje izvrno kad se dostavi stranci. (4) Ako je u rjeenju odreeno da se radnja koja je predmet izvrenja moe izvriti u ostavljenom roku, s izvrenjem rjeenja moe se zapoeti istekom toga roka. Ako rjeenjem nije odreen rok za izvrenje radnje, rjeenje postaje izvrno u roku od petnaest dana od dana donoenja rjeenja. Rjeenjem ostavljeni rok za izvrenje rjeenja odnosno propisani rok od petnaest dana za izvrenje poinje tei od dana kad rjeenje, u smislu st. (2) i (3) ovoga lanka, postane izvrno. (5) Izvrenje se moe provesti i na temelju nagodbe, ali samo protiv osobe koja je sudjelovala u nagodbi.

887

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

u zapisniku, ovisno o konkretnom sluaju, predviaju peaenje prostorija, postrojenja, ureaja opreme za rad, s tim da je u tim odredbama naglaeno i ope pravilo, propisano lankom 273. stavkom 1. ZUP, da izvrenje treba provesti na onaj nain i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je najblae za izvrenika. Kad postupak vodi gospodarski inspektor u predmetima obiljeavanja brana markicama, izvrenje rjeenja predvia se peaenjem. Peaenje se obavlja na najpogodniji nain tako da se sredstva rada i poslovne prostorije ne mogu koristiti, a da se prethodno ne oteti slubeni peat koji je inspektor stavio radi izvrenja rjeenja. Za peaenje inspektor se moe koristiti hladnim peatnim voskom s jamstvenikom, samoljepljivom vrpcom, icom s olovnom plombom na koju se utisne znak Dravnog inspektorata i naziv Dravni inspektorat, sve ovisno o ocjeni inspektora kojim je sredstvima peaenje pogodnije izvriti.13 U postupku izvrenja rjeenja peaenjem inspektor je duan istaknuti i upozorenje o kaznenom djelu skidanja i povrede slubenog peata ili znaka. U tu svrhu inspektor e izraditi poseban akt, koji e u zaglavlju sadravati oznaku Dravni inspektorat, naziv podrune jedinice Dravnog inspektorata (podruna jedinica Rijeka Split, Osijek, Varadin ili Zagreb), pobliu oznaku unutarnje ustrojstvene jedinice iz koje je inspektor (gospodarski inspektor ili inspektor rada) obavio inspekcijski nadzor i proveo izvrenje. U tom aktu, inspektor e u krupnom planu upisati tekst sljedeeg sadraja: UPOZORENJE KAZNENO DJELO SKIDANJA I POVREDE SLUBENOG PEATA ILI ZNAKA, a ispod toga e ispisati sadraj odredbe lanka 323. Kaznenog zakona.14 Ako je iz opravdanih razloga, primjerice radi iznoenja lako pokvarljivih namirnica, otklanjanja kvara na instalacijama ili radi poduzimanja nekih drugih radnji u svezi sa sigurnou, zatitom okolia ili sprjeavanjem nastanka(6) Ako se rjeenje odnosi na dvije stranke ili vie stranaka koje u postupku sudjeluju s istovjetnim zahtjevima, alba ma i jedne takve stranke spreava izvrnost rjeenja. (7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rjeenje postalo izvrno ne moe se traiti njegovo izvrenje. 13 Naputak o nainu peaenja kad se rjeenje inspektora Dravnog inspektorata izvrava peaenjem, NN br. 149/05., donio je glavni inspektor Dravnog inspektorata na temelju ovlasti iz lanka 56. stavak 2. Zakona o Dravnom inspektoratu. Danom stupanja na snagu Naputka prestao je vrijediti naputak objavljen u NN br. 38/00. 14 lanak 323. Kaznenog zakona, NN br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04. i 84/05., glasi: (1) Tko skine ili povrijedi slubeni peat ili znak koji je ovlatena slubena osoba stavila radi osiguranja predmeta ili prostorije, ili tko bez skidanja ili povrede peata ili znaka ue u takvu prostoriju ili otvori osigurani predmet, kaznit e se novanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Za pokuaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga lanka poinitelj e se kazniti.

888

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

tete, nakon peaenja potrebno nakratko otpeatiti poslovne prostorije ili sredstva rada, dok mjera peaenja traje, to e obaviti, kao i novo peaenje, inspektor koji je izvrio peaenje ili drugi nadleni inspektor, uz obvezno sastavljanje zapisnika o tim radnjama. 4. Pisani otpravak usmenog rjeenja Ustavna odredba lanka 18. Ustava Republike Hrvatske15 jami pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata u postupku prvog stupnja. uvajui smisao navedene ustavne odredbe, isto pitanje obraeno je u odredbi lanka 15. Zakona o sustavu dravne uprave.16 Otpravak usmenog rjeenja u pisanom obliku, koje se po sadraju ne smije razlikovati od usmenog rjeenja u zapisniku, predvia stavak (3) lanka 40. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, stavak 3. lanka 7. Zakona o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite i stavak 3. lanka 62. ZDI. Gospodarski inspektor u sluaju iz navedenog lanka 40. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, navedenog lanka 7. Zakona o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite i inspektor rada za radne odnose u sluaju iz navedenog lanka 62. ZDI, po slubenoj dunosti, bez zahtjeva stranke, obvezan je stranci takvo rjeenje otpremiti. Rok za otpremu rjeenja je osam dana odnosno pet dana u sluaju kad gospodarski inspektor donosi rjeenje u vezi s markicama za brano. I po tom obiljeju usmeno rjeenje u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru razlikuje se od usmenog rjeenja iz lanka 214. ZUP. Naime, te odredbe ZUP-a propisuju kako e se tek na zahtjev stranke rjeenje izdati u pisanom obliku najkasnije u roku osam dana od dana podnoenja zahtjeva, a taj se zahtjev moe podnijeti u roku dva mjeseca od dana donoenja usmenog rjeenja. Nakon dostave pisanog otpravka usmenog rjeenja, stranci se otvara pravni put zatite njezinih prava i interesa podnoenjem albe kao redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku.lanak 18. Ustava Republike Hrvatske glasi: Jami se pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. Pravo na albu moe biti iznimno iskljueno u sluajevima odreenim zakonom ako je osigurana druga pravna zatita. 16 NN br. 190/03. - proieni tekst, 199/03. i 79/07. Tekst navedenog zakonskog lanka glasi: Protiv pojedinanih akata, radnji i mjera tijela dravne uprave, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave, donijetih u prvom stupnju, moe se podnijeti alba, a u sluaju da alba nije doputena, zatraiti sudska zatita.15

889

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

5. Uinak albe na izvrenje rjeenja U sva tri navedena primjera zastupljeno je naelo prema kojem alba nema suspenzivni uinak, ne odgaa izvrenje rjeenja, stavak 5. lanka 40. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, stavak 5. lanaka 7. Zakona o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite i lanak 63. ZDI. S obzirom na okolnost da je rjeenje izvreno peaenjem, za trajanja inspekcijskog nadzora, logine su odredbe zakona u kojima se propisuje da alba ne odgaa izvrenje rjeenja. Zakonodavna rjeenja koja idu za tim da alba ne odgaa izvrenje rjeenja, ma koliko bila paljivo odabrana, imaju i loih obiljeja. Naime, i najbolji dravni slubenik/inspektor moe pogrijeiti i donijeti nezakonito rjeenje, osobito ako je rije o usmenom rjeenju u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, a stranka u albenom postupku uspije. Okolnou da je uspjela u albenom postupku stranka se s uspjehom moe koristiti u moguem sudskom sporu radi naknade tete nastale za vrijeme obustave poslovanja (zabrane obavljanja djelatnosti) podupirui tubene navode time da je rjeenje bilo nezakonito.

6. Privremeno skidanje peata i otvaranje prostorija Ako je iz opravdanih razloga nakon peaenja potrebno nakratko otpeatiti poslovne prostorije, za koje je peaenje pravni temelj bilo usmeno rjeenje u zapisniku, predstavnik pravne osobe ili zika osoba na koju se odnosi usmeno rjeenje moe u roku od 24 sata nakon provedenog peaenja pismenim putem zatraiti da se zapeaena prostorija privremeno otpeati. To pravo na strani je subjekta kojeg je poslovanje inspektor nadzirao, s tim da se ostvarivanje toga prava moe traiti samo u dva (opravdana) sluaja predviena Zakonom, stavak (4) lanka 40. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, stavak (4) lanka 7. Zakona o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite i lanka 62. ZDI, i to: - ako je iz prostorije potrebno iznijeti pokvarljive namirnice i - radi poduzimanja mjera u vezi sa sigurnou prostorija i instalacija. Oba sluaju u kojima se moe traiti skidanje peata i privremeno otvaranje prostorija sraunata su na sprjeavanja mogueg nastanka tete koja bi se pojavila kao posljedica toga to je prostorijama odnosno ureajima i opremi peaenjem onemoguen pristup i njihova uporaba. Inspektor koji je obavio peaenje, ili ako je sprijeen ili odsutan drugi inspektor, duan je zahtjevu udovoljiti, s tim da e o provedenim radnjama sastaviti zapisnik i prije otpeaene prostorije ponovo zapeatiti.

890

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

7. Opseg zabrane U praksi su esti sluajevi da gospodarski subjekti, ovisno o njihovu unutarnjem ustrojstvu i opsegu poslovanja, posluju osim u sjeditu i na drugim lokacijama (pogonima, tvornicama, poslovnicama, izdvojenim poslovnim jedinicama i slino) pa se u vezi s tim postavilo pitanje hoe li se zabrana obavljanja djelatnosti odnositi na sve ustrojstvene jedinice nadziranog subjekta, raunajui i sjedite. Upravna praksa stala je na stajalite da se mjera moe odnositi samo na one dijelove procesa rada u sklopu ustrojstvene jedinice gdje je dolo do povrede propisa. Takva praksa poslije je u izmijenjenom lanku 62. ZDI nala mjesta u zakonskom tekstu, u kojem se propisuje da e u provedbi inspekcijskog nadzora u podruju rada (radni odnosi) inspektor rada zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru.

8. Novane kazne za prekraj i kumulacija zatitnih mjera Aktivnost inspektora nakon obavljenog inspekcijskog nadzora ne zavrava donoenjem rjeenja u upravnom postupku i njegovim izvrenjem. Kad inspektor utvrdi da je povredom propisa poinjen prekraj, ako sam po pravilima Zakona o prekrajima nije izdao prekrajni nalog, duan je podnijeti zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka nadlenom prekrajnom sudu. Prekrajnim nalogom osim novane kazne za prekraj moe se izrei i mjera zabrane obavljanja djelatnosti. U naim primjerima: - obavljanja ugostiteljskih usluga bez upisa u registar nadlenog tijela i bez odobrenja kojim se utvruje da su ispunjeni minimalni uvjeti, u odredbi lanka 44. stavka 1. podstavka 2. i podstavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, propisana je novana kazna za prekraje. Za prekraj odgovara pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i zika osoba. Mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu za koji su navedeni nedostaci utvreni propisana je lankom 49. i 50. Zakona. Propisani uvjet za donoenje takve mjere prema lanku 49. jest poinjenje prekraja u istom objektu po drugi put u dvije godine, nakon pravomonog rjeenja za prekraje i trajanje mjere od tri mjeseca do godine dana. Prema lanku 50. propisani uvjet je poinjenje prekraja u istom objektu trei put u roku od dvije godine od pravomonosti prvog rjeenja o prekraju, a trajanje mjere je est mjeseci do godine dana. - stavljanja u promet brana bez evidentiranja i obiljeavanja evidencijskim markicama po odredbi lanka 8. Zakona o posebnim uvjetima za stavljanje brana na trite propisana je novana kazna za prekraj pravne osobe i odgo891

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

vorne osobe u pravnoj osobi, a u lanku 10. novana kazna za prekraj zike osobe. Mjera zabrane obavljanja djelatnosti uvoza, trgovine branom i djelatnosti proizvodnje pekarskih proizvoda ili proizvoda u sastav kojih ulazi brano ili djelatnost prijevoza, za pravne i zike osobe u trajanju od 90 dana do godinu dana propisuju lanci 9. i 10. ovoga zakona. - zapoljavanja stranaca bez radne dozvole i neprijavljivanje u propisanim rokovima radnika s kojim je sklopljen ugovor o radu nadlenom zavodu na obvezno mirovinsko i osnovno zdravstveno osiguranje, odredbom lanka 71. ZDI propisana je novana kazna za prekraj i zatitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. U prvom (ugostiteljstvo) i treem (stranci i prijavljivanje nadlenom zavodu) primjeru izricanje zatitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti zakonske odredbe propisuju kao obvezu za prekrajni sud, to proizlazi iz dijela norme koja glasi izrei e se i zatitna mjera dakle, norma je u tom dijelu obvezujue, imperativne pravne naravi (ako bismo je gledali izolirano, ne vodei rauna o sustavnim rjeenjima iz Zakona o prekrajima), ne glasi, primjerice, moe se izrei i zatitna mjera kao u drugom primjeru (evidentiranje brana). Zakonska dikcija u posebnom zakonu koja nije u skladu s naelima prekrajnog prava iz ZOP-a nee se primijeniti. Umjesto toga primijenit e se odredbe ZOP-a. Kako bi nadleni prekrajni sud proveo raspravu i utvrdio sva bitna obiljeja prekraja i u tzv. adhezijskom postupku17 mogao izrei zatitnu mjeru privremene zabrane obavljanja djelatnosti, mora imati valjan optuni prijedlog18, bez kojega se ne moe voditi prekrajni postupak ni izrei prekrajna sankcija. 9. Iskljuenje izvrenja uplatom novanog iznosa Kao novost, u zakonodavstvo Republike Hrvatske uveden je institut plaanja odreenog novanog iznosa radi sprjeavanja izvrenja mjere zabrane obavljanja djelatnosti na odreeno vrijeme. U tom smislu kao prvi primjer navodimo poslovanje ugostiteljskih objekata due od propisanog radnog vremena, lanak 41. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.Prema Prekrajnom zakonu, neke zatitne mjere moi e se donositi samostalno, bez izricanja novane kazne, lanak 205. st. 2. protjerivanje stranca iz zemlje koji radi bez radne ili poslovne dozvole i lanak 206. stavak 4. 18 Sadraj optunog akta sada je propisan stavkom 2. lanka 170. ZOP/02. i podnosi se kao zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, a od 1. sijenja 2008. to e biti optuni prijedlog, sukladno lanku 160. Prekrajnog zakona.17

892

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

Prema toj zakonskoj odredbi, u stavku 1. propisano je da e gospodarski inspektor ugostitelju usmenim rjeenjem na mjestu dogaaja zabraniti pruanje ugostiteljskih usluga ako se ne pridrava propisanog radnog vremena i obaviti peaenje ureaja, opreme i ostalih prostorija u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost te u roku od pet dana donijeti pisano rjeenje o zabrani rada, u trajanju 30 dana od dana donesenog usmenog rjeenja. Stavkom 5. toga lanka propisano je: Iznimno se mjera peaenja iz stavka 1. ovoga lanka nee izvriti ako ugostitelj najkasnije u roku od dva dana od donoenja usmenog rjeenja o zabrani pruanja ugostiteljskih usluga dostavi gospodarskom inspektoru dokaz o izvrenoj uplati novanog iznosa od 30.000,00 kuna u korist dravnog prorauna. Drugi primjer nalazimo u odredbama lanka 199. stavka 3. Zakona o strancima, NN br. 79/07., s primjenom od 1. sijenja 2008., gdje se predvia zadravanje od izvrenja rjeenje inspektora rada kad utvrdi da je za poslodavca radio stranac bez radne dozvole. Odredbe lanka 199. stavka 1., podstavka 1. i podstavka 2. glase: - stavak 1. podstavak 1. Ako nadleni inspektor tijela iz lanka 197. stavak 1. ovoga Zakona utvrdi: rad stranaca protivan odredbama ovoga Zakona kojima je utvrena obveza ishoenja poslovne dozvole, odnosno potvrde policijske uprave o prijavi rada bez poslovne dozvole, usmenim e rjeenjem u zapisnik, do otklanjanja utvrenih nedostataka, a najkrae na rok od 30 dana, zabraniti pravnoj i zikoj osobi obavljanje djelatnosti, slobodnog zanimanja, odnosno pruanja usluga za inozemnog poslodavca. - stavak 1. podstavak 2. Ako nadleni inspektor tijela iz lanka 197. stavak 1. ovoga Zakona utvrdi: rad stranaca protivan odredbama ovoga Zakona kojim je utvrena obveza ishoenja radne dozvole, odnosno potvrde policijske uprave o prijavi rada bez radne dozvole, usmenim e rjeenjem u zapisnik, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu, odnosno prostoru. Stavak 3. toga lanka glasi: Iznimno, mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga lanka nee se izvriti, a usmeno izreeno rjeenje e se ukinuti ako pravna ili zika osoba kojoj je mjera izreena u roku dva dana od dana izricanja mjere, nadlenom inspektoru iz stavka 1. ovoga lanka dostavi dokaz da je izvrila uplatu novane kazne u iznosu do 30.000 kuna, za svakog stranca u korist dravnog prorauna Republike Hrvatske. Navedena dva primjera od kojih se prvi primjenjuje danom stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti od 28. prosinca 2006. i drugi primjer koji e se primjenjivati od 1. sijenja 2008., stupanjem na snagu Zakona o 893

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

strancima (lanak 219. Zakona), jesu novost, ali e praksa trebati odgovoriti u koju vrstu mjera spadaju ti primjeri. Sa stajalita inspekcijskog nadzora inspektori mogu donositi/izricati upravne i kaznene mjere. Upravne mjere svojstvene su upravnom postupku u kojem inspektor nareuje ili zabranjuje poduzimanje neke radnje, a kaznene mjere u prekrajnom postupku svode se na aktivnost inspektora da podnese zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, izda prekrajni nalog ili naplati novanu kaznu na mjestu izvrenja prekraja. U kaznenom postupku inspektor nadlenom dravnom odvjetnitvu podnosi kaznenu prijavu. Navedene mjere u kojima stranka, ako je inspektor donio usmeno rjeenje, moe iskljuiti izvrenje rjeenja kojim je izreena zabrana obavljanja djelatnosti na odreeno vrijeme uplatom novanog iznosa od 30.000 kuna ne spadaju ni u jednu od navedenih aktivnosti inspektora. Na ovom mjestu upuujemo na, po naem miljenju, nespretnu odredbu iz citiranog stavka 3. lanka 199. Zakona o strancima gdje se u dijelu odredbe u kojoj se govori o uplati novane kazne u iznosu do 30.000 kuna vjerojatno radi o pogreci u pisanju. U protivnom pravna i zika osoba prema kojoj je usmjereno usmeno rjeenje mogla bi birati koji e iznos do 30.000 kuna uplatiti za svakog stranca ako radi bez radne dozvole. Vjerojatno je intencija bila propisati da se radi o ksnom iznosu (30.000,00 kuna), u protivnom izgubljen je svaki smisao u primjeni te zakonske odredbe ako bi stranka bila u poloaju birati koji e novani iznos do 30.000.00 kuna uplatiti i na taj nain iskljuiti od primijene mjeru zabrane obavljanja djelatnosti. U vezi s navedenim primjerima, ako stranka plati novani iznos od 30.000,00 kuna, postavlja se pitanje iskljuuje li se podnoenje zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka, pa sukladno tomu voenje postupka i izricanje novane kazne za prekraj. Odredbe o uplati novanog iznosa (lanak 41. stavak 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti) i uplata novane kazne (lanak 199. stavak 3. Zakona o strancima) ne nalaze se u dijelu zakonske kompozicije koja ureuje kazne za prekraje, da bi se eventualno moglo govoriti o naplati novane kazne za prekraj naplaenoj na mjestu izvrenja prekraja, takozvanoj mandatnoj kazni. Suprotno tomu, u oba zakonska teksta nalazimo odredbe o novanim iznosima od 30.000,00 kuna, s tim da se u Zakonu o strancima govori o uplati novane kazne, a u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti o uplati novanog iznosa bez toga da se predvia mogunost naplate novane kazne na mjestu izvrenja prekraja. Ako bismo kao vaee miljenje prihvatili da je rije o mandatnoj kazni, u tom sluaju iskljuuje se voenje prekrajnog postupka. Meutim, s obzirom na okolnost da su propisane i novane kazne za prekraj i da postoji obveza inspektoru podnijeti zahtjev za pokretanje prekrajnog po894

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

stupka, mislimo da je neutemeljeno uplatu iznosa od 30.000,00 kuna smatrati mandatnom kaznom. Na taj nain prekrajni postupak bio bi dovren i ne bi bilo mjesta podnoenju zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka ili izdavanju prekrajnog naloga. Oko sadraja odredbe stavka 3. lanka 199. Zakona o strancima valja primijetiti i to da se u dijelu te odredbe, u kojoj se govori o plaanju novane kazne u vezi s aktom iz stavka 1. ovoga lanka, ne radi o aktu kojim je odreena novana kazna, niti se tim zakonom predvia mogunost naplate mandatne kazne na mjestu izvrenja prekraja, nego je samo doneseno usmeno rjeenje kojim se na odreeno vrijeme (30 dana) zabranjuje obavljanje djelatnosti. Stoga je u navedenoj zakonskoj odredbi, prema naem miljenju, pogreno govoriti o novanoj kazni odnosno uplati novane kazne.

10. Zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka Aktivnost inspektora u pravilu se ne zavrava donoenjem upravnog rjeenja u redovitom, ispitnom postupku, a ni rjeenja u sklopu zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru. Iz istih razloga zbog kojih je donio rjeenje, inspektor e podnijeti nadlenom prekrajnom sudu i zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka. Jasno je da e inspektor podnijeti zahtjev kad je za nedoputeno ponaanje pravne ili zike osobe, rad koje inspektor nadzire, propisan prekraj. Sadraj zahtjeva odreen je lankom 170. ZOP/02.

III. PREKRAJNOPRAVNI ASPEKTI PRIVREMENIH MJERA ZABRANE OBAVLJANJA DJELATNOSTI 1. Uvodne napomene Zakon o prekrajima19 u primjeni je pet godina. Donio je mnoge novosti u prekrajno pravo. Jedna od njih je privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, u Zakonu o prekrajima ureena kao mjera opreza i kao procesna radnja u postupku. Tema ovog dijela rada je odgovoriti na pitanje je li taj institut ostvario oekivanja zakonodavca i poboljao uinkovitost postupka u kojem su ekasnost i ekonominost naela kojih bi se valjalo pridravati te na19 Zakon o prekrajima, proglaen odlukom Predsjednika Republike Hrvatske 18. srpnja 2002. i objavljen u NN br. 88/02. od 24. srpnja 2002., izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekrajima (NN br. 122/02. od 18. 10. 2002., te 105/04. od 28. 7. 2004.), a ispravljen Ispravkom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekrajima (NN 127/04. od 10. 9. 2004.).

895

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

koji je nain zaivio u praksi. Pri izradi ovog rada primijeeno je da je pri spominjanju zabrane obavljanja djelatnosti prva pomisao sugovornika usmjerena na zatitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, dakle na potpuno drugi institut, to bi moglo upuivati na to da institut privremenih zabrana obavljanja djelatnosti u praksi nije zaivio. U meuvremenu, na sjednici Sabora usvojen je Prekrajni zakon kojeg e primjena zapoeti 1. sijenja 2008.

2. Privremena zabrana obavljanja djelatnosti kao mjera opreza 2.1. Openito o mjerama opreza Privremena zabrana obavljanja djelatnosti, kao mjera opreza, u Zakonu o prekrajima nosi naziv privremeno ogranienje ili zabrana djelatnosti ili zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje. Propisana je u glavi XVI. Zakona o prekrajima - Mjere za osiguranje provedbe postupka i izvrenja kazni za prekraje. Prema deniciji Opeg pravnog rjenika,20 mjere osiguranja nazonosti okrivljenika i druge mjere opreza, jedna od kojih je upravo i privremena zabrana obavljanja djelatnosti, procesna su sredstva razliite pravne naravi kojima je zajedniko obiljeje da slue osiguranju okrivljenikove nazonosti pri obavljanju nekih procesnih radnji. Radnje i mjere procesne prisile21 propisane su s ciljem da osiguraju nazonost okrivljenika i drugih sudionika u postupku, osiguraju uspjeno voenje postupka i sprijee poinjenje novih djela. Nune za uspjeno pokretanje i voenje postupka22, po svojoj prirodi ograniavaju temeljna ljudska prava i slobode ili ih oduzimaju, stoga se njime valja koristiti iznimno, sukladno zakonu i na temelju sudske odluke ili odluke nekog drugog dravnog tijela, pri emu je nadzor nad zakonitou njihova poduzimanja rijeena mogunou pobijanja albom. Pri izboru mjere valja se rukovoditi naelima razmjernosti i supsidijarnosti, pri emu razmjernost znai da e se od vie predvienih razliitih radnji procesne prisile primijeniti ona koje je prikladna, nuna i uravnoteena, dok supsidijarnost znai da e se, ako isti cilj moe biti postignut razliitim mjerama, primijeniti ona koja je blaa.Opi pravni rjenik, Vidakovi-Muki, M., Zagreb, Narodne novine, 2006. Kazneno procesno pravo udbenik za visoke kole, Tomaevi, G., Krapac, D. i Glui, S., Zagreb, Narodne novine, 2005. 22 l. 16. Ustava Republike Hrvatske: Slobode i prava mogu se ograniiti samo zakonom da bi se zatitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako oganienje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ogranienjem u svakom pojedinom sluaju.21 20

896

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

2.2. Mjere opreza u Zakonu o prekrajima Ve iz samog naziva glave XVI. Zakona o prekrajima (Mjere za osiguranje provedbe postupka i izvrenja kazni za prekraje) vidi se da su mjere propisane tim poglavljem prisilne naravi.23 Njihov se raspon kree od pozivanja okrivljenika i drugih osoba u postupku, do mjera opreza, jamstva, uhienja... Svrha tih mjera i ogranienja u njihovoj primjeni propisani su u l. 128. Zakona o prekrajima. One se mogu poduzimati radi osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih osoba, zatim radi sprjeavanja prekraja te radi osiguranja izvrenja odluka. Pri odluci o tome koja e mjera biti primijenjena valja se rukovoditi naelima supsidijarnosti (prema st. 2. i 3. citiranog lanka, uvijek e se primijeniti blaa od vie moguih mjera, ako se ista svrha moe postii i samom blaom mjerom, a sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak po slubenoj dunosti ukida mjeru ili je mijenja blaom im prestanu zakonski uvjeti za njezinu primjenu ili su nastupili uvjeti da se ista svrha moe postii blaom mjerom) i razmjernosti (prema st. 4. citiranog lanka, mjera valja biti razmjerna teini prekraja, pri emu je teina prekraja denirana zaprijeenom kaznom, kao i oekivanom odlukom). Takvim deniranjem mjera u potpunosti su potovana temeljna prava i slobode ovjeka predvieni i osigurani meunarodnim pravnim aktima, ustavnim i zakonskim odredbama, jer su ogranienja temeljnih prava ovjeka, nuna za pokretanje i voenje prekrajnog postupka, propisana zakonom i pod sudskom kontrolom. Mjere opreza propisane su u odredbama l. 137. do l. 140. Zakona o prekrajima. Taksativno su nabrojene u l. 137. Zakona. To su: 1. nalog okrivljeniku da obea da e na poziv doi pred sud ili upravno tijelo koje vodi postupak, da nee izbjegavati dostavu poziva i da nee mijenjati boravite (adresu), a da to ne prijavi, 2. privremeno oduzimanje putovnice, osobne iskaznice, vozake dozvole ili druge isprave za utvrivanje osobne istovjetnosti i prelazak dravne granice, 3. zabrana okrivljeniku da posjeuje odreena mjesta, 4. privremeno ogranienje ili zabrana djelatnosti ili zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje. Sami nazivi pojedinih mjera upuuju na njihovu namjenu - osiguranjem nazonosti okrivljenika pridonijeti ekasnosti postupka, sprijeiti mogue opstrukcije postupka utjecanjem okrivljenika na dokazni postupak, onemoguiti poinjenje novih prekraja.Zakon o prekrajima: Proslov Novi Zakon o prekrajima: reformski iskorak ili nedomiljeni eksperiment?, redakcijski proieni tekst Zakona, komentarske biljeke i objanjenja, stvarno kazalo, Josipovi, I., Zagreb, Narodne novine, 2003.23

897

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

2.3. O privremenoj mjeri 2.3.1. Odreivanje mjere opreza Pitanje tijela koje odreuje mjeru opreza u l. 138. Zakona o prekrajima rijeeno je tako da mjeru opreza odreuje rjeenjem sud, a u prekrajnom postupku pred upravnim tijelima tijelo koje vodi prekrajni postupak. Njezino je trajanje razliito, ovisno o tome koje je tijelo mjeru odredilo, pa tako traje do pravomonosti rjeenja o prekraju kad je mjeru odredio sud, a najdulje tri mjeseca kad je mjeru odredilo tijelo prekrajnog postupka pred upravnim tijelom. I u tom je sluaju mogue mjeru produljiti do pravomonosti rjeenja o prekraju, no to ini sud na obrazloeni prijedlog upravnog tijela koje vodi prekrajni postupak. Protiv rjeenja o odreivanju mjere opreza okrivljenik ima pravo albe u roku tri dana, a alba ne zadrava izvrenje. U ovoj odredbi nije propisano tko odluuje o albi protiv rjeenja o odreivanju mjere opreza, meutim budui da je rije o albi na interlokutornu odluku tijela koje vodi postupak (sud ili upravno tijelo), o njoj odluuje vijee istog suda iz l. 93. st. 3. Zakona o prekrajima (vijee triju sudaca) odnosno vijee iz l. 95. st. 3. Zakona o prekrajima (vijee za prekrajni postupak). Na sudovima na kojima rade manje od etiri suca o toj e albi odluivati Visoki prekrajni sud.

2.3.2. Privremeno ogranienje i zabrana djelatnosti odnosno zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje U l. 139. Zakona o prekrajima detaljnije je regulirana jedna od mjera opreza - privremeno ogranienje i zabrana djelatnosti odnosno zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje. To je jedina mjera opreza koju je zakonodavac posebno uredio. Prema st. 1., inspekcijska i druga upravna tijela mogu24 privremeno ograniiti ili privremeno zabraniti obavljanje odreene djelatnosti pod odreenim uvjetima: ako postoji osnovana sumnja da je poinjen prekraj, a ona je nuna25 kako bi se sprijeila ili otklonila neposredna opasnost za ivot ili zdravlje graana, zatitila imovina veeg opsega ili ako postoji opasnost od viestrukog ponavljanja ili kontinuiranog injenja prekraja. U st. 2. propisano je da upravna tijela tu mjeru odreuju obrazloenom naredbom najdulje na 8 dana, s time da je protiv naredbe mogue podnijeti albu u roku od 3 dana nadlenom prekrajnom tijelu.24 25

Fakultativnost, sukladnost opim naelima. Naelo razmjernosti.

898

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

U sluaju odreivanja te mjere, sukladno st. 3., upravna tijela u roku od 3 dana, uz zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, o ogranienju ili zabrani djelatnosti obavjetavaju nadleno tijelo prekrajnog postupka, a nadleni sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak moe rjeenjem odrediti ili produljiti mjeru do okonanja postupka uz obvezu preispitivanja26 svoje odluke svaka tri mjeseca i uz obvezu donoenja posebnog rjeenja o njezinu produljenju. Prema st. 4., sud i upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak u tijeku postupka mogu odrediti privremeno ogranienje ili zabranu neke djelatnosti, prema uvjetima koji su propisani u tom istom lanku. U st. 5. propisano je da je mogue ponovo postupiti prema odredbama ovog lanka ili odrediti drugu mjeru u sluaju da osoba kojoj je mjera odreena nastavi nakon isteka roka iz st. 3. initi prekraje takvom ili drugom djelatnou ili na drugi nain ne potovati zabranu. Prema st. 6., protiv rjeenja o ogranienju ili zabrani djelatnosti doputena je posebna alba koja ne zadrava izvrenje. 2.3.3. Postupanje u sluaju nepotovanja naloenih mjera opreza U l. 140. Zakona o prekrajima propisano je postupanje u sluaju nepotovanja naloenih mjera opreza, pa sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak osobu koja postupa protivno odreenoj joj mjeri moe kazniti novanom kaznom do 10.000,00 kuna, u sluaju ponavljanja postupanja protivno zabrani kazniti je ponovo, uz prethodno upozorenje na to u rjeenju kojim se mjera opreza odreuje. Prema st. 2., okrivljenik koji odbija obeati da e na poziv doi pred sud ili tijelo koje vodi prekrajni postupak, da nee izbjegavati dostavu poziva ili da nee mijenjati boravite bez prethodne obavijesti sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekrajni postupak nee se zbog toga kazniti, ve mu se moe izdati poseban nalog. Za postupanje protivno nalogu da se odazove pozivu, da ne naputa boravite bez obavijesti o tom sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekrajni postupak odnosno da ne izbjegava primitak poziva moe se novano kazniti do 10.000,00 kuna, o emu se donosi rjeenje protiv kojega je doputena posebna alba (st. 3.). 2.4. Propusti pri propisivanju mjere Tako propisana privremena mjera otvara razna pitanja i postavlja mnoge nedoumice.26

Naelo supsidijarnosti.

899

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

Tako se, primjerice, u nazivu mjere spominje zabrana poduzimanja pojedinih radnji o kojoj nema ni rijei u Zakonu o prekrajima. Nije jasno na koje se ona radnje odnosi, pa im i nema mjesta u nazivu. Meutim, upravo za zabranom poduzimanja pojedinih radnji ima potrebe, jer bi u nekim sluajevima zikim osobama bilo vrlo korisno zabraniti poduzimanje nekih radnji koje nemaju veze s njihovom djelatnou, niti su njihov dio, to u propisu uope nije razraeno. Upravnom tijelu koje je mjeru donijelo kao podnositelju zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka za podnoenje zahtjeva dodijeljen je rok od 3 dana, meutim zakonodavac je propustio odrediti trenutak od kojeg se rok poinje raunati. Naime, taj bi rok bilo mogue raunati i od poetka roka od 8 dana, koliko najdulje sama mjera moe trajati, kao i od isteka tih 8 dana. Koji je pravni uinak proteka roka od osam dana? Mjera e prestati postojati i sud nee biti ni u prilici o njoj odluivati ako ne bude podnesen zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka. Mora li po isteku roka od 8 dana od donoenja mjere upravno tijelo donijeti odluku kojom konstatira da je mjera prestala postojati? to ako upravno tijelo ponovi mjeru? Kakve su posljedice nepridravanja roka od 3 dana na zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka? emu st. 4. u l. 138. Zakona? Nadalje, za preispitivanje odluke o mjeri opreza propisan je sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekrajni postupak rok od 3 mjeseca, meutim Zakon ne sadrava odredbu o tome kada taj rok poinje tei. Zakljuak koji se namee jest da tim odredbama mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti, kao mjera opreza, nije u potpunosti i na adekvatan nain ureena. Valja dodati i da prema l. 138. Zakona o prekrajima mjera opreza tijela prekrajnog postupka pred upravnim tijelom moe trajati najdue tri mjeseca te da sud na obrazloeni prijedlog tog tijela trajanje mjera opreza moe produiti do pravomonosti. Dakle, nadzor i odluka o produljenju mjere opreza povjereni su sudu. Suprotno tome, u l. 139. st. 3. Zakona odluka o odreivanju ili produljenju mjere privremenog ogranienja i zabrane djelatnosti povjerena je nadlenom tijelu prekrajnog postupka sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekrajni postupak. to je sa sudskom kontrolom koja se potie kroz druge institute i kroz praksu (npr. o albi protiv rjeenja donesenog na temelju odredbe l. 171. st. 2. Zakona o prekrajima stvarno je nadlean odluivati Visoki prekrajni sud Republike Hrvatske pravno miljenje sjednice svih sudaca Visokog prekrajnog suda od 26. oujka 2007.)? Jo jedno od pitanja koja Zakon o prekrajima u pogledu mjera opreza nije rijeio jest pitanje izvrenja. Tu valja posegnuti za Zakonom o kaznenom postupku koji se supsidijarno primjenjuje i u kojem je prema l. 90.b st. 4. propisano da je za izvravanje mjere opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti nadleno ono tijelo koje je nadleno za nadzor nad poslovnom aktivnosti i redarstvena vlast. 900

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

3. Privremena zabrana ili ogranienje djelatnosti kao radnja u postupku 3.1. Openito o radnjama u postupku U glavi XX. pod nazivom: Prekrajni postupak u prvom stupnju pred prekrajnim sudom, Zakon o prekrajima govori i o radnjama u postupku, meu koje je (ispitivanje okrivljenika, ispitivanje svjedoka, vjetaenje, oevid, pretraga, privremeno oduzimanje predmeta) pod t. g) naveo i privremenu zabranu ili ogranienje djelatnosti. 3.2. O privremenoj mjeri U l. 188. Zakona o prekrajima propisano je da sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak moe rjeenjem privremeno zabraniti ili ograniiti obavljanje odreene djelatnosti u sluaju osnovane sumnje da je poinjen prekraj ako je to nuno radi sprjeavanja ili otklanjanja neposredne opasnosti za ivot ili imovinu veeg opsega, ili radi sprjeavanja daljnjeg injenja prekraja za koje se moe izrei kazna zatvora, novana kazna via od 1.000,00 kuna ili zatitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dunosti. Ta mjera moe trajati do okonanja postupka, uz njezino preispitivanje svaka tri mjeseca i donoenje posebnog rjeenja o produljenju. Prema st. 2., protiv rjeenja iz st. 1. doputena je posebna alba koja ne zadrava izvrenje. 4. Meusobni odnos mjere privremenog ogranienja i zabrane djelatnosti odnosno zabrane okrivljeniku da poduzima pojedine radnje i mjere privremene zabrane ili ogranienja djelatnosti Analizom odredbi l. 139. i l. 188. Zakona o prekrajima vidi se da je rije o mjerama slinog naziva i jednakog sadraja, ali s bitno razliitim uvjetima za njihovu primjenu. Mjeru iz l. 139. Zakona o prekrajima donose inspekcijska i druga upravna tijela, a mjeru iz l. 188. Zakona sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak. U pogledu uvjeta za primjenu tih mjera, u l. 139. st. 1. Zakona o prekrajima nije propisano da valja voditi rauna o teini prekraja, dok je u l. 188. propisano da se mora raditi o prekraju za koji se moe izrei kazna zatvora ili novana kazna via od 1.000,00 kuna ili zatitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dunosti. Trajanje mjere iz l. 139. Zakona o prekrajima odreeno je na 8 dana, dok se prema l. 188. mjera moe odrediti do okonanja postupka. I u jednoj 901

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

i u drugoj odredbi propisano je da se odluka o odreivanju mjere preispituje svaka tri mjeseca uz donoenje posebnog rjeenja, s pravom albe koja ne zadrava izvrenje, a o toj albi rjeava vijee iz l. 93. st. 3. ili l. 93. st. 5. Zakona o prekrajima. Rok propisan u l. 139. st. 3. Zakona o prekrajima unutar kojeg upravno tijelo, uz zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, o ogranienju ili zabrani djelatnosti obavjetava nadleno tijelo suprotan je rokovima koji su propisani za podnoenje zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka, jer npr. Zakon o Dravnom inspektoratu propisuje da e zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka biti podnesen sudu najkasnije 15 dana nakon dovrenog nadzora. Navedeni je rok po svojoj prirodi instruktivan i za njegovo nepridravanje nije predviena nikakva posljedica u smislu nemogunosti pokretanja i voenja prekrajnog postupka. S druge strane, Zakon o prekrajima u l. 76. st. 1. za podnoenje zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka propisao je rok od godine dana od dana poinjenja prekraja, odnosno i dulje od jedne godine ako je to posebnim zakonom propisano. U ovom je sluaju rok prekluzivan i njegovim protekom nastaje procesnopravna smetnja za pokretanje i voenje prekrajnog postupka. Sam rok od 3 dana, neovisno o citiranim odredbama Zakona o Dravnom inspektoratu i Zakona o prekrajima, u pravilu je za podnositelja zahtjeva prekratak budui da je rije o sloenijim kontrolama, neovisno o tome to za odreivanje te mjere nije propisana kao kriterij teina prekraja. Naime, prema st. 1. l. 139. Zakona o prekrajima, mjera se moe izrei u sluaju postojanja osnovane sumnje da je poinjen prekraj ako je to nuno radi sprjeavanja ili otklanjanja neposredne opasnosti za ivot ili zdravlje graana ili zatite imovine veeg opsega. Nadalje, upravno tijelo donosi mjeru na temelju odredbe l. 139. st. 1. Zakona o prekrajima s trajanjem od 8 dana, nakon ega sud donosi rjeenjem odluku o tome hoe li mjera biti produljena ili ne. Sud tu odluku temelji na odredbi l. 139. st. 3. Zakona o prekrajima. Postavlja se pitanje to se dogaa u situaciji u kojoj sudu, uz tu mjeru, nije dostavljen zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka u propisanom roku, nego nakon njegova proteka. Prestaje li mjera samim protekom roka bez donoenja posebnog rjeenja ili je potrebno donijeti posebno rjeenje deklaratorne naravi? to je s pravom na albu i tko bi se mogao aliti na takvu odluku? emu st. 4. u l. 138. Zakona? Zato je zakonodavac, uz mjeru iz l. 139. Zakona o prekrajima, propisao i mjeru iz odredbe l. 188., nejasno je. Smjetena je meu radnje u postupku, jer je odreuje sud ili tijelo koje vodi postupak, meutim po svom sadraju ona nema nikakve veze s ostalim radnjama u postupku. Prijedlog podnositelja zahtjeva da se ona odredi nije potreban, to je autonomno i fakultativno pravo suda. Primijeeno je u praksi da podnositelj zahtjeva zna u samom zahtjevu predloiti sudu i odreivanje te mjere, kao i da taj prijedlog obrazlae, to samo po sebi nije loe, meutim nije potrebno. Obje privremene mjere zabra902

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

ne obavljanja djelatnosti nisu potrebne, ve bi dovoljna bila samo jedna od njih, i to ona koja privremenu zabranu ureuje kao mjeru opreza, a uz supsidijarnu primjenu Zakona o kaznenom postupku u potpunosti je normirana.

5. Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti u Zakonu o kaznenom postupku Supsidijarnost primjene Zakona o kaznenom postupku27 propisana je u l. 78. st. 2. Zakona o prekrajima. Prema njoj e se, ako Zakon o prekrajima ne sadrava odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajui nain primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku. Zakon o prekrajima, koji ne sadrava odredbe o nainu provjeravanja postoji li potreba za produljenjem privremene mjere, o konkretiziranju (tonom odreivanju) sadraja same mjere, o njezinu izvravanju, podnormirao je taj institut, pa je supsidijarna primjena Zakona o kaznenom postupku nuna. Privremenom ogranienju i zabrani djelatnosti, odnosno zabrani okrivljeniku da poduzima pojedine radnje, kao mjeri opreza iz Zakona o prekrajima, u Zakonu o kaznenom postupku odgovara zabrana poduzimanja odreene poslovne aktivnosti. I ona je mjera opreza, a normirana je u glavi IX.: Mjere osiguranja nazonosti okrivljenika i druge mjere opreza. Pri odluivanju o tim mjerama28 sud po slubenoj dunosti pazi da se ne primjenjuje tea mjera ako se jednaka svrha moe postii blaom mjerom, a sud e po slubenoj dunosti ukinuti izreenu mjeru ili je zamijeniti blaom ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu ili su nastupili uvjeti da se jednaka svrha moe postii blaom mjerom. Naela za njezinu primjenu razmjernost su i supsidijarnost, kao i u Zakonu o prekrajima, s time da je naelo supsidijanost izrijekom navedeno u l. 87. Zakona o kaznenom postupku, dok je naelo razmjernosti vidljivo, primjerice iz l. 90. st. 1. Zakona, prema kojoj se odredbi mjere opreza provode u sluaju kad postoje okolnosti iz l. 102. Zakona zbog kojih bi bilo mogue odrediti pritvor. U l. 90. Zakona o kaznenom postupku propisani su uvjeti za odreivanje mjera opreza, one su taksativno nabrojene, propisano je tko ih nalae i do kada traju, u kojim se rokovima kontrolira postoji li jo za njima potreba, a pitanje uinka albe rijeeno je tako da ona ne zadrava izvrenje mjere. U l. 90.a Zakona o kaznenom postupku detaljnije je za svaku od mjera propisano to mora sadravati rjeenje kojim se ona odreuje, pa tako prema st. 5. za zabranu poduzimanja odreene poslovne aktivnosti sud27 Zakon o kaznenom postupku (NN br. 110/97., 27/98. ispravak, 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. ispravak, 62/03. proieni tekst i 115/06.). 28 Zakon o kaznenom postupku i drugi izvori hrvatskog kaznenog postupovnog prava, Krapac, D., Zagreb, Narodne novine, 2006.

903

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

mora potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti. O izvravanju mjera govori l. 90.b Zakona, pa je tako prema st. 4. za izvravanje mjere opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti nadleno ono tijelo koje je nadleno za nadzor nad poslovnom aktivnosti i redarstvena vlast. Naposljetku, l. 90.c ureuje provjeru izvravanja mjera opreza. Zakon o kaznenom postupku ne sadrava odredbu koja bi bila odgovarajua l. 188. Zakona o prekrajima. U gl. XVIII. pod nazivom: Istrane radnje, navedene su pretraga, privremeno oduzimanje predmeta, postupanje sa sumnjivim stvarima, ispitivanje okrivljenika, ispitivanje svjedoka, prepoznavanje, oevid, uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela i vjetaenje. O privremenoj zabrani ili ogranienju djelatnosti nema ni rijei.

6. Sudska praksa Kako su te privremene mjere zaivjele u praksi prekrajnih sudova? Prema podacima koji su dostavljeni Visokom prekrajnom sudu, mjera se odreivala rijetko. U 2004. godini odreene su tri mjere (po jedna za prekraje iz podruja Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakona o Dravnom inspektoratu i Zakona o zatiti zraka), u 2005. godini nijedna, a u 2006. godini etiri (po dvije za prekraje iz podruja Zakona o radu i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti), dakle iznimno i rijetko. Navedeni podaci nisu potpuni, jer ih neki sudovi i nisu dostavili, a mogue je da nisu ni sasvim toni. Naime, upitno je radi li se upravo o mjerama iz l. 139. i 188. Zakona o prekrajima, jer je pri analizi nekih predmeta uoeno da se radi o predmetima u kojima je Dravni inspektorat donosio upravnu mjeru, na rok od 30 dana, i u kojima je sud nakon provedenog postupka izricao i zatitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, dakle da se u njima zapravo nisu odreivale privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti prema Zakonu o prekrajima. Primijeeno je da se u rjeenjima o prekraju odluilo i o produljenju mjere opreza zabrane obavljanja djelatnosti, meutim valja napomenuti da takvo rjeenje nije u skladu sa Zakonom o prekrajima. U rjeenju o prekraju nema mjesta odluci o produljenju ili ukidanju privremene mjere, ve se o privremenoj mjeri odluuje u posebnom rjeenju. Naime, prema st. 198. st. 3. Zakona o prekrajima izreka pisanog rjeenja o prekraju sadrava odluku o zatitnoj mjeri. Pri odluivanju o mjeri opreza valja kontinuirano donositi posebna rjeenja, nakon donoenja rjeenja o prekraju i albi izjavljenoj protiv rjeenja o prekraju pri dostavljanju predmeta na rad Viskom prekrajnom sudu valja naznaiti da je u tijeku mjera opreza zabrane obavljanja djelatnosti i sve do okonanja postupka sudac koji je odredio mjeru nastavit e postupati s njom na nain kako to Zakon o prekrajima propisuje, dakle svaka tri mjeseca preispitivati ima li za njom i dalje potrebe i o tome donositi novo rjeenje. 904

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

U tijeku preispitivanja svakako je nuno provjeriti na Visokom prekrajnom sudu je li donesena odluka o albi na rjeenje o prekraju, a za vrijeme trajanja privremene mjere i Visoki prekrajni sud morao bi nakon donoenja odluke o rjeenju o prekraju odmah o odluci obavijestiti prvostupanjskog suca da novim rjeenjem ukine mjeru opreza, budui da ona moe trajati najdulje do okonanja postupka. Zakon o prekrajima nije rijeio tu situaciju, ve je to prepustio praksi. Mjere iz l. 139. Zakona o prekrajima koje je odredilo upravno tijelo dostavljale su se na sudsku kontrolu. Sud je, postupajui po prijedlogu Odjela za prekrajni postupak Ministarstva nancija Porezna uprava, Podruni ured Zagreb, Odjel za prekrajni postupak za produljenje mjere opreza privremene zabrane obavljanja djelatnosti, donosio dvije razliite i meusobno suprotne odluke. U nekim sluajevima prijedlog za produljenjem mjere opreza nije prihvaen i predmet je vraan na nadleno rjeavanje samom predlagatelju, dok je u drugim sluajevima sud donosio odluku o privremenoj mjeri (produljenju ili odbijanju produljenja). Uporite vraanju odredba je l. 139. st. 3. Zakona o prekrajima, dakle odredba koja upravo ureuje ba samu mjeru privremenog ogranienja i zabrane djelatnosti, odnosno zabranu okrivljeniku da poduzima pojedine radnje, prema kojoj sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak (a u tijeku je bio postupak pred Odjelom za prekrajni postupak Ministarstva nancija Porezna uprava, Podruni ured Zagreb) mora svoju odluku preispitati svaka tri mjeseca i o produljenju donijeti posebno rjeenje. Uporite sudskom odluivanju o produljenju privremene zabrane odredba je l. 138. st. 3. Zakona o prekrajima, prema kojoj sud na obrazloeni prijedlog upravnog tijela koje vodi prekrajni postupak moe trajanje mjera opreza produljiti do pravomonosti rjeenja o prekraju.

7. Zakljuak Odgovor na pitanje postavljeno u uvodu ovog rada jesu li privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti neuspjeli eksperiment namee se sam po sebi. Praksa pokazuje da je za sada tome upravo tako. to bi tome mogao biti uzrok? Ekasnost i ekonominost, kao vani postulati prekrajnog postupka, govore u prilog tom institutu, no ipak u praksi nije tako. Objektivni razlozi koji su doveli do toga djelomice se svakako nalaze u optereenosti prekrajnih sudaca mnotvom propisa i normom koja je vea od norme bilo kojeg drugog prvostupanjskog suda, a ista je kao i prije, u vrijeme primjene Zakona o prekrajima koji nije predviao voenje glavnih rasprava. Sa svoje pak strane, zakonodavac je, otklanjajui do sada uoene mane i nedostatke Zakona o prekrajima, donio novi Prekrajni zakon. Budui da tekst Prekrajnog zakona jo nije objavljen, na ovom se mjestu samo napo905

J. Momirovi, M. Stipi: Privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 881-906.

minje da Prekrajni zakon mjeru privremenog ogranienja ili zabrane djelatnosti ili zabrane okrivljeniku da poduzima pojedine radnje, kao mjeru opreza pod nazivom zabrana poduzimanja odreene poslovne aktivnosti, propisuje u glavi koja ureuje pitanje mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika i uspjeno provoenje prekrajnog postupka na detaljniji nain nego to je to inio Zakon o prekrajima, koristei se pritom rjeenjima Zakona o kaznenom postupku koji e se i dalje supsidijarno primjenjivati, budui da Prekrajni zakon propisuje da e se, ako on ne sadrava odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajui nain, kad to bude primjereno svrsi prekrajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku. Prekrajni zakon poblie je odredio sadraj mjere, postupak njezina izvravanja, nain provjere izvravanja mjere. Jesu li te promjene stvarno poboljanje i kakvi e biti rezultati u praksi, pokazat e vrijeme.

Summary PROVISIONAL MEASURES OF PROHIBITING THE PERFORMANCE OF AN ACTIVITY (aspects of administrative law and misdemeanour law) The authors of this paper deal with cases of rendering oral rulings by way of which administrative bodies impose the preliminary measure of prohibiting the performance of an activity. These measures are justied by their objective of preventing the grey economy and its effects. However, the rendering of such rulings and their legal consequences, which impinge signicantly on constitutional rights and freedoms, raise numerous legal questions in areas such as catering, marking our with registration stamps, issuing work permits for aliens, and registering workers at the competent institute. In the rst part of the paper, the authors present issues related to the execution of the oral ruling imposing the provisional measure, the drafting of the written copy of the ruling, the suspensive effect of appeals, the temporary removal of the seal and opening of premises, the ne for misdemeanour offences and the accumulation of protective measures, the suspension of execution though payment of a ne, as well as other issues. The second part of the paper covers the misdemeanour law aspects of the provisional measures of prohibiting the performance of an activity.

906