je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Najveća je otrovnica na našim područjima, a živi na kamenitom području.

Poskok živi do 15 godina. Neprijatelji su mu ptice grabljivice i male zvijeri, posebno orao zmijar i mungosi. Voli suha kamenita područja s dosta grmlja. Aktivan je većinom noću, a danju sklupčan spava probavljajući hranu.U hladnijim krajevima spavazimski san. Posebno je opasan u jesen, kada se penje na drveće gdje dočekuje ptice, a tada lako strada i čovjek, ako neoprezno prolazi i dotakne ga.

Boja je promijenjiva, pa mu je leđna strana siva, žuta ili smeđa s tamnom cik - cak prugom. S trbušne strane je bjelkast s crnim točkama. Mužjak naraste do 1 metar.Uz izlomljemnu prugu na leđima, prepoznatljiv je po trokutastoj plosnatoj glavi, okomitoj zjenici i roščiću na vrhu njuške. U ustima ima dva duga otrovna zuba, povezana s otrovnom žlijezdom. Jezik mu je dug i rašljast. Pomoću njega osjeća opip i miris.

Ugriz poskoka je često smrtonosan.Čak i netom izleženi mladunci dugi od 15 do 18 cm su opremljeni otrovom i otrovnim zubima te mogu zadati vrlo ozbiljan i opasan ugriz.

Zmija je otrovnica iz porodice ljutica. Naraste do 75 cm. Najbolje je proučena zmija na svijetu. Poznata je još i pod nazivom "šarka". Kao i ostale ljutice, ne progoni svoj plijen, nego čeka da joj plijen

dođe na dohvat i tada ga napada smrtonosnom učinkovitošću. U usporedbi sa svojim većim srodnicima, riđovka je rijetko prijetnja čovjeku, no za male je životinje smrtonosna.Jezik joj je dug i rašljast. Njezini otrovni zubi leže preklopljeni u čeljusti, a izbacuju se prema naprijed kad zmija napada. Nakon što napadne, riđovka čeka da otrov počne dijelovati, jer će plijen pojesti tek kad je mrtav.

Riđovka se hrani gušterima, žabama, malim sisavcima, ponekad slijepićima i mladim pticama te ptičijim jajima. Vrlo rijetko hrani se čak i malim kunama.

Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka, ulazi i u vodu. Dobro pliva te je aktivna napose noću i za vlažna vremena. Preko dana se sklupča i sunča ili se odmara ispod gomile kamenja, korjenja ili u mišijim rupama.

 neotrovna je zmija iz porodice guževa. Dugačka je do dva metra. Pojavljuje se u više boja i nijansi. Najraširenija je zmija u Hrvatskoj. Najčešća su joj staništa

oko rijeka, jezera i močvara. U vodi dobro pliva i roni, a na kopnu se dobro penje. Skriva se ispod kamenja i korijenja u rupama u zemlji. Ponekad se nađe i daleko od vode, u vrtovima i parkovima.

Hrani se žabama, punoglavcima, ribama, vodenjacima, a ponekad i malim sisavcima. Pari se u travnju i svibnju, a od srpnja do kolovoza odlaže od 15 do 35 bijelih jaja mekane ljuske veličine golubljih. Skriva ih u mahovini i pijesku. Nakon osam do deset tjedana iz jaja izlazi mladunčad. Bjelouška spavazimski san od studenog do početka travnja. Nakon zimskog sna odbacuje zimsku kožu za novu pred parenje.

je krupni, zmijoliki gušter žućkasto-smeđe boje, naraste i do 1 m.

Vrlo je brz i pokretljiv i teško ga je pratiti. Najčešće se hrani guštericama, sitnim toplokrvnim životinjama (osobito miševima), ptičjim jajima, puževima,skakavcima i ostalim kukcima, a ponekad i zmijama. Ljudi se bezrazložno boje blavora, iako je vrlo korisna životinja.

Naseljava niže oblasti do visine od nekoliko stotina metara, ali se najčešće nalazi na otvorenim područjima s livadama, poljima i grmljem, također i na kraškim predjelima bez raslinja. Rasprostranjen je u južnom dijelu Balkanskog poluotoka, od Istre do delte Dunava, također u Turskoj.

je vrsta divlje ovce. Smatra se da su preci muflona jednaod dvije vrste moderne domaće ovce.

Muflon ima crveno-smeđu dlaku sa tamnim prugama na leđima, dok mu je na stomaku krzno nešto svjetlije. Mužjaci imaju velike rogove, dok ih ženke mogu ali i ne moraju imati.

Lovna je divljač

Čagljevi ili šakali je naziv za tri vrste iz roda pasa , malene do srednje veličine, koji nastanjuju Afriku, Aziju i jugoistočnu Europu.

Čagljevi popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot u Sjevernoj Americi; i jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, ptice i gmazove. Velika stopala i spojene kosti noge omogućavaju im da duže vremena mogu trčati brzinom od 16km/h. Najaktivniji su u zoru i u večer.

Čagljevi obrazuju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova. Agresivno ga brane i kasnije označavaju mokraćom ili izmetom. Terotorij može biti dovoljno velik i za mlade tog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekada se okupljaju u malene čopore, naprimjer da jedu strvinu, ali obično love sami ili u paru.

Divlja svinja je bliski rođak domaće svinje, živi u čoporima uglavnom oko vlažnih šuma. To je krupna divlja životinja koja se dosta lovi. Za tu brojnost je zaslužan veći broj zemljama mladih i vrlo malo prirodnih neprijatelja. Izuzetno brzo trči, ali dobar je i plivač. Odrasli primjerci mogu biti visoki od 90-100 cm, a dugački od 120-160 cm.

Masa im varira ovisno koje je godišnje doba i može prijeći 300 kg kod mužjaka vepra, dok ženke mogu biti teže od 150 kg. 

Zubi, očnjaci, su tako postavljeni u vilici da se donji, sjekutići, uvijek preklapaju sa gornjim zubima.Dugi su 28cm,nazivaju se brusači i sjekači,a kod ženke klice. Na taj način zubi se oštre. Očnjaci mužjaka najjsnažniji su u petoj godini. Divlja svinja ima boju krzna smeđe boje, tako da se uklapa u okolinu. Mladi, kada se tek rode, imaju karakteristične uzdužne pruge koje im ostaju do drugog mjeseca.

Često žive u šumama u blizini vodopada. Vole kaljuže i često se u njima valjaju. Na taj način se osvježavaju i rješavaju se kožnih parazita. Za odmor koriste brlog, ali prije nego što legnu u njega prvo neko vrijeme sjede. Način pridizanja je takav da prvo sjednu promatrajući okolinu, pa tek zatim ustaju. Za veprove je karakteristično da žive usamljeničkim životom, a čoporu se priključuju samo u vrijeme parenja

 su porodica ptica iz reda Charadriiformes.Porodica obuhvata u užem obimu 6 rodova i oko 55 vrsta, koje gotovo sve spadaju u rodLarus.Galebovi mogu doživjeti oko 30 godina.

Imaju relativno uska, šiljasta krila i snažne, vitke kljunove s malo prema dole savijenim gornjim kljunom. Tri prema naprijed okrenuta prsta povezana su plivaćom kožicom, dok je četvrti vrlo kratak i okrenut prema natrag, a neke vrste ga opće nemaju

Boja perja im je uglavnom bijelo siva, često crna na glavi, leđima i na krilima. Spolovi su jednakih boja, a mužjaci su nešto krupniji. Kod velikog broja vrsta mladunci su smeđe boje. Veće vrste trebaju četiri godine da u potpunosti dobiju perje boje odraslih ptica, dok je kod manjih vrsta za to potrebno dvije godine. Mnoge vrste imaju različito obojeno perje u vrijeme parenja i tokom ostalog vremena.

Većina vrsta galebova živi uz obale mora. Većina vrsta galeba su svežderi koji, već prema prilici,

jedu živu hranu ili otpatke i strvinu. Galebovi su prilično glasne ptice, što se još pojačava jer su društvene, pa se glasa više njih istovremeno

Galebovi se gnijezde na tlu. Pojedine vrste su se specijalizovale za gniježđenje na liticama. Najčešće se gnijezde u kolonijama. 

je široko rastprostranjena ptica iz reda Galliformes. Ova ptica naseljava pretežno šumarke, livade, predjele oko riječne obale, polja i njive na kojima se hrani.

Fazan je jedna od najrasprostranjenijih vrsta divljači i najčešće lovljena ptica.

Mužjak fazana je dugačak 50-90 centimetara (sa repom) i poseduje dugačak rep, koji nekada može da iznosi polovinu od ukupne dužine. Njegovo perje je pretežno smeđe boje, dok je glava zeleno-plave boje. Oko očiju se nalaze pera crvene boje, a oko vrata se kod nekih podvrsta, nalazi prsten bijele boje. Ženka fazana je manja i sive je boje. Obično na jednog mužjaka dolazi 5-6 ženki fazana, jer se mužjaci love. Fazani lete na kratkim distancama, ali mogu i brzo trčati po zemlji.

Obični vrabac je ptica pjevica koja pripada porodici vrabaca.Naseljen je u mnoge dijelove Europe i Azije. U Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama obični vrabac se naziva i vrapcem pokućarom.

Mužjak ima plavkasto sivo tjeme i kestenjasto smeđi zatiljak.Obrazi su svjetlo sivi do bjelkasti. Prsa i trbuh su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su crne boje. Leđa su smeđa s uzdužnim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni dio na podvoljku može biti pokriveno svjetlijim rubovima novog perja. Ljeti je mužjaku kljun plavo-crn, a noge smeđe boje.

Odrasli vrabac je velik 14-16 cm i težak 24-38 g, i malo je veći od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Tijelo mu je često "napuhano", spojeno s manjom glavom. Na glavi ima kratki, stožasti kljun. Na nogama ima četiri prsta, a rep je kratak. Kad leti, maše krilima nekoliko puta u sekundi. Odlično i brzo leti. Pod krilima se nalazi bijela mrlja.

Hrani se sjemenkama i kukcima, obično manjim leptirima. Mladi vrapci se hrane ličinkama kukaca. U proljeće, hrana mu je nektar iz cvijeća žute boje, poput jaglaca, šafrana i jedića. Hrani se i paucima te voćem.