1.Božični blagdani

Bio je posljednji tjedan prije Božića i djevojke u školi Gayland veselile su se skorim blagdanima. Anne sjedne za stol da doručkuje i uzme pisma naslovljena na nju.

"Hej, vidi ovo!" reče svojoj rođakinji Georgini koja je sjedila pored nje. "Pismo od tate - a jučer je stiglo jedno od njega i mame."

"Nadam se da nisu loše vijesti", reče George. Nije nikom dopuštala da je zove Georgina pa su je sad čak i učiteljice zvale George. I doista, svojom je kratkom kovrčavom kosom i svojim dječačkim nas-tupom jako sličila na dječaka. Gledala je zabrinuto u svoju rođakinju Anne dok je ova čitala pismo.

"Oh, George - ne možemo ići kući za blagdane!" uzvikne Anne sa suzama u očima. "Mama ima šarlah, a i tata je u karanteni - tako da ne smijemo tamo. Kakva nesreća!"

"Žao mi je", reče George. Bila je jednako razočarana zbog sebe kao i zbog Anne, jer Anneina je majka pozvala Georgea i njezina psa Tomothvja da s njima provedu božične blagdane. Obećali su joj puno toga što nikad dosad nije vidjela - pantomi-mičare i cirkus - i veliku zabavu s krasnim božičnim

8 Tajna formula Božični blagdani

drvcem! Sada se to neće ostvariti."Sto li će reći dječaci?" zapita se Anne, misleći na

Juliana i Dicka, svoja dva brata. "Ni oni neće moći ići kući."

"Pa, što ćete onda raditi za blagdane?" upita George. "Mogli biste sa mnom u Kirrinovu kolibu? Sigurna sam da bi mojoj majci bilo drago da ponovno dođete. Bilo nam je tako zabavno kada ste bili tamo za ljetne praznike."

"Sačekaj trenutak da pročitam do kraja i vidim što tata kaže", reće Anne ponovno uzimajući pismo. "Jadna mama - nadam se da joj nije jako loše."

Pročitala je još nekoliko redaka i tako oduševljeno uzviknula da su George i ostale djevojke nestrpljivo čekale da saznaju o čemu se radi.

"George! Idemo ponovno k tebi - ali kakva nes-reća! morat ćemo imati učitelja za blagdane, djelomično da nas pazi tako da se tvoja majka ne mora toliko brinuti o nama, a djelomično zato jer su oboje, i Julian i Dick, već dvaput ovo polugodište imali gripu i zaostali su u školi."

"Učitelj! Kakva gnjavaža! Znači da ću i ja morati učiti, kladim se u to!" reče George očajna. "Kad moja majka i otac vide izvještaj o mojim ocjenama, shvatit će koliko malo znam. Uostalom, ovo je prvi put da idem u pravu Školu i toliko toga ne znam."

"Kakvi će to grozni blagdani biti bude li cijelo vri-jeme za nama trčao učitelj", reče Anne zlovoljno, "Ja očekujem prilično dobre ocjene jer sam bila dobra na ispitima - ali mi neće biti zabavno ako ne budem

učila s vama za blagdane. Iako, kad razmislim, mogu ići van s Timothvjem, dakako. Timothvju neće tre-bati poduka!"

"Da, hoće", reče odmah George. Nije mogla pod-nijeti pomisao da bi njezin ljubljeni pas svako jutro šetao s Anne, dok bi ona, George, sjedila i naporno radila s Julianom i Dickom.

"Timothv ne može učiti lekcije, ne budi smiješna, George", reče Anne.

"Može sjediti pod mojim nogama dok ihja učim", reče George. "Mnogo će mi pomoći ako ga budem osjetila tamo. Za ime Božje, pojedi te kobasice, Anne. Mi smo već gotovi. Za minutu će zazvoniti i ostat ćeš bez doručka."

"Drago mi je da mama nije jako loše", reče Anne žurno završavajući s čitanjem pisma. "Tata kaže da je pisao Julianu i Dicku - i tvom ocu. Zamolio ga je da nam uzme privatnog učitelja. Oh, šteta • to je strašno razočaranje, zar nije? Ne kažem da neću uživati u ponovnom odlasku u Kirrinovu kolibu - i na otok Kirrin - ali ipak, tamo nerna ni pantomim-ičara ni cirkusa niti zabava kojima bih se unaprijed veselila."

Kraj polugodišta stigao je brzo. Anne i George već su spakirale kovčege, nalijepile naljepnice, uživajući u uzbuđenju zadnja dva dana. Velik školski vagon stigao je pred vrata i djevojke se ukrcaše.

"Ponovno u Kirrin!" reče Anne, "Dođi, dragi moj Timothv, možeš sjesti između mene i Georgea."

Škola Gavland dopuštala je djeci da drže kućne

10 Tajna formulaBožični blagdani 11

ljubimce, i Timothv, Georgeov veliki mješanac, posti-gao je velik uspjeh. Osim kad bi jurio za čistačem i odvlačio njegovu kantu za smeće skroz preko dvoriš-ta do Georegeove učionice, ponašao se veoma pris-tojno.

"Sigurna sam da ti imaš dobre ocjene u izvještaju, Tim", reče George grleći psa. "Idemo ponovno kući. Sviđa li ti se to?"

"Vau", reče Tim svojim dubokim glasom. Stajao je i mahao repom, kad se začula vriska sa zadnjeg sjedišta.

"George! Reci Timu da sjedne. Odmahnut će mi "

Šešir

Nije prošlo puno vremena i dvije djevojke i Tim stigoše u London i presjednu za Kinin.

"Voljela bih da su i dečki završili danas", uzdahne Anne. "Onda bismo mogli svi zajedno otputovati u Kirrin. To bi bilo zabavno."

Ali Julian i Dick završavaju nastavu sutradan i pridružit će im se tek u Kirrinovoj kolibi, Anne se jako veselila što će ih ponovno vidjeti. Cijelo su polu-godište bili odvojeni jedni od drugih. Bilo joj je drago Što je s njom njezina rođakinja George. Njih su troje ljetos odsjeli kod Georgea, i zajedno su doživjeli nekoliko uzbudljivih pustolovina na malenu otoku u zaljevu. U tamnicama staroga dvorca na otoku djeca su otkrila puno prekrasnih stvari.

"Bit će lijepo ponovno otići na otok Kirrin, George", reče Anne, dok je vlak brzao prema zapadu.

"Nećemo moći otići", reče George. "Zimi je more strašno oko otoka. Bilo bi preopasno pokušati tamo odveslati."

"Kakva Šteta!" reče Anne, razočarana. "Una-prijed sam se veselila da ćemo tamo doživjeti novu pus-tolovinu."

"Ove zime neće biti nikakvih pustolovina u Kirrinu", reče George. "Tamo je hladno - i katkad se potpuno smrznemo kad sniježi ne možeš niti pješice do sela jer vjetar s mora nosi snježni zapuh jako visoko."

"To zvuči jako uzbudljivo!" reče Anne."Pa i nije baš", reče George. "Zapravo je užasno

dosadno - ne možeš ništa drugo raditi nego sjediti u kući cijeli dan, ili izaći s lopatom \ razgrtati snijeg."

Prošlo je puno vremena prije nego što je vlak sti-gao u malu kirrinsku stanicu. Sada je konačno uspo-ravao i stao pokraj male platforme. Djevojke žurno iskočiše i pogledaše je li ih tko dočekao. Da - tamo je bila Georgeova majka!

"Bog, George, dušo - bog, Anne!" reče Georgeova majka i obje ih zagrli. "Anne, tako mi je žao zbog tvoje majke, ali bit će ti drago čuti da se ona opo-ravlja."

"Oh, krasno!" reče Anne. "Lijepo je od vas što ćete nas primiti, ujna Fanny. Trudit ćemo se biti dobri! Sto je s ujakom Quentinom? Hoće li njemu smetati što će zimi imati u kući četvero djece? Nećemo moći izlaziti i ostavljati ga na miru tako često kao što smo

"

12 Tajna formulaBožični blagdani 13

mogli ljetos!"Georgeov otac bio je učenjak, vrlo pametan Čovjek,

ali pomalo mrzovoljan. Nije imao puno strpljenja s djecom i njih četvero ga se ovo ljeto silno bojalo.

"Tvoj ujak još uvijek naporno radi na svojoj knjizi", reče ujna Fanny. "Znaš, on radi na svojoj tajnoj teoriji - tajnoj ideji - i sve zapisuje. Kaže, kad jednom sve objasni i završi, odnijet će je visokim ličnostima i njegova će ideja biti upotrijebljena za dobrobit zemlje."

"To stvarno zvuči uzbudljivo, ujna Fanny", reče Anne. "Kakva je to tajna?"

"Ne mogu ti to reći, ludice", reče njezina ujna, smijući se. "Pa, Čak ni ja ne znam. Hajdemo sad -hladno je tu stajati. Timothy izgleda dobro i debelo, George, zlato.""Bilo mu je divno u školi, majko", reče George. "Stvarno jest. Prožvakao je kuhareve stare šlape..." "I ganjao je mačku koja živi u konjušnici, svaki put kad bi je vidio", reče Anne.

"I jednom je ušao u smočnicu i pojeo cijelu mesnu pitu", reče George." A jednom..."

"Bože moj, George, mislim da će sljedeće polu-godište škola odbiti primiti Timothyja", reče njezina užasnuta majka. "Je li bio propisno kažnjen? Nadam se da jest."

"Ne - nije", reče George pocrvenjevši. "Gle, maj-ko, mi smo odgovorni za svoje ljubimce -• tako da kada god Timothy napravi nešto lose, kazne mene zato što ga nisam dobro čuvala ili nešto slično,"

"Pa, onda su te često kažnjavali", reče njezina majka vozeći malu poni-zapregu po zamrznutoj cesti, "Ipak, mislim da je to dobro rješenje!" reče i nešto bijesnu u njezinu oku dok je to govorila. "Mislim da ću nastaviti tako - kaznit ću tebe svaki put kad se Timothy bude lose ponašao!"

Djevojke se nasmijaše. Bile su sretne i uzbuđene. Blagdani su zabavni. Bilo je divno vratiti se u Kirrin! Sutra će stići dječaci - a onda eto i Božića!

"Dobra stara Kirrinova koliba!" reče Anne kad ugleda lijepu staru kuću. "Pogledaj! Tamo je otok Kirrin!"

Njih dvije pogledaše prema otoku gdje je stajao stari oronuli dvorac - kakvu su pustolovinu doživjeli tamo ljetos!

Djevojke uđoše u kuću, "Quentin!" zvala je Georgeova majka. "Quentin! Djevojke su stigle."

Ujak Quentin izađe iz svoje radne sobe na dru-gom kraju kuće, Anne se učini višim i tamnijim nego ikad, "I namršteniji je", pomisli. Ujak Quentin je možda jako pametan, ali Anne je više voljela nekoga veselog i nasmiješenog poput svoga oca. Pristojno se rukovala s ujakom i gledala kako George ljubi svog oca.

"Pa!" reče ujak Quentin Anne. "Čujem da vam moram pronaći privatnog učitelja! Barem dječacima. E, pa uz učitelja ćete se morati ponašati pristojno, to vam jamčim!"

To je trebala biti šala, ali nije tako zazvučalo ni Georgeu niti Anne. Djevojkama je bilo drago kad se

14 Tajna formula Božični blagdani 15

Georgeov otac vratio u svoju radnu sobu."Tvoj otac previše radi u zadnje vrijeme", reče

Georgeu njezina majka. "Premoren je. Hvala Bogu, knjiga mu je pri kraju. Nadao se da će je završiti do Božića tako da se može pridružiti zabavi i igrama -ali sada kaže da neće stići."

"Kakva šteta", reče Anne pristojno, dok je potajno mislila da je bolje tako. Ne bi baš bilo zabavno da se ujak Quentin s njima igra pitalica ili nešto slično! "Oh, ujna Fanny, tako se veselim što ću vidjeti Juliana i Dicka - a kako li će njima biti drago što će vidjeti Georgea i Tima! Ujna Fanny, u Školi nitko nije zvao Georgea Georgina, čak ni naše učiteljice. A ja sam se nadala da hoće jer sam htjela vidjeti što će se dogoditi kad odbije odazvati se na Georgina! George, tebi se sviđa Škola, je li?"

"Da", reče George", r"'đa mi se. Mislila sam da će rni biti grozno s gomilom druge djece, ali ipak je zabavno. Ali, majko, bojim se da ti se moje ocjene neće baš svidjeti. U toliko sam predmeta bila loša jer ih nikad prije nisam učila."

"Pa, ti nisi nikada prije bila u školi", reče njezina majka. "Objasnit ću to tvome ocu ako se naljuti. Hajde, sad, spremite se za kasni čaj, Sigurno ste jako gladne."

Djevojke odu na kat u svoju malu sobu. "Drago mi je što više ne provodim blagdane sama", reče Geor-ge. "Puno mi je zabavnije otkad sam upoznala tebe i dečke. Hej, Timothv, gdje si nestao?"

"Otišao je pronjuškati okolo kako bi se uvjerio da

je to njegova kuća!" reče Anne smijuljeći se. "Želi znati miriše li kuhinja isto - i kupaonica - i njegova košara. I on mora da je uzbuđen što je kod kuće za blagdane kao i mi!"

Anne je bila u pravu. Timothy je bio oduševljen što je ponovno kod kuće. Trčkarao je oko Georgeove majke prijateljski njuškajući njezine noge, zadovo-ljan što je opet vidi. Utrčao je u kuhinju, ali je usko-ro i izašao jer je netko novi bio tamo -- kuharica Joanna - debela, uspuhana osoba koja ga je pogle-dala sumnjičavo.

"Možeš ući u kuhinju jednom na dan pojesti svoj obrok", reče Joanna. "I to je sve. Ne želim da mi kobasice, meso i kokoši nestaju ispred nosa, ne, ako to mogu spriječiti, Znam ja što su psi, znam!"

Timothy otrči u praonicu i onjuši tamo. Utrci u blagovaonicu i u dnevni boravak, zadovoljan što su jednako mirisale. Prisloni nos na vrata račine sobe Georgeova oca i onjuši oprezno. Nije namjeravao ući. Timothy je bio oprezan prema Georgeovu ocu kao i ostali!

Ponovno otrči na kat u sobu djevojaka. Gdje je njegova košara? A, tamo je kod prozora. Izvrsno! To znači da će opet spavati u njihovoj sobi.

"Dobro je vratiti se", govorio je njegov rep, "dobro -je -vratiti- se!"

Ponovno svi zajedno 17

2.

Ponovno svi zajedno

Sljedeći dan vratiše se dečki. Anne i George su ih otišle s Tirnothyjem sačekati. George je dovezla poni-zapregu, a Tim je sjedio pokraj nje. Anne je jedva dočekala da se vlak zaustavi na stanici. Trčala je platformom tražeći Juliana i Dicka u vagonima koji su promicali.

Tada ih ugleda. Gledali su kroz prozor pri kraju vlaka, mahali i vikali.

"Anne! Anne! Evo nas! Bog, George! Eno Timothvja!"

"Julian! Dick!" vikala je Anne. Timothv počne skakati i lajati oko njih. Bilo je jako uzbudljivo,

"Julian! Divno je vidjeti vas oboje ponovno!" uzvikne Anne grleći svoja dva brata, Timothv skoči i poliže ih obojicu. Bio je izvan sebe od sreće. Sada su oko njega bila sva djeca koju je volio.

Troje djece i pas sretno su stajali zajedno. Svi su govorili u jedan glas dok je nosač iskrcavao njihovu prtljagu iz vlaka. Iznenada se Anne sjeti Georgea. Pogleda oko sebe. Nije je bilo nigdje na vidiku, iako je došla na platformu s Anne.

"Gdje je stara George?" upita Julian. "Vidio sam je ovdje dok sam vam mahao s prozora."

"Sigurno je otišla natrag do zaprege", reče Anne. "Recite nosaču da iznese vaše kovčege, Juliane. Haj-de! Idemo je pronaći."

Gorge je stajala pokraj ponija, držeći ga za glavu. "Izgleda nekako potišteno," pomisli Anne. Dečki se upute k njoj.

"Bog, George, starino!" usklikne Julian i zagrli je. Dick učini isto.

V

"Sto se dogodilo?" upita Anne čudeći se Geor-geovoj iznenadnoj šutnji.

"Mislim da se George osjeća suvišnom!" reče Julian. "Smiješna stara Georgina!"

"Ne zovi me Georgina!" odvrati djevojčica ljutite. Dečki se nasmijaše.

"A, dobro, to je naša ista stara namrgođena George", reče Dick i pljesne je prijateljski po ramenu. "Oh, George, dobro je vidjeti te opet. Sjećaš li se onih naših sjajnih pustolovina od ljetos?"

George osjeti kako je oprez napušta. Osjetila se zapostavljenom kad je vidjela toplu dobrodošlicu koju su dječaci priredili svojoj sestri - ali tko bi se dugo ljutio pokraj Juliana i Dicka! Jednostavno nisu nikome dopuštah da bude loše volje.

Četvero djece popne se u zapregu. Nosač im doda njihova dva kovčega. Jedva da je bilo mjesta za svih. Timothy sjedne na kovčege mašući repom sve u šes-naest, dok mu je jezik visio jer je dahtao od sreće.

"Vi ste djevojke imale sreću što je Tim mogao ići s vama u Školu", reče Dick milujući psa s ljubavlju. "U

18 Tajna formula Ponovno svi zajedno 19

našoj školi kućni ljubimci nisu dopušteni. To jako teško pada dječacima koji vole životinje."

"Tomphson Minor drži bijele miševe", reče Julian. I jednoga su dana pobjegli i nabasali na nadstojnicu u hodniku iza ugla. Vrištala je da ju je čula cijela škola."

Djevojke se nasmijaše. Dečki su se uvijek vraćali kući puni šaljivih priča.

"A Kennedv je držao puževe", reče Dick. "Znaš, puževi spavaju preko zime - ali Kennedv je držao svoje na pretoplome mjestu, i svi su otpuzali iz svoje kutije i penjali se po zidovima. Trebale ste čuti naš smijeh kad je učitelj zemljopisa upitao Tompsona da pokaže Cape Town na mapi - a jedan je od puževa bio točno na tome mjestu!"

Svi se ponovno nasmijaše, Tako je bilo dobro biti opet zajedno! Bili su vrlo sličnih godina - Julian dvanaest, George i Dick su imali jedanaest, a Anne je imala deset. Blagdani i Božić bili su pred njima. Nije čudno što su se svemu smijali, čak i najglupljoj šali!

"Dobro je što se mama oporavlja, zar ne?" reče Dick dok je poni kasao cestom. "Bio sam razočaran što ne idemo kući, moram priznati - želio sam vidjeti Aladina i svjetiljku, i cirkus - ali, ipak, dobro je vrati ti se opet u Kirrinovu kolibu. Kad bismo barem doživjeli još koju uzbudljivu pustolovinu! No mislim da ovaj put nema puno nade za to."

"Ove se blagdane pojavila jedna prepreka", reče Julian. "To je učitelj. Čuo sam da ćemo imati jedno-

ga jer smo Dick i ja propustili puno nastave ovo polugodište, a sljedeće nas godine očekuju važni ispiti."

"Da", reče Anne. "Baš me zanima kakav će biti. Nadam se da će biti ugodan. Ujak Quentin odabrat će jednoga danas poslijepodne."

Julian i Dick se namršte. Bili su sigurni da nijedan učitelj kojega odabere ujak Quentin neće biti zaba-van. Ujak Quentin smatrao je da učitelj mora biti strog, ozbiljan i pun zabrana.

Nije važno! Nisu došli samo na dan-dva. Moglo bi biti zabavno. Dečki se razvedre i povuku Timothyjev debeo kaput. Pas se pravio da grize i reži. On se nije brinuo o učiteljima. Blago Timothvju!

Stigoše u Kirrinovu kolibu. Dečki su bili jako sretni što vide svoju ujnu i malo im je laknulo kad im je rekla da se njihov ujak još nije vratio.

"Otišao je razgovarati s dvoje-troje ljudi koji su se javili na oglas za učitelja", reče ona. "Brzo će se vrati-ti."

"Majko, ja ne trebam poduku za vrijeme blagdana, zar ne?" upita George. Još se o tome nije ništa reklo, i ona je žudjela saznati.

"Da, trebaš, George", reče njezina majka. "Otac je vidio tvoj izvještaj s ocjenama, i iako nije jako los, a nismo niti očekivali da bude izvanredan, ipak pokazuje da u ponečemu zaostaješ za djecom svojih godina. S malo dodatnog učenja bit će ti lakše posli-je."

20 Tajrm formula Ponovno svi zajedno 21

George se snuždi. Očekivala je to, ali je svejedno bilo zamorno. "Anne je jedina kojoj ne treba podu-ka", reče ona.

"I ja ču malo vježbati", obeća Anne. "Možda ne cijelo vrijeme, George, ako bude jako lijep dan, na primjer - ali katkad hoću, da ti pravim društvo."

"Hvala", reče George. "Ali ne moraš. Imat ću Timmvja,"

Georgeova je majka sumnjala u to. "Vidjet ćemo što će učitelj na to reći", reče ona.

"Majko! Ako učitelj kaže da Timothy ne smije biti sa mnom, sasvim sigurno neću učiti za blagdane!" počne George zlovoljno.

Njezina se majka nasmije. "Gle, gle -- evo nam opet naše namrgođene, živahne George!" reče ona. "Krenite, vi, dečki, počešljajte se i operite ruke. Izgledate kao da ste pokupili svu prljavstinu s tračni-ca.

Djeca i Timothy pođoše na kat. Bilo je tako zabavno ponovno biti petorka. Oni su uvijek raču-nali Tima kao jednoga od njih. Svagdje je išao s njima, i doista je izgledalo kao da razumije svaku nji-hovu riječ.

"Pitam se kakva će nam učitelja odabrati ujak Quentin", reče Dick uredujući nokte. "Kad bi barem odabrao pravoga - nekoga veselog, dobrog i zabavnog, koji zna da su poduke za blagdani pravo mučenje, ali će nam zato biti dobar u ostalo vrijeme. Pretpostavljam da ćemo učiti svako jutro."

"Požuri. Pije mi se čaj", reče Julian. Hajde, idemo dolje, Dick. Ubrzo ćemo saznati sve o učitelju!"

Spuste se svi zajedno i sjednu oko stola. Kuharica Joanna ispekla je izvrstan veliki kolač i puno slatkih peciva. Kad je četvero djece završilo s jelom, nije puno ostalo ni od jednoga ni od drugoga!

Ujak Quentin upravo se tada vratio. Izgledao je zadovoljan sobom. Rukovao se s oba dječaka i upi-tao ih kako im je prošlo polugodište.

"Jesi li uzeo učitelja, ujače Quentin?" upita Anne jer su svi pucali od radoznalosti.

"A - da, jesam", reče njezin ujak. On sjedne, a ujna Fanny mu natoči šalicu čaja. "Ispitao sam troje prijavljenih, i taman sam se odlučio za posljednjeg, kad je stigao još jedan momak, sav u žurbi. Rekao je da je upravo vidio oglas i da se nada kako nije zakas-nio.

"Jesi li odabrao njega?" upita Dick."Jesam", reče njegov ujak. "On mi je izgledao

najinteligentniji. Čak je znao za mene i moj rad! I imao je najbolje preporuke."

"Mislim da djeca ne trebaju znati sve te pojedi-nosti", mrmljala je ujna Fanny. "Svejedno - jesi li ga pozvao da dođe?"

"Oh, da", reče ujak Quentin. "Prilično je stariji od ostalih - bilo je tamo i mladih momaka - ovaj mi je izgledao odgovorno i inteligentno. Siguran sam da će ti se svidjeti, Fanny. Dobro će se ovdje uklopiti. Mislim da će mi goditi razgovor s njim katkad navečer."

Djeci je novi učitelj zvučao pomalo uznemirujuće. Njihov se ujak nasmija snuždenim licima.

22 Tajna formula Ponovno svi zajedno 23

"Svidjet će vam se g. Roland", reče on. "On zna kako srediti mladež - zna da mora biti strog, i da na kraju blagdana morate znati više nego na početku."

Ovo ih je još više uznemirilo. Sve četvero djece poželjelo je od srca da je ujna Fanny birala učitelja, a ne ujak Quentin,

"Kad stiže?" upita George."Sutra", reče njezin otac. "Možete svi poći na

željezničku stanicu da ga dočekate i upoznate. To će mu biti lijepa dobrodošlica."

"Mi smo mislili otići autobusom u malu božičnu kupovinu", reče Julian, kad je vidio jako razočaranu Anne.

"Ne, ne, svakako morate ići i upoznati g, Rolanda", reče njegov ujak. "Rekao sam mu da ćete doći. I pripazite, vas četvero - bez gluposti! Morate raditi kako vam kaže, i morate vrijedno raditi s njim jer tvoj otac vrlo skupo plaća njegovo podučavanje. Ja plaćam trećinu jer želim da malo podučava i Georga - znači, George, moraš dati sve od sebe."

"Potrudit ću se", reče George. "Ako je drag, dat ću sve od sebe."

"Dat ćeš sve od sebe bio ti on drag ili ne!" reče njezin otac mršteći se. "On stiže vlakom u deset i trideset. Potrudite se da stignete na vrijeme."

"Nadam se da neće biti prestrog", reče Dick te večeri kad je njih petero ostalo nasamo nekoliko minuta. "Pokvarit će nam blagdane ako nam bude stalno sjedio za vratom. I nadam se da će mu se Timothy svidjeti."

George odmah podigne pogled. "Timothy svid-jeti!" uzvikne. "Naravno da će mu se Timothy svid-jeti! Zašto mu se ne bi svidio?"

"Pa - prošlo se ljeto tvom ocu Timothy nije jako svidio", reče Dick. "Ne znam kako se dragi Timothy ikome može ne sviđati - ali ima ljudi koji ne vole pse, znaš, George."

"Ako se g. Rolandu ne svidi Timothv, ja neću ništa uraditi za njega", reče George. "Ništa!"

"Opet se sva namrgodila!" uzviknu Dick smijući se. "Časna riječ - iskre će frcati ako se g. Roland bude usudio i pomisliti da mu se Timothy ne sviđa!"

Novi učitelj 25

3. Novi učitelj

"Sljedeće je jutro bilo sunčano, sva je magla s mora nestala i otok Kirrin pokazao se u punom sjaju na ulazu u Zaljev Kirrin. Djeca su žudno zurila u stari razrušeni dvorac na njemu.

"Stvarno bih želio otići preko do dvorca", reče Dick. "Čini mi se da je more dovoljno mirno, George."

"Opasno je oko otoka", reče George. Uvijek je tako u ovo doba godine. Znam da nas majka neće pustiti."

"To je predivan otok, i cijeli je samo naš!" reče Anne. "Ti si rekla da ćeš ga dijeliti s nama zauvijek, zar ne, George?"

"Da, tako je", reče George. "I hoću, tamnice i sve. Dođite - moramo izvući zapregu van. Zakasnit ćemo na doček vlaka budemo li cijeli dan stajali ovdje i gledali otok."

Doveli su ponija i zapregu i krenuli na težak posao. Otok Kirrin im je nestao iza litica dok su skre-tali u unutrašnjost prema željezničkoj stanici.

"Je li sva ova zemlja uokolo nekad pripadala tvojoj obitelji?" upita Julian.

"Da, sve to", reče George. "Sada ne posjedujemo ništa osim otoka Kirrina, naše kuće i one farme daleko odavde - Kirrinove farme."

Pokaže bičem smjer. Djeca ugledaše lijepu staru farmersku kuću daleko na brdu, preko općinske zemlje presvučene vrijeskom.

"Tko živi tamo?" upita Julian."Stari farmer i njegova žena", reče George. "Bili su

jako dobri prema meni kad sam bila mala. Ako želite, otići ćemo tamo jednom. Majka kaže da im se farma više ne isplati i da ljeti primaju goste."

"Slušajte! To zvižduće vlak u tunelu!" reče iznena-da Julian. "Za ime Božje, požurimo, George! Ne-ćemo stići na vrijeme!"

Četvero djece i Timothy gledali su kako vlak izlazi iz tunela i zaustavlja se na stanici. Poni je galopirao. Stići će taman na vrijeme.

"Tko će ga ići dočekati na platformi?" upita George, dok su se zaustavljali u malom dvorištu stanice. "Ja neću. Moram paziti na Tima i ponija."

"Ni ja", reče Anne. "Ostat ću s Georgeom.""Pa, onda najbolje da krenemo", reče Julian, i on i

Dick iskoče iz zaprege. Trčali su na platformu dok se vlak zaustavljao.

Nije izašlo puno ljudi. Izađe žena s košarom. Jedan mladić iskoči, zviždeći, sin pekara iz sela. Stariji čovjek teško izađe. Nitko od njih nije mogao biti učitelj!

Onda, skroz na početku vlaka, izađe postariji čov-jek. Bio je nizak i kršan, i imao je bradu poput mornara. Njegove oči su bile prodorno plave, a kosa mu je bila gusta, prošarana sjedinama. Pogledom je prešao po platformi, i dao znak nosaču.

26 Tajna formula Novi učitelj 27

"To mora da je g. Roland", reče Juiian Dicku."Nema nikoga drugog tko bi to mogao biti,

Hajdemo - upitajmo ga."Dečki se uputiše do bradatog čovjeka. "Jeste li vi

gospodin Roland?" upita Juiian."Jesam", reče čovjek. "A pretpostavljam da ste vi

Juiian i Dick.""Da, gospodine", istodobno odgovore dječaci.

"Dovezli smo poni-zapregu za vašu prtljagu.""Izvrsno", reče g. Roland. Njegove su plave oči

odmjerile dječake od glave do pete, i on se nasmiješi. Svidio se Julianu i Dicku. Činio se osjećajnom i veselom osobom.

'Je li i ostalo dvoje ovdje?" upita g. Roland, hoda-jući platformom, dok ga je pratio nosač s njegovom prtljagom.

"Jesu - George i Anne su vani kod zaprege", reče Juiian.

"George i Anne", reče g. Roland začuđeno. "Mislio sam da su drugo dvoje djevojčice. Nisam znao da je i treći dječak."

"George je djevojčica", reče Dick, smijući se. "Njezino pravo ime je Georgina."

"I to vrlo lijepo ime", reče g. Roland."George ne misli tako", reče Juiian. "Ona se ne

odaziva ako joj se obraćate s Georgina. Bolje je da je oslovljavate s George, gospodine!"

"Zaista?" reče g. Roland nešto hladnijim glasom. Juiian ga pogleda.

"Nije tako veseo kao što izgleda!" pomisli dječak.

"I Tim je isto tamo", reče Dick."Je li Tim dječak ili djevojčica?" propitkivao je g.

Roland pažljivo."Pas, gospodine!" reče Dick nacerivŠi se.G. Roland se osupne. "Pas?" reče. "Nisam znao da

je u kući pas. Vaš mi ujak nije spominjao psa.""Zar ne volite pse?" upita iznenađeno Juiian."Ne", kratko odgovori g. Roland. "Ali usuđujem se

reći da me vaš pas neće puno zabrinjavati. Bog, bog - dakle to su male djevojčice! Kako ste?"

George baš nije bila sretna što ju je nazvao malom djevojčicom. Kao prvo, mrzila je da je nazivaju malom, a kao drugo, uvijek se trudila biti dečko. Pruži svoju ruku g. Rolandu i ne reče ništa. Anne mu se nasmiješi, i g. Roland pomisli kako je ona puno ljubaznija.

"Tim! Rukuj se s g. Rolandom!" reče Juiian Timothvju. To je bio jedan od boljih Timovih trikova. Svoju je desnu šapu znao lijepo podignuti. G. Roland pogleda velikog psa i Tim mu uzvrati pogled.

Onda, namjerno i sasvim polako, Timothy okrene leda g. Rolandu i uskoči u poni-zapregu! Obično bi odmah pružio šapu kad bi mu to rekli, i djeca ga začuđeno gledaše.

"Timothy! Što te je spopalo?" usklikne Dick. Tim spusti uši i ne pomakne se.

"Ne sviđate mu se", reče George, gledajući u novog učitelja. "To je vrlo čudno. Obično voli ljude. Ali možda vi ne volite pse?"

"Ne, zapravo ih ne volim", reče g. Roland.

28 Tajna formula Novi učitelj 29

"Jednom me je kao dječaka pas jako izgrizao i, nekako, odonda ih nisam uspio zavoljeti. Ali, usuđu-jem se reći da će mi tvoj pas leći prije ili poslije."

Svi se popeše u zapregu. Bilo im je tijesno. Timo-thy je gledao gležnjeve g. Rolanda kao da bi ih rado ugrizao. Anne se nasmije.

"Tim se ponaša čudno!" reče ona. "Dobro je da niste došli podučavati njega, g. Roland!" Ona se nas-miješi učitelju pokazujući svoje jako bijele zube. Njegove su oči bile sjajnoplave kao i Georgeove.

Dopao se Anne. Salio se s dječacima dok su ga vozili, i njih dvojica pomisliše kako njihov ujak Quentin ipak nije tako loše odabrao.

Jedino George ne reče ništa. Osjetila je da učitelj nije prihvatio Timothvja, a nije bila spremna zavoljeti nekoga kome se Timothy nije svidio na prvi pogled. Pomisli da je vrlo neobično što Tim nije htio dati šapu g. Rolandu. "Ne krivini te, Tim, dušo, ni ja se ne bih rukovala s nekim kome se ne sviđam!"

Kad su stigli, pokazali su g. Rolandu njegovu sobu. Ujna Fanny side i obrati se djeci. "Dakle! On izgleda mladoliko, veselo i vrlo je drag,"

"Mladoliko!" uzdahne Julian. "Pa, on je strašno star! Ima najmanje Četrdeset godina!"

Ujna Fanny se nasmije. "Izgleda vam tako staro?" reče ona. "Pa, star ili ne, bit će dobar prema vama, sigurna sam."

"Mi nećemo početi s podukom do iza Božića, zar ne, ujno Fanny?" upita radoznalo Julian.

"Naravno da hoćete!" reče njegova ujna. "Do

Božića je gotovo cijeli tjedan - valjda ne mislite da smo pozvali g. Rolanda za Božić ni zbog čega?"

Djeca zastenju. "Mi smo željeli otići u malu božičnu kupovinu", reče Anne.

"Pa, to možete obaviti poslijepodne", reče njezina ujna. "Poduke će trajati samo tri sata ujutro. To neće naškoditi nikom od vas!"

Novi učitelj side upravo u tom trenutku, i ujna Fanny ga odvede da vidi ujaka Quentina. Nakon nekog vremena izađe. Izgledala je vrlo zadovoljno.

"G. Roland će biti dobro društvo vašem ujaku", reče ona Julianu. "Mislim da će se dobro slagati. Izgleda da g. Roland razumije dosta toga što tvoj ujak radi."

"Nadajmo se onda da će većinu vremena provodi-ti s njim!" prošapta George.

"Idemo u šetnju", reče Dick. "Tako je lijep dan. Nećemo ovo jutro učiti, zar ne, ujno Fanny?"

"Ne", reče njegova ujna. "Počet ćete sutra. Idite sad u šetnju, svi vi ~ neće biti puno ovako sunčanih dana!"

"Hajdemo do Kirrinove farme", reče Julian. "To je lijepo mjesto. Pokaži nam put, George."

"Dobro!" reče George. Zvizne Timothyju, i pas im se pridruži. Njih petero krene niz ulicu pa lošom ces-tom preko općinske zemlje koja je vodila do farme na udaljenom brijegu.

Bilo je ugodno pješačiti na prosinačkom suncu. Njihove su se noge kretale po smrznutom puteljku, a Timovo tupo grebanje stvaralo je veliku buku dok

30 Tajna formula Novi učitelj 31

je lupkao gore-doljc, presretan što je ponovno sa svoja četiri prijatelja.

Nakon poprilične Šetnje preko općinske zemlje, djeca stigoše do farmerske kuće. Bila je izgrađena od bijelog kamena, i stajala je ispod brijega, čvrsta i lijepa. George otvori vrtna vrata na ogradi i oni uđoše u dvorište, Ruku je držala na Timovoj ogrlici jer su tu negdje bila dva farmerova psa.

Netko je lupao u obližnjem štaglju. Bio je to jedan stari čovjek, i George ga glasno pozdravi.

"Dobar dan, g. Sanders! Kako ste?""Ma, nije li to gospodar George!" uzvikne stari Čov-

jek zacerekavši se. Nasmije se i George. Ona je vo-ljela da je nazivaju gospodar umjesto gospođica.

"Ovo su moji rođaci", viknu George. Okrene se ostalima. "Gluh je", reče ona. "Morat ćete mu vikati da vas čuje."

"Ja sam Julian", reče Julian glasno i ostali kazaše svoja imena. Farmer ih pogleda i ozari se.

"Pođite sa mnom do gospode", reče on. "Bit će sretna da vas svih vidi. Mi poznajemo gospodara Georgea otkad je bila beba, poznajemo i njezinu majku dok je ona bila beba, a poznavali smo i nje-zinu baku."

"Mora da ste jako, jako stari", reče Anne.Farmer joj se nasmiješi."Star koliko i moj jezik i malo stariji od svojih

zuba!" reče on hihoćući se. "Uđite sad,"Svi uđoše u veliku toplu farmersku kuhinju u

kojoj se stara žena, sitna poput minijaturne kokoši,

sva užurbala. Bilo joj je drago, kao i njezinu mužu, što vidi četvero djece.

"Pa, vidi ti sad!" reče ona. "Mjesecima te nisam vidjela, gospodaru George. Ćula sam da si otputovala u školu."

"Da, jesam", reče George. Ali sam sada došla kući za blagdane. Mogu li pustiti slobodno Tima, gospodo Sanders? Mislim da će se prijateljski pona-šati ako se tako budu ponašali i vaši psi."

"Da, pusti ga", reče stara gospođa. "Dobro će se provesti u dvorištu s Benom i Rikkvjem. No, što biste željeli popiti? Toplo mlijeko? Kakao? Kavu? Imam i prhkog kolača koji sam jučer ispekla. Dobit ćete malo."

"Ah, moja je žena bila zaposlena ovog tjedna kuhajući svakojake stvari", reče stari farmer dok je njegova žena žurila u smočnicu. "Ovaj Božić imat ćemo društvo!"

"Stvarno?" upita George iznenađena jer je znala da stari par nije imao djece. "Tko dolazi? Net-ko koga znam?"

"Dva slikara iz Londona!" reče stari farmer. "Pisali su nam i zamolili nas da ih primimo na tri tjedna preko božičnih blagdana - i ponudili nam popriličnu svotu novca. Zato je moja stara žena vrijedna kao pčela."

"Hoće H slikati ovdje?" upita Julian koji je sebe također zamišljao kao umjetnika. "Pitam se bih li smio doći jednom i porazgovarati s njima. Prilično sam dobar u slikanju. Mogli bi mi dati pokoji savjet."

32 Tajna formula Novi učitelj 33

"Samo ti dođi kada god hoćeš", reče stara gđa Sanders, pripremajući kakao u velikom vrču. Pos-tavila je tanjur s prhkim kolačem koji je izgledao jako ukusno, i djeca ga halpljivo pojedoše.

"Ipak mislim da će ta dva umjetnika biti prilično usamljeni ovdje, na selu, u jeku božičnih blagdana", reče George. "Poznaju li ikoga?"

"Kažu da ne znaju nikog", reče gđa Sanders. "No ipak - umjetnici su posebni ljudi. Već sam ih imala nekoliko, prije. Čini mi se da se vole žaliti na svoju samoću. Ovo dvoje će biti dovoljno sretni, ja ću se motati oko njih."

"Trebala bi, sa svim ovim finim stvarima koje im kuhaš", reče stari muž. "Pa, ja moram izaći po ovce. Ugodan vam dan želim, djeco. Dođite nam ubrzo ponovno u posjet."

On izađe. Stara je gđa Sanders nastavila brbljati s djecom dok je užurbano radila u velikoj kuhinji. Timothv utrči i smjesti se na stari pokrivač pored vatre.

Iznenada ugleda Šarenu mačku kako se šulja uza zid. Sve su joj se dlake nakostriješile kad je ugledala nepoznatog psa. Tim joj dobaci oduševljen vau, i najuri je. Mačka izjuri iz kuhinje u stari obložen hod-nik. Tim pojuri za njom uopće se ne obazirući na Georgeov strog povik.

Mačka je pokušavala skočiti na vrh staroga djedo-va sata u hodniku. Veselo lajući, skoči i Tim. Odbacio se na uglačani panel - i dogodilo se nešto čudesno!

Drvena zidna obloga nestane - i u starom se zidu pokaže mračan otvor u starom zidu! George koja je slijedila Tima, iznenađena, glasno uzvikne. "Pogledajte! Gospodo Sanders, dođite i pogledajte!

Uzbudljivo otkriće 35

4. Uzbudljivo otkriće

Stara gđa Sanders i ostalo troje djece požure u hodni kad su začuli Georgcov povik.

"Što se dogodilo?" vikne Julian. "Što je?""Tim je pojurio za mačkom, promašio je i pao na

zid od panel-ploče", reče George, "panel se pomak-nuo, i vidi - u zidu je rupa!"

"To je tajni zid", usklikne Dick u uzbuđenju, bu-ljeći u otvor. "Bože! Jeste li znali da je tu otvor, gdo Sanders?"

"Oh, da", reče stara dama. "Ova je kuća puna takvih čudnih stvari. Zato pažljivo Čistim te drvene ploče, jer ako previše trljam u gornjim kutovima, uvi-jek kliznu natrag."

"Sto je iza njih?" upita Julian. Otvor je bio taman toliko širok koliko i njegova glava, i kad je gurnuo glavu unutra, dočekala ga je potpuna tama. Sam je zid bio udaljen od panela dvadesetak centimetara, i bio je od kamena.

"Daj svijeću, donesi svijeću!" uzvikne Anne uzbu-đeno. "Imate li baterijsku svjetiljku, gdo Sanders?"

"Ne", reče stara žena. "Ali možeš uzeti svijeću, ako želiš. Ima jedna u kuhinji na polici iznad kamina."

Anne odjuri po nju. Julian je zapali i stavi unutar zida iza panela. Drugi se naguraše oko njega pokušavajući proviriti unutra.

V

"Nemojte", reče nestrpljivo Julian. "Čekajte svoj red, budalice! Dajte da pogledam."

Pažljivo je pogledao, ali zapravo nije imao što vid-jeti. Sve iza bilo je tama, i kameni zid. On doda svi-jeću Dicku pa je sada svako dijete provirilo unutra. Stara gđa Sanders vratila se u kuhinju. Ona je bila naviknula na klizni panel!

"Gđa Sanders kaže da je kuća prepuna čudnih stvari poput ove", reče Anne. "Sto misliš čega još sve tu ima? Idemo je pitati."

Vrate panel na mjesto i odu potražiti gdu Sanders."Gospodo Sanders, kakvih drugih čudnih stvari

ima ovdje na Kirrinovoj farmi, u kući? upita Julian."Gore je ormar s lažnom zadnjom stranicom", reče

gđa Sanders. "Ne uzbudujte se odmah! Doista nema ničega u njemu! Pa onaj veliki kamen, tamo pokraj kamina, koji otkriva skriven otvor kada se povuče. Pretpostavljam da su nekoć davno ljudi željeli imati sigurna mjesta u koja su skrivali stvari."

Djeca pojure do kamena koji im je pokazala. Imao je u sebi ugrađen željezni prsten, i bio je lagano izvučen. Iza njega je bio izdubljen prostor, dovoljno velik za jednu malu kutiju. Sad je bio prazan, ali je svejedno izgledao uzbudljivo.

"Gdje je ormar?" upita Julian."Moje stare noge preumorne su da bi se uspinjale

ovo jutro", reče farmerova žena. "Ali vi idite gore po stubama, nadesno, i uđite na druga vrata koja vidite. Ormar je na drugom kraju. Otvorite vrata i opipajte dno dok ne naiđete na malu izbočinu. Pritisnite je čvrsto i lažna vrata će skliznuti u stranu."

36 Tajna formula Uzbudljivo otkriće 37

v

Četvero djece i Tim otrči gore na kat najbrže što su mogli, još uvijek žvačući prhki kolač. Ovo je stvarno bilo uzbudljivo jutro!

Pronašli su ormar i otvorili vrata. Sve se četvero spustilo na koljena da bi na dnu ormara potražili izbočinu. Pronađe ga Anne.

"Imam ga!" uzvikne ona. Pritisne ga jako, ali njezi-ni mali prsti nisu bili dovoljno snažni da pokrenu mehanizam lažnih vrata. Morao joj je pomoći Julian.

Začulo se škripanje, i djeca ugledaju kako se lažna pozadina ormara povlači u stranu. Pokaže se velik prostor iza, dovoljno širok da primi jednu mršaviju osobu.

"Stvarno dobro skrovište", reče Julian. "Bilo tko bi se mogao tamo sakriti i nitko ne bi za to znao!"

"Ja ću ući, a vi me zatvorite", reče Dick. "Bit će uzbudljivo."

Ušao je i Julian zatvori pomična vrata. Dick se više nije vidio!

"Malo je preusko!" vikne on. "I strašno mračno! Pustite me van."

Sva su djeca, jedno po jedno, ušla u skrovište u ormaru gdje su ih drugi zatvorili. Anne se to baš i nije svidjelo.

Ponovno se spuste u toplu kuhinju, "To je tako čudesan ormar, gdo Sanders", reče Julian. "Volio bih da smo mi živjeli u kući poput ove, punoj tajni!"

"Možemo li doći i ponovno se igrati u ormaru?" upita George.

"Ne, bojim se da ne, George", reče gđa Sanders.

"Sobu s ormarom dobit će ona dva gospodina.""Oh!" uzvikne Julian razočarano. "Hoćete li im

reći za pomična vrata, gdo Sanders?""Ne vjerujem", reče stara dama. "Samo vi, djeca,

uzbuđujete se zbog takvih stvari. Dva gospodina ne bi ni dvaput pomislila na to."

"Kako su odrasli smiješni!" reče Anne zbunjeno. "Ja sam sasvim sigurna da ću se uzbuditi i sa stotinu godina ako gdje vidim skrivena vrata."

"I ja", reče Dick. "Mogu li još samo jednom otići do kliznog panela u hodniku, gdo Sanders? Uzet ću svijeću."

Dick nije imao pojma zašto je iznenada htio ponovno pogledati taj zid, Bila je to tek misao koja mu je pala na pamet. Drugi nisu željeli poći s njim jer zaista se nije imalo što vidjeti osim kamenog zida.

Dick uzme svijeću i ode u hodnik. Pritisne panel pri vrhu i panel klizne unutra. Stavio je svijeću unutra i dobro pogledao. Nije bilo ničega. Dick izvuče glavu i uvuče ruku, istežući je prema zidu dokle mu je god dosezala. Taman ju je htio povući, kad njegovi prsti pronađu rupu u zidu.

"Smiješno!" pomisli Dick, "Zašto bi baš tu bila rupa?"

Gurne unutra palac i prst i pročačka malo. Osjeti mau izbočinu poput grančice; mogao ju je uhvatiti. Prođe prstima po njoj, ali se ništa na dogodi. Onda je čvrsto uhvati i povuče,

Kamen odmah izađe! Dick se toliko iznenadio da ga je ispustio i kamen svom težinom padne na pod iza panela uz jaku lomljavu!

38 Tajna formula Uzbudljivo otkriće 39

Buka je privukla ostale u hodnik. "Ma što to radiš, Dick?" reče Julian. "Jesi li Što slomio?"

"Ne", reče Dick. Lice mu su crvenilo od uzbuđe-nja. "Kažem ti - stavio sam ovdje ruku i pronašao rupu u jednom od kamenja od kojih je zid naprav-ljen -- i uhvatio sam, prstom i palcem, nešto kao grančicu i povukao. Kamen je odmah izašao, a ja sam se toliko iznenadio da sam ga pustio. Pao je, i to je zvuk koji ste čuli!"

"Isuse!" reče Julian pokušavajući odgurnuti Dicka s otvorenog panela. "Daj da vidim."

"Ne, Juliane", reče Dick, odgurujući ga. "To sam ja otkrio. Sačekaj dok sam ne provjerim ima li što u rupi. Teško ju je dohvatiti!"

Ostali su nestrpljivo čekali. Julian se jedva suz-državao da ne odgurne Dicka. Dick gurne svoju ruku najdalje što je mogao i iskrene je oko mjesta iza kojeg je bio kamen. Njegovi prsti opipaju uokolo i on ih sklopi oko nečeg što je izgledalo kao knjiga. Oprezno i pažljivo je izvuče.

"Stara knjiga!" reče on.v

"Sto je u njoj?" uzvikne Anne.Okretali su pažljivo stranice. Bile su tako suhe i

krhke da su se neke od njih pretvorile u prah."Mislim da je to knjiga recepata", reče Anne, dok

su njezine oštre oči čitale riječi ispisane starim smeđim, iskrivljenim rukopisom. "Odnesimo je gđi Sanders."

Djeca odnesoše knjigu staroj dami. Ona se nasmi-

ja njihovim sjajnim licima. Onda pogleda knjigu, bez imalo uzbuđenja.

"Da", reče ona. "To je knjiga recepata, eto što je to. Pogledajte ime na početku - Alice Mary Sanders -To mora da je praprabaka moga muža. Bila je slavna zbog svojih ljekarija, znam to. Govorili su da može izliječiti bilo koju životinju ili čovjeka, ma što da im

Je-","Šteta što se njezin rukopis tako teško čita", reče

razočarano Julian. "A i cijela se knjiga raspada. Mora da je jako stara."

"Misliš li da ima još nečega u toj skrivenoj rupi?" upita Anne, "Julian, stavi ruku unutra, duža ti je od Dickove."

"Čini se da nema više ničega unutra", reče Dick. "To je samo nekoliko centimetara praznog prostora iza opeke ili kamena koji je pao."

"Pa, samo ću staviti ruku i pogledati", reče Julian. Svi se vratiše u hodnik. Julian gurne ruku u otvoreni panel i klizne njome po zidu do mjesta gdje je ispao kamen. Ruka mu uđe u udubljenje i njegovi dugi prsti tapkaše tražeći ima li još nečeg tamo.

I bilo je - - nešto mekano i tanko poput kože. Dječak brzo sklopi prste oko toga i izvuče pažljivo, bojeći se da bi se od starosti moglo raspasti.

"Imam nešto!" reče on dok su mu se oči sjajile. 'Vidi - što je to?"

Ostali se skupiše oko njega. "Izgleda kao tatina vrećica za duhan", reče Anne, opipavši je. "Istog }e oblika. Ima H Štogod unutra?"

40 Tajna formula Uzbudljivo otkriće 41

To i jest bila vrećica za duhan, tamnosmeđa, napravljena od mekane kože i jako iznošena. Julian pažljivo odveže preklop, i odmota kožu.

Malo duhana još je uvijek bilo u vrećici, ali bilo je tu još nešto!' Čvrsto zamotan, bio je to komad lanene tkanine. Julian je izvadi i razmota. Izravna je na stoliću u hodniku.

Djeca su buljila u to. Na lanu je bilo znakova i oznaka napisanih crnom tintom, jedva da su izblijed-jele. Ali nitko od njih četvero nije mogao uhvatiti te znakove ni za glavu ni za rep.

"To nije mapa", reče Julian. Izgleda kao nekakva šifra, ili nešto takvo. Tko zna što znače ovi znakovi. Volio bih da ih mogu shvatiti. Mora da je to nekakva tajna,"

Jako uzbuđena, djeca su buljila u komad lana. Bio je tako star - i sadržavao je nekakvu tajnu. Sto bi to moglo biti?

Istrče iz hodnika da ga pokažu gđi Sanders. Ona je proučavala knjigu recepata i njezino je lice sjajilo od zadovoljstva kada je podignula glavu čekajući uzbuđenu djecu.

"Ova je knjiga Čudo!" reče ona. "Jedva mogu pročitati rukopis, ali tu je recept protiv bolova u leđima. Sama ću isprobati. Leda me toliko bole na kraju dana. Poslušajte ovo..."

Ali djeca nisu željela slušati recept protiv bolova u leđima. Gurnuše komad lana u krilo gde Sanders.

"Pogledajte! O čemu se tu radi, gdo Sanders? Znate li? Pronašli smo to u nekakvoj duhanskoj

vrećici na onome mjestu iza panela."Gđa Sanders skine naočale, obriše ih i stavi ih

natrag na lice. Pažljivo je promatrala komad lana s čudnim znakovima.

Odmahne glavom. "Ne - ovo mi nema smisla. I što je sada ovo? - izgleda kao stara duhanska vreći-ca. Ah, pretpostavljam da bi se to moglo svidjeti mom Johnu. Ima jednu tako staru da više ne drži njegov duhan! I ova je stara - ali još može poslužiti."

"Gdo Sanders, želite li i ovaj komad lana? upita Julian nestrpljivo. Žudio je da ga odnese kući i prouči. Bio je siguran da se u tom komadu platna skriva neka uzbudljiva tajna, i nije mogao podnijeti misao da će ostati kod gđe Sanders.

"Uzmi to ti, Juliane, ako želiš", reče gđa Sanders kroza smijeh. "Ja ću za sebe zadržati recepte, John će dobiti svoju vrećicu. Ti možeš uzeti staru krpu ako želiš, iako me kopka zašto te je toliko opčarala! Ah, evo Johna!"

Povisi glas i vikne starome gluhom čovjeku. "Zdravo, Johne, evo duhanske vrećice za tebe. Djeca su je pronašla u hodniku negdje iza onog panela koji se otvara."

John je uzme i opipa. "To je nekakva čudna vreći-ca", reče on, "ali bolja nego moja. Pa, djeco, ne želim vas požurivati, ali skoro će jedan sat pa je bolje da pođete, vrijeme je ručka!"

"Isuse!" reče Julian. "Zakasnit ćemo! Do viđenja, gdo Sanders, i puno vam hvala za prhki kolač i ovu staru krpu. Potrudit ćemo se da saznamo što je na

42 Tajna formula

njoj pa ćemo vam reći. Požurimo! Gdje je Tim? Dođi Timothy, kasnimo!"

Njih petero brzo otrčaše. Stvarno su kasnili pa su najveći dio puta trčali, a to znači da im je bilo teško govoriti. Ali, bili su toliko uzbuđeni zbog svega što su doživjeli tog jutra, da su si međusobno dovikivali."Baš me zanima što to govori ova stara krpa! dašćući dobaci Julian. "Namjeravam to saznati. Sigu-ran sam da je nešto tajanstveno." "Hoćemo li ikome reći?" upita Dick. "Ne!" reče George. "Neka to bude naša tajna." "Ako Anne počne bilo što odavati, udarite je nogom ispod stola, kao Što smo radili i prošlog ljeta", reče Julian smijući se. Sirota je Anne uvijek imala poteškoća s čuvanjem tajni pa bi je često udarili ili gurnuli kad bi počela nešto odavati.

"Neću reći ni riječ", reče Anne ogorčeno. "I da se niste usudili udariti me. To me samo natjera da viknem i onda odrasli žele znati zašto."

"Poslije ručka bacit ćemo se na rješavanje zago-netke koju krije ovaj komad lana", reče Julian. "Kladim se da ćemo pronaći što to znači pa makar nam zakuhali mozgovi!"

"Evo nas", reče George. "Ne prekasno. Bog, majko! Za minutu ćemo oprati ruke! Divno smo se proveli."

5.Neugodna šetnja

Nakon ručka, četvero je djece otišlo u sobu dječaka i tamo na stolu raširilo komad lana. Bilo je riječi tu i tamo, načrčkanih grubim slovima. Bio je tu znak kompasa, s oznakom I, jasno za istok. U jednom od osam grubih kvadrata, točno u sredini, bio je križ. Sve je bilo jako tajanstveno.

"Znate, vjerujem da su ove riječi na latinskom", reče Julian pokušavajući ih odgonetnuti. "Ne mogu ih dobro pročitati. Ali kad bih ih mogao pročitati, znao bih Što znače. Volio bih da poznajemo nekoga tko zna čitati ovakav latinski."

"Bi li to tvoj otac znao, George?" upita Anne."Pretpostavljam da bi", reče George. Ali nitko nije

želio pitati Georgeova oca. On bi im možda oduzeo staru krpu. Možda bi posve zaboravio na nju, možda bi je Čak i spalio. Učenjaci su tako čudni ljudi.

"A gospodin Roland?" upita Dick. "On je učitelj. On zna latinski."

"Nećemo ga pitati dok ne saznamo malo više o njemu", reče oprezno Julian. "Čini se da je dobričina - ali nikad ne znaš. O, nesreće! Volio bih da možemo ovo prokužiti, stvarno bih volio."

"Na vrhu su dvije riječi", reče Dick i počne ih sri-cati. "VIAOCULTA. Sto bi to moglo značiti, Julian?" -

"Pa, jedino što mi pada na pamet jest da bi to

44 Tajna formula Neugodna šetnja 45

mogao biti - tajni prolaz ili takvo što", reče Julian, nabravsi čelo.

"Tajni prolaz!" reče Anne. Njezine su oči sjajile. "Nadam se da je to! Tajni prolaz! Kako uzbudljivo! Kakav bi to tajni prolaz mogao biti, Juliane?"

"Otkud da znam, Anne, ludice jedna", reče Julian. "Nisam ni siguran da te riječi doista znače 'tajni pro-laz1. To je tek nagađanje."

"Ako uistinu znače to - laneno platno bi moglo sadržavati upute za pronalazak tajnog prolaza, što god da to jest", reče Dick, "Oh, Juliane, zar nisi ljut Što ih ne možemo pročitati? Daj, daj, pokušaj. Ti znaš više latinskog nego ja."

"Tako je teško pročitati ta čudna stara slova", reče Julian pokušavajući ponovno. "Ne - ne valja. Ne razumijem ih."

Koraci su se čuli na stubama i vrata se otvore. G. Roland pogleda unutra.

"Bog!" reče on. "Pitao sam se gdje ste svi vi. Kako bi bilo da odemo u Šetnju do litica?"

"Poći ćemo", reče Julian, zamatajući staru krpu."Sto to imate? Nešto zanimljivo?" upita g. Roland."To je..." započne Anne, i odmah svi ostali počeše

govoriti u strahu da će Anne odati tajnu."Poslijepodne je krasno za šetnju. Hajde, obučimo

se!""Tim, Tim, gdje si?" George ispusti prodoran

zvižduk. Tim je bio pod krevetom i izađe i pridruži im se. Anne pocrveni kad shvati zašto su je svi ostali tako brzo prekinuli.

"Idiot", reče Juiian, ispod glasa. "Derište."Srećom, g. Roland više nije spominjao komad lana

koji je vidio u Julianovim rukama. Gledao je u Tima."Pretpostavljam da će i on poći", reče on. George

je ljutilo zurila u njega."Naravno da hoće!" reče ona. "Mi nikad, nikad,

nigdje ne idemo bez Timothvja."G. Roland side i djeca se spreme za izlazak.

George se mrštila. Sama pomisao da bi morala ostaviti Tima, ljutila ju je.

"Zamalo si odala tajnu, ti, ludice", reče Dick Anne."Nisam razmišljala", reče djevojčica, srameći se.

"Svejedno, g, Roland je jako drag. Mislim da bismo ga trebali zamoliti da nam pomogne razumjeti te čudne riječi."

"To ću ja odlučiti", reče Julian Ijutito. "A ti, da se nisi usudila reći ni riječ."

Svi iziđoše. I Timothv. G. Roland se nije trebao brinuti zbog psa jer mu Timothv nije htio prići. Bilo je to doista čudno. Držao se podalje od učitelja i nije mu posvećivao nikakvu pažnju, Čak ni kada mu se g. Roland obraćao.

"Obično nije takav", reče Dick. "Jako je druželju-biv pas, stvarno."

"Pa, budući da moramo živjeti u istoj kući, moram se potruditi i sprijateljiti se s njim", reče učitelj. "Bog, Timothv! Dođi ovamo! Imam keks u džepu."

Timothv načuli uši na riječ "keks", ali nije ni pogledao prema g, Rolandu. Spusti rep i ode do Georga. Ona ga pomilova.

46 Tajna formula Neugodna šetnja 47

"Ako mu se netko ne sviđa, ni keks ni kost ga neće natjerati da mu se približi kad ga se pozove", reče ona.

G. Roland odustane. Stavi keks natrag u džep. "Ovaj pas neobično izgleda, zar ne?" reče on. "Grozan mješanac! Moram priznati da mi se više sviđaju rasni psi."

Georgeovo lice poprimi ljubičastu boju. "On ne izgleda neobično!" promrmlja ona brzo. "On ne izgleda ni približno čudno kao vi! On nije grozan mješanac! On je najbolji pas na svijetu!"

"Mislim da si malo nepristojna", reče g. Roland kruto. "Ne dopuštam svojim učenicima da budu drski, Georglna."

Čuvši to ime, razbjesnila se još više. Zaostane s Timom, mrka poput olujnog oblaka. Ostalima je bilo neugodno. Znali su u kakvo je raspoloženje upala George, i koliko zna biti teška. Bila je toliko sretnija i bolja nego ljetos, kad su došli prvi put. Nadali su se da neće biti toliko budalasta i upasti u prepirke. To bi pokvarilo božične blagdane.

G. Roland više nije obraćao pažnju na Georgea. Nije joj se obraćao, već je grabio na čelu s ostalima, dajući sve od sebe da bude veseo. Bio je jako zaba-van, i dječaci mu se počnu smijati. On uzme Anne za ruku, i djevojčica je putem skakutala uz njega, uživa-jući u šetnji.

Julian se sažali na Georgea. Bila je izostavljena iz događaja, a on je znao koliko to mrzi. Pitao se da li da kaže koju dobru riječ za nju. To bi moglo malo smekšati stvari.

"G. Roland", počne on. "Biste li mogli moju rođa-kinju zvati imenom koje voli - George - ona jednos-tavno ne voli biti Georgina. I jako voli Tima. Ne može podnijeti da itko govori ružno o njemu."

G. Roland je izgledao iznenađeno. "Dragi moj dječače, siguran sam da misliš najbolje", reče on pomalo suho, "ali ne želim tvoj savjet ni o jednom od mojih učenika. U svome odnosu prema Georgini sli-jedit ću svoje, a ne tvoje želje. Želim biti prijatelj svima vama, i siguran sam da ću biti - ali Georgina treba biti razumna kao što ste vas troje."

Juliana kao da je netko zgnječio. Pocrvenio je i pogledao u Dicka. Dick ga stisne za rame. Dječaci su znali da je George katkad budalasta i teška, pogoto-vo ako se nekome ne svidi njezin pas - ali su mislili da bi i g. Roland trebao imati malo više razumije-vanja. Dick je malo zastao i sada je hodao uz Georgea,

"Ne moraš hodati sa mnom", reče George. Njezine su plave oči sijevale. "Hodaj sa svojim pri-jateljem g. Rolandom."

"On nije moj prijatelj", reče Dick. "Ne budi smi-ješna."

"Nisam smiješna", reče George napetim glasom. "Čula sam kako se smijete i Šaiite s njim. Idi i opet se dobro nasmij. Ja imam Timothvja."

"George, božični su blagdani", reče Dick. "Daj da svi budemo prijatelji. Daj. Ne dopusti da si pokvari-mo Božić."

"Ne može mi se svidjeti nitko kome se ne svidi Tim."

48 Tajna formula Neugodna Šetnja 49

"Pa, ipak, g. Roiand mu je ponudio keks", reče Dick, pokušavajući sve izmiriti najbolje što je mogao.

George ne odgovori ništa. Njezino je malo lice bilo namršteno, Dick pokuša ponovno.

"George! Obećaj da ćeš se truditi i biti pristojna bar dok ne prođe Božić, Ne dopusti da nam se pok-vari Božić, za ime Božje! Hajde, George!"

"U redu", reče konačno George. "Pokušat ću.""Dođi onda i hodaj uz nas", reče Dick. I tako

George sustigne ostale i pokuša sakriti mrzovolju. G. Roiand je nagađao da je Dick pokušao natjerati Georgea da se pristojno ponaša, i on je uključi u raz-govor. Nije ju mogao natjerati da se nasmije, ali je barem ljubazno odgovarala.

"Je li to Kirrinova farma?" upita g. Roiand, kad su je ugledali.

"Da. Znate li je?" upita Julian, iznenađen."Ne, ne", reče brzo g. Roiand. "Čuo sam o njoj, i

pitao sam se nije li to ovo mjesto.""Tu smo bili jutros", reče Anne. "To je uzbudljivo

mjesto." Pogleda u ostale, pitajući se bi li im smetalo da kaže išta o onome što su vidjeli to jutro. Julian promisli na trenutak. Konačno, neće se ništa dogoditi ako mu kažu o kamenu u kuhinji i lažnim vratima u ormaru. Gđa Sanders bi to svakome rekla. Mogao bi govoriti i o kliznim panelima u hodniku, i reći da su tamo pronašli knjigu starih recepata. Ne treba ništa govoriti o starom komadu iscrtanog lana.

I tako ispriča svom učitelju o uzbudljivim stvarima koje su postojale u staroj farmerskoj kući, ali nije

ništa rekao o lanu i njegovim neobičnim znakovima. G. Roiand je slušao s velikim zanimanjem.

"Vrlo neobično", reče on. "Stvarno, vrlo neobično. Jako zanimljivo. Kažete da tamo živi stari par, pot-puno sam?"

"Pa, doći će im preko Božića u goste dvoje ljudi", reče Dick. "Umjetnici. Julian je namjeravao otići tamo i porazgovarati s njima. On zna dobro slikati, znate."

"Doista?" začudi se g. Roiand. "Pa, morat će mi pokazati svoje slike. Ali mislim da je bolje da ne ode zamarati umjetnike u farmerovoj kući. Možda im se to neće svidjeti."

Ta je primjedba učvrstila Juliana u njegovoj naka-ni. Odmah je odlučio da će ići porazgovarati s dvoji-com umjetnika kad bude imao priliku! Čitava je šet-nja bila prilično ugodna, osim što je George šutjela, a Timothy nije htio biti u blizini g. Rolanda. Kad su stigli do smrznutog ribnjaka, Dick na njega baci par Štapova kako bi ih Tim uhvatio, Bio je jako smiješan dok se sklizao na svojim dugim nogama, pokušava-jući trčati!

Svi su bacali psu štapove, osim g. Rolanda. Kad mu je učitelj bacio nekoliko štapova, Tim ih samo pogledaj prestane obraćati pažnju na njih. Kao da je rekao: "Sto, tvoji štapovi! Ne, hvala,"

"Hajdemo sad kući", reče g. Roiand, prikrivajući uznemirenost zbog Timova ponašanja. "Taman ćemo stići na čaj!"

Lekcije s gospodinom Rolandom 51

6.Lekcije s gospodinom

Rolandom

Sljedeće jutro djeca su se osjećala malo potišteno. Lekcije! Kakav užas, a blagdani su! Ipak, g. Roland nije bio tako loš. Sinoć nije bio u dnevnom boravku s djecom jer je otišao porazgovarati s njihovim ujakom. Tako su ponovno mogli izvaditi tajanstveni komad lana i udubiti se u njega.

Ali nije koristilo. Nitko ništa nije shvatio. Tajni prolaz! Sto je to značilo? Jesu li to stvarno upute za tajni prolaz? I zašto je tajan? I gdje je taj prolaz? Bilo je strašno razočaravajuće što to ne mogu otkriti.

"Stvarno osjećam da ćemo ubrzo morati nekoga pitati", uzdahne Julian. "Neću dugo moći podnositi tu tajnu. Neprestano razmišljam o tome."

I sanjao je o tome te noći, a sada je jutro i čeka ih poduka. Pitao se koje će lekcije g. Roland odabrati -možda iz latinskog. Tada bi ga mogao pitati Što značiVIA OCULTA.

G. Roland je vidio sve njihove izvještaje s ocjena-ma i zabilježio u kojim su predmetima loši. Jedan je bio latinski, drugi francuski. Matematika je bila jako loše ocijenjena u Dickovu i Georgeovu izvještaju. Oba su djeteta trebala pomoć u tome. Geometrija je

bila Julianova najslabija točka.Anne nije trebala podučavanje. "Ako nam se želiš

pridružiti, moći ćeš nešto crtati", reče g. Roland sja-jeći svojim plavim očima na nju. Ona nije bila tako teška i mrzovoljna kao George.

Anne je voljela slikanje. "Oh, da", reče ona sretno. "Voljela bi malo slikati. Mogu crtati cvijeće, g. Roland. Nacrtat ću vam nekoliko crvenih makova i plavih cvjetova kukuruza iz svoje glave."

"Počet ćemo u devet i trideset", reče g. Roland. "Radit ćemo u dnevnom boravku. Uzmi sa sobom školske knjige i budi točna."

I tako - sva su djeca bila tamo u pola deset, sjedi-la su oko stola s knjigama ispred sebe. Anne je imala svoju kutiju za slikanje. Drugi su je gledali sa zavišću. Sretnica! Ona će slikati dok se oni budu mučili s latinskim i matematikom!

"Gdje je Timothy?" upita Julian tiho, dok su čekali učitelja.

"Pod stolom", reče George prkosno. "Sigurna sam da će mirno ležati. Nemojte ga spominjati. Želim da bude tu. Neću ostati ovdje bez Tima."

"Ne vidim zašto ne bi bio ovdje s nama", reče Dick. "Tim je jako dobar. Pssssst! Dolazi g. Roland."

Učitelj ude, njegova čekinjava brada okruživala mu je usta zajedno s brkovima. Njegove su oči bli-ještale na blijedom zimskom suncu koje je prodirale u sobu. Reče djeci da sjednu.

"Najprije ću pogledati vaše radne knjige", reče on, "da vidim što ste učili u polugodištu. Juliane, priđi ti prvi."

52 Tajna formula Lekcije s gospodinom Rolandom 53

Uskoro je mali razred radio tiho zajedno. Anne je bila jako zaposlena slikajući vedru sliku s makovima i cvjetovima kukuruza. G. Roland joj se jako divio. Anne je mislila da je on zaista vrlo drag.

Uskoro se začuje jak uzdah ispod stola. Bio je to Tim koji se umorio od tako mirna sjedenja. G. Ro-land iznenađeno podigne pogled. George odmah teško uzdahne nadajući se da će g. Roland misliti da je to ona uzdahnula.

"Zvučiš umorno, Georgina", reče g. Roland. "Dat ću vam mali odmor u jedanaest."

George se namršti. Nije voljela da je zovu Geor-gina. Namjerno je pažljivo stavila svoju nogu na Timothvja, upozoravajući ga tako da se više ne jav-lja. On je poliže.

Malo poslije, upravo kad je razred bio najtiši, Tim osjeti veliku želju da se jako počeše po leđima. Ustao je pa ponovno sjeo tupo udarivši o pod, progundao i počeo se bijesno češati. Sva djeca počnu proizvoditi razne zvukove kako bi prikrili one koje je proizvodio Tim.

George je lupala nogom po podu. Julian počne kašljati i namjerno ispusti knjigu koja padne na pod. Dick je tresao stol i razgovarao s g. Rolandom.

"Oh, Bože, ovo zbrajanje je teško, doista jest! Računam i računam, ali nikako da ispadne kako treba!"

v

"Čemu odjednom sva ta buka?" upita g. Roland iznenađeno. "Prestani lupati nogom po podu, Georgin?."

Tim se ponovno mirno smjesti, Djeca odahnu i utihnu. G. Roland reče Dicku da dođe k njemu sa svojom knjigom iz matematike.

Učitelj je uzme i protegne noge ispod stola, nas-lanjajući se natrag da bi nešto objasnio Dicku. Na njegovo veliko iznenađenje, noge mu udare u nešto mekano i toplo - i nešto ga oštro gricne za gležanj! On ih povuče, jauknuvŠi od boli.

Djeca se zapilje u njega, Učitelj se sagne ij^ogleda pod stol. "To je pas", reče on s gađenjem. "Životinja me je ugrizla za gležanj. Napravio mi je rupu na hlačama. Izvedi ga, Georgina,"

Georgina ne reče ništa. Sjedila ja kao da nije ništa čula.

"Neće vam odgovoriti ako je zovete Georgina", podsjeti ga Julian.

"Odgovorit će mi kako god je budem zvao", reče g. Roland dubokim i Ijutitim glasom. "Ne želim psa ovdje. Ako ga ovog trena ne izvedeš, Georgina, otići ću tvom ocu."

George ga pogleda. Savršeno je dobro znala da će otac, ako ne izvede Tima i ako g. Roland ode do njega, narediti da Timothv živi u vrtnoj kućici, a to bi bilo užasno. Nije mogla ništa drugo napraviti nego poslušati. Crvena u licu, namrštena čela, ustane i obrati Timu.

"Dođi, Tim! Nije čudno što si ga ugrizao. I ja bih ga ugrizla da sam pas!"

"Ne budi nepristojna, Georgina", reče Ijutito g.Roland. «

54 Tajna formula Lekcije s gospodinom Rolandom 55

Ostali su zurili u Georgea. Pitali su se kako se usuđuje reći takvo što, Kad je bila mrzovoljna, kao da uopće nije marila ni za Što!

'Vrati se čim izvedeš psa", reče g. Roland.George se namršti, ali se vrati za nekoliko minuta.

Osjećala je da je u klopci. Njezin je otac bio pri -jateljski raspoložen prema g. Rolandu, a znao je kako George zna biti teška - ako bude zločesta, Tim će patiti jer će sigurno biti izbačen iz kuće. Tako, zbog Tima, George posluša učitelja -- ali joj je od tog trenutka postao mrzak i gorko mu je zamjerila svo-jim malim, žestokim srcem.

Ostalima je bilo žao Georgea i Timothvja, ali nisu dijelili tako žestoku nesklonost djevojčice prema novom učitelju. Cesto ih je nasmijavao. Bio je strpljiv kad su griješili. Bio je voljan pokazati im kako da naprave papirnate strijele i brodove i učio ih zgod-nim malim trikovima. Julianu i Dicku bili su zabavni i spremali su se da ih iskušaju na drugim dječacima kad se ponovno vrate u školu.

Nakon jutarnje poduke djeca izađoše na pola sata na ledeno sunce. George pozove Tima.

"Jadni stari dečko!" reče ona. "Kakva sramota tako te izbaciti iz sobe! Zašto li si ugrizao g. Rolanda? Zapravo mislim da je to bila jako dobra zamisao, Tim - ali uistinu ne znam što te na to natjeralo!"

"George, ne možeš se tako igrati s g. Rolandom", reče Julian. "Upast ćeš u nevolju. On je težak čov-jek. Neće nikoga od nas puno trpjeti. Ali mislim da bi mogao biti prilično dodar ako mu se približimo s prave strane."

"Pa, približi mu s prave strane ako hoćeš", reče George prilično podrugljivo. "Ja neću. Ako mi se osoba ne svičta - ne sviđa mi se, a on mi se ne sviđa."

"Zašto? Samo zato jer se njemu ne sviđa Tim?" upita Dick.

"Najviše zbog toga - ali i zato što me od njega pro-laze trnci po cijelim leđima", reče George. "Ne sviđaju mi se njegova zločesta usta."

"Ali, ne možeš ih ni vidjeti", reče Julian. "Pokri-vena su mu brkovima l bradom."

"Vidjela sam mu usne kroz njih", reče George tvr-doglavo. "Tanke su i okrutne. Pogledaj, pa ćeš vidjeti. Ne volim ljude s tankim usanama. Oni su uvijek teški i pakosni. I ne sviđaju mi se ni njegove hladne oči. Možete mu se ulagivati koliko god hoćete. Janeću.

Julian odbije naljutiti se na tvrdoglavu djevojčicu. Nasmije joj se. "Mi mu se nećemo ulagivati", reče on. "Samo ćemo biti razumni, to je sve. Budi i ti razum-na, George, starino."

Ali kad George jednom nešto odluči, to se ne može izmijeniti. Razvedrila se kad je Čula da će posli-jepodne ići autobusom u božičnu kupovinu - bez g. Rolanda! Učitelj će pratiti pokus njezina oca.

"Odvest ću vas do najbližega grada pa kupujte koliko vam srce želi", reče djeci ujna Fannv. "Onda ćemo popiti čaj u čajani, a u šest sati hvatati autobus za povratak kući."

To je bilo zabavno. Uhvatili su poslijepodnevni autobus i tandrčući po dubokim seoskim cestama, stigli su u grad. Trgovine su se šarenile i svijetlile.

56 Tajna formula Lekcije s gospodinom Rolandom 57

Djeca su ponijela novac sa sobom, i doista su bili zaokupljeni kupnjom raznoraznih stvari. Bilo je toliko ljudi za koje je trebalo kupiti darove!

"Pretpostavljam da bi trebali kupiti nešto i za g. Rolanda, zar ne?" upita Julian.

"Ja hoću", reče Anne."Zamisli, kupiti dar g. Rolandui" reče George

prezirno."A zašto ne, George?" upita njezina majka izne-

nađeno. "Bože, nadam se da ćeš biti razumna i da nećeš biti drska prema jadnom čovjeku. Ne bih vo-Ijek da se žali tvom ocu na tebe."

"Sto ćeš kupiti Timu, George?" upita Julian, brzo mijenjajući temu.

"Najveću kost koju mesar bude imao", reče Geor-ge. "Sto ćeš mu ti kupiti?"

"Mislim da bi nam Tim, kad bi imao novca, svako-me kupio dar", reče Anne, hvatajući debelo krzno na Timovu vratu i vukući ga s ljubavlju. "On je najbolji pas na svijetu!"

Nakon tih riječi, George oprosti Anne što je rekla da će g. Rolandu kupiti dar. Ponovno se razvedri i počne razmišljati što će kome kupiti.

Pili su fini čaj i uhvatili autobus za povratak u šest popodne. Ujna Fanny ode vidjeti je li kuharica poslu-žila čaj dvojici muškaraca. Izašla je iz radne sobe sja-jeći se,

"Nikad nisam vidjela vašeg ujaka tako veselog", reče ona Julianu i Dicku. "On i g. Roland su se zagri-jali kao kuća u plamenu. Pokazivao je vašem učitelju

mnoge od svojih pokusa. Lijepo je što može poraz-govarati s nekim tko zna nešto o tome."

G. Roland je te večeri igrao igre s djecom. Tim je bio u sobi i učitelj se ponovno pokušao sprijateljiti s njim, ali mu pas nije posvećivao nikakvu pažnju.

"Mrzovoljan je kao i njegova mala gospodarica!" reče učitelj šaljivo gledajući prema Georgeu koja je pratila kako Tim odbija približiti se g. Rolandu i izgledala prilično zadovoljno zbog toga. Namršti se prema učitelju i ne reče ništa.

"Hoćemo li ga sutra pitati znači li VIA OCULTA zaista 'tajni prolaz'?" reče Julian Dicku dok su se svlačili te noći. "Silno želim to znati. Sto misliš o g, Rolandu, Dick?"

"Zaista ne znam", reče Dick. "Puno m! se toga sviđa kod njega, a onda mi se iznenada uopće ne sviđa. Ne sviđaju mi se njegove oči. I George je sasvim u pravu što se tiče njegovih usana. Toliko su tanke da ih jedva ima."

"Mislim da je on u redu", reče Julian. "Ne želi pod-nositi nikakve gluposti, to je sve. Ne bi mi smetalo ni da mu pokažem cijelu krpu i zamolim ga da nam otkrije što to znači."

"Pa rekao si da će to biti prava tajna", reče Dick."Znam - ali kakva korist od tajne ako ni mi sami

ne znamo njezino značenje?" reče Julian. "Znaš što možemo napraviti - možemo ga zamoliti da nam objasni riječi, ali mu nećemo pokazati komad lana."

"Ali ni mi sami ne možemo pročitati neke riječi", reče Dick. "Tako da od toga nema koristi. Morat ćeš

58 Tajna formula

mu pokazati cijelu stvar i reći mu odakle nam.""Pa, vidjet ćemo", reče Julian liježući u krevet.Sljedeći su dan opet imali poduke od pola deset

do pola dvanaest. George se pojavila bez Tima. Bila je ljuta zbog toga, ali ne bi bilo dobro prkositi i odbi-jati doći na poduku. Tim je pogriješio ugrizavši g. Rolanda i učitelj je bio posve u pravu što mu nije dopustio da dođe. Ali George je ipak bila jako mrzo-voljna.

"Na satu latinskog Julian uhvati priliku da upita što je želio znati. "Molim vas, g. Roland", reče on, "biste li mi rekli što znači VIA OCULTA?"

"VIAOCULTA" reče G. Roland mrgodeći se. "Hm -to znači tajni put ili tajna cesta. Skriven prolaz - tako nešto. Zašto te to zanima?"

Sva su djeca željno slušala. Njihova su srca lupala od uzbuđenja. Dakle, Julian je bio u pravu. Taj smi-ješni komad krpe sadržavao je upute za nekakav skriveni put, neki skriveni prolaz - ali prema kamo! Gdje počinje i gdje završava?

"Samo sam-želio znati", reče Julian. "Hvala vam, gospodine."

On namigne ostalima. Bio je uzbuđen kao i oni. Kad bi samo mogli otkriti ostatak znakova, možda bi mogli riješiti tajnu. Pa - možda će upitati g. Rolanda za dan-dva. Tajna mora biti nekako otkrivena.

"Tajni prolaz", " reče Julian u sebi dok je rješavao zadatak iz geometrije. "Tajni prolaz. Nekako ću ga pronaći,"

7. Upute za tajni prolaz

Sljedeća dva dana četvero djece zapravo nije imalo puno vremena razmišljati o tajnom prolazu jer je Božić bio pred vratima, a toliko je toga još trebalo napraviti.

Trebali su izraditi i oslikati božićne čestitke za svoje majke i očeve te za prijatelje. Trebalo je ukra-siti kuću. Sa g. Rolandom su otišli po grane boži-kovine i vratili se nakrcani.

"Vi sami izgledate kao božićne čestitke", reče ujna Fanny kad su se pojavili na vrtnom puteljku noseći crvene bobice božikovine na ramenima. G. Roland je pronašao stabla s grmljem imele koje je raslo na vrhovima grana, te su donijeli i malo toga.

"G. Roland se popeo na stablo po ovo", reče Anne. "Dobar je penjaČ - dobar poput majmuna."

Svi se, osim Georgea, nasmijaše. George se nikad nije smijala ničemu što je bilo povezano s učiteljem. Odbacili su svoj teret na trijem i otišli se oprati. Kuću će ukrasiti večeras.

"Hoće li ujak dopustiti da ukrasimo i njegovu radnu sobu?" upita Anne. Tamo u radnoj sobi bilo je svakojakih čudnih instrumenata i staklenih tuba koje su bile prava rijetkost.

60 Tajna formula Upute za tajni prolaz 61

"Ne, moja radna soba se nikako ne smije dirati", reče ujak Quentin odmah. "Ne želim ni čuti za to."

"Ujače, zašto ti imaš toliko čudnih stvari u svojoj radnoj sobi?" upita Anne gledajući naokolo razro-gačenih očiju,

Ujak Quentin se nasmije. "Tražim tajnu formulu!" reče on.

v

"Sto je to?" reče Anne."Ti to ne bi razumjela", reče njezin ujak. "Sve te

'čudne stvari', kako ih ti nazivaš, pomažu mi u pokusima, i ja zapisujem što mi pokažu - i od svega Što sam naučio napravit ću tajnu formulu koja će biti od velike koristi kad bude završena."

"Ti želiš otkriti tajnu formulu, a mi želimo znati gdje je tajni prolaz", reče Anne, potpuno zaboravivši da nije smjela govoriti o tom.

Julian je stajao pokraj vrata. Namršti se na Anne. Srećom, ujak Quentin nije više obraćao pažnju na brbljanje male djevojčice. Julian je povuče iz sobe,

"Anne, izgleda da te možemo spriječiti da odajeŠ tajne jedino ako ti zašijemo usta kao što je onaj zec iz priče htio napraviti psu!" reče on.

Kuharica Joanna bila je zaposlena pečenjem božičnih kolača. Golema purica, poslana s Kirrinove farme, visjela je u smočnici. Timothy je mislio da prekrasno miriše pa ga je Joanna stalno tjerala van iz kuhinje.

Na polici u dnevnom boravku stajala je kutija krekera, a tajanstveni komadići posvuda. Ugođaj je bio pravi, božični! Djeca su bila sretna i uzbuđena.

G. Roland je izašao i iskopao malu jelu. "Moramo imati božično drvce", reče on. "Imate li kakvih ukrasa za drvce, djeco?"

"Ne", reče Julian vidjevši kako George odmahuje glavom.

"Otići ću u grad danas poslijepodne i kupiti ih za vas", obeća učitelj. "Bit će zabavno ukrašavati drvo. Stavit ćemo ga u hodnik i upaliti svijeće na sam Božić, poslije Čaja. Tko će poći sa mnom po svijeće i ukrase za drvce?"

"Ja!" uzvikne troje djece. Ali Četvrto ne reče ništa. To je bila George. Ni kupnja ukrasa za drvce nije mogla natjerati tvrdoglavu djevojčicu da ode s g. Rolandom. Ona nikad prije nije imala božično drvce i jako mu se radovala - ali joj je veselje bilo pokvareno jer će učitelj kupiti stvari koje će ga uljepšati.

Sad je stajalo u hodniku sa šarenim svijećama u držačima pričvršćenim štipaljkama za grane te blješ-tavo sjajnim ukrasima koji su visjeli od vrha do dna. Srebrni pramenovi niti koje su izgledale poput inja, visjeti su s grana kao sige, a Anne je stavila komadiće bijele vate tu i tamo oponašajući snijeg. Doista je to bio lijep prizor!

"Prekrasno!" reče ujak Quentin prolazeći hod-nikom, dok je g. Rolanda vješao posljednje ukrase na drvce. "Ma vidi ti onu lutku-vilu na vrhu! Za koga je to? Za dobru djevojčicu?"

Anne se potajno nadala da će g. Roland njoj dati lutku. Bila je sigurna da nije za Georgea - i, svejed-

62 Tajna formulaUpute za tajni prolaz 63

no, George je ne bi ni prihvatila. Bila je to lijepa lutka - s prozračnom haljinom i srebrnim krilima.

Julian, Dick i Anne već su prilično prihvatili g. Rolanda kao učitelja i prijatelja, Zapravo, svi su ga prihvatili - njihov ujak i ujna, čak i kuharica Joanna. George je bila jedina iznimka, i ona i Timothy držali su se podalje od g. Rolanda, mrzovoljni podjednako svaki put kad bi učitelj bio u prostoriji.

"Znaš, nisam znao da pas može izgledati toliko mrzovoljno!" reče Julian promatrajući Timothyja. "Stvarno, namršti se gotovo poput Georgea."

"A ja sam uvijek osjećala da George spusti svoj rep kao Tim, kada je god g. Roland u prostoriji", hihota-la se Anne.

"Smijte se koliko god želite", reče George dubokim glasom. "Okrutni ste prema meni. Ali ja znam da sam u pravu što se tiče g. Rolanda. Imam predosjećaj u vezi s njim. I Tim isto,"

"Smiješna si, George", reče Dick. "To nije stvaran predosjećaj — to je samo zato što te g. Roland nas-tavlja zvati Georgina, stavlja te na tvoje mjesto i ne sviđa mu se Tim. Usuđujem se reći da si on ne može pomoći, naprosto ne voli pse. Konačno, jedan poz-nati čovjek po imenu lord Roberts nije podnosio mačke."

"Pa mačke su drukčije", reče George. "Ako čovjek ne voli pse, pogotovo pse poput Timothvja, onda uistinu s njim nešto nije u redu."

"Ne vrijedi raspravljati s Georgeom", reče Julian. "Kad ona jednom odluči o nečemu, ne mrda!"

George, uvrijeđena, izađe iz sobe. Ostali su mislili da se ponaša pomalo glupo.

"Stvarno sam iznenađena", reče Anne. "Bila je tako sretna u školi krajem polugodišta. Sad je posta-la opet čudna, gotovo kao što je bila kada smo je upoznali prošlo ljeto."

"Mislim da je g. Roland stvarno pristojan što je iskopao božično drvce i sve", reče Dick. "Još uvijek ga katkad baš ne volim, ali mislim da je pošten. Kako bi bilo da ga upitamo može li nam pročitati staru lanenu krpu. Doista nemam ništa protiv da s njim podijelimo našu tajnu."

"Ja bih voljela da je podijelimo s njim", reče Anne koja je bila sva u poslu praveći prekrasnu božičnu čestitku za njihova učitelja. "Strašno je pametan. Si-gurna sam da bi nam mogao reći što je to tajni pro-laz. Idemo ga upitati."

"Dobro", reče Juiian. "Pokazat ću mu komad lana. Sutra je Badnjak. On će biti s nama u dnevnom boravku jer će ujna Fanny ići u radnu sobu kod ujaka Quentina da zamota darove za sve nas!"

I tako, te večeri, prije nego što im se g. Roland pridružio, Julian izvadi rnali smotuljak lana i rasprostre ga po stolu. George ga je gledala izne-nađeno.

"Gospodin Roland će stići svakog trena", reče ona. "Najbolje bi bilo da to brzo skloniš."

"Zamolit ćemo ga da nam kaže što znače te stare latinske riječi", reče Julian.

"Ne možete!" uzvikne očajna George. "Dopustiti

64 Tajna formula Upute za tajni prolaz 65

mu da s nama podijeli našu tajnu! Kako samo možeš?"

"Pa, želimo znati kakva je to tajna, zar ne?" reče Julian. "Nećemo mu reći odakle nam ili bilo što o tome, osim da želimo znati što znače ti znakovi. Zapravo i ne dijelimo tajnu s njim - samo ga molimo da upotrijebi svoj mozak kako bi nam pomogao."

"Pa, nisam nikad pomislila da biste pitali njega", reče George. "I on će htjeti znati baš sve o tome, samo čekajte pa ćete vidjeti! On je strašno njuškalo,"

"Kako to misliš?" upita iznenađeno Julian. "Mislim da nije njuškalo, ni najmanje."

"Jučer sam ga vidjela kako njuška po radnoj sobi dok nikoga nije bilo tamo", reče George. "Nije me vidio vani, s Timom. Stvarno je po svemu čeprkao."

"Ti znaš koliko je on zainteresiran za rad tvoga oca", reče Julian. "Zašto ne bi razgledavao? I tvom se ocu on sviđa. Ti samo želiš ocrniti g. Rolanda go-voreći sve te grozne stvari o njemu,"

"Zavežite vas dvoje", reče Dick. "Badnjak je. Nemojmo se svađati i raspravljati."

Upravo tog trenutka učitelj ude u sobu. "Svi zaposleni kao pčelice?" reče on nasmiješenih usana ispod brkova. "Prezaposleni da biste odigrali partiju karata, pretpostavljam?"

"Gospodine Roland", počne Julian. "Biste li nam pomogli oko nečeg? Ovdje imamo stari komad lana s Čudnim oznakama na njemu. Čini se da su riječi na nekoj vrsti latinskog jezika, ali ih ne razumijemo."

George Ijutito uzdahne dok je gledala kako Julian

gura komad lana prema učitelju. Ona izađe iz sobe i s treskom zatvori vrata. Tim je bio s njom.

"Naša draga temperamentna George mi ne izgle-da prijateljski raspoložena večeras", primijeti g. Roland, povlačeći komad lana prema sebi. "Gdje li ste samo pronašli ovo? Kako neobično!"

Nitko ne odgovori. G. Roland je proučavao ko-mad lana, a onda uzdahne. "Ah - sad znam zašto ste neki dan htjeli znati značenje tih latinskih riječi -onih koje znače 'tajni put', sjećate se. One su na vrhu ovoga lanenog smotuljka."

"Da", reče Dick. I sva se djeca nagnu prema g. Ro-landu, nadajući se da će on moći razotkriti komadić tajne za njih.

"Mi samo želimo znati značenje tih riječi, gospo-dine", reče Julian.

"Ovo je doista zanimljivo", reče učitelj, mozgajući nad lanom. "Ovdje su očito upute za pronalazak otvora ili ulaza skrivenog puta ili prolaza."

"Tako smo i mi mislili. Oh, gospodine, pročitajte upute i vidite možete li što shvatiti od toga."

"Pa, ovih osam kvadrata trebalo bi predstavljati drvene ploče ili panele, mislim", reče učitelj, pokazu-jući u osam grubo nacrtanih kvadrata na lanu. "Čekajte malo - jedva da mogu pročitati neke od ovih riječi. Ovo je stvarno očaravajuće. Solum lapi-deum - paries ligneus - i što je ovo? - cettula - da, cei-lulal"

Djeca se uhvate za te riječi. "Drveni paneli!" Vjerojatno se misli na drvene obloge u farmerskoj kući.

66 Tajna formula Upute za tajni prolaz 67

G. Rolan se namršti nad starim zapisanim riječi-ma. Tad pošalje Anne da od svog ujaka posudi povećalo. Ona se vrati s njim, i njih se četvero zagle-da kroz povećalo, vidjevši sada riječi triput jasnije.

"Pa", reče učitelj konačno, "koliko mogu shvatiti, ove upute znače: soba koja gleda na istok; osam drvenih ploča s jednim otvorom koji bi se trebao pronaći na označenom panelu; kameni pod - da, ja mislim da je to točno, kameni pod, i ormar. To zvuči vrlo neobično i uzbudljivo. Ma odakle ste ovo donijeli?"

"To smo pronašli", reče Julian, nakon stanke. "Puno vam hvala, g. Rolande. Mi to nikad ne bismo sami otkrili. Pretpostavljam da je ulaz u tajni prolaz u sobi koja gleda na istok."

"Tako izgleda", reče g. Roland, zamislivŠi se nad lanenim smotuljkom. "Sto ste rekli, gdje ste ovo našli?"

"Nismo rekli ništa", reče Dick. "To je zapravo taj-na, znate."

"Mislio sam da ćete mi možda reći", reče učitelj gledajući u Dicka svojim briljantno plavim očima. "Meni možete povjeriti tajne. Nemate pojma koliko čudnih tajni znam."

"Pa", reče Julian, "doista ne znam zašto ne biste znali gdje smo to pronašli, g. Roland. Našli smo to u kući na Kirrinovoj farmi, u staroj duhanskoj vrećici. Pretpostavljam da negdje tamo počinje tajni prolaz! Pitam se gdje je i kamo vodi?"

"To ste pronašli u farmerskoj kući!" usklikne g.

Roland. "Gle, gle - to staro mjesto mi se čini jako zanimljivim! Morat ću i ja jednom otići tamo."

Julian smota komad lana i stavi ga u džep. "Pa, hvala vam, gospodine", reče on. "Riješili ste nam dio tajne, ali ste nam postavili drugu zagonetku! Morat ćemo potražiti tajni prolaz nakon Božića, kad bude-mo mogli pješice do Kirrinove farme."

"Poći ću i ja s vama", reče g. Roland. "Možda ću vam moći malo pomoći. To jest - ako vam ne smeta da podijelim s vama mali dio ove uzbudljive tajne."

"Pa -- puno ste nam pomogli jer ste nam otkrili značenje riječi", reče Julian. 'Voljeli bismo da pođete s nama ako to želite, gospodine."

"Da, voljeli bismo", reče Anne."Onda ćemo poći i tražiti tajni prolaz", reče g.

Roland. "Dobro ćemo se zabavljati dok budemo lup-kali po panelima Čekajući da se pojavi tajanstveni tamni prolaz!"

"Ja mislim da George neće ići", promrmlja Dick Julianu. "Nisi trebao reći g. Rolandu da može s nama, Ju. To znači da će stara George biti isključena iz ovoga. Ti znaš koliko ona to mrzi."

"Znam", reče Julian kojemu je bilo neugodno. "Nemojmo se sad brinuti o tome. Možda će se George osjećati drukčije nakon Božića. Pa ne može se nastaviti tako ponašati zauvijek!"

Sto se dogodilo noć uoči Božića 69

8.V

Sto se dogodilo noć uoči Božića

Božično je jutro bilo jako veselo. Djeca su rano usta-la i iskočila iz svojih postelja da pogledaju darove koji su bili ostavljeni na obližnjim stolicama. Uzvikivali su i vriskali od sreće.

"Oh! Željeznica! Baš sam to htio! Tko mi je darovao taj fantastičnu željeznicu?"

"Nova lutka - koja može sklopiti oči! Zvat ću je Betsy-May. Izgleda točno kao Betsy-May!"

"Vidi ovo - kako sjajna knjiga - sve o avionima! Od ujne Fanny! Baš lijepo od nje!"

"Tirnothy! Pogledaj što ti je darovao Julian - ogr-licu s velikim mjedenim zakovicama skroz naokolo -bit ćeš svjetskil Poliži ga u znak zahvalnosti!"

"Od koga je ovo? Hej, tko mi je ovo darovao? Gdje je naljepnica? Oh - od g. Rolanda. Lijepo od njega! Vidi, Juliane, džepni nožić sa tri oštrice!"

I tako su se uzvici i uzdasi nastavili, i četvero je uzbuđene djece i jednako uzbuđen pas provelo veli-čanstven sat prije kasnog božičnog doručka, otvara-jući omote svakojake vrste. Spavaća soba bila je u priličnom neredu kad su djeca završila!

"Tko ti je darovao tu knjigu o psima, George?" upita Julian, vidjevši prilično lijepu knjigu o psima na Georgeovoj gomili.

"G. Roland", reče George kratko. Julian se pitao hoće H je George prihvatiti. Vjerojatno neće. Ali je djevojčica, tvrdoglava i prkosna kakva je bila, ipak odlučila ne pokvariti Božić tako što će biti "teška". Zato je, kad su se drugi zahvalili učitelju za darove, i ona dodala svoje hvala, iako prilično suzdržano.

George nije ništa darovala učitelju, ali drugi jesu, i g. Roland im je srdačno zahvaljivao. Izgledao je veoma zadovoljno. Anne je rekao da je njezina čestitka najljepša koju je ikad dobio, i ona je sjajila od sreće zbog toga.

"Pa, moram reći da je lijepo biti ovdje za Božić!" reče g. Roland, dok su sjedili oko prepuna božičnog stola na podnevnom ručku. "Da vam ja narežem meso, gospodine? Dobar sam u tome!"

Ujak Quentin mu rado doda vilicu i nož za reza-nje. "Drago mi je što ste ovdje", reče on toplo. "Moram priznati da ste se lijepo uklopili - siguran sam da se svi osjećamo kao da vas godinama znamo!"

To je zaista bio veseo Božić. Nije bilo poduke, na-ravno, niti će je biti sljedeći dan. Djeca su se opusti la i uživala u velikim količinama hrane, u slatkišima, i unaprijed se veselila paljenju svijeća na božičnom drvcu,

Božično je drvce izgledalo prekrasno s upaljenim svijećama. Svijeće su svjetlucale u tami hodnika i sjajni su ukrasi bliještali. Tim sjedne i zagleda se u drvce, očaran.

"Sviđa mu se kao i nama", reče George. I zaista.

70 Tajna formulaSto se dogodilo noć uoči Božića 71

Tim je toga dana uživao kao i svi drugi.Svi su bili izmoreni kad su pošli spavati. "Brzo ću

zaspati" zijevne Anne. "Oh, George, bilo je zabavno, zar ne? Sviđa mi se božično drvce,"

"Da, bilo je lijepo", reče George, uskačući u kre-vet. "Evo, dolazi majka da nam poželi laku noć. Kosara, Tim, košara!"

Tim uskoči u košaru pored prozora. Uvijek bi bio tamo kada bi Georgeova majka došla djevojčicama poželjeti laku noć, ali čim bi otišla, pas bi se u letećem skoku-4iašao na Georgeovu krevetu. Tamo je spavao smotan pod njezinim nogama.

"Ne misliš li da bi Tim trebao noćas spavati dolje?"reče Georgeova majka. "Joanna kaže da je pojeotako velik obrok u kuhinji da će mu sigurno biti zlo."

"Oh, ne, majko!" brzo će George. "Potjerati Timada na božičnu noć spava dolje? Sto li bi pomislio?"

"Dobro, dobro", reče njezina majka, smijući se. "Trebala sam znati da je beskorisno da ti to pred-ložim. Sad, brzo na spavanje, Anne i George - jako je kasno i svi ste umorni."

Otišla je i dječacima poželjeti laku noć. Oni su već gotovo spavali.

Dva sata poslije svi su bili u krevetu. Kuća je bila tiha i u mraku. George i Anne su spokojno spavale u svojim malim krevetima. Timothy je također spavao, ležeći onako težak na Georgeovim nogama.

Iznenada se George probudi skokom. Tim je tiho režao! Podignuo je svoju veliku Čupavu glavu i George je znala da osluškuje.

v

"Sto je, Tim?" prošapta ona. Anne se nije probudi-la. Tim je i dalje tiho režao. George se uspravi na krevetu i stavi ruku na njegovu ogrlicu da ga zaustavi. Znala je da će se njezin otac ljutiti ako ga probudi.

Timothv prestane režati sada kada je probudio Georgea. Djevojčica je sjedila i pitala se što da radi. Nije imalo smisla probuditi Anne. Mala će se djevoj-čica samo prestrašiti. Zašto Tim reži? To nikad nije radio noću!

"Možda je najbolje da odem vidjeti je li sve u redu", pomisli George. Bila je prilično neustrašiva, i pomisao na šuljanje po tihoj, mračnoj kući uopće je nije uznemiravala. I, usput, imala je Tima! Tko bi se plašio uz njega!

Ogrne kućnu haljinu. "Možda je ispala koja cjepa-nica iz ognjišta i gori sag", pomisli ona trudeći se da osjeti kakav miris dok je silazila niza stube. "To bi sličilo na Tima, da nanjuši i upozori nas!"

S rukom na Timovoj glavi, da bi ga upozorila da bude tih, George se šuljala hodnikom prema dnevnom boravku. Tamo je vatra bila sasvim u redu, tek crveni odsjaj. I u kuhinji je sve bilo mirno. Jedino je Tim proizveo zvuk kad mu je panđa kliznula po linoleumu.

Začuje se kratak zvuk iz drugog dijela kuće.Tim zareži prilično glasno i dlake na vratu mu se

nakostriješe. George je stajala mirno. Je li moguće da su to provalnici?

Iznenada se Tim otrgne, oslobodi se njezinih prsti-ju i odjuri na drugi kraj hodnika, niz prolaz i u radnu

72 Tajna formula Sto se dogodilo noć uoči Božića 73

sobu. Tamo se začuo glasan uzvik i zvuk kao da netko pada na pod.

"To je provalnik!" reče George i otrči u radnu sobu. Vidjela je baterijsku svjetiljku kako svijetli na podu; ispustio ju je netko tko se još uvijek borio s Timom.

George upali svjetlo i pogleda po radnoj sobi zapanjena. G. Roland je bio tamo u svojoj kućnoj haljini, valjao se po podu pokušavajući pobjeći Timu koji ga nije grizao, ali ga je Čvrsto držao za kućnu haljinu.

"To si ti, Georgina! Pozovi ovu zvijer od svog psa!" reče g. Roland dubokim i Ijutitim glasom. "Zar želiš probuditi cijelu kuću?"

"Zašto se šuljate ovuda s baterijskom svjetiljkom?" željela je znati George.

"Čuo sam buku ovdje dolje i došao sam vidjeti što je to", reče g. Roland, sjedajući i pokušavajući se obraniti od razbješnjela psa. "Za ime Božje, pozovi svoju životinju."

"Zašto niste upalili svjetlo?" upita George ne nam-jeravajući odvratiti Tima. Jako je uživala Što vidi Iju-tita i prestrašena g. Rolanda.

"Nisam mogao pronaći prekidač", reče učitelj. "Na pogrešnoj je strani vrata, kao što vidiš."

To je bilo točno. Bilo je teško pronaći prekidač ako nisi znao gdje je. G. Roland pokuša ponovno odgurnuti Tima od sebe, i pas iznenada zalaje.

"Pa -- sve će probuditi!" reče učitelj ljutite. "Ja nisam htio probuditi sve u kući. Mislio sam da mogu

sam provjeriti ako je tko ovdje - možda provalnik, Evo stiže tvoj otac!"

Pojavi se Georgeov otac, noseći velik žarač. Zastane u čudu kad ugleda g. Rolanda na podu i Timothvja kako stoji nad njim.

"Sto ovo znači?" uzvikne on. G. Roland pokuša ustati, ali mu Tim nije dopustio. Georgeov ga otac strogo pozove.

"Tim! Dođite, gospodine!"Timothy pogleda svoju gospodaricu da vidi slaže li

se ona s očevom naredbom. George ne reče ništa. I tako Timothy ne obrati pažnju na zapovijed i samo zagrize gležanj g. Rolanda.

"Taj je pas lud!" uzvikne g. Roland s poda. 'Već me je jednom ugrizao i sad pokušava ponovno!"

"Tim! Hoćeš li doći ovamo!" vikne Georgeov otac. "George, taj pas je zaista neposlušan. Odmah ga pozovi."

"Dođi ovamo, Tim!" reče George tihim glasom. Pas joj odmah priđe i stane uz nju još uvijek jako nakostriješena vrata. Tiho je režao kao da je govorio: "Čuvajte se, g. Roland, Čuvajte se!"

Učitelj ustane. Bio je vrlo ljut. Obrati se Georgeovu ocu.

"Čuo sam nekakav zvuk i sisao s baterijskom svjetiljkom da vidim što je to", reče on. "Pomislio sam da zvuk dolazi iz radne sobe, a znajući da ovdje držite svoje dragocjene instrumente i knjige, mislio sam da je tu nekakav lopov. Taman sam se spustio i ušao u sobu, kad se odnekud pojavio pas i oborio me na tlo!

74 Tajna formula Što se dogodilo noć uoči Božića 75

George je došla za njim i nije ga htjela opozvati.""Ne razumijem, tvoje ponašanje, George, stvarno

ne razumijem", reče njezin otac Ijutito. "Nadam se da se nećeš glupo ponašati kao što si se znala po-našati prije nego što su prošlo ljeto došli tvoji rođaci. I što to čujem, da je Tim već jednom ugrizao g. Rolanda?"

"George ga je držala pod stolom za vrijeme podu-ke", reče g. Roland. "Ja to nisam znao, i kad sam pro-tegnuo noge, dotaknuo sam ga i on me ugrizao. Nisam vam rekao prije, gospodine, jer vas nisam htio zamarati. Oboje, i George i pas, dosađuju mi otkako sam stigao ovamo."

"Pa, Tim mora izaći van i živjeti u kućici", reče Georgeov otac, "Ne želim ga držati u kući. To će biti kazna za njega, ali i kazna za tebe, George, Neću podnositi takvo ponašanje. G. Roland je izvanredno ljubazan prema svima vama.""Neću da Tim živi vani", reče George bijesno. "Tako je hladno, i to bi mu jednostavno slomilo srce." "E, pa, onda će mu srce morati biti slomljeno", reče njezin otac. "Odsad pa nadalje, hoće li Timu biti dopušteno da bude u kući cijelo vrijeme blagdana, ovisit će potpuno o tvom ponašaju. Svakog ću dana pitati g. Rolanda o tome. Ako se budeš loše ponašala, Tim ostaje vani. Sad znaš! Vrati se u krevet, ali se najprije ispričaj g. Rolandu!"

"Neću!" reče George pa zakašlje od ljutnje i oča-janja, izleti iz sobe i pojuri stubištem. Dvojica su muškaraca zurila za njom.

"Pustite je", reče g. Roland. "Ona je vrlo prob-lematično dijete - i odlučila je da me neće zavoljeti, to je tako očigledno. Ali ću biti jako zadovoljen zna-jući da pas nije u kući. Uopće nisam siguran da ga Georgina ne bi pustila na mene kad bi smjela!"

jj

"Zao mi je zbog svega ovog" reče Georgeov otac. "Pitam se kakav ste to zvuk čuli? Cjepanicu kako pada u vatru, pretpostavljam. Sad -- što da radim noćas s tim zamornim psom? Da ga izvedem van, pretpostavljam!"

"Ostavite ga noćas", reče g. Roland. "Čujem glaso-ve odozgo - dosad su i drugi već budni! Hajde da noćas više ne pravimo zbrku."

"Možda ste u pravu", reče Georgeov otac, zahval-no. Uopće nije želio biti grub prema prkosnoj maloj djevojčici i Ijutitome velikom psu usred hladne noći!

Dvojica muškaraca vratila su se u krevet i zaspala. George nije spavala. Drugi su bili budni kad se popela gore, i ona im je ispričala što se dogodilo.

"George! Stvarno si idiot!" reče Dick. "Na kraju, zašto g. Roland ne bi sišao ako je čuo buku! Ti si sišla! Sad nećemo imati staroga, dragog Tima u kući, a tako je hladno vani!"

Anne počne plakati. Ona nije htjela slušati kako je učitelja, kojega je jako voljela, Tim oborio na pod, i mrzila je slušati kako će kazniti Tima.

"Ne budi dijete", reče George. "Ja ne plačem, a to

e mo pas"

76 Tajna formula

Ali kada su se svi ponovno smjestili u krevete i mirno zaspali, Georgeov je jastuk bio jako mokar. Tim se ušuljao pored nje i lizao joj slane suze s obraza. Tiho je cvilio. Tim je uvijek bio nesretan kada je god njegova gospodarica bila tužna.

9. Potraga za tajnim prolazom

Sljedeći dan nije bilo poduke. George je bila prilično blijeda - i vrlo tiha. Tim je već bio u dvorišnoj kući-ci, i djeca su Čula njegovo nesretno zavijanje. Svi su bili uznemireni slušajući ga.

"Jako mi je žao zbog svega, George", reče Dick. "Da bar nisi tako žestoka prema svemu. Samo sebe dovodiš u nevolju - i jadnoga starog Tima."

U Georgeu su se sukobljavali različiti osjećaji. Toliko je mrzila g. Rolanda da je jedva podnosila pogled na njega a, opet, nije se usudila biti otvoreno nepristojna i buniti se jer se bojala da će učitelj o njoj dati loš izvještaj i možda će joj čak zabraniti da vida Timothya. Takvoj je tvrdoglavoj prirodi bilo jako teško prisiliti se da se ponaša pris-tojno.

G. Roland uopće nije obraćao pažnju na nju. Ostala su djeca pokušavala uključiti Georgea u svoje razgovore i planove, ali je ona ostajala tiha i nezain-teresirana.

"George! Mi danas idemo do farmerske kuće", reče Dick. "Ideš li s nama? Pokušat ćemo pronaći ulaz u tajni prolaz. Mora počinjati tamo negdje."

Djeca su obavijestila Georgea što je g. Roland rekao o komadu označenog lana. Svi su bili ushićeni

78 Tajna formula Potraga za tajnim prolazom 79

zbog toga, iako ih je uzbuđenje oko Božića natjeralo da nakratko zaborave na to.

"Da, naravno da ću poći", reče George, razvedrivši se. "I Timothv može poći. Potrebna mu je šetnja."

Ali kad je djevojčica saznala da ide i g. Roland, odmah je promijenila mišljenje. Ni za što na svijetu neće ići s učiteljem! Ne - ona će otići u šetnju, ali sama s Timothvjem.

"AH, George, pomisli što ćemo sve doživjeti dok budemo pokušavali pronaći tajni prolaz", reče Julian, hvatajući je za ruku. George je istrgne.

"Ako ide g. Roland, ja ne idem", reče ona tvr-doglavo, i ostali su znali da je ne vrijedi nagovarati.

"Idem sama s Timom", reče George. 'Vi idite s va-šim dragim g. Rolandom!"

Ona krene s Timothvjem, usamljen mali lik niz vrtni puteljak. Ostali su zurili u nju. To je bilo grozno. George je bila sve više isključena, ali što su oni tu mogli učiniti?

"Pa, djeco, jeste li spremni?" upita g. Roland. "Vi krenite sami, hoćete li? Naći ću se s vama poslije u farmerskoj kući. Želim najprije skočiti do sela po nešto."

I tako je troje djece krenulo samo, želeći da je George s njima. Nije je bilo nigdje na vidiku.

Stari g. i gđa Sanders bili su sretni što ponovno vide troje djece. Sjedili su s njima u velikoj kuhinji dok su jeli pecivo od dumbira i pili vruće mlijeko,

"Onda, jeste li došli otkriti još koju tajnu? upita gđa Sanders sa smiješkom.

"Smijemo li pokušati?" upita Julian. Tražimo sobu koja je okrenuta prema istoku, s bijelim kamenim podom i panelima!"

"Sve donje sobe imaju kameni pod", reče gđa Sanders. "Tražite koliko god želite, dragi moji. Nećete ništa oštetiti, znam ja. Ali nemojte ići gore u sobu s ormarom koji ima lažnu stražnju stranicu ili u sobu do nje! To su sobe dvojice umjetnika."

"Dobro", reče Julian malo tužan Što neće ponovno moći istraživati taj uzbudljivi ormar. "Jesu li umjetni-ci ovdje, gdo Sanders? Volio bih s njima porazgo-varati o slikama. Nadam se da ću i ja jednom biti umjetnik."

"Dragi Bože, zar uistinu?" reče gđa Sanders. "Pa vidiš - oduvijek sam se Čudila kako to ljudi zarađuju novac slikajući slike."

"Ne vole umjetnici toliko novac koliko vole stvaranje slika", reče Julian praveći se mudar. To je, čini se, bila još veća zagonetka za gdu Sanders. Odmahne glavom i nasmije se.

"To je čudna Čeljad! reče ona. "Ah, dobro - idite i tražite što već želite pronaći. Danas ne možeš razgo-varati s umjetnicima, gospodaru Juliane - vani su."

Djeca pojedu slatka peciva, popiju mlijeko i ustanu pitajući se gdje da započnu s potragom Moraju pronaći sobu ili sobe koje gledaju na istok. To je prvo što moraju napraviti.

"Koja strana kuće gleda na istok, gdo Sanders?" upita Julian. "Znate li?"

"Kuhinja gleda prema sjeveru", reče gđa Sanders.

80 Tajna formulaPotraga za tajnim prolazom 81

"Znači, istok je tamo." Ona pokaže lijevo."Hvala", reče Julian. "Hajdemo!" Troje djece iziđe

iz kuhinje i skrene lijevo. Tamo su bile tri sobe -nekakva vrsta praonice za posude, koja se sad nije puno koristila, sićušna soba koja je g. Sandersu služila kao skrovište, i soba koja je nekoć bila salon, ali je sada bila hladna i izvan upotrebe.

"Sve imaju kameni pod", reče Julian."Znaci, morat ćemo pretražiti sve tri sobe", reče

Anne."Ne, nećemo", reče Julian. "Sigurno nećemo traži-

ti po praonici!""Zašto ne?" upita Anne."Zato što su zidovi od kamena, budalice, a mi

tražimo panele", reče Julian. "Upotrijebi mozak, Anne!"

"Dakle, tom se sobom ne trebamo zamarati", reče Dick. "Pogledaj - obje sobe, i mala soba i salon, imaju panele, Juliane. Moramo ih obje pretražiti."

"Mora postojati nekakav razlog zbog kojega su upute stavili osam panela ", reče Julian gledajući ponovno u smotuljak lana. "Bilo bi dobro da pogledamo ima li koja soba samo osam komada -znate, preko prozora ili tako nešto."

Bilo je strašno uzbudljivo pretraživati dvije sobe! Djeca započnu s manjom sobom. Bila je sva prekrivena tamnosmeđim hrastovim panelima, ali se nigdje nije vidjelo samo osam panela. I djeca odu u sljedeću sobu.

Ovdje je panel bio drukčiji. Nije izgledao tako

star. Kvadrati su bili različitih veličina. Djeca su probala svaki panel, kuckala su i pritiskala, očekujući svakog trena da će se vrata uvući kao kod panela dolje u predvorju.

Ali bili su razočarani. Ništa se nije dogodilo. Još su uvijek pokušavali, kad začuše korake i glasove u hodniku. Netko pogleda u salon. Bio je to muškarac, visok i tanak, s naočalama na dugu nosu.

"Bog!" reče on. Gđa Sanders mi je rekla da tražite blago ili tako nešto. Kako vam ide?"

"Ne baš najbolje", odgovori Julian pristojno. Pogleda u muškarca i vidje još jednog iza njega, mla-đega, s očima koje su gledale malo u križ, i s velikim ustima. "Pretpostavljam da ste vi umjetnici?" upita on.

"Jesmo!" reče prvi muškarac ulazeći u sobu. "A Što to zapravo tražite?"

Julian im nije htio reći, ali to nije bilo lako izbjeći. "Pa - - mi samo gledamo nije li ovdje koji klizni panel", reče konačno. "Jedan je u hodniku, znate. Uzbudljivo je istraživati uokolo."

"Da vam pomognemo?" upita prvi umjetnik ulazeći u sobu. "Kako se zovete? Ja sam Thomas, a moj prijatelj je Vfilton."

Djeca su učtivo razgovarala minutu-dvije, ne želeći da im dva muškarca pomažu. Ako bude bilo što za pronaći, oni su to željeli sami naći. Ako odrasli budu odgonetluli zagonetku, sve će im pokvariti!

Uskoro su svi lupkali po drvenim pločama svuda

Tajna formulaPotraga za tajnim prolazom 83

uokolo. Taman su se zahuktali, kad ih pozdravi poznati glas.

"Bog! Moj Bože, svi smo u poslu!"Djeca se okrenu i ugledaju svog učitelja kako stoji

na dovratku i smiješi im se. Dvojica umjetnika ga pogledaju.

"Je li ovo vas prijatelj?" upita g. Thomas."Da, on je nas učitelj, i vrlo je drag!" reče Anne

potrčavši prema g. Rolandu i stavi S/DJU ruku u nje-govu.

"Možda ćeš me ti predstaviti, Anne", reče g. Ro-land smiješeći se maloj djevojčici.

Anne je znala kako da predstavi ljude. Cesto je vidjela svoju majku kako to radi. "Ovo je g. Roland", reče ona dvojici umjetnika. Onda se okrefie g. Ro-landu. "Ovo je g. Thomas", reče ona mahnuvši rukom prema umjetniku, "a ovo je g. Wilton."

Muškarci se blago naklone jedan drugome i kimnu. "Boravite li ovdje?" upita g. Roland. 'Vrlo lijepa stara farmerska kuća, zar ne?"

"Nije valjda već vrijeme za povratak?" upita Julian, čuvši kako sat udara.

"Da, bojim se da jest", reče g. Roland. "Stigao sam k vama kasnije nego što sam namjeravao. Moramo krenuti za otprilike pet minuta - ne kasnije. Samo ću vam malo pomoći u traženju tajanstvenog tajnog prolaza!"

Ali ma koliko bilo tko od njih lupkao i pritiskao panele u obje sobe, nisu pronašli ništa uzbudljivo. Bilo je to strašno razoČaravajuće.

"Pa, sad doista moramo poći", reče g. Roland. "Pozdravite se s gđom Sanders."

Svi se upute u kuhinju gdje je gđa Sanders kuhala jelo koje je jako fino mirisalo.

"Naš ručak, geto Sanders? upita g. Wilton. "Časna riječ, vi ste izvanredna kuharica!"

Gospoda Sanders se nasmiješi. Okrene se djeci. "Dakle, dragi moji, jeste li pronašli što ste htjeli?" upita ona.

"Ne", odgovori g. Roland umjesto njih. "Ipak nisu uspjeli pronaći tajni prolaz!"

"Tajni prolaz?" iznenadi se gđa Sanders. "Sto vi znate o tome? Mislila sam da je potpuno zaboravljen - zapravo, dugo godina nisam vjerovala u taj tajni prolaz!"

"Oh, gđo Sanders - vi znate za njega?" uzvikne Julian. "Gdje se nalazi?"

"Ne znam, dušo - njegova je tajna davno izgublje-na", reče stara dama. "Sjećam se da mi je moja stara baka govorila nešto o njemu kad sam bila manja od svih vas. Ali ja nisam bila zainteresirana za takve stvari kad sam bila mala. Ja sam bila sva za krave, kokoši i ovce."

"Oh, gdo Sanders -- dajte, pokušajte se sjetiti nečeg!" molio je Dick. "Što je bio tajni prolaz?"

"Pa, pretpostavljam da je to bio skriveni prolaz od Kirrinove farme do nekoga drugog mjesta", reče gđa Sanders. "Ali ne znam kojega. U tom su se prolazu nekad sakrivali ljudi od neprijatelja."

Bilo je razoČaravajuće koliko gđa Sanders malo

84 Tajna formula Potraga za tajnim prolazom 85

zna. Djeca se pozdraviše i pođoše sa svojim učiteljem osjećajući da su jutro uludo potrošili.

George je bila unutra kad su stigli u Kirrinovu kolibu. Obrazi joj sada nisu više bili tako blijedi, i ona nestrpljivo pozdravi djecu,"Jeste li što otkrili? Ispričajte mi!" zamoli ona. "Nemamo ti što ispričati", reče Dick malo potišteno. "Pronašli smo tri sobe koje gledaju na istok, s kamenim podom, ali samo su dvije od njih imale drvene ploče, pa smo pretraživali te dvije, lup-kali i pritiskali - ali nismo ama baš ništa otkrili,"

"Vidjeli smo dva umjetnika", reče Anne. Jedan je tanak i visok i ima naočale na dugom nosu. Zove se g. Thomas, Drugi je mladi, s malim prasećim očima i golemim ustima."

"Srela sam ih jutros", reče George. "Mora da su to bili oni. G. Roland je bio s njima i razgovarali su. Nisu me vidjeli."

"Nemoguće je da su to bili umjetnici koje si vid-jela", reče Anne odmah. "G. Roland ih ne poznaje, ja sam ih morala upoznati."

"Pa, ja sam sigurna da je g. Roland jednog od njih zvao Wilton", reče George zbunjena. "Sigurno ih poznaje."

"To nisu mogli biti umjetnici", reče Anne ponovno. "Oni zaista nisu znali g. Rolanda. G. Thomas je pitao je li to nas prijatelj."

"Sigurna sam da ne griješim", reče George tvr-doglavo. "Ako je g. Roland rekao da ih ne poznaje, onda laže."

"Oh, ti uvijek govoriš da on radi nešto grozno!" uzvik-ne Anne ogorčeno. 'Ti samo izmišljaš stvari o njemu!"

"Pssst!"rečejulian. "Evo ga."Vrata se otvore i učitelj ude unutra, "Dakle", reče

on, "bilo je razočaravajuće što nismo pronašli tajni prolaz, zar ne? Svejedno, bili smo prilično smiješni dok smo pretraživali po onom salonu - tamo paneli i nisu bili stvarno stari - mora da su ih stavljali godi-nama poslije."

"Pa - dobro, nema potrebe da ponovno tražimo tamo", reče Julian razočarano. "I ja sam prilično si-guran da nećemo pronaći ništa ni u drugoj maloj sobi. Tako smo je temeljito cijelu pregledali. Nije li to tužno?"

"Jest", reče g. Roland. "Pa, Juliane, kako su ti se svidjeli umjetnici? Drago mi je što sam ih upoznao -izgledaju dragi dečki i volio bih ih bolje upoznati."

George pogleda u učitelja. Zar je moguće da laže tako iskrenim glasom. Djevojčica je bila jako zbunje-na. Bila je sigurna da je vidjela umjetnike s njim. Ali zašto bi se pretvarao da ih ne poznaje? Sigurno gri-ješi. Svejedno, osjećala se neugodno u vezi s tim i odlučila je saznati istinu.

Sok 'i'A Georgea i Tima 87

10.V

Sok za Georgea i Tima

Sljedeće su jutro opet imali poduke - bez Timothvja ispod stola! George je silno željela odbiti raditi, ali kakvo bi joj to dobro donijelo? Odrasli su bili tako moćni, mogli su je svakojako kazniti, Nije marila kako jako kazne nju, ali nije mogla podnijeti da i Timothy s njom mora dijeliti kaznu.

I tako, blijeda i namrštena, djevojčica je sjela za stol s ostalima. Anne je nestrpljivo očekivala da se pridruži učenju - zapravo, ona je bila nestrpljiva u želji da bilo Što učini kako bi udovoljila g. Rolandu jer joj je dao lutku-vilu s vrha božičnog drvca! Za Anne je to bila najljepša lutka koju je ikad vidjela.

George se namršti na lutku kad joj je Anne pokaza-la. Njoj se nisu sviđale lutke, a sasvim joj se sigurno nije mogla svidjeti lutka koju je g. Roland odabrao i daro-vao Anne! AH Anne ju je obožavala i odlučila je učiti s ostalima i raditi najbolje Što može.

George je radila najmanje što može, a da ne upadne u nevolje. G. Roland nije obraćao pažnju ni na nju ni na njezin rad. Hvalio je druge i silno se trudio pomoći Julianu ako bi mu nešto bilo teško riješiti.

Radeći, djeca su izvana čula Tirnovo cvilenje. To ih je strašno mučilo. Timothy je bio velik prijatelj, tako drag prema njima. Nisu prestajali misliti na njega,

smrznuta i jadna u dvorišnoj kućici, isključena iz svega. Kad je stigao desetominutni odmor, i g. Roland izašao iz sobe na nekoliko minuta, Julian reče Georgeu:

"George! Grozno nam je slušati cviljenje jadnoga starog Tima vani na hladnoći. I siguran sam da sam ga čuo kako kašlje. Pusti me da razgovaram s g. Rolan-dom o njemu. Mora da ti je jednostavno užasno to što je Tim tamo vani."

"I meni se čini da sam čula kako kašlje", reče George zabrinuto. "Nadam se da se neće prehladiti. On jed-nostavno nema pojma zašto sam ga morala ostaviti tamo. Misli da sam strašno neljubazna."

Djevojčica okrene glavu, u strahu da će joj pobjeći suze. Uvijek se zaklinjala da neće plakati - ali je bilo jako teško oduprijeti se suzama kad bi mislila na Tima tamo vani na hladnoći.

Dkk je uhvati za ruku. "Slušaj, George - samo ti mrzi g. Rolanda. Vjerujem da si u tome ne možeš pomoći. Ali nitko od nas više ne može podnijeti pomisao da je Timothy tamo vani sam - a čini se da će danas padati snijeg i to će biti grozno za njega. Možeš li danas biti strašno, strašno dobra i zaboraviti da ti se učitelj ne sviđa, pa kad ga tvoj otac upita za tvoje ocjene, g. Roland će mu reći da si bila jako dobra, a onda ćemo ga mi pitati da pusti Timothvja u kuću. Shvaćaš?"

Timothy ponovno zakašlje vani u dvorištu i Georgeovo se srce smrzne. A ako dobije onu groznu bolest koju zovu upala pluća - a ona ga ne bude mogla

88 Tajna formula Šok za Georgea i Tima 89

njegovati jer on mora živjeti u kućici? Umrla bi od tuge! Okrene se prema Julianu i Dicku.

"U redu", reče ona. "Ja mrzim g. Rolanda -- ali Timothyja volim više nego što mrzim učitelja. Zbog Tima ću se pretvarati da sam dobra i slatka i vrijedna. I onda ga vi možete moliti da pusti Timothvja u kuću,"

"Dobra cura!" reče Julian. Evo ga, stiže - daj sve od sebe."

Na učiteljevo veliko iznenađenje, George mu se nasmiješi kada je ušao. To je bilo toliko neočekivano da se zbunio. Još se više zbunio kad je shvatio da je Geor-ge najviše od svih radila ostatak tog jutra i da pristojno i veselo odgovarala kad joj se obraćao. On je pohvali.

"Bravo, Georgina! Vidim ja da si ti pametna djevoj-čica.

"Hvala vam", reče George i baci mu širok osmijeh -slabašan u usporedbi sa sretnim osmijesima na koje su ostali naviknuli ~ ali ipak, bio je to osmjeh!

Za večerom se George ljubazno brinula za g. Ro-landa - dodavala mu sol, nudila mu još kruha, punila mu času kad bi se god ispraznila! Ostali su je s divlje-njem promatrali. George je bila jako hrabra. Mora da joj je jako teško ponašati se prema g. Rolandu kao prema velikom prijatelju, kad joj se toliko gadio!

G. Roland je bio vrlo zadovoljan i željan uzvratiti Georgeovo prijateljsko ponašanje. Našalio se malo s njom i ponudio joj na čitanje knjigu o psima koju je imao. Georgeova majka bila je oduševljena time što je njezina problematična kći preko noći okrenula novi list. Sve u svemu, taj je dan bio veseliji.

"George, izidi Iz sobe prije nego Što dođe tvoj otac i pitaj g. Rolanda o tvome današnjem ponašanju", reče Julian. "Kad te učitelj pohvali, mi ćemo ga zamoliti da vrati Timothvja u kuću. Bit će to lakše izvesti ako ti ne budeš ovdje."

"Dobro", reče George. Silno je željela da dan završi. Bilo joj je jako teško pretvarati se da je prijateljski raspoložena, kad nije bila. Nikad to ne bi uspjela da nije bilo zbog Timothvja!

George nestane iz sobe malo prije šest, kad je čula oca da dolazi. Otac ude u sobu i kimne g. Rolandu.

"Dakle? Jesu li svi vaši učenici danas vrijedno radili?" upita on.

"Zaista jako dobro", reče g. Roland. Julian je svladao nešto što nije razumio. Dick je bio dobar u latinskom. Anne je napisala vježbu na francuskom bez ijedne greške!"

"A George?" upita ujak Quentin."Upravo sam sad htio govoriti o njoj", reče g.

Roland, gledajući uokolo i vidjevši da je nema. "Georgina je danas radila najbolje od svih! Silno se trudila i bila je stvarno pristojna i ljubazna, Mislim da se pokušava popraviti."

"Nije bila prava danas", reče Julian toplo. UjaČe Quentin, ona se danas silno trudila, stvarno jest. I, znate, jako je nesretna."

"Zašto?" upita iznenađeno ujak Quentin."Zbog Timothyja", reče Julian. "Tim je vani na hlad-

noći, znate. I strašno kašlje."

90 Tajna formulaŠok za Georgea i Tima 91

"Oh, ujače Quentin, molim vas pustite ga da uđe", molila je Anne.

"Da, molimo vas", reče Dick. "Ne samo zato što ga Georgea toliko voli, nego i zbog nas. Grozno nam je kad ga čujemo kako cvili vani. I Geofge doista zaslužuje nagradu, ujače - ona je danas bila divna,"

"Pa", reče ujak Quentin, gledajući sumnjičavo tri željna lica pred sobom, "pa - ne znam što da kažem. Ako George bude razumna - i vrijeme je sve hladnije -pa.,."

On pogleda g. Rolanda, očekujući da učitelj kaže nešto u korist Timothvja. Ali učitelj ne reče ništa. Taj ga je razgovor zamarao.

"Sto vi mislite, g. Roland?" upita ujak Quentin."Mislim da biste se trebali držati onoga što ste rekli

i ostaviti psa vani", reče učitelj. "George je razmažena i treba joj čvrsta ruka, Trebali biste se stvarno držati svoje odluke o psu. Nema razloga da odustanete samo zato što je jednom pokušala biti dobra!"Djeca su zurila u g. Rolanda iznenađena i očajna. Nije im uopće palo na pamet da ih on ne bi podržao! "Oh, g. Roland, pa to je užasno", uzvikne Anne. "Oh, dajte, dajte! Recite da želite Timothvja natrag."

Učitelj nije ni pogledao u Anne. Napućio je usne ispod svojih debelih brkova i pogledao ravno u ujaka Quentina.

"Pa", reče trjak Quentin, "Možda je bolje da vidimo kako će se George ponašati cijeli tjedan. Na kraju -jedan dan nije puno."

Djeca su zurila u njega s gađenjem. Smatrali su ga

slabom i neljubaznom osobom. G. Roland je kimao glavom.

"Da", reče on. "Tjedan dana bit će puno bolji test. Ako se Georgina bude pristojno ponašala cijeli tjedan, ponovno ćerno porazgovarati o psu. Ali za sada, mislim da je bolje da ga držimo vani."

'Vrlo dobro", reče ujak Qucntin i izađe iz sobe. Zastane da bi pogledao još jednom iza sebe. "Dođite katkad u moju radnu sobu", reče on. "Još sam malo napredovao s formulom. Sada sam ušao u vrlo zanim-ljivu fazu."

Troje se djece pogleda, ali ne rekoše ništa. Baš zlob-no od učitelja Što je spriječio ujaka Quentina da pusti Timothvja ponovno unutra! Svi su se razočarali u njemu. Učitelj je vidio njihova lica.

"Zao mi je Što sam vas razočarao", reče on. "Ali kad bi vas Timothy ugrizao, bacio na pod i izgrizao vas posvuda, ni vi ne biste bili oduševljeni što je unutra!"

On izađe iz sobe. Djeca su razmišljala što da kažu Georgeu. Ona je ušla trenutak poslije, njezino je lice izražavalo nestrpljenje. Ali kad je vidjela njihova tri potištena lica, zastala je.

"Zar Tim ne ulazi?" upita ona brzo. "Sto se dogodi-lo? Recite mi!"

Oni joj ispričaše. Lice djevojčice potamnjelo je od Ijutine kad je čula da je učitelj spriječio Timothvjev povratak u kuću, čak i nakon što je njezin otac sam to predložio.

"Kakva je on zvijer!" ona usklikne. "Kako ga mrzim! Vratit ću mu ovo! Hoću, hoću, hoću!"

Tajna formulaŠok za Georgea i Tima . 93

v

Ona izjuri iz sobe. Ćuli su njezino tapkanje u hod-niku, i onda se zalupe ulazna vrata.

"Otišla je u mrak", reče Julian. "Kladim se da je otišla do Timmvja. Jadna stara George! Sad joj je gore nego ikad!"

Te noći George nije mogla zaspati. Ležala je i prevr-tala se u krevetu, slušajući Timothvja. Ćula ga je kako kašlje. Ćula ga je kako cvili. Bilo mu je hladno, znala je da jest. Stavila mu je puno svježe slame u kućicu i okrenula je od hladnog sjeverca - ali mora da mu je bila strašno teška ova noć, nakon što je tako dugo spavao u njezinoj postelji!

Timothy je tako duboko zakašljao da George više nije mogla izdržati. Ona mora, ona jednostavno mora ustati i otići dolje do njega. "Dovest ću ga nakratko u kuću i natrljati mu prsa onim što majka uzima kad se prehladi", mislila je djevojčica. "Možda će mu to pomoći."

Brzo navuče nešto odjeće i išulja se niza stube. Cijela je kuća bila tiha. Klizne u dvorište i odveže Tima s lanca. On je bio presretan što je vidi i polise joj ruke i lice s puno ljubavi.

"Pođi sa mnom nakratko na toplo", šaputala je djevojčica. "Natrljat ću ti ta sirota prsa s malo ulja koje imam."

Tim ju je slijedio u kuću. Ona ga odvede u kuhinju, ali vatra se ugasila i bilo je hladno. George ode pogle-dati u druge sobe.

U očevoj radnoj sobi još je uvijek tinjala. Ona i Tim odu tamo. Nije upalila svjetlo jer je vatra dobro

osvjetljavala sobu. Imala je sa sobom bočicu ulja iz ormara u kupaonici. Spusti se pored vatre da se zagrije.

Tad natrlja dlakava pseća prsa uljem nadajući se da će mu to pomoći. "Nemoj sad kašljati ako možeš izdržati, Tim", šaputala je. "Ako zakašlješ, netko bi te mogao Ćuti. Lezi pokraj vatre, dragi moj, i ugrij se dobro. Prehlada će ti uskoro popustiti."

Timothy legne na prosu'raČ. Bio je sretan Što nije više u kućici i Što je sa svojom voljenom gospodaricom. Ona mu stavi glavu na koljena. Gladila ga je i šaputala mu.

Vatra je osvjetljavala čudne instrumente i staklene tube koje su stajale posvuda po policama radne sobe njezina oca. Cjepanica padne niže u vatru i napravi oblak iskri. Tu je bilo toplo i mirno.

Djevojčica je gotovo zaspala. I veliki je pas sklopio oči i mirno se odmarao, sretan na toplome. George namjesti glavu na njegov vrat.

Probudila se kad je čula kako sat u radnoj sobi odbrojava Šest udaraca! Soba je sada bila hladna i ona zadrhti. Bože! Šest sati! Kuharica Joanna probudit će se svakog trena. Ona ih ne smije pronaći u radnoj sobi!

"Tim, dragi! Probudi se! Moram te vratiti natrag u kućicu", prošapuće George. Sigurna sam da si puno bolje jer nisi niti jednom zakašljao otkako si unutra. Digni se i budi tih. Pssst!"

Tim ustane i strese se. Poliže Georgeovu ruku. On je savršeno dobro razumio da mora biti tih. Njih dvoje

94 Tajna formula

se iskradu iz radne sobe, odu u hodnik i izađu na pred-nja vrata.

Za minutu-dvije, Timothy je bio u svojoj kućici na lancu, sklupčan na slami. George je poželjela da se može sklupcati uz njega. Pomiluje ga i ponovno se uvuče u kuću. Zaspala je u trenu!

Ujutro, kada je Anne ustala da se obuče, iznenadila se vidjevši da George na sebi ima teniske, pulover i traperice.

"Kako to?! reče ona. "Ti si gotovo potpuno obučena, a ja sam te vidjela kako se sinoć svlačiš."

"Šuti", reče George. "Sinoć sam sišla i pustila Tima unutra. Sjedili smo u radnoj sobi pred vatrom, i natr-ljala sam mu prsa uljem. "Da se nisi sad usudila reći ni riječi nikome! Obećaj!"

Anne obeća - i vjerno je držala svoju riječ. "Gle, gle - kad pomislim da se George usudila lunjati po kući cijele noći - kakva je ona izvanredna djevojka!"

1 1 .

Ukradeni papiri

"George, nemoj se danas divlje ponašati, nećeš, jel'da?" zamoli Julian za doručkom. "To neće pomoći ni tebi ni Timothvju."

"Zar očekuješ od mene da budem dobra sada kad savršeno dobro znam da g. Roland neće dopustiti da Timothy ponovno boravi u kući?" reče George.

"Pa - rekli su tjedan dana", reče Dick. "Možeš li se suzdržati jedan tjedan?"

"Ne. Na kraju tjedna g. Roland će reći da se tre-bam potruditi još jedan tjedan", reče George. "On stvarno ne može podnijeti jadnog Tima. A ni mene. Tome se ne čudim jer znam da sam stvarno grozna kad to hoću. Ali ne bi trebao mrziti jadnog Timmvja."

"Oh, George -- pokvarit ćeš cijele blagdane ako budeš toliko glupa da nastaviš praviti probleme", reče Anne.

"Pa, onda ću ih pokvariti", reče George. Ponovno je imala onaj poznati mrzovoljan izgled lica.

"Ali ćeš ih pokvariti i nama, kao i sebi", reče Julian,"To se ne mora dogoditi", reče George. "Vi se mo-

žete zabavljati do mile volje -- odlaziti u šetnje s vašim dragim g. Rolandom, igrati igre s njim uvečer, smijati se i razgovarati s njim koliko god vam srce želi. Ne morate uopće obraćati pažnju na mene."

96 Tajna formulaUkradeni papiri 97

"Ti si čudna djevojka, George", reče Julian, uzdah-nuvŠi. "Mi te volimo i nije nam drago kada si nesret-na - kako se onda možemo zabavljati ako znamo da si ti očajna - i Timmy?"

"Ne brini se za mene", reče George promuklim glasom. "Ja idem van s Timom. Danas neću doći na poduke."

"Ali moraš! George!" uzviknuše Julian i Dick u isti glas.

"Nema tu mora?\ reče George. "Jednostavno neću doći. Neću dolaziti na satove g. Rolanda dokle god ne kaže da Tirnothv može ponovno u kuću."

"AH ti znaš da ne smiješ raditi takve stvari - grdit će te", reče Dick.

"Pobjeći ću ako stvari postanu jako loše", reče George drhtavim glasom. "Pobjeći ću s Timom,"

Ona izađe iz sobe i zalupi jako vratima. Ostali su zurili za njom. Sto možete napraviti s nekim kao što je George? Svatko joj je mogao prići s razumijeva-njem i Ijubaznošću - ali Čim bi naišao netko tko joj se ne bi svidio ili kome se ona ne bi svidjela, sakrila bi se kao prestrašen konj -- i udarala bi kao pre-strašen konj!

G. Roland uđe u dnevnu sobu s knjigom u ruka-ma, Nasmiješi se na troje djece,

"Dakle? Vidim da ste svi spremni za mene. Gdje je Georgina?"

Nitko ne odgovori. Nitko neće odati Georga! "Znate li gdje je ona? upita g. Roland iznenađeno. Pogleda u Juliana.

"Ne, gospodine", reče Julian iskreno. "Nemam pojma gdje je ona."

"Pa, možda će uskoro stići", reče g. Roland. "Pret-postavljam da je otišla nahraniti toga svoga psa."

Krenuli su s učenjem. Vrijeme je prolazilo, a George nije došla. G. Roland pogleda na sat i ispusti nestrpljiv zvuk.

"Stvarno je lose za Georginu što ovoliko kasni! Anne, idi je potraži."

Anne ode. Pogledala je u spavaću sobu. Tamo je nije bilo. Pogledala je u kuhinju. Tamo je bila Joanna, pripremala je kolače. Ponudila je komad djevojčici. Ona nije imala pojma gdje je George.

Anne je nije mogla pronaći. Vratila se i rekla to g, Rolandu. On je izgledao ljut.

"O ovome moram izvijestiti njezina oca", reče on. "Nikad prije nisam imao posla s tako buntovnim djetetom. Čini se da ona baš nastoji upasti u nevolju."

Poduke se nastave. Stigla je i pauza, a George se još uvijek nije pojavila. Julian se išulja i pogleda u pseću kućicu. Bila je prazna. Znači, George je otišla s Timothvjem! U kakvu će tek nevolju upasti kad se bude vratila!

Kad su se djeca ponovno smjestila i nastavila s jutarnjom podukom, došlo je do velike pometnje.

Ujak Quentin upao je u dnevnu sobu. Bio je zabrinut i uznemiren.

"Jeli itko od vas, djece, bio u mojoj radnoj sobi?" upita on.

98 Tajna formula

Ukradeni papiri 99

"Ne, ujače Quentin", odgovorili su."Rekao si da ne smijemo", reče Julian."Zašto? Je li nešto razbijeno?" upita g. Roland."Da -- razbijene su tube za testiranje koje sam

jučer namjestio za jedan pokus - i, što je još gore, nestale su tri jako važne stranice moga rukopisa", reče ujak Quentin. "Mogu ih ponovno napisati, ali samo nakon puno rada. Ne razumijem to. Jeste li sigurni djeco da nitko od vas nije prčkao po stvarima u mojoj radnoj sobi?"

"Sasvim sigurni", odgovore oni. Anne odjednom jako pocrveni -- sjetila se Što joj je George rekla. George je rekla da je sinoć odvela Timmvja u radnu sobu ujaka Quentina i natrljala mu prsa s uljem! Ali George sigurno nije razbila te tube i uzela stranice iz rukopisa svog oca!

G. Roland primijeti da je Anne pocrvenjevši."Znaš H ti što o tome, Anne?" upita on."Ne, g. Roland", reče Anne pocrvenjevši još vise.

Vidjelo se da joj je jako neugodno."Gdje je George?" iznenada upita ujak Quentin.Djeca ne rekoše ništa i g. Roland odgovori:"Ne znamo. Ona nije jutros došla na poduku.""Nije došla! Zašto?" želio je znati ujak Quentin i

počeo se mrštiti."Nije rekla", reče g. Roland suho. "Mislim da je to

zato što smo sinoć bili strogi u vezi s Timothvjem. Ovo je njezin način da nam prkosi."

"Zločesta cura!" reče Georgeov otac Ijutito. "Ne

znam što joj je u zadnje vrijeme. Fannv! Dođi ovamo! Jesi li ti znala da George danas nije bila na poduči?"

Ujna Fanny ude u sobu. Bila je vrlo zabrinuta. Imala je bočicu u rukama. Djeca su se pitala što je to.

"Nije došla na poduke!" ponovi ujna Fannv. "Baš neobično! Gdje je onda?"

"Mislim da se ne trebate brinuti za nju", reče g. Roland uglađeno. "Najvjerojatnije je otišla s Timothvjem, to odgovara njezinoj naravi. Puno je važnije to što je netko uništio vaš rad. Jedino se nadam da nije George. Dovoljno je pakosna da vam se osveti jer joj niste dopustili da drži psa u kući."

"Naravno da nije George!" uzvikne Dick, ljut što je itko mogao pomisliti tako nešto o njegovoj rođa-kinji.

"George ne bi nikad, nikad napravila takvo što", reče Julian.

"Ne, ona to ne bi nikad napravila", reče Anne hrabro stavši na stranu svoje rođakinje, iako je strašno sumnjala u sebi. Na kraju krajeva - George je sinoć bila u radnoj sobi!

"Quentin, sigurna sam da George ne bi nikad ni pomislila na tako nešto", reče ujna Fanny. "Ti ćeš već pronaći negdje te stranice - a što se tiče slomljenih tuba, pa možda je vjetar otpuhao zavjese po njima, ili tako nešto! Kad si posljednji put vidio te stranice?"

"Sinoć", reče ujak Quentin. "Ponovno sam ih pročitao i provjerio svoje skice da vidim jesu li u

100 Tajna formula

Ukradeni papiri 101

redu. Te su stranice sadržavale samo srce moje for-mule! Ako dospiju u tuđe ruke, mogli bi upotrijebiti moju tajnu. To bi bilo grozno! Moram znati što se dogodilo s njima."

"Ovo sam pronašla u tvojoj radnoj sobi, Quentin", reče ujna Fanny. Držala je bočicu u ruci, "Je si li je ti stavio tamo? Bila je na ogradi ispred ognjišta."

Ujak Quentin uzme bočicu i zagleda se u nju. "Kamforovo ulje!" reče on. "Naravno da je ja nisam donio tamo. Zašto bih?"

"Pa, tko je onda donio tamo?" upita zbunjeno ujna Fanny.

"Nitko od djece nije prehlađen - a i, oni se ne bi sjetili kamforovog ulja, i još ga odnijeti u radnu sobu da ga tamo upotrijebe! To je jako čudno!"

Svi su bili začuđeni. Zašto bi se ta bočica pojavila u radnoj sobi na ogradi ispred ognjišta?

Samo je jedna osoba znala zašto. Anne je odjed-nom kao munja proletjele glavom. George je rekla da je odvela Timmvja u radnu sobu i natrljala ga uljem. I ostavila je bočicu u radnoj sobi. Oh, Bože, oh, Bože - što će se sada dogoditi? Kakva šteta što je George zaboravila ulje!

Anne je ponovno pocrvenjela kad je pogledala bočicu. G. Roland, čije su oči bile vrlo oštre tog jutra, pogleda strogo u djevojčicu.

"Anne! Ti nešto znaš o tome!" reče on odjednom.v

"Sto znaš? Jesi li je ti stavila tamo?""Ne", reče Anne. "Nisam ja bila u radnoj sobi.

Rekla sam da nisam.""Znaš li što o ulju?" upita ponovno g. Roland. "Ti

znaš nešto."Svi su zurili u Anne. Ona im uzvrati pogled. Ovo

je bilo jednostavno grozno. Neće odati Georgea. Ne može. George je bila do vrata u nevoljama već sada, nije trebala nove nevolje. Ona stisne svoje male usne i ne odgovori.

"Anne!" reče g. Roland strogo. "Odgovori kada te pitamo!"

Anne ne reče ništa, Dva su dječaka buljila u nju, pretpostavljajući da zna nešto o Georgeu. Oni nisu znali da je George prošle noći dovela Timothvja tamo.

"Anne, draga", reče njezina ujna nježno. "Reci nam ako nešto znaš. To bi nam pomoglo da saznamo što se dogodilo s papirima ujaka Quentina. To je vrlo, vrlo važno."

Anne je svejedno šutjela. Oči joj se napune suza-ma. Julian je stisne za ruku.

"Ne mučite, Anne", reče on odraslima. "Ako ona misli da vam ne može reći, onda sigurno ima jako dobar razlog za to."

"Ja mislim da ona štiti Georgea", reče g. Roland. "Je li to razlog, Anne?"

Anne se rasplače. Julian zagrli svoju malu sestru i ponovno se obrati odraslima.

"Pustite Anne na miru! Zar ne vidite da je uzne-mirena?"

102 Tajna formula Ukradeni papiri 103

"Čekat ćemo da nam Georginu sama ispriča sve o tome kad se vrati", reče g. Roland. "Siguran sam da ona zna kako je bočica dospjela tamo - i ako ju je ona tamo ostavila, onda je morala biti u radnoj sobi - i ona je jedina osoba koja je bila tamo."

Dječaci nisu ni na tren pomislili da bi George mogla učiniti nešto što bi štetilo očevu radu. Anna se toga bojala i to ju je uznemirilo. Jecala je u Julianovu naručju.

"Kad George dođe, pošaljite je k meni u radnu sobu", reče ujak Quentin iznervirano. "Kako da čov-jek radi uz ovakve teškoće? Uvijek sam bio protiv toga da djeca budu u kući."

Izjuri van, visok, ljutit i namršten.Djeci je bilo drago što je otišao. G. Roland zalupi

snažno knjigu."Više ne možemo nastaviti s učenjem ovo jutro",

reče on. "Obucite se i prošetajte do ručka."Da, idite", reče ujna Fanny. Bila je blijeda i

zabrinuta. "To je dobar prijedlog."G. Roland i njihova ujna izađu iz sobe. "Ne znam

misli li g. Roland ići s nama", reče Julian potiho, "ali mi moramo izaći prvi i pobjeći mu. Moramo pronaći Georgea i upozoriti je na ovo što se dogodilo,"

"Dobro", reče Dick. "Obrisi suze, Anne, draga. Požuri i uzmi svoje stvari. Pobjeći ćemo kroz vrtna vrata prije nego što g. Roland side. Kladim se da je George otišla u omiljenu šetnju do litica. Srest ćemo je tamo!"

Troje se djece na brzinu obuklo i išuljalo se tiho kroz vrtna vrata. Utrkivali su se vrtnim puteljkom do glavnih vrata prije nego što je g. Roland uopće shva-tio da su otišli! Uputili su se do litica tražeći pogle-dom Georgea.

"Eno je - i Timothvja!" usklikne Julian, pokazu-jući, "George! George! Brzo, moramo ti nešto reći!"

George u nevolji 105

12. George u nevolji

"Sto je?" upita George kad je troje djece stiglo do nje. "Nešto se dogodilo?"

"Da, George. Netko je iz rukopisa tvog oca istrg-nuo tri najvažnije stranice!" zadihano je govorio Julian, "I slomio tube kojima je provodio pokuse. G. Roland misli da ti imaš nešto s tim!"

"Zvijer!" uzvikne George i njezine plave oči Ijutito sijevnuše. "Kao da bih ja učinila takvo što! Svejedno, zašto on misli da sam to bila ja?"

"Pa, George, ostavila si bočicu s uljem na ogradi ognjišta", reče Anne. "Nisam nikome rekla što si mi ispričala o događajima ove noći -- ali g. Roland je nekako naslutio da ti imaš nešto s bočicom ulja."

"Zar nisi rekla dečkima kako sam uvela Timmvja?" upita George. "Pa, nemam ti puno toga reći, Juliane. Jednostavno sam čula jadnoga starog Tima kako kašlje po noći, i napola obučena sišla sam i dovela ga u radnu sobu jer je tamo gorjela vatra. Majka ima bocu s uljem kojim si namaze prsa kada kašlje - pa sam pomislila da bi to možda pomoglo i Timmyjevoj prehladi. Uzela sam ulje i dobro ga namazala - i oboje smo spavali pokraj vatre do šest sati. Bila sam pospana kad sam se probudila i zaboravila sam ulje. To je sve."

"I nisi uzela nikakve stranice iz rukopisa ujaka Quentina i nisi ništa razbila u radnoj sobi", upita Anne.

"Naravno da nisam, ludice", reče George ogorčeno. "Kako me možeš pitati tako nešto? Mora da si poludjela."

George nije nikad lagala i ostali su joj uvijek vjerovali, što god da je rekla. Zurili su u nju i ona je zurila u njih.

"Pa tko je mogao uzeti one stranice?" reče Julian. "Možda će tvoj otac naići na njih, na kraju priče. Sigurno ih je sklonio na kakvo sigurno mjesto i pot-puno zaboravio na to. I tube za pokuse lako su se mogle srušiti i slomiti se. Neke od njih su mi se io-nako Činile nestabilnima."

"Pretpostavljam da ću sada biti u nevolji jer sam Tima uvela u radnu sobu", reče George.

"I zato što jutros nisi došla na poduku", reče Dick. "Stvarno si luda, George. Nikad nisam upoznao nekoga tko kao ti stalno srlja iz jedne neprilike u drugu."

"Možda bi bilo najbolje da ostaneš još malo vani, dok se svi malo ne ohlade", reče Anne.

"Ne", reče odmah George. "Ako trebam biti kažnjena, onda je najbolje da to bude odmah! Ne bojim se!"

'v

Žustro je krenula puteljkom na litici, s Timmvjem uza se, kao i obično. Ostali su je slijedili. Nije bilo ugodno razmišljati o tome što sada čeka Georgea.

Stigoše do kuće i krenuše puteljkom.

106 Tajna formula George u nevolji 107

G. Roland ih je vidio i otvorio im vrata. Pogledom okrzne Georgea.

"Otac te očekuje u radnoj sobi", reče učitelj. Tada se okrene ostalima prilično uznemireno.

"Zašto ste otišli bez mene? Mislio sam poći svama.

"Oh, zar ste to željeli? Žao mi je", reče Julian pris-tojno i ne gledajući g. Rolanda. "Mi smo samo malo odšetali do litice."

"Georgina, jesi li ti sinoć bila u radnoj sobi?" upita g. Roland prateći Georgea dok je skidala šešir i kaput.

"Odgovorit ću na očeva pitanja, ne na vaša", reče George.

"Tebe doista netko treba dobro izgrditi", reče g. Roland. "I da sam ti ja otac, već bi dobila svoje!"

"Ali vi niste moj otac", odgovori George. Ode do radne sobe i otvori vrata. Tamo nije bilo nikoga.

"Otac nije ovdje", reče George."Doći će svaki trenutak", reče g. Roland. "Uđi

unutra i čekaj. A vi ostali, otiđite gore i operite se, uskoro će objed."

Penjući se stubištem ostalo se troje djece osjećalo kao da napušta Georgea. Ćuli su Timrnvja kako cvili vani u dvorištu. On je znao da je njegova mala gospodarica u nevolji, i htio je biti s njom.

George sjedne na stolicu i zagleda se u vatru. Sjetila se kako je sinoć sjela na sag s Timom i trljala mu dlakava prsa. Kako je bilo glupo zaboraviti bočicu s uljem!

Njezin otac ude u sobu, namršten i ljut. Gledao je strogo u Georgea.

"Jesi li si sinoć bila ovdje, George?" upita on."Da - jesam", odgovori odmah George."Što si radila ovdje?" upita njezin otac. "Ti znaš da

je djeci zabranjen ulaz u moju radnu sobu.""Znam", reče George. "AJi, vidi, Timmy je strašno

kašlj ao, i ja to nisam mogla podnijeti. Zato sam se oko jedan sat spustila i pustila ga unutra. Ovo je bila jedina soba u kojoj je još bilo toplo. Sjela sam ovdje i natrljala mu prsa uljem kojim se majka koristi kad je prehlađena."

"Natrljati psu prsa kamforovim uljem!" uzvikne njezin otac zapanjeno. "Kakva ludost! Kao da bi mu to išta pomoglo!"

"Meni se nije činilo ludim", reče George. "Bilo mi je logično. I Timmy danas puno manje kašlje. Zao mi je što sam ušla u radnu sobu. Nisam, naravno, ništa taknula."

"George, dogodilo se nešto jako ozbiljno", rečenjezin otac ozbiljno gledajući u nju. "Neke su se od

mojih tuba kojima sam obavljao važan pokus slomile- i, još gore, tri stranice moga rukopisa su nestale.Zakuni mi se da ne znaš ništa o tome."

"Kunem se", reče George gledajući oca ravno u oči. Njezine su oči sjajile jako plavo i čisto dok ga je gledala. Bio je prilično siguran da George govori istinu. Nije znala ništa o počinjenoj šteti. Gdje su onda te stranice?

108 Tajna formula George u nevolji 109

"George, sinoć kad sam u jedanaest sati otišao u krevet - sve je bilo u redu", reče on. "Pročitao sam još jednom te tri važne stranice i provjerio ih. Jutros su nestale."

"Onda ih je netko uzeo između jedanaest sati i jedan ujutro", reče George. "Ja sam bila tu do šest."

"Ali tko ih je mogao uzeti?" reče njezin otac. "Prozor je bio zatvoren, koliko ja znam. I nitko osim mene ne zna da su mi te tri stranice tako važne. To je jako Čudno."

"G. Roland je vjerojatno znao", reče polako George.

"Ne budi smiješna", reče njezin otac. "Čak i kad bi znao da su tako važne, ne bi ih uzeo. On je pošten čovjek. I to me podsjetilo - zašto jutros nisi bila na poduči, George?"

"Više neću učiti s g. Rolandom", reče George. "Ja ga jednostavno mrzim!"

"George! Kako to govoriš!" vikne njezin otac, "Zar želiš potpuno izgubiti Tima?"

"Ne", reče George dok su joj se koljena pomalo tresla. "I mislim da nije pošteno da me prisiljavate prijeteći mi da ću izgubiti Timothvja. Ako - ako - ti napraviš takvo što - ja - ja ću pobjeći ili - nešto!"

Nije bilo suza u Georgeovim očima. Sjedila je uspravno u stolici i prkosno gledala u svoga oca. Kako je bila teška! Njezin otac uzdahne i sjeti se da su i njega u djetinjstvu smatrali teškim, Možda mu je George slična. Mogla je biti tako dobra i draga - ali sada je bila potpuno nemoguća!

Njezin otac nije znao što napraviti s njom. Mislio je da je bolje da porazgovara sa svojom ženom. Ustane i ode do vrata.

"Ostani ovdje. Odmah se vraćam. Želim razgo-varati s tvojom majkom o tebi."

"Nemoj o meni razgovarati s g. Rolandom, molim te", reče George koja je bila sigurna da bi učitelj ubrzao strašne kazne za nju i Timmvja. "Oh, oče, da je sinoć Timothy barem bio u kući, da je spavao u mojoj sobi kao obično, čuo bi onoga tko je ukrao tvoju tajnu -lajao bi i dignuo bi cijelu kuću na noge!"

Njezin otac ne reče ništa, ali je znao da je George u pravu. Timmy ne bi nikog pustio u radnu sobu.

Čudno je što nije lajao te noći ako se netko izvana pokušao popeti kroz prozor u radnu sobu. Ipak, bio je s druge strane kuće. Možda nije ništa čuo.

Vrata se zatvore. George je mirno sjedila u svojoj stolici, gledajući gore u policu iznad kamina, gdje je sat otkucavao vrijeme. Osjeti se jadno. Sve je krenulo krivo, bas sve!

Dok je gledala u policu iznad kamina, prebrajala je drvene panele. Bilo ih je osam. Gdje je ono već čula za osam panela? Pa naravno - na uputama o tajnom prolazu. Tamo je osam panela bilo označeno na smotuljku lana. Kakva Šteta Što osam panela nije bilo u drvenoj polici iznad kamina u farmerskoj kući!

George pogleda kroz prozor i upita se gleda li soba na istok. Provjerila je gdje je sunce - nije sijalo u sobu -- ah jest rano ujutro, znači, gleda prema istoku. Zgodno - ovdje je soba koja gleda na istok i

110 Tajna formula George u nevolji 111

ima osam drvenih panela. Pitala se ima li kameni pod.

Pod je bio prekriven debelim sagom, George ustane i pode do zida. Tamo povuče komad saga -ispod je bio pod napravljen od velikih ravnih kame-na. Radna soba ima i kameni pod!

Ponovno sjedne i zagleda se u panele. Pokuša se prisjetiti koji je od njih na smotuljku lana bio označen križem. Ali, dakako, to nije moglo biti u Kirrinovoj kolibi to je moralo biti u kući na Kirrinovoj farmi, gdje počinje tajni prolaz.

Ma zamisli samo da to jest Kirrinova koliba! Doduše, upute su bile pronađene u farmerskoj kući - ali nigdje nije pisalo da tajni prolaz počinje tamo, iako je gđa Sanders mislila tako,

George osjeti uzbuđenje. "Kuckat ću oko tih osam panela i pokušati pronaći onaj koji je obilježen na lanenom smotuljku", pomisli ona. "Možda će kliznuti unutra ili tako nešto, i iznenada će se vidjeti kako se ulaz otvara!"

Ustane da isproba sreću - - ali u tom se trenu otvore vrata i njezin otac ude vrlo ljutit.

"Razgovarao sam s tvojom majkom", reče on, "Ona se slaže sa mnom da si bila jako neposlušna, nepristojna i prkosna. Ne možemo dopustiti da takvo ponašanje prođe bez kazne, George. Morat ćemo te kazniti."

George je zabrinuto gledala u svog oca, Kad samo kazna ne bi imala veze s Timothvjem! Ali naravno da je imala.

"Otići ćeš u krevet do kraja dana i nećeš vidjeti Timothvja tri dana", reče njezin otac. "Julian će ga hraniti i voditi u šetnju, Ako nastaviš prkositi, Timothy će morati otići odavde zauvijek. Bojim se, koliko god čudno zvučalo, da taj pas loše utječe na tebe." '

"Ne, ne!" jecala je George. "On će biti tako jadan ako ga ne dođem vidjeti cijela tri dana!"

"Nemam ti više što reći", reče njezin otac. "Idi ravno u krevet i razmisli još jednom o svemu što sam ti rekao, George. Jako si me razočarala svojim po-našanjem ove blagdane. Doista sam mislio da će tvoja tri rođaka utjecati na tebe i da ćeš postati razumna djevojčica. No sada si gora nego ikad."

Držao je vrata otvorena dok je George izlazila visoko uzdignute glave. Čula je kako ostali ručaju u blagovaonici. Otišla je ravno gore i svukla se. Ušla je u krevet i očajna razmišljala kako neće vidjeti Tima tri dana. Neće to moći podnijeti! Nitko nije znao koliko ona voli Timothvja!

Joanna ude s ručkom na poslužavniku. "Pa, šteta je vidjeti te u krevetu", reče ona vedro. "Ti samo sad budi dobra cura i ponašaj se kako treba, i uskoro ćeš opet biti dolje."

George uzme jelo. Uopće nije bila gladna. Legla je na leda u krevet i razmišljala o Timu i o osam panela iznad police. Je li moguće da su to oni koji su prikazani na uputama za tajni prolaz? Zagledala se kroz prozor i zadubila se u razmišljanje.

112 Tajna formula George u nevolji 113

"Bože, pada snijeg!" reče ona iznenada, uspravlja-jući se u krevetu. "I mislila sam da hoće kad sam jutros vidjela olovno nebo. Jako pada! Do noći će biti prilično debeo - - dubok barem desetak cen-timetara. Jadni Timothy! Nadam se da će Julian vid-jeti da mu je kućica u snijegu."

George je imala puno vremena za razmišljanje ležeći tako u krevetu. Joanna dođe i uzme poslužavnik. Nitko drugi nije došao da je vidi. George je bila sigurna da su zabranili ostaloj djeci da dođu k njoj. Osjećala se odbačenom i usamljenom.

Razmišljala je o očevim izgubljenim stranicama. Je li moguće da ih je uzeo g, Roland? Konačno, on je bio jako zainteresiran za očev rad i činilo se da ga razumije. Lopov je morao biti netko tko je znao koje su stranice jako važne. Tim bi sigurno lajao da je lopov došao u kuću izvana, iako je radna soba bila na drugoj strani kuće. Timmy je imao izvanredan sluh,

"Mislim da je to morao biti netko u kući", reče George. "Nitko od djece - to je sigurno - niti majka i Joanna. Tako ostaje samo g. Roland. A ja sam ga već pronašla neku večer kad me je Timmy probudio rezanjem."

Ona naglo sjedne u krevetu. "Mislim da je g. Roland ostavio Timothvja izvan kuće jer je htio njuškati ponovno po radnoj sobi bez straha da će Tim lajati!" pomisli ona. "Vrlo je uporno zahtijevao da se Tim ostavi vani - iako su svi ostali molili da

ostane u kući ja stvarno mislim da je lopov g. Roland!"

Djevojčica je bila jako uzbuđena. Je li moguće da je učitelj ukrao stranice i razbio one važne tube za pokuse? "Kako bih voljela da me ostali dođu posjeti-ti! Onda bih mogla porazgovarati s njima o tome!"

Julanovo iznenađenje 115

13.Julanovo iznenađenje

Troje je djece dolje bilo jako tužno zbog Georgea. Ujak Quentin im je zabranio da odu gore vidjeti je.

"Malo vremena nasamo Georgeu će samo pomoći da razmisli o svemu", reče on.

"Jadna stara George", reče Julian. "Šteta, zar ne? Hej, vidi snijeg!"

Snijeg je padao stvarno gusto. Julian priđe pro-zoru i pogleda van. "Idem vidjeti je li s Timmyjevom kućicom sve u redu", reče on. "Ne bi bilo dobro da našega jadnog prijatelja zatrpa snijeg! Pitam se zna li on što je snijeg!"

Timothy je bio jako zbunjen kad je vidio da je sve prekriveno nečim bijelom i mekanim. Sjedio je u svojoj kućici i buljio u pahulje. Svojim je velikim smeđim očima pratio kako padaju na tlo. Bio je zbunjen i nesretan. Zašto on živi sam ovdje na hlad-noći? Zašto George ne dođe k njemu? Zar ga više ne voli? Veliki je pas bio jako tužan, tužan koliko i George!

Bio je presretan što vidi Juliana. Skočio je na dječaka i lizao mu lice. "Dobri stari Tim!" reče Julian. "Jesi li dobro? Daj da ti pometem ovaj snijeg i okre-nem kućicu tako da ti pahulje ne padaju unutra.

Tako - sad je bolje. Ne, ne idemo sad u šetnju - ne sad."

Dječak potapša psa, malo se poigra s njim i vrati se u kuću. Ostali su ga čekali u dnevnom boravku.

"Juliane! G. Roland ide sam u šetnju. Ujna Fanny je otišla prileći, a ujak Quentin je u radnoj sobi. Može-mo H gore k Georgeu?"

"To nam je zabranjeno", reče Julian dvojeći."Znam", reče Dick. "Ali riskirat ćemo samo da

bismo malo usrećili Georgea. Mora da joj je grozno ležati tamo sama i znati da danima neće vidjeti Tima."

"Pa, idem ja gore, ja sam najstariji", reče Julian. "Vas dvoje ostanite ovdje i pričajte. Iskrast ću se i posjetiti Georgea nekoliko minuta."

"Dobro", reče Dick. "Reci joj da je pozdravljamo i da ćemo paziti na Timmyja."

Julian tiho klizne po stubama. Otvori vrata Georgeove sobe i ušulja se unutra. Zatvori vrata i ugleda Georgea na krevetu kako ga gleda odušev-ljeno.

"Pssst!" reče Julian. "Ne bih smio biti ovdje!""Oh, Juliane!" reče sretno George, "kako je dobro

Što si došao! Bila sam tako usamljena! Dođi s ove strane kreveta. Ako netko iznenada ude, možeš se sagnuti i sakriti."

Julian ode do druge strane kreveta. George mu počne prepričavati sve o černu je razmišljala.

"Mislim da je lopov g. Roland, stvarno tako miš-

116 Tajna formula Julanovo iznenađenje 117

lim!" reče ona. "Ne govorim to zato Što ga mrzim, Julian, doista. Konačno, ipak sam ga jedno poslije-podne zatekla kako njuška po radnoj sobi - i još jed-nom usred noći. Možda je čuo za istraživanje moga oca i došao vidjeti može li ga ukrasti. Iskoristio je sretnu okolnost što smo mi trebali učitelja. Sigurna sam da je on ukrao te stranice i sigurna sam da je Tima smjestio izvan kuće da bi mogao krasti, a da ga Tim ne Čuje i ne zalaje."

"Ja ne mislim tako, George", reče Julian koji doista nije mislio da bi učitelj mogao učiniti takvo što. "To sve zvuči tako pretjerano i nevjerojatno."

"Puno se toga nevjerojatnoga događa", reče Geor-ge. "Puno. Ovo je jedan takav slučaj."

"Pa, ako je g. Roland stvarno ukrao stranice, mo-raju biti negdje u kući", reče Julian. "Nije izlazio cijeli dan. Moraju biti negdje u njegovoj spavaćoj sobi,"

"Naravno!" reče George uzbuđeno. 'Voljela bih da izaćte! Onda bih mu pretražila sobu."

"George, ne možeš to raditi", reče Julian zaprepašteno.

"Ti jednostavno ne znaš Što ja sve mogu napraviti ako stvarno želim", reče George stišćući usne u tanku čvrstu crtu. "Kakav je to zvuk?"

Negdje su vrata zalupila, Julian ode do prozora i proviri. Snijeg je nakratko prestao padati i g. Roland je iskoristio priliku da izađe.

"To je g. Roland", reče Julian."Oooh - mogu mu sada pretražiti sobu ako ti nas-

taviš gledati kroz prozor i upozoriš me kad se bude vratio", reče George odmah bacajući svoju spavaćicu.

"Ne, George, ne mogu", reče Julian. "Najiskrenije ti kažem da je grozno tako nekome pretraživati sobu. I, uostalom, mislim da je uzeo stranice sa sobom. Možda ih Čak odnosi nekome!"

"Nisam se toga sjetila", reče George i pogleda u Julianove velike oči. "Nije li to odvratno? Naravno da možda to radi. Na primjer, on poznaje ono dvoje umjetnika iz kuće na Kirrinovoj farmi. Možda je to zavjera."

"Ne budi smiješna, George", reče Julian. "Od muhe praviš slona govoreći tako o zavjerama i tko zna o čemu još! Netko bi mogao pomisliti da smo usred velike pustolovine."

"Pa, ja mislim da jesmo", reče neočekivano George. I izgledala je prilično ozbiljno. "Nekako je osjećam svuda oko sebe - VELIKU PUSTOLOVINU!"

Julian je znatiželjno gledao u svoju rođakinju. Je li moguće da ima nečeg u onome što je rekla?

"Hoćeš li nešto uraditi za mene, Juliane?" reče George.

"Naravno", reče dječak odmah."Slijedi g. Rolanda", reče George. "Pazi da te ne

vidi. U predvorju je bijela kabanica u ormaru. Obuci je pa ćeš tako biti gotovo neprimjetan na snijegu. Slijedi ga i vidi sastaje li se s nekim i daje li mu stra-nice iz očeva rukopisa - ti znaš, one velike stranice na kojima otac piše. Jako su velike."

118 Tajna formula Julanovo iznenađenje 119

"Dobro", reče Julian. "Ali ako odem, obećaj mi da mu nećeš pretraživati sobu. Ne smiješ raditi takve stvari, George."

"Smijem", reče George. "Ali neću ako budeš pra-tio g. Rolanda umjesto mene. Sigurna sam da će nekome s kim je u zavjeri, predati ukradene stvari! I kladim se da su to ona dva umjetnika s Kirrinove farme, za koje se pravio da ih ne poznaje!"

"Vidjet ćeš da si potpuno u krivu", reče Julian odlazeći prema vratima. "A i neću moći slijediti g. Rolanda, otišao je prije pet minuta!"

"Da, hoćeš, ti, ludice - ostavio je tragove u sni-jegu", reče George. "I, oh, potpuno sam ti zaboravila reći još nešto jako uzbudljivo. Oh, Bože, sad nema za to vremena! Ispričat ću ti kad se vratiš, ako budeš mogao ponovno doći gore. Radi se o tajnom pro-lazu."

"Stvarno?" reče oduševljeno Julian. Svi su bili jako razočarani što njihova potraga nije uspjela. "U redu -pokušat ću se poslije opet došuljati. Ako ne uspijem doći, znači da ne mogu. Čekaj dok ne odemo na spa-vanje." Zatvorio je tiho vrata i nestao. Kliznuo je stubištem, provirio u dnevni boravak i šapnuo osta-lima da ide za učiteljem.

"Poslije ću vam reći zašto", reče on. Stavio je bijelu kabanicu i izašao u vrt. Snijeg je ponovno počeo padati, ali ne tako jako da bi prikrio duboke tragove g. Rolanda. Učitelj je imao velike čizme i otisci nogu jasno su se vidjeli u dubokom snijegu.

Dječak ga je brzo pratio. Krajolik je sad izgledao

jako zimski. Nebo je bilo nisko i olovno i vidjelo seV

da će snijeg nastaviti padati. Zurio je za g. Rolandom iako ga nije vidio.

Odjednom, na mjestu gdje se cesta susretala s putem koji je vodio preko općinske zemlje, tragovi stopala se umnožiše. Julian se spotakne, očima zali-jepljenim za tragove. Odjednom začuje glasove i zas-tane. Velik grm borovica ležao je s desne strane, a glasovi su do-pirali odatle. Dječak se približi grmu. Čuo je glas svog učitelja, nešto je tiho govorio. Nije mogao razaznati riječi.

"S kim to razgovara?" pitao se. Došuljao se još bliže grmu. Sredina grma bila je prazna. Julian pomisli da bi se mogao uvući unutra, iako je bilo jako bodljikavo, i proviriti na drugu stranu. Pažljivo, dječak se uvuče u bodljikav grm, na mjesto gdje su grane bile smeđe i gole.

Razdvoji bodljikave grane polako i oprezno - i na svoje zaprepaštenje ugleda g. Rolanda kako razgo-vara s dva umjetnika iz kuće na Kirrinovoj farmi - g. Thornasom i g. Wiltonom! Dakle, George je bila u pravu. Učitelj se našao s njima - i Julian je dobro vidio, g. Roland je predao g. Thomasu preklopljene stanice papira.

"Izgledaju točno poput stranica iz rukopisa ujaka Quentina", reče Julian u sebi. Ovo je stvarno čudno. Zaista počinje sličiti na zavjeru u kojoj je glavni g. Roland!"

G. Thomas spremi papire u kaput. Muškarci

120 Tajna formula Julanovo iznenađenje 121

promrmljaše još pokoju riječ, ali ih Julianove oštre uši nisu uhvatile, i rastanu se. Umjetnici krenu prema Kirrinovoj farmi, a učitelj putem preko općin-skog zemljišta. Julian se Šćućuri u bodljikavom grmu borovice, nadajući se da se učitelj neće okrenuti i spaziti ga. Srećom, nije. Krenuo je ravno naprijed i nestao u snijegu koji je sad već gusto padao. Počelo se i mračiti i Julian, kako nije mogao vidjeti dobro put, požuri za g. Rolandom, pomalo uplašen da bi se mogao izgubiti u snježnoj oluji.

Ni g. Roland nije žudio ostati vani više nego što je bilo potrebno. Gotovo je trčao natrag u Kirrinovu kolibu. Konačno je došao do ulaznih vrata i Julian je vidio kako nestaje u kući. Dao mu je malo vremena da se svuče i odloži svoje stvari i onda, tapšući Timmothyja dok je prolazio, zaputi se do vrtnih vrata. Skine kabanicu, izuje čizme i uvuče se u dnevni boravak prije nego što je g. Roland sišao iz svoje spavaonice.

"Sto se dogodilo?" zapitaju Dick i Anne, kad su vidjeli Juliana strašno uzbuđena. Ali nije im mogao ispričati jer je Joanna ušla postaviti stol za čaj.

Na Julianovo veliko razočaranje, cijele te večeri nije mogao ostalima reći ni riječ jer je netko od odraslih stalno bio u sobi. Nije mogao otići ni gore da vidi Georgea. Jedva je čekao da joj ispriča novosti, ali nije mogao ništa drugo nego čekati.

"Sniježi li još uvijek, ujna Fanny?" upita Anne.

Ujna ode do vrata i pogleda van. Snijeg je napadao do stuba!

"Da", reče ona kad se vratila. "Sniježi gusto i jako. Ako ovako nastavi, sve će biti zameteno snijegom, kao prije dvije zime! Onda nismo mogli izaći iz kuće pet dana. Mljekar nije mogao do nas, niti pekar. Srećom, imamo dovoljno mlijeka i mogu sama ispeći kruh za nas. VI, jadna djeco, nećete moći izaći sutra van - snijeg će biti previsok!"

"Hoće li snijeg zatrpati i Kirrinovu farmu?" upita g. Roland.

"Oh, da - gore nego nas!" reče ujna Fanny. "Ali njima ne smeta! Oni imaju tamo dovoljno hrane. I oni će biti zatvorenici i to puno dulje nego mi."

Julian se pitao zašto je g. Roland to pitao. Je li bio zabrinut što njegovi prijatelji neće moći poslati poš-tom one stranice - ili ih negdje odnijeti automobilom ili autobusom? Dječak je bio siguran da se o tome radi. Kako je žudio raspraviti o svemu s ostalima!

"Umoran sam", reče on oko osam sati. "Hajdemo na spavanje."

Dick i Anne su zapanjeno zurili u njega. On je bio najstariji i obično je posljednji išao u krevet. Večeras je tražio da ide prvi! Julian im brzo namigne i oni ga odmah podupru.

Dick je široko zijevnuo, a Anne za njim. Njihova ujna ostavi tkaninu koju je šivala. "Stvarno djelujete umorno!" reče ona. "Mislim da je najbolje da odete u krevet."

122 Tajna formulaJulanovo iznenađenje 123

"Smijem li samo izaći da provjerim je li s Timmvjem sve u redu?" upita Julian. Ujna mu kimne. Dječak obuje gumene čizme, stavi na sebe kaput i klizne kroz vrtna vrata u dvorište. Snijeg je stvarno bio jako dubok. Timmova je kućica je bila napola zametena. Pas je razgrnuo snijeg ispred kućice i tamo stajao gledajući Juliana kako dolazi iz kuće.

"Jadni stari dečko, potpuno sam ovdje vani u sni-jegu", reče Julian. Pomiluje psa i Timmy zacvili. Molio je da se vrati natrag s dječakom.

'Volio je bih da te mogu uzeti sa sobom", reče Julian. "Nema veze, Timothv. Doći ću te sutra pos-jetiti."

On se vrati u kuću. Djeca požele laku noć svojoj ujni i g. Rolandu i odu gore.

"Brzo se svucite i navucite pidžame. Naći ćemo se u Georgeovoj sobi", prošapuće Julian ostalima. "Budite tihi ili će se ujna Fanny popeti. Brzo sad!"

Za manje od tri minute djeca su bila presvučena i sjedila su na Georgeovu krevetu. Ona je bila sretna što ih vidi, Anne se uvukla k njoj u krevet jer su joj noge bile hladne,

"Juliane! Jesi li uspio pratiti g. Rolanda?" šapne George.

"Zašto ga je pratio?" upita Dick koji je umirao od želje da sazna.

Julian im sve ispriča najbrže Što je mogao - sve što je George sumnjala - i kako je slijedio učitelja - i što

je vidio. Kad je George čula da ga je Julian vidio kako predaje listove papira umjetnicima, njezine su oči Ijutito zasjale.

"Lopov! To mora da su bile izgubljene stranice rukopisa! Mislim da je moj otac bio previše pri-jateljski raspoložen prema njemu. Sto ćemo napravi-ti? Ti će ih ljudi odnijeti najbrže što budu mogli, i tajnu na kojoj moj otac radi već godinama, upotri-jebit će netko drugi - najvjerojatnije za neku drugu državu!"

"Ne mogu odnijeti papire", reče Julian. "Nemaš pojma kako je snijeg jako napadao, George. Bit ćemo ovdje zarobljeni nekoliko dana, a i ljudi na Kirrinovoj farmi, ako snijeg nastavi ovako padati. Ako budu htjeli sakriti papire, morat će to učiniti tamo! Kad bismo samo mogli otići tamo i potražiti ih!"

"Pa, ne možemo", reče Dik. "To je sto posto si-gurno. Bit ćemo zatrpani snijegom do vrata!"

Četvero se djece tužno pogledalo. Dick i Anne su jedva mogli povjerovati da je veseli g. Roland lopov - i možda špijun koji pokušava prodati dragocjenu tajnu prijateljskog učenjaka. I oni to ne mogu spri-ječiti.

"Najbolje je da kažemo tvom ocu", reče Julian konačno.

"Ne", reče Anne. "Neće nam vjerovati, zar ne George?"

"On će nam se nasmijati i otići ravno do

124 Tajna formula Julanovo iznenađenje 125

g. Rolanda", reče George. "To bi ga upozorilo, a on ne smije biti upozoren. Ne smije znati da smo išta naslutili,"

"Pssst! Dolazi ujna Fanny!" prošapuće Dick izne-nada. Dječaci se išuljaŠe iz sobe u svoje krevete. Anne je skočila na svoj mali krevet. Sve je bilo mirno i tiho kad je ujna ušla u sobu.

Reče im laku noć i ušuška ih. Čim je otišla dolje, četvero se djece opet našlo u Georgeovoj sobi.

"Sto si mi htjela reći o tajnom prolazu, George?" upita Julian.

"Oh, da", reče George. "Dakle, možda moje otkriće uopće ne valja - ali u radnoj sobi dolje ima osam panela iznad police na kaminu, i pod je kameni, i soba gleda na istok! Malo čudno, zar ne? Točno ono što je pisalo u uputama."

"Je li i ormar tamo?" upita Julian."Ne, ali sve ostalo jest", reče George. "I sama sam

se pitala nije U slučajno ulaz u tajni prolaz u ovoj kući, a ne na Kirrinovoj farmi. Ipak, obje su kuće nekoć pripadale mojoj obitelji, znate. Nekad davno ljudi koji su živjeli na farmi, morali su znati sve o ovoj kolibi."

"Bože, George •• možda je ulaz stvarno ovdje!" uzvoknu Dick. "Zar to ne bi bilo jednostavno fan-tastično! Idemo odmah pogledati dolje!"

"Ne budi smiješan", reče Julian. "Otići dolje u radnu sobu dok je ujak Quentin tamo? Radije bih se

susreo s dvadeset lavova nego s ujakom! Pogotovo nakon ovoga što se dogodilo!"

"Dobro, ali mi jednostavno moramo provjeriti je li George u pravu, jednostavno moramo", reče Dick zaboravivši da mora šaptati.

"Šuti, idiote!" reče Julian gurnuvši ga laktom. "Želiš li dovesti cijelu kuću gore?"

"Oprosti!" reče Dick. "Ali, oh, Bože, ovo jest uzbudljivo. To je prava pustolovina, ponovno."

"Točno to sam i ja rekla" reče George nestrpljivo. "Slušajte, da sačekamo ponoć, uvučemo se u radnu sobu dok svi budu spavali, i oprobamo sreću? Mož-da nema baš ničeg u tome - ali sada to moramo provjeriti. Neću moći zaspati dok ne budem isprobala svaki od panela iznad police, da vidim hoće li se što dogoditi."

"Ni ja neću moći oka sklopiti", reče Dick. "Slušajte- penje li se to tko ovamo? Najbolje da odemo.Hajde, Juliane! Naći ćemo se opet u Georgeovojsobi u ponoć i odšuljati se dolje da provjerimoGeorgeovo otkriće!"

Dva su dječaka otišla u svoju sobu. Nitko od njih nije mogao zaspati ni na tren. Nije ni George. Ležala je budna i razmišljala ponovno o svemu što se dogodilo ovih blagdana. "To je kao slagalica-puzzle", pomisli ona. "Na početku nisam razumjela mnogo toga - ali sad se sve slaže zajedno i počinje tvoriti sliku."

126 Tajna formula

Anne je brzo zaspala. U ponoć su je morali probu-diti. "Hajde! šapne Julian tresući je. "Zar ne želiš s nama dijeliti ovu pustolovinu?"

14. Konačno tajni prolaz

Četvero se djece šuljalo stubištem kroz tihu i tamnu noć. Nitko nije napravio ni najmanji zvuk. Stigli su do radne sobe. George Uho zatvori vrata i upali svjet-lo.

Djeca su zurila u osam panela iznad police nad kaminom. Da - bilo ih je točno osam, četiri u jed-nom redu i četiri u redu iznad. Julian prostre laneni smotuljak na stol i djeca se nagnu nad njim.

"Križ je u sredini drugog panela u gornjem redu", reče Julian tiho. "Pokušat ću ga pritisnuti. Gledajte, svi vi!"

Ode do kamina. Ostali su ga pratili. Srca su im tukla kao luda od uzbuđenja. Julian se popeo na vrhove prstiju i počeo snažno pritiskati sredinu dru-gog panela. Ništa se ne dogodi.

"Pritisni jače! Lupni po njemu!" reče Dick."Ne usuđujem se praviti toliku buku", reče Julian,

pipkajući po cijelom panelu ne bi li pronašao kakvu izbočinu koja bi ga mogla upozoriti na sakrivenu oprugu ili polugu.

Iznenada, pod njegovim rukama, panel tiho klizne natrag, upravo kao onaj u hodniku farmerske kuće! Djeca su oduševljeno zurila u prostor iza.

"Nije dovoljno velik da se može ući u njega", reče George. "To ne može biti ulaz u tajni prolaz."

128 Tajna formula Konačno tajni prolaz 129

Julian iz džepa svoje noćne košulje izvuče baterij-sku svjetiljku. Stavi je u otvor i tiho uzvikne.

"Ovdje je neka vrsta kvake s čvrstom žicom ili nečim takvim zakačenim za nju. Povući ću je da vidi-mo što će se dogoditi."

Povuče je, ali nije bio dovoljno jak da pomakne ručku koja je izgleda bila zabijena u zid. Dick stavi i svoju ruku i dva dječaka povukoše zajedno.

"Miče se, malo popusta", zadihano reče Julian. "Daj, Dick, povuci jako!"

Kvaka se iznenada pomakne sa zida l iza se ukaže debela stara i zahrđala žica. U isto vrijeme začuje se čudno grebanje koje je dolazilo ispod središnjeg dijela saga ispred kamina, i Anne zamalo padne.

"Juliane! Nešto se miče ispod saga!" reče ona pre-strašeno. "Osjetila sam. Ispod saga, brzo!"

Ručka se nije mogla vise povući. Dječaci je puste i pogledaju dolje. Desno od kamina, ispod saga, nešto se pomaknulo. U to nije bilo sumnje. Sag se povukao dolje umjesto da ostane ravan.

"U podu se pomaknuo kamen", reče Julian dok mu je glas drhtao od uzbuđenja. "Ova ručka pokreće polugu koja je spojena s ovom žicom. Brzo - podig-nite i smotajte sag."

Drhtavih ruku djeca odmaknu sag - • i zastanu zureći u nešto doista čudno. Velik ravni kamen koji je ležao na podu povukao se prema dolje, povučen žicom spojenom na neki način za ručku koja je bila skrivena iza panela! Na mjestu gdje je bio kamen, sada je zjapio crni otvor.

"Vidi ti to!" šapne George uzbuđeno."Ulaz u tajni prolaz!""Konačno je tu!" reče Julian."Idemo dolje!" reče Dick."Ne!" reče Anne drhteći od pomisli na nestajanje

u crnoj rupi.Julian osvijetli svjetiljkom crni prostor. Kamen je

kliznuo dolje i onda na stranu. Ispod je bilo dovoljno prostora da primi jednog pognutog čovjeka.

"Pretpostavljam da je tamo prolaz koji vodi odavde, ispod kuće i van", reče Julian. "Bože, pitam se kamo vodi?"

"Pa, jednostavno ćemo morati vidjeti", reče George.

"Ne sad", reče Dick. "Mračno je i hladno. Ne sviđa mi se pomisao da ćemo hodati tajnim prolazom usred noći. Možemo rnalo skoknuti dolje i vidjeti kako izgleda - ali nemojmo ići hodnikom do sutra."

"Sutra će ovdje raditi ujak Quentin", reče Julian."Rekao je da će sutra ujutro Čistiti snijeg ispred

ulaznih vrata", reče George. "Možemo se onda iskrasti u radnu sobu. Subota je. Možda neće biti poduka."

"Dogovoreno", reče Julian koji je tako silno želio istražiti sve odmah i sada. "Ali za ime Božje, idemo pogledati je H prolaz uopće ovdje dolje. Sad možemo vidjeti samo rupu!"

"Pomoći ću ti da sideš", reče Dick. I tako on da ruku svom bratu i dječak lako skoči dolje u tamni prostor držeći baterijsku svjetiljku. Glasno usklikne.

130 Tajna formula Konačno tajni prolaz 131

"To je sigurno ulaz u tajni prolaz! Tu je hodnik koji vodi odavde pa ispod kuće - jako nizak i uzak - ali se vidi da je hodnik. Baš me zanima kamo vodi!"

Zadrhti. Bilo je vlažno i hladno tu dolje."Pomogni mi da s popnem, Dick", reče on.

Uskoro je opet bio izvan rupe u toplim radne sobe.Djeca su se gledala silno sretna i uzbuđena. To jest

pustolovina, prava pustolovina! Šteta što je ne mogu sad nf.etaviti.

"Sutra ćemo povesti Timmvja s nama i probati", reče Gecrge. "Ali kako ćemo sad zatvoriti otvor?"

"Ne možemo ostaviti sag i prekrivač da ovako vise u rupi", reče Dick. "Niti možemo ostaviti panel otvoren."

"Provjerimo možemo li vratiti kamen na mjesto", reče Julian. Popeo se na vrhove prstiju i opipao unutar panela. Ruka mu je uhvatila neku vrstu izbočine koja je bila uglavljena duboko u kamenu. Povuče je i ručka se odmah povuče natrag vukući sa sobom žicu. U isto se vrijeme potonuli kamen vratio na pcvršinu poda i izravnao se s njim. Čuo se zvuk grebanja dok se to događalo.

:'P£, to je kao magija!" reče Dick. "Stvarno jest! A mehanizam radi tako glatko iako se godinama nije upotrebljavao! Ovo je nešto najuzbudljivije Što sam dosad vidio!"

Iz spavaće sobe odozgo začuje se zvuk. Djeca su zastala i osluškivala.

"To je g. Roland!" šapne Dick. Čuo nas je. Brzo, nestanimo gore prije nego što on siđe."

Zagase svjetlo i pažljivo otvore vrata. Polete uza stube tiho kao crkveni miševi dok su im srca lupala tako jako da su mislili kako će ih ćuti cijela kuća.

Djevojčice se sigurno uvukoše u svoju sobu. I Dick uspije ući u svoju. Ali Juliana je g. Roland vidio dokje izlazio iz svoje sobe s baterijskom svjetiljkom.

"Sto radiš, Juliane!" upita učitelj iznenađeno. "Jesi li čuo zvukove odozdo? Meni se učinilo da sam nešto čuo."

"Da - čuo sam buku odozdo", reče Julian iskreno. "Ali možda je to pao snijeg s krova, pa je bučno udario o tlo, gospodine. Mislite li da bi to moglo biti?"

"Ne znam", reče učitelj vrteći glavom. "Siđimo pogledati."

Oni siđoše dolje, ali naravno ništa se nije vidjelo. Julianu je bilo drago što je uspio zatvoriti panel i vratiti kamen na svoje mjesto. G. Roland je bio zad-nja osoba kojoj bi povjerio svoju tajnu.

Popnu se gore i Julian se uvuče u svoju sobu. "Je H sve u redu?" šapne Dick.

"Jest", reče Julian. "Nemojmo razgovarati. G. Roland'je budan i ne bih želio da posumnja nešto."

Dječaci zaspe. Kad su se probudili ujutro, vani je bio potpuno bijeli svijet. Snijeg je sve prekrio i to dobro. Timothvjeva kućica se nije vidjela! Ali su otis-ci njegovih šapa bili uokolo.

George zvizne kad spazi koliko je snijeg dubok. "Jadan Timothv! Uvest ću ga unutra. Nije me briga što će bilo tko reći! Neću dopustiti da ostane zakopan u snijegu!"

132 Tajna formula Konačno tajni prolaz 133

Ona se obuče i odjuri niza stube, Ode do kućice, upadajući u snijeg do koljena. Ali Timmvja nije bilo tamo!

Glasan .lavež iz kuhinje natjera je da poskoči. Kuharica Joanna pokuca na kuhinjski prozor. "U redu je! Nisam mogla više podnijeti da pas bude u snijegu pa sam ga dovela unutra, siroto stvorenje. Tvoja majka kaže da ga mogu držati u kuhinji, ali ga ti ne smiješ doći vidjeti."

"Oh, dobro - Timmy je na toplotne!" usklikne Georgc radosno. Dovikne Joanni: "Hvala puno! Stvarno ste ljubazni!"

George ude u kuću i ispriča ostalima što se dogodilo s Timotbvjem. I njima je bilo jako drago. "A ja imam neke novosti za vas", reče Dick. "G. Roland je u krevetu s gadnom prehladom tako da danas neće biti poduka. Hura!"

"Kriste, to je dobra vijest", reče George, strašno se razvedrivši. "Timmy je na toplom u kuhinji i g. Roland mora ostati u krevetu. Baš sam zado-voljna!"

"Sad ćemo moći mirno istražiti tajni prolaz", reče Julian. "Ujna Fanny će ovo jutro s Joannom nešto raditi u kuhinji, a ujak će razgrtati snijeg. Glasam za to da kažemo kako ćemo sami učiti u dnevnom boravku i onda, kad sve bude sigurno, istražit ćemo tajni prolaz!"

"Ali zašto moramo učiti?" upita očajna George."Zato jer ako ne budemo samo učili, ludice, morat

ćemo pomoći tvom ocu razgrtati snijeg", reče Julian."I tako, na ujakovo iznenađenje, Julian predloži da

četvero djece sami vježbaju lekcije u dnevnom boravku. "Pa, mislio sam da biste htjeli poći sa mnom i pomoći mi razgrtati snijeg", reče ujak Quentin. "Ali možda je bolje da nastavite s radom."

Djeca se sama posjednu u dnevni boravak, dobra kao zlato, s knjigama pred sobom. Ćuli su g. Rolanda kako kašlje u svojoj sobi. Čuli su kako ujna odlazi u kuhinju i razgovara s Joannom. Čuli su Timmyja kako grebe po vratima - njegove šape kako tapkaju po hodniku - i onda se velik, istraživački nos pojavi na vratima, i eto starog Timmvja koji je tražio svoju voljenu gospodaricu!

"Timmv!" poviče George i pojuri k njemu. Zaleti se rukama oko njegova vrata i zagrli ga.

"Ponašaš se kao da nisi vidjela Tima cijelu godi-nu", reče Julian.

"Čini se kao godina", reče George. "Čujte, moj otac sad već kopa kao lud. Možemo li sad u radnu sobu? Trebali bismo biti na miru neko vrijeme."

Napuste dnevnu sobu i odu u radnu. Julian je uskoro povlačio ručku iza tajnog panela. George je već odmaknula i smotala prekrivač i sag. Kamen klizne dolje pa u stranu, Tajni prolaz je bio otvoren!

"Hajdemo!" reče Julian, "Požurite!"On skoči dolje u rupu. Dick za njim, onda Anne

pa George. Julian ih gurne u uzak niski hodnik. Onda pogleda gore. Možda bi bilo bolje da stavi

134 Tajna formula

prekrivač i sag preko rupe, za svaki slučaj, ako tko naiđe. Trebalo mu je za to nekoliko sekundi. Tad se sagne i pridruži ostalima u hodniku. Konačno idu u istraživanje tajnog prolaza!

15. Uzbudljiva potraga

Timothv je uskočio u hodnik odmah iza Georgea, i sad je zbunjeno trčao ispred svih. Zašto bi djeca htjela istražiti tako hladno i mračno mjesto? Obojica, Julian i Dick, imali su baterijske svjetiljke koje su bacale zrake svjetlosti ispred njih.

Nije se imalo puno vidjeti. Tajni prolaz ispod kuće bio je uzak i nizak tako da su djeca bila prisiljena ići jedno po jedno, gotovo potpuno pogrbljeni cijelo vri-jeme. Bilo je veliko olakšanje kad se hodnik malo proširio i prostor postao malo viši. Zamorno je bilo biti pognut cijelo vrijeme.

"Imaš li ikakvu ideju o tome gdje vodi tajni pro-laz?" upita Dick Juliana. "Mislim - ide li prema moru ili suprotno od njega?"

"Ne prema moru!" reče Julian koji se dobro snalazio u prostoru. "Koliko mogu shvatiti, prolaz vodi prema općinskom zemljištu. Pogledaj zidove -ima prilično pijeska na nekim mjestima, a mi znamo da općinska zemlja ima pjeskovito tlo. Nadam se samo da se prolaz nigdje nije urušio."

Išli su sve dalje i dalje. Tajni je prolaz bio u prilično dobru stanju iako je bilo klimavih dionica na zavojima.

"Baš je hladno i mračno, zar ne?" reče Anne drhteći. "Zao mi je Što nisam obukla kaput. Koliko

136 Tajna formula Uzbudljiva potraga 137

smo kilometara već prešli, Juliane?""Ni jedan, ludice!" reče Julian. "Hej - pogledajte

ovamo - ovdje se urušio dio prolaza!"Dva jaka snopa svjetlosti njihovih svjetiljki osvjet-

ljavala su put pred njima, i djeca vidješe da se dio pjeskovita krova urušio. Julian nogom udari pjeskovito tlo.

"U redu je", reče on. "Možemo se lako probiti dalje. Nije jako zatrpano i većinom je pijesak. Ja ću malo udarati!"

Nakon udaranja i gaženja, urušeni strop im više nije priječio put. Sada je bilo dovoljno mjesta da se djeca popnu preko njega, nisko pognutih glava da ne bi lupila u strop prolaza. Julian osvijetli dalje svjetiljkom i vidje da je put prohodan.

"Tajni prolaz je jako širok ovdje!" reče on iznena-da i osvijetli uokolo svjetiljkom da pokaže ostalima.

"Proširen je malo da stvori neku vrstu prostorije", reče George, "Vidi, tamo pozadi je nekakva klupa napravljena od kamena. Mislim da je to bilo odmorište."

George je bila u pravu. Bilo je jako zamorno puzati kroz taj uzak hodnik tako dugo. Mali proširen orostor s kamenom klupom bio je dobro odmorište. Četvero umorne djece, smrznute ali uzbuđene, skupiše se na zgodnoj klupi i sjedoše da se odmore. Timmy je stavio glavu na Georgeovo koljeno. Bio je sretan što je ponovno s njom.

"Pa, idemo", reče Julian nakon nekoliko minuta. "Postalo mi je jako hladno. Bas me zanima gdje izlazi ovaj hodnik!"

"Juliane, misliš li da bi mogao izlaziti u farmerskoj kući?" upita George iznenada. "Znaš što je rekla gđa Sanders - da je tamo bio tajni prolaz koji je vodio iz farmerske kuće nekamo. Pa, možda je to taj i vodi u Kirrinovu kolibu!"

"Mislim da imaš pravo, George!" reče Julian. "Da - obje su kuće davno pripadale tvojoj obitelji! A u stara su vremena bili česti tajni hodnici koji su spajali kuće, tako da je jasno da ovaj tajni prolaz spaja te dvije kuće! Zašto se nisam toga prije dosjetio?"

"Čujte!" zacvili Anne visokim, jako uzbuđenim glasom. "Čujte! I ja sam se nečeg sjetila!"

"Čega?" svi upitaše."Pa, ako dva umjetnika imaju ujakove papire,

možda im ih sami možemo uzeti prije negoli ih pošalju poštom!" reče Anne toliko uzbuđena da je jedva od brzine uspjela pravilno izgovoriti riječi. "Oni su zatvorenici farme zbog snijega, isto kao i mi u kolibi."

"Anne\ Imaš pravo!" reče Julian."Pametna cura!" reče Dick."Slušaj - kad bismo samo mogli uzeti ponovno te

papire - to bi bilo fantastično!" reče George. Timmy se pridružio sveopćem uzbuđenju i počeo skakati gore-dolje od veselja. Nešto je obradovalo djecu -stoga je i on bio sretan!

"Dođite!" reče Julian uzevši Anne za ruku. "Baš je napeto. Ako je George u pravu, i ovaj tajni prolaz izlazi negdje u kući na Kirrinovoj farmi, nekako

138 Tajna formula Uzbudljiva potraga 139

ćemo pretražiti sobe onih ljudi i pronaći papire.""Ti si rekao da je pretraživanje tuđih soba jako

ružno", reče George."Pa, onda nisam znao ovo što sada znam", reče

Julian. "Ovo radimo za tvog oca - i možda za svoju zemlju, ako je njegova formula vrijedna. Moramo sad upotrijebiti zdrav razum da izbjegnemo opasne neprijatelje."

"Stvarno misliš da su opasni?" upita Anne prilično prestrašena.

"Da, mislim da jesu", reče Julian. "Ali ti se ne moraš brinuti, imaš mene, Dicka i Tima da te zaštiti-mo.

"I ja je mogu štititi", reče George ogorčeno."Ti si opasnija od bilo kojega dječaka kojeg poz-

najem!" reče Dick."Hajdemo", reče Julian nestrpljivo. "Želim što

prije doći do kraja ovog hodnika."Svi ponovno krenuše, Anne iza Juliana, a Dick iza

Georgea, Timmy je trčkarao putem, stišćući se uz njih kada mu se god prohtjelo. On je mislio da je ovo jako čudan način da se provede jutro!

Nakon što su odmaknuli dobar dio puta, Julian iznenada zastane. "Što je?" upita Dick odostraga. "Nije valjda opet urušen krov!"

"Ne - ali mislim da smo stigli do kraja hodnika!" reče uzbuđeno Julian. Ostali se stisnuše oko njega što su više mogli. Hodnik je konačno stigao do kraja. Pred njima je bio kameni zid i na njemu čvrsto

uglavljene željezne šipke koje su služile umjesto stuba. Penjale su se po zidu i kad ih je Julian osvi-jetlio svjetiljkom, vidješe da je na vrhu hodnika četvrtast otvor.

"Sada se moramo popeti po ovom kamenom zidu", reče Julian, "proći kroz onaj tamni otvor tamo, i nastaviti se penjati - i Bog zna gdje ćemo izaći van! Idem prvi. VI čekajte tu, vratit ću se da vam kažem što sam vidio."

Dječak stavi svjetiljku u zube i podigne se na željezne držače uglavljene u zidu. Namjesti noge na njih i popne se kroz tamni četvrtasti otvor, napipava-jući držače dok je napredovao.

Popeo se priličan dio puta. "Kao da se penjem kroz dimnjak", pomisli. Bilo je hladno i smrdjelo je na plijesan.

Iznenada dođe do izbočine i stane na nju. Izvadi svjetiljku iz usta i osvijetli oko sebe.

Iza njega je bio kameni zid, i nad njim isto. Crna rupa kroz koju je došao, zjapila je pokraj njegovih nogu. Julian posvijetli ispred sebe i zastane izne-nađen.

Ispred njega nije bio kameni zid već drvena vrata napravljena od crne hrastovine. U visini njegova pojasa nalazila se ručka; Julian je okrene drhtavim prstima. Sto će sad ugledati?

Vrata se otvore prema van, iznad izbočine pa ih je bilo teško zaobići, a da se ne padne natrag u rupu. Julian ih uspije širom otvoriti i nekako se provući uz

140 Tajna formula Uzbudljiva potraga 141

njih, a da nije izgubio oslonac pod nogama, i zako-rači preko praga očekujući da će se naći u sobi.

Ali, njegova je ruka napipala još drva ispred! Posvijetli oko sebe i shvati da se nalazi pred nečim što je sličilo na još jedna vrata. Pod njegovim prstima koji su pretraživali, iznenada se pomaknu u stranu i tiho nestanu!

Onda Julian shvati gdje se nalazi! "Ja sam u far-merskoj kući, u ormaru - onom koji ima lažnu zad-nju stranicu!" pomisli on. "Iza njih je tajni prolaz! Kako pametno! Kako smo malo znali o njemu kad smo se tu igrali! Ne samo da ima lažnu stranicu već i da je to ulaz u tajni prolaz, sakriven odostraga!"

Ormar je sad bio pun odjeće koja je pripadala umjetnicima. Julian je stajao i slušao. Da na brzinu pogleda uokolo, možda će pronaći izgubljene papire tu negdje?

Onda se sjeti ostale četvorice koji su strpljivo čekali dolje na hladnom. Najbolje je da se vrati i kaže im što je pronašao. Onda se svi mogu popeti i pomoći mu u potrazi.

Ponovno zakorači u prostor iza pomične zadnje stranice ormara. Vrata se za njim opet zatvore i Juiian ostane stajati na uskoj izboČini sa širom otvorenim starim hrastovim vratima s jedne strane. Nije se mučio da ih zatvori. Nogom potraži i napipa željezne držače u rupi ispod sebe. Započne se spuš-tati držeći se rukama i nogama, s baterijskom svjetiljkom u zubima.

"Juliane! Dugo te nije bilo! Brzo, ispričaj nam sve!" uzvikne George,

"Užasno je uzbudljivo", reče Julian. "Apsolutno super! Znate li gdje sve ovo vodi? U ormar u far-merskoj kući - onaj koji ima lažnu zadnju stranicu!"

"Kriste!" reče Dick."Ija kažem!" reče George."Jesi li ušao u sobu?" uzvikne Anne."Popeo sam se dokle god sam mogao i stigao sam

do velikih hrastovih vrata", reče Julian. "Imaju ručku sa strane pa sam ih otvorio Širom. Onda sam ugledao druga drvena vrata pred sobom - konačno. Mislio sam da su vrata, nisam znao da je to lažna zadnja stranica ormara. Bilo je lako pomaknuti ih i zako-račio sam unutra i našao se okružen gomilom odjeće koja visi u ormaru! Onda sam požurio natrag da vam kažem."

"Juliane! Sad možemo tražiti one papire", reče nestrpljivo George. "Je li netko bio u sobi?"

"Nisam čuo nikoga", reče Julian. "Predlažem ovo-popnimo se i pretražimo te dvije sobe. Oni imaju i sobu do ove s ormarom."

"Izvrsno!" reče Dick uzbuđen na samu pomisao o ovakvoj pustolovini. "Krenimo sad. Ti idi prvi, Ju. Onda Anne i George pa ja."

"Sto ćemo s Timom?" upita George."On se ne može popeti, ne budi smiješan", reče

Julian. On je zasigurno izvanredan pas, ali se ne može penjati, George. Morat ćemo ga ostaviti ovdje dolje."

142 Tajna formula Uzbudljiva potraga 143

"To mu se neće dopasti", reče George."Pa, ne možemo ga nositi gore", reče Dick. "Moći

ćeš ostati malo ovdje, zar ne, Tim, prijatelju stari?"Tim mahne repom. Ali, kad je vidio kako četvero

djece tajanstveno nestaje iza zida, spustio je rep. Sto! Idu bez njega? Kako samo mogu?

Skakao je na zid i padao natrag. Skoči još jednom i zacvili. George ga potiho zazove.

"Budi tiho, dragi moj Tim! Nećemo dugo."Tim prestane cviljeti. Legao je pri dnu zida, s

dobro načuljenim ušima. Ova pustolovina postaje sve čudnija i čudnija!

Uskoro su djeca bila na uskoj izbočini. Stara hras-tova vrata još su uvijek bila širom otvorena. Julian posvijetli svjetiljkom i ostali vidješe lažna leda ormara. Julian stavi ruke na njih i ona bešumno kliznu. Zatim svjetiljka obasja kapute i odijela!

Djeca su još uvijek u tišini stajala i osluškivala. Iz sobe nije dopirao nikakav zvuk. "Otvorit ću vrata ormara i proviriti u sobu", šapne Julian. "Budite tihi!"

Dječak se progura između odjeće i rukom potraži vanjska vrata ormara. Pronađe ih i malo gurne. Otvorila su se i zraka dnevne svjetlosti ude u ormar. On oprezno proviri u sobu.

Tamo nije bilo nikoga. To je bilo dobro. "Dođite!" šapne ostalima. "Soba je prazna!"

Jedno po jedno, djeca izmile iz garderobnog ormara u sobu. Tamo je bio velik krevet, umivaonik, komoda s ladicama, mali stol i dvije stolice, Ništa

više. Bit će lako pretražiti cijelu sobu.'Vidi, Juliane, tu su vrata između dvije sobe", reče

iznenada George. "Dvoje od nas može otići i pre-traživati tamo, dvoje ovdje -- i možemo zaključati vrata koja vode u hodnik tako da nitko ne može ući i uhvatiti nas!"

"Izvrsna zamisao!" reče Julin koji se bojao da bi svakog trena netko mogao ući i uhvatiti ih u njihovoj potrazi. "Anne i ja idemo u drugu sobu, a ti i Dick pregledajte ovu. Zaključaj vrata koja vode u pred-soblje, Dick, a ja ću zaključati vrata u drugoj sobi. Ostavit ćemo otvorena ova vrata između soba, da se možemo došaptavati."

Potiho, dječak i djevojčica kliznu kroz spajajuća vrata u drugu sobu koja je bila prilično slična prvoj. Bila je isto prazna. Julian ode do vrata koja su vodi-la u predvorje i okrene ključ u bravi. Čuo je kako je Dick napravio isto na vratima u drugoj sobi. Glasno uzdahne. Sad se osjećao sigurnim!

"Anne, odmakni prekrivače i pogledaj jesu li tamo skriveni papiri", reče on. "Onda pogledaj ispod jastu-ka na stolicama i vidi ima li što skriveno pod madra-cem.

Anne krene na posao, a i Julian krene u lov. Pregledavao je ladice komode za koje je mislio da će biti najlogičnija mjesta za skrivanje. Dječje su ruke drhtale dok su pipali ovdje i ondje tražeći izgubljene papire. Bilo je strašno uzbudljivo.

Pitali su se gdje su dva muškarca. Možda dolje u

144 Tajna formula

kuhinji, na toplom. U spavaćim je sobama bilo hlad-no pa su željeli biti što bliže toplini. Van nisu mogli izaći jer je snijeg zatrpao većinu Kirrinove farme!

Dick i George vrijedno su tražili u drugoj sobi. Pogledah su u svaku ladicu. Prevrnuli su prekrivace na krevetu i sag. Čak su gurali ruke u veliki kamin!

"Juliane? Jeste li pronašli štogod?" upita Dick tiho na vratima između soba,

"Baš ništa", reče Julian prilično potišteno. "Dobro su sakrili papire! Samo se nadam da nisu s njima - u džepovima ili gdje drugdje!"

Dick je očajan zurio u njega. Toga se nije sjetio. "To bi bilogroznol" reče on.

"Vrati se i pregledaj sve - jednostavno sve1." naredi Julian. "Lupni po jastucima da vidiš nije li što skriveno ispod jastučnica!"

Dick nestane. Iz njegove se sobe čula buka. Anne i Julian nastave tražiti, Jednostavno nije bilo mjesta gdje nisu pogledali. Čak su i slike okretali i provjera-va da papiri nisu slučajno zakačeni iza koje od njih. Bilo je to gorko razočaranje.

"Ne smijemo otići bez papira", reče Julian u oča-janju. "Velika je sreća što smo stigli kroz tajni prolaz - ravno u njihove sobe! Jednostavno moramo pro-naći te papire!"

"Hej", reče Dick ponovno se pojavljujući na vrati-ma. "Čujem glasove! Slušajte!"

Sve je četvero djece oslušnulo. Da - ćuli su se glasovi muškaraca • • točno ispred vrata spavaćih soba!

16. Djeca su otkrivena

"Sto ćemo sad?" prošapuće George. Svi su otišli u prvu sobu na vrhovima prstiju, zastali i slušali.

"Najbolje bi bilo da siđemo ponovno u tajni pro-laz", reče Julian.

"Oh, ne, mi..." počne George kad začuje kako se kvaka na vratima okreće. Tko god da je stajao na vra-tima, nije ih mogao otvoriti. Začuo se ljutit uzvik, i djeca prepoznaju glas g, Wiltona. "Izgleda da su se moja vrata zaglavila, Smeta li ti da prođem kroz tvoju sobu i pogledam što nije u redu s tom kvakom ?"

"Sarno izvoli!" stigne glas g. Thomasa. Čuo se zvuk koraka do vanjskih vrata druge sobe. Onda se začuo zvuk kvake - netko ju je okretao i drmao njome.

"Što je sad ovo!" vikne g. Wilton ijutito. "Ni ova se ne mogu otvoriti. "Zar su vrata zaključana?"

"Izgleda da jesu!" reče g. Thomas.Zatim sve utihnu. Onda su djeca razabrala neko-

liko riječi promrmljanih tihim glasom. "Jesu li papiri na sigurnom? Traži li ih tko?"

"U tvojoj su sobi, zar ne?" reče g. Thomas. Opet se ništa nije Čulo. Djeca se pogledaše. Znači muškarci su imali papire - i, štoviše, bili su u sobi! U istoj sobi u kojoj su oni sada stajali! Užurbano pogledaju

146 Tajna formula Djeca su otkrivena 147

oko sebe, napinjući mozak ne bi li se dosjetili mjesta koje još nisu pregledali.

"Brzo! Baci još jedan pogled uokolo dok još imamo vremena", prošapće Julian, "Bez buke."

Na vrhovima prstiju djeca pregledaju sobe još jed-nom. Kako su samo tražili! Čak su otvarali i listali stranice knjiga na stolu, misleći da su papiri možda gurnuti unutra. Ali ništa nisu pronašli.

"Hej, gđo Sanders!" začuje se glas g. Wiltona, "Jeste li slučajno vi zaključali ove dvije sobe? Ne možemo ući!"

"Dragi Bože!" odgovori gđa Sanders sa stubišta. "Sad ću doći i pogledati. Ja sigurno nisam zaklju-čavala nikakva vrata!"

Još jednom se kvake okrenu, ali vrata se ne otvore. Muškarci postanu vrlo nestrpljivi.

"Mislite li da je netko u našim sobama?" upita g. Wilton gdu Sanders.

Ona se nasmija."Ma tko bi bio'u vašim sobama? U kući smo samo

ja i g. Sanders, i dobro znate da izvana nitko ne može doći jer smo potpuno zatrpani snijegom. Ne razumi-jem - mora da su kliznule brave na vratima."

U tom trenu Anne je podizala stajaći umivaonik da pogleda ispod njega. Bio je teži nego što je mislila i iznenada ga ispusti. Mramorni je stalak bučno udario o pod i voda se posvuda prolila!

Svi su vani čuli buku. G. Wilton udari po vratima i prodrma bravu.

"Tko je tamo? Pustite nas unutra ili ćete požaliti! Sto radite unutra?"

"Idiote, Anne!" reče Dick. "Sad će razvaliti vrata!"Upravo su to dva muškarca namjeravala uraditi!

Bojali su se da je netko nepozvan u njihovoj sobi i da pokušava naći ukradene papire. Poludjeli su i počeli ramenima razvaljivati vrata. Vrata se zatresoše i po-pucaše pod njihovom težinom.

"Hej, pažljivo s tim vratima!" vikne strogim glasom gđa Sanders. Muškarci se nisu na nju obazirali. Ponovno se začulo pucanje vrata kad su dvojica muškaraca još jače navalila na njih.

"Brzo! Moramo otići!" reče Julian. "Ne smijemo dopustiti da muškarci saznaju kako smo došli ovamo, inače nećemo moći ponovno ići u potragu. Anne, George, Dick - brzo se vratite u ormar!"

Djeca pojuriše prema garderobnom ormaru. "Idem ja prvi pa ću vam pomoći da sidete", reče Julian. On siđe na usku izbočinu i pronađe željezni držač za nogu. Krene dolje s baterijskom svjetiljkom u zubima, kao i obično.

"Anne, sad ti", pozove on. "Ti, Dick, kreni treći i pomogni Anne ako joj bude bilo potrebno. George je dobar penjač - ona lako može sići sama."

Anne se sporo spuštala. Bila je jako uzbuđena, prilično prestrašena, i tako se bojala da ne padne da se jedva usuđivala napipati svaku sljedeću stubu dok je silazila.

"Požuri, Anne!" Šapne joj Dick odozgo. "Muškarci samo što nisu srušili vrata!"

148 Tajna formula Djeca su otkrivena 149

Strašan je prasak stigao iz spavaće sobe. Sad bi već svaki tren vrata mogla popustiti, i muškarci će pojuriti za njima. Dick je bio zahvalan kad se počeo spuštati po zidu! Jednom kad su svi bili vani, George je mogla zatvoriti velika hrastova vrata - i bit će si-gurni.

George je bila sakrivena među odjećom u ormaru, čekajući svoj red za silazak. Dok je tako čekala, pokušavajući uzalud smisliti još kakvo zgodno mjesto za skrivanje, njezine ruke napipaju nešto šuškavo u kaputu do kojega je stajala. Bila je to kabanica s velikim džepovima. DjevojčiČino srce zakuca jače.

Možda su papiri bili ostavljeni u kaputu koji je čovjek imao na sebi kada ih je uzeo od g. Rolanda? To je bilo jedino mjesto gdje nisu tražili - džepovi kaputa u ormaru! Drhtavim prstima djevojčica opipa džep u kojem je nešto šuškalo.

Izvadi van listove papira. Bilo je mračno u ormaru pa nije mogla vidjeti jesu li to oni papiri koje su tražili - ali kako je željela da jesu! Strpa ih s prednje strane ispod svog pulovera jer nije imala velike džepove, i šapne Dicku:

"Mogu li ja sad krenuti?"KRAS! Vrata su pala strašnim praskom i dvojica

muškarca uskočila su u sobu. Pogledaše uokolo. Nikoga nije bilo! Ali tamo pored stajaćeg umivaoni-ka vidjeli su vodu prolivenu po podu. Netko mora biti tu negdje!

"Pogledaj u ormar!" reče g. Thomas.

George ispuže iz ormara na usku izbocinu, iza mjesta gdje je bila lažna pozadina ormara. Djevojčica se spusti nekoliko stuba i zatvori hrastova vrata koja su joj sad bila iznad glave. Nije imala dovoljno snage da ih potpuno zatvori, ali se nadala da je sad sigurna!

Muškarci stigoše do ormara i opipaše medu odjećom ne bi li našli nekoga tko se tamo sakrio. G. Wilton glasno uzvikne.

"Papiri su nestali! Bili su u ovom džepu! Nema im ni traga. Brzo, moramo pronaći lopova i uzeti ih natrag!"

Muškarci nisu opazili da je ormar bio dublji nego inače. Odmakli su se od njega sada kad su bili si -gurni da tamo nema nikog i počeli tražiti po sobi.

Dosad su sva djeca, osim Georgea, bila na dnu otvora. Stajali su u tajnom prolazu, nestrpljivo očekujući da George side. Jadna George je tako brzo silazila da joj se odjeća zakačila za jedan od držača stuba pa je stajala u jako opasnom položaju pokušavajući je otkačiti.

"Hajde, George, za ime Božje!" viknu Julian.Timothv je skakao po zidu, Osjetio je strah i

uzbuđenje djece koja su čekala i to ga je uznemirilo. Htio je Georgea. Zašto ona nije došla? Zašto je osta-la gore u mračnoj rupi? Tim je bio nesretan zbog nje.

Zabacio je glavu i tako žalosno počeo zavijati da su cljeca divlje skočila.

"Šuti, Tim!" reče Julian.

150 Tajna formula Djeca su otkrivena 151

Tim ponovno počne zavijati i učas ih okruži čudan zvuk jeke. Anne se prestravila i počela plakati. Timothy je nastavio zavijati i zavijati. Jednom kad bi počeo zavijati, bilo ga je teško zaustaviti.

Muškarci u spavaćoj sobi čuli su neobičan zvuk i začudeno'su zastali.

"Sto je sad to?" reče jedan,"Zvuči kao da pas zavija iz dubine zemlje", reče

drugi."Smiješno!" reče g. WUton. "Izgleda kao da dolazi

iz ormara."Krene do ormara i otvori vrata. Tim je u tom

trenutku posebno žalosno zavijao, i g. Wilton pos-koči. Ude u ormar i opipa pozadinu. Hrastova vrata popuste pod njegovom rukom i on osjeti da su otvorena.

"Tu je nešto čudno", vikne g. Wilton. "Donesi mi baterijsku svjetiljku sa stola."

Tim ponovno počne zavijati i g. Wilton se naježi! Timmovo zavijanje zvučalo je strašno. Jekom se pe-njalo po otvoru i upadalo naglo u ormar.

G. Thomas dohvati svjetiljku. Muškarac posvijetli zadnju stranicu ormara i uzvikne.

"Pogledaj ovo! Ovdje su vrata! Tko zna kamo vode?"

Gospoda Sanders koja je sve to gledala ljuta i iznenađena, bijesna Što su joj razvalili vrata, dođe do ormara.

"Bože!" reče ona. "Znala sam da ormar ima lažnu

zadnju stranicu - ali nisam znala da su iza još jedna vrata! Mora da je to ulaz u tajni prolaz kojim su se nekad davno ljudi služili."

"Kamo vodi?" grubo upita g. WIlton."Bog zna!" reče gđa Sanders, "Nikad me nisu za-

nimale takve stvari.""Hajde, moramo siči dolje", reče g. Wilton osvjet-

ljavajući svjetiljkom četvrtastu mračnu rupu. Ugle-dao je na kamenom zidu učvršćene željezne ručke-Ijestve. "Ovuda je lopov otišao. Nije mogao daleko stići. Idemo za njim. Moramo se ponovno dokopati tih papira!"

Nije prošlo mnogo i dva su se muškarca ljuljala na uskoj izbočini opipavajući nogama željezne držače. Silazili su sve niže i niže, pitajući se kamo idu. Ispod njih nije bilo zvuka. Bilo je jasno da je lopov pobje-gao!

George se konačno spustila. Tim ju je zamalo obo-rio od radosti. "Ti, smiješna starino!" reče ona. "Mislim da si odao naš tajni prolaz! Brzo, Ju -moramo ići jer će nam muškarci biti za tren za peta-ma. Sigurno su Čuli Timovo zavijanje!"

Julian uhvati Anne za ruku. "Dođi, Anne", reče on. "Moraš trčati najbrže što možeš. Požuri sad! Dick, drži se uz Georgea."

Njih je četvero brzalo po mračnome niskom pro-lazu. Kako su dugačak put morali prijeći do kuće! Kad samo prolaz ne bi bio tako dug! Dječja su srca bolno lupala dok su posrćući žurili putem.

152 Tajna formula

JuKan je stalno osvjetljavao put pred njima, a Dick je svijetlio u njegova leda. Napola vodeći napola vukući Anne, Julian je žurio naprijed. Iza sebe su začuli povik. "Pogledaj! Ispred je svijetlo! To je lopov! Dođi, brzo ćemo ga uhvatiti!"

17. Dobri stari Tim

"Požuri Anne. Daj, požuri!" vikao je Dick, koji je bio odmah iza nje.

Jadnoj Anne bilo je teško držati korak s njima. Julian ju je vukao, Dick gurao pa je zamalo pala dva-tri puta. Dah joj je postao glasno stenjanje i osjećala je da će prsnuti.

"Moram se odmoriti!" zadihano je izgovorila. Ali nije bilo vremena za to jer su dva muškarca jurila za njima! Stigli su do proširenog dijela s kamenom klupom, i Anne je pogleda žudno. Ali, dječaci su je požurivali.

Iznenada je djevojcičina noga zapela za kamen i Anne je pala. Gotovo je povukla i Juliana za sobom. Pokušala je ustati i počela je plakati.

"Ozlijedila sam nogu! Uganula sam je! Juliane, boli me, ne mogu hodati!"

"Ali, dušo, ti jednostavno moraš nastaviti hodati", reče Julian kojemu je bilo žao sestre, ah je znao da će ih uhvatiti ako ne bude čvrst. "Žuri koliko god

y v II

rnozes.No Anne nije mogla ići brzo. Plakala je od boli i

šepala je uz njih tako sporo da je Dick gotovo pao preko nje. Dick baci pogled unatrag i vidje svjetlost

154 Tajna formula Dobri stari Tim 155

dvojice muškaraca, koja je postajala sve bliža. Tko zna što će oni uraditi?

"Ja ću ostati ovdje s Timom i držati ih podalje", reče iznenada George. "Evo, drži ove papire Dick! Mislim da su to oni koje smo tražili, ali nisam sigur-na dokle god ih ne vidimo pod svjetlom. Našla sam ih u džepu jednog kaputa u ormaru."

"Kriste!" reče Dick iznenađeno. Uzme listove papira i stavi ih ispod svoga pulovera kao i George prije ispod svoga. Bili su preveliki da bi ušli u džepove njegovih hlača. "Ja ću ostati s tobom, George, ostalo dvoje neka idu naprijed."

"Ne. Želim da se papiri odnesu na sigurno, za slučaj da su očevi", reče George. "Kreni, Dick! Ja ću ostati ovdje s Timom. Bas ovdje gdje hodnik skreće oko ovog urušenoga dijela. Natjerat ću Tima da laje kao lud."

"A što ako muškarci imaju pištolje?" upita sum-njičavo Dick. "Mogli bi ga upucati."

"Kladim se da nemaju", reče George. "Daj, kreni, Dick! Oni su gotovo ovdje. Eno svjetla njihovih svjetiljki."

Dick požuri za Anne koja je posrtala. Reče Julianu što je George predložila. "Dobro! reče Julian."Ona je zaista izvanredna -- ničega se ne boji! Zadržat će muškarce dok ja ne odmaknem s jadnom Anne."

George je čučala iza urušenog dijela držeći ruku na Timovoj ogrlici i čekala. "Sad, Tim!" šapne mu. "Laj najjače Što možeš. Sad!"

Timothv je dotad režao, ali na Georgeovu nared-bu otvori svoja velika usta i zalaje. Kako je samo lajao! Imao je jednostavno strašan glas, i lavež je odjekivao uskim mračnim prolazom. Užurbani ljudi, koji su bili blizu urušenog komada prolaza, stanu.

"Ako prođete ispod ovog dijela, pustit ću svog psa na vas!" vikne George.

"To viče dijete", reče jedan muškarac drugome. "Samo dijete! Hajdemo!"

Timothv ponovno zalaje i povuče ogrlicu. Silno se želio dočepati tih ljudi. Svjetlost njihovih svjetiljki zasvijetli iza zavoja. George pusti Tima i veliki pas pojuri sretno iza zavoja u susret svojim neprijatelji-ma. Oni ga iznenada ugledaše pod svjetlom svojih svjetiljki. Bio je to uistinu zastrašujući prizor! Tim je bio velik pas, a sad je bio i ljut pa su mu se sve dlake na leđima i vratu nakostriješile, Što ga je učinilo golemim. Iskeženi zubi blještali su na svjetlosti svjetiljke.

Muškarcima se opće nije svidio. "Ako se približite samo još jedan korak, naredit ću svom psu da vas napadne!" vikala je George. "Čekaj, Tim, čekaj! Stani dok ti ja ne kažem."

Pas je stajao osvijetljen baterijskim svjetiljkama, duboko režeći. Izgledao je jako opasno. Muškarci su ga sumnjičavo gledali. Jedan od njih zakorači prema naprijed, ali ga je George čula. Odmah vikne Timu.

"Drži ga, Tim, drži ga!"Tim skoči čovjeku za vrat. Potpuno ga je iznena-

156 Tajna formula Dobri stari Tim 157

dio i čovjek je tupo pao na pod, pokušavajući ga odgurnuti. Drugi mu je muškarac pomagao.

"Pozovi svog psa ili ćemo ga ozlijediti!" vikao je drugi muškarac.

"Puno je vjerojatnije da će on ozlijediti vas!" reče George izlazeći iza stijene i zabavljajući se. "Tim, pusti ga."

Tim se udalji od muškarca kojega je napao, gleda-jući svoju gospodaricu kao da je htio reći: "Tako sam se dobro zabavljao! Zašto si to pokvarila?"

"Tko si ti?" reče oboren muškarac."Neću odgovarati na tvoja pitanja", reče George.

"Savjetujem vam da se vratite na Kirrinovu farmu. Ako se usudite poći ovim prolazom, ponovno ću pustiti svog psa na vas - ali će sljedeći put napraviti vise štete."

Muškarci se okrenuše i vratiše se putem kojim su došli. Ni jedan od njih nije htio ponovni susret s Timom. George je Čekala, a kad se svjetlost njihovih svjetiljki više nije vidjela, sagne se i pogladi Timothvja.

"Hrabar, dobar pas!" reče ona. "Volim te, dragi Time, i ti znaš kako sam ponosna na tebe! Dođi, moramo sad požuriti za ostalima. Pretpostavljam da će ova dvojica muškaraca noćas istražiti ovaj prolaz. Kako će se samo iznenaditi kada otkriju gdje vodi i kad vide tko će ih dočekati!"

George je žurila prolazom, s Timom uza se. Imala je Dickovu svjetiljku i nije joj trebalo puno da

sustigne ostale. Zadihano im ispriča što se dogodilo. Čak se jadna Anne gušila od smijeha kad je čula kako je Tim oborio g. Wiltona na pod.

"Evo nas", reče Julian kad se hodnik završio ispod otvora na podu radne sobe. "Hej - što je ovo?"

Jarka svjetlost sijala je dolje u rupu i prekrivač i sag, koje je Julian pažljivo navukao preko otvora, sad su ponovno bili povučeni. Djeca su iznenađeno gledala gore.

Tamo je stajao ujak Quentin i ujna Fannv, i kad su ugledali dječja lica kako ih promatraju iz rupe, bili su toliko zaprepašteni da su zamalo pali dolje u rupu!

"Juliane, Anne! Sto za ime Boga radite tamo dolje?" zaviče ujak Quentin. Pomogao im je da se uspnu i četvero djece i Timothy konačno su bili na sigurnom u toploj radnoj sobi. Kako je bilo dobro ponovno osjetiti toplinu! Približili su se vatri najviše što su mogli.

"Djeco - što znaci sve ovo?" upita ujna Fannv. Bila je jako blijeda i zabrinuta. "Došla sam u radnu sobu da obrišem prašinu, a ovaj je dio saga popustio poda mnom. Kad sam podignula prekrivač i maknula sag, vidjela sam rupu - i rupu u panelima! I onda sam otkrila da ste svi nestali pa sam otišla po vašeg ujaka. Sto se dogodilo - i kamo vodi ta rupa?"

Dick izvadi listove papira ispod svog pulovera i pruži ih Georgeu. Ona ih uzme i preda svom ocu. "Jesu H to stranice koje ti nedostaju?" upita ona, Njezin se otac baci na njih kao da vrijede stotinu

158 Tajna formula Dobri stari Tirn 159

puta koliko su teške i to u zlatu. "Da! Da! To su te stranice -- sve tri! Hvala Bogu da su opet ovdje. Trebalo mi je tri godine da ih usavršim, a sadrže srce moje tajne formule, George, odakle ti?"

"To je jako duga priča", reče George. "Ti mu ispričaj sve, Juliane, ja sam umorna."

Julian počne govoriti. Ništa nije izostavio. Ispričao je kako je George pronašla g. Rolanda kako njuška po radnoj sobi - kako je ona bila sigurna da učitelj nije htio psa u kući jer bi ih mogao upozoriti na nje-govo kretanje po noći - kako ga je George vidjela da razgovara s dvojicom umjetnika iako je rekao da ih ne poznaje. Kako se priča nastavljala, ujak Quentin i ujna Fanny bili su sve više i više zaprepašteni. Jednostavno nisu mogli vjerovati u sve to.

Ali na kraju, tu su bili papiri, ponovno na sig-urnome, To je bilo divno. Ujak Quentin zagrli svoje stranice rukopisa kao najveću dragocjenost. Nije ih želio ispustiti ni na trenutak.

George ispriča kako je Timmy čuvao muškarce da bi djeca mogla pobjeći. "Tako, vidiš, iako si natjerao jadnog Tima da živi vani na hladnoći, daleko od mene, on nas je zapravo sve spasio, I tvoje papire", reče ona svom ocu, Čvrsto ga gledajući svojim bril-jantno plavim očima.

Njezinu je ocu bilo jako neugodno. Osjećao se krivim što je kaznio Georgea i Timothvja. Oni su bili u pravu što se tiče g. Ronalda, on je bio u krivu.

"Jadna George", reče on, "i jadan Timrny! Zao mi je zbog svega toga."

George nije bila zlobna. Sada kad su svi priznali da su u krivu, nasmiješi se svom ocu.

"Sve je u redu", reče ona. "Ali zar ne misliš da sam nepravedno kažnjena? G. Roland bi trebao biti dobro i propisno kažnjen. On to zaslužuje!"

"I bit će, sasvim sigurno će biti kažnjen", obeća njezin otac. "On je gore u krevetu prehlađen, kao što znaš. Nadam se da nije čuo ništa od ovoga jer bi mogao pokušati pobjeći."

"Ne može", reče George. "Zatrpani smo snijegom. Mogao bi nazvati policiju da dođu ovamo najbrže što mogu, kad se snijeg raščisti. Ja mislim da će druga dva muškarca pokušati veoma skoro istražiti tajni prolaz, da bi uzeli papire natrag. Što misliš, bi li ih mogli uhvatiti kad dođu?"

"Dapače!" reče ujak Quentin, iako je ujna Fanny izgledala kao da ne želi više nikakva uzbuđenja! "Slušajte sad, svi ste se smrznuh i mora da ste gladni jer uskoro je vrijeme objeda. Idite u blagovaonicu i sjednite pored vatre, Joanna će nam svima donijeti topao ručak. Onda ćemo porazgovarati o tome što ćemo napraviti."

Nitko nije rekao ni riječi g. Rolandu, naravno. On je ležao u krevetu i svako toliko zakašljao. George se išuljala gore i zaključala njegova vrata. Nije željela da on hoda po kući i prisluškuje ih!

Svi su uživaii u toplom jelu, postalo im je ugodno. Bilo je lijepo sjediti tako zajedno, prepričavati svoju pustolovinu i planirati što će uraditi dalje.

160 Tajna formula Dobri stari Tim 161

"Ja ću, naravno, nazvati policiju", reče ujak Quentin. "I noćas ću staviti Timmvja u svoju radnu sobu da dvojici umjetnika poželi lijepu dobro-došlicu!"

G. Rolanda je jako zasmetalo kad je vidio da su vrata njegove sobe zaključana. To si je poslijepodne utuvio u glavu da će se obuči i sići dolje. Lupao je po vratima Ijutito. George se naceri i pode gore. Ispričala je ostaloj djeci kako mu je zaključala vrata.

"Što se dogodilo, g. Rolande?" upitala ga je ljubaznim glasom.

"To si ti, George?" reče učitelj. "Daj, pogledaj što je s mojim vratima, hoćeš li? Ne mogu ih otvoriti."

George je spremila ključ u džep kad je zaključala vrata. Veselo odgovori g. Rolandu.

"Oh, g. Roland, nema ključa u vašim vratima pa ih ne mogu otključati. Idem ga potražiti!"

G. Roland je bio ljut i zbunjen. Nije mogao shvatiti zašto su mu vrata zaključana i zašto nema ključa. Nije ni slutio da sada svi znaju za njega. Ujak Quentin se smijao kada je George sišla i rekla mu za zaključana vrata.

"I bolje je da je zatvoren", reče on. "Sada ne može pobjeći."

Te su noći svi pošli ranije na spavanje, a Tima su ostavili u radnoj sobi da čuva otvor. G. Roland se sve više ljutio, potpuno zbunjen jer nije znao zašto mu nitko nije otključao vrata. Zvao je ujaka Quentina, ali došla je samo George. Nije to mogao shvatiti.

George se je, naravno, zabavljala. Natjerala je Timothvja da laje ispred vrata g. Rolanda i to ga je isto zbunilo jer je znao da je Georgeu zabranjeno da vida Timmvja tri dana. Divlje su misli prolazile nje-govom glavom. Je li moguće da je to zločesto dijete zaključalo svog oca, majku i Joannu, baš kao i njega? Nije mogao ni zamisliti Što se dogodilo.

Usred noći Tim probudi sve u kući divlje lajući. Ujak Quentin i djeca požuriše stubištem, slijedile su ih ujna Fanny i zapanjena Joanna. Fin su prizor sus-rele njezine oči!

G. Wilton i g. Thomas čučali su iza naslonjača u radnoj sobi, prestravljeni Timothvjem koji je lajao na njih koliko je god mogao! Timmv je stajao pored rupe u kamenom podu tako da dva muškarca nisu mogla onuda pobjeći. Domišljat Timmy! On je čekao u tišini dokle se god muškarci nisu išuljali iz rupe u radnu sobu. Pustio ih je i da pretražuju pitajući se gdje se papiri nalaze - a onda je skočio i stao pokraj rupe čuvajući je i sprječavajući muškarce da pobjeg-nu.

"Dobra večer, g, Wilton, dobra večer, g. Thomas" reče George ljubaznim glasom. "Jeste li došli posjetiti našeg učitelja g. Rolanda?"

"Znači on ovdje živi!" reče g. Wilton. "Jesi li ti bila danas u prolazu?"

"Da - i moji rođaci", reče George. "Jeste li došli tražiti papire koje ste ukrali mom ocu?"

162 Tajna formula Dobri stari Tim 163

Dva su muškarca šutjela. Znali su da su uhvaćeni. Nakon nekog vremena g. Wilton progovori.

"Gdje je g. Roland?""Hoćemo li odvesti ove ljude do g. Rolanda

ujače?" upita Julian namigujući Georgeu. "Iako je duboka noć, mislim da će mu biti drago da vas vidi."

"Da", reče njegov ujak odmah, prihvaćajući ono što je dječak namjeravao učiniti. "Odvedi ih gore. Timmy, ideš i ti."

Muškarci su slijedili Juliana gore, Timmy im je bio za petama. I George ih je pratila, cereći se. Predala je ključ Julianu, On otključa vrata i muškarci uđoše upravo kad je Julian upalio svjetlo. G. Roland je bio potpuno budan i zapanjeno je uzviknuo kad je ugledao svoje prijatelje.

Prije nego što su uspjeli progovoriti, Julian ponovno zaključa vrata i da ključ Georgeu.

"Lijepa skupina zatvorenika", reče on. "Ostavit ćemo starog Tima ispred vrata da ih čuva. Nemoguće je izaći kroz taj prozor, a i zatrpani smo snijegom ako budu bježali tuda."

Svi su se vratili u krevet, ali djeca nisu mogla zas-pati nakon svega tog uzbuđenja. Anne i George su šaputale u svojoj sobi, Julian i Dick u svojoj. Toliko je toga trebalo reći!

Sljedeći je dan svima donio iznenađenje. Policija je konačno stigla! Snijeg ih nije spriječio, odnekud su dobili skije i stigli su da pogledaju zatvorenike! To je bilo veliko uzbuđenje za svih.

"Nećemo ih odvesti, gospodine, dok se snijeg ne otopi", reče inspektor, "Samo ćemo im staviti lisice da ne bi pokušali kakav trik. Vi svejedno držite vrata zaključana i psa ispred vrata. Tamo će biti sigurni dan-dva. Donijeli smo im dovoljno hrane dok se opet ne vratimo. Ako im i ne bude dovoljno, tako im i treba!"

Snijeg se otopio dva dana poslije i policija je odvela g. Rolanda i ostale. Djeca su to promatrala.

"Nema vise poduke za ove blagdane!" reče Anne raspoloženo.

"Nema više zatvaranja Timothvja izvan ove kuće", reče George.

"Ti si bila u pravu, George", reče Julian "Bila si bijesna, zar ne? - ah dobro je da si bila!"

"Opasna je ona, zar ne?" reče Dick iznenada grleći djevojčicu. "Ali je nekako više volim kad je opasna, zar ne, Juliane? Oh, George, mi doživljavamo tako divne pustolovine s tobom! Pitam se hoćemo li ih imati još?"

Hoće - u to nema sumnje!

Kraj