P H I L B O S M A N S

ŽIVJETI SVAKI DAN

Pratilac kroz godinu

2. i z d a n j e

K R Š Ć A N S K A S A D A Š N J O S T ZAGREB, 2002.

S A D R Ž A J

P R E D G O V O R IZDAVAČA 7

SI JEČANJ 9

Usrećivati ljude san je sretnih ljudi

VELJAČA 41

Zap očni sa smiješkom! Preživjet će samo optimisti

O Ž U J A K 71

Ustani iz noći bojažljivosti u novo proljeće

TRAVANJ 103

Sa svakim dobrim čovjekom na svijetu izlazi sunce

SVIBANJ 135

Jedino je ljubav dom u kojem možeš vječno stanovati

LIPANJ 167

Traži Duha radosti koji kao iskra prelazi od srca k srcu

SRPANJ 199

Imaš samo jedan život. Nadi vremena da budeš sretan

KOLOVOZ 231

Ne zaboravi lijepe dane. Inače neće nikada ponovno doći

RUJAN 263

Tko želi mijenjati svijet, najbolje je da započne od sebe

LISTOPAD 295

Voli ljude onakve kakvi jesu. Drugih nema

S T U D E N I 327

Neke stvari izgledaju kao katastrofa, a ipak su milost

PROSINAC 359

Reci hvala, mali čovječe, za svaku ljubav u kojoj si susreo Boga

6

P R E D G O V O R I Z D A V A Č A

O v i tekstovi Phila Bosmansa, složeni u godišnjak, imaju svoju

povijest . Pripovi jeda sam Phil B o s m a n s : »Šezdesetih g o d i n a

započeo s a m s ' V i t a m i n i m a za srce' na te lefonskom a u t o m a t u .

Č u o s a m da se telefonom može slušati horoskop. Pa sam poželio

učiniti nešto takvo - s poz i t ivnom p o r u k o m . D o b i o s am od

pošte lako pamtl j iv telefonski broj . Mis l io sam, sve to neće ići

d u g o , ali se pokaza lo kao trkaći konj .« T a k o je Phil B o s m a n s

t i j ekom više od dvanaest g o d i n a svakoga t jedna pripravl jao

kratki telefonski poticaj za život, u trajanju od s a m o tri do pet

minuta . Iako su neki od ovih tekstova u više ili m a n j e izmi­

j e n j e n o m obl iku ušli u kasni je knj ige, za ovaj su god i šn jak po

prvi put sveobuhvatno vrednovani, sačuvavši svoj izvorni oblik.

O s o b i t o umi jeće Phila B o s m a n s a upravo je u t o m e da zna

razgovarati s l judima, neposredno im se obratiti sa s impat i jom,

s j a j n o m uvjerl j ivošću, a neri jetko i s h u m o r o m , ali prije svega

s ist inskim poštovanjem i suos jećanjem: »Toliki ljudi koji trpe,

u svo jem se očaju obraća ju meni vjerujući da ja m o g u njihovu

nevolju odni jet i kao n e k o m čarol i jom. Ali ja to ne m o g u . Ja

n i s a m č u d o t v o r a c . J a s a m s a m o mal i čov jek , s a m o m a l a

krhot ina stakla kroz ko ju sija sunce.«

O v d j e predloženi tekstovi za svaki dan u godini upravo i

jesu p o p u t sunčanih zraka ko je m o g u doni jet i svjetlo u m r a k

ž i v o t a - z a h v a l j u j u ć i toj »ma lo j krhotini stakla« kroz ko ju sjaji

l jubav.

Svi tekstovi za ovo izdanje uzeti su iz flamanskoga i, ras­

poređeni po danima, razlomljeni na nekoliko kraćih od lomaka .

M o g u se složiti kao bro jni po jedinačni sjajni kamenčić i za

7

mozaik sa sveobuhvatnom s l ikom l judskog života. Ov i su tek­

stovi p o p u t uvi jek novih var i j ac i j a na o s n o v n u m e l o d i j u

l j u d s k o g a srca, k a o ž i v o t n o p o t r e b n i v i t a m i n i . S v o j u ć e

učinkovitost dakako izgubiti ako ih netko o d j e d n o m u z m e

previše. To vrijedi i za ovdje p o n u đ e n e v i tamine za srce: svaki

dan jedan tekst.

N e k a ovaj pratilac kroz g o d i n u b u d e svakodnevna p o m o ć

da bi se živjelo sa srcem, a to znači : iz l jubavi i za ljubav.

8

Siječanj

Z A J E D N O N A I S T O M E B R O D U

1. siječnja

N o v a god ina . Z a p l o v i m o za jedno.

S j ed imo na i s tome b r o d u . Svi ljudi

kao braća i sestre na i s tome brodu .

Ljudi koji za jedno plove.

Fantastičan san . S u n c e na nebu pleše.

R ibe u m o r u pjevaju. Svi ljudi

kao braća i sestre na i s tome brodu svijeta.

Slabi i jaki. Svi narodi i rase.

Jaki i slabi. S i romašn i i bogat i .

L j u d i koji za jedno plove

kao braća i sestre na m o r u svijeta,

na i s tome s u n c u , na istim valovima,

s v jetrom, protiv vjetra, svi na j e d n a k o m vremenu .

Plove za jedno .

N e m a više s labih i j ak ih , niti s i romašnih i bogat ih .

N i t k o više neće biti bačen s pa lube ,

nitko više s am ostavljen u zadnjo j p o d r u m s k o j rupi

da umre od gladi .

N e m a više rata o k o k o m a n d n o g mosta .

Na palubi se pjeva. Svi su zaštićeni i s igurni .

Fantastičan san.

Z a š t o m o r a m ustati i gledati kako brod,

teško oštećen, plovi bez orijentacije?

Zaš to č u j e m idealiste i proroke u brodu

kako očajni dozivaju l jude sa srcem?

Hoćeš li ga ti doni jet i sa s o b o m u brod,

svoje vlastito srce?

10

D A J I M R U K U

2. siječnja

Ž e l i m od svega srca d o b r u g o d i n u .

D o b r u g o d i n u za tebe i za sve l jude.

Pruži d r u g i m a ruku, i o n i m a k o j i m a već d u g o

nisi već s t i snuo ruke.

Pruži im ruku sa srcem p u n i m dobr ih i iskrenih želja,

ne želja p o p u t lijepe maske što je na sebe,

na ružno lice, stavlja licemjer.

Nap i š i razglednicu, zalijepi na nju pol jubac .

Z a p o č i n j e nova god ina . Učini iz nje d o b r u god inu .

N e k a se osjeti tvoja dobrota i s rdačnost

k o d kuće , u školi , na r a d n o m e mjes tu .

Dokra jč i svaku svađu. Z a u z d a j otrovni jezik.

Usreći svog muža, svo ju ženu, svoju djecu,

usreći ih d je l ima, ne s a m o ri ječima,

jer i ti trebaš nj ihovu sreću

da bi s a m bio sretan.

N i k a d ne traži sreću s a m o za sebe,

s a m o m e d u vlastita četiri zida.

Pomozi stvarati svijet u ko jem ć e m o se

ne s a m o podnos i t i nego istinski voljeti ,

svijet u k o j e m će biti mjes ta za o smi jeh ,

za cvijet, za srce,

za k o m a d i ć neba na zemlji .

11

V R I J E M E Z A S R E Ć U

3. siječnja

N o v a g o d i n a neka b u d e najsretnija g o d i n a

tvojega života. N a đ i vremena da budeš sretan.

Ti s i čudo na o v o m e svijetu,

čudo koje je kadro preobražavati .

Jedinstven si, poseban , nezamjenljiv.

Z n a š li to? Zaš to se ne diviš,

zašto se ne raduješ , iznenađen nad s a m i m s o b o m

i nad svima d r u g i m a o k o sebe?

Z a r te n imalo ne raduje š to živiš?

Zar je toliko po sebi razumlj ivo to što smi ješ živjeti,

što imaš vremena za p j e s m u i ples

i za to da budeš sretan?

C e m u trošiti vr i jeme

jureći za novcem i i m e t k o m ?

Č e m u uvijek iznova započinjat i novu svađu ,

čemu se dosađivat i ,

čemu dodi javati s i g l u p i m razgovorima,

čemu bježati iz j e d n o g užitka u drugi

i č emu spavati kad sija sunce?

N a d i , dakle, vremena da budeš sretan.

Vri jeme nije brza cesta između kolijevke i groba ,

nego prostor da se parkiraš na suncu.

G o d i n e nisu kilometri koje bi trebalo prevaliti,

nego je svaka g o d i n a , pa i ova nova g o d i n a ,

dar iz Božje ruke, besplatno darovan.

/.ar da onda ne budeš sretan?

12

4. siječnja

K A K O Z A P O Č I N J E B O L J I S V I J E T

Z n a m o se tužiti na loša vremena

i na kruti , nemi losrdni svijet.

Ali tužiti se ne pomaže .

Svi jet je zao , okrutan , nemilosrdan s a m o zato

š to su zli, okrutni , nemilosrdni l judi

koji ga nastavaju.

O zemlji se ne od luču je u nebu ili u paklu ,

o njo j o d l u č u j u jed ino ljudi

koji na njoj žive - l judi kao ti.

Svaki je čovjek odgovoran .

Bo l j i svijet ne p a d a s neba.

Bolj i svijet m o r a š izgrađivati s am.

N e svoj im novcem, svoj im z n a n j e m ,

svo jom moći ili svo j im d o b r i m položa jem,

nego svo j im srcem, svo jom d o b r o t o m ,

s v o j o m srdačnošću i s p r e m n o š ć u p o m o ć i .

Za neki bolji svijet postoj i

s a m o jedan dobar početak: poći od sebe!

O s l o b o d i sebe, svoje bližnje,

svu svoju okol icu

iz kandža sebičnosti .

T a d a će nova g o d i n a za tebe i za sve rvoje

postati v r h u n s k o m g o d i n o m .

13

5. siječnja

S R E T A N

N a d i danas ma lo vremena . Vremena da budeš sretan!

Z b o g toga ne moraš ostavljati svoj posao ,

nego mu m o ž d a s a m o pristupiti malo drugači je .

Z b o g toga ne mora š ići u inozemstvo ,

niti ti je za to potreban novac.

Biti sretan. O v d j e i danas !

N a d i vremena da b u d e š sretan. To znači:

ostaviti po strani svaku svađu, sve, pn i male trzavice.

Pokušaj j e d n o m biti po sebno dobar,

po sebno drag i p o s e b n o srdačan.

T a d a ni d r u g i m a neće biti teško voljeti te.

Pokušaj biti d r u g i m a na radost ,

neka vrsta dara, svagdanjega dara.

T a d a ćeš doživjeti d ivne stvari.

D r u g e ćeš tada gledati drugači je , a možda će i oni postati

drugači j i pa ćeš i ti njih doživjeti kao dar, kao pravu milost .

D r a g i čovječe, želim ti presretnu godinu .

Bit ćeš sretan ako b u d e š zadovol jan s malo ,

ako ne budeš vjerovao svemu što piše u nov inama ,

ako se ne budeš privezao uz zlatno tele

i ako možeš zaspati u nas lonjaču.

Bit ćeš sretan ako nadeš vremena za stvari

ko je ne d o n o s e novac ,

ako još čuješ kako ptice pjevaju,

ako još vidiš cvijeće i drveće i zvijezde na nebu

i ako se još možeš svemu diviti , poput djeteta.

Eto , tol iko sreće ti želim.

14

K R I Ž A N J A I S E M A F O R I

6. siječnja

Ne možeš u životu voziti natraške.

Ne možeš d a n e proživljavati unatrag

i tako si vratiti najl jepše dane .

M o r a š napri jed. Iz d a n a u dan . Iz g o d i n e u g o d i n u .

Ne možeš se zadržavati,

ni tko se ne može zaustavljati .

I m a j ako m n o g o križanja.

Nailaziš na l jude i stvari.

M o ž e š doživjeti i nezgodu , katkad i pravi prasak.

Sukobl ju je š se s l jud ima koji su nalik o k l o p n o m vozilu.

N i k a d se ne miču s puta . U p o r n o osta ju u svojoj kolotečini .

Zakrče ti put i m o g u te j ako razljutiti.

I m a j ako m n o g o križanja. Pazi na semafore .

C r v e n o , to su životna svjetla za kočenje .

Iza njih se ne m o ž e dalje: neuredna pohlepa ,

utjelovljeni ego izam, bolesna zavist.

Iza toga prestaju putovi a započin ju ponor i .

S r d a č n o s t , želja za pomiren jem, spremnos t p o m o ć i ,

b lagost - n j ima se semafori tvojega života

prebacu ju opet na zeleno, i tvoj se pu t opet nastavlja.

Bud i srdačan i l jubazan u s v a k o d n e v n o m o p h o đ e n j u

s l j u d i m a i s tvarima.

N e k a m o t o r tvojega srca bude uvijek topao .

Ne zaboravi da posto j i s a m o jedan kl juč za pal jenje,

a to je l jubav.

15

PRAVI N A P R E D A K

7. siječnja

Z a p o č e l a je nova god ina .

Već s m o u njo j .

O p e t od nje sve očeku jemo .

Ali dobro u p a m t i m o :

Blagostanje i sreća ne pada ju tek tako s neba.

Blagostanje može izrasti iz teškoga rada,

a sreća izrasta jed ino iz srca,

iz dobrote i srdačnost i ,

j e d n o m riječju: iz ljubavi prema bl ižnjemu.

Pravi se napredak ne sastoji

u još više komunikac i j ske tehnike,

u još više b io tehnike,

genetičke tehnike, medic inske tehnike,

nego u t o m e da ljudi na zemlji

pos tanu bol j i , srdaćnij i , sretniji .

Bez ljubavi prema bližnjemu

kultura nema nikakva smisla.

Bez ljubavi p r e m a bl ižnjemu ni mi u novoj god in i

n i smo ništa drugo nego d o b r o odjeveni barbari .

S p a s i m o novu g o d i n u

iz pandža sebičnosti .

N e k a l jubav prema bl ižnjemu postane m o d o m ,

m o d o m nove g o d i n e .

L6

D O N E S I S U N C E

8. siječnja

Ž i v o t je kratak, j ako kratak.

Svi jet je malen, j ako ma len .

Svi s t a n u j e m o u i s tome selu ko je se zove Zeml j a .

N a š najbliži sus jed jest Mjesec .

Z a š t o i dal je živjeti u svađi , č e m u se i dal je boriti

z b o g k o m a d i ć a zeml je , g o m i l e novaca ,

za viši položa j , protiv riječi ko ja ranjava?

S t a n u j e m o u m a l o m selu ko je se zove Z e m l j a ,

a to ni je nikakav raj , kao što i sam znaš .

J e d n a g o d i n a započne i opet brzo završi.

Vri jeme je kratko. Uč in i od njega o n o na jbol je što možeš.

O v i h s m o d a n a preplavili d r u g e m n o g i m topl im žel jama.

Ali o n e će postati h ladne ako još danas ne odlučiš

učiniti svaki dan nešto za druge . S to?

Od g o d i n e š to t i j e j o š preostala

dones i im svaki dan » sunce« .

O n o je iza obzora tvojega srca i čeka:

sunce tvoje srdačnost i i d o b r o t e .

D o n e s i ga . Ne daj mu zaci u ob lake lošeg raspoloženja,

u mag lu ravnodušnos t i , u noć nepovjerenja .

D o n e s i sunce za svakog čovjeka

ko jega ćeš ove g o d i n e susresti .

Primi ga u svoj život k a o dar, kao pravu radost .

Za jednički će život tada postat i b l a g d a n o m .

Ta i nije riječ ni o č e m u d r u g o m e nego o sreći,

0 b lagdanu u s v a k o m l j u d s k o m srcu,

1 u tvo j emu također.

9. siječnja

Z a p o č n i svaki dan kao novi čovjek.

N e k a svaki dan p o n o v n o pos tane tvoj prvi d a n ,

tvoj »najprvi j i d a n « , dan prije svakog drugog dana .

Jučer i svi raniji dan i i god ine prošli su,

pokopan i u vremenu .

Na n j ima ne možeš više ništa izmijeniti .

B i l o je lomova? Ne povlači ih uokolo sa s o b o m .

Jer oni će te iz dana u dan ranjnvnii

i na kraju više nećeš moći živjeti.

I m a l o m o v a ko je ćeš predati u Bož je ruke.

I m a lomova koji m o g u zacijeljeti

iskrenim opra š t an jem.

A ima l o m o v a koje nećeš moć i zaliječiti

unatoč svoj l jubavi. N j i h mora š ostaviti gd je j e su .

M o r a t ćeš svaki dan započeti iznova.

To je umi jeće življenja.

Biti svaki dan nov kao sunčevo svjetlo.

Svakoga jutra ustati iz noći .

Svaki dan započeti iznova

s r u k a m a p u n i m nade i povjerenja.

Ali ne s jučera šn j im lomovima !

18

10. siječnja

O S T A T I M L A D

P o b r i n i se u novoj god in i

ne s a m o za svoju frizuru, za svoje zube

i za svu svoju vanjš t inu.

Pobrini se pona jpr i j e

za svoje srce i svoj d u h .

Jer ako srce i duh nisu s to pos to u redu,

nova g o d i n a će t i zadavati m n o g o briga,

i ti ćeš ostarjeti prije vremena.

S r c e i d u h najviše n a p a d a i p o k a p a sebičnost .

Seb ičnos t čini l jude u saml j en ima ,

o n a čini da oni j ako brzo ostare i izgledaju ružni.

Srce i d u h osta ju mlad i i puni života

ako ih i s p u n i m o l jubavlju i pr i jate l j s tvom.

A o t u p e i pos tanu ogorčeni

ako se u njih uvuku zavist i mržnja.

N o v u g o d i n u d o b i v a m o serviranu

u o b r o c i m a od po dvadeset i četiri sata.

N e sve o d j e d n o m !

U z i m a j k o m a d p o k o m a d .

Zami j e ša j u svaki dan m a l o sunca

i j ako m n o g o l jubavi .

T a d a će sve ići kao p o d m a z a n o .

19

S V A K I D A N Z A P O Č E T I I Z N O V A

N I K A K V O B O J N O P O L J E

71. siječnja

B u d i oprezan u s v o m govorenju .

Riječi su snažno oružje

koje može nanijeti veliku nesreću.

T v o j jez ik n ikada ne smi je blatiti d r u g e ,

tvoja velika usta nikad ne smi ju d ruge do tuć i .

Prihvati da drugi misle drugači je ,

da drugači je os jeća ju i drugači je govore ,

prije svega da su mladi drugači j i od stari j ih.

A k o s i nekoga ranio svoj im govoren jem,

kod kuće , na pos lu ili negdje drugd je ,

požuri se to što prije popravit i .

O p o r a , oštra riječ može

vrlo d u g o boljeti u srcu d r u g o g a .

B u d i pažljiv sa svo j im ri ječima, pun razumijevanja .

Riječi trebaju biti svjetlo

koje dovodi do istine i l jubavi.

Riječi trebaju pomir ivat i , zbližavati,

stvarati mir, budit i radost .

T a m o gd je riječi nemi lo s rdno posta ju o ruž j em,

tu ljudi jedni d r u g i m a bivaju neprijatelj i .

Obitel j i , poduzeća , škole, uredi posta ju bo j i š tem

gdje l judi m u č e svoje bližnje.

Život n a m je i suviše kratak

a naš svijet i suviše malen

da b i s m o od njega stvarali ratište.

2 0

72. siječnja

T k o želi nešto naučiti , t reba učitelja.

Učite l ja treba i onaj tko želi naučit i živjeti.

Ali vr i jeme učitelja je , čini se , prošlo .

N i t k o više ne želi da mu drugi

nešto kažu i pokažu.

Prošla su vremena kad se govor i lo :

» O t a c ili ma jka znadu to na jbol je .«

S a d a svi zna ju bol je .

Mi sjed imo u Bab i lonu . P o m e t n j a j e velika.

Sve više ljudi n e m a k i čme , n e m a pokretačke snage.

Ne snalaze se više u ž ivotu, ne izlaze na kraj s n j ime.

U m n o g i m za jednicama više ne ide.

Govor i se dosuše istim j e z i k o m ,

ali jedni d ruge ne razumi ju .

A m n o g e bi se poteškoće m o g l e izbjeći.

Razlog m n o g i h neusp jeha u ž ivotu jest

nedos ta tak karaktera, s amosv ladavan ja , o d g o j a srca.

Ž e l i š li živjeti d o b r o i s retno,

dopus t i da te drugi upozore i na pogreške.

Bud i radostan ako ti n i tko ne laska.

I zahvalan ako ti netko p o m o g n e i pokaže put ,

težak pu t do prihvaćanja i p redan ja s a m a sebe,

pu t do d o b r o t e i spremnos t i na pomiren je ,

put do života u služenju d r u g i m a .

21

P A Ž L J I V N A V L A S T I T E P O G R E Š K E

V O L I M T E , Č O V J E Č E

13. sijačnja

Ne možeš živjeti bez ljudi koji te vole, l judi koji t i

povremeno samoinic i ja t ivno daju do znanja :

Čovječe , vol im te.

To u braku znači j ako m n o g o .

Djetetu je to životna potreba.

A izvor sreće s v a k o m starcu.

K o m a d i ć zdravlja bolesniku.

Tiha utjeha u s m a l j e n o m u .

Ne mora ju to biti nikakve skupe pažnje.

Darovi se m o g u zloupotri jebit i i za to

da se l judi o m a m e , da više ne b u d e l jubavi.

Prava l jubav nalazi tisuću putova do srca bližnjega,

do putova na k o j i m a ćeš dati s a m a sebe , besplatno.

Ne možeš živjeti bez ljudi koji te vole.

Pogledaj , m o ž d a u tvojoj okol ini ,

u tvojoj neposrednoj blizini stoje ljudi u hladnoći

koji ne m o g u živjeti bez tvoje l jubavi.

K o m a d i ć njihove sreće držiš i ti u svoj im rukama .

K a d stojiš na grobu draga čovjeka,

najviše te bole upravo propušteni iskazi l jubavi ,

zaboravl jene pažnje.

J ed ina ut jeha koja seže daleko preko granica smrt i

jesu l jubav i s igurnost koje si pružao d r u g i m a

u njihovu životu.

J ed ino o č e m u je uistinu riječ jest:

l jubiti i biti sretan.

2 2

N E M A J E U T P v G O V I N I

14. siječnja

Z n a š li formulu sreće?

O n a se ne m o ž e kupit i , inače bi svi bogataš i bili sretni.

C e s t o i m a m d o j a m da j e točno upravo supro tno .

Sreće n e m a u trgovini,

niti se može uzeti kao tabletu ili prašak.

j e s i l i već pr imi jet io kako l judi znaju često reći:

» K a k o bih s a m o bio sretan da s am se oženio n e k o m

d r u g o m , da sam se udala za nekog drugog ;

da i m a m malo više novaca ili svoju kućicu ;

da me m a n j e muč i reuma; da . . . «

Ri je tko ćeš susresti čovjeka koji kaže:

» O , kako s a m bogat , kol iko s a m sretan!

I m a m d v a oka da g l e d a m tolike l jepote!

Dv i j e n o g e da h o d a m i s k a č e m .

M o g u pjevati i raditi , m o g u biti zal jubl jen.

U s e d m o m e sam nebu.«

Za sve s m o u o v o m našem svijetu pronašl i formulu.

S a m o ne i za sreću.

K a d b i se o n a m o g l a dobit i pr i t i skom na d u g m e ,

već b i s m o je d a v n o imali .

F o r m u l a sreće dolazi j ed ino iz srca.

Ali s a m o iz srca koje je - nasuprot svemu uob iča j enom -

j ednos tavno i poš teno , dobros t ivo ;

iz srca koje voli mir, koje ne potražuje vazda nešto,

nego je uvijek pr ipravno dati .

U d i u svoje srce i pogleda j

š to je u n j emu zapreka tvojoj sreći.

15. siječnja

U D V O J E

A k o si oženjen ili si udana , sve se d o g a đ a udvo je .

Mora š uvijek biti svjestan: mi s m o dvoje .

M o r a t ćeš udvo je kroza sve dobre i loše dane .

A k o ideš svo j im vlastit im putov ima,

ako kuješ vlastite p lanove

a ne obazireš se na d r u g e ,

ti si prikriveni neženja.

A k o si radi svog užitka dovedeš neku treću o s o b u ,

tvoj će ženidbeni vez ubrzo postati neizdrživim lancem.

Govor io ne znam kako li jepe riječi,

neće ti uspjeti tra jno prikriti da igraš

prljavu i prostu igru .

N e m a š prava živjeti bez d r u g e o sobe

s k o j o m si pred B o g o m i pred l jud ima

vezan za čitav život.

Sjeti se d a n a svog v jenčanja ,

kad ste za jedno bili u s e d m o m e nebu.

T a d a za tebe nije bi lo nikakvih prob lema,

jer si misl io da je sve jasno.

A l i dan v jenčanja nije kra j ,

nego veliki početak.

Bi t ćete sretni ako v a m l jubav b u d e dovo l jno j a k a

da se svaki dan iznova povjerite j e d n o d r u g o m e .

24

16. siječnja

2 5

J O Š D A N A S

D a n a s m o r a š biti sretan. D a n a s ,

ne sutra ili prekosutra , ili s l jedeće g o d i n e .

Želiš l i upoznat i s i gurno sredstvo

da nikad ne b u d e š sretan?

S a m o nepres tano razmišl ja j , pun žalosti i tuge ,

0 l i jepim d a n i m a koji su prošli .

1 v ječno čekaj na sreću

koja bi kad-tad trebala doć i .

Ne umišl ja j s i n ikada da bi b io sretan tek o n d a

ako bi bio u braku, a k o bi imao p u n o novaca,

lijep stan i dobar položa j .

A k o ne možeš biti sretan danas ,

n e m o j sebi zamišl jat i da će se sutra dogodi t i čudo .

Prestani d o s a d n o ponavl jat i svoje jučerašnje brige

i ne bud i beskor i sno t jeskoban za sutra.

Svo ju sreću tražiš predaleko,

kao š to p o n e k a d traž imo naočale

a s jede n a m na nosu!

Prava sreća nije neki fantastičan san ,

o n a nije ni s k u p a ni j ako daleko.

Sreća je sasv im blizu,

ali mora š je prepoznat i i naći.

I danas cvate m n o g o mal ih radosti

u tvojoj neposredno j blizini.

U m i j e ć e je s a m o otkriti ih

i biti za njih zahvalan.

17. siječnja

L J U D I K O J I S U J E D N O S T A V N O L J U D I

Pokuša j svaki dan iznova biti j ednostavno d o b a r čovjek.

N e t k o tko je dobar i srdačan prema sv ima

s ko j ima se susreće, a da to ne s p o m i n j e

i ne pravi iz toga kazalište,

N e t k o tko poznaje svoje s labosti ,

svoju osjetlj ivost, ćudl j ivost , svoju ograničenost

a da zbog toga ne gub i odvažnosti .

N e t k o tko zna zaboraviti s a m a sebe

i može podni jet i ako ga drugi zaborave.

Za zajednički život naš svijet danas

nužno treba takvih l judi,

j ednos tavno dobr ih l judi, j ednos tavno srdačnih ljudi

koji će te u d u ć a n u poslužit i sa smi j e škom,

koji iza šaltera neće izgubiti strplj ivost,

koji te u prometu neće ugroziti ,

koji neće eksplodirati ako pogriješiš .

Ne ljudi koji misle da će svijet propast i

ako svi ne plešu o n a k o kako oni sviraju.

Ne ljudi k o j i m a svi oni koji drukči je misle

baš i nisu sasvim normalni .

B o ž e , poštedi nas t ipova - ok lopnih vozila ko j i sve gaze,

tipova - trubača koj i sve nadglasavaju,

debelokožaca koje ništa ne može dirnut i .

Bože, daj n a m više l judi koji su j ednostavno - l judi.

2 6

U Z I M A T I I D A V A T I

18. siječnja

K a k o uo pće možeš biti sretan ako uvijek sve očekuješ

od drugih i svu krivnju svaljuješ na druge?

Život je davati i pr imat i .

Ali l judi su, čini se, navikli s a m o pr imat i :

» U z m i , možeš to tražiti, m o r a š to iskoristiti .«

I ubire se, i profitira, traži se i uz ima.

Svatko tko ti s tane na put , posta je ti nepri jatel j .

I ti se o d j e d n o m nadeš u sukobu sa sv ima ,

ljutiš se i prekidaš svaku vezu. Os jećaš se ugroženim.

Posvuda vidiš l jude koji ti žele zlo.

A zaboravljaš da si s a m sebi stvorio neprijatel je.

S r e ć a je zapravo s a m o d r u g a riječ za mir, zadovol j s tvo ,

prijateljstvo, radost . A to ti neće s a m o pasti u krilo.

Ne možeš ih od drug ih tražiti tek tako.

Ali ćeš ih dobit i besp la tno ako si i s am srdačan,

ako imaš povjerenja u d ruge l jude ,

ako l jubazno nastoj iš o k o l judi ,

ako - makar bio i u najvećoj nevolji , pa bila o n a

ne z n a m kako teška - sačuvaš vjeru da će j e d n o m

sve biti drukči je i dobro .

M o r a t ćeš započinjat i uvi jek iznova:

ne uzimati za sebe i ne postavl jati zahtjeve,

nego davati , p o m a g a t i , tješiti d ruge ,

a sebe sama pr i tom zaboravit i .

Pada ćeš j ednoga dana osjetiti kako toplo sunce sja

u tvoje s i romašno l judsko srce, i to će ti godi t i . I bit ćeš sretan.

27

B L A G O S L O V Z A D R U G E

19. siječnja

P i s m a j e d n o g t jedna. J e d n a udovica piše:

»Sasv im s a m pri kraju. Imala s a m prošlost

kao u jef t inim r o m a n i m a . A sada?

N a p u š t e n a , usaml jena , ni za šta korisna.

T j e š i m se pomiš l ju na s amoubo j s tvo .

N e m a m nikoga . O n i koje i m a m plešu,

kako kaže Bibl i ja , o k o z latnog teleta.«

M u ž s troje d jece , čija je žena otišla s d i rektorom ureda

u k o j e m je radila: » S a d a s tanuje s nj im i sve je ostavila.

Ima t o m u četiri mjeseca.

Ne m o g u se s t ime pomir i t i , ž ivim s a m , bez snage.

I što je na jgore , još uvijek je vo l im.«

Z n a š l i da život za sve više l judi ,

unatoč svemu blagos tan ju , posta je kalvarija?

Razočarani , prevareni, poniženi , izdani, odbačeni ,

oni više ne vide nikakva izlaza.

Zaš to l judi pos ta ju tako teški jedni d r u g i m a ,

zašto nanose jedni d r u g i m a toliko briga i trpljenja?

Zaš to ne m o g u jedni za d ruge

biti uvi jek na radost , milost?

Razmis l i o t o m e i pokuša j svo jom d o b r o t o m

biti blagoslov za druge , za one koji trpe,

koji su usaml jeni , koj i u svojoj napuštenost i

traže bližnjega, ruku , srce.

28

20. siječnja

N E S R E T N I N I K A D N E U S R E Ć U J U

Ne smi ješ biti nesretan. To mi s e ne sviđa.

Jer a k o si ti nesretan, unesrećivat ćeš i d ruge .

Svaki čovjek i m a p o n e k a d dovol jno razloga

da b u d e j ako pot iš ten.

Č o v j e k u prijatelju nešto se d o g o d i l o , doživio je

neko teško razočaranje, obo l io je, možda je na u m o r u .

N j e g o v o trpljenje posta je tvoje,

ti trpiš za jedno s n j ime. S p r a v o m .

A l i sasvim je drugač i je ako s a m sebi zagorčavaš život

z b o g sitnih svagdašnj ih neočekivanih događa j a :

zakasnio si na vlak; d o b i o si prevelik račun;

ogrebot ina na a u t o m o b i l u ; izostalo pr iznanje ;

opora riječ ko ja te je povri jedila ; poziv koji nisi p r imio ;

tvoj m u ž koji te više ne voli tako strastveno;

tvoja žena koja je n a v o d n o bez ikakva razloga

posta la tako razdražljiva; itđ.

S t o t i n u stvari m o ž e te j ako opteretit i .

Ali ona j tko vidi s a m o svoju l jutnju , ne vidi ništa d r u g o .

T k o se sav raspline u svo j im br igama, propast će.

T a k o ćeš unesrećiti ne s a m o sebe

nego i svoje u k u ć a n e i sve svoje drage .

T v o j u će okol inu tada pritiskati težak teret.

T o s e n e smi je dogod i t i . N e smiješ biti nesretan.

Jer tada više nećeš biti kadar usrećivati druge l jude,

sve jedno o k o m e se radilo.

A to je tvoja ž ivotna zadaća : usrećivati.

S a m o sretni ljudi m o g u usrećivati d ruge .

21. siječnja

3 0

K O D S R E T N I H L J U D I

22. siječnja

C e s t o s a m se već p i tao :

Z a š t o su neki l judi sretni a drugi nesretni?

Tragajući za na jdub l j im raz loz ima čovjekove sreće,

n ikad kao razlog n i sam pronašao novac, imetak,

raskoš, dokol icu , dob i t ,

zabavu i slavljenje, uživanje.

N a p r o t i v , kod sretnih ljudi

uvijek s a m nalazio

radost u ma l im stvarima, j ednos tavnos t .

L u d a pohlepnost n j i m a je s trana.

O n i žive s igurni da ima ju razlog da žive -

i cilj života.

K o d sretnih ljudi

n ikad nisam pronašao n e u m o r n u jurnjavu,

za sop l jeno trčanje za z latnim teletom,

nikada prisilu da sebe stave na scenu

i sami sebe veličaju.

O n i su nadpros ječno poš teni ,

otvoreni i nekompl ic i rani .

Sretni l judi pos jedu ju d o b r u dozu h u m o r a .

O n i m o m o g u ć u j e nasmijat i se ,

ka tkad čak i vlastitoj nevolji .

31

P O N O V N O P O S T A T I S I R O M A Š A N

D r a g i h , veselih, gosrol jubivih ljudi -

njih se više ne nalazi tako često.

M e d u b o g a t i m a i prezasićenima više ih se

gotovo uopć e ne nalazi.

O n i koji žive u fotel jama, koji se voze u luksuznim

a u t o m o b i l i m a , koji s tanuju u v i lama iz snova,

koji putu ju na o d m o r u sve udal jeni ja mjesta ,

koji »zarade« o n o što traže i koji sebi m o g u kupit i sve

o čemu sanja ju , oni često izgledaju tako sagorjeli ,

tako u m o r n i od života.

J edan mladić sa s j a jnom kar i jerom, u s p j e h o m , i m e t k o m ,

sa sv ime što si može poželjeti, govori mi :

» N e m o g u živjeti, učinit ću kraj , sit s am svega.«

Jedan d o b r o sređeni čovjek započinje ovaj t jedan liječenje

spavanjem. Psihijatri su oči to nemoćni .

V j e r u j e m da se čovjek m o r a odreći svega

da bi opet m o g a o u svemu uživati.

Srce malakše , vene i smežurava se ako je na lancu pohlepe,

bogatstva, raskoši.

A k o živiš u svijetu novca i potkupl j ivost i ,

vezan si t i sućama veriga.

Izgubit ćeš svoju spontanos t , svoju ž ivotnu radost .

Postani p o n o v n o s i romašan, o s lobođen .

Postani ope t kao dijete. O s l o b o d i se pohlepe ,

da bi imao i pos jedovao uvijek više.

Biti s i romašan znači : sreću očekivati ne od o n o g a

što pos jeduješ , nego od onoga što možeš dat i ,

od bogatstva svojega srca.

M I S L I P U N E S U N C A

Z n a š li da ti sreća na jvećim di je lom

ovisi o tome na koga misliš?

Jesi li već razmišl jao o t o m e

kako nemaš pravog teka ako tumaraš u o k o l o

ispunjen s u m o r n i m mis l ima?

A k o razmišljaš o nesreći i udarcima sudb ine

koji bi te mogl i zadesiti , više ne možeš spavati .

Posljedice sumorn ih misli : bivaš potišten,

t jeskoban, ž ivotno u m o r a n .

N e m o j nikada reći ili pomisl i t i :

Ionako n e m a m nikakve šanse.

O p e t ću se razboljeti . N i š t a mi ne uspi jeva.

Ne m o g u više. Star s a m . S i romašan. Izgubl jen.

Ako tako razmišl jaš, p o p u t magneta privlačiš

nesreću i udarce sudbine .

Pobr in i se za dobre , svježe, opt imis t ične misli ,

za misli p u n e sunca .

U svim s i tuac i j ama uvijek treba misliti:

»A ipak sunce sja!«

Misli p u n e sunca udeseterostručuju

m o ć tvojeg razuma i snagu tvoje volje

i od tebe čine sretna čovjeka.

3 2

N I K A D A N E I Z G U B I T I O D V A Ž N O S T

N e smi ješ prebrzo gubit i odvažnost .

Z n a m , poteškoće su ka tkad tako ubi tačne

a udarci sudb ine tako obeshrabru juć i

da više ne vidiš izlaza.

Više ne znaš ni kako ni k a m o .

Svega ti je previše, sve ti je m r s k o .

T a d a i sam postaješ nesnosan i nepodnošl j iv ,

o sob i to za l jude u svojo j blizini.

S v e gledaš m n o g o crnje nego š to s tvarno jest

O b e s h r a b r e n o s t kao da na neki način koči

tvoje moć i rasuđivanja i snagu tvoje volje.

T o j e j ako opa sno .

To je pos l jednja pos ta ja pri je oča ja .

A k o zat im sve opet krene nabol je ,

nauči iz toga kao i skustvo za budućnos t :

n ikada se ne smi je izgubiti odvažnos t ,

d o g o d i l o se ne znam što!

Svo je poteškoće uvijek p romat ra j

s a s tanovi tog o d m a k a ,

kao da su to poteškoće nekog d r u g o g a .

T a d a ćeš sve vidjeti jasni je .

T a d a ćeš p o n o v n o otkriti sv i jede trenutke.

I n ikad nećeš zaboraviti :

iza svakog oblaka nalazi se sunce .

23. siječnja 24. siječnja

V L A S T I T I P R O I Z V O D

25. siječnja

Bit i sretan baš i nije tako teško.

Č a k n i o n d a kad doživljavaš m n o g o nevolja

i sasv im zgrbljen koračaš p o d pri t i skom

i teretom svojih briga i p rob lema .

Sreću ne možeš n igd je kupit i .

Sreću s i mora š s am ostvariti ,

s am je moraš stvoriti .

S reća i nesreća tvoja su vlastita djeca,

d jeca tvojega srca i d jeca tvoje glave.

A k o neprestano misl iš na bolesti , na poraze ,

razočaranja, neusp jehe ,

ako s i svakoga d a n a po nekol iko puta prigovoriš :

» K o d mene sve ide n a o p a k o « ,

» M e n e nitko ne voli« ,

tada između sebe i svoje sreće gradiš zid.

I spuni svoju glavu opt imi s t i čn im mis l ima

i svoje srce i skrenom l jubavlju prema bl ižnjemu.

Naprav i pop i s stvari koje te vesele,

i budi zahvalan.

Potraži nekol iko l judi i budi prema nj ima,

danas , o sob i to f in .

N e k a tvoja okol ina , tvoj m u ž , tvoja žena,

tvoja djeca, tvoji sus jedi i kolege

vide tvoje svježe, s rdačno lice.

Opaz i t ćeš kako nalaziš mir i radost.

Već si na putu do sreće.

3 4

26. siječnja

T R I S T V A R I O D N E P R O C J E N J I V E V R I J E D N O S T I

N e m o j tražiti previše od života.

Zaus tav i , obuzda j svo ju čežnju da imaš uvijek više,

svoju strast za još više užitaka, u g o d e i raskoši.

Živjeti ne znači : sve poni jet i sa s o b o m , sve iskoristiti.

Želiš li sve imati i sve uživati,

na kraju nećeš uživati više ništa.

Seb ičn jak nije n ikada zadovol jan i uvijek je nesretan.

Sre tan ćeš biti tek o n d a kad budeš zadovol jan ma l im,

ako se možeš radovati sunčevu s ja ju ,

cvijeću i smi jehu djeteta ,

ako se budeš b r inuo za d r u g e više

nego za svoje m a l e n o g .

K o d nekih velikih ljudi d i v i m o se

nj ihovoj j ednos tavnos t i , veselosti i srdačnost i .

Ta jna n j ihove zarazne radosti i nj ihova vel ikog

zračenja na l jude leži u nj ihovoj j ednostavnost i ,

nj ihovu s i romaštvu i n j ihovoj dobro t i .

O v o troje ne stoji p u n o novaca ,

ali je od neprocjenj ive vri jednost i .

N a u č i dakle biti j ednos tavan , bez potreba ,

ne zahtjevan, nego zadovol jan o n i m što imaš ,

i nauči biti dobar , jer d o b r o t a osvaja svako srce.

T a k o će i tvoje srce biti i spun jeno m i r o m ,

tako ćeš i s a m postat i sretan.

Č A S N O Č U V A J R I J E Č

27. siječnja

Na nas se svaki dan sručuje lavina riječi.

N a p a d a j u nas riječi s p lakata i prospekata ,

iz ilustriranih časopisa i debelih knj iga.

Zap l ju sku ju nas s radija i s televizije.

Ni jedan čovjek to ne može izdržati.

G d j e naći istinu u toj prašumi?

S t o će nas spasiti iz te neizmjerne pometn je?

Tol iko riječi bez sadržaja: prazne, šupl je i besmis lene.

Toliko riječi bez l jubavi:

krute, ranjavajuće, isi javajuće!

Tolike riječi iz bo lesnog d u h a ljudi

koje te nevjero jatnom drskošću hoće poučit i .

Živimo na rubu d u h o v n o g bankrota.

Riječi se zadaje smrtni udarac ,

tom d i v n o m sredstvu l judskoga duha .

Riječ je put koji vodi od čovjeka k čovjeku,

od srca k srcu. Ali taj put je miniran i urušen.

Unatoč svemu govorenju o di ja logu i komunikac i j i ,

između l judi više nego ikada nastaje kratki s p o j .

Časno čuvaj riječ, odnos i se prema njoj

sa s t rahopoš tovan jem.

Ispuni najpri je svoj duh d o b r i m mis l ima,

a tek o n d a kaži riječ.

I nikad ne propust i d o b r u priliku - šutjeti .

3 6

N E Č I N I T I O D S R E D S T V A C I L J

28. siječnja

S t o znači život d r u g o negoli biti d o b a r i srdačan

p r e m a drug ima?

Ili si već toliko mrtav da si zaboravio živjeti,

da si iz sredstva za život načinio cilj svojega života?

Istina je: mora š raditi i zarađivati novac da bi živio.

Cil j je živjeti. Živjet i sretno.

Ali, s u d b o n o s n a je zab luda u naše vr i jeme

da mnog i l judi sredstvo čine c i l jem.

Žive da bi radili, i prije svega da bi zarađivali novac,

što više novaca . I tako se zapleću u nerješive prob leme .

Temel j njihova života savršeno je kriv.

N e daj s e o b m a n u t i sv im t im z a m a m n o s t i m a

što ti nudi život uz napla tu .

Život je zapravo vrlo jednostavan.

Ako imaš jelo, odi je lo i s tan, što još o n d a hoćeš više?

Ne trebaš činiti više ništa nego biti radostan

i razveseljavati d r u g e .

N i k a d a n e m o j biti zavidan

o n i m a koji se d o d v o r u j u z l a tnom teletu.

O n i su isto tako glupi kao i z la tno tele.

T k o se u to upuš ta , s jedi u ti jesnoj tamnic i .

N e zaboravi živjeti, danas živjeti.

Misli na druge , ko je moraš voljeti,

n j ima mora š od sebe dati o n o na jbol je .

Ne zaboravi da t i je svaki dan darovan

kao vječnost da budeš sretan.

S V J E T L O I T O P L I N A

29. siječnja

D o b r o z n a m d a s e p o r u k a evanđelja

m n o g i m a danas javl ja u t m u r n o m svjetlu.

I susovu p o r u k u kadšto p o m r a č u j u i sumnj iče

čak i l judi koji bi zapravo morali za nju živjeti i boriti se.

O n i svako zlo ovoga svijeta povezuju s kršćanstvom.

Nal ik su k o n o b a r i m a velikog restorana

koj i , iako je kuhar pripravio d ivno jelo,

serviraju s a m o otpa tke .

iMnoge m o d e r n e teorije dolaze iz glave,

neri jetko iz glave kakvog smušenjaka .

S t v a r n o kršćanstvo dolazi iz Bož jega srca

i o b u h v a ć a sve l jude.

O n o nije s a m o svjetlo za razum,

nego svjetlo i topl ina za svega čovjeka.

V o l i m kršćanstvo,

jer u n j e m u ima mjesta za s labe l jude.

Volim evanđel je iznad svega, jer po n jemu

prvo mjes to pr ipada s i romas ima i pros jac ima.

Za m e n e Isusova p o r u k a nije ništa d r u g o nego p o t p u n o

razvijanje čovjeka na sv im područ j ima , b lagdan za l jude,

pod uv je tom da se on ne slavi na račun drugih.

O s i m evanđel ja , o s i m Isusa, l jubavi Bož je

koja je postala čov jekom,

ne v id im d r u g o g izlaza iz pometn je , zbrke l judi,

ne v id im ni j e d n o g j ed inog izlaza.

3 8

30. siječnja

3 9

P O M I R I T I S E

D a b u d e š bar m a l o sretan,

da imaš bar m a l o radosti na zemlji ,

moraš se pomir i t i sa ž ivo tom,

svoj im vlast it im ž ivotom onakv im kakav jest,

sada , u o v o m trenutku.

M o r a š se pomir i t i s a svo j im p o s l o m ,

s l jud ima o k o sebe,

s n j ihovim pogre škama i nedostac ima.

M o r a š biti radostan z b o g svojeg muža, svoje žene,

makar si u m e đ u v r e m e n u spoznao

da nisi p ronašao čisti ideal.

M o r a š se pomir i t i s g ran icama svojega novčanika ,

sa svoj im l icem, ko je nisi s a m sebi birao,

sa svo jom nadarenošću i oko lnos t ima svojega života,

makar k o d sus jeda bilo sve m n o g o bol je .

Pomiri se sa ž ivo tom.

Nalaziš se u svojo j koži

i više se ne možeš roditi u nekoj d rugo j .

Potraži mir s a s a m i m s o b o m ,

s a svo jom s u d b i n o m ,

sa svo j im u k u ć a n i m a ,

sa sv im bližnj ima, s B o g o m . . .

I naći ćeš mir, i pos ta t ćeš m n o g o sretniji.

V E L I K O U M I J E Ć E

31. siječnja

Z a r je tako teško biti sretan?

Zaš to mudrovat i , prigovarati , uzdisati , gunđa t i ,

jadati se i praviti lice kao da s m o popi l i litru octa?

Zaš to imati oči ni za što drugo os im za zle l jude

i strašne stvari?

Život je kao po la čaše d o b r a vina.

Pesimisti su potišteni jer je čaša napo la prazna,

a opt imist i sretni š to je do polovice puna .

N a j č e š ć e ovisi o tebi s a m o m e

jesi li sretan ili nesretan.

Ni je li fantast ično to š to smiješ živjeti,

što m o ž e m o razgovarati , gledati , pjevati , s lušati ,

što i m a m o ruke d a d a j e m o , d a p o m a ž e m o ,

noge da h o d a m o i srce da l jubimo?

M o g a o si biti i sli jep, g luh, hendikepiran.

M o g a o si biti neizlječivo bolestan.

D a , to je m o g l o zadesiti i tebe kao i m n o g e druge .

Pomis l i na to kad si ponekad loše raspoložen,

potišten, srdit i loše volje zbog

malih svagdanj ih nesklapnost i .

Veliko je umi jeće biti sretan!

40

1. veljače

4 2

T I S I Č U D O

2. veljače

Ti s i d ivan čovjek. N i t k o t i to još nije rekao?

U svojoj si duš i jedinstven, neponovl j iv .

Odv i j eka dovijeka n i tko neće biti takav kao ti.

I spod površine svoje svijesti nailaziš na č u d o

koje si ti s a m .

B u d i svoj ! Bud i to š to jesi!

To je nužno želiš li p l o d n o kontaktirat i s l judima.

Možeš za nevolju nositi istu od j eću , isti kaput .

Možeš raditi isti posao , imati iste hobi je .

Ali n e m o j se izjednačavati s d r u š t v o m u k o j e m u svi ljudi

trebaju reagirati u i s tom r i t m u , u r i tmu proizvodnje

i potrošnje , zarade i trošenja novca.

Budi svoj ! Budi to što jesi!

Z a t o se u svom životu bori

da postaneš s lobodan , s l o b o d a n od sive materi je ,

od m o n o t o n o g , ža losnog života.

L judi se guše u besmis lenim b r i g a m a za sporedne stvari

i g u b e svaku radost u ž ivotu . Treba se vratiti b i t n o m !

Prodri do č u d a koje živi d u b o k o u tebi.

Divi se opet p o p u t djeteta - s a m o m e sebi!

P i ta j se: za što živim?

Za novac, posao , ugled? Za što?

Stvoren si da l jud ima đoneseš l jubav i radost.

M o r a š svoj mali djelić svijeta pretvoriti u mali raj .

Od ljudi ne očekuj previše. Urad i sam!

Ti s i divan čovjek. Ti to možeš .

V E S E L O L I C E

Z a p o ć n i s a smi j e škom!

To š to si namrgođen ili žalostan

može biti i tvoja vlastita krivica.

T k o na sve g leda kao na krivo ili mrsko ,

p o p r i m a iskrivljeno, n a m r g o đ e n o lice.

Z n a š l i da je tvoje lice određeno

ponajpr i je za druge?

Ti ga ne trebaš gledati ,

o s im k o d sisanja i bri janja.

Z a p o ć n i svaki dan s veselim licem!

Postoji uza j amno djelovanje

između tvojega lica i tvojega srca.

Sve se m i j e n j a ako se izmijeni tvoje lice.

Na pos lu više nisi tako u m o r a n

ako ga obavl jaš opuš teno , nasmi jana lica.

D o b r e i l i jepe strane života

možeš uživati m n o g o više.

Za l jude o k o tebe izlazi sunce.

A k o ti se š togod i dogod i ,

imat ćeš više snage da se odupreš .

O t v o r e n o , na smi j ano lice

blagoslov je za tvoje bližnje.

Z a t o : zapoćni sa smi je škom!

H L A D N O ILI T O P L O S R C E

3. veljače

H l a d n a z ima j e nešto strašno.

Puno trpl jenja i m n o g o nevolje d o d e na l jude.

Ali s gr i janjem na ugl jen, na ulje ili plin

d a d e se otjerati z ima iz stana.

H l a d n o srce neš to je m n o g o strasnije.

N e t k o s hladnim s rcem u g r u d i m a ostaje sjeverni medvjed

i uz najtopl i ju kalijevi! peć . C d j e živi takav hladni čovjek,

tu i zrak posta je leden a svaka se radost ukoči od h ladnoće .

H l a d n o g srca ne možeš se smijat i , nema pomirl j ive,

srdačne riječi, n e m a n imalo sreće.

Č o v j e k s h l a d n i m srcem n e m a osjećaja .

Katastrofa za njegovu ženu, njegovu obite l j ,

za njegove bližnje.

Ž e n a s h l a d n i m srcem često je kruta , ogorčena ,

nepodnoš l j iva i p u n a predbacivanja p r e m a svojoj okolini .

Pri svakom dod i ru barometar raspoloženja

spušta s e o d m a h do dna .

H l a d n a srca pretvaraju naš svijet u ledenu pust in ju .

U njoj ne može ni j edan čovjek živjeti niti naći d o m .

Pogledaj m a l o vlastito srce.

Ne bi l i t a m o gd je živiš m o g a o širiti

malo više topl ine i l jubavi ,

pona jpr i je k o d malenih i s i romašnih ljudi?

4 4

S T V O R E N Z A R A D O S T

4. veljače

Z d r a v a filozofija života

po t rebna je s v a k o m čovjeku treba, pa i tebi.

M o r a š naučit i živjeti » igrajući se« , ovd je i danas .

Z d r a v a ž ivotna f i lozo f i j a

m o r a počivati na radost i i u skr snuću ,

ne toliko na s jenovitoj strani ove suzne dol ine .

S m r t n i slučajevi u obitelj i , g u b i t a k imovine i dobara ,

razmišl janje financijskim o opterećen j ima ,

0 k u ć a m a i h ipo tekama , o usaml jenost i

1 sv im m o g u ć i m p r o b l e m i m a u životu

m n o g e su l jude već učinili bo le sn ima ,

a m n o g e prije v r e m e n a i ubil i .

O p t i m i s t i žive dul je od pes imis ta .

Pesimisti , to nisu l judi koji su neko vr i jeme žalosni

i neko vr i jeme imaju briga,

nego su uvijek i zbog svega žalosni.

Takvi l judi ri jetko ostare.

Usvoji ž ivotnu f i lozofi ju koja govori

da čovjek u svijetu nije ni tegleća marva

ni laktor skupoće , nego dijete Bož je .

Pokušaj vjerovati u B o g a koji je O t a c .

On ne želi da svoju nesreću nepres tano žvačeš,

i »tetošiš« svoje nove ili stare brige.

On te je stvorio za radost .

Traži u p r a v o m smjeru i naći ćeš.

4 5

M E Đ U L J U D I M A

5. veljače

Fascinira ju me l judi , š to dal je to više.

L judi su iz d a n a u dan nova pus to lov ina

ako ih čovjek zna prihvatiti sa s impa t i j om.

A k o se možeš diviti , ne s a m o tijelu koje možeš gledati

i dodirnut i , nego pri je svega nedokučivoj tajni

koja ti se približi u tako d i v n o m sazdanju

a u isti mali os tane tako daleka i nedostiživa.

S i g u r n o , ima ljudi s taklena lica,

iza kojega sve izgleda prazno ,

i ljudi bez lica koji pro jure m i m o tebe

kao da ih privlači neka neodol j iva magnetska sila

i ne ostavlja ih na miru .

Ne razumi jem l jude. . . A ipak ih vol im.

Ne m o g u ih se odreći .

L judi koji trebaju mene ,

i l judi ko je ja t rebam.

L j u d i s p i tanjem u o č i m a , s napet im licem.

Ljudi koji trpe, koji su ogorčeni i očajni .

L jud i koji su nesposobni radovati se bilo č e m u .

Pokušavam os lobodit i ih tamnice

koju su sami sebi načinili .

I m a i l judi koji te navode na razmišl janje i na smi ješak.

L judi koji su veseli što te v ide i kažu ti to.

M n o g i dobr i , jednostavni l judi sa skrivenim,

neslućenim boga t s tvom u s v o m srcu.

Ces to je biti m e d u l jud ima pravi b lagdan.

4 6

R A S P O L O Ž E N J E I K A R A K T E R

6. veljače

V e ć i n a l judi j e p o p u t vremena:

vrlo neposto jani , nestabilni , puni p r o m j e n e

raspoloženja, ćudlj ivi .

N e m o j reći: to su žene, one su neuračunl j ive

i n ikad ne zna ju što hoće .

1 muškarc i ovise o raspoloženj ima,

danas možda više nego ikad prije.

A k o živiš polazeći s a m o »od t rbuha« ,

po mjeri svojih os jećaja ,

po o n o m e kako t i je pri duši ,

o n d a si danas čovjek iz kućice ,

a sutra sjediš u na jdubl jo j rupi .

S i tnica , n e s p o r a z u m , neoprezna riječ,

nepromiš l jena pr imjedba m o g u izazvati

o lu jnu tuču i orkan ,

katastrofu za zajednički život l judi .

Ž i v o t će biti m n o g o lakši i l jepši , i sretniji ,

ako imaš karakter.

Imati karakter znači pos jedovat i snagu

da sebi reknem koj i pu t i ne

i da ne d a j e m uvijek m a h a

vlas t i tom raspoloženju, žel jama i s t ras t ima.

To se m o r a svaki dan vježbati .

O d b a c i dakle ćudl j iva raspoloženja.

Razbistri svoje lice.

N e k a uvijek k o d tebe b u d e li jepo vr i jeme.

4 7

N J E G A L I C A

7. veljače

J e s i li se jutros već pog ledao u ogledalu?

K a k o je izgledalo tvoje lice?

Svježe, bezvol jno, nepodnošl j ivo?

Ne zaboravi da tvoje lice postoj i zapravo za druge .

O n i ga m o r a j u gledat i .

Ni š ta nije tako ružno k a o po čitav dan biti prisiljen

gledati n a m r g o đ e n o lice.

T v o j e lice je više od li jepe fasade,

više od natpisa na prodavaonic i , više od posjetnice.

N e m o j svoje lice njegovati s a m o radi sebe,

da sebe u ogledalu vidiš l i jepim,

nego prije svega poradi drug ih .

N a j b o l j a kozmet ika nisu svakojake kreme za ul jepšavanje,

puder, lak za trepavice ili š m i n k a za očne kapke .

N j e g u j svoje lice pona jpr i j e iznutra.

Postavi u svoje oči svjetlo i veselo raspoloženje.

O p u s t i svoja usta na smiješali .

D a j s v o m e licu srdačan izražaj.

Ali to možeš j e d i n o a k o nešto dubl je , u svom srcu,

obaviš kućno čišćenje.

O č i s t i svu ogorčenos t i mrzovol ju ,

izbaci d o s a d n o ponavl jan je svagdanje srdžbe.

Pokaži svo ju na jbol ju s tranu,

sa svoj im l jubaznim, veselim l icem.

T a d a neće biti teško voljeti te.

48

G D J E Z A P O Č I N J E M I R

8. veljače

Z a r se hoće da l judi pos tanu ludi?

To se k a t k a d p i t am.

Govor i se tol iko besmis lenoga , k u p u j e tol iko smi je šnoga ,

d o g a đ a se tol iko ludoga

da g o t o v o s u m n j a m u neki bolji svijet.

L judi žele ljubav. Že le ljubav, žele sreću.

A trče upravo u s u p r o t n o m e smjeru .

Č i t a m j edne novine o miru , a čak su i o n e p u n e nasil ja,

nasilja riječi k o j i m a treba dohvatit i d ruge .

Nas i l je u ob l iku teških optužbi čini nekolicina

ko ju drže o d g o v o r n o m za sve zlo svijeta.

Z a š t o nepres tano tražiti kamen je za napadan je i

optuživanje? T k o optužuje i o s u đ u j e druge , u isti m a h

govori : » Ja s a m bol j i « , a s a m izigrava nepogrešiva suca.

T k o k a m e n u j e d r u g e , s a m prlja ruke.

R e ć i ću t i g d j e započin je mir:

Mir započ in je kod tebe.

Ne na ratištu g d j e netko treba biti pob i jeđen ,

nego u tvoj im r i ječima i d je l ima.

M i r ne započin je za konferenci j skim s to lovima,

nego u t v o m životu: ako se odrekneš svake sile

ko ja m o ž e postat i ugnjetavanje i svega imetka koje

u p u ć u j e na p l jačkanje drug ih .

Odrec i se svakog obl ika nasilja

u svom ž ivo tnom prostoru i u svom srcu.

T a d a će biti dovo l jno mjesta

za mir i l jubav i pravu sreću.

49

9. veljače

M o r a š biti l jubazan.

Ne s a m o navečer, posli je pos la ,

kad ti nitko više ne ide na živce.

Ne s a m o kad si s pri jatel j ima

ili kad d o đ u gost i u posjete .

M o r a š biti l jubazan ponajpr i je k o d kuće ,

p r e m a svo jem mužu, ženi, p r e m a ocu , majc i ,

p r e m a svima s k o j i m a za jedno živiš.

M o r a š biti l jubazan — posvuda ,

čak i o n d a kad ti netko s tane na žulj .

Ne pravi tako bezvol jno lice,

prije svega ne u jutro ,

inače ćeš dobit i bolest jutarnje zlovolje.

Idi na vr i jeme spavat i ,

jer i sutra mora š biti l jubazan.

L o š e raspoloženje ne da se izliječiti tab letama.

N e m o j svoj o d m o r pretvarati u p o n o ć n u priču

koja razdražuje živce.

Ne bud i rob televizora,

nego idi p o n e k a d ranije u krevet.

O p a z i t ćeš: dobar, zdrav noćni p o č i n a k

vrlo je spasonosan lijek protiv lošeg raspoloženja

i protiv m n o g i h drugih modern ih zala.

K a d si naspavan i kad si l jubazan,

sve ide m n o g o bolje

i os jećat ćeš se m n o g o sretni j im.

50

10. veljače

M O S T O V I U M J E S T O Z I D O V A

Š t o stoji i zmeđu tebe i tvoj ih bližnjih - zid ili most?

Stanuješ s d r u g i m a u istoj kuć i , u istoj ulici.

Radiš s d r u g i m a u i s tom uredu , u i s tom poduzeću .

Ideš u istu školu s d r u g i m a , p o h a đ a t e isti tečaj ,

idete na ista putovanja , jedete isti kruh,

a jedni d r u g i m a m o ž d a ste j ako strani.

Između vas s to je zidovi ravnodušnost i ,

neshvaćanja , nepovjerenja , nenaklonost i .

Sruši te z idove. Z a p o č n i graditi mostove !

A k o s i m l a d , sagradi m o s t p r e m a svo j im roditel j ima.

O n i su zabrinuti za tebe. Pokuša j razumjeti ih.

A k o si o tac ili ma jka ,

sagradi m o s t do svog teškog djeteta.

Budi te p r e m a n jemu dobri

i prije svega strpljivi.

A k o predaješ u školi , voli svoje učenike.

O n i su više od s k u p a glava

ko je treba nakl jukati z n a n j e m .

T k o g o d bio , započni još danas :

rušiti z idove a graditi mos tove .

Na jbo l j i m o s t d o tvojih bližnjih j e s t -

l jubazno lice, smi ješak.

51

L I J E K P R O T I V L O Š E G R A S P O L O Ž E N J A

11. veljače

N i k a d se ne ponaša j kao mrki medv jed , s c rn im naoča lama,

koji se na sve može s a m o otresati , mrml ja t i i gunđat i ,

koji ne zna ni o k o m e ništa d o b r o ,

koji n ikad ne priznaje ni j e d n o ostvarenje,

nego i kod na jman je pogreške pokazu je zube

i tiranizira svu okol inu.

N e m o j biti ni sjeverni medv jed ,

hladan i ravnodušan, koji blokira sve radosno

i ko jega ne može rastopiti ni jedan smi ješak ,

ni j e d n o dobroč ins tvo , ni j edna l jubazna riječ.

Budi čovjek i pokaži svoje srce!

P o k u š a j j e d n o m , još danas , reći nešto d o b r o

o svo jem mužu, o svojoj ženi,

svo j im sus j ed ima ili svojoj punic i .

To nije tako teško kao što misliš ,

a reakcija je fantastična.

Drug i pos ta ju o d j e d n o m drugači j i , pr istupačni j i .

S m i j u se, i sve tada ide s a m o od sebe,

kao p o d m a z a n o .

Rec i , na primjer, j ednos tavno hvala

za sve što drugi za tebe čine,

hvala za svaku pažnju kod kuće ,

na ulici, u uredu, posvuda .

T a k o se, sa s a m o malo dobre volje,

d a d n e svijet učiniti bar ma lo bol j im i l jepšim.

Š t o još čekaš?

5 2

12. veljače

R E C I J O Š D A N A S N E Š T O D O B R O N I K A D A N E B U D I K R U T

B u d i blag! Z n a š kako su ljudi maleni ,

kako li s i romašni , ko l iko usaml jeni ,

kol iko krhki i lomlj ivi !

Z n a š da ima suza a nitko ih ne m o ž e utješiti.

Z n a š da jedva ima veće žalosti od o n e u srcu

ko je se ni od koga ne os jeća shvaćenim.

Z n a š da je život za neke l jude

neizdrživa muka . Budi blag!

U č i n i sve što možeš da l jude shvatiš ,

da im p o m o g n e š . U d i u nj ihovo trpljenje,

u nj ihovu napuštenos t .

S idi s brežuljka svojeg samozadovol j s tva ,

spust i se dol je k l jud ima koji su usaml jeni ,

koji trpe, k l jud ima bez zaštite i bez s igurnost i .

N e m o j nikada biti krut , pa ni u s v o m sudu !

B u d i blag! Pokušaj u n j ihov im, m o ž d a besmis lenim

žel jama, prepoznati nečuvenu nosta lg i ju za s rećom.

T a d a ćeš i sam biti sretan.

T a d a će u tvoju vlastitu usaml jenos t i s labost

doć i divni trenuci koji će te istrgnuti

iz u m o r n e jednol ičnost i svagdašn jeg života.

I m a j m e k o srce koje m o ž e suos jećat i ,

ali i vel iko, š i roko srce k o j i m ćeš sve l jude zagrliti.

B u d i blag! U blagosti je ne izmjerna utjeha za sve l jude

koji trpe od h ladnoće našeg bezos jeća jnog

za jedničkog života.

73. veljače

T v o j a je sreća p o n a j v e ć m a u radosti

š to je nalaziš u svom svakodnevnom poslu .

A k o preko vol je odlaziš u ured,

ako mrzovol jno obavl jaš kućne pos love,

ako nerado učiš i bezvol jno radiš,

ako živiš s a m o zato jer postoj i vikend i godišnj i odmor ,

jer je u t akmica tako napeta ,

jer su idoli na filmu i televiziji tako divni ,

jer ljeti privlači morska obala ,

jer se na putovan j ima može toliko toga vidjeti i doživjeti ,

jer t ada možeš - makar nekol iko dana ili t jedana -

pobjeć i od svakodnevne l jutnje. . .

A k o radiš s a m o z b o g toga ,

o n d a mi te je j ako žao,

jer propuštaš t isuću prilika da budeš sretan.

M i s l i na to, os luškuj svoje srce

i voli svoj svakidašnji posao

jer on te povezuje s m n o g i m bližnjima koji te trebaju,

makar i na sasvim skriven način.

Z a t o obavl ja j svoj po sao s l jubavl ju,

jer tada nećeš morat i čekati v ikend

da pokažeš svoje sretno lice.

54

J U T A R N J A V J E Ž B A

14. veljače

N e , t i nemaš ružno lice.

Ja u to ne v jeru jem. Svako lice je l i jepo

ako se iza njega krije d o b r o srce.

Z a t o izjutra stani m i r n o pred og leda lo

i zapoćni dan s l j edećom v ježbom:

Pogledaj svoju » fasadu«

i reci s a m o m e sebi posve uvjerl j ivo:

Č o v j e č e , budi zadovol jan š to živiš.

D a n a s nema j adan ja ni kukan ja .

Od žalosnog lica nitko n e m a baš ništa.

Dolazi divan dan .

Budi zahvalan B o g u i živi j ednos tavno .

N e m o j toliko pušit i ,

nemoj previše jesti i piti.

Di jel i , jer tu pokraj tebe l judi trpe glad i žeđ.

Ne daj da te svladaju br ige

i idi na vr i jeme spavati .

O s l o b o d i svoje srce mržnje i zavisti .

Sve čini s l jubavl ju.

U č i n i š l i ovu ma lu v ježbu,

tijelo i duša će se razmahat i .

A ti ćeš se opust i t i i razveseliti .

Vjeruj mi , n a k o n s a m o mjesec d a n a

bit ćeš sasvim drugi čovjek,

sretan čovjek.

55

V O L J E T I S V O J S V A K O D N E V N I P O S A O

J E D I N O V A Ž N O N A S V I J E T U

15. veljače

T o j e d ivno : biti čovjek, živjeti.

J ednos t avno biti čovjek. Gledat i uvis, promatra t i sunce ,

cvijeće i u noći zvijezde.

J ednos t avno živjeti, biti dobar, ne htjeti sve imat i ,

ne biti zavidan, ne jadati se ni žaliti,

pomaga t i , surađivati , tješiti,

posjetiti bolesnika, biti blizu kad te netko zatreba,

pobrinuti se za njega,

a sve to ne zato što moraš , nego zato jer ti se to

j ednos tavno sviđa, jer si čovjek, bližnji, jer živiš.

Z n a š l i opasnos t ko ja prijeti o v o m vremenu?

Mi ž iv imo u vr i jeme uč inaka i isplativosti .

L judi p i ta ju : Č e m u to služi, kako to funkcionira,

kako brzo ide, kol iko donos i ?

Čov jek je p o d određenim pr i t i skom. Preopterećen. R a č u n a . Iz toga m o r a proizaći novac. A zaboravl ja

da je l jepota življenja u t renucima kad ne računaš , kad si j ednos tavno čovjek,

kad živiš j ednos tavno i zadovol jno.

L jud i , d o d u š e , žive sve dul je , ali ne uvijek i radosni je .

O n i još uvijek mis le da j e čovjekova sreća: m n o g o imat i ,

m n o g o postići , biti d o b r o zbrinut, d u g o živjeti. O d u p r i se.

Ti nisi s tro j , ti si više od funkcije koju imaš ,

više od svog položaja , više od zadaće i svog pos la .

U prvom redu i na p r v o m mjes tu ti si čovjek - da živiš,

da se smiješ , da voliš ; j ednos tavno : da budeš d o b a r čovjek.

A to je o n o j ed ino važno na o v o m e svijetu.

56

76. veljače

Da b i m o g a o živjeti, mora š pri je svega moć i uživati.

Moć i mi rno uživati. Pod t im ne mis l im o n u k o b n u ,

katkad i bolesnu želju za už ivanjem k o j o m je o p s j e d n u t o

tol iko ljudi i ko ja tako m n o g o ljudi dovodi u propas t .

Pohlepa za svim m o g u ć i m i n e m o g u ć i m stvarima

ko j ima te privlači druš tvo preobil ja rastrgat će te

u vrt logu životinjskih nagona

iz kojeg ćeš se j ako teško izvući.

D a b i m o g a o živjeti, mora š m o ć i uživati.

Da b i m o g a o uživati, moraš biti s l o b o d a n ,

s lobodan od svake jurnjave za pos j edovan jem,

s lobodan od svake pohlepe , s lobodan od mržnje i zavisti ,

s lobodan od svih poroka koji te iznutra ci jepaju i razdiru.

Da bi m o g a o uživati, potreban t i je zdrav sklad

i zmeđu tvojih os jećaja , tvojih predodžbi

i tvojeg o d n o s a prema l j u d i m a i s tvar ima.

A k o možeš uživati, možeš se i smijat i i biti veseo.

T a d a si zahvalan što svakoga jutra izlazi sunce .

Os j eća š se blaženo što ti je krevet m e k a n a stan topao.

T a d a ćeš susretati vesele l jude.

T a d a ćeš u svakom smi je šku , u s v a k o m cvijetu,

u svakoj dobro j riječi, u s v a k o m t o p l o m stisku ruke ,

u svakom zagrljaju doživljavati Bož je pri jatel jstvo.

A k o možeš mi rno uživati u m a l i m s tvar ima,

nastanit ćeš se u vrtu p u n o m blaženstva.

57

S L O B O D A N D A M O Ž E Š U Ž I V A T I

N E Z I D P L A Č A

17. veljače

Prizna jem, i m a j ako m n o g o stvari na koje bih se

m o g a o žaliti. Ali se p i t am: Je l i j adan je i k o m u p o m o g l o

da izađe iz svoje nevolje?

J a d a n j e sap in je svaku aktivnost , svaki daljnji hod .

Dani puni jadikovki najgori su ti dani .

Ne možeš dal je , noge su ti teške kao olovo.

I s a m o otežavaš život i svoj im ukućan ima , pri jatel j ima,

znanc ima .

Zac i j e lo , svaki čovjek ima svojih briga i svojih tegoba.

Ali zar t ime treba probi jat i d r u g i m a uši?

T v o j bližnji nije zid plača.

Č e m u nepres tano j adan je zbog loših vremena,

zbog loših l judi , z b o g loših vremenskih prilika

i zbog stvarnih i umiš l jenih bolesti?

J o š je toliko li jepih i dobr ih stvari

za koje m o r a m o biti zahvalni

i ko j ima se m o ž e m o za jedno radovati .

58

18. veljače

L o š e s i raspoložen?

Jesi li razmis l io koji je razlog tome?

Je li ti šef pokazao mrzovol jno lice?

Ili je k o d kuće bilo zagrižljivih pr imjedbi?

Zaobiš l i su te, nešto nije bilo u redu?

Je li ti netko š togod prigovorio?

Ili ti nije priš iveno otpa lo d u g m e ,

ili je pak nešto bilo neslano?

Jeste li posvađal i se zbog čišćenja, pranja

ili m o ž d a T V programa?

U t renuc ima uist inu teškog trpl jenja - a koji čovjek kroz

n jega ne prolazi? - takve n a m se stvari č ine s trašno

d je t in jas t ima. Ne s h v a ć a m o kako j e takvo nešto m o g l o

poremet i t i našu unutarn ju ravnotežu.

K a k v o g smis la ima ljutiti se z b o g sitnica kad život

može sa s o b o m donijeti sasvim drugači je trpljenje?

Otvor i novine, prati vijesti na televiziji ili radiju i

saznat ćeš za teške sudb ine svojih bližnjih.

U usporedbi s n j i m a tvoji mali problemi zaista nisu ništa.

L o š e raspoloženje ne dovodi n i do kakvog rješenja.

Rad i j e čuvaj energi ju za rješavanje

istinski važnih problema.

59

R A S P O L O Ž E N J E I T R I Č A R I J E

N I J E S V A K I D A N K A Z A L I Š T E

19. veljače

K a k v o ti je lice?

Je li to tvoje pravo lice

ili neka vrsta m a s k e za svakodnevnu u p o r a b u ,

za svakodnevno o p h o đ e n j e s bližnjima?

S a s v i m je razumlj ivo kad u dane karnevala

namjestiš neko posve drugači je lice.

I a svatko ima pot rebu glumit i ponekad bedaka

i veseli ga hodat i uokolo s crvenim kvrgast im n o s o m

ili se sakriti iza lica nekog klauna, velikog čarobnjaka ,

egzotične princeze ili lopova s c rnom » n j u š k o m « .

S l o b o d n o g l u m i jedan dan klauna,

to može biti vrlo zdravo.

Ali ne igraj se svaki dan kazališta.

Ne mijenja j svoje lice

kao što mijenjaš košul ju :

razgovorljiv i š a rmantan u krugu prijatelja

a šutljiv i nađut k o d kuće ;

nes lomiv kad vodiš riječ

a laskav kad si podređeni .

N e k a tvoje lice uvijek b u d e ogledalo srca,

zato se najpri je pobr in i za d o b r o srce.

6 0

N E D A J S E Z A R O B I T I

20. veljače

A k o su ti srce i glava puni stvari ko je te zarobl ju ju ,

gubi š j ako m n o g o ž ivotne radosti .

Možeš postat i rob novca ili televizora.

Možeš biti zarobljen j e lom, p ićem, p u š e n j e m .

Možeš postati rob čak i svo jem hob i ju .

Sve su to d o b r e stvari i spada ju u život.

Ali ako t i o n e pos tanu idoli pred k o j i m a padaš na kol jena

klanjajući se, tada se g u b e ž ivotna radost i s loboda .

A s a m se nadeš na lancu. Postaješ rob.

U ž i v a j u svemu, ali n ikada ne postani rob.

Upotreb l j ava j svoj novac da živiš i dadneš d r u g i m a živjeti,

ali ne daj da te guši pohlepa .

Upotrebl java j svoj a u t o m o b i l , svoj televizor, ali tako

da ne trpi tvoj suživot s d r u g i m a .

Bud i umjeren u je lu i p iću , i pušen ju .

Ne smi je t i želudac postati b o g o m .

G a k ti i hobi može postati t i ran inom

koji ti u životu više ne ostavl ja mje s ta za druge .

G d j e s i svezan? O s l o b o d i se!

S a m o prava l jubav p r e m a bl ižnjemu

učinit će te s l o b o d n i m .

Z a t o l jubi , zalazi se za druge , zaboravi sebe,

i t isuće neočekivanih radosti

past će ti s neba p o p u t zvijezda.

61

S P R E M A N N A K O M P R O M I S

21. veljače

N e m o j biti tvrdoglav!

Tvrdog lavos t je tako k o b n a stvar

te može zatrovati sav život.

Tvrdog lavos t upuću je na kratkovidnost ,

krutost i sebičnost .

K o d tvrdoglavih je u p r v o m planu gospod in Ja,

g o s p o d a Ja.

Takva o s o b a ne trpi protivljenja.

N i k a d se ne zabuni , uvijek ima pravo

i n ikad ne popuš ta .

U braku i obitelji nastaju zbog toga najveće napetost i i

p rob lemi , jer kod tvrdoglavih l judi

nestaje svaka radost, svaka sreća.

O n i su uvijek prkosni , razdražljivi, nepodnošl j iv i .

Za za jednički život oni su prava katastrofa.

B u d i popust l j iv i pripravan na k o m p r o m i s e .

M o ž d a s i z b o g svoje tvrdoglavosti

izgubio d o b r o g prijatelja ili zgazio m n o g o sreće,

koju čovjek treba kao zrak za život.

Ali sve će opet biti d o b r o budeš li se svaki dan

borio sa svo jom tvrdoglavošću.

U dobrot i , srdačnosti i

j ednos tavno j l jubavi prema bližnjemu

neizmjerno je više radosti nego u tvrdoglavosti .

6 2

S V I H O Ć E V I Š E

22. veljače

B l a g o s t a n j e nas sve — uništava.

Mi i ne z n a m o kol iko je već ideal izma

ugasilo u n a m a to b lagostanje ,

kol iko je uništi lo spremnost i na p o m o ć ,

kol iko naših interesa svelo na čisto materi ja lne stvari.

D a n a š n j i čovjek nije toliko sretan

kol iko bi o t o m davalo d o j a m njegovo blagostanje .

Naprot iv ! ( lotOVO nitko, čini se, nije više zadovol jan

k o m a d i ć e m kolača koji mu je d o p a o . Svatko želi više.

Radnici hoće više, činovnici hoće više,

banke hoće više, liječnici hoće više,

uspješna poduzeća hoće više,

država hoće više, svi hoće više.

I tako mi, uza sve blagostanje ,

po l ako ali s igurno p r o p a d a m o .

G d j e svatko želi uzimati a nitko davati

n e m o g u ć je zdrav društveni život.

Mi s m o bolesni ,

s tranke i javni organi našeg druš tva su bolesni ,

bolesni zbog vlastitih interesa,

kratkovidnost i i sebičnost i .

Krize su s a m o provala čira koji se već o d a v n o vuče

u naš im inst i tuci jama i u mental i tetu nas l judi.

63

V E L I K I T R B U H «

23. veljače

N a š e će d o b a ući u povijest kao d o b a pohlepe,

reće nedavno jedan profesor,

koji je govor io o sutrašn jem društvu.

Kad se govori o napretku,

praktićno je riječ isključivo o novcu,

tehnici, moć i i uživanju.

S v e se vrti o k o zadovol javanja materi ja lnih potreba.

U javnosti se neprestano poriču nagonski čovjekovi porivi .

Posvuda se podražava pohlepa : htjeti imati uvijek više,

po svim pravi l ima umjetnos t i .

K a d b i s m o moral i podići s p o m e n i k o v o m našem vremenu,

pravi bi s p o m e n i k b io »Veliki t rbuh« .

Na trbuhu glava p u n a elektronike,

a gd je smjestit i srce, ni s am ne bih znao.

K r a j n j e je vr i jeme

da p o n o v n o p o č n e m o cijeniti vri jednosti duha .

N a š a nevolja nije nedosta tak blagostanja ,

s igurnost i , ugodnos t i i određene fasade,

nego nedosta tak jednostavnost i , zadovoljstva,

dobrote i dobr ih misli .

6 4

24. veljače

H U M O R O P U Š T A

K a d vidiš k o j o m s m r t n o m ozbi l jnošću

l judi rade na s v o m vlast i tom kipu ,

kako su sasvim zaokupl jeni s a m i m a s o b o m ,

kol iko im je stalo do nj ihova ugleda i fasade,

j ednos tavno ih požališ.

O n i su izgubili prave vri jednosti ž ivota

i krenuli u labirint gd je upravo na znanstven način,

metod ićno i sa s t r a šnom ozbi l jnošću

prakticiraju — ego izam.

Ž e l i o bih molit i : G o s p o d i n e , daj n a m smis la za humor .

D a j n a m odvažnosti nasmi jat i se smi ješno j taštini,

tupost i i tvrdoglavosti o n i h debelokožaca

koje n a m svijet katkad šalje

da n a m uzmu naš mir i radost .

D a , m o r a m o se više smi jat i . Smi jeh j e zdrav!

Misl i š li i na tu s tranu svojega zdravlja?

S m i j e h os lobađa . H u m o r opuš ta , rasterećuje,

da je ti os jećaj kako je sve relativno.

H u m o r može s a m sebe uzeti u naručje

i p o n o v n o te učiniti p o p u t djeteta.

Smi jeh i h u m o r o s lobađa ju te pretjeranih briga i

jednol ičnost i u ko jo j se nekih d a n a gušiš .

S m i j e h i h u m o r stvaraju u tvojem srcu nov prostor

za l jude o k o tebe.

6 5

VIŠI- R A D O S T I U S L A V L J E N J U

25. veljače

V i d i m kuko ljudi idu slaviti karneval.

Vri jeme je karnevala, vri jeme za ludu zabavu

da iza maske budeš j e d n o m sasvim drukčij i .

Možeš se pokazat i kakvim želiš, što lude, to draže.

Al i zar tolika slavlja mora ju završiti u p i jančevanju

i d r u g i m ispadima? Z a š t o su ljudi nakon toga toliko

klonuli , kao polumrtvi? Svako slavlje treba, na ime ,

dati l judima da osjete radost življenja.

Ako slavlje nije više od zadovol javanja pohlepe

i želje za užic ima, o n d a o n o ne pomaže .

Slavlja nad ko j ima se čovjek m o r a zgražati

vrlo su p o g u b n a za zdravlje i zatvaraju pore

ko j ima on može udisati ž ivotnu radost .

M o r a m o sebi postaviti pi tanje ,

n i smo li izgubili smi sao za slavljenje.

Uvjeren sam da b i s m o imali više radosti u slavljenju

ako b i s m o znali za smi sao posta i odr icanja

i ako ne b i s m o bili toliko prezasićeni.

Pos to je dva načina života:

J edan započin je suzdržl j ivošću a završava s lavl jem.

Drugi započin je slavljem a završava g l avobo l jom,

d o s a d o m života i ko jekakvim neurozama.

6 6

M A S K U N A L I C E , N E N A S R C E

26. veljače

Č o v j e k u je teško ostati uvi jek uravnotežen

i sačuvati svoje lice.

Sjeti se karnevala, pog leda j l jude

kako uz ima ju maske i uz divlju g lazbu

između papirnat ih zmi ja i konfeta g u b e svoj razum.

Karneval je nedosto jan čovjeka

ako postane alibi za na jpr imit ivni ja zastranjenja.

Slavi karneval, budi opuš ten , a ne raspušten.

Stavi masku na svoje lice, ali ne i na svoje srce.

Budi taj jedan dan klaun sa zvončićem i luckast ,

ali n e m o j podleći p i jančevanju i i spad ima ,

da ne bi , k a d prestane igra, o s tao nesretan

na ruševinama s loml jenog bračnog

i obi te l j skog života.

Pazi na nepoznate l jude

koji se, prerušeni, umi ješa ju u slavlje

da p o h l e p n o potraže svoj pli jen.

Slavi s l o b o d n o karneval, ali ne zaboravi

da iza toga dolazi post :

svoj kruh i svoje bogatstvo valja podijelit i

s mi l i jun ima onih koji umiru od gladi .

6 7

O P U S T I S E

27. veljače

N e m o j živjeti tako napeto!

Uvi jek p o d pr i t i skom, kad stojiš i hodaš ,

kad jedeš i radiš, čak i kad spavaš.

N e m o j nepres tano misliti na svoje brige, na sutra,

na neri ješene a m o ž d a i nerješive probleme.

Trajni pritisak dovodi do nepotrebne iscrpljenosti ,

a neprestana napetos t opterećuje živce.

Izdržljivost p o p u š t a , volja za stvaralaštvom slabi.

Č o v j e k se os jeća isci jeđen, sagorio, na kraju.

A k o moraš sebi priznati :

»Nepres tano s am u m o r a n ,

a ne m o g u sebi protumači t i zašto«,

o n d a je to znak da živiš prenapeto.

Nauč i živjeti o p u š t e n o , ali i opuš teno raditi.

Zgrčena ramena treba olabaviti ,

mirno predahnut i , opustit i miš iće ,

živjeti opuš teni je .

G l e d a j m a l o više d jecu,

a m a n j e na tisuće skup ih stvari

koje t i za k u p n j u nameću trgovine.

Gleda j ma lo više na svoje bližnje,

a man je televizor.

Pobrini se za nutarnju opuš tenos t i više se s m i j .

T a d a ćeš zas igurno živjeti dul je i sretnije.

6 8

28. veljače

N a š e je vr i jeme p u n o jurnjave za novcem i užic ima,

za p r o v o d o m i z abavom, za avanturama .

M n o g e l jude to čini nervoznima i gon jen ima .

I ne smi ru ju se. N j i h o v a nutr ina ne nalazi više poč inka .

K a t k a d se čini da su upravo izmučeni

go tovo nezas i tnom težnjom

za uvijek nov im, za uvijek više.

A l i na t o m putu naše srce neće nikada

doć i do tra jnoga smira ja .

Sjeti se m a l o svih opo jn ih užitaka

š to ti ih je svijet nud io u tvom životu.

Nis i l i svaki pu t bio na kra ju p o m a l o razočaran?

Za vr i jeme, a o sob i to nakon na j luđe opojenost i

možeš se osjećati s m r t n o nesretnim.

N a k o n kratkog trenutka užitka

shva t imo da n i s m o ništa dobi l i ,

nego j o š s a m o veći nemir.

N a š e srce ne podnos i surogate !

N a š e srce naći će pravi smira j i s p o k o j

u bezgraničnoj dobrot i , u B o g u ,

koji je O t a c i Ljubav.

N a š e je srce i ne znajući g l adno vječne sreće.

S m a l i m se ne m o ž e m o zadovol j i t i .

6 9

G L A D Z A V J E Č N O M S R E Ć O M

L U D A M E D U L U D A M A

29. veljače

Kad u dane karnevala susretneš l jude,

ne znaš pravo na čemu si.

Tu u l i com, prerušen, prolazi Princ Karneval

ili karnevalska luda,

i ti ne znaš krije li se iza toga neka velika životinja

ili s iromašni bi jednik koji bi taj jedan dan

htio živjeli u nekom d r u g o m svijetu.

Za karnevala svi su lude m e d u ludama

i svi se za jedno smi ju .

Ali zaborav imo li

nakon karnevala skinuti masku, tada to više nije veselo.

Pobrini se, dakle , da l jude koje susrećeš

nikad ne razočaraš i ne prevariš.

Pristupaj uvijek i p o s v u d a svojim bližnjima

p o t p u n o iskreno.

Karneval je dobar za nekoliko dana ,

ali tko čitav život pravi maškerade ,

razara zajednički život l judi .

Jer n j e m u nedosta je poštovanja ,

na koje svaki čovjek i m a pravo.

Pomozi graditi svijet bez maski .

Voli l jude oko sebe

pa će ti biti žao lagati im i varati ih.

7 0

Ožujak

S K O R O Ć E P R O L J E Ć E

7. ožujka

S v a k o g a jutra biti zahvalan za novi dan!

Ili se plašiš života? Je li ti pretežak?

Ideš li svake večeri u krevet s u z d a h o m :

» H v a l a B o g u , prošao je još jedan dan!«?

M o ž d a se s m r t n o dosađu ješ

i sve ti se čini beskorisnim i besmis lenim.

M o ž d a ti je televizor ukrao svu maštovitost ,

poduzetnos t i društvenost .

M o ž d a bi neprestano htio zabavu i r azonodu ,

a o n e te ipak ne čine veseli j im.

V i š e i nisi čovjek ako si se p o d pri t i skom

prevladavajućeg mental i teta i o d n o s a

smežurao u biće ko je s a m o još proizvodi ,

zarađuje i troši novac.

Za tebe više ne cvate cvijeće, jer ga ti više i ne vidiš.

D j e c a se više ne igraju, jer ti za to nemaš oči.

L judi se više s t o b o m ne smi ju , jer si za njih mrtav.

N e m a više spoko ja , n e m a mira , n e m a više radosti ,

jer je u tvom srcu o d u m r l a svaka ljubav.

T r a ž i š sreću gd je je nikada nećeš naći:

u mr tv im, besmis lenim stvarima koje te nikad

neće zadovolj i t i .

Izmijeni se iznutra, vrati se!

Postani p o n o v n o čovjek. Jer sunce izlazi svakoga jutra ,

i skoro će proljeće.

Zar ništa od toga ne primjećuješ?

7 2

I Z M I J E N J E N I Z N U T R A

Je s i li u m o r a n i neraspoložen?

Z a r s i dopus t io da te tako jako prit isnu

tvoje m n o g o b r o j n e brige i po te škoće

te je nestalo svakog poleta ,

oduševl jenja i vol je za ž ivotom?

Z a r više ne pridaješ veliku važnost ž ivotu,

zar je nestalo svake radosti , kao da je iščezla

z b o g d u b o k i h rana u tvom srcu?

N e m o j ipak uzimati to tako tragično,

pokuša j se p o n o v n o uhvatiti u koštac .

Ne uz p o m o ć a lkohola i opo jn ih sredstava

nakon koj ih bol posta je još veća.

S m i r e n o , o p u š t e n o potraži svjetlo, istinu, mir.

Potraži Boga . A k o njega tražiš, sve će opet biti dobro .

Isprazni svake večeri svoju glavu, kao š to svaki dan

mora š dovršiti i svoje d n e v n o zaduženje .

Izbaci sve crne misl i ,

svu gorč inu , svaki pes imizam

i zamoli B o g a da te on preko noći ,

u tišini i iznutra izmijeni,

da te ispuni n o v o m energ i jom,

o p t i m i z m o m i odvažnošću za život.

Iznenadi t ćeš se kako ćeš se vrlo brzo

opet ujutro budit i kao novi čovjek.

S A S V I M P O T R E S E N I

3. ožujka

I m a u na šem životu mračnih , crnih dana .

Sve n a m se tada vrti pred o č i m a .

G u b i m o svaki os lonac i zahvaća nas strah,

strah od samih sebe.

N a š i osjećaji bivaju sasvim poremećeni i potreseni.

B i v a m o uzbuđeni , u panici , do srži.

T a d a n a m pada ju na um lude stvari

ko je inače možda nikada ne bi imale prilike provaliti.

Z a m i š l j a m o sebi sve m o g u ć e i n e m o g u ć e

i m i s l i m o da je tu u igri bogzna što.

Više ne p r e p o z n a j e m o s ami sebe

i u p a d a m o u opasnos t da sve bezglavo napus t imo .

K a t k a d su dovol jne i sitnice da nas dovedu u oča j ,

u šah-mat pozici ju.

U n a t o č svemu što se može dogod i l i -

pokuša j takvim m r a č n i m , crn im d a n i m a

ne pridavati više značenja nego š to ga ima ju .

O n i nas ne bi smjeli previše zbunj ivat i .

Uvi jek se čvrsto d rž imo ovoga :

S to g o d n a m se u životu d o g o d i l o - B o g je O t a c .

On je jedini koji sve razumije i sve oprašta

i u svako nas vri jeme n e u m o r n o prati svo jom l jubavlju.

7 4

P R O B U D I T I S E

4. ožujka

Sa sve većim p o r a s t o m blagostanja

raste m e d u l jud ima i neka vrsta dosade ,

duševne bezvol jnost i .

Posvuda su s rećemo u m o r n e l jude

koje više ništa ne pokreće ,

ali ta umornos t n e m a nikakve veze s t i jelom.

To je d u h o v n o p r o p a d a n j e i praznina.

Riječ je o sk tov i tom, d u b o k o m pes imizmu u odnosu na živor.

Ne da j da t i glava i srce p o t o n u u t rbuhu.

A k o nemaš uzvišenijeg ideala od jela i pića,

od zarađivanja i trošenja novca ,

posao ti je o n d a nužno zlo

a sve š to činiš besmis leno p renemagan je .

T a d a već ujutro ustaješ uzdišući

i bježiš od svega š to zahti jeva truda.

T a d a d u b o k o u noć bulj iš u televizor

p o p u t m u m i j e bez m o z g a .

M o ž e š se izliječiti, s a m o se mora š probudit i ,

otvoriti svoje prozore za svjetlo i sunce ,

ope t vjerovati u d o b r o i u B o g a ,

isprazniti svoje srce i iznova ga napunit i

pravom l jubavlju i zdrav im o p t i m i z m o m .

Ti nisi broj u bezl ičnoj mas i ,

ni djelić koji n e m a d u š e ,

djelić nekog g o l e m o g stroja.

Ti si čovjek, stvoren za radost i za sreću.

7 5

D V A N A Č I N A Ž I V O T A

5. ožujka

U č i š voziti au tomobi l . Ideš ukorak s m o d o m .

Razumi ješ se u high-tech. Učiš tisuću stvari.

Pa ipak, j e d n o g dana dalje ne ide, ni napr i jed ni natrag.

D o b i o sam jedno p i s m o , u n j emu je to op i s ano :

»Još s am m l a d . Ali već mrtav. Ne m o g u živjeti.«

Č o v j e k a su sve naučili , s a m o ga nisu naučili živjeti,

i sada su m n o g i beznadno nasukani .

Imaju sasvim krivu predodžbu o životu.

Nauči l i su ih: mora š se probijati napri jed,

zaraditi što više novaca, imati što je m o g u ć e više.

K a o da sreća počiva na tračnici pohlepe!

K a o ptice grablj ivice sručuju se ljudi na »kruh i igre«.

Mis le da su s lobodni . Mis le da će postati sretni.

N o , oni su čvrsto privezani za lanac svoje lude pohlepe .

Pos to j e dva načina života. Prvi započinje s odr i can jem,

s obavl jan jem svakodnevnih dužnosti a završava s lavl jem.

Drugi započin je slavljem a završava g a đ e n j e m ,

gnušan jem nad ž ivotom, frustraci jama i depres i jama.

Mora š se odlučit i svaki dan iznova.

Ali b o j i m se da to sam nećeš moć i .

Z a t o je toliko važno vjerovati:

I kroza sva razočaranja m o g u se osjetiti zašt ićenim

j e d n o m višom d u h o v n o m si lom

koja me voli i osta je mi vjerna.

S B o g o m u tvojem životu pale se m n o g a nova svjetla.

7 6

6. ožujka

U n u t a r n j a nevolja raste iz d a n a u dan .

»Posl jednje sam noći ozb i l jno razmišl jao o s a m o u b o j s t v u « ,

reče mi jedan mladi čovjek. J edan mi je drugi napisao :

»Više s i ne znam u o p ć e p o m o ć i .

O v o ovdje je prvi pu t da s am se usp io povjeriti

n e k o m d r u g o m čovjeku.

Ja sam iznutra sasvim na kra ju .«

P i s m a , telefonski pozivi , mnog i razgovori

prenose me u džunglu,

gd je ljudi jedni d ruge ponižava ju , ubi ja ju ,

m u č e i d o v o d e do ruba oča ja .

To je džungla, gd je zvijer čovjek slavi tri jumf,

gd je se iživljavaju najbrutalni j i instinkti :

pohlepa , nasilje, aroganci ja , z loupotreba vlasti,

korupci ja .

K a d zat im s jedim n e m o ć a n pokra j tolikih žrtava

ko je na kraju svojih snaga žele odbaci t i život,

najradi je bih u tu našu d u h o v n u pust inju d o v i k n u o :

N a t r a g ljudi! Okreni te se j e d n o s t a v n o m životu,

na j jednostavni j im s tvar ima u životu:

zadovol j s tvu, dobrot i , pri jatel jstvu.

N a u č i t e p o n o v n o živjeti!

7 7

N A T R A G K J E D N O S T A V N I J E M Ž I V O T U

U S T A N I U N O V O J U T R O

7. ožujka

P o t r e b n o n a m je j e d n o novo prol jeće, prol jeće duha .

Djevo jka koja mi piše željela bi da je mrtva

jer više n e m a vol je živjeti.

Muškarac koji ne nalazi mira sa svo jom ženom.

Ž e n a koja razmišl ja o s amoubo j s tvu jer n e m a nikoga

k o m e bi bila potrebna i za koga bi m o g l a živjeti.

O n a j ovisnik o drogi koji ne vidi više nikakva izlaza...

L judi prazna srca i zbunjenih čuvstava,

tjerani » t r e n d o m « vremena i ub i tačnom gramzl j ivošću!

Kuša l i s m o b lagos tan je i ležimo siti na tlu.

M o r a m o ustati . M o r a m o se uspraviti ,

postati novi s novim mi s l ima i n o v i m srcem.

lb je m o g u ć e . Ali ne s č i tavom l jekarnom tableta i prašaka,

nego uz p o m o ć on ih tajanstvenih sila

ko je dr i j ema ju d u b o k o u svakom l judskom srcu.

D r a g i čovječe, ako si mrtav za svaku radost ,

za svaku ljubav, za svaku sreću,

ako više ne možeš vjerovati u sebe i u l jude:

pokuša j tada sve o n o m r s k o , gorko , t a m n o i m r a č n o

odložiti i od svega se toga očistiti .

Ustani iz noći svoga ma loduš j a i u m o r a ž ivotom.

Ustani u novo jutro p u n o sunca, p u n o ptica i cvijeća!

Ustani u novo prol jeće, u novo svjetlo, u nove m o g u ć n o s t i !

Ustani ! U svaki list svakog po j ed inog stabla

B o g je up i sao uskrsnuće,

a o n d a sasvim s igurno i u tvoje s i romašno l judsko srce.

78

N I K A D A N E G U B I O D V A Ž N O S T I

8. ožujka

S t o t i se g o d d o g o d i l o , ne gubi odvažnost i !

A k o te l judi ostave na c jedi lu,

ako su ti vlastita djeca uništi la snove,

ako je iz tvog života iščezlo sunce ,

potraži tada zvijezdu š to ju je B o g upal io s a m o za tebe.

A k o stoj iš tu praznih ruku i više nemaš što ponudi t i ,

bud i s iguran: B o g ne traži od tebe nikakvu žetvu,

ne traži pune žitnice.

A k o su srca u t v o m d o m u tvrda kao k a m e n ,

ako stojiš pred zatvorenim vrat ima,

ako ni tko više ne otvara ma kol iko ti kucao ,

ne predaj se beskra jnoj ogorčenost i .

Ispitaj svoje srce i pripravi ga za slavlje.

B o g te voli. On će negdje i na neki način

dirnut i neko l judsko srce da t i to d a d n e do znanja .

K i ša će prestati . H l a d n o ć a će proći .

U z rakama j e d n o g smi ješka i u nježnoj ruci

osjetit ćeš prol jeće i p o n o v n o ćeš živjeti.

A k o svoju poruku mora š proni jet i u pust inju

gd je n e m a nikoga tko bi te č u o , bud i s iguran:

B o g je postavio skrivene antene ko je hvata ju i

prenose svaku riječ iz tvojega srca preko svih sasušenih,

nep lodnih pol ja sve do o n o g k o m a d i ć a zemlje

gd je se rada novi svijet.

N i k a d a n e m o j gubit i odvažnost i !

Š t o g o d se d o g o d i l o , B o g te voli.

79

9. ožujka

K a k o gledaš na pogreške svoga muža, svoje žene,

svojih najbližih? Na pogreške suradnika , kolegica,

pretpostavl jenih, drugova iz razreda, sus jeda?

Ne mis l im na pogreške l judi koje ne poznaješ d o b r o ,

pogreške ko je te ne bole.

Mis l im na nedostatke ljudi s k o j i m a svaki dan

za jedno živiš i radiš . A k o njihovi nedostaci

pos tanu u tvoj im o č i m a strašno krupni

da više ne možeš vidjeti ništa d r u g o ,

ako zbog toga neprestano dolazi do svađe,

tada zaviri ma lo u svoje srce. T a d a je l jubav tanka.

Ne mora š biti sli jep za pogreške drugih .

Ali ako zaista l jubiš , nećeš vidjeti tol iko pogrešaka .

L j u b a v je u t o m smis lu uvijek p o m a l o sl i jepa.

A k o l jubav i pri jateljstvo počnu po lako nestajati ,

izgubit će se i ta s impat i čna s l jepoća.

Neizbježne pogreške i nedostaci drugih smeta t će

sve više i iz d a n a u dan bivat će sve veće.

Poprimit ćeš zločeste oči i na kraju nećeš vidjeti

ništa d rugo o s i m pogrešaka i nedostataka .

Brzo izmjeri svoje srce i ispitaj svoju ljubav.

Uč in i da t i l jubav ope t bude velika,

tada će pogreške postati s i tne.

O n e se m o g u m n o g o lakše podni jet i ,

a život s d r u g i m a postat će p o n o v n o b lagdan.

8 0

N I T K O N I J E S A V R Š E N

10. ožujka

I ako svatko m o r a raditi na t o m e da pos t ane bolji,

ni tko n e m a prava zahtijevati od d rug ih

da b u d u savršeni.

U našem vi sokotehniz i ranom svijetu

posto j i velika opasnos t da l jude s m a t r a m o robot ima

od kojih se traži savršeno funkcioniranje .

A čovjek nije stroj .

On se ne da svesti na čvrste formule .

1 + 1 = 2. To u matemat ic i vri jedi , ali ne i k o d l judi .

C a k i najbolj i dost ignu u ž ivotu najviše tek 1,8 ili 1,9.

Ali i ona j koji ostvari m a n j e , ne treba se zato skrivati,

ne m o r a zani jemit i crven od s t ida , ili pale početi kukati .

A k o je netko učinio najbol je š to j e m o g a o ,

o n d a to treba znati ci jeniti , sve jedno kakav rezultat bio.

A k o druš tvo drži l jude p o d pr i t i skom

da uvijek i p o s v u d a b u d u s to pos to savršeni ,

o n d a ljudi m o r a j u jedni d r u g e štititi.

Z a t o voli l jude onakve kakvi jesu.

D r u g i h , na ime , nema .

Reci m u ž u , ženi, pri jatel ju, pri jatelj ici , kolegi na poslu:

» Z a m e n e ne mora š biti savršen.«

To stvara ozračje povjerenja, topl ine i s igurnost i .

B u d i čovjek koji je od srca sretan s bl ižnj ima,

čak i o n d a kad je neki čovjek po loml jen ih krila.

81

N E Ć E Š V I D J E T I T O L I K O P O G R E Š A K A

N E U G O D N O K R Š Ć A N S T V O

11. ožujka

O k r u ž e n i s m o p o h l e p o m i nasil jem,

p o m a n j k a n j e m smisla , nade i odvažnosti .

Na sv je t skom tržištu bogate zemlje danas , kao i ranije,

pl jačkaju s i romašne zemlje.

Televizija i tisak preplavljeni su uboj s tv ima,

z loč in ima i skanda l ima .

S e b e naz ivamo o d g o j e n i m i kul turnim l jud ima ,

možda čak i kršćanima,

ali s a n j a m o o kršćanstvu bez neugodnoga križa.

Ni š ta n a m nije preostalo za naprezanje, žrtvu i odr icanje .

Vol imo kršćanstvo u m e k a n i m fotel jama,

s topl im krevetom, s b o g a t o prostr t im s to lom

i m o d e r n i m ri ječima koje l i jepo zvuče

a zastiru našu prita jenu sebičnost .

S u s r e o s am u pariškoj četvrti bijede svećenika

koji je živio m e d u s i romas ima . On reče:

»Iz povijesti z n a m o

za razdoblja r azuma i razdoblja osjećaja,

za herojska i romant ična razdoblja .

D a n a s tr i jumfiraju instinkti :

nasilje, pohlepa , potrošnja , seks.«

U takvu vremenu p u n o m pometn je , nagona ,

besmisla i praznine žel imo se vratiti natrag

k jednostavnost i , tr i jeznom životu

p u n o m nade , samosvladavanja , spremnost i n a p o m o ć .

8 2

I M A M D O V O L J N O

12. ožujka

K a d s lušam istaknute predstavnike poli t ike i gospodars tva ,

kad svake g o d i n e vidim c jenjkanje o k o većih plaća

i doživ im kako nakon toga porezi i c i jene poras tu ,

m o g u j ed ino pitati: Zašto? Z a š t o više zaradit i ,

više novca, više dobit i , više kupovan ja , više potrošnje?

Za š to , č e m u i za koga? S i g u r n o ne za neprodukt ivne ,

s i romašne , jer oni su sve više po strani,

oni n ikada ne vide više od nekol iko mrvica .

Z a r s a m s a m o j a velika budala kad p i tam

koje su to nevidljive sile ovdje na djelu?

Jesu li to mračne sile l judske sebičnost i i pohlepe ,

ili nose neko drugo ime?

Na j rad i j e bih mol io , to mi n i tko neće uzeti za z lo :

» G o s p o d i n e ,

spasi nas od imetka, koji nas čini o p s j e d n u t i m a .

O s l o b o d i nas od bolesne sebičnost i .

Spasi nas od čežnje za s tvar ima,

koje nas ipak ne zadovol javaju,

nego čine još s a m o pohlepni j ima . «

N a j r a d i j e bih poželio da svaki dan m o g u reći:

» I m a m dovol jno .

I m a m dva oka , dragoc jena kao d v a d i j amanta ,

usta da zviždim, i zdravlje ko je se ne m o ž e platiti .

I m a m dovo l jno . I m a m sunce na nebu .

I m a m krov nad g lavom. I m a m posao .

I m a m dovol jno za jelo, i l jude da ih vo l im.

D a , i m a m dovol jno.«

83

L A Z A R P R E D N A Š I M V R A T I M A

13. ožujka

K a d razmišl jam o g l a d n i m a u svijetu,

pred o č i m a su mi mil i juni ljudi

koj i me g leda ju p o p u t skeleta, žalosno i prijeteći.

I ču jem njihove iznemogle glasove

koji me svega prozirniju:

I m e nam je Lazar i ležimo pred vaš im vrat ima.

G l a d n i s m o .

Ime nam je Lazar i mil i juni nas leže već g o d i n a m a

pred vašim vratima.

Vi nas ne vidite, ali znadete da nas ima,

da s t anu jemo u i s tom selu, ko je se zove Zeml j a .

Vi ste obrazovani , kažu.

Vi ste razvijeni, kažu.

Mi s m o neobrazovani i nerazvijeni.

Vi ste kršćani.

Kažete da s m o braća i sestre.

Govor i te : Mir v a m a .

Ali n a m a je mir kruh.

Z a š t o nas o n d a ostavljate da u m r e m o od gladi?

Z a š t o ne d o b i j e m o više od mrvica?

I m e n a m je Lazar

i lež imo umirući pred vaš im vrat ima,

pred vaš im vrat ima, vi bogat i !

8 4

S A M O S V L A D A V A N J E

14. ožujka

I tebi je to p o t r e b n o od vremena

do vremena nečega se odreći .

Z n a š , a s i gurno si to već i s a m iskusio:

većina poteškoća u suživotu ljudi dolazi odat le

što se jedan ne m o ž e ničega odreći za vol ju drugoga .

U vr i jeme karnevala priušti si veselje,

ali u korizmi se vježbaj u s amosv ladavan ju .

Neseb ičnos t i odr icanje nije nešto s a m o za kršćane,

nego je to p o t r e b n o svim l jud ima .

T o l i k i su više nego siti, pa ipak tako u m o r n i .

N e m o j govorit i o napretku i s lobodi

ako ti je d u h zatočen u tamnic i ,

p o d nas i ln ičkom vlašću t iranina

koji se zove »novac« i »uživanje« .

T a k o ljudi posta ju sve m a n j e l judi.

N j i m a , nepokre tn ima i n e p l o d n i m a u razmišl janju,

izmiču m n o g e prave radosti .

U vr i jeme kad svatko živi po vlastitoj želji i raspoloženju,

usprotivi se: O d r e c i se! Učini to dragovol jno .

G d j e s i zarobljen? O s l o b o d i se toga.

Sreća nije p o p u t vesele maske za j edan d a n .

Sreća uspi jeva u krilu odr icanja ,

j ednostavnost i i s amosv ladavan ja .

85

M O Ć I O D R E Ć I S E

15. ožujka

Č e g a se sve možeš odreći kad je rijeć

o tvojem vlast i tom, d r a g o m ječ

K l a d i m se da možeš postiti

ako se radi o tvojoj vitkoj liniji.

Možeš se odreći slasnih zalogaja

ako mora š misliti na svoju jetru ili krvni tlak.

Ali , čega se možeš odreći

kad je riječ o drug ima?

Razmisl i j e d n o m d o b r o o tome!

S t o sve možeš iz l jubavi p r e m a s v o m e mužu,

svojoj ženi, svo j im bližnjima?

Možeš li j edne večeri ne izaći »u društvo«

ili m a n j e popit i zato što bi to bilo tvojoj ženi draže?

Možeš li se odreći neke dragocjenost i

kakvu možda imaju tvoja sus jeda ili kolegica,

da bi doteklo više za tvoje drage?

A čega se možeš odreći za nekoga koga uopće ne poznaješ ,

ali za k o g a znaš da će još danas umrijeti od gladi?

Za s i gurno bi potroš io na stot ine i t isuće,

sve bi potroš io da spasiš svoj život.

A zar se za život svoga bližnjega ne bi m o r a o odreći

nečega više od j e d n o g m a l o g piva i nekol iko zalogaja?

Uzmi kao mjeru svoje srce!

8 6

76. ožujka

8 7

V O L I L J U D E O N A K V E K A K V I J E S U

Pogleda j ma lo u o k o l o sebe, pogleda j l jude

s ko j ima mora š svaki dan živjeti.

S ovim l jud ima m o r a š izići na kra j ,

živjeti u miru i graditi svoju sreću.

Nisi ti s tvarao l jude ,

možda zato i nisu po tvom ukusu.

Ne možeš shvatiti da su takvi kakvi je su ,

sasvim drugači j i od tebe.

A k o si svaki dan s n j ima , sve ti više ide na živce

kol iko oni ima ju pogrešaka i s labost i .

S v r e m e n o m i ne vidiš ništa d rugo , nego misl iš :

Da s a m se oženio o n o m , ili da s a m se uda la za o n o g ,

bilo bi m n o g o bol je .

Ili misl iš : Da s a m imao druge roditelje,

da su djeca bila drugači ja ,

bio bih m n o g o sretniji .

V r l o m n o g o ljudi nesretno je čitav život

jer se nikad ne m o g u ili ne žele pri lagodit i .

U biti , to nije ništa d rugo doli prikrivena sebičnost .

N e m o j misliti tol iko na svoje ja,

živi u ljubavi sa svo j im bl ižnj ima.

Voli ih takve kakvi jesu.

To je najbolj i put do tvoje sreće.

M A L O S A M O S P O Z N A J E

17. ožujka

Svak i se čovjek može popravit i — pa i ti!

Al^o k o d kuće , na pos lu ili negdje d rugd je

ima poteškoća , l jutnje i trzavica,

nemoj reći: » M o j u ženu ne m o ž e se izdržati«,

» M o j m u ž j e nepodnoš l j iv« ,

» M o j še f j e nesposoban« ,

» M o j kolega sve pokvari« ,

»Moj i sus jedi su n e m o g u ć i l judi«, i tako dalje.

Pog leda j najpri je u vlastito srce,

vlastite pogreške.

Postaješ smi je šna f igura

ako neprestano ogovaraš druge ,

dok drugi tako često bivaju

svjedoci tvojih vlastitih g lupost i .

A k o misliš da s am nemaš mrlja,

stvar je sasvim j ednos tavno u tom

da ih ti s a m o još nisi otkrio.

Z a t o je krajnje vr i jeme

da se ma lo pozabaviš s p o z n a j o m sebe.

K a d čovjek u p o z n a sebe , svoje pogreške ,

svoje m a n e i nedostatnost i ,

kad shvati kol iko je malen ,

bit će m n o g o blaži prema d r u g i m a ,

i sam će postat i sasvim drugi čovjek,

uravnoteženij i i pri je svega više bližnji.

Z a t o u poznaj s a m o g a sebe i postani sam bolji!

I zapoćni s t ime već danas !

88

78. ožujka

N i k a d se nemoj ponašat i kao g u n đ a l o

koje uvijek s a m o g u n đ a i mrml j a ,

koji o d r u g i m a ne zna n ikada reći ništa dobra ,

koji n ikada ne smatra d o b r i m o n o što učine drugi ,

koji i k o d n a j m a n j e pogreške pokazu je zube

i koji tiranizira svu svoju okol icu .

B u d i čovjek i pokaži svoje srce!

I to znači »bratski dijeliti«.

Reci još danas nešto d o b r o

0 svo jem mužu, svojoj ženi, svojoj djeci ,

svo j im roditel j ima, svo j im sus jed ima ,

svo j im k o l e g a m a s posla .

Svi ovi ljudi postat će o d j e d n o m

sasvim drugači j i , m n o g o susretljivi)! .

Pokazat će l jubazno lice

1 sve će opet ići kao p o d m a z a n o .

I još neš to je vrlo važno.

Reci lako »hvala!« za sve š to drug i za tebe čine:

za jelo ko je dolazi na stol,

za svaku ma lu pažnju k o d kuće ,

na ulici, u a u t o b u s u ili u v laku.

S m a l o dobre vol je možeš svaki dan , svaki sat

činiti svijet bo l j im i l jepš im.

Z a p o ć n i o d m a h i n e m o j čekati pun mjesec.

89

R E C I K A T K A D I N E Š T O D O B R O

O P A S N A B O L E S T

19. ožujka

A k o ci je srce p u n o jedino s a m o g sebe ,

ako se klanja s a m o s v o m vlast i tom ja,

zbog svega i svačega možeš doživjeti nekontrol irani bijes.

M n o g o ćeš propust i t i , j a m č i m ti,

ako nisi u s tan ju ukrotiti svoje strasti

i zagospodar i t i svo j im žel jama.

S e b i č n o s t j e o p a s n a bolest.

O n a kao smr tonosn i virus p o k a p a

sve tvoje d u h o v n e i duševne sile.

Postaješ uznemiren i nervozan.

Postaješ l j u b o m o r a n i zavidan —

najgluplj i od svih poroka .

Postaješ bi jesan, nasilan, koleričan.

H o ć e š - pa sta jalo to kol iko mu drago —

raj s a m o za sebe , ali svake večeri

s jediš razočaran na gomil i svojih ruševina.

Jer, n e m a raja s a m o za tebe.

Pos luša j ! I ti ćeš postati sretan

ako zaboraviš sebe ,

ako živiš više za d ruge

i bol je se za njih pobrineš .

9 0

L J U B O M O R A I Z A V I S T

20. ožujka

N e smi ješ biti l j u b o m o r a n .

L j u b o m o r a izopačuje i čini te m r s k i m .

Ž e n a ko ja j e l j u b o m o r n a na svog muža

gubi svoj šarm i posta je nepodnoš l j iva .

M u ž koji je l j u b o m o r a n na svoju ženu

posta je tiranin i čini život neizdržl j ivim.

L j u b o m o r a je osjećaj zavisti ko j a izgriza,

osjećaj koji ne s a m o u braku donos i tol iko nesreće.

I u svakodnevnom o p h o đ e n j u l judi

zavist upropašću je svaku radost i pri jatel jstvo.

Ne smi ješ biti zavidan!

N e m o j se upuštat i u o n u o p a s n u igru

u ko ju te želi navući zavist:

ti a u t o m o b i l - ja a u t o m o b i l ,

ti kuću - ja kuću ,

ti u n o v i n a m a - ja u n o v i n a m a ,

ti na H a v a j e - ja na Hava j e .

N e m o j sebe uništavati !

N e m o j zabezeknuto gledati o n o š to drugi ima ju .

Radi je uživaj u o n o m e što s a m imaš

i ne os i romašu j sebe - zavišću.

9 1

I M A M O G R O Z N I C U

21. ožujka

Z a š t o s i tako kiseo a k o si zakasnio

na a u t o b u s pa m o r a š žuriti pješice?

Pa znaš da na D a l e k o m istoku ljudi po čitav dan

trče i z m e đ u ruda za šaku riže.

Z a š t o kukaš z b o g j edne nelagode,

zašto si zabr inut zbog bora na licu?

Pa znaš da tisuće i tisuće njih m o r a g o d i n a m a

živjeti s neizl ječivom p a t n j o m na svom tijelu,

t isuće njih biva m u č e n o zbog svog uvjerenja,

boje kože ili - ni z b o g čega.

Z a š t o psuješ k a d a koji pu t moraš prostajati na kiši ,

kad mora š p ješ ice prijeći d io puta ili čekati na jelo?

Zar nikad ne pomis l i š na one koji više n e m a j u svojih nogu ,

koji m o r a j u ležati u krevetu, a bili bi presretni

da s a m o još j e d n o m stanu na vlastite n o g e i m o g u hodati?

A k o je lo nije točno na vri jeme, zar s i tobože zaboravio

da mil i juni ljudi nikad ne s jednu za prostrti stol?

K a k o s m o mi ljudi čudna , smiješna, luda bića!

Z b o g sitnica zagorčavamo život sebi i d r u g i m a ,

a zapravo b i s m o moral i biti svaki dan zahvalni

za tol iko dobr ih stvari koje uopće ne zas lužujemo.

I m a m o groznicu , a ta se naša groznica zove:

bolesno sebel jubl je !

9 2

P O V R I J E Đ E N O J A

S v a k i l o m i svađa u biti nisu vrijedni truda,

a vrlo su štetni za zdravlje tijela i duše .

U z r o k im je u 99 od 100 s lučajeva neka sitnica.

N e k o s i tno razočaranje, mala nesmotrenos t ,

nepromiš l j ena riječ - i ljubljenoyVz već je

oneraspo loženo , povr i jeđeno i izvan sebe.

O d j e d n o m sve biva kod njega krivo,

sve se drugači je shvaća.

» D r a g a žena« urliče ni zbog čega,

a »dragi muž« lupa vrat ima.

T o j e t ako l judski.

1 ko sačuva još ma lo razuma,

s a m će sebi izgledati d jet injasto .

Ali popust i t i , to ne dolazi u obzir.

C e m u o n d a vlastiti ponos . . .

Veliki sebični ak koji s tanuje u svakom čovjeku

ne d o p u š t a da popust i š .

A k o proci jeniš kako nitko pr i tom nije u pravu,

još uvijek ti preostaje u loga nevinoga a povri jeđenoga.

T a d a l jubl jeno ja može i dal je izvoditi

pravu kazal išnu predstavu.

A k o ope t započneš lom i svađu ,

nastupi t ada protiv dragoga ja -

u vlast i tom srcu.

N A S T U P B I J E S A

23. ožujka

A k o se brzo razbjesniš i lako se uzrujaš ,

o n d a d o b r o pos luša j .

N e m a š pravo kiptjeti od bijesa,

jer tvoj bijes čini sve još gor im,

povisuje napetost i u tvom braku, u tvojoj obitelj i ,

u krugu tvojih prijatelja i m e d u ko legama na pos lu .

Bijes je krajnje nezdrava os jećajna reakcija.

Jer, kad si bi jesan,

tvoje se ruke i nehotice stišću u pesnice.

G la s ti posta je viši i oštriji ,

srce brže kuca, mišići posta ju napeti .

Psihološki g ledano , ti si p o t p u n o spreman za okrša j .

Bijes je ostatak pračovjeka u našem ž ivčanom sustavu.

Pri nastupu bi jesa adrenalin šiklja

iz nadbubrežnih žlijezda u tijelo.

To pojačava krvni tlak,

s dal jn j im teškim pos l jed icama.

N e m o j biti tako nerazuman!

Bijes je na jg lupl ja i na jgora reakcija

kad se zbog nečega l ju t imo,

kad nas je netko povri jedio.

K a d opaziš kako postaješ bi jesan,

tada najpri je m i r n o sjedni

ili, još bolje, lezi.

Jer, j ako je teško postati bijesan d o k - ležiš.

9 4

N E S R E T A N

24. ožujka

N e m o j i suviše lako postajati obeshrabren i oča jan,

jer u s tanju obeshrabrenost i

sve vidiš m n o g o crnje nego š to jest .

Os jećaš se d u b o k o nesretnim,

a k a d š t o i ne znaš zašto.

Zamiš l j a š sebi da te n i tko ne voli

i s a t ima bi urlao.

Postao si preosjetl j iv i sve te čini

žalosnim i s m r t n o pot i š ten im.

Više nemaš vol je za rad.

Svaki pokret posta je ti napor,

ne možeš više ni jesti.

Misliš i čvrsto si uvjeren

da si najnesretnije biće na svi jetu.

Pa ipak. . . to j e d n o s t a v n o nije istina.

1 i si, zapravo , svoj vlastiti zatočenik.

Usidr io s i se svo j im mi s l ima , s v o m svo jom m a š t o m

beznadno u vlastitoj bi jedi .

Postoji s a m o j e d n o rješenje:

Ne zavlači se u svoju puževu kućicu . Izađi van!

Zaborav i s a m o g a sebe , otkri j potrebu drugih .

Drug i te trebaju. U č i n i nešto!

Pomozi l j u d i m a u potrebi .

Učini to š to tiše i prof injeni je .

U smi ješku drugih ti ćeš i s a m

p o n o v n o naći odvažnost i radost .

9 5

N E M A P R O B L E M A

25. ožujka

D a n a s je prob lem to

š to su ljudi - puni problema.

Iz svega stvaraju problem.

A k o im u braku više ne ide: velik problem.

Ne »št ima« nešto s mlad ima : mnog i prob lemi .

Pojave se poteškoće u svakodnevnici : posvuda prob lemi .

A problemi nad prob lemima : prava bolest .

O s l o b o d i se iz mreže prob lema .

B u d i razborit.

N i su sve poteškoće problemi .

Problem je neš to što možeš i moraš riješiti.

Ohrabr i se i reci: N e m a problema!

Ali ima brdo poteškoća

k o d kojih se ne da ništa riješiti.

N j i h mora š prihvatiti

jer one su povezane sa s a m i m ž ivotom.

Od teških d a n a u braku ne treba bježati,

njih treba za jedno proći.

Pred po te škoćama u mlad im g o d i n a m a

ne treba kapitulirati ,

kroz njih se m o r a probiti .

T k o misli da j e to problem

kad osjeti križ na svoj im r a m e n i m a ,

beznadno doživljava remećenje

i na kraju s am postaje problem.

9 6

V E L I K O P O S P R E M A N J E

26. ožujka

Najgore š to možeš imati jest nemirna savjest.

O n a je kao čir u tvojoj nutr ini .

Možeš je d o d u š e prekriti i premazat i ,

pazeći na vanjske obl ike ,

ne dopuš ta juć i da se to na tebi primijeti

ili se praveći veseo.

Ali o n a će te po lako ali s i gurno izgrizati.

Postat ćeš nemiran , m n o g o ceš se m a n j e smi jat i ,

bit ćeš loše raspoložen i svadljivij i .

N e m i r n a savjest je za tvoju d u š u

što i loša probava za tvoje ti jelo:

početak m n o ž i n e srdžbe i nesreće.

S č i s tom savjesti

za tebe sunce sja m n o g o ljepše,

l judi su m n o g o l jubazni j i ,

večeri mirnije a noći p u n e spoko ja .

S cistom savjesti ostaješ m l a d i veseo,

svaki dan si u s e d m o m e nebu.

Pobrini se, dakle , ne s a m o za jelo, stan i odijelo,

nego zadi dublje u oda je svoga srca.

Prihvati se vel ikog p o s p r e m n a j a .

Naprav i opet mjesta za B o g a .

On te voli od tvog djet injstva.

Stoj i na tvoj im vratima

i čeka sa svojim m i r o m .

9 7

J E D I N I O D G O V O R

27. ožujka

A k o s i čov jek koji razmišl ja, kad-tad doć i će trenutak

kada ćeš u životu potražiti odgovor na pitanja

ko ja se u javnost i najčešće ne postavl ja ju,

iz straha da na njih n e m a odgovora .

T a d a se više ne zadovol javaš l i jepim teori jama

kakve n u d e znanost i filozofija.

Iz najdubl je svoje nutr ine buniš se protiv trpljenja i smrti .

Ne protiv trpljenja i smrti općeni to ,

nego protiv ponekad nečovječnoga trpljenja

koje upropaš tava konkre tnog bližnjega

ko jega ti poznaješ i voliš. S t ime se ne možeš pomiri t i .

O d g o v o r m o r a posto jat i . Ali on može zadovolj i t i

j ed ino a k o je dovo l jno d u b o k da obuhvat i sve l jude.

On m o r a dati s m i s a o životu nekoga u inval idskim kol ic ima,

životu hendikepiranoga , neizlječivo bolesnoga ,

životu m a j k e s teško hendikepiranim d je te tom,

životu starca koji n e m a više što očekivati .

T a k a v o d g o v o r ne nalazim ni u kojo j filozofiji i ideologi j i .

K a d apsurd patnje i smrt i zaustavlja krv u m o j i m ži lama,

za m e n e j e jedini odgovor : Bog . On je j e d i n o svjetlo

i j ed ina snaga ko ja da je da m o j i m ž i lama

p o n o v n o poteče krv.

Sve š to m o g u reći jest : B o g . On je ljubav.

I isplati se susresti ga

ili barem krenuti na pu t k n jemu.

98

Z A Š T O T O L I K O T R P L J E N J A

28. ožujka

Z n a š l i da ima l judi

k o j i m a je život i u na šem blagostanju

pun m u k e , pravi križni put?

Z n a š li koliki s t rašno trpe na s v o m tijelu i u duši

od svih vrsta boli , m u k a ,

strahova, razočaranja, poniženja?

Koliki su obilježeni na s v o m tijelu

bolešću ili h e n d i k e p o m ?

Koliki su u svom srcu ranjeni

zbog prevarene i izdane l jubavi?

Os jeća ju se o d b a č e n i m a , prepuš ten ima s a m i m a sebi.

K a t k a d bi radije željeli da su mrtvi

nego da d a n o n o ć n o m o r a j u podnos i t i svoje trpl jenje.

Z a š t o toliko trpl jenja, tol iko neizlječive patnje

k o d tako m n o g o l judi? Je l i sve to besmisleno?

Zar ne preostaje ništa d r u g o os im b u n t o v n o g krika

za pravednošću , o d m a z d o m i osvetom?

Ili, nije li to za nas radije zahtjev

za više l jubavi , za više naklonost i?

A za njih poziv u nepoznate dal j ine,

da kroza sve suze otkri ju j edan novi svijet,

Božji svijet, svijet ist inske radosti ,

svijet prave sreće.

99

Č U D N I L J U D S K I Ž I V O T

29. ožujka

L j u d s k i život je tako č u d a n , tako neshvatljiv.

Ima dana k a d a sija sunce . Ne znaš zašto.

Zadovo l j an si. Vidi š li jepe strane života.

Raduješ se, veseliš se, zahvalan si. Posao ti ide dobro .

Svi su p r e m a tebi l jubazni. Ne znaš zašto.

M o ž d a s i se d o b r o naspavao , doživio pr iznanje ,

uspjeh, os jet io se zašt ićenim.

S a m o da to vr i jeme nikad ne prestane!

Al i odjed n o m se sve izmijeni.

K a o da su se na divovsko sunce navukli oblaci .

O b u z i m a te neprotumač iva žalost.

Sve ti je teško, sve vidiš crno.

Misliš da te drugi više ne vole.

Tužiš se z b o g sitnica, predbacuješ , pr igovaraš .

Misliš , ostat će tako i n ikad neće biti drugači je .

M o ž d a s i u m o r a n ? Ne znaš . Zaš to je to tako?

Z a t o jer je i čovjek d io prirode: s prol jećem i jeseni,

s top l inom ljeta i h l a d n o ć o m zime,

s p l i m o m i o s e k o m , p o p u t ritma mora .

Z a t o jer se u na šem bivovanju život i u m i r a n j e

neprestano ponavl ja ju . K a d to shvatiš, moć i ćeš

pun odvažnosti i povjerenja dalje, jer tada znaš :

N a k o n svake noći p o n o v n o dolazi novo jutro .

Ako možeš vjerovati , i s am ćeš doživjeti

da je ovo redovito umiran je potrebno

da opet iznova i dub l j e i potpuni je živiš radost .

100

P O M I R I S E S A Ž I V O T O M

30. ožujka

O p e t s a m vidio j e d n o g čovjeka kako strašno trpi

z b o g neopoz ivog gub i tka svoje žene.

Podsjet io me je na j e d n o g d r u g o g a koji je nedavno s jedio

kod m e n e kao b lok granita , s k a m e n j e n a lica.

Riječi ko je je u p a u z a m a istiskivao zvučale su kao kletva:

»To ne smi je biti istina: m o j a žena mrtva! Stradala

u p rometno j nesreći. Bez nje neću moći . Ne m o g u .

Naprav i t ću kraj.« »Pokuša j se s t ime pomir i t i « , rekoh tiho.

» N e želim, ne m o g u . Naprav i t ću kraj .«

Ž i v o t p o n e k a d za l jude može biti s trašan.

Arthur Miller piše u j e d n o m s v o m kazal i šnom k o m a d u :

»San jao s a m da j e m o j život m o j e di jete . Ali o n o bijaše

nakazno , m o n g o l o i d , i j a p o b j e g o h . O n o je s ta lno iznova

puzalo k m e n i u krilo, d o k ne pomis l ih : kad bih ga m o g a o

pol jubit i , p o n o v n o bih zaspao. I p r i gnuh svoju glavu nad

n jegovo izobličeno lice, bi jaše s trašno. . . ali po l jub io s am ga.«

D a , v jerujem: Na kraju mora š svoj život primit i u svoje

ruke onakav kakav jest, i m o r a š se s n j ime pomir i t i , ma

kol iko on b io krut i težak. N o , ako ga pol jubiš , pos ta t će

drugači j i , podnošl j ivi j i . Ne stavraj sebi iluzija.

Sreća nije s talna predstava u kazal ištu života.

D u b o k a sreća dolazi i odlazi i na jčešće ne traje dugo .

U preosta lo vr i jeme to znači : misl it i na nju i čekati je!

Pomiri se sa ž ivo tom, o n a k v i m kakav on jest. D a n a s . Sada .

Da ne promaš i š o n o m a l o sreće koja na tebe čeka.

101

I Z G U B I T I I N A P U S T I T I

31. ožujka

i ko je ikada razmišl jao o životu, neizbježno će se

suočiti s t emel jnom čovjekovom nemoći .

Svaki dan se d o g a đ a j u m n o g e stvari k o d koj ih ne možeš

ništa učiniti , ništa izmijeniti , ništa spriječiti ,

imao m n o g o novca ili ništa, bio usaml jen i potišten

ili naoko neopterećen i vrlo uspješan.

K a o čovjek ti jesi i ostaješ gubi tnik .

Ni š ta ne možeš čvrsto zadržati. Sve ti izmiče kroz prste.

Sanjaš , gradiš , slaviš tri jumfe,

a o n d a o d j e d n o m d o d e trpljenje, starost , noć .

Katkad neočekivano p o p u t munje .

N e z g o d a , kažu, strašna nesreća.

Poznaješ l jude usred života, m l a d o i staro, koj i nestaju,

iščezavaju, više se ne vraćaju, možda j ako drage, bliske l jude.

H t i o bi ih zadržati, kao i sebe.

H t i o bi da sretni trenutak nikada ne prođe ,

da lijepi dan nikad ne završi.

Pa ipak moraš ostaviti , svake večeri svakoga dana .

K a o gubi tn ik ne smiješ svoje gubi tke v ječno oplakivati .

Jer tek kad iskusiš p o t p u n u n e m o ć ,

postat ćeš zreo za B o g a , i sve će tada dobi t i smi sao i cil j :

tvoj strah, tvoje trpljenje, tvoje zdravlje, tvoja bolest,

tvoj život i tvoje umiranje .

Tek kad na ono j drugo j obali ne bi bilo B o g a ,

ni besmrtne l jubavi , sve bi bilo besmis leno , a p s u r d n o .

102

Travanj

V O L I M T E

7. travnja

» V o l i m te, čovječe!«

Zar n ikada nisi osjetio čežnju da od radosti

zagrliš sve l jude i da ih usrećiš?

U n a m a živi j e d n o vječno traganje za beskra jn im,

za neč im što nas i spunja sasvim i zauvijek.

Ali sve, pa i najl jepši susret, tako je prolazno

da to može j ako d u b o k o boljeti .

» V o l i m te, čovječe!«

Ti si isto tako ranjiv i isto tako s am kao i ja.

Ideš istim p u t e m do istog cilja i kraja.

U jurnjavi , opuš ten , sretan, bojažljiv, ne znam.

Ali mi s m o za jedno na putu . Jo š n i s m o stigli.

Trč imo u o k o l o ovim svi jetom kao po robno j kući :

g l e d a m o , t raž imo, u z i m a m o , k u p u j e m o ,

d a j e m o , o d b a c u j e m o .

S v r e m e n o m to pos tane užasno d o s a d n o i besmis leno

ako tu na jdubl ju čežnju u nama -

da p r i m i m o l jubav i d a d n e m o l jubav -

u šu tkamo stvar ima ko je se m o g u platiti novcem.

M o r a m o investirati novu vrstu kapi ta la

ako ne žel imo k a o l judi sagnjiti u kor i jenu.

Basnoslovni kapital l judske dobrote ,

l judske privrženosti i prijateljstva.

I m a m o dva svijeta da ž iv imo: svijet novca i svijet srca.

O d l u č i se za jedno sa m n o m za svijet srca,

gd je možeš uživati život p o p u t djeteta.

104

Ž A L O S N I S L U Č A J

2. travnja

Z n a š li što znači biti čovjek? Biti bližnji!

Z a t o j e d o b r o p o v r e m e n o se upitat i :

J e s a m li uist inu još d o s t a t n o bližnji?

A k o si se zazidao u svoje ja,

ako misliš iskl jučivo na vlastitu važnost

i brineš se još j e d i n o za svoju uzvišenu egzistenci ju,

o n d a s i za sve d ruge s a m o žalosni s lučaj .

N i k a d a nećeš biti sretan na o v o m e svijetu.

Biti sebičnjak neka je vrsta s a m o u b o j s t v a .

U tebi je uniš teno o n o b i tno : biti čovjek.

D u h i srce razlikuju te od životinje .

D u h imaš zato da razmišl jaš , a srce zato da voliš druge .

A k o sam sasvim ravnodušan p r e m a svoj im bližnjima,

o n d a s a m kao čovjek već u m r o .

M o g u biti bogat , intel igentan, p lemeni ta roda,

s tručnjak, iskićen t i tua lma

i na vrlo i s taknutu položaju -

no j a s a m zapravo mrtav,

neupotrebl j iv za za jednicu , bezvri jedan.

M n o g o tih suhih , ledenih e lemenata

umrtv l ju je o n o l judsko biti zajedno.

Z b o g njih je u m n o g i m k u ć a m a

gd je l judi za jedno žive i rade

tako n e u g o d n o , l edeno h ladno i neizdrživo.

105

J U T A R N J A M O L I T V A

3. trs

»Gospodine, da j mi sunca , cvijet, smi ješak ,

oči djeteta. G o s p o d i n e , daj mi radosti .«

Ustani svakoga jutra iz kreveta s tom m o l i t v o m .

Ne pravi tako s trašno ozbi l jno, naborano lice.

Z n a m , imaš svu silu prob lema .

Ali ih nemoj još više napuhivati

u o g r o m n e , k o b n e , crne ob lake

koji će ri zamračiti čitavo nebo. Ne trebaš biti nikakav superopt imis t ,

ali o n o m u tko sve gleda crno

sunce zalazi već izjutra.

T k o j e mater i ja lno prezasićen, p r o p a d a d u h o v n o .

T k o j e neprestano p o d v i sokom napetošću ,

tko uvijek živi kao nahuškan na ha jku i p renategnuto ,

n j emu neće p o m o ć i nikakva komerc i ja lna opuš tenos t .

Naprotiv , o n a će učiniti sve još gor im.

Mol i da p o p r i m i š oči i srce djeteta

koje trči pocikujući preko travnjaka p r e m a cvi jetu,

ko je se divi m a l o j ribi u vodi

i može pitati tko pali zvijezde na nebu .

M o r a š u z m o ć i p o n o v n o se diviti,

biti oduševl jen t i sućama stvari ko je te svaki dan okružuju.

Rados t će tada doći u tebe kao s a m a od sebe,

i bit ćeš poš teđen m n o g i h modern ih bolesti .

106

4. travnja

S A M O A K O S E O T V O R I Š

Unesi radost u život.

O d b a c i od sebe sve brige, jer briga za sutra

dolazi uvijek jedan dan prerano.

Budi opt imis t ičan .

Ima na svijetu još l jubavi i sv jeda,

i u tvojem svijetu, s a m o ako se otvoriš ,

ako š i rom otvoriš svoje oči .

Ima ljudi koji tvrde da je život mračan ,

h ladan , žalostan i oča jan .

Ali oni prozore svoga srca drže čvrsto za tvorenima

da se zaštite od topl ine i svake zrake sunca .

Sv jesno se zavlače u s j enu

crnih misli i mračnih os jećaja .

Žive iza z idova koje su sami podig l i .

A život je pu t koji vodi u s l o b o d n i prostor.

Ž ivot je nešto o tvoreno , uzlazno, nešto s b u d u ć n o š ć u .

K a o š to se brdo označava uz laznom c r t o m .

Z a t o unesi radost u život.

I kad je nebo p u n o ob laka

a svijet p u n nevolje i svađe,

ne gub i odvažnost i , nego se čvrsto drži pouzdan ja .

A k o vani ne sjaji sunce ,

ti imaj sunce u s v o m srcu

i sve će ope t biti , sve će ope t postati dobro .

107

U L O G S V I S O K I M K A M A T A M A

5. travnja

Ne pr imjeću ješ l i i ti: l judi se p r e m a l o smi ju .

Z a t o je na to l ik im mjes t ima tako žalosno.

Izgledaš li i s a m uvijek tako s m r t n o ozbi l jan?

T a d a se m o r a š odlučit i postati opušteni j i

i pokušat i sa s m i j e š k o m .

Sa s m i j e š k o m si s i gurno privlaćniji.

M n o g i ljudi troše m n o g o novca na svoju l jepotu .

Od želje l judi da b u d u privlačni živi čitava j e d n a industri ja.

U u s t a n o v a m a za ul jepšavanje čovjekova se »fasada«

dovodi do najvećega sjaja. S k u p a prolazna umje tnos t .

Č e m u tol iko novaca i tolik trud

ako svu oko l inu možeš očarati

već j edn im j e d i n i m smi je škom?

K a d se nasmi ješ , sve ide m n o g o lakše,

m a n j e je svađa, možeš više podni jet i

i više ostvariti .

A k o se ti nasmi ješ , i drugi će se počet i smijat i s t o b o m ,

k o d kuće , u uredu, u radnji ,

u razgovoru, na t v o m r a d n o m mjestu .

T a d a p o s v u d a počin je rasti ljubav.

U lož i t i o smi j eh

ulog je s v i sok im k a m a t a m a .

Ne stoji ništa a donos i m n o g o .

N o , nasmi j s e opet !

108

Z A R A Z N O

6. travnja

D o b r o t a j e nešto zarazno.

Nas tan i li se d o b r o t a u tvom srcu, lako ćeš naći prijatelje.

C e s t o si d r u g i m a uzletište, prava luka za nesretne,

usaml jene i l jude u nevol j i .

D o b r o t a ne znači i sprazno govoren je ili razbacivanje.

D o b r o t a se oči tuje u razumi jevan ju , l jubaznosti , pažlj ivosti ,

u srdačnosti i nježnosti , u spremnos t i slušati , oprost i t i ,

s k r o m n o i j ednos tavno p o m a g a t i !

D o b r o t a pripravlja pu t l jubavi . Bez nje bi l jubav bila lažna.

Biti dobar , to je s m i s a o , temel j i cilj tvojega života.

T k o j e dobar p r e m a d r u g i m a ,

n ikada neće zloupotri jebit i svo ju m o ć .

Nas i l je tada neće n ikada odlučivat i .

U o v o m e svijetu ima premalo dobro te .

Z a t o je m o g u ć e da neki l judi , da bi dokazali svoju vlast i

svo ju čast, prelaze preko leševa.

Z a t o se i d o g o d i da pada ju b o m b e .

Z a t o i n e m a mira , i ne m o ž e ga ni biti.

D o b r i ljudi ob i čno nisu upadl j ivi , n igd je .

Al i oni su jedini koji ž ivot č ine snošl j iv im.

Zahval ju jući d o b r i m l j u d i m a pos to j i radost i prijateljstvo.

U m r a k u ovog vremena svaka d o b r o t a je kao blago svjetlo

ko je rasvjetljuje svijet. T k o je kršćanin, zna da kršćanska

poruka nije poruka o Bož jo j svemoći i pravednost i ,

nego pona jpr i j e poruka o n jegovoj milost i ,

o n jegovu čovjekol jubl ju i sp remnos t i oprost i t i ,

p o r u k a o Božjo j dobro t i .

109

L J U B A Z N O S T

7. travnja

M o m š paziti.

A k o gledaš ne l jubazno, srdito,

a k o si loše volje i otresit,

od toga trpe svi l judi uz tebe,

pri je svega oni s k o j i m a za jedno živiš.

T a k o biva da se danas l jut imo jer je juha prehladna,

a sutra jer je pre vruća.

A k o si u uredu, u radnji ili p o g o n u

pretpostavl jen d r u g i m a ,

n e m o j lebdjeti nad svoj im l jud ima kao crni oblak.

S jediš li iza šaltera na pošt i , u banci ili u prodaj i putnih

karata, ili ti se ljudi obraća ju nekako drugači je ,

n e m o j stavljati lice grobara

i ne otresaj se na l jude

koji trebaju tvoju p o m o ć .

Za većinu ljudi život je ionako već dovo l jno žalostan.

Misl i na to: L jubaznos t čini čuda.

L jubaznos t preobražava l jude.

L jubaznos t mi jenja svijet.

D r u g i te trebaju da bi bili sretni.

Smjest i svoje bližnje na sunce .

D a r u j im svoj najl jepši smiješak!

110

N A U Č I T I Ž I V J E T I I U M I R A T I

8. travnja

M n o g e l jude poznaješ više ili m a n j e površno.

Ali j e d n o g čovjeka moraš upoznat i temel j i to ,

a čak ni t ada nećeš uvijek prozreti zašto os jeća baš tako ,

zašto mu kadš to emoci je provale p o p u t vuklana.

Postoji čovjek s ko j im mora š svaki dan živjeti

i ko jeg se ne možeš tako Iako os lobodi l i .

Taj čov jek sjedi u tvojoj vlastitoj koži.

Ti si taj čovjek.

A sada ću ti reći nešto sasvim neob ično .

Da naučiš živjeti, mora š naučiti umirat i .

Da b u d e š sretan, moraš se os lobodit i m n o g i h stvari.

I zmeđu os ta loga mora š se os lobodi t i svoje sebičnost i ,

svoje bolesne tvrdoglavosti , svoje pohlepe .

Ali kako? Ne trebaš činiti nikakve lude stvari.

O b i č n i svagdanj i život tvoj je najbol j i učitel j .

Uvi jek isto, ista lica, isti poslovi .

Ista svakodnevna l jutnja, neizbježne trzavice.

Uvi jek iznova želje ko je se ne ostvare.

Uvijek iznova nesporazumi i neuspjesi .

Sve će te to izbrusiti kao d i j amant .

Boli - z n a m - i ka tkada ne ide.

Ali n e m a d r u g o g puta do unutarn jeg mira

o s im puta koji prolazi u sjeni križa.

To je uskrsni put , put do uskrsnuća,

do radosti .

111

O N O Š T O T R E B A Š

9. travnja

I m a š ti jelo, ali i d u h , srce i dušu .

A k o misliš previše na svoje tijelo,

postat ćeš sebičnjak, posve asoci ja lno biće.

Jelo ti tada nikad neće biti dovol jno d o b r o .

Plašit ćeš se teškoga posla.

Tražit ćeš k o m o t n o s t i i luksuz.

A kad ti netko ponekad nanese bol ,

postat ćeš na jnesnosni je stvorenje na svi jetu.

Pobr in i se d o b r o za svoje tijelo,

ali se prije svega pobrini za svoje srce i svoj d u h .

O n o š to trebaš jest dobrota .

D o b r o t a i l jubav p r e m a drug im l jud ima ,

l jubaznost , privrženost , srdačnost .

D u h koji tebe oduhov l ju je

nastanit će se i u tvojem d o m u .

0 tebi ovisi hoće li tvoj d o m biti k o m a d i ć neba

ili hladni pros tor između mrtvih cigala.

A k o se u o v o m k r u t o m svijetu ne os jaćaš s p o s o b n i m

za d o b r o t u , s rdačnost i l jubav,

n e m o j tu svoju nevolju zadržati za sebe .

Pokušaj molit i . Obra t i se k Bogu

koji može oživiti m r t v o srce,

rastopiti led i s tvojeg s m r z n u t o g srca

1 učiniti ga po svo jem srcu, koje je Ljubav.

112

N A D S V A K I M Ž I V O T O M V I S I K R I Ž

10. travnja

Z a š t o toliko trpljenja, tol iko neshvatl j ivog trpljenja?

M o ž d a i kod tebe, u tvojem srcu.

Trpl jenja o k o j e m ne voliš ni govorit i ,

jer već g o d i n a m a izgriza tvoju nutr inu.

Trpl jenje koje nisi izazvao.

Nesreća koja te prati ,

udarci sudb ine koji te zadese .

Neuspje l i i ohladnjel i brak.

Teška bolest bez velikog izgleda u ozdravl jenje,

brige, razočaranja, nerazumi jevanje , nezahvalnost ,

svađe u obitelji ko je već g o d i n a m a traju.

Uvreda , zla riječ, podlos t ,

zbog čega n o ć u ne možeš zaspat i .

M o ž d a velika usaml jenost p o d stare dane .

N a d svakim ž ivotom visi križ.

Na svakim vrat ima čekaju trpl jenje i smrt .

A k o se zapust iš ,

ogorčenje raste kao strašni čir u tvojem srcu.

A križ posta je još teži.

N e m a m o izbora.

M o r a m o se prignuti pred t a j n o m trpl jenja,

pred B o g o m , j ed in im koji i u na š im najmukli j im n o ć i m a

m o ž e dat i da još uvijek sjaju zvi jezde.

113

S O Č I M A K O J E S U P L A K A L E

7 7. travnja

Pri je ili kasni je udarit ćeš na poprečnu gredu

koja će od tvojeg života učiniti križ.

Obo l i š . Izgubiš posao . Doživ i š nezgodu . Prevaren si.

U m r e neki dragi čovjek. Ostar i š . Ne možeš više.

Ta poprečna greda m o ž e zauzeti sve oblike i razmjere.

Sve je bilo iako d o b r o . A onda iznenada: užasna

poprečna greda. Može ti zadati toliko boli da - razočaran, k lonuo , oča jan -

poželiš umri jet i .

K r i ž je realnost u s v a k o m l judskom životu. Ali sve m a n j e ljudi izlazi s n j ime na kraj . Više ga ne pr ihvaća ju , ne m o g u ga podni je t i . A ipak, nemaš izbora. Ili ćeš nositi svoj križ, ili će te križ satrti.

A nosit ćeš ga moć i j ed ino ako naučiš shvaćati s m i s a o i zadaću križa.

Križ će te vratiti natrag k tvojoj istini,

k o n o j pravoj mjeri s i romašnoga , s laboga , ranj ivoga,

ma loga l judskog djeteta.

Križ je kao antena preko ko je t i B o g šalje svoju poruku .

Pogledaj na križ Velikoga petka.

On te neće os lobodit i tvojega trpljenja,

ali će te otkupi t i od besmis lenog trpljenja.

l i ćeš sve gledati drugači je i m n o g o bolje

oč ima koje su plakale.

114

PARKIRATI N A S U N C U

72. travnja

N i s i v ječno na o v o m e svijetu.

I zmeđu vječnosti pri je tvojeg rođenja

i vječnosti nakon tvoje smrti dobivaš vr i jeme

za parkiranje na našem m a l o m planetu. Pusti neka vr i jeme parkiranja teče. Ne možeš ga vratiti

niti postići da još potra je ubacujući novac. T v o j e vr i jeme na o v o m e svijetu neumol j ivo je ograničeno .

N e m a instance koja bi tu m o g l a za tebe nešto učiniti .

T v o j je život nalik o n o m e što upisuješ u pi jesak. Mali vjetar i sve odnese . S t o sada? N e k a te z b o g toga ne o b u z i m a žalost. N e m o j t ime opterećivati svoje srce. Radi je pokuša j parkirati svoj život na s u n c u , ne u o s in j em gni jezdu srdžbe, briga i problema.

Stvarat i l i jepe dane ! Biti oduševl jen sv jet lom, l jubavlju,

dobr im l jud ima i l i jepim stvarima.

Biti dobrohotan i srdačan prema starcu

koji zna da je n jegovo vri jeme parkiranja isteklo,

prema bolesniku, p r e m a o n o m e koji trpi,

razočaranome, prevarenome i p r e m a m n o g i m nesretnima

koji više nisu našli mjes ta na suncu .

Stvarat i l i jepe d a n e za njih i za sve l jude o k o sebe!

Više zapravo i ne trebaš da bi b io sretan.

Glavu ispuniti r adosn im mi s l ima

a srce l jubavlju i usta s m i j e h o m .

Parkirati na suncu i pustiti

da vri jeme parkiranja teče!

115

V R I J E M E Z A R A Z M I Š L J A N J E

13. travnja

I m a š l i jo š u o p ć e vremena za razmišl janje?

I m a li jo š negdje u tvo jem životu

trenutaka tišine da ma lo razmisliš o svemu,

o smis lu , o zašto i čemu za sve o n o s č ime se susrećeš?

Ili svake večeri dopuš ta š da ti televizija

k o m o t n o puni glavu?

Zar baš sve vri jeme trebaš za sport i r azonodu ,

za m o d u i š m i n k a n j e i za najnovij i stil života.

B u d i svo j , bud i o n o š to jesi! N a s t o j živjeti t i s a m .

Ne dopus t i d r u g i m a da oni određu ju tvoj život,

da n j ime ravnaju mišl jenja medi ja , T V - f i l m o v a i

senzac ionalnog tiska. Misli sam s v o j o m g l a v o m ,

pokreni vlastite stanice mozga .

Pri je dvije tisuće god ina vukao se j edan čovjek

ul icama j e d n o g grada s križem,

osuđen na smrt , izrugan i izudaran.

Ali mu je uspjelo , u sva vremena, pa i danas ,

dovesti l jude do razmišl janja

o na jdub l j em smis lu njihova života.

Pokušaj u o v o vr i jeme prije Uskrsa

pustit i svaki dan u svoj život

bar jedan trenutak tišine i sabranost i .

Os jet i t ćeš kol iko je to b lagotvorno.

Os jećat ćeš kako si više čovjek.

116

14. travnja

J e s i l i s tvarno sretan? Sretan d u b o k o u s v o m srcu?

T a d a ma lo svoje sreće

daj svaki dan - i d r u g i m a .

Inače će se i tvoja sreća izgubit i .

Nis i sretan? Ri jetko se nasmi ješ , ili m o ž d a nikada?

D e p r i m i r a n si i nezadovol jan?

T a d a vrlo v jero jatno i suviše misl iš

na svoje p r e o s j e t l j i v o g ,

na svoj novac, svoje zdravl je,

na vlastite male brige.

Previše misliš na sebe

a premalo na druge .

T k o s e uvijek bavi j e d i n o s o b o m ,

ne m o ž e postati sretan,

jer više ne može l jubiti .

A ne moć i više ljubiti

kraj je svake radosti

i početak palda.

P o k u š a j s l jubaznošću i d o b r o t o m .

Pokušaj zaboraviti sebe

i pokaži svoje srce, pri je svega k o d kuće .

Pomozi te jedni d r u g i m a , stanite jedni uz druge ,

budi te jedni p r e m a d r u g i m a dobr i .

N e dopus t i te d a sunce zade nad v a š o m s v a đ o m .

Nepri jate l j s tvo ko je se ugni jezdi lo u tvoje srce

prije vremena će te učiniti s tar im i ružnim.

117

T K O S E U V I J E K BAVI S A M O S A M I M S O B O M

U Đ I U S V O J E S R C E

15. travnja

Jes i li već ulazio u sebe, u svoju nutrinu?

Jesi li već g ledao u svoje vlastito srce?

A k o uvijek živiš s a m o na ono j izvanjskoj strani

i zanimaš se s a m o za fasadu,

za svoj izvanjska izgled, svoj dobar glas,

tada se tvoja sreća njiše na njihalu vanjšt ine.

T a d a si danas sretan a sutra nesretan,

danas d o b r o raspoložen a sutra potišten.

U d i j e d n o m m a l o u sebe , učini š togod za svoju nutr inu,

za taj unutarn j i prostor svojega srca.

Sa t ima se možeš posvetiti svojem hobi ju .

Imaš dovo l jno vremena tražiti halj ine.

K o d frizera p o d » h a u b o m « nisi u m o r n a .

Zaš to i m a š tako ma lo vremena

da se pobr ineš za svoje srce?

Z n a š li da osjećaji koji se u n jemu rađaju

određu ju sav tvoj život .

A k o t i je srce prazno , zbun jeno , opus to šeno ,

u n j emu se javl jaju osjećaji razočaranja,

ogorčenost i , zavisti , besmisla , užasa, očaja.

U đ i u nutr inu svojega srca.

Učini to u t renutku tišine,

sabranost i , moli tve.

Iznenadit ćeš se u č i n k o m .

118

S I R O M A Š N I B O G A T I L J U D I

16. travnja

N a j s i r o m a š n i j i l judi s tanuju u boga t im zeml jama .

Previše j e d u , previše pi ju , uvi jek pret jeruju.

Ne zna ju za poč inak i n e m a j u mira .

A k o n e m a j u što raditi, ako se ništa ne d o g a đ a ,

ako n e m a ništa senzac ionalno , d o s a đ u j u se nasmrt .

Imaju sve, sve iskorištavaju i sve uz imaju sa s o b o m .

Ali j e d n o s t a v n o ne m o g u više ni u čemu uživati.

Ne m o g u se više radovati bez primisl i .

U svemu što čine radi se o novcu .

Plaćaju sve, čak i dobre veze.

Z a g a đ u j u zrak koji udišu .

Z a g a đ u j u vodu ko ju pi ju .

Z a g a đ u j u vlastito gni jezdo.

N a j b o g a t i j i l judi često su na j s i romašni j i .

O n i više ne m o g u biti sretni. N i s u više pri jamljivi

za j ednos tavne radosti života.

Izvanjski oblici »života« kako ih proizvodi industr i ja

doživl ja ja s a m o su premaz preko p o t p u n e nemoć i l judi

k o j i m a je želudac pun a srce prazno

i k o j i m a je d u h poremećen .

S i r o m a š n i bogat i l judi ! Potrebno n a m je o s lobođen je ,

izbavljenje od dosade , zbrke i očaja .

To izbavljenje ne dolazi iz apoteke .

O n o je s adržano u vraćanju k jednostavnost i i s i romaštvu ,

u o s l o b a đ a n j u od robovanja vlasti i imetku.

T k o i m a sreću što vjeruje u B o g a ,

za n jega je put prema Uskrsu put p r e m a os lobođen ju .

119

Ž I V O T V R I J E D I T R U D A

17. travnja

R e c i , živiš li i ti a da nemaš vol je za život?

K a d tako g l edam l jude, često st ječem d o j a m :

M n o g i m a je upravo žao š to su živi.

O n i u životu uvijek pilje na o n u krivu stranu,

n e m a j u više oči za d o b r o i l i jepo.

V ide prl javštinu a zaboravl ja ju zvijezde.

Č a m e u tamnici svojih briga,

a slijepi su za m n o g e male radosti ,

ko je još uvijek pos to je i svaki ih d a n susrećemo.

A k o s i sretno oženjen,

ako je kod tebe k o d kuće mir,

budi zahvalan i n e m o j reći:

» S a m o kad b i s m o imali . . .

S a m o kad b i s m o bili...!«

A k o sija sunce , nemoj reći:

»Sutra će padat i kiša.«

Uživa j u o n o m e što sada imaš

i budi zadovol jan.

R a d o živi i sa zadovol j s tvom radi.

Ta još treba učiniti tol iko dobra .

Budi oduševl jen. Ž i v o t vrijedi truda.

120

U S K L I K N I P R O L J E Ć U

18. travnja

M n o g i l judi bo lu ju o d d o s a d e ,

smrr tno se d o s a đ u j u jer su prezasićeni.

K u ć a p u n a svega. B o g a t o prostr t stol.

N i š t a nova . Svaki dan isto: trošenje.

Gus t i zidovi sve spr ječavaju, unutra je uvijek hladno.

N i k a d tu ne prodire novi život .

O n i više ne vide cvijeće, ne vide više pt ica .

N j i h o v a pap iga i psetance mrtvi su kao i oni sami .

Uvečer izlaze i zabavl ja ju se do kasno u noć ,

da bi spavali kad iziđe sunce .

O d l a z e k l i ječniku, ps ihi jatru, p s iho logu .

N i k a d se ne os jeća ju uist inu d o b r o .

V a ž n i l judi s jede za konferenci j sk im s to lovima

u luksuznim z g r a d a m a i zmeđu stakla i betona .

S m r t n o ozbil jni . Beskra jno d u g e s jednice

0 vel ikim i m a l i m p r o b l e m i m a . Papiri se gomi la ju .

Rastu p o p u t divovskih glj iva: puni ormar i , pun i uredi,

pun svijet, d o k se ne smrači kao u rogu .

K a m o s takvim svi jetom?

U s k l i k n i prol jeću, dozovi sunce !

N e k a te zahvati č u d o svjetla i ž ivota.

V i še veselja, više radosti u ž ivotu,

1 m n o g i problemi će nestati sami od sebe.

Z a š t o ševa pjeva? Jer ne m o r a plaćati s tanarinu.

Pogledaj u nebo i pjevaj

jer sunce ti besp la tno sja.

121

19. travnja

Pozna je š li i jedan život koji n ikada

nije b io obil ježen križem i trpl jenjem?

Poznaješ li i j ednog čovjeka koji nikada nije os jet io bol?

U s v a k o m životu postoj i vr i jeme tereta i brige,

noći i mraka , straha i očaja ,

ali i vri jeme radosti i sunčanih zraka,

p u n o mira i t išine, trenuci pravog blaženstva.

U svakom l j u d s k o m životu ima mračnih dana ,

velikih petaka , d a n a križa, b io čovjek vjernik ili ne bio.

A k o u takve d a n e ne upadneš u ogorčenost ,

u s rdžbu i oča j , doživjet ćeš svjetlo Uskrsa.

D a n e uskrsnuća , novi , i spunjenij i , s lobodni j i život.

Uvjeren s a m da križ i trpl jenje ima ju d u b o k smisao .

O n i čovjeka č ine zreli j im, proči šćenim,

s l o b o d n i m od m n o g o čega nevri jednoga.

Na jčešće je tako : O n o što isprva izgleda kao katastrofa,

kasni je , često m n o g o m n o g o kasni je ,

prepozna se k a o milost .

S č o v j e k o m je kao i s p r i rodom:

U s p o n i i padovi , dan i noć , prol jeće i jesen, p l ima i oseka.

T k o n ikada ni je i skusio strah,

n ikada neće iskusiti ni dubl je radosti .

Biti na tlu, na zemlj i - tko to ne pozna je , ne zna ništa o

usta janju: bez p a d a n j a n e m a uskrsnuća .

A k o si vjernik, reći ću ti još i ovo: Sve dob iva svoj na jdubl j i

s m i s a o t ime š to je sam Isus iz Nazare ta išao t im p u t e m :

od Vel ikoga petka p r e m a Uskrsnu.

122

20. travnja

» U s k r s n u t ćeš!« To je Uskrs .

Nev jero ja tna poruka , fantast ična radost .

M o d e r n i filozofi kažu: »Umr i j e t ćeš.«

T v o j a vanjšt ina se s lama. S m r t je apsolutni kra j ,

s toga je i tvoj život besmis len, apsurdan .

Ustat i , jesti , pa a u t o b u s , četiri sata raditi ;

jest i , četiri sata raditi, au tobus ; jesti , spavati -

od poned je l jka do petka, uvi jek isti r i tam.

S ivo , tužno, beznadno. Na kraju b i jedini

životni p r o b l e m bio : s a m o u b o j s t v o .

N o , mi se u d u b o k o u sebi ipak ne slažemo

s t o m o k r u t n o m besmis lenošću definit ivne smrt i .

Biološki g ledano , umiran je je prirodni svršetak

j e d n o g pr i rodnog ž ivotnog procesa . Ali t i osjećaš

da je unutar tvojega života pr i sutno nešto š to t i je

na drugi način i dubl je vlastito od tvojega tijela.

U m r i j e t ćeš, ali ćeš p o n o v n o živjeti.

Uskrsnut ćeš.

A k o možeš u to vjerovati ,

to će te tako obuzeti

da bi najradi je plesao i skakao od radosti .

T v o j i će dani postat i novi.

S u n c e će sjati .

L judi će se smijati i biti radosni .

Pronašao si k o m a d i ć izgubl jenoga raja.

123

U M R I J E T Ć E Š I Ž I V J E T I N O V I M Ž I V O T O M B E Z P A D A N J A N E M A U S K R S N U Ć A

PRAVA L J U B A V

21. travnja

Svaki čovjek postavl ja s i pitanje: Š t o je uist inu l jubav?

Jer sreća svakog čovjeka ovisi o ljubavi k o j u pozna je ,

koju traži, k o j u doživl java i iskusi .

Ne traži l jubav t a m o gdje je izložena na g ledan je k a o seks,

t amo gd je nosi ot i ske prsti ju nesavjesnih trgovaca.

O n i su l jubav kao d i j a m a n t bacili u k loaku .

Prava l jubav povezana je s d a v a n j e m i p r e d a n j e m .

Njez ina je radost u t o m e da se d r u g o m e daje ,

da ima srce za d r u g o g a . O n a je povezana s nježnošću

i sa s p r e m n o š ć u oprost i t i .

O n a se drži o d m a k n u t o p r e m a m o ć i , nasi l ju, pos jedovan ju ;

m o ž e se držati o d m a k n u t o čak i p r e m a s a m o j sebi .

Prije dvi je t isuće g o d i n a stanoviti Pavao — njega d o b r o

pozna ju prije svega kršćani - napisao je povel ju , magmi

chartu l jubavi ko ja je još i danas aktualna .

A k o želiš znati kol iko pos jeduješ od te l jubavi ,

tada umjes to riječi ljubav stavi svoje vlastito ime . A stoji

zap i sano : »L jubav je vel ikodušna, dobros t iva je l jubav, ne

zavidi, l jubav se ne hvasta, ne n a d i m a se ; nije nepris to jna ,

ne traži svoje, ni je razdražljiva, ne pamt i zlo; ne raduje se

nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve v jeruje , svemu

se nada , sve p o d n o s i . « (1 Kor 13 ,4 -8 ) .

Vjeruj mi , o v o je j ed ina l jubav koja n ikada neće prestati .

O v a se l jubav n ikada neće dati s lomit i .

124

22. travnja

U s k r s j e b lagdan uskrsnuća,

b lagdan mladost i , b lagdan v ječnog života.

T k o vjeruje u uskrsnuće,

n ikada neće ostarjeti ,

on može uvijek započeti iznova,

i nakon najcrnje noći

uvi jek će naći s ja jno jutro .

T k o vjeruje u uskrsnuće,

ne treba se plašiti života,

ne treba očajavati pred trpl jenjem i s m r ć u .

T k o vjeruje u uskrsnuće,

ne kvari , ne ogorču je i ne truje svoj život

i ne zapleće se u fino ispletenu mrežu

nerješivih p r o b l e m a , koji pos ta ju j o š nerješiviji

ako se čovjeka želi sasvim p o k o p a t i ,

s d u š o m i d u h o m i sa sv ime.

Ja v jerujem u uskrsnuće.

V j e r u j e m u život.

V j e r u j e m u oproštenje gri jeha

i da će loši l judi , ako ih u o p ć e ima,

postat i p o n o v n o dobr i .

V j e r u j e m u l jubav kao u a p s o l u t n u m o ć

koja pokreće sve l jude i svijet

i sav svemir.

V j e r u j e m u B o g a koji je l jubav.

125

T K O V J E R U J E U U S K R S N U Ć E

B L A G D A N R A D O S T I

23. travnja

U s k r s ! D o đ i , p o đ i m o za jedno n a sunce .

Z a r ne osjećaš prol jeće u svo jem srcu?

S a d a je vr i jeme obnavl janja ,

nove nade u nasmrt u m o r n o m e svijetu.

V jeru jem u uskrsnuće jer v jerujem U ljubav,

jer ne m o g u prihvatiti besmisleni život.

U s k r s ! P o đ i m o za jedno u radost.

Ustani iz m r a k a i bezizlaznosti materi ja l izma

i sebičnost i ,

iz br ige za d o b r o napunjene želuce i bankovne račune.

O b n o v i se i očisti svoje srce.

S v a k o m je srcu povremeno potrebno veliko pospreman je

da ukloni pli jesan i prl javštinu

i pos tane pr i jaml j ivo za radost.

Z a b o r a v i o n o neusp je lo , zapoćni iznova zalagati se,

ne pitajući kol iko to stoji ,

i tako ćeš ope t naći radost.

Ne možeš živjeti bez radosti .

Ali radost umire ako se gušiš u izobilju

a svoju prazninu i sve ne i spunjeno u sebi

pokuša š zaboraviti n a d o m j e s c i m a ,

a l k o h o l o m ili tabletama.

O d l u č i s e za uskrsnuće!

O d l u c i se za prol jeće. S u h e grane o tpada ju .

J e d i n o u svemu što je novo i obnovl jeno

s lav imo b lagdan Uskrsa , b lagdan radosti.

126

Ž I V O T O P E T I M A S M I S L A

24. travnja

K r š ć a n s t v o je religija

ko ja se m o r a prepoznat i po l jubavi.

Želiš li biti kršćanin,

n e m o j se ponašat i kao sebični debelokožac

koji Bož ju rasipnu l jubav želi imati s a m o za sebe:

» m o j B o g « , » m o j Spasi tel j« ,

» m o j a duša« , » m o j e blaženstvo«.

Z a p a m t i : Tko želi doći u nebo s a m o za sebe,

n ikada neće u njega ući .

Pr i je svega, n e m o j biti farizej

koji sve nekršćane smatra crn im o v c a m a

a sve koji ne idu u crkvu

bezbožnic ima i pro ldetnic ima.

N e m o j biti lažni svetac, nego iskren i vjeran,

i dopus t i da Božja radost u tebi raste.

K r i s t je uskrsnuo. To je uistinu tako.

R a d u j se, jer život ope t ima smisla .

Mi n i s m o osuđeni na to

da završ imo u nekoj crnoj rupi.

Uskrs ! Ti si s mi l i jun ima drugih ljudi

na putu u s ja jnu b u d u ć n o s t

ko ja se zove nebo .

127

P O S T A T I N O V I Č O V J E K

25. travnja

U s k r s ! Vr i jeme nasta janja novoga!

Vri jeme za novi život, za nove l jude u n o v o m svijetu.

Kra jn je vr i j eme da u s t anemo iz m r a k a i noć i

neizdržive sebičnost i .

U s k r s ! O t v a r a m svoj prozor i g l e d a m van.

Ni š ta nije pos ta lo drugači je . Sunce , oblac i , zrak.

Drveće , kuće , ulice. L jud i i stvari.

To što v id im nije se izmijenilo. Pa ipak!

Postoji m o g u ć n o s t postati novi čovjek.

Č o v j e k na p u t u k svjetlu.

Č o v j e k koji ostavlja pohlepu i ide nov im p u t e m .

U s k r s ! Uskrsnuće . To se iziskuje za sve

koji su se ugušil i i umrli u v las t i tom e g o i z m u .

Ali to je m o g u ć e j e d i n o ako s m o pona jpr i j e pripravni

prekrižiti vlastitu pohlepu i sebel jubi je .

Lijekovi ne stvaraju novog čovjeka.

Novi život ne dolazi n ikada izvana p o m o ć u kojekakvih

sredstava ko ja te najviše za određeno vr i jeme učine high,

a za t im te strovale u još crnju rupu.

Novi se život rada iznutra, u tišini i sabranost i ,

u jednostavnost i i molitvi .

Uskrs te poz iva na dubl j i život u D u h u .

U s k r s ! Živi u radosti . Krist je uskrsnuo.

Svaka s m r t je sv ladana, kraj je s v a k o m p e s i m i z m u .

128

P O T R A Ž I I D O N E S I S U N C E

26. travnja

J e s i li dobro? Jesi li sretan?

Sjediš li na suncu?

Sjeti se o n d a i drug ih pa i n j i m a priušti

n j ihovo mjes to na suncu .

Jer ne s m i j e m o zaboravit i :

I naši sus jedi , naši konkurent i ,

čak i naši neprijatelj i , i m a j u pravo

na ma lo sunca , na radost

i na pregršr sreće u ž ivotu.

Z a t o : Sv im l j u d i m a pr ipada d a b u d u n a suncu.

N e b a c a j m o nikada k a m e n j e n a pu t d r u g i m a

ni kl ipove p o d noge ako traže m a l o sunca .

U s rc ima m n o g i h l judi i suviše je m r a č n o .

D o n e s i sunce u svoju obite l j ,

u svoju ulicu, u svoje selo ili svoj grad .

Dones i sunce s lab ima, bo le sn ima ,

s i romas ima , propa l ima ,

koji s jede uvijek u sjeni.

Ali sunce možeš doni jet i

j ed ino ako l jubiš .

S l jubavl ju - u tvo jem srcu izlazi sunce ,

bez l jubavi - o n o zalazi.

129

L J U B A V U P O L I T I C I

27. travnja

J e s i li u politici ikada č u o išta o l jubavi?

L jubav u politici jest u topi ja , kaže se ,

nešto za naivne ili lude fantaste.

N e m a l jubavi u politici .

S a m o proračunavanje o d n o s a snaga .

Uvi jek borba za ut jecaj , za više utjecaja.

N i k a d a se ne odreći vlastitih interesa

ili interesa vlastite s tranke.

N i k a d a prot ivniku priznati da je u pravu.

L j u b a v u politici jest s labost , kaže se.

I zato n e m a mira ,

ni m i n i m u m egzistenci je za one koji trpe,

n e m a ž ivotnog prostora za man j ine ,

n e m a hrane, s tana , n e m a škole, n e m a klinike,

n e m a blagostanja za mil i june g ladnih u svijetu.

Z a t o i m a tol iko pušaka , toliko munici je ,

toliko topova , ok lopnih vozila, b o m b i i raketa.

Z a t o i i m a tol iko vojnika , previše vojnika,

previše mrtvih , previše ranjenih, previše žrtava.

Z a t o su oći tolikih majk i u m o r n e od plača.

Ž e l i o bih ćuti o l jubavi u polit ici ,

o j e d n o s t a v n o j , pravoj l jubavi

koja, svježa kao prol jeće, obnavl ja polit iku.

Zelini svim pol i t ičar ima više od njihove dijete, želim im srce.

130

28. t.tvnja

U Č E M U J E R A Z L I K A

Ž i v o t j e k a o zgod i tak na lutriji .

N i k a d ne znaš š to ćeš izvući.

M n o g i mis le da su izvukli nesretan bro j ,

i što je još gore, uvjereni su

da je nj ihov sus jed pun ž ivotnog poleta za to

što je izvukao sretni bro j .

Ali l judske sudb ine nisu baš toliko različite.

Jedni s i m o g u priuštiti ko ju šaru više

nego drugi , i to je sve.

Razl ika je u t o m e kako se g leda na stvari,

kako se o n e prihvaćaju,

kako se tko prema n j ima odnos i .

A to ovisi o tebi s a m o m e .

S u s r e o s a m m n o g o različitih l judi ,

s lušao nj ihove na jdubl je tajne.

Ali n ikada nisam susreo ni j e d n o g čovjeka

koji bi izvukao veliki zgodi tak , savršeni zgoditak.

Svi su imali po neš t o š to ih je tištilo i muč i lo .

Vjernici to nazivaju križ.

Drug i kažu: N i s a m i m a o sreće.

B i l o je p r i t o m ljudi koji su, unatoč b r i gama i trpl jenju,

ostali veseli i zadovol jn i . Drug i su, pritisnuti svo j im

p r o b l e m i m a , očajavali .

C e s t o su tako prolazili isto, ali iz toga je

proizlazilo nešto sasvim drugo .

Život je k a o zgodi tak na lutriji.

Ali i s a m možeš učiniti m n o g o š to .

131

29.

P R I G O V A R A N J E Z A G O R Č U J E Ž I V O T

Pr igovaranje , g u n đ a n j e , kritiziranje »prakt ic ira ju«

p o d j e d n a k o i muškarci i žene.

A m o g l o se pr i tom ipak izreći i p u n o toga l i jepoga,

zar ne , g o s p o d i n e Mrml jav iću ! I prenijeti m n o g o što

pozi t ivno, zar ne , g o s p o d o Blenić!

Jes i li i ti tako brz u prigovaranju i vri jeđanju

kad nešto nije u redu,

prepun jadikovki ako nešto nije po tvojoj vol j i ,

ako netko ne učini u dlaku o n a k o kako ti kažeš?

G o s p o d i n M r m l j a v i ć vidi kišu i kad sja sunce ,

a za g o s p o d u Z lopat i ć sva su vremena

jako žalosna vremena .

Kritizeri nalaze p o s v u d a trule stvari

i l jude koji im ne odgovara ju .

Pokatkad i m a m d o j a m da u tome j ako uživaju,

vješajući to d r u g i m a o k o vrata.

B r z o p o k o p a j m o prigovaratel ja,

pogotovo ako se krije u našoj vlastitoj koži.

Upali svjetlo u svo jem srcu,

i svjetlo će s a m o od sebe doći u tvoje oči :

vidjet ćeš l i jepe stvari i drage l jude.

T a d a zaista nije nikakvo umi jeće reći nešto dobro .

Već o s j ećam kako svijet biva toplij i .

132

30. travnja

K A O B I J E L A J E Z G R A P L A M E N A

Ž e l i m ti radost .

Že l im ti da doživiš radost ,

jezgru svake životne sreće.

A l i sjeti se: pos jedovati radost ,

to nije isto što i imati neku zabavu .

Zabavl ja t i se više je za tijelo i osjetila,

i zato tako prolazno.

Večer uz alkohol može ti »priušt i t i«

da na nekol iko sati sve zaboraviš .

Ali s l jedećeg d a n a neće od toga ostati m n o g o što

o s i m m o ž d a š u m o v a u glavi.

R a d o s t i je mjes to m n o g o dubl je u tvo jem srcu.

Rados t je p o p u t bijele jezgre p l a m e n a

i p r o ž i m a čitavo tvoje biće.

N i t k o ne može pravo reći š to je radost .

Rados t mora š s a m doživjeti .

R a d o s t te o b u z m e iznenada

kao divan os jeća j ,

kad zaboraviš sebe,

k a d si dobar čovjek,

kad si istinski svjestan

da t i je B o g sasvim blizu — kao O t a c

koji sve razumije i pozna je sve tvoje nevolje.

Ž e l i m ti radost.

133

R A D O S T U R A D U

1. svibnja

Prvi svibnja - blagdan posvećen radu.

B lagdan , ali i dan za razmišl janje.

Z a t o j ednos tavno pitanje: Radiš l i rado?

Ili misliš : Ne imati posla je loše,

ali nesreća je i morat i raditi?

S t andard života u m n o g i m zeml jama silno je porastao

i očekivanje od života visoko je kao nikad prije.

T k o danas u t im zeml jama , kad je žedan, pije vodu?

T k o još danas smatra d ivn im jednos tavno jesti kruh?

Većina l judi drži se načela: što ljepše i ugodni je ,

ali ma lo njih se veseli radu.

O n i rade j ed ino zato jer im je porreban novac za život.

Pitam se, ne vodi l i takav napredak dot le

da l jude razori iznutra.

S a v je život organiziran elektronički , ništa nije

prepušteno s lučaju . Sve se odvi ja p o t p u n o automatsk i .

Čini se da se l judima pr i tom koriste još j ed ino zato

jer strojevi nisu još dovo l jno razvijeni.

Ne s m i j e m o proklinjati taj svijet,

ali ga m o r a m o iznova oduhovit i

radošću o vri jednosti rada

i radošću sasvim o b i č n o g radnog dana .

Rados t u radu danas je za jednička radost.

N a š je rad danas više nego ikada povezan

s t i sućama drugih l judi.

S n j ima r a d i m o za život dostojni j i čovjeka

i za jedan novi svijet.

136

2. svibnja

137

S R C E S V A K E O B I T E L J I

S v i b a n j je mjesec svih majki .

Prodavaonice nas pot iču da k u p i m o nešto za Majč in dan .

N o , n ikada n e m o j m o zaboravit i : Naj l jepš i dar j e naše

poš tovanje , briga i d jet inja l jubav p r e m a nj ima.

N o s i ma jku n a rukama.

Prave ma jke su nešto d ivno.

O n e nas razumiju , rade za nas,

brinu se za nas, vole nas, mole za nas.

J ed ino zlo ko je nam nanesu:

u m i r u i ostavljaju nas.

A k o još imaš ma jku , poštu j je.

N e m o j čekati da umre da b i jo j d o n i o cvijeće.

Bud i prema njoj dobar, i to ne s a m o na Majč in dan.

A k o ti je ma jka stara i možda se m u č i sa zdravl jem,

pobrini se dvos t ruko za nju.

O n a je tebe nosila kroz jutro života,

ti nju nosi pun ljubavi kroz večer života.

M a j k a je srce svake obitelj i ,

veza koja sve drži za jedno,

vatra u srcu koja sve grije.

Kol iko g o d ostario

i pos t igao u ž ivotu ne znam što,

ti ćeš za ma jku ostati uvijek njezino di jete.

Prave su ma jke spremne na upravo n e m o g u ć e

i najdivnije stvari l jubavi.

M a j k e su jedinstvene, nenadomjes t ive .

3. svibnja

S P O N T A N A L J U B A V

N e m o j svoju l jubav stavljati na zlatarsku vagu.

Ne započinj i najpri je odvagivati kol iko ćeš dati ,

ni odmjeravat i kol iko daleko treba ići.

N e k a tvoja l jubav b u d e spontana .

Odvag ivana , odmjeravana l jubav i nije ljubav.

To je račun. I ne donos i radosti .

T a k o nećeš biti sretan,

nego životariš nepokretan i ravnodušan

a dani prolaze kao umorn i spori putnički vlak.

U tvojoj nutrini nikada neće biti toplo .

N i k a d a nećeš imati volje zapjevati i poskoči t i .

S p o n t a n a l jubav je nešto fancastično.

S p o n t a n a l jubav prema svojem mužu, p r e m a svojoj ženi,

p r e m a l jud ima u tvojoj blizini, u tvojoj okol ini .

Prema o n o m e tko pati; p r e m a o n o m e tko stoji na rubu.

S p o n t a n a l jubav: tek ćeš po njoj postati čovjek.

T v o j e bogats tvo nije o n o š to imaš ,

o n o što pos jeduješ od materi jalnih dobara ,

nego o n o u č e m u uživaš.

A k o se možeš radovati cvi jeću,

smi ješku, igri djeteta ,

bogati j i si i sretniji od mil i junera.

S p o n t a n a l jubav p r e m a l jud ima i s tvarima

koje te okružuju - to je tvoje najveće bogatstvo.

l a d a se možeš odreći m n o g o čega drugoga .

138

Š T O Č I N E MAJICE

4. svibnja

N i k a d a nisi bio toliko j e d n o s nekim čov jekom,

n ikada toliko prisno povezan

kao sa svo jom m a j k o m .

O n a te je nosila, hranila, odgo j i l a -

meso od njezina mesa , krv od njezine krvi.

Pio si svoj život

iz kaleža njezine l jubavi.

T v o j e rođenje bilo je za n ju , nakon svih bolova,

divna radost.

I bilo bi j ako žalosno ako danas

za svoju majku ne bi više bio radost.

P r a v e m a j k e su fantastične,

starije kao i o n e mlade , ko je su upravo tek postale ma jke .

O n e se redovito ne bave pronalasc ima,

nemaju katedre,

ne grade ceste, mos tove i gradove .

O n e čine neizmjerno više.

Stvaraju l jude za sutra.

M a j k e d o n o s e u svijet

o n o što je najvažnije od svega: ljubav.

B o g svako dijete l jubi srcem njegove majke .

G d j e m a j k e kapitul ira ju, tu umire ljubav.

A gd je je l jubav mrtva, tu više ni jedan čovjek

ne može vjerovati u B o g a ili u život.

139

Z A Š T I Ć E N O S T - S I G U R N O S T

5. svibnja

Svak i čovjek koji dolazi na svijet

čitav svoj život traga za zašt ićenošću.

Želi naći d o m , s igurnost , l judsku topl inu.

T k o ne nade s igurnost i , pogođen je, načet.

Ne osjeća se d o b r o u vlastitoj koži.

Dijete mora naći nježnosti i s igurnost u oca i ma jke .

Mladić i traže s igurnost kod djevojaka, i obrnuto .

Ljudi traže zašt ićenost i s igurnost u braku i prijateljstvu.

I emelj svake s igurnost i jest ljubav.

G d j e n e m a l jubavi, nego vlada sebičnost ,

tu se razara s igurnost . L judi pos ta ju usaml jeni ,

više ne znaju k a m o pr ipada ju .

G u b e svaki os lonac , bez d o m o v i n e su ,

uvijek n e k a m o tjerani a nikada zadovol jni .

D r a m a našeg vremena jest da jedni d r u g i m a

više ne m o ž e m o pružiti s igurnost -

s igurnost i zaštićenost d o m a -

jer ni sami više n i s m o zaštićeni,

jer s m o zaboravili ljubav,

jer s m o napustil i izvor svake l jubavi —Boga.

Ž e l i o bih ti j ednos tavno reći:

Pokušaj t ihim obraćan jem B o g u ope t naći l jubav.

A k o si u B ogu zaštićen, m o ć i ćeš i svoj im bl ižnj ima

dati topl inu, zaštićenost, d o m .

I tako ćeš postati sretan.

140

M A N J E Z A H T I J E V A T I

Da bi bio sretan, ne moraš u p r v o m e redu

povećavati svoj imetak,

nego smanji t i svoje zahtjeve.

M n o g i pos tupa ju upravo obrnuto .

Nezadovol jni su o n i m što ima ju

i pokušava ju dobit i stvari

koje im zapravo nisu potrebne.

Ali oni to žele, jer i drugi to imaju ,

jer se co u rek lamama hvali

i ne kao zadnje , da bi t ime imponiral i l jud ima

koji ih ne m o g u podni jet i .

T i nemoj tako! N e ć e š t ime biti ništa zadovol jni j i ,

a možda u p a d n e š i u dugove .

I m a o bi s a m o jednu nekorisnu stvar više.

A sutra bi ti se opet proht je lo nešto drugo .

Prije ili kasnije ipak ćeš ustanoviti

da sa svim tim suvišnim stvarima

ne postaješ sretniji .

B o g a t si i sretan

ne ako pos jeduješ m n o g o ,

nego ako se znaš m n o g o čega odreći .

Ne teži za pos jedovan jem bogatstva ,

nego teži za tim

da budeš bogatstvo za druge .

G D J E J E O S T A L O C V I J E Ć E

7. svibnja

K a ž i , gd je je ostalo cvijeće?

Cvi jeće dobr ih , u g o d n i h , lijepih stvari

u nov inama i na televiziji,

u svakodnevnim razgovorima.

Uguš i lo se i umr lo u lavini izvješća o nasilju,

ubo j s tv ima , katastrofama, velikim i mal im skandal ima.

N i t k o ga nije vidio , nitko za njega čuo.

Uguš i lo se i umrlo

n novčaniku trgovaca senzaci jama.

na u s n a m a z logukih proroka.

K a ž i , gd je je ostalo cvijeće?

Cvi jeće mal ih pažnji?

Cvi jeće o n o g a da s m o dar jedni d rug ima :

m u ž ženi, žena mužu.

Svi ljudi jedni d rug ima .

Propalo je u ma l im kućnim ratovima,

u kr izama i svađi , jer s m o tako tvrdoglavi,

jer ne m o ž e m o prevladati svoju smi ješnu osjetl j ivost,

svoju razdražljivost.

K a ž i , gd je je ostalo cvijeće?

Cvi jeće zaštićenosti i s igurnosti

što je m o ž e m o pružiti jedni drug ima?

Imaš srce, a evo , tu je čovjek

koji te treba.

Zar si slijep i gluh?

142

P U T O V I D O S R C A

8. svibnja

M o ž e m o slati rakete na daleke planete.

Sateliti mun jev i tom brz inom prenose vijesti

s j ednoga kraja Z e m l j e na drug i .

Ali sve teže nalaz imo putove

do duha i srca onih koje vo l imo.

Z e n a kaže: »Najčešće ne uspi jevam s n j ime razgovarati.«

» N e nalazim više kontakta s n j o m « , govori muž .

»Ko l iko mu god govor imo ,

d i je le nas uopće ne s luša« , kažu roditelji.

Kol iko d u g o već nisi prošetala sa svoj im mužem,

prošetao sa svo jom ž e n o m , držeći se za ruke?

Možeš li se još uključiti u igru svoje djece?

S t i sak ruke, mi lovanje , tihi dod i r -

i već nastaje ozračje privrženosti i naklonost i ,

dubl je od ikakvih riječi.

Blizina, kontakt , nježnost stvari su

kojih se često mora ju odreći upravo oni ljudi

koji ih najviše trebaju: bolesni , usamljeni , oni koji trpe.

D r a g i dod i r pos t igne katkad više

od čitavog v o d o p a d a lijepih riječi.

Ali pazi da iz dodira ne nas tane

osvajačka želja za pos jedovan jem.

Voli, ali ne r u k a m a da bi pos jedovao ,

nego srcem da bi davao.

143

Ž I V J E T I J E D N O S D R U G I M

9. svibnja

L i j e p o je oženiti se, ali biti oženjen

sasvim je nešto drugo .

M n o g i brakovi se danas razilaze.

Sve više s to j im pred p i tan jem:

Zaš to ljudi ne ustraju u l jubavi?

Ta toliko su strastveno željeli j e d n o drugo ,

odlučili se j edno za drugo .

Zaš to je sada tak© teško kad se iz d a n a u dan m o r a živjeti j edno s drug im?

N a j č e š ć e j edno od d r u g o g a očekuje previše.

O n a j drugi treba biti l jubazan.

O n a j drugi treba m e n e nosit i na rukama.

O n a j drugi ne smi je biti loše raspoložen.

O n a j drugi ne smi je predbacivati .

Z a t o je nadasve važno da uza jamno uvažavanje

i l jubav neprestano rastu.

Već sitnice m o g u popravit i k l imu:

riječ priznanja, k o m p l i m e n t , pažljivo odabrani dar.

Pokušajte uvijek iznova m i r n o razgovarati j e d n o s d r u g i m .

Razgovor pun povjerenja, podi je l jena radost

i zajednički p o d n e s e n o trpljenje

obnavl ja ju i potkrepl ju ju povezanost .

D r a g a ženo, bud i s rdačna i razborita.

Drag i m u ž u , nemoj biti ravnodušan i hladan.

N a đ i t e vremena j e d n o za drugo .

S a m o će prava l jubav ustrajati .

144

10. svibnja

145

N E Č E K A T I D O K B U D E P R E K A S N O

M o ž d a još imaš oca i ma jku ,

m o ž d a si oženjen.

Budi tada, prije svega kod kuće, srdačan,

pun pažnje i dobro te p r e m a d r u g i m a .

Jer kad otac ili m a j k a , m u ž ili žena u m r u ,

često se dogod i da o n i m a koji os tanu,

djeci ili b r a č n o m e d r u g u , b u d e j ako žao

što su katkad p r e m a n j ima bili tako ma lo l jubazni.

1 ada ćeš najpri je pomislit i na trenutke

kad si p r e m a s tarom ocu ili p r e m a staroj majc i

bio nestrpljiv, krut, te nisi i m a o razumijevanja ,

kad je m o ž d a bilo velikih poteškoća .

K a o m u ž sjetit ćeš se tada pri je svega

kako si p r e m a vlastitoj ženi pokazao p o n e k a d

premalo poštovanja i sposobnos t i suuživl javanja.

A kao s u p r u g a postat ćeš m o ž d a svjesna

kol iko je tvoj m u ž m o r a o biti razočaran

zbog tvojeg raspoloženja i l j ubomore ,

zbog tvoje izostale naldonost i .

1 ek tada ćete osjetiti

kol iko je ona j drugi pot iho trpio.

T a d a ćete, a da to n i tko ne vidi , briznuti u plač:

» D a s a m barem imao još s a m o pet m i n u t a

da sve reknem i sve ope t poprav im, s a m o pet minuta!«

Ali, prekasno je žaliti

ako se čeka d o k netko umre .

J E D I N A Š A N S A

11. svibnja

A k o te zadesi bol, n e m o j se pobuni t i .

N e m o j reći: » N e m o g u ć e ! Sve, s a m o to ne.

Ne m o g u to prihvatiti .

To je preteško i previše nepravedno.

To ni sam zaslužio.«

11 pijenje je tajna.

Zades i iznenada, bruta lno i nemi losrdno :

p rometna nesreća, bolest, hendikep,

s t ranput ice k o j i m a krene dijete,

smrt d r a g o g čovjeka. . .

G o t o v o se gušiš od bola

i želiš sve odbaci t i , sve napusti t i .

Ali to je oča j ,

koji sve čini s a m o još gor im.

Pokuša j prihvatiti .

M o ž d a možeš postati novi čovjek,

nutarnje dubl j i i bogati j i , dobrostivi j i ,

s više suuživl javanja u položaj d rugoga .

Pokušaj prihvatit i .

To je tvoja j ed ina šansa.

Trpl jenje čini tvoje srce većim i širim

i otvara ga za nikad dotle upoznate radosti .

Vlast i t im trpl jenjem

ti možeš postati luka spasa

za l jude u potrebi .

146

P R I Č A S E O S T V A R U J E

12. svibnja

B u d i dobar prema l jud ima , l jubazan, pažljiv.

Prije svega prema bolesn ima, hendikepiranima, stari j ima,

prema l jud ima koje je život pot i snuo na rub.

Dones i cvijeće l jud ima dok su oni još živi.

N e m o j čekati da u m r u , pa da onda os jeća jno uzdahneš :

»Ni su imali m n o g o od života.«

Z a š t o toliki ljudi n e m a j u ništa od života?

Jer nemaju prijatelja, ljudi koji ih vole.

Jer nigdje ne nalaze znak s impat i je .

Jer za njih cvijeće nikad ne cvate.

A cvijeće može kadš to učiniti č u d a .

Ne m o r a to biti n ikakvo s k u p o , posebno cvijeće.

O b i č n o , j ednos tavno cvijeće:

smi ješak, dobra riječ, mala gesta.

I to je cvijeće.

I na jmanj i cvijet, darovan topl im srcem,

pripovi jeda o n i m a koji ga dobi ju lijepu priću.

Divnu priču o k o m a d i ć u neba na zemlj i ,

gd je su ljudi jedni d r u g i m a anđeli , gd je za svaki strah,

za svaku bol i svaku suzu postoj i prijateljska utjeha,

gd je ljudi jedni za druge cvatu kao cvijeće.

Č u j e m iz usta t isuću bolesnika,

hendikepiranih, starijih i usamljenih isti krik:

»Dones i mi cvijeće prije nego umrem!«

Učini nešto da ta priča postane stvarnost.

Danas !

147

ISPIT SAVJESTI

13. svibnja

M a j č i n dan! M a j k e rade bez predaha,

uvijek u sjeni žena radnica,

bez o s a m s a t n o g radnog dana ,

bez regresa za godišnj i o d m o r i bez prava na štrajk.

To je g rupa žena koje su najviše zaboravl jene,

a najvažnija grupa , g rupa koja nosi najveću odgovornos t .

D o d u š e , poslovni ljudi poruču ju : » D r a g o j mami u čast.«

Ali nije to baš bez vlastite koristi.

U komerci ja l iz iranom j avnom životu čak se

i najveće vri jednosti z loupotrebl javaju za novčanik.

Industri ja reklame, ko ja je svime ovladala, iskorištava ženu

s a m o i j ed ino kao m a m a c da više proda .

Za film i televiziju služi žena m n o g o s t r u k o

s a m o kao seks-artikal koji posp ješu je proda ju .

M a j č i n dan m o r a dovesti do razmišl janja

u čemu je prava l jepota žene,

u čemu je velika tajna njezina majčinstva.

Majč in dan bi m o r a o animirati ne toliko na proda ju

darova kol iko na ispit savjesti.

Svaki je čovjek di jete neke majke .

S to si ti učinio za svoju ma jku?

Za čovjeka koji te je rodio i br inuo se za tebe,

koji je za tebe radio i trpio.

J a o tebi ako si r avnodušan , hladan i krut prema majci !

Svaka nel jubaznost u obitelji je loša,

ali nel jubaznost prema vlastitoj majci -

upravo je ogavna !

148

M A J Č I N D A N

14. svibnja

Z e n e su divna bića.

Ž e n a je prvi stan svakom čovjeku. U njezinu krilu

nalazi on svoju prvotnu zašt ićenost i s igurnost .

A k o čovjek nije više siguran u majč inu krilu,

mi , unatoč svoj izvanjskoj kulturi , u p a d a m o u barbarstvo.

»Pravo na vlastiti trbuh« - barbarska krilatica.

Z a š t o se ne govori o »pravu na vlastito srce«,

o »pravo na vlastitu glavu«? Zaš to se ne govori

0 reskoj ođgovornosr i ljudi koji z loupotrebl javaju

seksualnost za razaranje svake l jubavi?

J a d a m o se da svijet n e m a srca, da n e m a topline,

l judskog ozračja, da n e m a s igurnost i i zaštićenosti .

Ne treba l i upravo zato ženu?

Govor i se o emancipaci j i žene. S p r a v o m .

Ž e n a nije ni robinja, ni m a m a c , ni objekt za užitke.

Ali nije ni proizvodni s tro j , k o j e m u se rad

pri nekoj smetnj i j ednos tavno prekida.

N a š e m h l a d n o m svijetu neod ložno su potrebne žene

koje će u l judski život unositi topl inu, povjerenje,

privrženost, prijateljstvo, nježnost, s igurnost ,

sve što život ćini vr i jednim i požel jnim.

N e o d l o ž n o su n a m potrebne ma jke .

K a d s lav imo Majč in dan , s lav imo našu prvu l jubav

1 našu radost što ž iv imo,

ali i našu vjeru u budućnos t .

P L O D N O Č O V J E K O V O T L O

15. svibnja

V i d i m da bil jka, drvo m o g u rasti i uspijevati

j ed ino na d o b r u , zdravu tlu.

T a k o je i s čov jekom, o sob i to s mlad im l judima.

O n i m o g u rasti, postati odrasli i sretni

jed ino ako stoje na zdravu tlu.

O b i t e l j je to tlo. To je tlo i škola.

I društvo , javnost je to tlo.

Ovis i o hranj ivim tvarima hoće li netko

kao čovjek napredovati ili će zakržljali i umrijeti .

Čov jek dob iva hranu za svoj duhovni rast i sazrijevanje

preko kori jenja od glave i srca.

Ali to p l o d n o čovjekovo tlo teško je opterećeno.

Obitel j i i škole često više nisu u stanju

odgoj i t i c jelovitog m l a d o g čovjeka,

ne s a m o razum, nego i odgovornos t i srce.

K a d v id im mlade l jude kako se uokolo klate i izležavaju,

usta im puna ogavnost i , srce p u n o mračne pripravnosti

na nasilje, os jećam kol iko je to njihovo tlo zatrovano.

K a o što su n a m potrebni čist zrak i zdrava voda,

isto su nam tako potrebne i bistre misli: povjerenje,

pri jateljstvo, odvažnost , pripravnost p o m o ć i ,

l jubav p u n a odgovornos t i . I to zato da bi svi l judi ,

po sebno mladi , našli put do životne radosti i sreće.

Strašno je kad drveće umire na zatrovanoj zemlji .

Katastrofa je kad l judi umiru zbog nedostatka

zdrave životne sredine.

150

16. svibnja

151

B E S P L A T N I R E C E P T

M o j a želja: N e k a svi ljudi b u d u sretni.

Ti također! Z a t o , evo i m o j e molbe :

N e k a tvoje srce b u d e s l o b o d n o od mržnje i zavisti

i svih mračnih os jećaja

koji te obara ju i ponizu ju .

O s l o b o d i svoj d u h svih suvišnih briga,

svih razmišl janja o stvarima

koje ne možeš izmijeniti .

Živi j ednos tavno , s k r o m n o i umjereno

jer preobil jc i razuzdanost razaraju

najl jepše darove tvojega srca

i s troval juju te u najveći duševni nered.

R a d i z d u š n o i ne oćekuj ništa n e m o g u ć e .

Pobrini se za zdrav noćni počinak.

M n o g o se s m i j . Pažljivo promatra j .

Zaborav i sebe, misli više na druge .

Razgovaraj redovito s B o g o m ,

a prema svoj im bližnjima pos tupa j o n a k o

kako bi želio da i oni pos tupe prema tebi.

To b i bi lo to. Besplatni , ali prokušani recept.

Pokušaj ga se držati t jedan dana .

Vidjet ćeš, s i lno ćeš se začuditi .

D a j ovaj recept dal je - pri jatel j ima i znanc ima .

Mi s tvaramo jedan novi svijet.

Ž L I Č I C A M E D A

17. svibnja

K a d s am jutros stavio u svoja usta žlicu meda , iznenada s am zastao i upi tao se:

Kol iko se sati leta i kolikih pčela

krije u jednoj ovakvoj žlici meda?

Os je t io s a m radost i zahvalnost , jer volim m e d .

N e t k o je, oč i to , pos lao pčele na put , d a o da cvijeće za pčele cvate i sunce s ja ,

jer kad pada kiša, pčele ne lete. N e t k o je, k t ome , zamol io pčele da rade besplatno, a cvijeću zadao da besplatno cvate.

N e t k o me je m o r a o j ako voljeti kad je sve to organizirao za j ednu žlicu d ivnog zlatnožutog m e d a ujutro. Tu je nekako ugrađena nadasve intenzivna ljubav. A pritište me što tako malo na to mis l imo.

O d j e d n o m mi je postalo ja sno koliko s m o postali površni

i tupi upravo mi u našoj tako visoko civiliziranoj životnoj sredini .

Ž i v i m o m e d u č u d i m a a više se ne č u d i m o .

I m a m o novac, ali č u d o ne možeš kupit i .

K a o što s i novcem možeš d o d u š e kupiti psa,

ali n ikada i njegovo radosno m a h a n j e r epom.

Razumi ješ l i to? M o ž d a ništa od toga ne shvaćaš.

Mora š razgovarati s drvećem. O n o je gosto l jubivo .

Da j e s jenu i d o p u š t a p t i cama da se gni jezde

u njegovim granama . S lu šam i cvijeće. O n o mi pripovi jeda

0 pče lama. D i v n u priču, tako jednostavnu i li jepu.

S j ednom žl icom meda u ruci možeš biti sretan

1 pun radosti zahvaljivali Bogu za sve stvorenje.

152

Č O V J E K U T R E B A T I Š I N A

18. svibnja

A k o se neprekidno muči š m r a č n i m mis l ima , ako se stalno uokolo svađaš ili sebe sažalijevaš kao da si najnesretnije stvorenje na svijetu, tada već s a m i m t ime možeš postati bolestan. Dobivaš g lavobol ju , ne možeš jesti i ne možeš više d o b r o spavati . Ideš na živce svojoj okolini

tako da već i tvoji bližnji posta ju napola bolesni i opet i oni djeluju zarazno na svoju okol inu.

Z a t o svoje brige, l jutnju, bijes i l omove nikada nemoj vući sa s o b o m u sljedeći dan i dan nakon toga. Brakovi se rastavljaju, obitelji raspadaju , prijateljstva k ida ju jer ljudi jedni druge kažnjavaju n i jemim prezirom ili p u k i m predbac ivanj ima p u n e uši.

N a s i o j što prije od toga pobjeći . Prestani se premještat i po nas lonjaču

i sve po stoti pu t prežvakavati. Pođi se istuširati ili okupat i , ma lo se dot jera j ,

posveti se s v o m e hobi ju , ili pođ i šetati.

T je le sna opuš tenos t doni jet će ti mir,

a mir novu snagu da se duh sredi. Prije svega ti je potrebna unutarnja tišina,

unutarnj i mir, da budeš zdrav i svjež i sretan.

153

B E S P L A T N O

79. svibnja

Z n a š li da su najhitnije stvari u životu besplatne?

Ne trebaš za njih ništa plaćati: zrak u tvoj im p luć ima ,

sunce ko je ti pali svjetlo za novi dan .

O n o dolazi s a m o , ne mora š pritiskati na neko d u g m e .

K o m e si plat io svoje oči, motor svojega srca,

koje kuca a ne prouzroćuje nikakve lomove? Ne vidiš li

da sve to dob ivaš badava , savršeno besplatno -

u svijetu u k o j e m je inače novac mjeri lo svega?

O n o najhitni je u životu je besplatno, m o r a biti besplatno.

T a k o i stvari ko je su bi tne za tvoju sreću, i one su besplatne,

m o r a j u biti besplatne: prijateljstvo i ljubav.

U s u p e r m a r k e t i m a ima tisuću stvari ko je možeš kupit i .

Ali nigdje ne možeš kupit i pregršt radosti kad si žalostan.

N i g d j e se ne m o ž e kupit i paket odvažnosti za život

ili prijateljstvo. Sv im novcem svijeta

ne možeš kupiti ni jedan gram ljubavi.

Posto j i j edna nova bolest: predebelo ja.

N j o m e su zahvaćeni usamljeni debelokošci .

Imaju debelu kožu, k u p u j u s k u p u od jeću ,

grade naoko lo vile po mi lo j volji.

Imaju sve što se može kupit i novcem.

Ali im ipak nedosta je o n o bi tno,

što se dob iva s a m o besplatno.

K a k o je k o d tebe s t o m bolešću? Diši d u b o k o .

Razgovaraj sa s u n c e m , slušaj o tkucavanje svoga srca

i promatra j č u d o svojih oči ju. Budi pri jamlj iv

za srdačan smiješak. I - budi zahvalan!

154

P R A V O N A Ž I V O T

20. svibnja

Č o v j e k o v o najosnovni je pravo , s apso lutn im prvenstvom,

pravo ko je se n ikako ne smi je povri jedit i ,

jest njegovo pravo na život. Svaki po jed inac

i svi mi skupa p o t p u n o s m o odgovorni za njega.

Prije nego se govori o pobača ju ,

m o r a se ap so lu tno čvrsto utvrditi to pravo na život.

»Pravo na pobača j« strašna je parola .

Demons t r i ra se protiv rata i nasilja, a legalizira se

nasilje u majč inoj utrobi . Ko jeg li l icemjerja!

Uz sve uvažavanje uistinu d r a m a t i č n o teških situaci ja,

ko j e traže m n o g o razumijevanja i d je lotvornu p o m o ć ,

p i tam se, zašto se tako u p o r n o prešućuje o n o š to je dovelo

do te konfl iktne situacije. Zar se ne može razboriti je

govorit i o odgovornos t i l judi za n j ihove seksualne odnose?

Ili se to od tankoćutnih egoista ne može tražiti?

Muškarci su tu često više krivi nego žene.

O n a j tko nastupi tobože kao džent lmen, zapravo je barbarin

kad ženu smatra i z loupotr i jebi kao objekt za svoj užitak.

Uz sve o n o š to je povezano s p r o b l e m o m pobača ja

najviše n a m nedosta je rijećca » l jubav« ili »briga« :

brižna l jubav za sve što je s labo i nejako.

K a d se probi ju svi bedemi protiv neukrotivih sila sebičnost i ,

kad čovjek nije više s iguran ni u majč ino j utrobi ,

gd je je o n d a na o v o m e svijetu još s iguran?

155

N E Š T O D O B R O

21. svibnja

Jes i li danas već rekao

š togod d o b r o o d r u g o m ćovjeku?

To je nešto što je j ako važno.

Ili imaš naviku pripovi jedati

uvijek nešto loše

kad govoriš o d rug ima?

lađa s t o b o m nešto nije u redu.

Neš to nije u redu s tvoj im oć ima.

Ili si sli jep ili sve vidiš krivo i izobličeno.

T a d a nitko nije rado s t o b o m .

N o , ako t i uopće nije teško reći

0 d rug ima nešto d o b r o ,

ne trebam o tebi znati ništa više :

Volim te.

Svatko bi rado b io s t o b o m

jer si dobar čovjek.

Že l i š li u braku biti sretan,

reci o svo jem mužu, o svojoj ženi nešto dobro .

A k o misliš da onaj drugi ima upravo

devedeset devet m a n a a s a m o jednu d o b r u o sob inu ,

tada govori o toj j edno j dobro j soobini .

D r u g e d o b r e o sob ine

doći će tada s a m e po sebi .

Reci još danas o d r u g i m a nešto d o b r o

1 u svakom ćeš srcu zapaliti sunce .

156

O P A S N A M O D A

22. svibnja

N e v j e r a j e postala o p a s n o m m o d o m .

D o ž i v o t n a je povezanost , čini se, za m o d e r n e l jude

nešto neizdrživo, jer nužno traži žrtvu.

U s p r k o s sv im frazama o čovječnosti i sol idarnost i ,

mnog i danas zna ju s a m o za klanjanje vlast itom ja.

Modern i je čovjek vjeran j ed ino vlas t i tome ja,

ma kol iko bilo o n o n a p u h a n o ,

i nalazi sve m o g u ć e ps ihološke razloge za to.

A k o nevjera postane m o d o m , o n d a se kao po sebi

počinje govoriti i o idealnoj rastavi.

Ali idealna rastava braka jest bajka.

Već je prije četiri s tot ine g o d i n a netko rekao:

» N a j g o r e pomiren je još je uvijek bolje

od najbol je rastave« (Miguel Cervantes ) .

Rastava je bježanje j e d n o g a od d r u g o g a .

Ima u braku m n o g o neočekivanih poteškoća

i sasvim nepredvidivih situacija.

T k o smatra rastavu m o g u ć o m ,

prije ili kasni je naći će za nju uvijek neki razlog.

R a s t a v a donos i sa s o b o m često gorka razočaranja,

k o b n a po partnera , ali još kobn i j a za djecu,

čiji život — p o t p u n o nevin — od s a m o g početka

biva opterećen velikim p r o b l e m i m a .

Z a t o m o r a m o pod svaku ci jenu

p o n o v n o naučiti cijeniti vri jednost vjernosti .

S T V A R S R C A

23. svibnja

V i š e nego š to si toga svjestan, ti misliš s rcem.

Srce zapaža l jude i stvari.

O n jemu ovisi o d n o s p r e m a tvojoj okol ini .

Č e m u se tvoje srce priklanja, to ćeš branici

svim svoj im r a z u m o m i svom s n a g o m svoje volje.

T v o j e srce od luču je za koga i za šco ćeš živjeti.

T v o j e srce od luču je o vri jednoscima, politici,

pog ledu na svijet za koji se želiš boriti .

U p r a v o srce zamraču je razum ili ga rasvjetljuje,

A jedina n o r m a srca jest l jubav.

A k o ti je srce p u n o sebičnosti i nepovjerenja,

tvoj razum nikada neće naći put do mira .

L judi se ne vole, i zato se ne s jedinjuju.

O n o najviše š to post ignu jest neka labilna ravnoteža

na temelju u z a j a m n o g nepovjerenja.

Ne bi trebalo govoriti o miru

ako to nije više od veličanstvenih konferenci ja

ko je se bez ikakvih rezultata održavaju na uzavrelu vuklanu,

ako to nije više od bivovanja j e d n o pored d r u g o g a

p o d i s tom napetošću u istoj kući , u istoj zemlji !

M i r i sreća nisu proizvodi razuma,

nego stvar srca, raspoloživost srca.

Svaki za jednički život u kori jenu je truo

dokle g o d srce ljudi nije zdravo.

Z a t o je prva zadaća svakog čovjeka,

pa i tvoja najvažnija zadaća:

kultura srca!

158

I Z B A C I G A P R E D V R A T A

24. svibnja

Pozna je š l i g o s p o d i n a Ja?

N e o b i č a n , čudan , ah ne i ri jedak cip.

Na nj se nailazi gocovo svugdje .

G o s p o d i n Ja pun je sebe.

Zivi i radi s a m o za sebe.

G o s p o d i n Ja sebe doživljava središcem svijeća.

G l u h je na svaki poziv,

na svaku riječ d r u g o g a ,

sli jep za svaki mig ,

za svaki pogled d r u g o g a .

Sasv im je opč in jen svoj im vlascicim ja,

p o t p u n o zaokupl jen svoj im m i s l i m a i inceresima.

G o s p o d i n J a nikada n e m a vremena,

nikada nije na raspolaganju .

Kažeš : pozna jem ga .

"Ib je m o j sus jed, mo j kolega.

S tanu je tu pored mene .

Pogledaj m a l o dubl je u vlastito srce,

jer možda i u n j e m u sjedi .

Izbaci ga van — pred vrata!

N i k a d se n e m o j s n j ime pomiri t i .

Bud i bližnji!

Os jeća j sa svo j im bližnj ima,

podijel i s n j ima nj ihove brige,

nj ihove radosti i trpljenje.

Seb ičnos t j e besmisao .

Zapis i to u svoje srce.

159

N E U G O D N O

25. svibnja

J a d n o je da toliki ljudi

žive bez pravoga d o m a .

Za jednički život u obitelji pos tao je

žrtvom š iroko rasprostranjenoga novog stila života.

N o v i m tehničk im dos t ignuć ima ,

o p ć i m b lagos tan jem i raširenim luksuzom

nastale su i nove navike.

Pred vrat ima imaš a u t o m o b i l

i više ne možeš izdržati kod kuće.

Imaš divan televizor

i buljiš u nj č i tavu večer.

U supermarketu možeš jeftino jesti

pa više ne s jedaš za stol k o d kuće.

Ž iv i š li još? Ili te drugi žive

pa te vode, okreću , prevrću i prevoze

kao na pr i jenosnoj vrpci za masovne proizvode?

N ikakvo č u d o ako zadovol jstvo, radost

i sreća o s t anu negdje na t o m putu .

Zato ostavi a u t o m o b i l neka stoji , isključi televizor

i uživaj ugodan zajednički život,

za jedničko obite l j sko blagovanje .

Pokušaj biti sretan na sasvim jednostavan način.

Prije svega, sreću n e m o j tražiti

u mrtvim i besmis len im stvarima.

Traži je pona jpr i j e kod kuće,

u o n o m d r a g o m biti zajedno sa svo j ima.

160

T E M E L J I T O P R E I S P I T A T I

26. svibnja

I i nisi as tronaut negdje u d a l e k o m svemiru

koji se našao u muc i da na povra tku opet nade svijet l judi .

T i živiš m e d u l judima.

M o ž d a su ti sasvim bliski, voliš ih,

pri srcu su ti ti l judi s k o j i m a si usko povezan

svoj im ž ivotom. T a d a n ikada nećeš biti usaml jen.

A l i ako su ljudi u tvojoj okolini

postali za tebe stranci i neprijarelji ,

jer te nitko ne zadovol java i n i tko ti se ne sviđa,

nego j ed ino ti sam sebi, tada će te napustiti svaka radost

i bit ćeš j ako usamljen. Počet ćeš mrziti l jude,

jer, j a sno , oni pale na s e m a f o r u crveno, s a m o da te nal jute .

Mrzi t ćeš l jude i nj ihove bezbro jne a u t o m o b i l e

jer ti, e to , u gradu ne ostave mjes ta za parkiranje.

Mrz i t ćeš čak i one koji za tebe peku kruh,

jer ga oči to preskupo proda ju .

S v a t k o od nas mora povremeno temelj i to preispitali

svoje srce, tu svemirsku kapsulu našega života.

N e m a li negdje kratki spoj? I m a li srce dovo l jno kisika

da i d r u g i m a dadne živjeti?

Je l i m o ž d a oštećeno razmir icama?

Ili tol iko ohladje lo da se svatko u tvojoj blizini smrzava?

A k o se želiš s igurno spustiti u ocean mira,

uranjaj redovito svoje srce u kupel j ljubavi prema l jud ima

koji su ti tako blizu, pokra j tebe.

161

M O S T O V I L J U B A V I

27. svibnja

U s a m l j e n o s t je o tok . Os jećaš se sam.

Bez l judskih kontakata . Bez povezanosti s k o p n o m .

N e m a mos tova prema l judima. N e m a brodova

koji redovito p rometu ju , s dobr im pri jatel j ima na palubi .

Imaš d o d u š e pekara da ne pregladniš. Imaš i p i s m o n o š u

koji ti donese račune za vodu , struju i smeće .

Ali nemaš dobr ih znanaca , nemaš istinski povjerljivih ljudi.

Rani je je to možda bilo drukči je . Živio si zaštićen,

okružen l jubavl ju , top l inom obitelj i , u pravom krugu

prijatelja. Ali mostovi l jubavi tako su često stakleni mostovi

koji lako puca ju .

U z a sve to: Možeš biti s a m , ali ne smiješ biti usaml jen.

Usaml jenos t bi bila s m r t o n o s n a rana u tvojem srcu.

M o r a š učiniti nešto protiv toga. Moraš l jubavlju

uspostavljati kontakte , nove veze.

Mora š sam graditi mos tove prema d r u g i m l jud ima .

Mostovi l jubavi zahti jevaju m n o g o strpljenja

i m n o g o založenosti .

N e m o j se povlačiti . N e m o j se pomirit i s a svo j im o t o k o m .

N i t k o nije otok, svatko je d io kont inenta , d i o cjeline.

Z a t o se n ikada ne daj obeshrabrit i .

Živi danas , ne od o n o g a jučer niti za o n o sutra.

Danas živjeti! Trud se isplati. Ima još m n o g o šansi

da budeš sretan. Ne daj da se one izgube.

162

K O D K U Ć E

28. svibnja

Da budeš sretan, potreban t i j e d o m .

Bez d o m a posvuda si u tuđini ,

nedosta je ti tisuću malih ž ivotnih radosti .

K o d kuće možeš počinuti kad s i u m o r a n .

K o d kuće nailaziš na razumijevanje i p o m o ć

kad ti nešto nedosta je , kad ti nešto loše krene.

K o d kuće nalaziš privrženost i toplinu

kad je život krut i hladan.

K o d kuće je tvoja sreća, divna sreća

koju inače nigd je ne možeš naći,

ni na pos lu , ni na putovan j ima , ni u gost ionici ,

ni u najf ini j im hote l ima za l jetovanje.

Pobr in i se za dobar, ugodan d o m .

Ti s i odgovoran za sve koji su k o d tebe d o m a .

Ne smi ješ s lamati ništa od kućne sreće.

Ne budi nasi lnik, ni šutljivi mrzovol jast i čovjek,

ni teški osobenjak , ni rob televizora.

N e m o j graditi svoj d o m skup im tapetama,

najf ini j im s tar inama i na jmodern i j im pokućs tvom,

nego d o b r o t o m i s rdaćnošću ,

t im naj l jepšim darovima svoga srca.

T a d a će i svi koji žive s t o b o m biti sretni.

B u d i čitav život čovjek

koji traga za d o m o m .

Jedini d o m u kojem čovjek može vječno stanovati

i biti k o d kuće jest ljubav.

163

T I S I A N Đ E O

29. svibnja

Anđe l i su ljudi koji prenose sv jedo.

G d j e su oni , tu je sve svijetlo i bistro.

Anđel i su l judi koji su sa s o b o m ponijeli

neku vrstu izvorne radosti iz raja.

Anđel i pomažu stati na noge t a m o gd je ljudi leže na tlu

i na nevidljiv način dovode svijet u red.

U n j ima p o m a l o osjećaš tajnu

nedokučive dobro te koja te želi zagrliti.

U ovim l j u d i m a os jećam kako k meni dolazi B o g

sa svo jom nježnošću i svo jom obazr ivom br igom.

I m a š neki p r o b l e m . Muči š se s n j ime.

T a d a netko preko neke nevidljive antene dob i j e p o b u d u ,

neku vrstu zapovi jedi da p o đ e k tebi,

da ti p o m o g n e , da ti d a d n e poleta ili te utješi.

»T i si a n đ e o « , kažeš nekom čovjeku, nekoj ženi.

L a k n u l o t i je , p o n o v n o vidiš svjetlo, m u k a je nestala.

Ali anđeli ne dolaze po narudžbi ili uz naplatu .

Najčešće se po jave sasvim nenadano , pokažu put ,

riješe neki prob lem i opet odu ne čekajući na zahvalnost .

I m a još anđe la u svijetu, ali premalo .

Z a t o i ima toliko mraka i toliko bi jede.

B o g traga za anđe l ima m e d u l jud ima danas .

Ali m n o g i ga više ne vide, više ga ne čuju .

Antena im više ne p r ima i ništa više ne prenosi .

Đ o d i , ti si a n đ e o , a u tvojoj okolini

ima dovol jno ljudi ko j ima ti možeš biti anđeo .

164

V R I J E M E Z A P R I J A T E L J S T V O

30. svibnja

O s t a v i sebi vremena za prijatelja, nemoj gledati na sat.

S t o p e r i c o m ograničavati vr i jeme, to nije pri jatel jstvo.

Nis i li i sam već dož iv io š to to znači

kad je netko u tvojoj blizini i ima za tebe vremena,

te s t o b o m dijeli radost i bol?

S t o znači primiti drago p i s m o koje u neut ješnim

trenucima obeshrabrenost i možeš opet i opet čitati?

Ili doživjeti posjet , koji možda ne može

ništa izmijeniti na tvojoj boli ,

ali t i ipak da je da je g ledaš d r u g i m oč ima?

S t o to znači kad ti neki dragi čovjek kaže:

» N e , ti nisi ni loš. Ti nisi izgubl jen. N i š t a nije izgubl jeno.

S a m o mora š biti hrabar. M o r a š biti hrabar!«

M n o g o bi man je ljudi trpjelo p o d svoj im teretom

kad bi našli malo više prijateljstva.

C e s t o se toga sjeti i imaj na u m u

da bi i oni s k o j i m a s tanuješ , kao i l judi s ko j ima radiš

morali biti tvoji najbol j i prijatelji .

Saslušaj ih, pođi te koji pu t za jedno nešto pojesti .

Pobrini se za male pažnje , za koji k o m p l i m e n t ,

za d o b r u riječ, za zahvalni po l jubac .

N i š t a ne donos i tol iko radosti u život

kol iko srdačnost i topl ina prijateljstva.

Prijateljstvo čuva prol jeće u tvojem srcu.

165

U B I R A T I C V I J E Ć E 1 Z V I J E Z D E

31. svibnja

Volim l jude koji žive oko mene.

Vol im radost , jer tako radost dolazi k meni .

Vol im prijateljstvo i tako ubirem zvijezde

i mo j je dan p u n blaženstva.

Ne m o r a m ništa posjedovati da bih sve uživao.

Ima tol iko toga u izobilju kad g l edam na male stvari

i na male , j ednos tavne l jude.

koliko je iznenađenja i toliko č u d a

koja otkr ivam otvorenih i zatvorenih oči ju.

U svim stvar ima pr i sutno je s jećanje na izgubljeni raj .

Z n a m , nije lako doći u nebo;

ali znam također da je to sasvim s igurno n e m o g u ć e

ako nebo ne d o đ e k meni .

Nebo m o r a započeti posvuda na zemlji

gd je su ljudi prijatelji i prenose dobro tu .

Ali na s v a k o m nebu ima i oblaka.

N i s a m uvijek d o b r o raspoložen.

Prijateljstvo može usahnuti kao biljka.

Nikakav problem i nikakav razlog za pot iš tenost .

Prijateljstvo je p o p u t suhih šljiva:

malo vode i o n e p o n o v n o nabubre .

Život: velika avantura s B o g o m i l jud ima

u svijetu svjetla i t ame.

Ne želim biti ni heroj ni mučenik , nego s a m o nestaško

koji ubire zaboravl jeno cvijeće i smi j e se vel ikima

na n j ihovim pri jestol j ima novca i vlasti.

166

Lipanj

M U Ž E V I I O Č E V I

K a d s lušam š to iz daleka svijeta dopire do mene ,

tada ču jem hitce, prasak b o m b i ,

plač izmučenih l judi , žena i djece.

T a d a vidim kako se otvaraju o g r o m n i grobovi

i zatvaraju nad nebro jenim nejakim bić ima.

Č u j e m kako sva pr iroda plače i tuži

zbog tol ikog besmis lenog uništavanja.

Z a t i m vidim kako u pozadini stoje muškarci

koji na karti traže cilj - objekte za b o m b e ,

muškarce anarhi je koji hoće srušiti društvo ,

muškarce kemi j ske industri je u bi jel im k u t a m a ,

muškarce znanost i , novca i tehnike,

muškarce - k runu stvorenja. Ko je li poruge !

M a l o ču jem o m u š k a r c i m a kao očevima.

S a m o ako se t ime da nešto zaraditi za dan očeva ,

doći će i on u izloge nekol iko dana .

O č e v i se zapravo vrlo m a l o ci jene.

Pa ipak su oni jedini muškarci važni za život,

za radost i l jubav u o v o m e svijetu.

O n i su temelj i krov kuće o v o g a svijeta

u kojo j se m a j k e brinu za boju i topl inu.

Očevi b u d e i štite život.

Biti otac znači : biti luka, os lonac za male, slabe l jude.

J e d n o m u god in i kravata, to nije o n o pravo za oca .

Češće nekol iko ruku ili ručica o k o vrata,

od toga će imati više od svih kravata svijeta.

168

S I G U R N A L U K A

2. lipnja

O t a c je u naše vri jeme obezvri jeđen.

On je izvan m o d e , ne prista je više u današn je vri jeme

i služi još jed ino za k o m i č n e uloge.

O v o je sasv im osobi ta vrsta napretka!

Tu zaostali s tupa ju na vrhu

a s l aboumnic i vode glavnu riječ.

S i g u r n o , slika oca se danas izmijenila.

O r a c više nije sveznajući , jedini

koji i m a što reći i čini što hoće .

Ali ga zbog toga ne bi trebalo omalovažavati

i svodit i na: »Magarče , potegni !« , koji vrijedi toliko

kol iko novčanica da , a kao nagradu

za D a n očeva m o ž d a dob i j e bocu vina.

U m e d i j i m a se danas m n o g o govori

i m n o g o piše - m n o g o besmis la .

Pusti ih neka govore, pusti ih neka pišu,

n e m o j sve uzimati ozbi l jno.

Razmisl i s a m ! M o ž d a imaš više pameti od m n o g i h

j e d n o d n e v n i h proroka koji imaju spretno pero

i dobar jezik, ali ma lo pamet i ,

p r e m a l o o d g o j e n o srce a previše drskost i .

Z a d a ć a oca ostat će u biti ista:

biti s igurna luka za svako di jete , područ je gd je će

uvijek biti svjetla i čvrstog os lonca , mira i radosti .

G d j e će maleni čovjek moć i rasti i napredovat i ,

osjećati se s igurnim i zaš t ićenim.

169

N A P R A V I Z A T O M J E S T A U S R C U

3. lipnja

L o š e je ako izgubiš svoj novčanik .

M n o g o je gore a k o izgubiš zdravlje.

M n o g i kažu: S t o o n d a još imaš od života?

U n a t o č tome , m o g u se susresti ljudi koji imaju

pun novčanik i s ja jno zdravlje, ali od života

oči to nemaju ništa. Izgledaju tako nezadovol jno

i ostavljaju d o j a m kao da im g lavom vrvi na tisuće mravi .

S t o nedosta je takvim l judima? J a mis l im: D u h .

S a m o vatra tali željezo, ma kakvo o n o bilo.

S a m o onaj čovjek u ko jem je žar i u k o j e m živi Božji D u h

ima u sebi topl inu i može zagrijati svo ju okol icu .

To je D u h koji će te p o n o v n o učiniti f leks ibi lnim,

koji će poravnati tvoje kutove i br idove

i p o m o ć i ti da opet dođeš na pravi put

ako s i krenuo s t r anput i com.

G d j e živi taj D u h , on donos i ljubav, radost , mir

zdravima kao i bo lesn ima,

o n i m a koji v jeruju kao i o n i m a koji ne vjeruju.

Jer D u h puše gdje hoće i nastanju je se gd je hoće .

Bio t i ne z n a m tko, traži D u h a , moli za dar D u h a .

Načini u svom srcu mjesta , raskrči s tarudi ju

i pusti u sebe D u h a Bož jega s n jegovom l jubavl ju,

n jegovom radošću , s n jegovim m i r o m .

170

4. lipnja

N e o b i č n o , ali sreća ne dolazi

s boga t s tvom i b lagos tan jem.

J a o s i t ima! J a o l jud ima koji ima ju sve.

O n i više nemaju radosti .

Bogat i l judi ri jetko su uistinu radosni l judi.

N e o b i č n o , ali sreća ne dolazi ni ako činiš s a m o o n o

što ti pruža zadovol j s tvo.

N i t k o ti ne može reći š to mora š činiti

da u svom jed ins tvenom životu budeš sretan.

Sreća nije negdje skrivena,

s a m o što to z a k o p a n o blago još nije otkriveno.

Sreća nije neki artild za m a s e .

Sreća se ne kupu je .

Sreća je za svakoga drugači ja .

A l i , m n o g o je putova k o j i m a ne smi ješ ići

ako želiš biti sretan.

Sjetiš li se još poneki pu t

dobr ih starih Deset zapovijedi?

M o ž d a si već ponekad pomis l io

kako upravo o n e stoje na p u t u tvojoj sreći.

A k o imaš i tek ma lo ž ivotnog iskustva,

zas igurno znaš kako je upravo tih Dese t zapovijedi

j ako povezano s tvo jom srećom.

Naj l jepši su dani tvojeg života uvijek o n d a

kad si s t im zapovi jed ima u p o t p u n o m skladu,

kad imaš mirnu savjest

i kad živiš u iskrenoj l jubavi .

171

Š T O J E J A K O P O V E Z A N O S A S R E Ć O M

O S T A V I T I I P R E D A T I

5. lipnja

Z n a m , l judska se patnja ne da razriješiti s nekol iko

li jepih riječi u zrak. No ipak, p o n e k a d se p i t am:

K o j a korist od toga da se čovjek sakrije u svoju nevolju,

n e d o s t u p n o dalek za svoje bližnje?

Pokušaj svaki dan iznova voljeti život i l jude.

A k o ti je to preteško, o n d a barem svakoga jutra

sniogni hrabrosti i sve pogledaj nešto lakše.

L jud i nisu anđeli koji te nose na kri l ima.

Život sa svo j im udarc ima sudb ine , boles t ima,

razočaranj ima i neusp jes ima m o ž e biti j ako težak teret.

Ali ako povučeš sve registre i bez prestanka kukaš ,

sve će biti s a m o još gore. S crnim mis l ima

pr iprema se s a m o nova nesreća nad tvo jom g lavom.

J e d i n o s p a s o n o s n o sredstvo jest ostaviti i predati .

U ljubavi sebe predati ž ivotu, l judima.

D a n a s živjeti! Zaklopit i prošlost .

Na njoj ionako ne možeš ništa više izmijeniti .

Drži otvoren jedan prozor s a m o za li jepa s jećanja.

A budućnos t ? Ne zadaj i si p u n o briga.

Misli na o n o š to danas imaš u rukama:

sunce i svjetlo; cvijeće koje cvate;

jelo i piće; di jete ko je ti se smiješ i .

K a d bi s a m o m o g a o vjerovati da iza te guste , ta janstvene

zavjese nevolje i bi jede stoji O t a c koji te voli!

Kad bi se s a m o m o g a o n jemu povjeriti!

172

6. lipnja

173

N E V J E R O J A T N O L I J E P

J e s i li već razmišl jao o t o m e

koji smi sao ima tvoj život?

Ili j ednostavno preživljavaš p o p u t s lona

koji bez razmišl janja gazi preko svega,

ili m o ž d a živiš p o p u t k lokana ,

misleći uvijek na to kako napunit i svoj tobolac?

N i j e li trčanje, rvanje i borba ljudi

za što više novca , imetka, dobara i bogatstva ludo

kad na kraju svi ipak zauzmu

jednako mjesta - na grobl ju?

Ne posta je l i sve besmis leno

ako zaborav imo d a i m a m o dušu ,

kao p lamen u sebi koji je vječan?

T k o živi s a m o za tijelo, ne živi kao čovjek,

pa bio i ugledan gospod in ili n jegovana d a m a

koji znaju kako čuvati izvanjski obl ik i fasadu.

V je ru j u ona j najbolj i d io u sebi, u svoju dušu ,

i stani ovih duhovskih d a n a

o tvoreno pred D u h a Božjega koji sve čini novo.

T a d a ćeš biti j ako sretan.

T a d a ćeš znati zašto cvate cvijeće,

zašto sija sunce i cvrkuću ptice.

I ada ćeš rado gledati djecu kako se smi ju i igraju,

tada ćeš otkriti da je život nevjerojatno lijep.

D U H K O J I T R E B A M O

7. lipnja

Potreban nam je zdrav d u h .

Ne duh koji razara, istrjebljuje, uništava.

Ne d u h mržnje, nasilja, rušenja.

Ne d u h koji se v ječno žali i optužuje .

Ne d u h o jađenost i i beznađa .

Ne d u h samovol je i razuzdanost i .

Ne duh puke zavisti i s l i jepoga gnjeva.

Potreban n a m je d u h ljubavi i prijateljstva,

l k o srca p u n o g otrova i žuči

želi radikalno srušiti staro društvo , sve š to posto j i ,

ne gradi novi svijet, nego pakao na zemlji .

T k o slavi nasil je, nije reformator, nego krvnik.

M o r a m o živjeti za jedno.

M l a d i ljudi za jedno sa starim l judima.

Z a p a d s i s tokom,

sjever s j u g o m .

Kršćani za jedno s nekršćanima,

vjernici za jedno s nevjernicima.

N e m a više z idova. N a d i d i m o granice.

Svi narodi , rase, p lemena , jezici za jedno.

Z a j e d n o živjeti u zdravu d u h u ,

u d u h u l jubavi , u D u h u B o ž j e m .

Plod toga D u h a jest: radost , mir, dobrota ,

b lagonaklonos t jednih p r e m a d r u g i m a , o p t i m i z a m .

lb je o n o š to danas u n a m a m o r a rasti.

174

O P T I M I Z A M

8. lipnja

Nemoj gledati prema dol je ,

na mračne strane života.

N e m o j biti zloslutnik.

Inače nećeš više imati vol je jesti ,

nećeš više moći spavati ,

bit ćeš potišten i bolestan.

G leda j na sunčanu stranu života

i budi opt imis t .

Optimizam - najdivnij i , najjeftiniji vitamin

za d u g , zdrav i sretan život .

Za o p t i m i z a m t i je potreban zdrav d u h ,

ne d u h koji uvijek pita:

S t o će mi to donijeti i kakvu korist i m a m od toga?

O t r o v za unutarnj i mir jest grozničava jurnjava

za uvijek novim i sve rafiniranij im užicima,

za sve više u g o d e i razonode.

Už i tak koji završava s b o c o m ,

s pos l j edn jom pos ta jom zabavnog centra,

s opo jenošću i kickom nije istinska radost.

Rados t j e m n o g o dubl j e .

Istinska radost proist ječe od d u h a ljubavi

koji kao p lamen prelazi od srca k srcu,

dolazeći od Bož jega D u h a .

Ž e l i m t i ovog D u h a

da postaneš dionikom

blaženstva i di jela raja.

175

D I V N I P L O D O V I

9. lipnja

S t o j i m zbun jen pred nemoći ljudi

da shvate j edni druge , da jedni druge usreće i vole .

Medi j i d o n o s e svaki dan s m r t o n o s n u d o z u rata,

nasilja, ubojstava, l judskih zastranjenja.

Svi bi se igrali l i ječnika želeći stvoriti bolj i svijet.

A ni tko, čini se , nije pripravan popravit i s am sebe.

Svi govore o miru , ali nitko, čini se,

nije pripravan s a m stvarati mir i pomiri t i se.

Svi se bez kraja i konca , beznadno, obraća ju jedni d rug ima ,

ali nitko više n ikoga ne razumije .

T a k o s m o dospjel i u Babi lon, do d u h a p o m e t n j e ,

d u h a koji razdvaja, ruši, razara, zamraču je .

N e b i s m o l i ovih d a n a mogl i pokušat i

zadržati ma lo mira i tražiti duh svjetla,

D u h a Božjega , bez kojega ne m o ž e m o ništa učiniti?

A k o se u tvom srcu nastani taj D u h i u n j e m u djeluje ,

o d j e d n o m ćeš početi ubirati divne p lodove

koji od našeg l judskog suživota

p o n o v n o stvaraju k o m a d i ć raja.

T i p lodovi nose ova imena :

ljubav, radost , mir, strplj ivost, uslužnost,

dobrota , v jernost , b lagost i uzdržljivost, j ednos tavnos t .

fi p lodovi ne pada ju ti tek tako, sami od sebe, u krilo.

Mora š sa sebe skinuti ok lop svoje sebičnost i .

Ni š ta ti ne želim nametat i , s a m o ti želim p o m o ć i

da u tvoje srce u d u radost i mir.

176

U N U T A R N J A P R E O B R A Z B A

10. lipnja

K o j i m s i d u h o m prožet?

D u h o m pohlepe , sebičnost i , oholost i , aroganci je ,

bojažl j ivosti , ma lodušnos t i , m a n j e vri jednosti?

O n d a je u tvom srcu i o k o tebe sve b lokirano ,

do tebe ne može dopri jet i ni j e d n a zraka sunca.

K o d tebe je sve mračno i h ladno.

Ne osjećaš se u g o d n o , nisi zadovol jan niti baš sretan.

S r e ć a ne ovisi o novcu i uživanju,

0 zdravl ju i življenju kao u zemlj i D o k o n i j i ,

ba jnoj zemlji besposl ice i izobil ja .

Sreća i nesreća rastu iz tvojeg unutarn jeg raspoloženja ,

iz tvojeg razmišl janja i os jećanja i iz svega š to se

d u b o k o u tebi odvi ja , sv jesno ili nesvjesno.

A k o se stalno osjećaš nezadovol jn im i žal jenja vr i jednim,

o n d a smjesta poradi na unutarn jo j preobrazbi .

Usmjer i svoje misli na sunčanu stranu.

Ne da j da tvojom nutr inom i dal je g o s p o d a r e

mračni osjećaji i strasti.

O b n o v i se ovih dana! A k o s i kršćanin,

otvor i š i rom sve prozore svojega srca

za fantast ičnu, nadčovječansku snagu D u h a

koji te želi obnovit i - D u h a Božjega .

On će ti se prikloniti u tvo jem s i romaštvu i nevolji

s v o j o m s i lnom l jubavi , radošću , d o b r o t o m

1 neshvatl j ivo d i v n o m srećom.

177

K O J I M S I D U H O M P R O Ž E T

11. lipnja

Z a g a đ e n o s t d u h a m n o g o j e smr tonosn i j a

za čovjekovu sreću od zagađenost i vode i zraka.

A k o je l judski d u h zatrovan te ga izjedaju

pohlepa za pos j edovan jem, lov na profit , g lad za vlašću,

žudnja za prest ižom, o n d a mu je sasvim svejedno

da li će ovaj svijet i u budućnos t i jo š biti nastanjen,

da li će i u budućnos t i l judi moći tu još živjeti.

Sve, čak i v o d a i zrak i sve stvorenje, bit će žrtvovano

pohlepi i umiš l jenost i nekolicine.

Č o v j e k o v d u h je naj jača snaga na zemlj i , usmjerena

nevjerojatno stvarateljski ili nepo jml j ivo rušilaćki.

I u t v o m životu sve će biti određeno

o n i m d u h o m k o j i m s i prožet.

A k o t o b o m gospodar i d u h kritike bez ikakvih ograda ,

d u h nesnošl j ivosti i nezadovoljstva, d u h zavisti,

nemilosrdnost i , samosažal i jevanja,

tvoji će dani biti sve siviji.

Sebi s a m o m i d r u g i m a učinit ćeš život užasnim, pravim p a k l o m na zemlji .

Ž e l i m t i u ovo d u h o v s k o vr i jeme D u h a d o b r o t e

i l jubavi , o p t i m i z m a i nade , D u h a Bož jega

koji će ti uklonit i k a m e n o srce i dati da ti u krilo p a d n e

najljepši p lod : istinska, d u b o k a životna radost ,

ko ju si na jbogat i j i l judi n ikako i n ikada ,

pa čak ni sv im novcem ovoga svijeta,

ne m o g u kupit i .

178

12. lipnja

U T J E H A

Žavot može biti težak, strašno težak.

Ž ivot te može d u b o k o u duši s lomit i .

U takvim ča sov ima m u č n e b e s p o m o ć n o s t i

čovjek traži ut jehu.

Ne možeš živjeti bez utjehe.

Ali utjeha nije a lkohol , sredstvo za spavanje , »šprica« ,

što će te s a m o o m a m i t i ,

a zat im strovaliti u još crnju noć .

U t j e h a je kao blagi m e l e m na d u b o k u ranu.

Ut jeha je kao neočekivana oaza u pust inj i .

O n a ti da je da i dal je vjeruješ u život.

Utjeha je p o p u t blage ruke u tvojoj ruci,

ruke koja te s m i m j e i da je ti da ope t odahneš .

Ut jeha je p o p u t d r a g o g lica tu sasv im blizu tebe,

lica koje razumije tvoje suze ,

sluša tvoje i zmučeno srce,

osta je uza te u tvojem strahu i oča ju

i da je ti da vidiš nekol iko zvijezda.

U t j e h a j e D u h Božji .

On dolazi s a m o kroz o tvorena vrata.

I kao dar stavlja na stol preda te

mir, radost i l jubav,

darove od koj ih možeš živjeti.

179

T R I P U T A O S A M

13. lipnja

N a š e vr i jeme je naporno , p o g u b n o za živce.

Liječnici imaju pune ruke pos la

s krvnim r lakom, srcem, k r v o t o k o m , ž ivcima ljudi.

T k o dopus t i , pogotovo u gradu,

da ga za s o b o m povuče pakleni t e m p o , užurbani život

jer sve se m o r a odvijati planski i u terminima,

doskora će i sam postati bolestan i napola lud.

D o b r o s i spavao , mirno s i ustao , os jećaš se d o b r o ,

d o b r o si raspoložen i pun o p t i m i z m a .

A zatim d o đ u novine za doručak .

S a m o užasne vijesti: zločini, nesreće, katastrofe,

nacionalni i internacionalni sukobi .

G l e d a š s a m o strašne slike

i uz posl jednj i gutl ja j kave uzdahneš :

»Svijet ide k vragu!«

Sve tvoje l i jepo raspoloženje iščezlo je .

I rako to ide dalje: sav dan » o b r a đ u j u « te

buka a u t o m o b i l a , zvonjava telefona,

lupanje strojeva, buka ulice,

treštanje radija, glas šefa.. .

N a u č i ta jnu kako u o v o m metežu

ostati zdrav u duši i tijelu.

Pormula glasi »tri puta o s a m « :

o s am sati raditi; o s am sati spavati ;

o s am sati smijati se, jesti , igrati, pjevati , molit i .

lri puta o sam! To je za tebe - spas !

180

B U D I O N O Š T O J E S I

14. lipnja

Sto više budeš posta jao žr tvom materi ja l izma,

koji je p o s v u d a zastrašujuće uzeo maha ,

to će više tvoj o sobni život

biti pritisnut pris i lama mase ,

to više ćeš gubit i radost života.

Mater i ja lno posta je općeni to najvećim d o b r o m .

K a o jedini smi sao ž ivota posvuda vrijedi

vlastita prednost i š to veća dobi t .

PropadaS u bezđušnoj sivoj masi

kojoj je glava prazna a život bezbojan .

T v o j d u h i tvoje srce preplavl juje

mnoš tvo potreba i p o h l e p a

što ti ih nameću potrošn ja i proda ja ,

a koje nemaju baš n ikakve veze sa srećom.

Potraži svoj vlastiti put!

O d u p r i se industri j i reklame,

za koju nisi ništa d r u g o doli potrošački s troj .

O d u p r i se stilu ž ivota

koji se u osnovi klanja s a m o z la tnom teletu.

Budi o n o što jesi, budi svoj .

Imaš vlastitu pamet , vlastito srce.

Ne daj se namami t i i zavesti .

Budi o n o što jesi, budi svoj !

Idi vlastitim p u t e m , razborito i o d l u č n o ,

u jednostavnost i i l jubavi .

M o ž d a ćeš po prvi put doživjeti istinsku radost.

181

J E D N I Z A D R U G E U O B I T E L J I

75. lipnja

O n o najvažnije što u svom životu m o r a m o učiniti jest:

l jubiti , voljeti jedni druge .

To se opi jeva na svim jezicima, i s p r a v o m .

To je početak i kraj i tvoje životne sreće.

Ne uspi je li ti u životu ostvariti ljubav,

tvoj će život biti neuspio .

Ne mis l im ovdje na seksualnu ljubav,

na koju su toliki medij i strastveno usredotočeni .

Živjet i istinski čovječno znači: živjeti za druge .

D r u g i , to su na prvom mjes tu naši d o m a ć i :

m u ž , žena, d jeca , o tac i majka , braća i sestre.

A k o nemaš srca za o n e

koji su od tvojega mesa i krvi,

ti nisi čovjek.

A k o u obitelji ne ž iv imo jedni za d r u g e ,

o n d a nema ljubavi ni sreće.

T a d a ti i sav tvoj život izmiče

kao pi jesak m e d u prst ima.

Ali ako su ti srce i ruke puni l jubavi ,

u tvojoj nutrini će se javiti radost,

ti ćeš tada biti sretan i usrećivat ćeš druge .

Bit ćeš važan, vri jedan čovjek,

makar i ne bio ministar, doktor ili direktor.

182

P R I J A T E L J S T V O

76. lipnja

S v e možeš izdržati - s pri jatel jem,

makar on i ne m o g a o učiniti m n o g o više

nego prijateljski te nagovarati ili prihvatiti tvoju ruku.

Prijatelj u tvojem životu

jest kao kruh i v ino - prava blagodat .

Prijatelj u tvojem životu je utjeha u nevolji .

Prijatelj ti da je da osjetiš pravu l judsku dobrotu

i ti u njoj doživl javaš znak božanske dobrote .

Na jmjerodavni j i o d g o v o r nekog soci ja lnog ureda,

na jdobronamjern i j a p o m o ć nekog soci ja lnog djelatnika

ne znači čovjeku u nevolji tol iko

kol iko jednostavna gesta, s rdačna riječ prijatelja.

Z a š t o reče onaj čovjek te le fonom: »Oča jan sam.

Ne želim više živjeti. Svu m o j u ušteđevinu dobil i su

psihijatri i apotekari za tablete,

a kad s a m ih potroš io , sve je ope i bilo isto.«

A o n a žena: »Učin i t ću kraj . I m a m četvoro djece.

I m a m sve, ništa mi ne nedosta je . Ali , sita sam života.«

Z a r nije bilo ni j e d n o g prijatelja, ni j edne prijateljice

koji bi im ponudi l i ma lo s igurnost i

kad se u nj ihovu svijetu sve poče lo ljuljati?

Ljudi posta ju žrtve ps ihičke zagađenost i okol ine .

S a m o s p i lu lama i ps ih i ja t r ima neće ići.

O n o š to l jud ima treba jest j ednos tavna blizina i dobrota ,

prijateljstvo u ko jem nalaze s igurnost .

183

L O Š A N A V I K A

7 7. lipnja

Ž i v i m o u svadlj ivu svijetu,

uvijek s p r e m n o m na razmirice.

Svadljivost je prastara, svoje kori jene ima

u zakutc ima našega srca

gdje s m o još uvijek nekultivirani i sebični.

Svaki čovjek ima u sebi takvih zakutaka, pa i ti.

K o d svađljivih ljudi sve m o r a biti po nj ihovu.

Skretanja ni popuš tan j a nema.

K o d kuće nastaje svađa jer nitko neće oprat i sude ,

jer jelo n e m a pravi tek, i tako dalje.

Na ulici se u z b u đ u j e m o

jer nečiji a u t o vozi prepolako ili pak prebrzo.

U uredu vlada napetost

jer oni drugi uvijek znaju bol je .

P o g o n o m se širi neraspoloženje

jer, j a sno , kad se izračuna,

oni rade previše, a zarađuju premalo.

S v a đ a kod m n o g i h nije ništa d r u g o

doli loša navika.

A k o jedan kaže »bi je lo« , drugi će reći »crno« ,

jer on je ionako protiv.

Svađa iziskuje vrlo m n o g o energije

koja bi se m o g l a produkt ivni je upotri jebit i .

Radi je cijepati drva

nego cijepati na l jud ima naokolo !

184

78. lipnja

R a z l o g e svojih prob lema, svoj ih sukobl javanja ,

svojih neuspjeha n e m o j uvijek tražiti negdje drugd je ,

k o d svog muža, svoje žene, kod svojeg pretpostavl jenoga,

u svom poslu ili u vremenu »kakvo je danas« .

M o g a o bi vrlo m n o g o profitirati

ako ih potražiš - k o d sebe.

Razmis l i t i o s a m o m e sebi, prihvatiti istinu

0 svoj im pogreškama i nedos tac ima

jedini je put do mira sa s a m i m s o b o m

1 do razumijevanja za druge .

N e m o j sebe uvijek smatrat i ž r tvom drug ih

prije nego si sasvim poš teno istražio

nisi li žrtva svojeg vlastitogyVz,

svojeg umišl ja ja , svojega raspoloženja .

N a j č e š ć e od drugih očekuješ previše,

a od sebe premalo .

B io s i dobar prema d r u g i m a ,

oni ti na t o m e nisu zahvalili , pa kažeš:

» N e bih to b io očekivao. S a d a je gotovo!«

U p i t a j s a m o g a sebe

kako i spunjavaš očekivanja drug ih .

M o ž d a ćeš shvatiti kako je d r u g i m a teško

voljeti te i biti dobar p r e m a tebi.

M o ž d a mora š učiniti još popr i l ično m n o g o dobra .

185

P U T D O M I R A S A S A M I M S O B O M

19. lipnja

186

20. lipnja

Svaki dan na nas se srućuje lavina:

vijesti o svemu što u svijetu ide naopako .

Sve to čovjeku legne na srce i prit isne želudac.

Tu i t amo poneki tračak svjetla, za t im ope t mrak.

L judi kao da slave smrt ,

smrt svega l i jepoga i svega dobroga .

K a k o s t ime živjeti i biti sretan?

N e m o j gutati sve što ti se svaki dan stavlja na stol.

Uzmi svoj d io , onaj koji se tebe zaista tiče

i koji možeš nositi ; ostalo ostavi .

O s l o b o d i se svih lažnih, napuhanih prob lema .

Postoji nešto š to ne u z i m a m o dovo l jno ozbi l jno: radost.

Kažemo d o d u š e : smi jeh je zdrav.

Ali se premalo b r i n e m o za tu s tranu našega zdravlja.

N i j e riječ o iskrivl jenom smi jehu luđaka ,

nego o smi jehu koji izrasta iz unutarn jeg zadovoljstva

i iz unutarn je d u b o k e radosti .

Nadam se da si u s v o m srcu

još uvijek u nečemu os tao p o m a l o di jete.

Ne tako da ideš kroz život ne sluteći ništa,

nego da se uvijek iznova diviš i raduješ

cvjetanju cvijeta, cvrkutu ptice,

da iznova vjeruješ u d o b r o u čovjeku.

Svaki dan možeš doživjeti čuda ,

s a m o ako otvoriš oči za tisuću malih stvari

ko j ima anđeli kite tvoj put .

187

S T O N E U Z I M A M O D O V O L J N O O Z B I L J N O K R I Z A

N e r i j e t k o d o b i v a m d o j a m

da m n o g i u braku prerano posustanu.

Poznato je da nakon pet, šest godina ,

a katkad i tek nakon deset god ina , dolazi do krize.

O n o novo j e proš lo . S labost i o n o g d r u g o g a dolaze

preda te kao zma j ske glave što sve guta ju i ti misliš :

sve je izgubl jeno, više se ništa lie tla spasiti .

Sva prozračna zgrada tvojih snova ruši se,

i mnog i posusta ju .

T a d a nastaje vr i jeme

da iznova izgradiš jedinstvo braka.

Ne na temelju toga š to je partner

toliko vri jedan divl jenja, tako drag i nježan

ili tako divan i j ak i d o b r o raspoložen,

nego zato što si čvrsto od luč io

p o n o v n o se više brinuti za drugoga

i biti mu privrženiji.

I tada se d o g a đ a č u d o .

Sve što misliš da si izgubio

p o n o v n o se vraća,

m n o g o bogat i je i m n o g o dubl je .

O p e t možeš d r u g o g a iskreno voljeti.

Č a k će doći i dan kad ćeš se radovati

š to si prošao krizu.

Dakle , hrabro! N e m o j prebrzo popust i t i !

21. lipnja

P O D I U Š U M U

R a v n o u auto , nogu na gas i uvijek dalje?

Stani , izađi: Podi u š u m u !

Kalendar pun termina, t i juriš od j ednoga do drugoga?

Stani , napravi pauzu: Podi u š u m u !

Sagor io si, u m o r a n od života, prezasićen svim stvarima?

Ta proljeće je : Podi u š u m u !

Tu je drveće i čeka na te.

D i v n o drveće koje šutke uživa tišinu

i sok koji se upravo penje do vršaka grana.

Tu su ptice i pjevaju za tebe.

C o v j e ć e , gd je s i ostao? K a d a ćeš poslušati ptice?

U šumi vlada tišina, neizrecivi mir.

Žel io bi istinski živjeti? Ali to ipak ne znači :

živjeti napeto kao za trku, iz dan u dan pod pr i t i skom,

pod pr i t i skom tisuću stvari koje opterećuju .

Želiš sve znati , sve imati , sve uživati -

da od toga dobi je š ćir na želucu?

Pod i u š u m u ! Ponesi sa s o b o m k o m a d kruha

s mas l acem, ma lo svježe vode .

Lezi p o d drvo , uživaj blaženu dokol icu .

Tu će ti doći najbol je misli i najljepši snovi.

Tu vani riješit će se problemi koji te iznutra muče .

Tu će ti se razbistriti duh , smiriti duša ,

i srce će ti biti p r e p u n o mira .

Možda sada kažeš: S a m o kad bih to m o g a o !

A ja ti velim: Već si na putu prema tome!

188

K O M A D I Ć N E B A

22. lipnja

S k r o m n o , j ednos tavno djelo l jubavi prema bližnjemu

vrijedi više od čitave konferenci je

p u n e lijepih riječi o t o m » p r o b l e m u « .

M a l o djelo l jubavi vrjednije je od sa t ima d u g i h govora

i rasprava tko ima pravo , k o m e će pripasti pravo.

D o d i , dragi mužu , uhvati čvrsto

svoju ženu i s rdačno je pol jubi ,

i vidjet ćeš kako obo je imate pravo.

A ti, draga ženo, budi ope t uist inu fina

kao u o n o prvo li jepo vr i jeme

kad još nije bilo nikakvih p r o b l e m a .

N e kompl ic ira j te s i

i ne otežavajte tako

život j e d n o d r u g o m e .

Vaše jučerašnje dobre želje

mora ju danas postati žive.

J ednos tavna , iskrena l jubav

učinit će da sve b u d e lako.

Jedan mig , j edan smi ješak , jedan po l jubac ,

stisak ruke, mali iskaz l jubavi -

i već izlazi sunce .

Za svakog čovjeka postoj i k o m a d i ć neba,

s a m o ako ga mi sami ne uni š t imo.

189

B L A G O S T I M A V E L I K O S R C E

23. lipnja

K a t k a d jedni p r e m a d r u g i m a

p o s t u p a m o tako nemilosrdno.

G o v o r n a m je često pun pri jetnje i nasilja.

N e g o d u j e m o , protes t i ramo, b o r i m o se - a za što?

K a ž e m o : za sol idarnost , za više čovječnosti .

A i s t o d o b n o se p o n a š a m o neljudski

jer naše o p h o đ e n j e gubi svako l judsko poštovanje .

Mi još uvijek v jeru jemo u snagu jačega.

O s j e ć a m o se uvijek u pravu,

zaht i jevamo ga p o d svaku ci jenu.

N a š e l judsko suos jećanje je zakržljalo i o sakaćeno .

T k o zna vlastite pogreške i os jedj ivost i ,

lakše će podni je t i slabosti drug ih .

T a k o raste razumijevanje , pomirl j ivost , s impat i j a .

Blag i tolerantan bit ćeš ako znadeš

kako su sve stvari krhke i koliko su l judi usamljeni .

Blagost ima veliko srce: sve p r ima k srcu,

sv ime biva d irnuta , sve uz ima u svoje ruke.

M i s l i na m n o g e l jude i u svojoj okolini

koji bolešću, s i r o m a š t v o m , nesrećom polako bivaju

istisnuti iz života. G l a d n i su smi ješka , čekaju

na d o b r u riječ, čeznu za za jedniš tvom, za pri jatel jstvom.

Sjeti se hendikepiranih , onih ko j ima je po t rebna njega,

koji ri jetko ili n ikada ne os jećaju toplu ruku

i koji su p o k o p a n i u svojoj samoći .

Privuci suos jećan jem i blagošću sve l jude o k o sebe

i n i k o m u ne da j da os tane u hladnoći .

190

M A L E S T V A R I

24. lipnja

T r a ž i svo ju sreću u m a l i m stvar ima.

D a , u m a l i m s tvar ima.

Velike stvari su preskupe

i na njih mora š uvijek p r e d u g o čekati.

N i k a d a nećeš biti sretan

ako se ne možeš radovati

svo jem zdravlju, svo jem m u ž u , svojo j ženi,

svojoj djeci ili — ako živiš s am —

j e d n o s t a v n o m , i skrenom prijateljstvu.

N i k a d a nećeš biti sretan

ako se ne možeš radovat i

suncu ko je sja,

cvijeću ko je cvate,

d jetetu koje ti se o s m j e h n e .

A k o misliš da j e sreća sasvim negdje drugd je ,

u gost ionic i , u Parizu ili na k a r i p s k o m pi jesku,

tada je tvoja predodžba o sreći sasvim kriva.

Vjeruj mi , sreća je uist inu u m a l i m stvar ima

koje su ti svaki dan nadohvat ruke.

V j e r u j dakle u život, vjeruj u s a m o g a sebe,

vjeruj u ljubav, vjeruj u svoje bližnje,

i prestani jadati se i kukat i .

Uživaj u o n o m e što imaš

i n e m o j čekati do sutra da budeš sretan.

Budi sretan danas , sada!

191

J E L I V R I J E M E N O V A C

25. lipnja

Ljud i kažu: »Vr i jeme je novac.«

Jer novac je pos t ao smi sao njihova života.

M n o g i su se zato nasukali , m n o g i zaglibili.

Novac jest potreban , ali nikada ne znaš kada ga imaš

dos ta tno . Vri jeme je novac: to nije istina!

O n a j ko jemu je vr i jeme života s a m o vri jeme za novac

ubit će s a m a sebe t im svoj im strojem »vri jeme-je-novac«.

On više ne nalazi radosti i sreće.

S toga želi novac , da si radost i sreću kupi .

S m n o g o novaca k u p u j e sebi skupe razonode i odmor ,

da bi se u n j i m a d u š e v n o i tjelesno ugušio.

Novac , p o s v u d a novac! Radi novca odlaze ljudi u tvornice

i urede, u supermarkete , na sportske terene,

u zabavne centre. L judi su uistinu daleko dotjeral i ,

ali oni pr i tom ne izgledaju n imalo sretniji.

Život i rad više ne d o n o s e radosti .

N e d a v n o s am bio u j e d n o m velikom os igurava jućem

zavodu, gd je m n o g o b r o j n i namještenici s jede

u velikim pros tor i j ama iza staklenih pregrada . K a d je izbilo

pet sati, pros tor i j ama se digla prava olu ja . Namješ tenic i su

skočili i nagrnuli prema izlazima. K a o da bi svakog

trenutka m o g l a eksplodirat i tempirana b o m b a !

Zar je to smi sao vremena , zar je s a m o o novcu riječ?

Isključi taj stroj »vri jeme-je-novac«!

Zivi i čini o n o š to m o r a š činiti, s l jubavlju.

Ne novac, nego l jubav neka b u d e smi sao tvojega života.

Jer jedino u l jubavi raste cvijeće radosti .

192

G L U P I I S T V A R N O G L U P I

26. lipnja

Že l i š li izgraditi neku za jednicu,

sasvim svejedno je li riječ o braku , obitelji ili nekoj g tup i ,

temelj jo j m o r a biti » l jubav« . To znade svatko.

I svatko će ti potvrditi da si u pravu kad kažeš:

Riječ je o l jubavi, život bez l jubavi nije m o g u ć .

Pa ipak u m n o g i m brakov ima , obi te l j ima, za jednicama,

interesnim g r u p a m a vlada tako m n o g o razmirica, svađa

i napetost i . Povod su, površno g l edano , najčešće sitnice:

nesporazumi , nesretne riječi, g l u p o ponašanje .

I već je a tmosfera zatrovana, a oduševl jenje splasnulo.

D u b l j i razlog po lakog gašenja i l omova m n o g i h ,

nekad s oduševl jenjem započet ih za jednica

nije ništa d r u g o nego utjelovljena tvrdoglavost .

L j u b a v započin je t ime da se o n o htjeti imati i htjeti vrijediti

sve više napušta , da bi po jed inac sve više bio tu za druge .

A k o si s t akvom l jubavlju u nekoj grupi s a m ,

izgledat ćeš g lupo i tako će se p r e m a tebi odnosi t i .

Iskoristit će te. Ali izdrži, izdrži d o k vas ne b u d e dvoje

ili više koji žele tako živjeti. I tada će se dogodi t i ć u d o .

Za jedničk i će život tada s v r e m e n o m postati pravim

b l a g d a n o m . Više neće biti g lupi s a m o oni koji l jube

nego i oni koji s a m o kritiziraju ili uvri jeđeni šute

zato što ih je netko n a d m a š i o ili zato što nije bilo

o n a k o kako su oni htjeli.

Gramzl j ivos t i aroganci ja suprotn i su polovi l jubavi.

Ui s t inu glupi su oni koji ne m o g u živjeti

jer nisu u stanju ljubiti.

193

27. lipnja

194

P U N R A Z U M I J E V A N J A

28. lipnja

Budi blag p r e m a svoj im bližnjima!

D a , budi pažljiv u s v o m govorenju i s u d u o drug ima .

Naravno , kod njih ima dovo l jno pogrešaka

te bi se uvijek našlo razloga za o s u d u .

Ali ne zaboravi , i ti si Iako ranjiv.

Ljudi mora ju u teška vremena

biti blagi jedni prema d r u g i m a .

Previše ih je koji ne žele o d r u g i m a ništa znati.

Žele živjeti p o t p u n o neovisno o d r u g i m a .

Na ulaznim vrat ima nj ihove kuće stoji :

»Ostavi me na miru!«

K a k o će život biti za sve ope t vri jedan življenja?

Razumi j evan jem, pažl j ivošću, b lagošću , nježnošću,

pona jpr i j e prema preosjetl jvim l jud ima ,

prema usaml jen ima koji su teške naravi,

prema l judima s os jeća jem m a n j e vri jednosti .

Krute riječi p u n e predbacivanja čine sve još gor im.

N e m o j sudit i , pa ni s a m nećeš biti suđen .

Opros t i , pa će se i tebi oprost i t i .

Imaj razumijevanja , pa ćeš i s am naći razumijevanje .

Bud i l jubazan, i steći ćeš prijatelje.

A k o znaš koliko možeš postati n e u g o d a n ,

kol iko hladan, nemilosrdan i krut : Bud i blag!

I naći ćeš mir za svoje vlastito srce.

Bezobzirna krutost p r e m a bližnjima rijetko dolazi izvana,

o n a najčešće dolazi iz srca koje nije dovo l jno prozraćeno

i koje je premalo rasvijetl jeno.

195

B U D I S T R P L J I V S A S A M I M S O B O M

N i j e u životu sve s ja jno.

Svatko i m a ka tkad i svoj crni dan .

D a n kada ne ide d o b r o ,

kada uopće ništa ne ide.

Sve ide loše.

M o ž d a s i već doživio d a n e

kad ti je svega bilo dosta ,

kad si poželio: radije da sam mrtav.

K a d sve krene n a o p a k o ,

kad ne b u d e bolje nego što se pribojavaš ,

život tada posta je težak.

I ada sve može postati tako mračno

da se nigdje više

ne vidi ni tračka nade.

Srdžba može postati tako velika

da bi najradi je sve prokleo:

život, l jude, Boga .

U takvim trenucima

nikad ne smi ješ donos i t i od luke .

Bud i strpljiv sa s a m i m s o b o m

i prićekaj d o k bar jednu noć

ma lo ne odspavaš .

A k o vjeruješ u B o g a ,

pogledaj p r e m a gore .

Kad si od igrao sve svoje karte,

B o g ima još uvijek neki adut .

D J E C A I O D R A S L I

29. lipnja

D j e c a su sretna, kaže se.

O n a n e m a j u briga, kaže se također.

To je točno. Ali i m a m n o g o iznimaka.

I m a i suviše d jece ko ja su izgubila svoju sreću

jer su im uništili s igurnost ,

jer se nasilnička veličina sručila

na n e m o ć n u nejačad

kao buldožder i mal j .

Z a r n ikada nisi i m a o osjećaj kako djeci ponašan je

odrasl ih često izgleda smi ješno?

K a d veliki j edni s d r u g i m a imaju nekog posla,

najčešće je riječ o b ro jkama . O n i pita ju:

kol iko netko zarađuje i ko l iko ima ,

kol iko još ispita i ko l iko veza.

A k o se radi o kući , kažu recimo: » D v a mil i juna« ,

i već znaju kakva je to kuća .

Pripovijedaš li djeci o n e k o m prijatelju, o n a će pitati :

M o g u li se ja s n j ime igrati? Z n a d e li vesele priče,

znade li zviždati? Razgovara li se s n j ima o kući ,

pitat će za bo ju , za cvijeće na prozoru

i da li na krovu s jede golubovi?

S t o djeca promatra ju , dob iva svježinu, bo ju , topl inu,

veliki ništa od toga ne razumiju . O n i su takvi.

Uvijek govore o novcu i pos lu .

» Z a t o d jeca mora ju biti j ako strpljiva s vel ikima«,

kaže Mali Princ.

196

30. lipnja

M o r a š svaki dan učiti živjeti bolje,

radosni je i sretnije nego jučer.

Prije svega, ne pokušava j svaki dan imati više,

biti u o č i m a drug ih bogati j i i veći.

Razmisl i ponekad temeljito o svo jem životu,

o pravoj vri jednosti stvari.

N e m o j biti žrtva svojih os jećaja

ni rob svoj ih strasti.

Ne vezuj se uz besmis lena očekivanja .

N i k a d a nećeš biti sretan

ako n e m a š p o d k o n t r o l o m svoje os jećaje ,

ako t i je dan p r o p a o z b o g jedne mrl je ,

ili ogrebot ine , z b o g nekog ne sporazuma ili nezgode,

zbog neke loše riječi k o d kuće ili u uredu,

zbog p ro pa l o g dogovora , lošeg ispita.

N a u č i bol je poznavati s a m o g a sebe, priberi se.

A k o s a m ne možeš biti sretan,

ne možeš ni d ruge usrećivati -

a to je ipak stvarno tvoja želja.

Z a t o sačuvaj mi rnu , bistru glavu.

N i š t a ne dramat iz ira j !

M a l a nezgoda je mala nezgoda .

Ne smi je te o d m a h izbaciti i z takta.

Svoje žalosno lice ostavi neka visi u garderobi .

M o ž d a ćeš se tada - na sreću —

moći i nasmi jat i vlastitoj nezgodi .

197

N A U Č I N A S M I J A T I S E S V O J O J N E Z G O D I

Srpanj

L J U B A V J E P O P U T S U N C A

1. srpnja

S t o misliš o suncu?

Za većinu l judi o n o je nešto najobični je na svijetu.

Pa ipak, svaki dan čini čuda .

Izjutra pali svjetlo i vatru na svijetu.

Bori se protiv ob laka da nas gleda

i pripravi n a m dobar dan .

N o ć u se nalazi na drugo j strani Z e m l j e ,

da bi i one l jude t amo opskrbje lo sv jet lom.

Da se ugasi sunce , svi b i s m o sjedili u najcrnjoj noći i naj ledeni joj hladnoći .

I s to je tako i s l jubavl ju .

Pojavi li se l jubav u tvojem životu,

o n a donos i svjetlo i topl inu i zadovol jstvo.

Imaš li l jubavi , m n o g o ti š to može nedosta jat i .

N i j e ti teško odricat i se

u korist sreće i radosti drug ih .

Tada nemaš potrebe za bogat s tvom i luksuzom

ni za najnovi j im tehničkim dos t ignuć ima .

T k o ima l jubavi, m n o g o m u što može nedosta jat i .

Z a t o : čvrsto se drži l jubavi!

Z a d e li l jubav u tvo jem životu,

sjene posta ju sve veće,

a ti upadaš u sve d u b l j u noć i h ladnoću .

L jubav je p o p u t sunca .

T k o nje ima, može m u m n o g o što nedostajat i .

Ali k o m u ljubavi nedosta je , nedostaje mu sve.

2 0 0

S L O B O D A N Č O V J E K

2. srpnja

A k o imaš pet m i n u t a vremena,

znaš li što moraš tada učiniti?

Ni š ta ! J edno s t a v no , ne čini ništa, nemoj se ničim baviti.

Pobrini se za tišinu: isključi radio , televizor,

zatvori novine, ilustrirani časopis . Ugas i , isključi.

O s l o b o d i se iz kandža po t ro šačkog društva.

O n o kao vampir pokušava svo jom u d a r n o m rek lamom

isisati iz tebe posl jednje os ta tke s l obode i duha .

Pobr in i se za tišinu o k o sebe, pobr ini se za tišinu u sebi.

I izmjeri si temperaturu . Mora š znati jesi li već mrtav,

jesi li u m r o u luđačkoj košulj i zarađivanja , kupovanja ,

t rošenja - zatvoren u mrtvački s a n d u k p u k e materi je .

Z n a m nešto protiv potrošačke groznice. M o ž d a jedino

š to pomaže : umjerenost , samodisc ip l ina , odricanje .

To ne znači sebe besmis leno mučit i i osakaćivati .

N e g o znači: nadvladati pohlepu strasti .

To te dovodi do d u h o v n e s lobode , do unutarn jeg mira,

do radosti !

T a k v o uklanjanje sala i pročišćavanje života

otvara oči za uzvišenije i l jepše stvari

nego što su novac i uživanje, seks i senzaci je .

Č i n i te osjetl j ivim za svijet i l jude.

Više nećeš poh lepno grabit i , moć i ćeš i ostaviti.

Moć i ćeš se p o n o v n o diviti, biti brižljiv i nježan.

M o ć i ćeš raditi i igrati se.

Bit ćeš veseo, radovat ćeš se ž ivotu.

Postat ćeš s lobodan čovjek.

2 0 1

B I T I S R E T A N Z A J E D N O

3. srpnja

J e d a n čovjek mi piše : »Upravo s am se p o m i r i o

sa svo jom ž e n o m nakon tko zna koje svađe.

Čvr s to s m o odlučil i započeti iznova

i imati više razumijevanja j edno za drugo .

N i k a d a više rata u našoj obitelji!«

K a k o je kod vas k o d kuće?

Kućne razmirice su neizbježne,

ali nikada ne dopus t i da mala čarkanja

prerastu u u z a j a m n o o p s a d n o stanje.

Ne kuj u svo jem srcu osvetničke planove.

A k o želiš d r u g o m e vratiti mi lo za drago ,

uzvrati mu to p o l j u p c e m . J ed ino tako!

A k o se vatra nepri jatel jstva sve više raspiruje ,

k o d vas će j e d n o g a d a n a eksplodirati b o m b a .

N ikada ne idi spavati neizmiren.

Život je i suviše kratak da b i smo bili d u g o posvađani .

T k o živi s d r u g i m za jedno , m o r a za jedno i biti sretan.

Ne sutra, nego danas !

I m a još m n o g o sretnih brakova i obitel j i .

Brakova u ko j ima ima zajedničkih radosti

i o n d a kad n a d o d u teške situacije.

Obitel j i u k o j i m a se zajednički smi je i plače,

u ko j ima ka tkad d o đ e i do p r o l o m a oblaka .

Ali brzo nakon toga p o n o v n o zasja sunce

na p lavome nebu.

2 0 2

O P U Š T E N O S T

4. srpnja

U današn je d o b a ima j ako m n o g o nemirnih l judi,

l judi u jurnjavi , kao nat jeranih u ha jku , prestrašenih l judi ,

l judi koji su čitav svoj život kao u n e k o m bi jegu.

Pokušat ću ti dati j edan dobar recept za opuštenost ,

za duševni mir.

N e prenapreži svoj motor.

Žuri kad je to potrebno ,

ali ne trči čirav dan naokolo kao divlji.

Radi i jedi u miru,

napravi povremeno u g o d n u s tanku.

N e m o j previše pušiti i piti

i ne pravi od svog o d m o r a

nervoznu jurnjavu za už i tkom.

N e m o j se ljutiti, ne daj se uplesti u opa sne

novčane ili os jećajne s ituaci je .

N e m o j svoju sreću danas proigrati

pre t jeranom br igom za o n o š to će biti sutra.

Č in i sve što najbol je možeš i vjeruj da je to dobro .

A k o vjeruješ u Boga ,

ako ga l jubiš kao ist inskog O c a ,

nećeš ni u teškim o l u j a m a

izgubiti so lonac i ostat ćeš miran

p o p u t djeteta koje zna:

o tac je za upravl jačem.

2 0 3

O N O N A J V A Ž N I J E Š T O T R E B A Š

5. srpnja

U jednoj s i romašno j zemlji susreo s am l jude

koje više nikada neću moć i zaboraviti .

Bi jahu jako s i romašni , ali unatoč t o m e

posjedovali su nešto š to teško m o g u shvatiti:

l jubaznost , r adosno raspoloženje, gostol jubivost .

To uopće nije m o g u ć e opisat i .

N ikad me prije toga nisu vidjeli,

ali ja za njih uopće nisam bio stranac.

Srdačnost k o j o m su mi prilazili, nudili usluge,

otvarali svoja vrata, za mene je bila d u b o k o potresna.

U tom njihovu s i romaštvu otkr io sam

da su oni u j edno vrlo bogat i :

bogati s p o n t a n o m ž ivotnom radošću, gos to l jubivošću ,

sv ime o n i m što je u nas postala prava rijetkost.

N i su to bili l judi koji umiru od gladi ,

ali im je nedosta ja lo m n o g o toga

što se n a m a čini n e o p h o d n i m .

S t o nedosta je n j ima , a što nedosta je nama?

U nezasitnoj gladi za uvijek više

bogati često posta ju b i j ednim jadnic ima .

N j i m a nedosta ju na j jednostavni je radosti ž ivota

jer više nisu u s tanju uživati

u na j jednostavni j im stvar ima života.

Ta š to imaš od svih tih tako m n o g i h nagomi lan ih stvari

ako t i je srce pazno? N e š t o , dakako , smiješ s l o b o d n o imati .

Ali o n o prvo i najvažnije š to ti je potrebno

jesu l jubav i radost u tvom srcu.

2 0 4

B O L E S T G O V O R E N J A

6. srpnja

G o v o r i t i je » in« , činiti je »out« .

J o š se n ikada nije govorilo toliko kol iko danas .

Jo š se nikada preko l judskih glava

nije kotrljala tolika lavina praznih, besmislenih riječi.

Svatko želi govorit i , svatko želi doći do riječi.

Ali s a m o ma lo njih ima š to i reći,

jer s a m o ma lo njih m o ž e izdržati

tišinu i napor razmišl janja.

R a n i j e je uzročnik bolesti govorenja

volio stolove za stalne gos te i kavansko društvo .

D a n a s ovaj virus n a p a d a p r i g o d o m razgovora

na televiziji i radi ju, raznih s k u p o v a ,

konferenci ja , kongresa , javnih rasprava,

i to najradi je l jude od kojih jedan

tvrdi upravo supro tno od o n o g a drugoga .

Virus govorenja os jeća se izrazilo d o b r o

u nerazumlj iv im stranim ri ječima ili u frazama:

•đ'olaziin oil- ili »Po m o m uvjerenju«

ili »U t o m e ne v id im smis la« .

M o l i svaki dan ovu jednos tavnu, aktualnu mol i tvu :

» G o s p o d i n e , p o m o z i mi zauzdati m o j a velika usta

sve dok ne b u d e m znao što želim reći. A m e n . «

Sjeti se: Bol je je šutjeti

i s a m o izgledati g lup

nego m n o g o govoriti i t ime dokazat i

kol iko sam stvarno glup.

2 0 5

N I J E P O S J E D O V A O N I Š T A

7. srpnja

Z n a š li o n u priču o kralju na smrtno j postelji?

Li ječnik mu reče: »Ponovno ćeš ozdraviti

ako pronađeš sretnog čovjeka

i obučeš njegovu košul ju .«

D a n i m a su njegovi ljudi tražili svom zeml jom

dok na kraju nisu pronašli j e d n o g sretnika,

ali on nije pos j edovao ništa, čak ni košul je .

Priča kaže: Sreća nema nikakve veze s i m e t k o m .

O n a nikada ne dolazi bankovnim ili poš tansk im č e k o m .

Sunčani praznici m o g u se kupit i .

Ali zadovol jno srce ko je će ti dati

da iek pravu uživaš ono sto imaš,

to ne možeš kupit i .

Za š to su toliki, inače vrlo bogati l judi

često tako nezadovol jni , čak d u b o k o nesretni

svoj im razmaženim ž ivotom?

O n i su privezani na lancu. Buduć i da sve hoće imati

s a m o za sebe, srce im se guš i . N e m o j im zavidjeti .

Pobrini se za zadovol jno srce,

i sreća će te tada pratiti kao sjena.

A druge pusti neka je traže na rivijeri.

B a r o m e t a r sreće jest savjest.

Neč i s ta savjest spušta barometar ,

čista savjest ga neprestano podiže.

Ci s ta te savjest čini s l o b o d n i m ,

dariva ti zadovol j s tvo i istinsku radost.

S č i s tom savjesti ti si bogat .

2 0 6

D I J A M A N T

8. srpnja

M o ž d a s i pravi d i j amant .

Ali d i j amant ne bi b io tako lijep

da nije izbrušen. >

Ima ljudi koji bi mogl i biti tako sjajni

kao divni d i j amant i ,

ali su sirovi i neizbrušeni .

N e i z b r u š e n : to ovisi o ma l im stvar ima.

T u p je i odbo j an tko na sve s a m o gunđa ,

tko se u d u g a č k o m redu onih š to čekaju gura napri jed,

tko se uvijek o d m a h uzbudi , tko ne može izgubiti ,

tko sa t ima govori o svo j im t e g o b a m a ,

tko u razgovoru ne može slušati .

S i romašni d i j amant koji dr i j ema d u b o k o

u tvojoj nutrini i ti mu ne daješ šansu da zasja

i razvije svu svoju privlačnu snagu .

Ima li tu š togod što bi trebalo izbrusiti?

Dopus t i d i j amantu u sebi da d o đ e na svjetlo.

Ne čekaj s brušen jem, ne opiri mu se.

D i v n o kamenje za brušenje su na primjer

teške situaci je , teški udarci sudb ine .

Ili pak ljudi koji te d o b r o pozna ju

i upozoravaju te na o n o š to je k o d tebe još neizbrušeno,

na primjer tvoj m u ž , tvoja žena,

pri jatelj , prijateljica, kolega, pretpostavl jeni .

Od tebe, d o b r o izbrušena, nastaje dragocjeni dragul j ,

koji bi čovjek najradi je ukrao .

2 0 7

Č O V J E K O V S V R Š E T A K

9. srpnja

Ž i v i m o u b o l e s n o m c svijetu.

M e đ u n a r o d n i je moral d u b o k o pao kao rijetko kada .

To je razlog nemir ima , bi jedi , ratovima, z loč in ima

koje n a m televizija svake večeri servira.

Iz d a n a u dan strašne slike brutalnosti

k o j o m ljudi nasrću na l jude.

M e đ u n a r o d n i moral : projekcija u vel ikom o n o g a

š to n a m u m a l o m e d o n o s e beskrajne TV-ser i je ,

toliki krimići , fdmovi u k in ima , ilustrirani časopis i .

Svijet bez l jubavi , moral bez B o g a ,

čak i kad su umotan i u dirljive priče

i lažljivu l jubav prema l jud ima .

U ime tog mora la raspiruje se bruta lno nasilje.

Odras l i se best i ja lno obara ju na djecu,

čak i d jeca poč in ju ubijati d jecu.

Bračni se parovi rastavljaju

kao da je to po sebi razumlj ivo.

N j ihova djeca bivaju ož igosana

s m r t o n o s n i m z n a k o m uskraćene l jubavi.

B o g a po jed inac briše iz vlastite savjesti

kao š to je izbrisan i iz savjesti svijeta.

Posvuda se gase svjetla. U p a d a m o u noć, čas je tame.

Čov jek : predan čovjeku bez B o g a , premješten u džunglu

gdje vladaju modern i bogovi : pohlepa za m o ć u ,

ops jena prest ižom, žudn ja za užic ima, egoizam, seks i novac.

To je kraj svake radosti , svake l jubavi, svake sreće.

Čov jekov svršetak.

2 0 8

10. srpnja

» N I K A D M I S E N I J E O S M J E H N U L O

N I J E D N O D I J E T E «

U ovo vr i jeme praznika d o b i o s am j e d n o ogorčeno ,

ali i skreno p i s m o od jedne hendikepirane o s o b e .

P i smo sili na razmišl janje, čak i na rizik da radost

l jetovanja b u d e p o m u ć e n a . U p i s m u piše:

» Z n a m odgovore na svoju s u d b i n u :

'Prihvatiti, pomiri t i se s t ime, trpjeti za druge . '

Sve je to besmisao , u vatu zapakirana laž.

Ja sam odras tao sa sami lošću , a ne s l jubavlju:

' O h , s i romah! Baš je to s trašno! A još tako malen! '

Ali taj mali je odras tao , i svakoga d a n a v o d e ga kao ovcu

na klanje, uvijek d r u g a m o . I uvi jek u k o č e n o pil jenje i

bul jenje! Možete li sebi zamislit i di jete ko je se nikada

ni s k im nije m o g l o igrati? S a d a s am navršio četrdesetu,

a nikada nisam našao partnericu.

Ja i j e sam n e m o g u ć : zavidan, nepovjerljiv, razdražljiv,

neprobavljiv. Kakvi biste vi bili na m o j e m mjestu?

Da me je nekad netko htio čuti , iskalio bih mu

sav svoj bijes, prije svega na mlade djevojke.

Č i m e su zaslužile svoje l i jepo lice i svoje bespr i jekorno

tijelo? M r z i m malu djecu. Z n a d e t e l i da mi se

još nikad nije o s m j e h n u l o ni j e d n o dijete?«

S t r a š n o sv jedočanstvo! O n o nas sili da razmis l imo

i da b u d e m o jako zahvalni.

Jer zdravlje nije nikakvo pravo, nego dar.

I traži od nas da i m a m o j ako š iroko, toplo srce

za sve koji tol iko i tako nezasluženo trpe.

2 0 9

S M A N J I T E M P O

11. srpnja

R a d l judi sve je manj i , radno vri jeme sve kraće.

L judi imaju više s l o b o d n o g vremena, više o d m o r a .

Ali kad ih ćovjek promatra , uvijek su u v remenskom

tjesnacu. K a d ih za nešto zamol i š , najčešće čuješ :

» N e m a m vremena .«

L j u d i više ne m o g u izaći iz tog tempa , iz tog nemira ,

iz neprekidne aktivnosti , čak ni na o d m o r u .

Uredi za turist ička putovanja tjeraju ih kao ovce

u razne turističke rajeve. I od godi šn jeg o d m o r a

i praznika s tvorena je industri ja . M o r a š o v a m o i o n a m o ,

sve mora š saznati , sve vidjeti, sve doživjeti , posvuda biti.

Za s l o b o d n o vri jeme ima sva sila stvari koje j ednos tavno

mora š i ti raditi , s a m o zato jer to i drugi rade.

Inače si o soben jak i zaostao. M o r a š se držati drug ih .

U svemu m o r a š ostati na visini. M o r a š d o b r o organizirati

svoje s l o b o d n o vri jeme.

Z a t o predlažem: Pokušaj j e d n o m ne raditi ništa!

Ili radi ne o n o što moraš , nego o n o što te veseli.

Ž ivot , a zas igurno ni godišnj i odmor , nisu

tekuća vrpca gd je ti se propisuje š to ćeš raditi.

Sman j i t e m p o , izidi, potraži tišinu.

U tišini ćeš pronaći divne radosti života

koje su l judi u buci i stresu izgubili .

U d u b o k o j šutnji najviše se pribl ižavamo

praizvoru l jubavi .

Bez riječi i bez želja bit ć e m o sretni.

2 1 0

U S A M L J E N I L J U D I

12. srpnja

Z n a š li usaml jenost svojih bližnjih?

LJsamljenost zatvorenika koji vidi sunce

i zna da t a m o vani na njega nitko ne misli .

Usaml jenost bolesnika koji ima tek male

ili čak nikakve izglede da će ozdraviti

i koji po cijeli dan čeka da ga netko posjeti .

Usaml jenost starca, starice

koji žive sami i za ko je njihova djeca - i s a m a u braku -

nemaju više ni vremena ni interesa.

Usaml jenost ma jke bez muza

koja je s a m a a s tol ikim br igama za svoju djecu.

Pozna je š li o n u usaml jenos t ljudi koji u tol ikim mjes t ima

Azije, Afrike ili Južne A m e r i k e leže izgladnjeli

i čekaju na smrt - usaml jenost ko ja upravo razdire srce?

Ili o n u nutarnju usaml jenost tolikih modern ih l judi,

prezasićenih b lagostanjem i uživanjem

i prestrašenih besmis lom svoga života.

Smir i se i zamisl i , te se upi ta j :

Kol iko vrijedi m o j život?

Ne izvlačim li previše profita?

Z a š t o toliki l judi m o r a j u tol iko trpjeti?

Učiniš li svo jom nazočnošću i svoj im d o b r i m srcem

s a m o j ednog j ed inoga čovjeka

nešto man je usaml jen im,

popravio si svijet.

2 1 1

M O Ć I D A T I

13. srpnja

K o m e uvijek m o r a biti po njegovoj volj i ,

tko svaki p u t zanovi jeta ili »plače«

kad nije po n jegovu ,

taj još nije odra s tao ,

nego je o s tao di jete.

M a l e n o dijete je sebično,

uvijek hoće imati i sretno je tek

kad dob i j e o n o što želi.

O d r a s t a o čovjek m o r a uzmoći davati .

U t o m e je njegova sreća.

O d r a s t a o čovjek koji misli s a m o na sebe

i hoće sve s a m o za sebe,

os tao je m a l e n o dijete.

M o g u se susresti m n o g i muškarci i žene

koji još nisu sazreli i odrasli

i sroga oni za svoju okol inu

uvijek znače opterećenje .

M i s l i na to k o d kuće , na poslu.

Misli na to i u o d g o j u .

S a m budi odra s t ao

i pomozi djeci da postanu odrasli .

Nauč i ih pr i l ikom igre i inače

da p o n e k a d i p o p u s t e i nešto d a d n u .

Vri jeme praznika može biti divno vri jeme

učenja za sretan život.

2 1 2

Z L A T N A P R A V I L A

14. srpnja

D a , uvelike j e m o g u ć e

da čovjek b u d e oženjen i unatoč t o m e sretan.

Treba se s a m o pridržavati nekol iko zlatnih pravila,

prije svega u kr i t ičnim s i tuac i jama.

L j u b a v traži da supružnici budu

u z a j a m n o pažljivi, srdačni i dobr i .

M a l o privrženosti i uvažavanja,

izraženih riječju priznanja

ili p o l j u p c e m , vrijedi neizmjerno više

nego sve gunđan je i pr igovaranje

z b o g sitnica koje su krenule naopako .

N a j g o r a od svega jest r avnodušnos t ,

o n a je ubi tačna za sretan zajednički život.

S t o g a razbijte tu svakidašnju m o n o t o n i j u .

Izađite n e k a m o za jedno,

p o d u z m i t e tu i t a m o nešto p o s e b n o .

Prije svega, nemojte j e d n o d r u g o m e predbacivati ,

ne upuću j te si uvredljive riječi,

p o g o t o v u ne u nazočnosti d rug ih .

A ako ste kršćani, p o m o l i t e se za jedno.

Vaša za jednička molitva bit će

kao s ja jna zlatna nit

ko ja će vas povezati s B o g o m

i sa s rećom.

2 1 3

Ž I V J E T I Z N A Č I L J U B I T I

Zivjcci znači l jubiti!

T k o ne l jubi, mrtav je — p o p u t k a m e n a .

Živjeti znači ući u divni svijet

u ko jem možeš biti sretan jed ino - s l jubavlju.

Živjeti znači voljeli sunce , zrak, drveće, životinje.

Živjeti znači uživati u l jepoti cvijeća koje cvate

i diviti se l jepoti autoceste koja se kao sag prostire

pred t o b o m do novih obzora .

Živjeti znači voljeti svoj posao , voljeti o n o

što znaš i možeš , voljeti svoje mjes to u društvu.

Živjet i znači smijat i se, pjevati , skakati s d j e c o m ,

zagrliti svog bračnog druga ,

otvoriti š i rom svoje srce za l jude,

prije svega za one koji te trebaju,

koji čeznu za radošću u tvojim oč ima ,

za t i š inom, m i r o m , top l inom tvojih riječi,

za ut jehom i p o m o ć i tvoje glave i tvojih ruku .

Ž i v o t j e fantastičan d o g a đ a j .

M o ž d a još n ikada nisi istinski živio

jer ne poznaješ istinsku ljubav,

l jubav koja zada je m u k u , koja može boljeti ,

ali koja će te u preseksual iz iranom svijetu

izvući iz vrtloga strasti i ž ivotinjske pohlepe .

214

N A N O V O P O D E Š E N

16. srpnja

K a k o se osjećaš? Loše , l jutito, neraspoloženo?

K a k o ujutro ustaješ? U m o r a n , plašeći se dana

koji je pred t o b o m ?

Ima l judi koji uvijek vide ružne stvari č im otvore oči ,

koji svakoga jutra ustaju s crnim mis l ima.

Kad bi čovjek bio stroj ,

na tržištu bi se već o d a v n o našao skupi uređaj

koji bi l jud ima izjutra usadio d o b r o raspoloženje.

K a k o to da neki ljudi

i za naj l jepšeg sunčeva sjaja ima ju kiseo izgled,

dok drugi m o g u zviždati i na kiši?

To ovisi o t o m e kako si raspoložen iznutra,

u svo jem srcu, u dubin i svoje duše .

M o ž d a m o r a š drukči je razmišljati o smis lu života.

M o ž d a mora š p o n o v n o naći Boga :

ne neko n e o s o b n o biće, biće iza oblaka , negdje daleko,

nego oč inskoga prijatelja sasvim blizu.

L jud i trebaju Boga više nego š to mis le .

Ali , B o g a mora š doživjeti , iskusiti.

To se ne postiže beživotnim kn j i gama .

K t o me , za to moraš platiti i neku ci jenu:

smiriti se, molit i , nešto napustit i ,

prije svega svoju umišl jenost .

U pr i snom o d n o s u s B o g o m

dobi t ćeš d ruge oči za stvari

i svakoga jutra novo srce.

2 1 5

17. srpnja

2 1 6

V R L O D O B A R L I J E K

18. srpnja

U z m i j e d n o m u ruke svoje srce,

okreni njegovu nutrinu prema van,

i sve d o b r o promotr i .

M o ž d a u srcu izgleda mračno?

Je l i o n o bačva p u n a raznih razočaranja?

Z n a m : Udarci š to ih nanosi život,

poteškoće koje se nagomi lava ju ,

problemi koji bivaju sve veći,

sve to potkopava tvoju energi ju.

Č i n i te u m o r n i m i obeshrabrenim.

Srce ti je toliko p u n o briga

da u n jemu više n e m a mjesta

za radost i sunce .

S t o se tu može učiniti?

Ukloni nekol iko briga u stranu

da p o n o v n o b u d e bar ma lo mjesta -

za povjerenje u Boga i raspoloženje za moli tvu.

Unatoč svemu blagos tan ju , mnog i danas

tonu d u b o k o u glib svoj ih briga.

P o k u š a v a se izvući ih toga tabletama, k u r a m a

i d i j e tom, te ih dovesti opet u d o b r u formu.

A na j e d n o d ivno sredstvo sasvim se zaboravilo.

Vrlo dobar lijek za bo lesno , nesretno

i razočarano srce jest tiha mol i tva . Pokuša j !

Dones i sunca u svoje srce!

I sve će opet biti dobro .

2 1 7

N E M O J B I T I P O L A R N I M E D V J E D L J E T I

Od najveće j e važnosti biti d o b r o raspoložen.

M o ž d a je vr i jeme bilo strašno loše

kad većina l judi izgleda tako mračno ,

kad su tako ma lo radosni i zadovol jni .

M o ž d a nebo nije bilo raspoloženo

pustiti da sunce sja na tako n a m r g o đ e n a lica,

na prepirke i svađu, na naše g lupe , j adne zahtjeve.

A č im se sunce opet probi je ,

l judi se o d m a h počinju svlačiti,

jer misle da je pocrnjeti m n o g o ljepše nego bili bijel,

da preplanuli od sunca izgleda m n o g o mlade .

A čini se da n i tko ne misli na to

da najdul je žive oni ljudi

koji su najvedrij i i najzadovol jni j i .

Z a t o se nemoj toliko brinuti za preplanulo ,

nego prije svega za d o b r o raspoloženo lice.

N e m o j biti polarni medvjed u čijoj se blizini

drugi smrzavaju i os jećaju kao u hladnjaku.

N e m o j biti sjeverni medvjed , p o g o t o v o ne ljeti,

u vr i jeme praznika, pa s jalo sunce ili ne.

Pazi na sebe da ne izgledaš staro.

Budi oduševl jen , pokaži veselo lice

i pobrini se da d r u g i m a sija sunce.

T a d a će o n o sjati i tebi!

K A O S L I J E P A C N A S U N C U

19. srpnja

Ja v jerujem u B o g a .

Sretan s am što m o g u vjerovati.

Sas ta jem se s m n o g i m l jud ima

i ponekad doživl javam kako oni , bez Boga ,

s jede čvrsto zatočeni u d u b o k o j j ami .

Ako se sve očeku je od ovoga života,

a zatim se nešto ispriječi,

čovjeku d o d e go tovo da poludi .

Ne nalaziš o d g o v o r a na svoja pitanja.

A humani s t s a m , prijatelj l judi ,

upravo zato š to v jerujem u Boga .

Vjera u B o g a m e n i je otvorila prozor

kroz koji m o g u gledati na život i l jude.

S B o g o m sve i m a više smisla ,

više i spunjenost i , više radosti ,

mira , zadovol js tva.

S B o g o m je lakše podni jet i svako trpljenje,

živci ti ne o d u tako brzo,

nikad nisi oča jan .

V jera je uist inu dar.

Za ovaj dar čovjek m o r a biti š i rom otvoren

i m o r a uzmoći učiniti sebe ma len im.

Ti s i p o m a l o kao sli jepac na suncu.

D o d u š e , ne vidiš B o g a ,

ali svim svoj im bićem osjećaš

njegovu nazočnos t i topl inu.

218

20. srpnja

Izgubio sam prijatelja,

nenadomjes t ivog prijatelja. B io je svećenik

i u m r o je u četrdeset i prvoj g o d i n i .

S e d a m je g o d i n a bio o suđenik na smrr.

Sv jesno je p o d n o s i o to p o l a g a n o tjelesno raspadanje

i sve je prihvaćao nevjero jatnom s n a g o m volje.

M o ž e se činiti nevjerojatnim, ali on je kao čovjek

i kao svećenik bio d u b o k o sreran.

Sa svo jom ćetrđeset jcđnom g o d i n o m on je

možda proživio više nego drugi s o samdeset .

S t ra s tveno je volio život, l jude ,

ali je vrlo snažno os jećao i ko l iko su stvari relativne.

K a d je v idio kako se ljudi zbog sitnica žeste

i uzrujavaju, go tovo ga je to zabavl jalo.

I nehotice je razmišl jao o kazalištu lutaka. Kazao je:

» K u ć a koju na o v o m e svijetu gradiš , iluzija je .

J e d i n o stvari s k o j i m a možeš umrijeti vri jedne su

da s n j ima i živiš, a tako m n o g o njih nije toga vri jedno.«

Za njega to bi jahu: d u b o k o povjerenje u B o g a

i s rdačno prijateljstvo s l jud ima .

On je uspi jevao i u na jmračn i j im t renuc ima

reći »da« Isusu, uskrs lom G o s p o d i n u .

T a k o j e m o g a o oduševl jeno napisati : »Ja s am

najsretniji čovjek dvadesetog stoljeća.«

O d njega m o ž e m o m n o g o naučiti .

2 1 9

O N O S Č I M E M O Ž E Š U M R I J E T I

T K O I Z G U B I M J E R U

27. srpnja

O s t a n i u svemu jednostavan!

Ne sudje lu j u nada leko proš irenom

hvastanju i n a d m e n o m hvalisanju.

Na sve to razmetl j ivo, nespretno, n a p u h a n o

prenemagan je na jbol je ćeš reagirati smi j e škom.

M o g a o bi se čovjek do suza nasmijati kad vidi

č ime se ljudi ponekad najviše bave:

fasada, u l t ramoderna odjeća ,

najefektniji s logan , z a m a m n a šminka .

Kite se na jbombas t i čn i j im t i tulama,

nadiml ju na judal jeni j im rajem za l jetovanje.

N a j m a n j a radionica posta je »service cent rom« .

M n o g i šareni baloni izlažu se u svijet sa ž ivahnim

paro lama izvana, a unutra ništa o s im zraka.

To je katkad stvarno za smi jan je ,

a opet i žalosno, jer se pokazuje :

Iza toga n e m a ništa os im strašne praznine,

zastrašujuće bezdušnost i .

Kra jnje je vr i jeme da se pres tanemo praviti važni!

Kra jn je je vr i jeme da se p o n o v n o s p u s t i m o na zeml ju ,

na tlo jednostavnost i i poštenja .

T k o izgubi mjeru , čini s a m o g a sebe smi je šn im.

N a p u h a n a točka nije ništa d r u g o

nego velika ništica, nula.

2 2 0

N A J S R E T N I J A R I B A N A S V I J E T U

22. srpnja

Ne z n a m jesi l i sretan.

Ali ako bi rado bio sretan,

želim ti nešto reći:

Pokuša j biti sretan uz svoje m o g u ć n o s t i ,

u svojoj s ituacij i , u vlastitoj koži.

S a n j a o s a m . Bila j edna luda riba.

1 vidjela galeba kako se njiše na m o r s k o m valu

i igra s v je t rom, pa pomisl i :

M o r a da je galeb m n o g o sretniji od m e n e .

I zamol i m a j m u n a da je izvadi iz vode .

On to s p r e m n o učini i položi ribu na k o p n o .

Pristigao sam još za vremena : već je ugibala .

Brzo je bac im natrag u v o d u .

U taj tren bijaše to najsretnija riba na svijetu.

K a d s a m s e p r o b u d i o , o d j e d n o m s a m znao

da je vrlo m n o g o ljudi nesretno zato

š to se ne m o g u pomirit i

sa svo j im granicama, sa svo jom s i tuac i jom,

sa svo j im ogran ičen im m o g u ć n o s t i m a ,

jer se ne osjećaju u g o d n o u vlastitoj koži.

D o k l e g o d misliš da je ona j drugi sretniji

zato što s tanuje na d r u g o j , m n o g o l jepšoj obal i ,

s a m ćeš biti vrlo nesretan.

Sreća počiva u sjeni zadovol jn ih .

221

O S T V A R I T I L I J E P E D A N E

23. srpnja

A k o s i na g o d i š n j e m o d m o r u , o n d a se o d m a r a j .

Praznici su za m n o g e naporni p o d j e d n a k o

kao i ž ivčana svagdašnj ica od koje žele pobjeći .

Na jpr i j e grozničavo traženje odgovara jućeg mjesta .

T i suće priprava, ništa se ne s m i j e zaboravit i .

Na putu sa t ima u zasto ju na autocest i .

Z a t i m gužva i buka u p r e p u n i m k a m p o v i m a .

Uglednij i s jede u finim hote l ima na plaži kao kumiri ulja

koji se ni na god i šn j em o d m o r u ne usude nasmijat i .

N j ihov neradostan život s a m o je p o m a k n u t tisuću

ki lometara dal je . Drug i čitavo vri jeme najradi je leže

na suncu . Ne radi sunca , nego da d o b r o pocrne .

I tako se - j ako preplanuli , ali i izmrcvareni d o s a d o m —

vraćaju i od laze opet na posao

j e d n a k o neraspoloženi kao i prije.

A k o s i na god i šn j em o d m o r u , o n d a se o d m a r a j .

Ra j za o d m a r a n j e nemoj tražiti negdje nadasve daleko.

Taj raj nećeš naći nigdje ako ga ne nosiš sa s o b o m ,

u svom srcu. Zbac i preko ograde sav balast:

brige, j ad , s rdžbu, sve svađe i j adikovke.

Stvori sebi l i jepe dane !

S l o b o d n o pocrni , ako smatraš da je preplanula koža

bolji o m o t a č . Ali prije svega se raduj , divi se

p o p u t djeteta svjetlu i suncu , l jubavi i ž ivotu.

O d m o r znači ostvariti lijepe dane s p u n o dokol ice ,

lijepe dane za tebe i za l jude koji su uza te.

2 2 2

N A O T V O R E N O , U P R I R O D U

24. srpnja

B a c i sve svoje brige u o t p a d ,

a zat im počni zviždati .

Svaki čovjek ima pravo na odmor ,

pogotovu danas kada m o d e r n i život

svoj im paklenim t e m p o m

ide toliko na živce.

A k o si sa ž ivcima na kra ju ,

postaješ nesnosan i neprobavljiv.

T a d a je krajnje vri jeme za svježi zrak.

Sk in i sa sebe tu luđačku košul ju

svakodnevnih dužnost i .

Strpaj brige u ropotarnicu .

Napravi s tanku, izliječi se, izađi.

A k o se neprestano vrtiš p o p u t m o t o r a ,

brzo ćeš se potrošiti .

N a š e klinike za živčane bolesti već su prepune.

Izidi da lde van, na o tvoreno , u pr i rodu.

Ne moraš bezuvjetno na Kar ibe .

Ne mora š se ni pržiti na suncu .

Ne mora š stvarati dugove

da bi o tputovao daleko kao i tvoj sus jed.

P o d i do obližnje š u m e i pol ja .

Podi u brda ili na more .

Ni š ta ne raditi, smiriti se, početi zviždati.

O d m o r znači p o n o v n o naći radost

i obnovit i snage za sutrašnje zadaće.

2 2 3

P R I J A T E L J S T V O

25. srpnja

O n i koji se vole posta ju djeca svjetla i radosti .

Ali zavisi to o vrsti i kvaliteti l jubavi.

Ljubav često služi kao maska iza koje se kriju

sve m o g u ć e vrste sebičnost i .

N ikada l jubav nije bila toliko z loupotrebl javana kao danas .

J ed ina l jubav koja uistinu zaslužuje to ime

jest l jubav prijateljstva.

Prijateljska l jubav vodi k svjetlu, k radosti . K o d nje ništa ne vodi prema lomu, jer ona ne želi

ništa posjedovati za sebe i d r u g o g a ostavlja s l o b o d n i m .

I kad se izrazi nježno, osta je čista,

dokle g o d nije u službi niskih strasti,

nego u službi unutarnjeg , d u h o v n o g susreta.

Tko i spod ogr tača ljubavi traži s a m o sebe,

razara o d n o s i prijareljstvo.

N i k a d a n i s m o u s tanju za savršeno prijateljstvo,

ali uvijek m o r a m o prema n jemu težiti.

Pravo prijateljstvo znači

za jedno doživljavati li jepe stvari,

za jedno raditi na n e k o m l i jepom zadatku,

za jedno voljeti d ruge a sebe pr i tom zaboraviti .

Ima ljudi koji propušta ju svjetlo,

a ima ih koji zamraču ju svijet.

Ri ječ je o kvaliteti l jubavi.

Koračaj kao dijete svjetla

i budi najsretniji čovjek na svijetu.

2 2 4

N I K A D A N E S R E T A N

26. srpnja

Vol i t e jedni druge! L jubite jedni druge !

To je ta jna tvoje sreće.

N e m o j misliti da će t i do sreće

p o m o ć i d rago kamenje i parfemi ,

m a s k o t e i potkove.

S p o t k o v o m možeš možda

razveseliti kojeg konja ,

ali o n a ti neće donijeti ni gram sreće.

S r e ć a nije zgoditak na lutriji,

puki s lučaj , ni džoker.

Sreću si možeš ostvariti s am -

pravom ljubavlju.

Sa džokerom u torbi

možeš biti najnesretniji čovjek.

Ali s p ravom ljubavlju

nikada ne možeš biti nesretan.

L j u b a v je sve.

Prava ljubav, ne nadomjes tak , ne ljubav iz kina.

Sebe zatomit i ,

misliti na druge , ne na sebe ,

dati prednost d r u g o m e ,

podni jet i d rugoga , oprostit i d r u g o m e .

I to svaki dan , iz g o d i n e u g o d i n u .

To je ljubav.

O n a je jedina cijena

za sreću u tvojem srcu

i u tvojem d o m u .

2 2 5

27. srpnja

O d tog bolesnog čovjeka m o g u naučit i m n o g o što.

Posjetio sam ga na klinici.

Pluća su mu bila izgrižena

jer je g o d i n a m a radio na otvorenoj industr i j skoj peći.

On j e p lamen upravo udisao.

S a d a su o k o njegova kreveta visjele cjevčice

koje SU ga redovito opskrbl j ivale k i s ikom.

»Kis ik« , govor io je, »kako je kisik dobar,

prava b lagodat« . Pri tom mi je doš lo do svijesti

kako ja tu b lagodat uživam normalno svaki dan

i ne misleći na to.

Ka sn i j e se nasmi ješ io : »Pogled je ovdje divan.«

Pogled mu je bio uprt p r e m a prozoru kroz koji je m o g a o

vidjeti s a m o vrhove drveća, nekol iko ob laka i ma lo neba.

Jo š je rekao: » O v i što se ovdje za mene brinu svi su jako

dobr i« . I k o n a č n o , prije nego što s am pošao , reče:

»Sve će opet biti dobro . «

A znao je j e d n a k o d o b r o kao i ja

da mu pluća nikada više neće biti zdrava.

O d tog čovjeka m o g u naučit i m n o g o što.

On čak ni u svojo j bezizglednoj situaciji

nije vidio nikakve katastrofe.

Vidio je s a m o dobre stvari. K a k o je to moguće?

Od tog čovjeka m o g u naučiti živjeti.

Prije svega u dane kad mi naizgled sve ide loše,

iako se /bi l ja n e m a m na što požaliti.

2 2 6

P O S V U D A B I T I O R U Đ E M I R A

28. srpnja

Mi n i s m o anđeli , ali o d m o r ipak ne znači :

vri jeme kad se m o ž e m o ponašat i kao s toka.

Praznici su izvrsno vr i jeme da jedni prema d r u g i m a

opet p o s t a n e m o otvoreniji i obzirni j i .

Z n a š , isto tako d o b r o kao i ja , ko l iko n a m je to

pri jeko potrebno: ma lo više naklonosti i srdačnost i ,

malo više dobrohotnos t i čovjeka prema čovjeku.

Ne budi bešćutni egoist koji svaki dan

misli s a m o na svoje udobnos t i

i uvi jek ćini s a m o o n o što njega veseli,

koji n ikada n e m a obzira prema d r u g i m a .

Dones i svo j im bl ižnj ima sunce i radost .

Potrudi se ko j iput uraditi i o n o š to se d r u g i m a sviđa.

Rados t u tvojem srcu će rasti.

Bit ćeš iznenađen mirom

i o sob i t im zadovol j s tvom koje te i spunja .

B u d i uvijek i p o s v u d a o r u đ e mira!

Dones i l jubav gdje je mržnja;

radost gd je je t jeskobna zabr inutost ;

nadu gdje je o č a j ; svjetlo gd je je tama.

Š t o vrijedi sve razoružanje a k o ne i zmi jen imo sebe,

ako ne s tvor imo mir u svo jem srcu,

mir s B o g o m i sa sv im l jud ima .

L jubite jedni druge : iskreno i bez primisl i .

To je jedini put do ist inskog mira .

D r u g o g a nema. Sjeti se toga - i na o d m o r u .

2 2 7

V I D I O J E S A M O D O B R E S T V A R I

BITI K O D K U Ć E

O b i t e l j je svetište života.

Svatko tko d i rne u to svetište,

ogri ješio se o s a m život.

U obitelji provodite za jedno,

udvoje , utroje ili više, m n o g e dane i noći .

Tu se smi je , igra, razgovara, prepire,

radi, jede, spava , sanja .

Tu imaš ona j divni osjećaj

da si kod kuće . Velika sreća.

Bit i kod kuće: jedinstvena sreća.

N i g d j e je d rugd je ne nalaziš.

Uživaš je a da to i ne znaš.

To je kao i sa zdravl jem.

Kol iko vrijedi shvat imo

tek kad ga i zgubimo.

N a j v e ć a katastrofa našeg vremena jest

da su toliki ljudi upravo na putu

da izgube d o m , a t ime i sreću.

N j ih ov stan, njihova kuća više nije d o m ,

a njihov slučajni zajednički život

više je m u k a nego radost.

Z a t o zapisi d u b o k o u svoje srce:

Kuća se gradi k a m e n j e m ,

a d o m l jubavlju.

2 2 8

S L O B O D A N I N E O P T E R E Ć E N

30. srpnja

D o d i , odloži na stranu brige

i pusti da ti sunce sija - u lice.

N e m o j misliti: L i jep o d m o r znači

da leko putovati i potrošit i m n o g o novaca.

Ima dovol jno ljudi koji se nakon o d m o r a

vraćaju u svoju svagdašnj icu

razočarani i p reumorni .

O n i su se sve to vr i jeme zapravo umaral i .

Bili su j ako daleko,

vidjeli su i previše toga, a zapravo ništa,

i nigdje se nisu pravo smiril i .

D o b a r o d m o r znači :

s lobodan od sata,

s lobodan od svakog pritiska i svake žurbe,

bez šefa (os im o n o g nebeskoga)

neopterećeno uživati li jepe stvari života.

D o b a r o d m o r znaci:

biti vedar i zadovol jan,

ali ne i zaboraviti l jude

koji nikada nemaju o d m o r a .

M o ž d a j e tvoj najljepši o d m o r

tik uz tvoja vrata,

gd je netko čeka na ma lo radosti

i na pregršt sreće.

2 2 9

S T O J E V A Ž N O

31. srpnja

O d r a s l i više ne znaju što je u životu važno.

O n i mis le , važno je m n o g o novaca

i m n o g o m o ć i , kuća, titula, utjecajan položaj .

K a d vide nešto što im se d o p a d n e , o d m a h pi ta ju :

Kol iko to stoji i kako se to može dobit i?

H o ć e imati , hoće postati bogat i , biti nešto veliko.

Smi je šno je , ali oni su zapravo

tako maleni i ograničeni u svo jem uskom svijetu

u ko jem domini ra ju pohlepa i nasilje.

U svijetu odrasl ih sve izgleda mračno i tmurno .

U n jemu djeca m o g u s a m o sanjati o suncu i zvi jezdama.

U n jemu se ne govori o l i jepim stvarima.

Tu je riječ o b o m b a m a i raketama. To je važno.

To su znakovi moć i . Veliki vjeruju u to.

Cvi jeće umjes to b o m b i : kakav san!

Ali u svijetu odrasl ih se ne sanja.

Iz njega su nestale dječje bajke,

a umjes to njih ušla đjeca-vojnici .

Djeca u o v o m e svijetu nemaju više života.

D j e c a znaju š to j e važno.

Važno je smijat i se , diviti se, igrati.

Cvi jeće je važno. I ba jke .

Veliki ništa od toga ne razumi ju .

O n i m o r a j u od d jece još m n o g o štošta naučiti .

Praznici su za to vrlo p o g o d n o vri jeme.

2 3 0

Kolovoz

1. kolovoza

Je li sve j a sno š to se tiče praznika?

Imaš li sve za s tvarno lijep o d m o r ?

Ne? Misl iš , nemaš automobi l , kameru ,

bungalov za l jetovanje, novaca za daleka putovanja?

N e m o j biti zbog toga zabrinut!

Vući sa s o b o m sve to b lago

nikako još ne znači i l i jepo ljetovanje.

Ne daj se zarazili turist ičkom industr i jom.

U njoj je sve unapr i jed točno programirano ,

sve propi sano , sve što tko mora raditi.

Ne daj se uvući u novo ropstvo,

koje iziskuje tvoje živce od rana jutra do kasno u noć.

Tko je najsretniji Ijetovatelj? Čov jek koji je s lobodan .

Čov jek koji je o s lobod io d u h i srce;

koji ne g leda na d ruge sa zavišću

i ne stidi se uživati u č u d i m a ko j ima je okružen,

a koja su mu tako blizu da ih ob ično i ne opaža.

S malo maštovitost i sve će grmlje pripasti tebi.

Sve će sunčane zrake vrijediti za tebe, k runu srvorenja.

I sva će ti s tabla podarit i s jenu.

Sve cvijeće će za tebe cvasti.

K o l i k o čuda , koje l i sreće za čovjeka

koji još nije pos tao standardizirani masovni proizvod

visokotehniziranog društva i njegova doživl javanja!

Praznici znače: postati p o n o v n o s lobodan čovjek

tragajući za t i sućama izgubljenih radosti .

2 3 2

N O V E O Č I 1 N O V O S R C E

2. kolovoza

G l e d a t i li jepe stvari! To može jed ino onaj

tko je u svojoj nutrini pos tao otvoren i s l obodan ,

tko se može opust i t i , tko se uspio smiriti .

S n o g o m na gasu sve vidiš tek let imično.

S g l a v o m pak u sp i s ima a srcem p o k o p a n i m u pohlepi

ne vidiš baš ništa. Sve posta je d o s a d n o i pusto .

Praznici znače: smiriti se. Gledat i li jepe stvari!

Jesi li ikad p r o m a t r a o brezu, os jet io njezin nježni list?

Z n a š li da ne posto je dva sasvim jednaka lista?

Sve je to rad po mjeri , nema masovne proizvodnje .

Jesi li se već divio stablu j abuke i stablu kruške

koja rastu u vrtu blizu j e d n o d r u g o m e ?

Svoj im n o g a m a stoje na i s tome tlu,

uz ima ju iz zeml je istu hranu,

nj ihove grane obas java isto sunce .

N o , j abukovo stablo rodi j a b u k a m a , a kruškovo kruškama .

J a b u k e i kruške iz iste osnove i istoga tla, a ipak su tako

različite ob l ikom, b o j o m , mir i som, o k u s o m .

Fantast ično! Ali tko ima oči da to vidi?

K a d najnoviji model a u t o m o b i l a p rođe ul icom,

ljudi se zaustave i okreću diveći se.

Kra jn je je vri jeme da d o b i j e m o druge oči.

O č i za g ledanje lijepih stvari!

Ali m o ž d a se za to m o r a najpri je izmijeniti srce?

G o s p o d i n e , daj nam novo srce i nove oči

da g l e d a m o čuda i b u d e m o sretni .

2 3 3

P O S T A T I S L O B O D A N Č O V J E K

M N O G O L J E P Š E

3. kolovoza

Priušti sebi praznike! I B o g ti ih želi priuštiti .

On bi ht io da n e k a m o odeš , recimo, u pr i rodu .

On ti od srca želi da si priuštiš opuštenost i i o d m o r a .

Zaš to o n d a ne povesti i N j e g a sa s o b o m na praznike?

Zaš to na B o g a misliš s a m o u žalosnim trenucima,

u neut ješnim s i tuac i jama kad više nitko ne može p o m o ć i ,

ili kad se nadeš pred teškim i sp i tom

i ne znaš hoćeš li ga položiti?

N a š B o g j e B o g l jubavi, B o g radosti .

S B o g o m u svom srcu, u svojoj duši , u svoj im o č i m a

dani praznika bivaju m n o g o ljepši.

Tada se p u t e m nećeš ponašati

kao da cesta, au to , vlak, hotel , k a m p ,

plaža — kao da sve to postoj i s a m o za tebe.

T a d a ćeš biti srdačan i susretljiv

i paziti i na potrebe drugih ,

koji također žele mir i o d m o r .

T a d a nećeš zaboraviti

da ima l judi koji nemaju praznika,

da ima l judi u potrebi.

T a d a će ti ostati u svijesti

da čovjek i na l jetovanju m o t a biti umjeren.

Podi na l jetovanje s B o g o m ,

tada će se u to l i jepo vri jeme

sve snage tvojega života obnovit i i pomladi t i .

2 3 4

4. kolovoza

2 3 5

P O D E I I T I N A R A D O S T

Da budeš sretan, moraš svoju nutr inu podesiti

na radost, mora š se vježbati u radosti .

Umjes to da se uvijek baviš s a m o svoj im br igama,

pokuša j svjesno zapaziti sve š to razveseli uje.

Napi š i čemu se svaki dan možeš radovati ,

na primjer ugodno j sobi , u k u s n o m ob jedu ,

s rdačnome licu, u d o b n o j stolici ,

l i jepom cv jetnom aranžmanu,

napetoj knjizi, top lom krevetu.

E v o , ipak t i je d o b r o ! Z a š t o s i o n d a nezadovoljan?

M o r a š svladati u sebi tu nesretnu sklonost

da svemu prigovaraš i uvijek tražiš nešto

što drugi imaju a tebi nedosta je .

Svladavaj svoju zavist i svoj pe s imizam.

Istinska radost života ne nastaje

iz jadikovanja , kukanja i rezignacije,

nego iz odobravanja , nade i samosvladavanja .

Z a p j e v u š i svaki dan neku p je smicu ,

makar redovito p a d a o g l a som.

Takva melodi ja izjutra o t p u h u j e prašinu s tvoje duše .

Idi d o b r o raspoložen na p o s a o , a uvečer učini dvoje :

zamol i B o g a za oproš ten je za sve pogreške d a n a

i zahvali mu za sve što je bilo dobro .

T iha radost razlit će se tvo jom nutr inom

i ti ćeš zaspati bez tableta, p o p u t male bebe.

5. kolovoza

2 3 6

6. kolovoza

2 3 7

S A M O Ć A

M o ž e š biti s am a da nisi usaml jen.

Možeš biti neoženjen i osjećati se zašt ićenim.

A možeš biti s t isuću l judi za jedno

a osjećati se s trašno usaml jenim.

S a m o ć a je m o d e r n a boljetica.

Ne ozdravlja se od toga sl jepljujući l jude jedne s d r u g i m a .

Ljudi su više nego ikada stiješnjeni u neboder ima ,

p o d z e m n i m željeznicama, supermarket ima ,

u kinu, na spor t sk im igralištima,

na festivalima, na mje s t ima za odmor .

Ali to s a m o ć u čini s a m o još gorom.

S a m o ć a od ko je danas trpi toliko ljudi izrasta

iz osjećaja praznine, iz os jećaja da nigdje nisi zaštićen.

I većina psihijatara je pred t im nemoćna .

Jer najdublj i razlozi usaml jenost i čisto su d u h o v n e naravi,

a tu pona jpr i j e m o r a čovjek sam liječiti s a m o g a sebe.

Ri ječ je o d u h u i srcu, o duševnoj s igurnost i ,

koja je m o g u ć a jed ino u ozračju prave l jubavi.

A što se srce više rasproda na materi jalna dobra ,

to nesposobni j ima p o s t a j e m o za tu vrstu l jubavi.

Plaš imo se tišine, otvorenost i za B o g a , moli tve.

Traž imo u m r a k u , u opo jenost i , u tami .

Nigd je n i smo više k o d kuće. Posvuda s m o po strani,

vani, u hladnoći . Širi se oča j .

Vjeru jem, pr iklanjanje B o g u kao O c u ,

koji je na svoj dlan upisao i tvoje ime,

može učiniti čuda.

K A K O Ć E B R A K P O S T A T I S R E T A N

Sre tn i ste u svom braku, sasvim sretni.

To je uvelike m o g u ć e , pa i k o d vas.

Z a p o č n i t e svaki dan s o v o m miš l ju :

Voljet ć e m o se uza j amno takvi kakvi j e s m o ,

s istim pogreškama i s l abos t ima ,

danas , sutra , prekosutra.

Z n a d e m o da s m o kao muškarac i žena

sasvim različiti i norma lno n a m je

da s u d r u g često reagira sasvim drukči je .

T i m e s e n e u z b u đ u j e m o .

N e prav imo nikakvu d r a m u

z b o g neočekivanih događa j a

i p o k u š a v a m o s h u m o r o m

trnje pretvarati u ruže.

Ž e l i m o k o m a d i ć neba na zemlji

i s tvaramo si ga sami , kod kuće ,

s mal im svakodnevnim stvar ima.

B d i j e m o nad našom ljubavi

kao na početku našeg o d n o s a .

Z a p o ć i n j i t e tako svaki dan i mis l i te na to

da je iznad nas N e t k o k o m e smi jete doći za jedno

s p o t p u n i m povjerenjem: B o g .

N e sudac , nego O t a c .

Ne B o g za loše dane , nego za sve dane .

On vas neće tek tako os lobodit i vaših briga i strahova,

ali će dopust i t i da vaša l jubav kroza sve to raste,

a s l jubavlju i vaša uza j amna radost i radost nad ž ivotom.

7. kolovoza

J O Š N I S I D A O S V E

L j u d i mora ju uložiti najviše truda da l jube jedni druge .

I u braku je tako. N a k o n prve lavine prisizanja

na l jubav sve do smrt i po lako se opaža da baš n i smo

svaki dan pripravni umrijeti za drugoga .

To me pods jeća na o n o l jubavno p i smo koje j e netko

napisao : »Najdraže zlato, vol im te više nego što m o g u

iskazati. S t o b o m ću kroz vatru, ništa mi neće biti previše.

V ječno ću te l jubiti .« U potpisu : » T v o j dragi« . A zatim je

sasvim dol je s ta jao dodatak , na brzinu đ o m e t n u t :

» D a k l e , do nedjel je - ako ne b u d e kiše!«

N e r i j e t k o je s l ično i u svagdašnjem životu.

U mašt i , u r i ječima l jubav je sasvim laka.

Uvijek iznova visim na pi tanju :

Zaš to ljudi ne izdrže ljubav?

Zaš to je tako teško izdržati svaki dan zajedno?

V j e r u j e m , mi ljudi j ako se često zavaravamo.

T v r d i m o d o d u š e d a vo l imo druge ,

ali zapravo vo l imo s a m o sebe.

Previše misliš na o n o što drugi m o t a učiniti za tebe.

Drug i mora biti srdačan, nositi te na rukama,

ne smi je ti ništa predbacivati , ne smi je biti loše raspoložen.

K o d i na jman jeg razočaranja ti se osjećaš ranjenim.

Premalo misliš na o n o š to bi t i trebao učiniti d r u g o m e ,

što ti možeš d r u g o m e dat i .

A tajna je u o v o m e . N e m o j prebrzo reći:

» N e voliš me« , sve dotle dok god nisi sve dao .

2 3 8

D A N A S

8. kolovoza

D a n a s mora š živjeti.

D a n a s moraš biti sreran.

N e m o j biti potišten zbog o n o g a š to se d o g o d i l o jučer.

Ta na t o m e ne možeš više ništa izmijeniti .

Ne muči svoje srce jučerašnj im s t rahom,

prerjeranim br igama o k o o n o g a što dolazi .

O s l o b o d i svoje srce da živiš danas ,

tla budeš sretan sada , u o v o m trenutku.

To nije j ednos tavno , prije svega,

ako te je život teško p o g o d i o ,

ako si se razočarao u l jubavi,

ako su ti se očekivanja razbila.

Ne dopust i da tvoja životna radost i tvoja sreća

ovise o g o d i š n j e m o d m o r u koji je prošao;

o poslu koji p o n o v n o započinje ; o novčaniku,

o probavi , o vremenu, o s to t inama beznačajnih sitnica.

Uzmi sam svoju sudb inu u ruke.

Sve ovisi o t o m e kakav si iznutra,

u svoj im mis l ima i os jeća j ima.

T r a ž i uvijek svjetlo, a o n o m r a č n o ostavi gd je leži.

A k o t i unatoč t o m e b u d e ponekad teško,

pokuša j malo biti p o p u t klauna.

On u svom srcu plaće, ali ipak

nasmi jana lica svira djetetu viol inu.

T a k o se i njegovo vlastito srce liječi od žalosti.

2 3 9

O S T A T I M L A D

9. kolovoza

M l a d i star, to nije pi tanje godina .

Ima mlad ih l judi koji izgledaju s trašno stari,

i starih koji d jeluju očaravajuće mladenački .

M l a d s i

dokle g o d ne misliš da znaš sve;

dokle god imaš smisla za h u m o r ;

dokle god si veseo i možeš se diviti

nečemu n o v o m što otkrivaš.

S t a r s i ako se plašiš svega neobičnoga ,

ako se krećeš s a m o poznat im, utr t im putov ima ;

ako se zadovol javaš s pros ječnim miš l jen jem;

ako se sve vrti o k o tebe;

ako govoriš s a m o o sebi.

Al i mlad si, svjež i sretan

ako si otvoren za n o v o ,

ako imaš os jećaja za više stvari;

ako s i pripravan p o m o ć i d r u g i m a ;

ako ostaneš jednostavan čovjek

koji jo š uvijek može nešto naučiti .

P o k u š a j ostati m l a d i druge zaraziti

svo jom veselošću i sovjim o p t i m i z m o m .

T a d a će i stari zarđali svijet o k o tebe

biti p o n o v n o mlad i poletan.

2 4 0

10. kolovoza

T V O J V L A S T I T I Ž I V O T

B lagos tan je može imati loših posl jedica .

M e d u najgore spada d u h o v n o os i romašen je .

M n o g i danas imaju kuću p u n u t i suću stvari,

s m n o g o udobnos t i , ali glava im je prazna.

O d u z m i im televiziju, putovanja i vr i jeme,

i oni više nemaju o čemu razgovarati .

Prazni su, bez mašte , bez misli .

Mater i j a valja za s o b o m materi ju - buj ica koja sve nosi.

O d u p r i se toj bujici , o n a i tebi prijeti .

Ne da j da od tebe učine a u t o m a t ,

koj i se izvana poslužuje, a iznutra je mrtav.

Potraži uvijek iznova ma lo tišine.

Zaustavi se, nadi vremena za sabranost .

Upust i se u ozbil jan razgovor.

Pročitaj neku d o b r u knjigu koja pot iče na razmišl janje.

S luša j druge , a donos i vlastite zakl jučke.

Traži svoj vlastiti put , živi svoj život .

O s l o b o d i se m o d e javnog mni jen ja ,

koja te najpri je pr imaml ju je a na kra ju zarobl java.

Už iva j prednosti b lagostanja ,

ali ne daj d u h u i srcu da pos tanu sivi,

sivi sa s i v o m mater i jom:

bezlični, besmisleni život.

Rados t i sreća započin ju rasti

uvijek iznutra, nikada izvana.

2 4 1

N K P O T R I - B N O T R P L J E N J E

11. kolovoza

1 eška pa tn j a posta je još težom

ako je ljudi nepotrebno nanose jedni d r u g i m a .

M l a d a žena s hendikepiranim d je te tom

ostavljena od svoga muža na cjedilu.

Jedna uplakana majka pripovi jeda

0 23 -god i šn j em sinu i snahi:

obo je u zatvoru zbog trgovanja d r o g o m i z loupotrebe droge.

Neki čovjek jedva izbjegao tešku prometnu nezgodu ,

koju je prouzrokovao kolega s posla ; ovaj ima odnos sa

ženom tog čovjeka, koji misli da je to bio pokuša j ubojstva.

Jedan drug i par: u braku nisu još ni p u n e dvije god ine ,

imaju dovol jno novaca , dovol jno s l o b o d n o g vremena,

ali uza sve to stalno su u razmir icama i svađi i izl jevima

bijesa. S a d a žive o d v o j e n o i uz imaju tablete za smirenje .

Prož iv l javamo tešku krizu.

Ili je to m o ž d a s lom j ednog svjetonazora

u kojem se sve vrti o k o novca i vlastite koristi,

svjetonazora koji bježi od svakog napora

1 od svake žrtve kao od kuge?

Došli s m o do najniže točke. 1 terapeuti su b e s p o m o ć n i .

L judi mora ju liječiti sami sebe.

P o z n a j e m najsretnijeg čovjeka na svijetu.

S tanuje u j e d n o m samos tanu . On radi i moli

i n ikada ne ide na odmor . M n o g o se smi je .

Lice mu se žari od zadovol jstva i radosti .

Novac mu ne znači ništa. Ima tako malo potreba.

Možda je to razlog što je tako sretan?

2 4 2

12. kolovoza

B u d i bližnji!

Imaj oči otvorene,

da ne prodeš pored drugih

kao da su oni za tebe zrak.

Budi bližnji!

P o k u š a j shvatiti l jude pored sebe.

Stavi se u njihovu situaci ju,

uskoći u njihovu kožu.

To i nije tako j ednos tavno .

S t ime nisi tako brzo gotov

kao s k u ć o m koju gradiš ,

kao s k u h i n j o m koju pospremaš ,

ili s i spi tom koji polažeš.

S t ime nisi nikada gotov.

I o od tebe svaki dan

iziskuje svu snagu srca i d u h a .

Ali vrijedi truda.

T a d a više nećeš prolaziti pored ljudi

kao farizej uzdignuta nosa .

Bol je ćeš razumjeti svoje bližnje

i m a n j e ih suditi .

Iza opore vanjšt ine otkrit ćeš

kol iko li drugi oskudi jeva ju i trebaju l jubavi,

razumijevanja , prijateljstva i p o m o ć i .

Svi su ljudi vrijedni truda.

2 4 3

V R I J E D I T R U D A

N A U Č I T I Ž I V J E T I S R C E M

73. kolovoza

Sv i mi i m a m o poteškoća i problema.

To spada u naš život .

N o , ne smi je svaka napetost dovodit i do loma.

A to se u naše dane d o g a đ a i suviše često.

Više ne že l imo p o m o ć i jedni d r u g i m a nositi teret.

Ne žel imo više prihvatiti jedni druge ,

ne žel imo podnos i t i tuđe nedostatke,

ne žel imo više oprostit i jedni drug ima .

O v i h sam d a n a doživio š to su ljudi u panici .

Već nekol iko g o d i n a j edna je žena udata

za muškarca nagle ćudi , intelektualca.

On više ne može vladati s o b o m .

Z b o g sitnica zlostavlja ženu. Čov jek četrdesetih godina .

Preko telegrama saznaje da ga je žena napusti la .

Izvan sebe je , tri puta telefonira, diktira p i smo ,

uzima otrov, ali ga spašava brza intervencija l i ječnika.

1 akve se danas tragedije d o g a đ a j u .

Krajnje vr i jeme da ljudi ope t nauče živjeti;

da nauče biti zadovol jni s mal im stvarima;

da nauče vladati s o b o m ;

da nauče dragovol jno , iz l jubavi prema d r u g o m e ,

nečega se odreći ; da nauče podariti oproš tenje .

Kra jnje je vr i jeme da l judi u o v o m e svijetu,

koji je zagađen tol ikim ludim ide jama,

opet nauče živjeti srcem.

2 4 4

B R I N U T I S E

14. kolovoza

Ne pomiš l ja j da s i gotov s l jubavlju

ako nemaš ništa protiv svoga bližnjega.

To je suha dobrohotnos t , iluzija prijateljstva.

O d n o s i š se m i r n o , ne činiš ništa loše, puštaš sve da žive.

Eto slike d o b r o s i tuiranoga savršenog malograđanina ,

zašt ićenoga pod svoj im s taklenim z v o n o m

nasuprot g r u b o m e svijetu! T a k o postaješ suodgovoran

za kolektivnu ravnodušnost koja guši naš l judski suživot.

Ž e l i š li uist inu ljubiti i biti sretan,

morat ćeš se za l jude brinuti ,

za one o k o sebe, koji su povjereni rvojoj brizi,

s k o j i m a za jedno stanuješ , razgovaraš , smiješ se.

Brinuti se - to te obvezuje i o t rgnu je te

iz ma loga , uskoga svijeta tvojih vlastitih interesa.

Brinuti se jest ž ivotno p o t r e b n o da ne zakržl jamo.

Brinuti se - to može poremetit i tvoj lagodni mir.

S t ime može biti povezano m n o g o uzrujavanja i srdžbe.

Ponekad si opterećen teškim br igama

a ne možeš ni s k im o t o m e razgovarati .

Br inut i se može zadati m n o g o — briga.

Ali to je p lod istinske l jubavi .

I u osnovi donos i najbolji od svih darova: život.

l a k o i u tvoj život dolazi bo j a

i ponekad , m o ž d a rijetko,

osjećaj neizmjerne zahvalnosti ,

predokus nepoznatoga raja.

2 4 5

15. kolovoza

V E Z K O J I S V E P O V E Z U J E

Prava je ma jka d ivno biće.

O n a je srce svake obitelj i ,

vez koji sve povezuje .

O n a je pomiren je , mir,

radost , s igurna luka.

Prava ma j ka ćini iz l jubavi

najnevjerojatni je stvari.

A k o još imaš oca ili m a j k u ,

ne da j da b u d u u h ladnoći , bez tvoje l jubavi .

I m a o i titulu doktora , ili b io visoki činovnik,

poznati političar, poslovni čovjek ili nešto d r u g o ,

nećovjek si ako se stidiš svojih roditelja.

D o d u š e , ne ostavljaš ih da g laduju . O n o najnužni je ima ju .

Ali se os jećaju kao o t p a d , kao tetet, suvišnima,

jer im nedosta je tvoja naklonost , tvoja pažnja,

jer su izgubili srce svoga vlastitog djeteta.

I zmeđu roditelja i d jece može se štošta dogodi t i ,

možda je doš lo i do loma . Ali , što g o d bilo:

K a d su ljudi u nevolji jer im nedosta je tvoja ljubav,

moraš zaboraviti sve, baš sve, i opet biti dobar ,

te p o n o v n o donijeti cvijeće, cvijeće ko je oni trebaju:

svoju naklonost , svo ju dragu prisutnost , svoju p o m o ć .

N e m o j čekati s cvi jećem da u m r u .

2 4 6

76. kolovoza

2 4 7

S R E Ć A N I J E N A O N O J D R U G O J O B A L I

Z a š t o uvijek gledaš na o n u drugu stranu?

Z a š t o uvijek misliš da drugi l judi imaju više sreće?

T a k o brzo kažeš: » D r u g i imaju sreće.

Č i n i m sve što m o g u , a ipak n e m a m šanse.«

D a , tako je u životu.

O n a druga obala uvijek j e m n o g o ljepša.

O n a je ma lo udal jeni ja .

K a o zaslijepljen zuriš u taj blistavi s jaj .

Ali zar još nikad nisi pomis l io

da i oni na d rugo j obali

promatra ju tebe i misle

kako si ti sretan!?

Jer i oni k o d tebe

uvijek vide s a m o lijepu fasadu.

A ništa ne znaju o bro jn im br igama

što ih nosiš d u b o k o u svom srcu.

V e l i k o je umijeće živjeti sretno.

To se umi jeće sastoji

prije svega — u zadovol js tvu.

Bud i veseo i zadovol jan,

jer j e d n o je sasv im s igurno :

T v o j a sreća nije na ono j drugo j obali .

P O T R E B N A N A M J E K I Č M A

17. kolovoza

N a š svijet je sasvim pristojno napučen

l jud ima bez k ičme, bez karaktera.

O n i oduševl jeno započin ju neki posao ,

zvanje, brak, ž ivotnu zadaću.

Os jeća ju se j a k i m a - sve d o k ne d o d u problemi ,

vri jeme oskudice , nenadani udarci .

Kad pos tane teško, nemilo i mračno ,

uplaše se i prestanu.

Nedos ta j e im sposobnos t da izdrže,

vladanje raspoloženj ima i os jeća j ima,

s a m o p o u z d a n j e , čvrstina i pos to janost .

Nedos ta j e im k ičma .

I m a l judi bez k i č m e koji su tako rođeni jer ni njihovi

roditelji nisu imali k ičme. O n i tu ne m o g u ništa.

Ima ljudi bez k i č m e koji su takvima postali

jer su vri jednosti kao što su snaga volje, žrtva,

koncentraci ja , svijest dužnosti

u nj ihovu o d g o j u bile tabu-teme.

A ima l judi k o j i m a su teret i krutost života slomili k i čmu.

O n i trebaju m n o g o razumijevanja i našu p o m o ć .

Po t rebna n a m je k ičma da n a m glava ne bi visjela,

da h o d a m o uspravno i u o lu j ama o s t a n e m o posto jani ,

da izdrž imo t a m o gd je drugi posus tanu ,

da ne u s t u k n e m o pred nasil jem

i da ne g m i ž e m o pred novcem.

S a m o l judi s k i č m o m stvaraju novi svijet.

248

18. kolovoza

R a k : svi znaju za tu s trašnu bolest.

A znaš li da postoj i i neka vrsta d u h o v n o g a raka

koji bu j a isto tako lako i p o d j e d n a k o razorno?

To je loše govorenje o d r u g i m a , ogovaranje :

klevetanje drugih, neopravdano pripisivanje

d r u g i m a nekih loših stvari ,

š irenje u javnost glas ina ko je d r u g o g a povr jeđuju .

Ta j z loćudni rak p o t k o p a v a brakove,

rastače obitelj i , razara prijateljstva.

O s u đ u j e nevine na smrt .

O n i bivaju dotučeni , često uz p o m o ć najvećih laži.

To se u m a l o m e d o g a đ a u obitel j i , m e đ u sus jed ima ,

u poduzeć ima , u široj okol ini , m e d u g r u p a m a i u d r u g a m a .

U ve l ikome i s teškim pos l j ed icama to se d o g a đ a

preko mas-medi j a , uvi jek željnih senzacija.

Iz pohlepe za novcem i škakl j ivim novos t ima

ljudi bivaju osumnj ičeni i ožigosani .

Pred publ iku se baca ju laži da bi ih se nažderala.

T o m se raku čovjek ne m o ž e odupri je t i .

O d s u t n i su nemoćn i i lak pli jen.

O n i ne m o g u odgovori t i , ne m o g u se braniti .

Z a d a j e im se udarac n o ž e m u leda.

Ne sudjeluj u tome ! O svoj im bližnjima govori

kao da su prisutni . Drži se temel jnog pravila:

O o d s u t n i m a s a m o d o b r o !

A k o znaš o d r u g i m a nešto d o b r o i to pronosiš dal je ,

svaki ćeš dan činiti č u d o .

249

O O D S U T N I M A S A M O D O B R O

C V I J E Ć E S R E Ć E

19. kolovoza

V e ć i n a ljudi loši su tragači za s rećom.

Već im je tisuću puta rečeno

i s tot inu su puta to već iskusili:

»N i j e zlato sve što sija!«

N o , unatoč t o m e , oni uporno vjeruju supro tno .

Upravo su nepopravl j ivi .

1 dalje tragaju za novcem, uži tkom, zadovol j s tv ima,

a nakon svakog osvajanja d u b o k o su razočarani.

J a d n i ljudi!

G l a d u j u za ma lo sreće,

a njihovi najbolj i snovi

tonu u mul ju .

Ne daj se zavesti izvanjskim s ja jem.

Cvi jeće sreće m o r a š saditi s a m ,

cvijeće sreće u vlastitu srcu.

Z a p o ć n i s t ime već danas ,

s m n o g o energije i jo š više strpljenja.

To cvijeće ima iznenađujuća imena :

jednostavnost , dobro ta , o p t i m i z a m ,

l jubav prema bl ižnjemu.

Sadi to cvijeće,

ako treba,

j edno za d r u g i m

i uskoro ćeš svaki dan

ubirati sreću za sebe i za druge.

2 5 0

20. kolovoza

Č i t a m p i s m o j edne udovice, ma lo j e hendikepirana

i pr ima ma lu naknadu . Uz novčanu nagradu

njeguje troje djece jedne boga te d a m e kad ova o d e

na o d m o r . O n a piše: » Z e n a je bila u Špan jo l sko j i Italiji.

Ć u d i l a sam se kad se vratila. Ni j e m n o g o pripovi jedala .

Djelovala je nervozno i nezadovol jno . O č i t o joj je bilo

m r s k o š to će se sada morat i opet brinuti za svoju djecu.

Vjeru jem da su neki hendikepirani sretniji od m n o g i h

bogatuna .«

K a d bih m o r a o stvarati neki novi svijet, najpri je bih

stvorio m n o g o dobr ih ma jk i . Pa ne sastoji se emancipac i j a

žene u t o m e da b u d e s l o b o d n a od svih veza, a p o t o m da

postane zarobl jenica ili razmaženica ili da b u d e ponižena

kao plijen požudnog svijeta muškaraca .

Prava emancipac i ja žene sastoji se u njezinu p u n o m

razvitku. Ž e n e su nenađomjes t ive u h l a d n o m e svijetu

u k o j e m se kaže: »Budi hladan kao led i misli što više

na svoju prednost ; os jeća jnošću nećeš dobiti ništa.«

T a k o iz ovog svijeta iščezavaju s p o s o b n o s t uživljavanja,

nesebičnost , dobrota , pri jatel jstvo, sp remnos t p o m o ć i .

L jud i posta ju kruti , ogorčeni , s ta lno nezadovol jni .

T k o će se u takvome svijetu brinuti za topl inu,

s igurnost , za p o m o ć i tako l jude pomirivati sa ž ivotom?

Na jemancip i ran i j a , najsnažnija, najsretnija žena na svijetu

jest ma jka . Neka živi emanc ip i rana žena!

2 5 1

T K O Ć E S E B R I N U T I Z A T O P L I N U I S I G U R N O S T

M E Đ U L J U D I M A

Je li se tvoj život na sukao

u n e k o m m r a č n o m predjelu,

bez izlaza, bez poleta, bez radosti

i prije sVega bez odvažnosti?

M o ž d a s i jedan od m n o g i h

koji se os jeća ju usaml jen ima

jer misle da ne vrijede ništa?

Usaml jen ima jer su sami

sa svim svoj im trpl jenjem,

pa ni svoje rijetke radosti

ne m o g u ni s k im podijeliti?

M o ž d a je ovo za tebe izlaz:

U z m i svu svoju odvažnost u svoje ruke

i post igni da negdje budeš koristan,

iskazi d r u g o m e uslužnost,

j e d n o m , pa još j e d n o m , pa još j e d n o m .

M o ž d a misliš da j e to

nametl j ivo i s t rašno teško.

N o , ako s i j e d n o m već započeo ,

i spada da je to o n d a s a m o upola teško.

Iskusit ćeš: I ti nešto vrijediš,

i d o b r o je da si tu.

Tako će ope t u tvoj život ući smisao

i opet ćeš, pri je svega,

m e d u l j u d i m a biti k o d kuće.

2 5 2

Z B R K A

22. kolovoza

Bit i oženjen, zaručen, a ne biti vjeran,

to donos i zbrku u čitav život.

O d j e d n o m se nadeš pred nerješivim p r o b l e m i m a ,

upadaš u beznadne situacije.

Nevjera najčešće započin je u vlast i tom braku.

Partner, partnerica djeluje u m o r n o i h ladno.

Brak više nije tako živ i uzbudljiv.

Ni š ta više nije kao na početku .

N o , to j e sasvim normalno . Pogreška započin je

kad se takav normalan razvoj p r o m a t r a

kao nedos ta tak l jubavi u d r u g o g a

i kad se u krit ičnim trenucima pomis l i

k a k o se više ne m o ž e pouzdat i j e d n o u drugo .

T a d a se umi ješa netko treći.

Poznaješ ga ili poznaješ je m o ž d a već d u g o

i s ada o d j e d n o m vidiš novu šansu .

O p r e z ! Ne umišl ja j sebi da će taj treći riješiti sve.

N e , stvari posta ju s a m o još kompl ic i rani je

a brak je na putu da se raspadne.

Z n a m d a ima situaci ja

kad zajednički život posta je neizdrživ.

Ali nemoj prebrzo misliti da je tako i k o d tebe

i da je u o v o m slučaju n e m o g u ć e ostati vjeran.

Izdržati nekol iko dana duže

tajna je svih pob jeda .

2 5 3

M A N J E J A D A N J A

23. kolovoza

Bi j a še neki čovjek s m r t n o nesretan. D a n i noć se tužio i j adao kako n e m a cipela.

Mis l io je kako je najs iromašni j i čovjek na svijetu,

d o k j ednog dana ne opazi čovjeka u inval idskim kol ic ima.

S i lno zaprepašten,

otkrio je nešto vrlo čudnovato : Taj čovjek nije imao nogu! A ipak se smi j ao , smireno si je m o t a o cigaretu

i izgledao zadovol jno .

M o ž d a i ti gub i š previše vremena ,

previše energi je i životne radosti

žaleći se na sve i sva.

Z n a m , život nije uvijek lagan.

Ali razmisli malo .

A k o bi ht io prigovoriti zbog jela,

sjeti se ljudi koji nemaju što jesti.

A k o se koji dan ne osjećaš d o b r o

i o d m a h postaneš loše volje,

sjeti se bolesnika koj i

g o d i n a m a leže u krevetu.

Misli više na druge ,

i m a n j e ćeš se jadati

i bit ćeš m n o g o sretniji .

2 5 4

O D J E D N O M J E Z N A O S V E

24.

D i g l i su me iz kreveta. » U m i r e . Tražio je Vas. N e ć e još dugo . « S a t i m a s am s jedio uz tog četrdesetdevetogodišnjaka. B io je jedan od najvitalnijih najvedrijih l judi ko je s am ikada u p o z n a o . N j e g o v jaki o p t i m i z a m u nekol iko mjeseci sasvim se s lomio . S v o m se s n a g o m op i rao bolesti . Prili jepio se za život. N a d a o se protiv svake nade .

Plašio sam se svršetka. Bio je d u b o k vjernik, ali d o k je bio p o t p u n o pri svijesti, pi tao je : »Zaš to? A k o je B o g dobar , zašto o n d a ovo trpljenje i umiranje? Ja sam rako mlad . M o j a me obitel j treba. Zaš to?« A ja? Ja bih b io m o r a o odgovori t i da ništa od toga ne razumi jem.

Al i u j e d n o m trenutku,

umjes to da izgubi vjeru i očajava,

iz njegove se nutr ine javilo smireno povjerenje.

Neshvatl j ivo povjerenje koje je dopira lo

m n o g o dubl je od njegova razmišl janja i os jećanja .

O n j e o d j e d n o m znao sve.

Prihvatio je, i potresno se opros t io

od svoje žene i svoje djece.

K a o da ga je čvrsto držala neka nevidljiva ruka

i kao da se sv im svojim bićem

o d j e d n o m osjet io sasvim siguran i zaštićen.

N A P U S T I T !

25. kolovoza

T k o razmišl ja o životu, neizbježno se suočava s l judskom nemoći .

Svaki se dan d o g a đ a j u m n o g e stvari kod kojih ne možeš

promijenit i ništa. Ne možeš ih spriječiti , i m a o t i m n o g o

novaca ili m a l o , b io usamljen i s m n o g o briga ili sretnik k o j e m u u životu naizgled sve uspijeva.

K a o čovjek, ti si gubitnik . Ništa ne možeš čvrsto zadržati. Na kraju ti sve promiče kroz prste. Sanjaš , planiraš i gradiš , slaviš uspjehe. A o n d a o d j e d n o m d o d e trpljenje, razočaranje, noć.

Ka tkad iznenada kao m u n j a d o d e nesreća, bolest, smrt . Poznaješ takve l jude, mlade i stare, koji odlaze

i više se nikad ne vrate, bliske drage l jude. H t i o bi ih čvrsto zadržati, kao i sebe.

H t i o bi da lijepi dan nikada ne završi.

Pa ipak, mora š napustit i , svaku večer mora š napustiti jedan dan ,

a j ednoga d a n a sve.

N e mora š sada zbog toga početi plakati.

Nije to razlog za kukanje kako si malen i nemoćan .

Ali niti razlog da bježiš u ovaj svijet s n jegovim pr iv idom.

Tek kad si iskusio svu svoju nemoć , sazreo si za Boga .

T a d a sve dob iva smi sao i cilj: tvoj strah, tvoje trpljenje,

tvoje zdravlje i tvoja bolest, tvoj život i tvoje umiranje .

Tek kad ne bi bilo Boga , kad ne bi bilo besmrtne ljubavi

na ono j drugo j obal i , tek bi tada sve bilo besmis leno

i savršeno apsurdno .

2 5 6

26. kolovoza

» Ž i v i o sam d u g o i sretno, imao s am svega dovo l jno , ništa nisam tražio, a d o b i o s am jako m n o g o . «

O v o je pisalo na osmrtnic i St i jna Streuvelsa, m n o g i m a

omi l j enog f l a m a n s k o g pjesnika ( 1 8 7 1 . - 1 9 6 9 . ) .

Do groba je dovezen u bi jel im ko l ima , koja znače radost . U ovoj ma lo j , n jegovom rukom zapisanoj rečenici, leži jedna poruka za sve nas. To je tajna zadovol jna čovjeka koji je svakom d a n u znao dati pravo mjesto

i koji je m o g a o gledati i kroz o n o š to je zastrto.

D u g o bi trebalo tražiti l jude koji to i danas m o g u . Pa ipak, tu leži kl juč za gomi lu prob lema ovog vremena

koje je tako prerazdraženo i na kraju živaca.

A k o se možeš zadovoljiti s m a l i m , dobi t ćeš više nego što očekuješ ,

a sve što dobi ješ bit će za tebe radosno iznenađenje,

neka vrsta ćuda , zbog čega možeš voljeti život.

Želiš li pak uvijek imati i sve pos jedovat i , n ikada nećeš biti sit i uvi jek ćeš biti nezadovol jan.

T a k o ti život ne m o ž e doni jet i nikakve radosti .

T a d a si ptica teških krila.

N i k a d a nećeš moći poletjeti p r e m a suncu .

2 5 7

T A J N A Z A D O V O L J N O G Č O V J E K A

27. kolovoza

O D B A C I O D S E B E S V O J I - B R I C E

S m i j e m li prenijeci jedan o d l o m a k iz jedne stare knjige?

Nasta la je o k o 2 0 0 g o d i n a prije Krista ,

pisac se zove Isus Sirah, a spada u Bibl i ju.

To š to tu stoj i , vrijedi i danas , za svakoga.

» N e prepuštaj se žalosti

i rte kinji se mračn im mis l ima.

Veselje srca život je čovjeku

i radost mu produl ju je dane životne.

Prevari svoje brige i utješi srce svoje ,

otjeraj od sebe žalost:

jer je žalost pogubi la m n o g e ,

od nje n e m a koristi n i k o m u .

Zavist i srdžba skraćuju dane ,

i briga donos i starost prije vremena« {Sirah 3 0 , 2 1 - 2 4 ) .

Razmis l i o o v o m e . Prije svega u ovo vri jeme

kad si mnogi zadaju tako m n o g o briga

zbog svoje budućnos t i i budućnos t i svoje djece.

Danas , kad se toliko toga može kupi t i ,

a ipak je tako ma lo radosti m e d u l judima.

Sjeti se: I m a još m n o g o dobr ih l judi,

još m n o g o lijepih stvari,

da zbog njih budeš radostan.

N e m o j utonuti u neraspoloženje,

u malodušnost i pes imizam.

Pesimisti g ledaju kako sunce izjutra zalazi.

Po n j ima se čak više ne bi ni isplatilo

ustati i započeti novi dan.

2 5 8

28. kolovoza

2 5 9

K A O J E K A , K A O S J E N A

Traži sreću, i nikad je nećeš naći.

Sreću ti hvale kao l i jepog leptira

za ko j im moraš trčati. Ali nije tako.

Kažem ti: N e m o j tražiti sreću,

o n a će doći k tebi s a m a od sebe .

Sreća je kao sjena koja te prati

kad na nju i ne misliš.

Sreća će te obuzeti kao divan osjećaj onda

kad zaboraviš s a m o g a sebe, da bi živio za druge .

T r a ž i novac, i postat ćeš bogat ,

možda i podmitl j iv .

Traži užitak, i bit ćeš sit, m o ž d a neumjeren .

Traži s ama sebe, i naći ćeš sebičnjaka .

Pokušaj umjes to toga zaboraviti sebe.

Zaboravi vlastiti užitak,

svoju prednost , svoje zadovol j s tvo.

Pokušaj obradovati svoga bližnjega,

utješiti bolesnoga , p o m o ć i s i romahu,

hend ikep i r anomu pružiti društvo .

I j e d n o g ćeš dana o d j e d n o m Otkriti da si sretan.

S r e ć u ne možeš kupit i n ikakvim novcem svijeta.

Sreća je kao jeka, ko ja ti odgovara

jed ino kad daješ s a m o g a sebe.

Sebe dati - to znači l jubiti .

LI JEPI D A N I

29. kolovoza

N e zaboravi li jepe dane !

K a d si u m o r a n , kad si u svađi sa svo jom oko l i com,

kad više sebi ne znaš p o m o ć i

i os jećaš se s m r t n o nesretnim,

sjeti se lijepih dana

kad si se neopterećen smi j ao i os jećao j ako u g o d n o ,

kad si m o g a o d r u g i m a zračiti radost i zadovol js tvo

kao dijete koje n e m a nikakvih briga.

N e zaboravi lijepe dane !

K a d je horizont, dokle g o d p o g l e d o m možeš doseći ,

mračan , bez i j ednog tračka svjetla,

kad ti srce postane teško i m o ž d a p u n o gorč ine ,

kad su naizgled iščezle sve nade

da bi ikada još m o g l o biti radosti i sreće,

pol raži u svo jem sjećanju lijepe dane

kad je sve još bilo tako d o b r o ,

kad na nebu nije bilo ni j ednog oblačka ,

kad si se kod dragih ljudi os jećao u g o d n o ,

kad su te drugi još j ako oduševl javali ,

oni isti koji su te sada razočarali, a možda i prevarili.

N e zaboravi l i jepe dane!

Jer ako njih zaboraviš , oni se više nikada neće vratiti.

Ispuni svoju glavu mis l ima radosti ,

svoje srce pomiren jem i l jubavlju

a svoja usta o s m i j e h o m .

I sve će ope t biti dobro .

2 6 0

30. kolovoza

P O T E Š K O Ć E

P r e m a l o je sretnih l judi.

M n o g i danas ima ju sve:

d o b r o pojest i , d o b r o stanovati ,

d o b r o plaćeni posao , tisuće pogodnos t i ,

nerijetko čak i luksuz.

Pa ipak su zapali u velike probleme.

1 o je bolest našeg vremena.

Ljudi su razmaženi, ništa ne m o g u

pretrpjeti , ništa podni jet i .

Pri na jman jo j nelagodi

sredstvo protiv bolova.

Svake večeri sredstvo za spavanje ,

a protiv crnih misli tableta za sreću.

Prave problem iz na jmanj ih poteškoća.

Zaborav l j a ju da poteškoće

spada ju u život, u posao , u brak,

u o d g o j , u za jednički život.

K r o z ovo brdo poteškoća

treba j ednos tavno proći .

Mi ne ž iv imo u raju.

A k o iz na jman jeg križa

na svoj im r a m e n i m a stvaraš problem,

nikada nećeš izaći iz m r a k a i h ladnoće .

T a d a u svom životu nećeš vidjeti sunce ,

nego s a m o prob leme .

2 6 1

37. kolovoza

H U M O R D A J E K R I L A

T k o se ne može nasmijat i , ne može živjeti.

A k o nemaš h u m o r a , pritisnut će te teret,

životni problemi . Postat ćeš boles tan,

duša će ti se gušiti u smrtno j ozbi l jnost i .

Pokušat ćeš se spasit i , ali krivim purov ima - b i j egom.

Izlaziš, d o b r o jedeš, ob i lno pijeS,

m n o g o putuješ i vrlo se d u g o zabavljaš .

Ali zaboravljaš : K a d p o n o v n o dođeš k sebi,

sve će ope t biti kao i prije,

život će p o n o v n o postati prava m u k a .

Otrovan si. Više ne nalaziš radosti .

Više ne nalaziš m i r a u sebi .

Posraješ p o s t u p n o nesposoban uživati pravi život.

N a sreću, postoj i sredstvo d a ope t ozdraviš .

Divni lijekovi su smi jeh i humor . O n i su najbol ja m e t o d a

za uklanjanje otrova iz duha i srca.

O s l o b a đ a j u te nepotrebnih pretjeranih briga.

Spašava ju te od diktature m o d e r n i h životnih ideala:

m n o g o novaca, m n o g o vremena ,

m n o g o putovanja , m n o g o uživanja.

N a s m i j se svemu tome ! Reagira j na to h u m o r o m !

H u m o r zna kol iko s u m n o g e stvari

zapravo nevažne, kol iko smi ješne .

H u m o r sve čini m a n j e teškim. Sve lakše prihvaćaš,

dobivaš krila, postaješ p o m a l o p o p u t ptice

koja s l o b o d n o leti put neba.

2 6 2

PRIHVATITI

Praznici su prošli ,

vri jeme godi šn j ih o d m o r a isteklo.

Ponovno se m o r a m o uhvatiti ukoštac

sa svo jom svagdašn j i com.

M o ž d a si već pr imi jet io kako nije n imalo lako

nakon dana punih promjena i s lobode

opet se latiti posla , p o n o v n o paziti na termine,

p o n o v n o preuzeti odgovornos t , iznova nastaviti

raditi stari p o s a o , možda dosadni posao u uredu,

možda m o n o t o n i posao u školskoj klupi.

N e m o j okli jevati . Lati ga se, prihvati.

Je l i godišnj i o d m o r ,

koji je trebao osvježiti tvoje snage,

potrošio svu tvoju energi ju?

M o ž d a s i s loml jen od m n o g i h putovanja?

Možda si se l jutio, j ako ljutio

zbog velikih kiša ko je su bez milosrđa

remetile tvoje tako li jepe planove?

Da j da te p r o d r m a nova stvarnost .

N e m a više praznika.

Rados t velikih d a n a god i šn jeg o d m o r a je minula .

Prihvati sada ope t radost svog posla,

radost svojih svakodnevnih dužnost i .

Vrijedi truda.

2 6 4

Z B R O J I S V O J E R A D O S T I

2. rujna

J e s i l i dobar prema drug ima? D o b a r svaki dan ,

s rdačan, susretljiv i pr ipravan p o m o ć i l jud ima

o k o sebe, rodbini , pr i jatel j ima i znancima?

I m a li nekoga tko trpi z b o g tvojeg lošeg raspoloženja?

N e k o g a tko tiho m o r a m n o g o toga izdržati,

jer si ti neobuzdan i silovit, nagao ,

ravnodušan i bezosjećajan?

Jer uvijek i p o s v u d a ostaješ pri s v o m e

i nikad se ne obazireš na druge?

Iol iko je trpljenja ko je n a n o s i m o sami sebi i d r u g i m a

a koje b i s m o mogl i j ednos tavno otkloniti sa s a m o ma lo

d o b r e volje, sa s a m o ma lo l jubavi ,

lakti iz sebe i budi dobar p r e m a drug ima .

o je važno da si radostan ne s a m o na b lagdane ,

nego i u posve obične radne dane .

M n o g i u svagdanu p o p r i m e izdul jeno, mrzovol jno lice

i najviše vremena provedu oz lo jedujuć i sebe i druge .

S i romašni l judi, koji u svom životu ne vide ništa radosno ,

pa svaki dan mora ju zbrajati svoje brige i probleme.

O s l o b o d i se takvog mental i teta .

Sav je tu jem ti: Zbro j i svaki dan svoje radosti !

Postoji t isuću mal ih ugodn ih stvari ko je ti više

uo pće ne pr imjećuješ .

Razveseli ponekad neočekivano drugoga .

Zap jeva j ili bar zapjevuši svaki dan neku lijepu melodi ju .

Z b r o j i svoje radosti ! T a k o ćeš postati drugi čovjek.

2 6 5

N A P R A G U U N O V I S V I J E T

3. rujna

T k o je svjestan dužnosti na poslu i uredan u p laćanju ,

tko se drži zakona i n ikoga ne bije po glavi,

taj se u o v o m e svijetu smatra pr is to jnim g r a đ a n i n o m .

T k o ima dobre sv jedodžbe i još bol je veze,

može se popet i v i soko, do najvišeg položaja.

U našem se društvu p o t a n k o raspituje o podri jet lu ,

ž ivotnom putu i b a n k o v n o m računu.

Ni jedan čovjek ne pita za srce.

( )dušev l java se za znanost i tehniku.

Sve se očekuje od organizaci je i novca.

A zaboravl ja se o n o najvažnije od svega: srce.

Svi jet se neće spasiti t ehn ikom,

znanošću , organizac i jom i novcem.

Svijet se može spasiti j ed ino

i s a m o l jubavlju i srcem.

Pa i naš im srcem. I mi s m o suodgovorni

ako u o v o m e svijetu nedosta je l jubavi.

N e m o ž e m o reći:

svijet - to su drugi ; s t ime ja n e m a m ništa.

Velika pogreška m n o g i h l judi jest mi sao

da su oni izvan svijeta, koji je po nj ihovu sudu zao;

da tu ne m o g u učiniti ništa, da krivica nije na n j ima .

S a m o ako l jub imo jedni druge , m o ž e m o napri jed.

I tada s m o već na p tagu u jedan novi svijet

pun radosti i sreće za sve.

2 6 6

D J E L I Ć S R E Ć E

4. rujna

»Jeste li d o b r o spavali?« up i tah .

»Ne« , bi jaše odgovor . »Trebam tablete za spavanje .

Ne m o g u više izdržati. G a l a m a , znate, buka - to je s trašno.

Radio odozgor , televizor na j e d n o j ,

d i sko na drugo j strani.

Z a s p a o s a m tek o k o tri u jutro , ali već o k o Ci ti i i

sus jed je upal io m o t o r k o t a č da bi se odvezao na pecanje .

Od buke njegova motora sve se treslo.

U svojoj muci ot išao sam zat im p o p o d n e

u jedan tihi šumarak , ali tek š to s am o n a m o st igao,

upravo pored m e n e smjesti la se g t u p a mladih

s prenos iv im rad io-pr i j emnikom, p r e b u č n o navi jenim.«

N i k a d a prije nije bilo tol iko tako razdražljivih l judi,

toliko bolesnih u srcu, na duši i ž ivcima.

Mi s m o u o v o m m o d e r n o m vremenu

izgubili smisao za tišinu.

A upravo nam je tišina tako potrebna ,

ne s a m o da se s m i r i m o ,

nego i za to da p o n o v n o p o s t a n e m o l judi

umje s to prenavijeni kotačić

u j e d n o m vel ikom z u p č a n o m m e h a n i z m u .

V o l i t iš inu, potraži tišinu!

U njoj je djelić tvoje sreće.

2 6 7

O D G O J C J E L O V I T A Č O V J E K A

5. rujna

Z a r to nije fantastično? Na tisuće vrata se otvori ,

stotine tisuća mlad ih ude: Ponovno je počela škola.

To što se ovdje , u školi , d o g a đ a za b u d u ć n o s t

je m n o g o važnije i presudui je od svih aktivnosti

u svim tvornicama, p o d u z e ć i m a i uredima.

O v d j e se l judi ili odga ja ju ili kvare.

A ako je riječ s a m o o t o m e da se nakl juka glava i razum

osposob i za rezultate, iz škole će izići savršeni roboti,

ali ne i zreli l judi. Ško la koja d o b r o plaćenim školskim

k a d r o m s a m o prenosi o snovno i s t ručno znanje -

jamči da čitavo j edno društvo d u h o v n o propada .

Kra jn je je vr i jeme za o d g o j cjelovita čovjeka,

ne s a m o njegova razuma nego i srca,

ne s a m o inteligencije nego i karaktera.

O d g a j a t i znači: iz generaci je u generaci ju

posredovati vri jednosti koje životu da ju smi sao i pravac.

Takvo se prenošenje d o g a đ a ne toliko ri ječima,

nego prije svega tako da te riječi pos tanu vidljive

i opipl j ive u vlastitu životu.

O d g a j a n j e je s toga za jednička zadaća roditelja,

škola, medi ja , čitave javnost i .

T k o ovdje propust i svoju odgovornos t ,

posta je sukrivcem zločina.

2 6 8

O D G A J A N J E S R C A

6. rujna

M n o g i mladi ljudi danas više nisu mladi .

Izgledaju staro. Ž i v o t n o u m o r n i , klate se uokolo

još prije nego su započeli živjeti.

S j ede puni prob lema, p r o b l e m a odrasl ih.

Puni su protesta, dok i s t o d o b n o zahti jevaju svoja prava,

hoće u svemu prednost , ko ju im nudi upravo

to druš tvo koje oni grde .

1 š to je još gore : Nemal i broj mlad ih ljudi

u svom strastvenom traganju za s l o b o d o m

upada u s m r t n o ropstvo opo jn ih sredstava i droge .

To je jedan obl ik očaja. T a k o završava svijet

u koji se, d o d u š e , ugrađuje svaki materi jalni napredak

i blagostanje , ali n ikada ne i srce.

D j e c a i mladi idu u školu .

Kakve su to škole? T v o r n i c e znan ja ili centri susreta

gd je se u svakodnevnom procesu učenja između starijih i

mlađih , onih koji poučava ju i onih koji uče obl ikuje prije

svega srce, u ljubavi p r e m a životu, u ljubavi prema l judima?

O v o postavlja vrlo velike zahtjeve na one koji poučava ju ,

koji posredu ju znanje , ali koji prije svega trebaju odga ja t i .

L judi koji odrasta ju , mladi , trebaju odvažnosti za život

i perspektive života.

N j i h o v pu t m o r a vodit i u svijet u ko jem neće gospodar i t i

novac, ni pravo jačega, nego će to biti svijet u ko jem će biti

prostora za srce.

2 6 9

G L E D A J U B U D U Ć N O S T

7. rujna

M l a d si. J o š očekuješ sve od života.

A k o ništa više ne očekuješ , j ako si os tar io ,

zakržljao i ni za što nisi upotreblj iv,

težak si u o p h o đ e n j u , bez poleta, ni za š to s p o s o b a n .

G l e d a j u budućnos t , znatiželjno i napeto ,

pripravi se za nju, podi jo j ususret.

N e m o j očekivati da će te netko

kroz život nositi na rukama .

A kad bi otac i ma jka čak i htjeli to,

za tebe bi to bila velika katastrofa.

Roditel j i m o g u pomaga t i ,

ali svoju budućnos t moraš graditi s a m .

S tud i ra j i m n o g o radi, ne boj se izazova

ni napora , n e m o j kod na jmanje poteškoće

objesit i glavu i malaksati .

Formiraj s a m a sebe, učini nešto od sebe.

Inače ćeš se vući kroz život kao šeprtlja

i možeš se dati o d m a h pokopat i .

D r ž i kormi lo svog ž ivotnog broda

i ne dopus t i da se u p l ič inama ljulja i nasuče.

Stvoren si uspravno, gledaj p r e m a gore .

Voli život, on je vri jedan truda.

R a d o živi i rado radi,

i svakog ćeš i jedna imati sedam blagdana .

2 7 0

8. rujna

Z A Š T O S E V I Š E N E M O Ž E I G R A T I

V e l i k je gubitak , s trašno os i romašen je

ako čovjek više ne m o ž e sanjat i , a k o se više ne može igrati,

ako je presahla svaka maštovi tost .

M o ž d a si prebogat u s k u p i m bež ivotnim s tvar ima,

koje s a m o služe imngeu i trebaju urediti tvoju fasadu

u j e d n o m d v o l i č n o m , l i cemjernom svijetu.

M o ž d a si previše s tudirao

pa je vr i jeme bajki za tebe def init ivno prošlo .

D r ž i m da je j ako loše ako su ba jke i misteriji

danas prognani da leko od škole,

ako sveučilišta pos ta ju tvornice znanost i .

L judi umiru od p u k e d je lotvornost i , učinkovitost i .

Nes ta lo je maštovi tost i . L j u d e planski i k o m p j u t o r s k i

ukl jučuju u radne procese. Tu oni m o r a j u s a m o j e d n o :

nesmetano funkcionirati . I u sportu je sve m a n j e riječ

o radosti u igri, a sve više je riječ o novcu,

katkad o j ako m n o g o novaca.

Z a š t o mora čovjek, kad pos t ane veći, izgubiti svoje

djet injstvo, a najčešće i svo ju sreću?

Z a š t o se ne m o ž e igrati, j e d n o s t a v n o zato jer ga to veseli,

ne želeći da b u d e najbolj i i sruši svjetske rekorde?

Z a š t o više ne može sanjariti i činiti li jepo radi l i jepoga,

a ne brinuti se za to kol iko će od toga imati koristi?

Z a š t o svi snovi , sve igre i sva maštovi tos t

mora ju ustuknuti pred bezobzirno

proraćunat im interesima?

J A K O S I R O M A Š A N Č O V J E K

T k o nema prijatelja, tko n e m a prijatelj ice,

jako je s i romašan čovjek.

Strašno je a k o se razboliš,

ako te zadesi neka nesreća.

Ali jedva je m o g u ć e izdržati

ako nemaš n ikoga s k i m e

o tome možeš razgovarati.

S pri jatel j ima se m o ž e sve podijelit i :

brige, ideje, bol i p rob leme ,

iskustva, p o s a o , strah i radost.

Put do ist inskog prijateljstva prilično je dug .

Mora š naučiti dijeliti . M o r a š naučiti davati .

Mora š naučiti i prihvaćati .

Budi j ednostavan. O h o l i ne m o g u prihvaćati .

O n i osta ju zatvoreni , oni se osuše .

Prijateljstvo spada u najveće blagodati života.

Z a š t o toliki ljudi nemaju ništa od života?

Z a t o jer nemaju prijatelja koji će im dati nadu .

Davati nadu jedni d r u g i m a znači :

hrabriti jedni druge ,

preuzeti odgovornos t za druge ,

sprijateljiti se s d rug ima .

2 7 2

S T A R 1 M L A D

10. rujna

M l a d si. Prštiš od života.

Na j l j epše i na jdragocjeni je vr i jeme tvojega života.

S a d a ili n ikada postavl jaš temelj svojoj sreći.

D i v n o je kad znaš da život i m a smis la .

Bila bi propast za tebe da od života očekuješ

s a m o m n o g o novaca i p u n o užitaka,

da kao parazit živiš na tudi račun.

Izgledaš j ako star ako se sav tvoj ideal sastoji u tome

da pola noći provodiš u d i sku .

N i su tol iko m l a d e tvoje j ake ruke i noge .

M l a d o s t govori iz tvojih s jajnih oči ju ,

iz tvojeg vatrenog srca,

iz tvoje čvrste volje da radiš i učiš

i iz tvoje radosti da radiš na izgradnji bol jeg svijeta.

Vjeruj u život! Ž ivot je dobar, ž ivot je lijep.

S t a r si, a zas igurno ćeš ostarjeti jo š i više

a k o u tvoj kalendar nije upisana ni j e d n a p r o m e t n a nesreća,

ni jedan srčani udar ili neka teška bolest .

N o , što imaš od starenja ako te s n a đ u sva egipatska zla:

slab vid, s lab s luh, težak h o d , zaboravl j ivost ,

ovapnjen je žila, dugot ra jna bolest, s amoća?

Starjeti nije nikakva katastrofa,

d o b a starosti ne m o r a nužno biti i d o b a nesreće.

A k o više i ne možeš o n a k o kako si m o g a o ranije,

ipak možeš biti i te kako zadovol jan , sretan čovjek.

M o r a š naučiti starjeti

mlada srca. U tom je sve umi jeće .

2 7 3

P R I J A T E L J S T V O

1 /. rujna

I m a o je rak. Sve do kraja imao je nevjerojatno

povjerenje u život i pri jatel jstvo.

N j e m u prijateljstvo znači sve. Govor io j e :

»Za mlada čovjeka sreća je u snovima

koji se j e d n o m trebaju ispuniti .

O d r a s t a o čovjek otkriva da sreća stvarno posto j i ,

ali ne zato što su se ispunili snovi,

nego s toga š to postoj i prijateljstvo.

Čov jek je pravo s iromašan rek bez prijatelja.

L judski život posta je na kraju bogat

po žetvi pri jatel jstava i malih pažnji.

Te stvari č ine o n o ostalo podnoš l j iv i j im.

Prijateljstvo može biti i zvorom m n o g i h t jeskobnih briga.

To je istina. Ali zato š to je j edna ruža ubola

ne treba ipak iščupati i ukloniti sve cvijeće

i nastaniti se u zemlji bez cvijeća.«

I ko odbi j a prijateljstvo, s tanuje u zemlji bez cvijeća.

N i tko nije tol iko boga t kao ona j tko ima prijatelja.

S a m i usaml jen bit ćeš tek ako nemaš prijatelja,

ako n i k o m u ne možeš biti prijatelj ili prijateljica.

Pri jatel jstvo znači dati d r u g i m a prostora u svom srcu,

biti otvoren, ući i u rizike, napustit i s ama sebe.

Sačuvaj d u b o k o u svom srcu nekol iko ljudi

koji su kod tebe d o m a kao u svom d o m u

i koji će k o d tebe prebivati ćak i ako umru .

2 7 4

Z A G A Đ E N O S ' l

12. rujna

U m a s - m e d i j i m a vlada a tmosfera senzacija.

Najkr ićavi j im b o j a m a i sa sv im p o t a n k o s t i m a oslikava se

sve što u našem m a l o m i ve l ikom svijetu ne ide d o b r o ,

sve š to je n a o p a k o , s trašno i katastrofalno.

Rilo besmis leno ne znam kako , g l avno da doprinosi

senzaciji . O n o vri jedno očito već d u g o nije toliko

zanimlj ivo.

S h v a ć a m , medi j i imaju zadaću informirati .

O n i skandale , podmit l j ivost , z ločine mora ju otkrivati,

a ne prikrivari ih. Ali način kako se i kol iko o t o m e

izvješćuje prelazi svaku mjeru . T a k o d jeca nedvojbeno

stječu d o j a m da je svijet odrasl ih g o l e m a g o m i l a smeća .

U z b u đ u j e m o se zbog zagađenost i osnovnih e lemenata

za život kao š to su voda, zrak i zemlja .

Ali još je katastrofalnija zagađenos t

ko ja oneči šću je čovjekov d u h i truje n jegovo srce.

Mas-mcdi j i ko j iput i spušta ju tol iko senzacija i perverzija

da pos ta ju prave kloake. U n j i m a čovjek umire ,

kao š to riba ugiba u z a g a đ e n o m m o r u .

U č i n i nešto protiv ovoga . Piši svo j im novinama, piši

uredništvu T V - p r o g r a m a . Reci im da je l jud ima stalo

do l jubavi , a ne do svinjari ja, do životne radosti ,

a ne do senzaci ja ko je o d j e k n u p o p u t g r o m a ,

da još uvijek ima dobr ih l judi i l i jepih stvari.

Traži više svjetla, više istine i više pravog h u m o r a !

2 7 5

I Z A L I J E P E M A S K E

13. rujna

Proš loga t jedna došla je k n a m a j edna m l a d a žena,

očiju prekrivenih t a m n i m naoča lama da n i tko ne vidi

koliko je plakala , kol iko jo j je l i jepo lice posta lo

kruro i tužno. N a k o n četiri g o d i n e braka

sada živi kao rastavljena. Tražila je sreću u svi jetu

bez Boga , na p u t o v i m a uživanja i zadovol js tava.

Sada je d u b o k o razočarana i sasvim na kraju.

»Puna s am tableta«, reče.

»Muškarc i koje sam imala nikada nisu bili prijatelji .

J a ne z n a m što j e pri jatel jstvo. G o t o v a s a m , oča jna ,

što da radim? Ima li za m e n e još nešto dobra?

Da l i B o g još u o p ć e postoji?«

T a k o uvijek iznova pita mali očajni čovjek.

T a k o govore l judi da ih roditelji n ikada nisu voljeli

i da su ih lažni proroci sreće

odveli krivim p u t e m .

Velike d r a m e u našem m a l o m svijetu -

toliko trpl jenja skrivenoga iza li jepe maske .

Pa zar je tako teško naći sreću?

Tragatelji za srećom dovode se u zab ludu

kad se u o v o m seksualno prenadraženom svijetu

na ego izam, koji se širi p o p u t z loćudnog raka,

doli jepi još etiketa » l jubav« .

Sreća je m o g u ć a tek ond je gdje svijet pos tane d o m ,

gdje Božja topl ina i l jubav prožme tol iko ljudi

da nitko više ne m o r a stajati vani na hladnoći .

2 7 6

14. rujna

U v i j e k i posvuda ostavljaš lošu sliku

ako si zapetl jan i zatvoren,

g r u b i mrzovoljast , neugladen i neotesan,

lako razdražljiv i brzo uvredljiv.

Takvo ponašanje donos i sa s o b o m m n o g o nezadovoljstva

bilo kod kuće ili u uredu, u trgovini ili u p o g o n u .

Svi srdačni osjećaji se ukoče ,

a l judski kontakti i odnos i smrznu .

A k o se brzo naljutiš i p laneš ,

t i s i kao p o d električnim n a p o n o m .

T k o g o d te dirne, osjetit će udar struje

i u b u d u ć e će te se d o b r o čuvati .

T a k o p o s t u p n o postaješ u s a m l j e n i k o m na nekom otoku .

S v a t k o se čuva da t i se ne približi.

Svatko m o r a strašno paziti na tvoje kurje oči .

J e d n a jed ina riječ, j e d n a ma la neopreznost

može prouzročit i eksplozi ju .

Tako s a m prouzročuješ neizdržive s ituaci je .

Nas ta j e atmosfera p u n a napetost i

ko ja svu tvoju okol inu čini b o l e s n o m .

Z a t o bud i mirol jubiv i podnošl j iv .

Biti zakopčan više nije u m o d i .

Visoki napon opasan j e po život,

a eksplozi je više općeni to ne dolaze u obzir.

2 7 7

L A K O R A Z D R A Ž L J I V 1 B R Z O U V R E D L J I V

D O B A R P R I G U Š I V A Č

75. rujna

D a možeš pridoni jet i izgradnji boljeg svijeta,

moraš , unatoč sv im nevol jama, u bolji svijet vjerovati.

U n a t o č svoj bijedi što ti je serviraju medi j i ,

ne gubi nikada o p t i m i z a m i vlastiti humor.

H u m o r je dobar prigušivač kad u životu puca .

H u m o r m n o g e stvari čini relativnima:

O n o što se čini divovski velikim posta je smi je šno m a l e n i m ,

o n o što se čini s trašno teškim gubi taj teret koji pritišće.

Da b i živio, mora š ostati duševno zdrav.

Za to ti je bezuvjetno potrebno vedro raspoloženje.

A k o t i srce zahvate bore od t jeskobnih briga,

možda i briga za d o b r o drugih ,

pobrini se brzo da ti se lice nabora - od smi jeha .

S m i j e h je najbol ja kozmet ika za tvoju vanjštinu

i najbolji lijek za tvoju nutr inu.

A k o mišići za smi jeh redovito rade,

to je d o b r o za probavu .

T i m e se pot iče apetit , krvni tlak ostaje stabilan,

a d io tvojih briga jednostavno nestaje.

Smi jeh utječe ne s a m o na metabo l i zam

nego i na tvoju neposrednu okol inu .

Smi jeh s m a n j u j e napetost i i suze.

Z a p a m t i : Svaki dan

u koji se nisi nasmi jao

izgubljeni je dan .

2 7 8

Z A Š T O S T V A R N O M O L I T I

76. rujna

Već s a m s t o b o m tako m n o g o razgovarao,

ali n ikada još n i sam vidio tvojega lica niti č u o tvojega glasa.

Ne z n a m tko si, muškarac ili žena, mladić ili djevojka,

oženjen ili neoženjen, udata ili neudata.

Ne z n a m jesi li vjernik.

Pa ipak bih htio sada za jedno s t o b o m i/molit i

j ednu mol i tvu ko ju s a m našao

fotokopiranu na j e d n o m listu papira :

»Gospodine, kad s am g ladan , da j mi nekog čovjeka

koji je gladni j i od mene , da m o g u s n j ime dal je dijeliti.

K a d mi je h l adno , da j mi nekog čovjeka

k o j e m u m o g u dati nešto od svoje od jeće .

K a d s a m s a m , daj mi nekoga koga m o g u primiti k sebi.

K a d s a m žalostan, G o s p o d i n e , daj mi nekoga

koga ću m o ć i utješiti.

K a d trebam nježnosti, daj mi čovjeka koga m o g u zagrliti.

K a d mi teret b u d e posta jao pretežak, G o s p o d i n e ,

tada me optereti teretom drug ih .

D a j da svugd je gd je susrećem l jude

b u d e prisutna tvoja l jubav.«

Zašto stvarno molit i? K a d osjetiš svo ju n e m o ć ,

kad ne razumiješ bi jedu i nevol ju, trpljenje i smrt ,

potraži tada ruku koja je jača od svih ruku

i srce ko je je veće od svih srdaca ,

da nadeš mir i snagu za nastavak hoda ,

i spunjen novim m i r o m i n o v o m radošću.

2 7 9

U P O Z N A J S A M O G A S E B E

17. rujna

I m a š li o sebi v i soko mišl jenje?

Smatraš li sebe sasvim pr i s to jno d o b r i m i uspjel im?

T a d a si v jerojatno savršeno izdignut

iznad pogrešaka i slabosti drugih.

A nisu loši ni izgledi

da si sasvim pris to jno uobražen i pri je svega

p o t p u n o sli jep što se tiče tvojega l j ubi jenoga yk

To može dovesti do velike nesreće. Tada si brzo pripravan na to da sudiš

0 d r u g i m a s k o j i m a živiš i radiš,

te ih osudi š i dotučeš .

K a d misl iš da s i velika zvjerka,

v jerojatno si s a m o teški tip.

U p o z n a j s a m o g a sebe!

To je krajnje važno za dobar o d n o s

p r e m a rodbini , pri jatel j ima i znanc ima .

Odvaž i se pogledat i iza svoje fasade,

na vlastite pogreške i s labosti

1 na loše navike.

T a d a ti više neće biti teško

o d r u g i m a - šutjeti .

U p o z n a j s a m o g a sebe!

Os tan i na tlu stvarnosti .

M a l o s a m o s p o z n a j e m o ž e t i p u n o p o m o ć i

da postaneš bolji , razboritiji ćovjek.

2 8 0

S V A K I D A N O D A B R A T I

18. rujna

O p e t su bili izbori.

D a s u izabrani kandidat i

uradili sve što su obećal i ,

mogl i b i s m o mirno spavat i .

Raj bi b io sasvim blizu.

U p i s a t i križić na nekoj listi

najčešće je pri l ično j ednos tavno .

Ali ima i m n o g o drug ih od luka

ko je se ne d o n o s e tek tu i t a m o , nego svaki dan

i k o d kojih čovjek može dobit i s jedine.

Svaki dan odabirat i i zmeđu dužnost i i zadovoljstava,

i zmeđu ego izma i l jubavi p r e m a bl ižnjemu:

to je m n o g o teže.

Svak i dan stojiš pred d u g o m l i s tom

i mora š se odluči t i .

A k o staviš s a m a sebe na prvo mje s to ,

oč i to imaš p u n o svoga ego, svoga ja,

m o ž d a imaš i p u n o p a m e t i ,

ali u najviše s lučajeva m a l o srca.

T a d a se uvijek od luču ješ za s a m o g a sebe,

za vlastite interese, za vlastito zadovol js tvo.

Stavi katkad i druge na prvo mjes to .

Na primjer svoju ženu ili svoga muža.

Na primjer l jude koji su b e s p o m o ć n i .

Zaborav i sebe , stavi sebe niže na pop i su ,

da j prednost d r u g i m a .

Pritom možeš s a m o dobi t i .

281

S L O B O D A N Z A D O B R O

19. rujna

S l o b o d a : riječ o ko jo j vlada najveća zbrka,

k o d starijih kao i k o d mladih .

I m a m u š k a r a c a i žena koji u ime s lobode

vjernost ne uz ima ju sasvim ozbi l jno;

ima djece koja ne d o p u š t a j u roditel j ima da im išta kažu;

u nekim se m e d i j i m a u ime s lobode pojavl juju najveće laži;

ljudi se u ime s lobode zavlače u svoju puževu kućicu

kad se pred n j ima pojavi neka potreba.

Z iv i se po mjeri vlastite prednost i , vlastitog os jećaja ,

vlastitoga ukusa , vlastitog raspoloženja.

To j e s l o b o d a ko ju proklamira ju egoisti

i kojoj se egoisti k lanja ju .

O n a vodi ravno u džunglu , u tiraniju najačih,

na jbeskrupulozni j ih , na jbrutalni j ih .

S a m o u ozračju l jubavi dob iva s loboda smi sao

i može razviti svo ju vr i jednost i donijeti radost.

Jer u o v o m svijetu u p r v o m je redu riječ

ne o s lobodi , nego o l jubavi.

T k o l jubi, da je sebe , žrtvuje sebe,

da je d r u g o m e vlast nad s o b o m ,

predaje d i o vlastite s l obode d r u g o m e .

L jubav čini čovjeka s l o b o d n i m za dobro , za l i jepo,

za o n o što je pravo, za d u b o k u radost života.

2 8 2

M A L A R I J E Č K O J A K A Ž E S V E

20. rujna

Ž i v i m o u d o b a obi l ježeno n a g o n s k o m p o ž u d o m .

Sve posta je p i tan jem proda je i potrošnje .

Pohlepa za novcem čini se p o s v u d a i sve jasni je o s n o v n o m

p o b u d o m , p o b u d o m koja u svemu prevladava.

C a k i idoli mlad ih , obožavani rok-sastavi koji svo j im

protestnim p j e s m a m a protiv imetka osvaja ju svijet,

u nekol iko sati zarađuju mi l i june ,

k u p u j u sebi dvorce i posta ju nečuveno bogati .

Z a p a d n i svijet živi u groznici .

Ta se groznica zove bolesna sebičnost .

I n e ć e m o preživjeti zato što postoj i znanost ,

pr i rodne znanost i , medic ina , sociologi ja ili ps ihologi ja ,

š to postoj i tehnički napredak, ekspanzi ja gospodars tva ,

tržišna strategija, racionalizacija ili savršena organizaci ja .

N e , preživjet ć e m o s a m o i j ed ino na osnovi

j edne zapovi jedi : l jubavi!

L j u b a v je temel j

za svaki sretni suživot.

L jubav je jedini lijek koji svaki dan čini čuda .

L jubav je jedini pu t

na ko jem ljudi posta ju čovjećnij i .

L jubav - mala riječ, a kaže sve.

Z a t o pokuša j posve j ednos tavno

voljeti l jude o k o sebe.

2 8 3

J E D I N I I Z L A Z

21. rujna

S t r a h o t a nasilja. Za kratko vr i jeme svi jetom prođe

zaprepaštenje . Z a t i m ljudi ope t legnu spavati .

Nas i l j em je m o g u ć e srušiti kuću, obori t i drvo ili ubiti

životinju. Ali tko nasi l jem uništi čovjeka, uništava

s a m o g a sebe kao čovjeka. U j e d n o m s u d s k o m procesu

za umors tvo reče optuženi : » K a d sam ubio drugoga ,

ja s am ubio s a m o g a sebe. Ubit i d r u g o g a znači ubiti sebe.«

N e d a v n o je pored m e n e s jedio čovjek, otpri l ike

četrdesetogodišnjak. » S a d a ću i sam biti ubi jen« , reče,

»oni mi dolaze svake noći u pos jet .«

S t o se m o ž e učiniti protiv sve učestali jeg nasilja?

O d a k l e o n o izvire? Nasi l je nikad ne pot ječe od l jubavi .

Nasi l je ima korijen u mis l ima i os jeća j ima mržnje .

A mržnja se gnijezdi u bolesnoj pohlepi l judi.

Ta je poh lepa temelj svega našeg društva .

Ri ječ je o moć i , o pos jedovan ju , o slavi u svi jetu.

U takvom se svijetu u d o m a ć i l o nasilje.

N a s i l j e se ne da iskorijeniti nasi l jem.

Nasi l je plus nasilje uvijek znaci s a m o još više nasilja.

S m r t o n o s n i krug , koji se m o ž e prekinuti j ed ino

nev jero ja tnom l jubavlju evanđelja , gd je se kaže:

»L jub i nepri jatel je svoje. Č in i d o b r o o n i m a koji te mrze.«

O v o danas zvuči strašno naivno. T k o još u to vjeruje?

Pa ipak, j a m č i m ti, to je jedini izlaz.

2 8 4

Ž I V I P O K O P A N I

Č o v j e k u kratko vr i jeme izgubio svoju vol jenu ženu

i svoga sina jedinca. Pošao s a m s n j im na grobl je .

Trenutak pun bola.

Tu je sa svo jom ž e n o m i svo j im s i n o m taj čovjek

p o k o p a o i najveći d io vlastita života.

D u g o s m o tu stajali, ni jemi od bola .

N a k o n nekog vremena prošetao s am opet

ma lo grobl jem, t im g r a d o m od m r a m o r a i kamena .

U to vri jeme na grobl ju nije bilo nikoga.

I zmeđu uređenih g robova vidio sam i o n e druge ,

zarasle u travu i korov, zapuš tene .

Već g o d i n a m a tu nitko nije bio.

Zaboravl jeni mrtvi!

M i s l i mi se zat im preniješe u grad živih.

Da netko zaboravl ja mrtve ,

to se još nekako m o ž e razumjet i .

M r t v e to više ne boli .

Ali u gradu živih

zaboraviti bližnjega, možda vlast i toga oca,

vlastitu ma jku , najbližu rodb inu -

žive p o k o p a n e u ravnodušnost i

ko ja kao smrtni korov sve nadras ta -

to je s ramota nedos to jna čovjeka.

Z a t o pazi da se takvo grobl je ne raširi negdje

i u tvojoj okolici , u tvojoj kući .

K A D N J I H N E B I B I L O

23. rujna

N e k i čovjek vraća se p o n o v n o u jednu afričku zeml ju

gd je su ga pri je nekol iko god ina namrtvo isprebijali .

Trebalo je m n o g o god ina da se oporavi .

L judi kažu: Ta j je lud. Zaš to to čini?

On t amo ne pos luje , n e m a t amo nikakve budućnos t i .

J ed ino što ima jest njegova l jubav prema l judima.

Za njih želi uložiti svoje vri jeme, svoju snagu , svoj život.

N e o b i č n o ! Zaš to ljudi odlaze u nerazvijene zemlje ,

zašto prihvaćaju teške uvjete života,

zašto se odr iču braka i obitelji

da bi sv im srcem pripadal i b e s p o m o ć n i m a , nesretnima,

hendikepi ranima , bo lesn ima, umiruć ima? Zaš to?

To su luđaci . U oč ima svijeta oni su l judi s lud im ide jama,

jer ne razmišl jaju o novcu i bogatstvu,

o časti i karijeri, o užicima i zadovol j s tv ima.

Luđaci , ali najčešće jako sretni l judi.

O n i su p o m a l o p o p u t cvijeća. Cvi jeće n e m a ruku:

O n o ne uz ima , nego s a m o daje. Raste i cvate, i vene.

Cvi jeće postoj i j ed ino za radost d rug ima .

Ovi luđaci o m o g u ć u j u da svijetli jo š p o n e k o svjetlo

kad u život tolikih ljudi ude noć.

O n i nam pomažu da ope t v jerujemo u j edno novo jutro .

Kad njih ne bi bilo, svijet bi bio na kraju.

2 8 6

P O T R A Ž I U V I J E K D O B R U S T R A N U

24. rujna

Ne p o z n a j e m te. Ali znam

da je i tvoje srce g l adno

malo radosti i nešto sreće.

Z a t o na brzinu nekoliko recepata:

U svim stvar ima potraži uvijek d o b r u stranu.

Pođi svake večeri u krevet s n e k o m d o b r o m misli.

l a đ a ćeš zaspati m n o g o mirni je i tvrde,

i d o b r a će misao i preko noći dal je u tebi djelovati ,

a u jutro će se u t v o m srcu opet javiti sunce .

A k o imaš j ako velikih briga a n igd je ne nalaziš utjehe,

tada se najpri je dobro isplaći.

A zat im podi i p o m o z i d r u g o m e .

N e m o j iz svake nevolje praviti katastrofu.

Prihvati svaki novi dan kao dar.

Uvijek se nečemu veseli.

Ta još je toliko l i jepoga na zemlj i :

di jete ko je na tebe zrači,

cvijet koji za tebe cvate,

zvijezda ko ja je na nebu za tebe.

T v o j a radost i tvoja sreća leže

u tvoj im rukama .

2 8 7

25. rujna

Štra jkovi , demonst rac i j e , nemiri , neredi.

Z a š t o l judi ne m o g u biti zadovoljni?

Zaš to ne m o g u postati sretni jedni s drug ima?

U m n o g i m zeml j ama ljudi su nesretni

jer n e m a j u dvo l jno za je lo i piće,

jer mora ju bježati pred ratom i terorom,

jer nemaju posla, nemaju li ječnika, n e m a j u izobrazbe.

Ali kod nas? G d j e se mil i jarde troše na užitke?

M n o g i su k o d nas nesretni jer su bolesni.

Imaju č u d n u groznicu . O n a s pora s tom blagostanja

ne pada , nego sve više raste. A zove se:

bolesna želja za o n i m imati. S t o m groznicom

čovjek ne biva sretan ni jedan jedini dan .

G o s p o d a r s t v o p o b u đ u j e svaki dan nove potrebe ,

čini nas nezasitnim l judima.

Pohlepnima za uvijek više, jer reklama kaže:

Potrebno ti je to, to m o r a š danas imati .

Oda t l e proizlazi najviše sukoba .

N o , tvoja sreća ne ovisi o o n o m e što pos jeduješ ,

nego o o n o m e što možeš uživati.

Ima l judi koji ima ju sve što g o d s i s a m o požele.

Ali se više n i č e m u ne m o g u pravo radovati.

A k o si zadovol jan s m a l o i možeš u t o m e uživati,

ti si najbogat i j i i najsretniji čovjek na svijetu,

i svi su l judi tvoji prijatelji .

2 8 8

D O V O L J N O , N E P R E V I Š E

26. rujna

Nedavno je k o d nas u prometnoj nesreći

s m r t n o s t radao još razmjerno m l a d svećenik.

B i o je profesor na sveučilištu u San t i agu , u Južnoj Americi .

Pos jedovao je neobičnu životnu energi ju.

Strastveno se , oduševl jeno i sasvim nesebično

zalagao za svoje bližnje.

B io je pravi čovjek i pravi svećenik.

Od njega m o ž e m o m n o g o naučiti , upravo danas kad

vlada toliko aroganci je i o n e umišl jenost i »ja znam bolje«.

U j edno j od njegovih pos l jednj ih mol i tava stoj i :

» G o s p o d i n e , daj mi — ne previše razuma,

nego dovo l jno da r azumi jem život i l jude.

D a j mi - ne previše snage, nego dovo l jno da m o g u raditi.

D a j mi — ne previše uspjeha, nego dovo l jno

da m o g u živjeti i pomaga t i .

Ne m o l i m te ni previše izvrsne pri lagodlj ivosti , nego

dovo l jno samozata jnost i da m o g u izvršiti svoju dužnost .

G o s p o d i n e , kol iko mi sreće i kol iko trpljenja

želiš dat i , p repuš tam tebi.

Ali mi p o m o z i da danas b u d e m sretan.«

O v u mol i tvu m o ž e m o i mi

usvojiti i ponavljati je u svom srcu.

D o b r o će djelovati .

To je b lagotvorna moli tva .

2 8 9

O D A T L E P R O I Z L A Z I N A J V I Š E S U K O B A

27. rujna

O N A M I J E N J A S V E

Ne z n a m jesi l i vjernik. Ali ipak bih te ht io upitati

nešto š to je m o ž d a i ludo : Mol i š li još katkad?

N a i m e , ja z n a m govoriti s a m o o o n o m e što je u m o j i m

oč ima važno, i to i za vjernike i za nevjernike.

Č e m u uopć e takvo razlikovanje? Ta svi s m o mi d je lomice

vjernici, a d je lomice nevjernici.

Uz tolike stresove i depresi je molitva je danas

jako važna, ne s a m o za kršćane, nego upravo za sve.

Mol i tva je vrlo praktična stvar. Psihološki g ledano ,

o n a i spunja o s n o v n u potrebu svakoga čovjeka , bio on

vjernik ili ne bio. Mol i tva ti pomaže ri ječima izraziti

o n o što te m u č i . U molitvi razlažeš pred B o g o m svoje

probleme. Biva ti lakše, i pronalaziš novu snagu .

Mol i tva ti da je osjećaj da više nisi s am.

Mol i tva pokreće u tebi jedan aktivni princip.

Ti već nešto činiš, a ne čekaš b e s p o m o ć n o na nešto.

Z a s i g u r n o , mol i tva ne donosi nikakve koristi

u svijetu kako ga mi pozna jemo .

N j o m e ne posta ješ bogati j i . N j o m e ne stječeš prednost i .

N j o m e ne zaslužuješ ništa, ali velim ti: O n a mi jenja sve.

Zatvori svoje oči i mol i . T v o j i živci se smiru ju .

T v o j e tijelo se opuš ta , i dolaziš na druge misli .

Potrebno je učiti molit i . To nije m o g u ć e u j e d n o m d a n u .

Ali se isplati svaki dan iznova započinjat i molit i .

2 9 0

N A I Z G L E D S V E M O Ć A N

28. rujna

Ž i v i m o u d o b a kada čovjek

na područ ju znanosti i tehnike

posta je naizgled svemoćan : svemirski laboratori j i ,

umreženje poda taka š i rom svega svijeta, sateliti,

transplantaci j ska medic ina , istraživanje gena, b iotehnika i

sve savršeniji , sve smrronosni j i sustavi naoružanja.

I d o k ova m o ć raste, prijeti o p a s n o s t da čovjek

d u h o v n o , mora lno , ku l turno postane sasvim n e m o ć a n .

Ljudi umiru od gladi i iscrpljenosti ,

čak i u zeml j ama blagostanja .

L judi doživl juju mućen je , ubi janje ,

čitavi se narodi p r o g o n e i i s trebl juju,

a dot le mil i juni na T V - e k r a n i m a radoznalo

promatra ju slike nasilja, rata, bi jede,

ispijii koji gutl ja j

i prebacuju na drugi kanal — na neki show.

L j u d i u zeml jama b lagostanja guše se

u preobi l ju potrošnje i užitka, seksa i zabave,

d o k mlad i l judi , siti života,

posežu za nasil jem, a l k o h o l o m , d r o g a m a .

Ne zaboravi , tragika je prije svega u činjenici

da se danas najfantast ićni je čovjekove mogućnos t i

na područ j a tehnike, znanost i i m a s o v n e komunikac i j e

ostvaruju u duhovno j pustinji kakvoj n e m a premca.

2 9 1

P R E O K R E N U T I S P I R A L U N A S I L J A

29. rujna

U b i t i čovjeka strašno je.

Vijesti o razbojstvu i nasilju. S to to uopće govori?

Riječi su istrošene, otrcane, prazne.

U j u t r o č i t a m o u novinama: T i s u ć e mrtvih od gladi , i

pr i tom s už i tkom i sp i j amo svoju kavu.

S l u š a m o o t i sućama žrtava u ratnim p o d r u č j i m a , a nakon

toga razgovaramo o vremenu, o modi i n o g o m e t u .

Svaki dan nebro jeno m n o g o nevinih ljudi

umire nas i lnom smrću . A o n o najgore u t o m e jest:

Mi tu ne o tkr ivamo ništa, to je tako.

Neshvat l j iva je ravnodušnos t l judi.

Postoji l i jo š jedan jedini razlog da b u d e m o

ponosn i na to š to p r i p a d a m o l judskoj vrsti?

J ed ino što m o ž e m o pokušat i jest:

da sami iz svega srca b u d e m o dobri i j ako obazrivi

prema t o m tako krhkom i tako loml j ivom biću čovjeku

kad god ga sus re tnemo u s v o m životu.

N i k a d a ne mrziti l jude, nikada nepravedno nasilje.

Bol je je biti žrtva nego zločinac.

Blaženi nenasilni , koji spiralu nasilja

preokreću u spiralu prijateljstva i l jubavi .

O n i su p o p u t vode u rijeci ko ja zaobl ju je i zag laduje

i najtvrđe k a m e n j e tako da se o n o po l ako ipak kotrlja.

S n a g o m strpljivosti m o g u nenasilni

izmijeniti srca l judi.

2 9 2

U S V E M I R U I NA Z E M L J I

30. rujna

L e t u svemir - očarava juća avantura .

Ali što koristi prodirati sve dub l j e u svemir i probijati sve

dosadašn je granice ako na Zeml j i podižemo stalno nove

zidove nepovjerenja, neshvaćanja , mržnje i nasilja?

S t o koristi s više od 3 0 . 0 0 0 km na sat oblijetati svemirom

ako na Zeml j i ne sv ladavamo d u b o k e jazove

nastale između nas i l judi koji umiru od gladi?

S t o p o m a ž e lansirati robote na M a r s ako pred izgladnjeloga

brata, svoga bližnjega, ne m o ž e m o sraviri ni zdjelu s j e lom?

D a , l judi m o g u biti j ako intel igentni ,

nevjerojatno snalažljivi i napredni ,

no , kad l i će ko na čno početi

živjeti ne s a m o r a z u m o m n e g o i s rcem,

puni spremnos t i na to da se m e đ u s o b n o p o m i r e

i p o m o g n u jedni d rug ima?

Kad li će se ko na čno na Zeml j i početi

brinuti za mir i sreću?

Želiš l i t o m e pridonijet i? O n d a već danas zapoćni biti

dobar , srdačan i susretljiv p r e m a bližnjima,

p r e m a svoj svojoj okol ini .

T a j je t rud za mir na Zeml j i vrjedniji

od putovan ja o k o svijeta za 88 minuta .

2 9 3

J A Č I O D S V A K E S M R T I

1. listopada

D o b i o s am na dar sliku od j e d n o g m l a d o g slikara.

Umje tn ik snažnih osjećaja. A slika zdvojna, bez ut jehe.

H l a d n i m b o j a m a osl ikana je neka zemlja kojoj n e m a kraja,

prazna i napuštena . Ugašen je i posl jednji rraćak nade .

Na horizontu se vidi kako gori grad bogat ih .

U prednjem planu s tupa ju ćetiri mršava lika.

O n i iz grada s i romašnih , iz koliba od blata, nose go lem

mrtvački s anduk p r e m a j edno j pukot ini š to zjapi u zemlj i ,

a neka j adna s p o d o b a oča jna leži na tlu pružajući u zrak

dva batrl jka ruku: oča j .

U sredini se javlja cvijet na dugačko j peteljci.

Ali taj znak radosti s trašna je iluzija, jer cvijet je mrtav,

petel jka je po sredini s loml jena .

»Kruha i igara« naziva mladi slikar svoje djelo,

aluzija na propast R i m s k o g a Cars tva ,

a usporediva s naš im druš tvom'po t ro šn j e i provoda .

» D a j im kruha i igara, i m o ć i ćeš s l jud ima raditi

što g o d želiš.«

A l i rado bih da je na toj slici nešto drugači je .

D a o bih cvijetu šansu.

On ne m o r a biti s lomljen i mrtav.

Ja v jeru jem u l jude

i vjerujem u neumrlos t l jubavi .

M n o g i mladi ljudi izgubili su tu vjeru.

O n i m o r a j u s o n u stranu sve oča jne praznine

p o n o v n o otkriti iskru u čovjeku, ko ja se zove d u h ,

koji budi život i jači je od svake smrt i .

2 9 6

B U D I D O B A R

2. listopada

I ti, bio mlad ili star, moraš pokušat i biti dobar :

dobar prema s v o m e ocu i svojoj ma jc i ,

dobar p r e m a svojo j djeci ,

dobar p r e m a s i romas ima i o n i m a u potrebi ,

dobar p r e m a svima.

M o ž d a s i već o d a v n o

prestao biti dobar.

Razočaran si pa kažeš:

N e razumi ju m e ,

sve mi izvrću,

tako su nezahvalni.

Ali vel im ti: U n a t o č svemu,

p o n o v n o započni biti dobar ,

ništa ne očekujuć i

i kad ti srce krvari.

Bit i dobar stoji t ruda .

Da leko od tebe grube riječi,

da leko h ladno ponašan je .

Dones i toplinu u svoj d o m ,

budi dobar .

Pomozi ocu i ma jc i , bud i dobar,

o sob i to ako su stari i s ami .

Ne govori loše stvari o d r u g i m a ,

budi dobar.

J a k o je velika sreća

biti dobar čovjek.

2 9 7

Z A O J E Z I K

3. listopada

Tvoj jezik može učiniti d ivne stvari. Riječi ko je od sebe daješ prenose o n o š to si ti u svojoj nutrini prema van, k l judima.

A k o je u tebi unutra m r a č n o , lažno i trulo,

ni tvoj jezik neće tada davati od sebe ništa drugo doli zlo: laži i uvrede,

iskrivljivanje i ruganje , pogrdivanje i proklinjanje.

Ako si u svo jem srcu dobar čovjek, tvoj će jezik sam po sebi govoriti o d r u g i m a dobro . Posvuda će sijati mir i radost.

S v o j i m jez ikom možeš donos i t i sreću i nesreću.

Ljudi kašlju ako im nešto

izvana zapne u grlu.

Kad bi morali kaši jati i o n d a

kad im nešto krivo izlazi iz grla,

svijetu bi se smrklo .

T k o krivo parkira, m o r a platiti kaznu.

Trebalo bi plaćati porez

i za n a o p a k u uporabu jezika,

os jetnu kaznu za svaku laž

a dvos t ruku za svaku klevetu.

O d r u g i m a s nepravom loše govorit i ,

to je nažalost j ako rašireno.

O p r i se zlu jeziku,

o sob i to ako se krije u tvoj im us t ima.

2 9 8

S T R A Š N A PRI-PRKKA

4. listopada

I m a u životu crnih dana . Pritisla te srdžba i trpljenje, žalost i brige tako

te si izgubio svaki apetit i ne možeš zaspati . Ustaješ u jutro isto tako u m o r a n kao što si navečer legao.

Kiseo si, preda te se ispriječila strašna prepreka.

Možda neki osjećaj krivnje kojega se ne možeš os lobodi t i . Os jeća j d u b o k o g nezadovoljstva uvlaci se

sve dubl je u tvoju glavu i u tvoje srce

i započinje svoje razorno djelovanje . Na jv i še trpi tvoj živčani sustav. S t o se m o ž e poduzet i protiv ovoga?

N e m o j ni pokušavat i omaml j iva t i se tabletama

ili a lkoho lom ili neumjerenim užic ima.

O p o j e n o s t ne liječi, nakon toga sve je s a m o još gore .

A k o si vjernik, može ti p o m o ć i mol i tva

u kojo j ćeš sebe s p o t p u n i m povjerenjem predati O c u .

O t v o r i svoje oći za potrebe drugoga .

Pokušaj ih razumjeti .

Izidi iz s a m o g a sebe.

I vidjet ćeš:

Tvoji će živci izdržati.

U tvoj će život p o n o v n o ući smisao .

299

5. listopada

3 0 0

P O Z N A J E Š L I I S U S A

6. listopada

U vri jeme slabosti , ma lodušnos t i , straha

j ako je važno susresti nekog d o b r o g čovjeka

koji ima razumijevanja , koji može utješiti i prihvatiti .

Svi s m o mi slabi l judi, nitko nije a n đ e o s kri l ima

koji hoda na visoku k o n o p c u savršenosti .

S v i m a n a m je po t rebno razumijevanje , ohrabrenje

i oproš tenje .

I o je o n o što jedni d r u g i m a m o ž e m o uvijek iznova

ponudi t i . To je m o g u ć e p o m o ć u Isusa iz Nazareta .

Poznaješ l i ga? M n o g i ga pozna ju po i m e n u ,

ali ma lo njih kao najbol jeg prijatelja.

On želi l jude os lobodit i od zla, od o n o g najgorega što

posto j i , a to je izgubl jena, uskraćena ljubav.

On prilazi s i romas ima , o n i m a koji trpe, grešnicima,

ljubi ih; j ed ino ne želi biti u društvu bogat ih i pr iv idno

svetih, koji misle da su j ako dobr i i da ne trebaju oproštenja .

» T k o je bez gri jeha, neka prvi baci k a m e n « , kaže on .

Pripovijeda n a m o s inu koji je zastranio pa se vratio,

i otac ga p r ima raširenih ruku i ne pitajući kako i zašto,

pr ima ga bez predbaci van ja.

Isus nije p o p u t drug ih l judi . On je ljubav.

On pr iprema svečanu g o z b u za svakoga tko se izgubio .

Izgubl jenu ovcu s l jubavl ju uz ima na svoja ramena.

T o g Isusa vol im više nego što to m o g u izreći.

On živi za mene . T a k o bih volio da ga i t i upoznaš ,

ne kao nekog čovjeka iz neke daleke , sive prošlosti ,

nego kao prijatelja koji živi. Tu sasvim blizu.

3 0 1

N I K O G A N R O S T A V L J A J N A H L A D N O Ć I

Ne možeš živjeti bez nekoga tko te voli,

k o m u nešto značiš , k o m u se možeš povjeriti ,

tko će se za tebe brinuti , k o d koga si uvijek d o b r o d o š a o .

Susrećeš m n o g e l jude u svo jem životu,

ali neki od njih urastaju u tvoj život,

pr ipada ju m u , s n j ima si nerazdvojivo povezan.

Koji blagoslov ako su to dobri ljudi!

Ljudi kod kojih si kod kuće , zaštićen.

Bez takvih ljudi život bi bio neizdrživ.

A l i i danas ima nebro jeno m n o g o l judi koji n e m a j u nikoga,

nikoga tko bi k n j ima ot i šao , za njih se p o b r i n u o ,

n ikoga tko bi im želio podarit i nešto od svog srca.

Pa ipak, i n j ihovo srce ima m n o g o potreba,

i nj ihovo srce teži za naklonošću i n ježnošću,

za d v j e m a r u k a m a ko j ima se može uteći.

U naš svijet uš lo je m n o g o hladnoće.

Tol iko je l judi koji se smrzavaju. N e m o j to zaboravit i .

Svi mi ov i s imo jedni o d r u g i m a .

U hrani , od i jevanju , s tanovanju, o d m o r u , u svemu

što se može dobi t i za novac ov i s imo jedni o d r u g i m a .

Ali jo š m n o g o više ovis imo jedni o d r u g i m a

u našoj sreći. N o v c e m se tu ne može ućiniti ništa.

O n a je povezana sa srcem, s l jubavlju,

i postoj i j ed ino besplatno.

Da j u svo jem o p h o đ e n j u s l judima srce

i nikoga ne ostavljaj da stoji na hladnoći !

S L U Š A J C V I J E Ć E

7. listopaida

Ti si p o p u t zvi jezde š to je pala s neba.

Mil i jarde je zvi jezda na nebu , i svaka je jedinstvena.

Mil i jarde je ljudi na o v o m m a l o m planetu,

i svaki je čovjek jedinstven. Fantastično!

Zvi jezde sjaju i č ine nebo l i jepim,

da se i n o ć u m o ž e vjerovati u svjetlo.

L judi s ja ju i č ine zemlju l i jepom,

ako su zvijezde a ne m o n s t r u m i pušteni s lanca.

J o š uvijek č u j e m kako je cvijet proljetos govor io :

»Š to to l judi rade! ?

Proizvode s t rašno oružje i siju smrt

za l jude, ž ivotinje i bil jke.

Cvi jeće nestaje, drveće se ruši.

Ribe ugibaju u za trovanim vodama .

Ljudi su zagadili zrak koji udišu .

A jure na izložbe da se dive najnovi joj tehnici,

a zat im kažu: Veličanstveno!«

Cvijet mi nakon d u g e s tanke reče još :

»Pogleda j , zar n i sam lijep? Fini, nježni listići

i srce u m o j o j ćaški . Vidi š li bo je ,

osjećaš li divni sk lad , osjećaš li život?

Z n a š , kad me posjete vjerne pčelice,

mi razgovaramo kako su ljudi glupi.«

To ču jem još i danas .

Ti si p o p u t zvi jezde što je pala s neba.

Slušaj cvijeće.

3 0 2

S. listopada

S P O N T A N A P A Ž N J A

S v a k o g a d a n a prolazi starac po lako is tom ul icom.

Pokraj njega svakoga d a n a prolaze s tot ine l judi.

Svi ima ju svoje putove , vlastite interese.

I iskaju se pokraj njega i ne obazirući se na n j .

K o j e g l i iznenađenja

za tog starog zatvorenog čovjeka

kad se iznenada netko zaustavi ,

ne tko od redovitih prolaznika,

te i n u tutne u ruke paketić d u h a n a

i s rdačno mu šapne u uho :

» O v o je za tebe, za koju lulu d u h a n a ,

i bud i n a m zdravo!«

Z b o g ove posve j ednos tavne geste

starac bijaše d a n i m a presretan.

I m a tisuće staraca

koji očeku ju pogled

p u n srdačnost i i s impat i je .

Već mala , s p o n t a n a pažnja

m o ž e za usaml jenog čovjeka

značiti više od neosobne d o z n a k e novca

ili savršeno organizirane h u m a n i t a r n e akcije.

Pokaži svaki dan svoje srce.

N j i h o v a je sreća u tvojim rukama .

Sjeti se: I ti ćeš j e d n o m - ostarjeti!

3 0 3

L O M U S V A K O M Ć O V J L K U

9. listopada

K a t k a d se čini kao da u tebi s tanuju dva čovjeka.

J edan , koji sve čini d o b r o i kojega pokazuješ p r e m a van,

i drugi , kojega se stidiš.

Tako veličanstven m u ž kao što je Pavao piše

u svojoj poslanici : » D o b r o , koje želim, ne č in im,

a zlo, koje ne žel im, č inim.«

Č o v j e k je č u d n o biće. Postoji nešto kao neka d u b o k a

razdvojna crta, crta loma , u svakom čovjeku.

Susrećem ljude koji i uz na jbol ju vol ju svega svijeta

upada ju uvijek iznova u svoje stare nevolje.

L jude koji bi htjeli živjeti d o b r o , a ipak čine stvari

ko je ni sami ne shvaćaju. Z a š t o je t o m e tako?

Jer čovjek nije Bog , ni a n đ e o , ni neko superbiće ,

nego tek mali hodočasn ik na dugu putu ,

katkad pri l ično u m o r a n i d o b r a n o načet.

Upravo kroz iskusrvo vlastite slabosti posta je čovjek

razuman i suos jeća jan sa svoj im bližnjima.

Ali, tko se uvijek s a m o uznosi , posta je tvrd kao k a m e n .

N jegov osjećajni život se suši , nigdje se više ne nalazi

nešto tako li jepo kao praštanje , utjeha, ohrabrenje .

N i k a d se ne uznemiru j zbog svojih slabosti i pogrešaka ,

ali ih i ne ul jepšavaj . N a u č i se s n j ima živjeti.

N i tko nije tako dobar kao u svoj im najbol j im trenucima.

I nitko tako loš kao u svoj im naj loši j im trenucima.

L jubav cvate gd je su ljudi jedni prema d r u g i m a blagi,

blagi u svojim ri ječima i blagi u svo jem ponašan ju .

3 0 4

K A D S E N A S M I J E Š

10. listopada

N o , s igurno , i t i možeš biti l i jep,

čak vrlo lijep i vrlo atraktivan.

I ro na sasvim jednostavan način, koji uop će nije skup,

bez kozmet ičkih sredstava i k i rurškog ul jepšavanja,

bez z la tnog nakita i dragul ja .

A kako se zove to prakt ično , or ig inalno sredstvo

ko j im l judi posta ju lijepi?

O s m i j e h , o smi jeh koji dolazi iz srca.

V j e r u j mi , i kad obrve nisu

namješ tene na milimetar,

i kad se tu i t amo pokaže po koja bora -

kad se nasmi ješ , na tvojem se licu

pojavi neki s ja j , kao da je izašlo sunce .

L judi se dive, a tvoji ti dragi pada ju o k o vrata.

A da imaš i najl jepšu bradu na svijetli,

na jplemenit i j i nos i na j sportski ju Figuru -

ali ako si loše raspoložen

i mrzovol jno tumaraš uoko lo ,

ni jedan te čovjek neće pogledat i ,

čak će i tvojo j partnerici biti

j ako teško pol jubit i te.

Z a t o : o smi jeh posvuda !

I kod kuće i d rugd je .

Jer ako se ti nasmiješ , nasmi ja t će se i ona j drugi ,

i u skoro će se sav svijet smijat i - za to što se ti smiješ.

3 0 5

B I T I S T R P L J I V

1 I. listopada

L o š i dani ! I ti znaš š to je to.

Dani kad sve izgleda crno ,

kad sve ide n a o p a k o . Os jećaš se izgubl jenim.

M n o g o gore i ne može biti.

A najgore od svega: ti misliš da će tako i ostati .

Loši dani traju tako d u g o . To su najduži dani .

Svaki čovjek ima loših dana . S t o se tu može učiniti?

Biti strpljiv! Strpl j ivost je , z n a m , rijetka krepost .

Kreposti su d o b r a svojstva koja čovjek d u g o uvježbava,

a koja za t im u teškim s i tuac i jama m o g u p u n o p o m o ć i .

Strpl j ivost je krepost ko ja nam je danas pri jeko potrebna.

Jer u današn je d o b a sve m o r a ići j ako brzo.

Sve se želje m o r a j u smjesta ispunit i , pr i t i skom na d u g m e .

Pri na jman jo j boli o d m a h sredstvo za ublaženje.

Nedos t a t ak strpljivosti povećava napetu razdražljivost,

a loši dani pos ta ju tako s a m o još duž ima .

Da b i život bar nešto vri jedio,

moraš se vježbati u kreposti strplj ivosti .

Biti strpljiv! Ko j ipu t neko vri jeme i nasl i jepo letjeti.

C e s t o s i već iskusio da dobri dani brzo prođu ,

pa ti se i to čini lo š im.

Ali zašto se o n d a ne tješiš t im i skus tvom u loše dane?

N o , ne uzimaj to tako teško.

N e m o j ništa dramatizirat i , nasmij se t o m e .

Pa i loši će dani također proći !

.'•Of,

12. listopada

U Ltittichu se rodilo di jete - bez ruku .

O s a m d a n a kasnije novorođenče j e

dob i lo sredstvo za spavanje ,

prejaku d o z u pomi j e šanu s m e d o m - i umr lo .

M n o g o se u to vri jeme govori lo i pisalo o majc i ,

l i ječniku, obitel j i , a malo o nevinoj žrtvi.

To je di jete doš lo na svijet kao i svako d r u g o dijete

sa žel jom da živi.

Oček iva lo je sve od svoje ma jke ,

od velikih l judi.

Ni j e imalo ruku, ali je imalo srce i usta

da kaže » m a m a « i »tata« i »hvala«.

O n o bi bilo m o g l o pjevati i igrati se,

gledati , slušati i radovati se ž ivotu.

M n o g i m a bi bilo m o g l o dati prilike

za d o b r o t u i l jubav p r e m a b l ižn jemu.

Ne možemo i ne želimo sudil i <> kl ivnji.

Ali nije li nečovječno

odbaci t i i uzeti život

hend ikep i ranom djetetu

koje nam dolazi

i koje n a m je povjereno?

O n o g a tko to smatra d o b r i m

ne može se zapravo

više nazivati čov jekom.

3 0 7

H E N D I K E P I R A N O N O V O R O Đ E N Č E

» Ž E L I M D A Ž I V I Š «

13. listopada

Z n a š l i da j ako m n o g o ljudi više ne živi,

jer se više ne m o ž e nasmijat i? O n i su kao da su mrtvi .

Jer t a m o gd je se više ne smi je , više se i ne živi.

Tu na čovjeka navali tama, tu se osjeća noć .

Moraš živjeti i oživljavati svoju oko l inu .

Ali što je to: živjeti? Li jep stan? Luksuz?

Putovanja iz snova u daleke, rajske zemlje?

Poznajem l jude koji to imaju , pa ipak ne žive.

II njihovoj blizini čovjek se počin je ježiti od z i m e

i dobiva d o j a m da je radosno raspoloženje

zabran jeno p o d kaznu zatvora.

Ž i v o t ima j a k o m n o g o za jedničkoga s a s rdačnošću

i top l inom. Ali i s t ime da se uspi ješ pomif i t i

sa s tvarima ko je nije m o g u ć e izmijenit i ,

da se pomir i š sa svoje dvi je lijeve ruke,

da uspostaviš mir sa svoj im bližnjima,

a tako i mir sa s a m i m s o b o m ,

sa svo j im s i romašn im bolesnim srcem.

Jesi li već nekad nekoga od srca volio?

I postoj i li netko tko je i tebe istinski volio?

Jer, j ako je teško živjeti bez nekol iko dragih,

s impat ičn ih l judi u našoj svakodnevnoj sredini .

S m a t r a m s trašnim da ljudi umiru a da nisu imali

šansu otkrit i : Ima ljudi koji me vole.

A k tome , prije svega: Postoji Bog koji želi vidjeti da si

sretan, da bi m o g a o živjeti na njegovu suncu i smijat i se.

On kaže: Zelini da živiš!

3 0 8

S T A R I J I I M L A D I

14. listopada

M l a d i se bune . Star i j ima je teško

kad mladi uopće ne znaju cijeniti

o n o š to su oni izgradili s tol iko truda.

M l a d i m a je neshvatl j ivo zašto stari osta ju tako

nepopust l j ivo na o n o m e što su post igl i .

N e budi te slijepi z a d o b r o n a o b j e m a s t ranama.

Svaka generacija ima svoja vlastita iskustva,

vlastite poteškoće , ali i vlastite sklonosti i predrasude.

Svaka generacija ima pravo na vlastiti svijet.

I m a j m o više razumijevanja jedni za druge ,

d a j m o jedni d r u g i m a više prostora .

Vi stariji ste se u svoje vr i jeme borili za svoje ideale.

Hva la vam! M n o g o toga ste stvorili

š to i te kako d o b r o koristi s l jedećoj generacij i .

Ali nemo j te se čvrsto toga držati

kao da bi to bila zas luga za sva vremena.

Imajte povjerenja u o n e koji dolaze iza vas.

Vi mladi , vjerujte u b u d u ć n o s t ,

ali i u prošlost vaših predšasnika .

M o r a m o ostati jedni uz d r u g e

i u rušenju i u građenju ,

jer kuća na o v o m e svijetu

n ikada nije sasvim dovršena.

Rušenje boli , izgradnja raduje .

To j e tako.

3 0 9

M U Š K A R C I I Ž E N E

15. listopada

N e m o j misliti da s i muškarac zato š to imaš bradu ,

ili zato š to možeš popit i deset piva a da ne poplaviš ,

ili zato što se možeš izgalamiti ako nije po tvome.

Muškarci koji radi novca, karijere ili žena pos tanu ulizice

i k o r u p c i j o m i pr i jevarom pune svoje torbe,

ostavljaju žalosnu sliku »krune stvorenja«.

Muškarac si a k o si vjeran i čvrst kao sti jena.

Muškarac si ako si svim svoj im ponašan jem i u braku

i u svo j im pos lovima plemenit kao zlato.

Muškarac s i ako s n a g o m svojega d u h a i s n a g o m

svojega srca dopr inos i š sreći drug ih .

Muškarac si ako si u obitelji pravi otac , radost

i s igurni d o m tvo j ima u kući .

L u d a žena je o lu ja u luci,

m u d r a žena je luka u oluji .

Luda , razmažena žena p u n a je neraspoloženja i hirova.

O n a svakoga trenutka može promijenit i raspoloženje,

i u mirno j kući o n a je neprestana opasnos t od oluje .

M u d r e žene dragoc jeni je su od najdragocjeni j ih d i j amanata .

O n e su miro l jubive , uravnotežene, d o b r o ć u d n e ,

bogate d u h o m i p r i r o đ e n o m dosjetl j ivosti ,

pune predanost i i l jubavi.

O n e m o g u m n o g o podni jet i i oprost i t i .

S igurna su luka u u z b u r k a n o m svijetu.

O s l o n a c mužu , d o m djeci , utjeha b o l e s n o m e i pa tn iku .

Budi m u d r a žena vel ikoga srca,

i tvoja će kuća biti nebeski d o m .

3 1 0

N A D I V R E M E N A

16. listopada

Svak i dan se može čuti : » N e m a m vremena« .

J o š n ikada nije bilo toliko užurbanih l judi .

Svi i m a m o strašno m n o g o posla .

Jo š n ikada nije bilo tako m n o g o

l judi koji nemaju vremena,

i jo š n ikada tako m n o g o usaml jenost i .

Očev i i majke često beskra jno d u g o čekaju

posjet svoje djece: O n a nemaju vremena.

Bolesni i stari g ledaju zdrave i m l a d e

kako užurbano prolaze: Ž u r i im se.

Bračni drugovi j edno d r u g o m e pos ta ju stranci:

N e m a j u vremena j edno za d r u g o .

Z a š t o i m a m o tako ma lo vremena?

Uvi jek m i s l i m o na to što sve j o š že l imo imati ,

što sve još t rebamo učiniti , š to sve još m o r a m o ostvariti.

T a k o je sav naš život isplaniran do sitnica.

Predlažem stoga: O s l o b o d i se tog pritiska.

Naprav i pauzu , nadi vremena.

Sv jesno ponekad ne radi ništa! Smir i se, predaj se tišini!

Iz tišine izrastaju male pažnje, za ko je je po t rebno

m n o g o m a n j e vremena nego š to mi s l imo :

d o b r a riječ, s lušanje p u n o razumi jevanja ,

zahvalni po l jubac , mali dar, gesta.

Uk lon i iz svog života to s m r t o n o s n o » N e m a m vremena« .

Prestani s t im ubi tačnim t e m p o m .

N a d i vremena da budeš čovjek,

dobar čovjek za svoje bližnje.

3 1 1

L J U B A V V E L I K O G F O R M A T A

17. listopada

Sve ti m o ž e nedosta jat i , ali ne i l jubavi .

Devedeset pos to tvoje svakodnevne l jutnje iščeznut će

budeš l i k o d kuće l jubazan prema s v a k o m e ,

budeš li na pos lu b lagonaklon i srdačan,

ako nisi g u n đ a l o , pes imist , ako ne piliš živce.

Budi te jedni p r e m a d r u g i m a dobr i ! O t o m e je riječ.

Ne o novcu i tituli. Ne o t o m e kol iko imaš

i kol iko si v isoko rangiran.

Sretni ćete biti a k o i sami

usrećujete i d r u g e .

Opet j e doš lo j e d n o takvo p i s m o :

»To više nije život.

Sva l jubav p r e m a mužu je nestala.

Bože m o j , ne z n a m više kako dal je .

K a k o da ikada p o s t a n e m ope t sretna?«

U m n o g i m brakovima i m a m n o g o skrivenog trpljenja.

J edan od glavnih uzroka ove m o d e r n e krize

jest pret jerano seksualiziranje javnost i .

Neki mladi ljudi ulaze u pr i sne veze

a pr i tom razmišl ja ju m a n j e

nego kad k u p u j u rabljeni au tomobi l .

T a k o i m n o g i brakovi pos ta ju rabljeni brakovi

i nakon nekol iko g o d i n a doživl juju l o m .

Za sretan brak n e o p h o d n a je l jubav »vel ikog formata« :

ponizna l jubav koja uvida uskratu,

priznaje pogreške, zaboravl ja zlo,

i koja život muža i žene, prije negoli b u d e prekasno,

s m n o g o strpljivosti opet u z a j a m n o prož ima i spaja .

3 1 2

N E P O V R E D I V

18. listopada

Ž i v o t je velika ta jna.

Postavljaju se teška pitanja , i n i jedan čovjek

ne zna konačni odgovor na o n o zašto.

Z n a n o s t m o ž e d o d u š e dati m n o g a tumačen ja

za biološki razvoj života,

ali za s a m temelj l judskoga života

istraživanje ne nalazi odgovora .

J e d i n o primjereni stav jest s i lno s t rahopoš tovan je

pred l judskim ž ivotom od s a m o g početka

sve do njegova završetka.

Pravo svakog čovjeka na život

m o r a ostati nepovredivo. Z loč in je

na bilo koji način, na početku ili na kra ju

l judskoga života, zahvaćati uništavajući ga .

Z a š t o ljudi ovih d a n a u ve l ikom broju,

hrp imice , odlaze na grobl je s cvi jećem,

žalosni z b o g života koji je prešao u smrt?

S m r t je također velika ta jna k a o i život.

Grob l j e je sada nekol iko sati u središtu.

A l i mi s l im da se grobl je stalno sve više širi.

Grob l j e je p o s v u d a gd je usaml jene , bolesne , stare

r avnodušno os tav l j amo da leže kao da su za nas već mrtvi .

Grob l j e se proteže i u naše kl inike i d o m o v e kad g o d

pones tane privrženosti p r e m a b e s p o m o ć n o m životu.

Grob l j e se k o n a č n o prostire i u zakonodavs tvo

kad se legaliziraju pobača j i eutanazi ja .

3 1 3

O H O L O S T

79. listopada

J e d n a od najvećih bolesti našeg vremena

jest prastara čovjekova oholost .

S a m o d o p a d n o s t , uznositost , umišl jenost

ne dopuš ta ju da se prepoznaju vlastite granice i s labosti ,

da se one prihvate i da se s n j ima živi.

Čov jek pot i skuje i prikriva svoju malenost

iza fasade preuzetnost i , iza demonstrac i je moć i ,

iza raskoši izložene s v a k o m e na uvid.

Iz svoje slabosti i nevjernosti

stvara teoriju, ideologi ju,

čitav jedan svjetonazor.

K a k o nije u s tan ju živjeti o n a k o kako misli,

podvrgava se ideji da misli o n a k o kako živi.

O h o l o s t se opravdava lažima.

P u n o drž im do ljudi

koji pozna ju svoje slabosti i granice

i znaju s n j ima strplj ivo živjeti.

J a k o ci jenim l jude koji znaju

da ne zna ju sve i to priznaju.

Ne vol im ohole l jude,

jer to n ikada nisu dobri l judi ,

i oni zas igurno nikad

neće biti dobri prijatelji.

3 1 4

20. listopada

D R Ž A T I R I J E Č

Razočaran si i o j ađen

ako netko ne održi zadanu riječ.

Ne shvaćaš kako netko može reći:

»Sutra ću s igurno platit i« ,

a mjesec ima te za t im ostavi čekati.

S m a t r a š p o d m u k l i m

ako netko svečano obeća : » Jasno, p o m o č i ću ri, budi posve miran,

neću te n ipoš to ostaviti na c jedi lu« , a zat im netragom nestane.

Imaš pravo k a d to smatraš s t rašnim.

K a m o ćemo doći ako se više

ne m o ž e m o pouzdat i u zadanu riječ,

ako se i prisega tako lako prekrši.

S jećaš li se još š to si tada,

na dan svoga v jenčanja , obećao?

A što je od toga ostalo?

Pogledaj svoj vjenčani prsten,

znak ljubavi i neraskidive vjernosti .

Ne peče l i taj prsten na tvom prstu

ako si nevjeran?

Ta rekao si »da«.

I nisi tada lagao, zar ne?

3 1 5

O P H O Đ E N J E S L J U D I M A

21, listopada

Sa s tvar ima možeš postupat i nel jubazno.

D r v o možeš srušiti , g r m raskrčiti,

čašu razbiti , svoje stvati baciti u kut.

Iako boli kad netko gazi po cvijeću!

Sa s tvar ima se m o ž e postupat i na vrlo različite načine.

Ali s l jud ima se možeš ophodi t i j ed ino ako ih voliš.

Inače ćeš ih morat i ostaviti na miru .

Za suživot s l jud ima ti bi bio nesreća.

M o ž d a radiš u nekoj upravi pa vidiš s a m o papire

i ne naslućuješ n ikada iza njih neko l judsko lice.

K a d u poduzeću otvoriš usta, to se čuje

kao g u n đ a n j e i rezanje protiv potčinjenih.

Sjediš u uredu, stojiš u školi ili u trgovini

i po čitav dan nisi kadat otkriti l jude,

nego s a m o beživotne lutke

ko je želiš iskoristiti za svoju prednost .

T r a ž i čovjeka iza svakog lica.

Voli l jude, male i velike, li jepe i ružne,

duhovite i o n e bez duhovitost i ,

spretne i nespretne, uspješne i neuspješne.

T v o j a l jubav će im d o b r o doći .

Ta i s am to opažaš kad te voli netko

s k i m e si ti vezi. K a d se netko srdačno

za tebe pobr ine , sve je o d m a h drugači je .

Isto tako d o g a đ a se i d r u g i m a

koji su povezani s t o b o m .

3 1 6

Z A Š T O O N , A N E J A

22. listopada

N a što s e žališ?

M o r a š teško raditi

ili p u n o učiti?

Boli li te š togod? Ne nalaziš posla?

Premalo se možeš ostvariti?

Imaš briga s novcem? Na š to se žališ?

D a n a s s a m vidio j e d n o g čovjeka:

četrdeset mu je god ina , a neizlječivo je bolestan.

Već tri t jedna u s trašnim je bo lov ima.

Č o v j e k to ne može gledati .

Uz krevet mu b e s p o m o ć n o sjedi žena,

a k o d kuće čeka petoro djece.

Ta j me čovjek pogleda i upi ta : Zaš to?

To me je proželo do srži.

D a , zašto? Zaš to on?

Z a š t o ne ja? Zaš to ne ti?

Ni jedan učenjak, ni jedan jedini znanstvenik

ne m o ž e mi na to odgovor i t i , ni tko.

I m a m jed ino B o g a , koji svakom životu,

kroz trpljenje i smrt , da je s m i s a o i cil j ,

i koji me iznenada pita

zašto nisam zahvalan

i sretan sa svoj im zdravl jem.

3 1 7

O S T A V L J E N S A M

23. listopada

3 1 8

R A T 1 M I R

24. listopada

O p e t s m o vidjeli užasne ratne slike.

S l ike mrtvih i ranjenih, razaranje i proganjan je .

Izvjestitelji govore koliko je raketa i spal jeno,

kol iko zrakoplova stavl jeno u p o g o n ,

kol iko ok lopn ih vozila uništeno. Ri je tko se reče ko ja riječ

o l jud ima koji su sjedili u o k l o p n i m vozi l ima.

Ali zrakoplov, o k l o p n o vozilo, raketa - u ratu su oči to

m n o g o vrjedniji od čovjeka.

N e j a k i ljudi puze po tlu od straha.

U s v a k o m ratu pos to je uvijek iste žrtve:

žene i d jeca , stari i bolesni .

Prije nego izbije neki rat, on je već započeo m n o g o ranije -

u m o z g o v i m a onih koji su ops j ednut i vlašću.

Z a p o č i n j e se tragati za nepri jatel j ima.

Za l jud ima koji su drugači j i , koji drugač i je izgledaju,

drugači je govore , drugači je mis le , drugači je vjeruju.

N j i h se proglašava nepri jatel j ima. O n i su s v e m u krivi.

Sl ike o neprijatelju slikaju se na jcrn j im b o j a m a .

Tako ih ljudi m o g u mrziti , a i m o r a j u ih mrziti .

Že l i š li mir, ni jedan čovjek na svi jetu ne smi je biti tvoj

neprijatel j . Izbriši riječ »nepri jatel j« . N e m o j je više rabiti .

Z n a m , velike ratove ne m o ž e m o u trenu uklonit i iz svijeta.

Ali se m o ž e m o pobrinut i za to da prestanu

mali ratovi u našem m a l o m svijetu:

kod kuće, u obitelj i , u poduzeću , u sus jedstvu.

M a l o mjes to mira na o v o m e svijetu jest kao oaza

gd je život p o n o v n o može postati b l a g d a n o m .

3 1 9

Vel ika je bol i d u b o k jad

ako se osjećaš ostavl jenim i usaml jen im,

ako nitko na tebe ne misli ,

ako te nitko ne treba. Život ti se tada čini besmis lenim i nepravednim.

S a n j a o si o s r e tnom životu,

0 d o m u p u n o m ljubavi i topline.

S a d a je sve o k o tebe h ladno , ti si sasvim s a m .

S a m u svojoj sobi , gd je te nitko ne čeka,

s a m u svojoj kući , u kojo j te nitko ne razumije .

Os jećaš se napuš ten im, ne vrijediš više ni za š to , suvišan si.

1 zbog toga si o j ađen i ogorčen.

Z a r zaista nije m o g u ć e

probiti tu tvoju s a m o ć u ?

Zar zidovi o k o tvoga srca

mora ju postajati sve veći?

Grad i mostove! M o s t do nekog bolesnika

može za tebe biti m o s t do svjetla.

M o s t do nekog d r a g o g usaml jenog čovjeka

može za vas o b o j e biti o s lobođenje .

M o s t do neke obitelji u potrebi

može otvoriti nove vidike.

A m o s t p r e m a B o g u most je prema o n o m e

koji želi biti O t a c svim usaml jenima,

O t a c sa z latnim srcem.

25. listopada

O s u đ e n i k si na smrt . J e d i n o još ne znaš

k a d a će presuda biti izvršena. S m r t ide ukorak s t o b o m :

svakoga dana , svake noći , na sv im putov ima .

Ali sve d o k je ne osjetiš na vlas t i tome tijelu

ili je ne pogledaš izbliza k o d nekog d r a g o g čovjeka,

želiš živjeti kao da smrti i nema .

Pa ipak svakoga jutra tvoje novine d o n o s e

nov popi s mrtvih. Između redaka po jedinih č lanaka

nalaziš bez imene , žrtve rata i nasil ja, pr i rodnih nesreća,

srušenih zrakoplova. M n o g i koji g u b e svoj život na naš im

ul icama. L judi o k o j i m a tisak iscrpno izvješćuje jer su

postali ž r tvama zločina. M o ž d a i s am nosiš cvijeće na grob.

Pa ipak bježiš , i ne pomiš l ja juć i na vlastitu smrt .

S m r t je činjenica. Zatvot i t i oči ne pomaže .

Č a k može biti vrlo s p a s o n o s n o misliti na svoju smrt .

Imajući vlastitu smrt pred oč ima ,

ti vidiš bol je pravu mjeru , s tvarnu vri jednost svih stvari.

Vidiš bol je kako si malen i koliko ograničen.

Postaješ uviđavni j i , dobrohotni j i p r e m a d r u g i m a

i možeš više uživati m a l e svakodnevne radosti .

Sretnije ćeš živjeti ako pot i snutu smrt izvućeš iz podsvi jest i

i odvažiš se pogledat i je - kao smis leno i spunjenje

p lodnoga života i kao k o n a č n o prihvaćanje

u besmrtnu l jubav.

3 2 0

B E Z U Z B U Đ I V A N J A

26. listopada

Ne pravi l o m , ne uzbuđu j se ako tvoja rodbina , drugovi ,

kolege , tvoji pretpostavljeni ili pak tvoji potčinjeni imaju

pogrešaka i s labosti . S v a đ a i l jutnja , problemi i razmirice

nastaju naječešće iz vlastite kratkovidnost i . Svi p o z n a j e m o

s a m o jedan mali d io istine.

N e k o l i k o nepromiš l jenih riječi, nesreća, propus t , zatajenje -

tvoja maštovitost napuše to u strašnu katastrofu. A

uzbud ivan jem se ob i čno ne riješava ništa, najčešće šteta

posta je s a m o još veća.

Svladaj svoj bijes, ostani miran i pravedan. Sjeti se i svojih

vlastitih pogrešaka i s labost i . Mis l i š li da si idealan čovjek,

o n d a je to ne s a m o s a m o o b m a n a , nego i znak neumjerene

oholos t i .

Imaj razumijevanja za pogreške drugih . Pokušaj m n o g o toga

podni jet i i ne pravi lom. M n o g a uzbuđen ja su s a m o

nepot rebno gubl jenje vremena , p o g u b n a za srce, p o g u b n a za

p robavu i krvni tlak. Zaus tav i š li na početku tu k o b n u

nizbrdicu l o m a i izljeva gnjeva , uvijek si d o b r o pročišćen i

d o b r o raspoložen.

3 2 1

A K O S E O D V A Ž I Š P O G L E D A T I J E

27. listopada

U s v a k o m braku prije ili kasnije d o d e do kriza.

Put j e d u g , započ in je d o s a d a .

V i već d o b r o pozna jete j e d n o d r u g o

i svakoga se d a n a d o g a đ a isto.

T a k o poželite p o n e k a d i nešto d r u g o .

Postajete neraspoloženi i r avnodušn i .

Sve vam se čini prazno, bezvri jedno i h ladno .

U p a d a t e u p u s t i n j u ,

u j e d n o l i č n u , s trašnu pus t in ju .

O n i divni nekadašnj i osjećaji pritajili su se,

izgubili su svoj s ja j .

A k o tada u z m o g n e t e m a l o pričekati

i ne mis l i te : Sve je go tovo ,

ili: Bi la je to kriva o d l u k a -

A k o u z m o g n e t e biti m a l o strpljivi,

umjes to da se osvrćete za d r u g i m p a r t n e r o m

ili tražite ut jehu u tab le tama i a lkoholu -

Ako tada pričekate i os tanete vjerni

i srce v a m os tane o tvoreno i pr ivlačno,

ako b a r e m b u d e t e domiš l j a t i

i dopus t i t e partneru da ope t zaživi -

T a d a ć e j e d n o g a dana , sasv im neočekivano ,

negdje provrijeti izvor,

i u vašem će životu započeti novo vri jeme,

vri jeme oaze nakon pus t in j skog vremena .

3 2 2

O P R E Z

28. listopada

B u d i krajnje oprezan s l j u d i m a

koji govore loše o d r u g i m a .

Izvana to m o g u biti v i soko uvažena g o s p o d a

ili vrlo n jegovane d a m e ,

ali iznutra su neiskreni i nesavjesni .

Specijal izirali su se za pogre ške drug ih .

I za tvoje pogreške!

K a o stručnjaci oni točno zna ju kako se to radi,

kako mora ju ocrniti svoje žrtve

da im l judi sve povjeru ju . U tvo jo j prisutnosti

oni govore o n e k o m p o z n a n i k u ,

pri jatel ju ili čak o n e k o m č lanu obitel j i .

N e m o j i m vjerovati! O n i namjerava ju

u tvoje pri jatel jstvo ubacit i crva s u m n j e ,

čak žele unijeti nesreću i u tvoj brak.

D a n a s m o ž d a pristaješ uz n j ihovo govorenje ,

m o ž d a i surađuješ s n j ima , ali sutra ,

sutra si ti sam nj ihova žrtva.

I s a m bud i j ako oprezan u svo jem govorenju !

Prvi udarac koji netko zada je najčešće je riječ.

Z a u z d a j svoj zli jezik,

jo š bi t i m o g a o koristit i za d o b r o .

Č a k je i tvoj sus jed bolji n e g o š to misliš .

Z a t o : O d r u g i m a nikada ne govor i ništa loše!

3 2 3

T A D A Z A P O Č I N J E N O V O V R I J E M E

T V O J I P O K O J N I C I Ž I V E

29. listopada

O v i h d a n a viđaju se p o s v u d a ljudi

kako na g r o b l j i m a ureduju grobove .

D o b r o je da se ovih d a n a

u l jubavi s j e ć a m o svojih poko jn ika .

Ali dan Svih svetih i D u š n i dan pos ta ju katkad

prava trgovina , nat jecanje za najl jepši g tob ,

kad živi jo š na grobl ju

žele nadmaš i t i jedni d r u g e .

N e m o j nositi cvijeće na g t o b

s a m o za to jer to čini i tvoja sus jeda,

jer to svatko čini .

Borav i svo j im s rcem, s v o j o m d u š o m

na g r o b u svoj ih p o k o j n i k a ,

u razmiš l jan ju i t iho.

Vjeruj da tvoji pokojnic i žive!

T a d a možeš s n j ima razgovarati.

T a d a nećeš stajati pred m r a č n i m z i d o m

srca p u n o g žalosti ,

m o ž d a oča jan , u n i j emoj srdžbi .

T v o j i pokojnic i žive pred B o g o m !

O n i čeka ju na tvoj dolazak.

J e r i ti si već na p u t u do svog groba .

S a m o ne znaš kol iko je taj pu t još dalek.

Razmiš l j a j o t o m e neko vr i jeme

i nauči na g robu svojih p o k o j n i k a -

živjeti l jubazni je !

3 2 4

30. listopada

Z i v i odlaze s cvi jećem k mrtv ima .

Mje sec s tudeni p o s e b n o je povezan s miš l ju o smrti .

N o , m a l o njih m o ž e podni jet i t e misli .

O n i hoće živjeti, živjeti p u n i m p luć ima ,

iskoristiti i uživati život.

Ali š to je život a k o si već sutra mrtav?

N e m o j biti kao klaun koji zatvori oči

i ne želi išta vidjeti niti išta znati .

M i s l i jo š danas na vlastitu smrt ,

m o ž d a i prvi p u t u svo jem životu;

sjeti se da ćeš j e d n o m i s a m ,

s a m samcat , morat i ući u n o ć .

U m i r a n j e je jezivo, užasno

ako s l i jepo odlaziš u zeml ju

na ko ju nikad pri je nisi mis l io ,

o ko jo j još nikada nisi sanjao .

U m i r a n j e se d a d e lakše prihvatiti

ako si nauč io napuštat i ,

ako si se otvorio tajni

ko ja te čeka posl i je smrt i .

A k o možeš vjerovati d a posto j i B o g

koji te l jubi , ne s a m o kad živiš,

nego još više kad umreš ,

tada u m i r a n j e znač i :

vratiti se k O c u , kao dijete,

vratiti se u zeml ju gd je je sve d o b r o .

3 2 5

M I S L I N A T O D A Ć E Š U M R I J E T I

O T V O R E N A V R A T A

31. listopada

M i s l i na svoje p o k o j n e i slušaj ih!

N e m o j se sada baviti

s a m o bi jel im k r i z a n t e m a m a .

O v i h dana govore pokojnic i .

Tu je netko ušao u jedan drugi svijet,

netko koga s i ht io zadržati o b j e m a r u k a m a .

Zakl in jao si, p lakao , mol io ,

ali ništa nije p o m o g l o .

M o ž d a si sasv im ogorčen?

Ali taj dragi poko jn ik , ta draga poko jn ica m o l e te:

Predaj se, smiri se , počini ! Poslušaj nas , mrtve!

M o ž d a s cvi jećem u r u k a m a stojiš na g robu nekoga

tko je u m r o prerano , s lomljen od briga.

I m a majk i ko je o d u prerano jer su im odras la djeca

zagorči la ž ivot nezahvalnošću i bezdušnošću .

M i r n o se isplači na g robu ako s i prekasno d o š a o

s cvi jećem i s m a l o l jubavi.

Ali ćuj ! I ovi pokojnic i govore

o praštanju i miru !

Za sve koji v jeruju i l jube

g rob nije za tvorena rupa ,

nego otvorena vrata

u novi i ljepši život .

3 2 6

7. studenog

3 2 8

S M R T N I J E K R A J

2. studenog

G r o b l j e u s t u d e n o m . Svježe okićeni grobovi .

Mrtvi i živi zakratko za jedno na i s tome mjestu .

J edn i d ruge traže, ali jedni druge ne m o g u dohvatit i .

To je o k r u t n a d i o b a i s trašna n e m o ć .

O d j e d n o m , potišten i žalostan, pomis l i š na vlastitu smrt .

S t rah od smrt i toliko je srasla s radošću nad ž ivotom.

S m r t - n a d m o ć n i smutl j ivac .

Ušul j a se u svaki užitak,

p o t k o p a v a svaku s igurnost ,

guši organ k o j i m udišeš radost života.

N i t k o ne izlazi na kraj sa smrću .

O n a se prešućuje , pot i skuje , zaboravl ja .

Sve se svodi na pi tanje :

Je li s m r t kraj ili nije?

A k o j e s m r t kra j , tvoje umiran je dob iva tada

karakter s t rašnog sakaćenja .

A k o pak nije kraj , tvoja smrt dobiva tada

zadivl ju juće novu d imenzi ju .

S t o j i š pred a l ternat ivom: Sve ili ništa,

s m i s a o ili be smisao života,

B o g ili ne izmjerna praznina.

T a j n a života i smrt i ovisi o tajni B o g a .

B i o ti v jernik ili ne bio , želim ti s a m o j e d n o : nadu .

N a d u koja će t i do tvog pos l jednjeg daha

pružati radost nad ž ivo tom da možeš biti sretan.

3 2 9

N A D A U P O S L J E D N J U S I G U R N O S T

S t u d e n i . N u t a r n j e nas smiru je ,

tjera na razmišl janje .

Pronašli s m o m n o g o š t o da spa s imo na s m r t bolesne.

U l j e p š a v a m o svoje s tanove

i z n a m o j ako d o b r o jesti.

U životu se o s j e ć a m o tako sigurni

kao da n ikada neće doći kra j .

N o , to j e velika s a m o o b m a n a .

Svaki dan s l u š a m o o s m r t n i m n e z g o d a m a .

U našo j okolini ima prijatelja, dobr ih poznan ika

koji su teško bolesni i umiru .

O d smrt i , ko j a n i k o g a n e štedi,

m o r a m o naučit i živjeti.

S t o i m a svoju vr i jednost pr i l ikom umiranja ,

ima svoju vr i jednost i u životu.

Na primjer, pri jatel jstvo i l jubav.

T k o j e b io vol jen,

tko je doživio ist insko pri jatel jstvo,

taj može zahvalno umri jet i ,

jer mu je život b io li jep.

T k o vjeruje, tko zna d a g a B o g l jubi ,

tko sebe shvaća B o ž j i m pri jate l jem,

može živjeti i umri jet i p u n n a d e

u pos l jednju s igurnost .

D R Ž I S E N A D E

3. studenog

Svaki dan , svaki sat, po se l ima i g r a d o v i m a ,

u k l in ikama ili negdje uz rubove ulica,

p o s v u d a na svi jetu: l judi koji u na jdubl jo j nevolji

r u k a m a zakri l juju svoje lice,

pada ju u jecaj z b o g tako nesnosnog trpl jenja,

preneraženo plaću zbog neumol j ive smrt i .

Z a š t o tolika bol , zašto toliko trpljenja?

Zaš to rak? Z a š t o p r o m e t n e nesreće?

Zaš to hendikepiranost?

Z a š t o ćovjek m o r a umrijeti u proljeće života? Zaš to?

K o g a želiš pitati? Znanos t ? O n a će t i m o ž d a

moć i u tančine protumač i t i uzroke bolesti i smrt i .

Ali š to ćeš s takvim o d g o v o r o m ?

K a d razmišl jaš o p o k o j n i m a , o svojoj vlastitoj smrt i ,

o trpl jenju nevinih, nailaziš na ta jnu.

Možeš pokušat i ne misliti na n ju , zaboravit i .

Pa ipak će za svakoga od nas doći trenutak

kad ć e m o morat i u noć . K a d bih se barem u ona j čas

m o g a o pomol i t i B o g u . Kad bih m u m o g a o doviknut i :

Z a š t o gasiš s u n c a koja s i s am zapalio?

T a d a b ih , n a d a m se , srcem kušao stvari

koje r a z u m o m ne m o g u dokuči t i .

B o g je l jubav. On l jubi tebe i o n e ko je t i voliš.

Sjeti se toga na g robu svojih pokojnika .

Drži se nade da ćeš i ti umrijeti

da zauvijek živiš u l jubavi.

3 3 0

P O S T O J I Š Z A R A D O S T

4. studenog

Tvoje oči pos to je za svjetlo,

za bjelinu sni jega, za zelenilo prol jeća,

za sivilo oblaka i za plavetni lo neba,

za zvijezde u noći i za nevjero jatno č u d o

da je o k o tebe toliko divnih l judi .

Tvoja usta pos to je za riječ,

za svaku dobru riječ na koju netko drugi čeka.

I voje usne pos to je za po l jubac , a tvoje ruke

za nježnost i utjehu i zato da s i r o m a h u d a d n u kruha.

T v o j e noge pos to je za put koji vodi k o n i m a koji trpe.

T v o j e srce postoj i za l jubav, za top l inu ,

za one koji su usamljeni , napušteni ,

koji žive u hladnoći .

T v o j e tijelo postoj i da se približiš d r u g i m a .

Bez tijela t i nisi n igd je . Sve i m a svoj dubok i smisao .

Zašto onda nisi sretan?

Z a r su ti oči zatvorene?

Z a r su t i usta p u n a gorčine?

Z a r tvoje ruke m o g u s a m o uzimati?

Ili ti se srce osušilo?

Stvoren si za radost.

Ne postoj iš zato da hodaš oko lo

mrzovol jasta lica

i povri jeđena srca, ko je ne prašta .

Stvoren si za radost.

3 3 1

5. studenog

P r e m a l o p a z i m o na sasv im jednos tavne stvari života,

na sasv im ob ične činjenice svakoga dana .

O n e ne izgledaju velike upravo zato jer su tako obične :

u jutro ustati i uvečer poći spavat i ;

za jednički jesti, biti z a j edno s r o d b i n o m , pri jatel j ima;

učiniti nešto č e m u će se drugi veseliti.

Sve to, s a m o a k o se m a l o više na to pazi ,

može postati doživljaj koji usrećuje.

M o r a m o imati više smis la za te j ednos tavne stvari,

ko j e su zapravo po sebi razumlj ive:

za srdačnost , za nak lonos t p r e m a bl ižnjemu,

za brigu o k o l judi koji nas trebaju.

Pažnja za m a l e stvari m o ž e biti tako važna

za to š to se u n ju m o ž e uložiti tol iko l jubavi.

Z a š t o ne možeš biti oduševl jen d j e c o m ko ja se igraju?

D j e c a m o g u mudr i j a še izbaciti iz takta

i pokazati da u ž ivotu ne m o r a sve biti problem.

J e d n o s t a v n e stvari - to je taj obični život svakoga dana ,

život s r ados t ima i zas ićenošću, s n a d a m a i razočaranj ima,

kako ih svatko doživljava.

J ednos tavne stvari predavati dal je - to su jednostavni

znakovi privrženosti l j u d i m a u našoj blizini.

M o ž d a neznatne, ali j ako d je lotvorne geste

koje čine da sunce sja svaki dan iznova.

3 3 2

6. studenog

3 3 3

N I Š T A N E Č I N I T I , S A M O P U S T I T I

M o ž d a s i u stisci, i m a š j ako p u n o posla .

M o ž d a t i je život jurn java , pun uzbuđenja .

A m o ž d a i nemaš tol iko pos la ,

a g lava ti je ipak p u n a briga.

Pog leda jmo kako bi to bi lo lakše.

D o p u s t i da ti se rekne nekol iko stvari

ko je d o n o s e unutarnj i mir i duševno zdravlje,

a pr i tom ti ne mora š ništa činiti ,

nego s a m o pustit i da se z b u d e .

N e mora š neprestano kritizirati stvari

k o d koj ih ništa ne možeš izmijeniti .

N e m o r a š z b o g svake s i tnice napuštat i kuću

ili koristiti d ruge kao g r o m o b r a n za svoju l jutnju.

N i k a d a n i k o g a ne smi ješ ozloglašavati i povri jedit i ,

p o g o t o v o ne u pr i sutnost i trećega.

Ne smi ješ nepres tano govorit i o svo j im bolest ima,

o svo j im br igama i svo j im tegobama .

Ne m o r a j u svi o d m a h osjetiti

da si loše raspoložen.

Ne smi ješ ostavljati upal jen televizor

ako netko želi s t o b o m razgovarati .

A k o dopuš ta š da se sve to z b u d e , opazit ćeš:

Preostaje t i j ako m n o g o vremena da krupne tvari

u tvom srcu pos tanu tako us i tnjene

da se tu ope t u z m o g n e zasaditi nekol iko cvjetova.

S A S V I M J E D N O S T A V N E S T V A R I Ž I V O T A

L J U B A V J E V I N O Ž I V O T A

7. studenog

Ako n e k o m e nešto daješ , daj s l jubavl ju.

A k o daješ bez l jubavi - s a m o zato jer to tako spada ,

jer drugači je ne znaš ili se ne usuđu ješ —

davanje tada ne donos i radosti , ne dovodi do slavlja.

Č u o s am j e d n u l i jepu kinesku p r i s p o d o b u ,

no ko ja bi isto tako d o b r o m o g l a potjecati i iz naše sredine.

N e t k o je ht io slaviti svadbu pa je z amol io sve prijatelje

da d o d u na slavlje i sa s o b o m ponesu vina.

To v ino trebalo je izliti u veliku p o s u d u ,

da bi svatko p i o od svačijega vina.

K a d je slavlje započelo , nastade m u č n a tišina.

Ustanovl jeno je : U posudi nije bi lo ništa d rugo os im vode .

Svatko je mis l io kako s a m o on ulijeva v o d u u vino

i kako to , pored tol ikog vina, n i tko neće ni primijetit i .

U p r a v o tako ni život, kad netko ne da je s l jubavlju,

ne m o ž e postat i b l a g d a n o m . Egoist i ne m o g u slaviti.

O n i m o g u p o s v u d a izvući s a m o nešto za sebe.

Možeš dat i o n o najbol je i najfinije, ali ako daješ

bez l jubavi , to ne donos i nikakve radosti .

To neće biti slavlje i neće te približiti d rug ima .

V i n o , d a n o bez l jubavi , pos ta t će za druge voda .

A tko iz l jubavi da je , makar i s a m o čašu vode ,

uvijek da je više od vode , on da je i ljubav.

L jubav je v ino života.

Po l jubavi on može postati b l a g d a n o m .

3 3 4

8. studenog

3 3 5

N A D M E T A N J E Z A PRVA M J E S T A

Že l i š li u druš tvu obnašat i važnu s lužbu,

čini to u d u h u služenja. Želiš li preuzeti odgovornos t

u j a v n o m životu i pol i t ic i , čini to iz l jubavi

p r e m a l jud ima , pri je svega p r e m a s lab ima.

Z n a m : A k o imaš m n o g o novaca i visok položaj ,

poznat si i čuven i sjediš u p r v o m e redu.

M n o g i se za tebe zan imaju i natječu se da pr idobi ju

tvoju naklonost . Ali ako nemaš novaca niti si na ikakvu

položaju, nisi ni važan, ne vri jediš, ti si ništica.

Ne vide te, ostavljat će te da stojiš - z n a m .

Tu j e u na šem društvu nešto temel j i to naopako .

O v o n a d m e t a n j e za prva mjesta , za najveći d o h o d a k

i najbol je pozici je u društvu dolazi u osnovi

od čovjekova poriva za o n i m više, od nezasitne težnje

da ima više, pa i više ut jecaja i vlasti nad d r u g i m a ,

od j e d n o g prikrivenog obl ika agresije.

Ž e l i m o l i da ovo društvo pos tane drugači je ,

m o r a m o se pobr inut i da u veliki m e h a n i z a m

zupčanika k o n a č n o z a s a d i m o srce.

Politički izbori trebaju uvijek biti pokuša j

da se dob i j e više l judi za o d g o v o r n e javne zadatke , l judi

s p o s o b n i h , čestitih, nekoristol jubivih. L judi sa s rcem.

Ali m o ž d a to već i s a m možeš učiniti

za naše bolesno društvo: unijeti u nj svoje srce.

9. studenog

I m a j ako m n o g o dobr ih li ječnika, Bogu hvala.

L jud i koji zna ju da je n j ihovo zvanje poziv,

koji su svjesni da svaki put ima ju posla

s posve konkre tn im č o v j e k o m u potrebi ,

s bolesnim koji k o d njih oča jan traži p o m o ć .

M n o g i imaju o doktoru vrlo visoko mišl jenje.

No ta se idealna slika razbija

i posta je s t rašno razočaranje

ako l judi pr imi jete : D o k t o r koji stoji uz bolesnika

s a m o je čovjek koji misli prije svega na vlastite interese,

čovjek koji se želi u s a m o nekol iko g o d i n a j ako obogat i t i ,

koji i m a d o d u š e ruke za istraživanje i l i ječenje

i za p r iman je honorara kao naknadu za to,

ali n e m a srca za pa tn ike u nevolji .

D o k t o r ove vrste posta je krivac

za naj jadnij i ob l ik pl jačke koji postoj i ,

a to je : iskoristiti nevolju bližnjega.

S t o g a poš tu j d o b r a l i ječnika,

nosi ga na rukama .

I m a još m n o g o dobr ih li ječnika, mlad ih i starih.

N j i m a zaista nije lako.

O n i te neće ostaviti na c jedi lu.

N e m o j ni ti njih ostaviti na cjedilu.

3 3 6

N I K A K V O J A M S T V O

10. studenog

I m a neoženjenih koji misle :

da s a m oženjen,

b io bih m n o g o sretniji .

I m a oženjenih koji misle :

da se barem nisam nikad oženio ,

b io bih pošteđen svega tog gnjeva.

S r e ć a nije m o n o p o l

j e d n o g a ili d r u g o g a stanja u ž ivotu.

Vjenčani list nije nikakvo j a m s t v o

za čov jekovu sreću.

A k o si neoženjen, ne mora š misliti

da će t i sreća na dan v jenčanja

biti p redana u n e k o m paket iću.

A ako si oženjen, ne mora š mislit i

da bi ope t b io na sunčano j strani

tek o n d a kad bi se lišio v j enčanog prstena.

Ž e l i š li, b io oženjen ili ne,

biti istinski sretan, pogleda j svakoga jutra

š to imaš u ruci, reci za to hvala,

a zat im usreći nekog čovjeka.

Bud i sretan z b o g sreće drugoga .

S tvarno nesretan bit ćeš j e d i n o

a k o se budeš više br inuo za je lo, za novac,

za o n o za č i m e p o ž u d n o težiš

nego za svoj duh i za svoje srce.

3 3 7

I D E A L N A S L I K A I R A Z O Č A R A N J E

P R S T E N

11. studenog

Pogleda j malo svoj v jenčani prsten.

Ili si ga izgubio, bacio?

Sjeti se o n o g prvog dana .

N i j e li ti srce lupa lo , ni je li ti glas podrhtavao

kad si stavljao prsten na prst

svoga ž ivotnog partnera i govor io :

»Primi ovaj prsten u znak m o j e ljubavi i vjernosti«?

S jećaš li se još tih osjećaja?

Ili se sve već sasv im ugasilo?

Zar od ljubavi i vjernosti nije ostalo više ništa?

Zar nije preostalo ništa d r u g o os im pepela razočaranja?

N a d i vremena, razmisli još j e d n o m o svemu.

Ne stavljaj glavu u pi jesak, postavi si p i tanje :

K a k o je s m o j o m ljubavi i vjernosti?

L judi m o g u zatajiti .

L jubav i vjernost m o g u zapasti u oluju .

A k o j e z b o g l u d o g ponašan ja s loml jeno jedinstvo

i u vaš je život ušla noć ,

postoj i s a m o jedan izlaz do svjetla: Oproš ten je !

A k o sve nije nepopravl j ivo razoreno,

tada j e d n o d r u g o m e stavite p o n o v n o prsten

s o n i m istim r i ječima kao i prvi put.

Pravi životni partner možeš biti j ed ino tada

ako si vjeran partner u l jubavi.

3 3 8

K A K O J E T O M O G U Ć E

12. studenog

Z a j e d n o živjeti nije tako lako

ni o n d a kad se dvoje u z a j a m n o voli .

Ne stvaraj iluzije. Sebe i d r u g o g a

nikada nećeš sasvim shvatiti .

D r u g i će činiti stvari za ko je ti kažeš:

K a k o je to m o g u ć e !

Ka tkad ćeš s a m o m e sebi biti zagonetka

i misliti : K a k o s a m s a m o m o g a o učiniti tako nešto!

U početku j e d n o d r u g o nosi na r u k a m a ,

puni oduševl jenja i bez briga.

T a d a biva da dvo je podnese j e d n o d r u g o ,

a na kra ju se m o r a boriti za ljubav.

N a k o n svakog razilaženja doživljava se

o n o htjeti a ipak ne moći,

n e m o ć i bol .

H t j e t i razgovarati - a riječ ne navire na usne.

Htjet i pomi lovat i - a ruka je ukočena .

Htjet i se o smjehnut i - a lice se pretvara u gr imasu .

Htjet i zagrliti - a sjediš tu kao k o m a d drveta.

Ht jet i oprost i t i - a još govoriš : Z a š t o si to učinio?

N a u č i se živjeti sa s o b o m i s d r u g i m a

i prihvaćati m n o g e stvari i ne shvaćajući .

Nauč i se živjeti sa s rećom,

koja se sastoji od m n o g o di jelova,

a jedan je uvijek prekratak.

3 3 9

73. studenog

To j e d ivno : Bici čovjek, živjeti!

Biti j ednos tavan čovjek, gledati uvis, diviti se ob l ac ima ,

promatrat i cvijet, motri t i zvijezde u noći .

Biti p o p u t d jece , smijat i se, igrati, sanjati .

Radit i , vol jeti , biti zadovol jan: svaki dan b lagdan.

J e d n o s t a v n o živjeti, biti dobar , ne htjeti sve imati .

Ne biti zavidan, surađivati , ne jadati se ni kukat i .

Pomagat i , tješiti, biti tu kad me netko treba.

J e d n o s t a v n o jer si čovjek, bližnji, jer živiš.

Z n a š l i za o p a s n o s t koja danas prijeti?

Sve m o r a d o b r o funkcionirat i , sve se m o r a isplatiti.

Ko l iko to stoj i , č e m u to korist i , što to donos i?

Proračunava se ostvarenje , ci jene, učinak, produkt ivnos t .

R a č u n a se, sve m o r a ići brzo, n e m a vremena.

A zaboravl ja se da se l jepota života m o ž e naći

u t renucima kad se ne računa,

kad si j e d n o s t a v n o čovjek, sretan š to živiš.

L j u d i žive sve duže , ali ne uvijek i radosni je .

O n i još uvijek mis le kako je čovjekova sreća:

m n o g o imat i , sve uživati, š to je m o g u ć e duže živjeti.

K a k o je m o g u ć e biti tako g lup !

Čov ječe , o d u p r i se o v o m u ! Ti nisi s troj , t i s i više

od svoje funkci je , svog zvanja , svog pos la , svog ostvarenja.

Ti s i pona jpr i j e čovjek, da živiš, da se smiješ , da l jubiš ,

da j e d n o s t a v n o budeš dobar čovjek, b lagdan za druge .

3 4 0

R E Z U L T A T I S T R A Ž I V A N J A

14. studenog

Ž e l i š l i biti sretan, rado ostatjeti?

0 t o m e ti želim nešto ispričati .

Nek i učenjak istraživao život stot inu pedesetoro l judi

koji su živjeli više od stot inu godina .

H t i o je znati razloge za to , te je pronašao :

ovi l judi živjeli su tako d u g o i zadovol jno

jer su rado radili ;

jer su umjereno pili i jeli;

jer su se p u n o smijal i ;

jer su išli r ano spavati i rano ustajali;

jer nisu m n o g o mozgal i ,

pos jedoval i su j ako o p u š t e n u narav

1 veliko povjerenje u B o g a .

Od toga m o ž e m o i mi učiti! Rad i š l i rado?

Jesi li umjeren u jelu i piću?

Da li se rado smiješ ili si neprestano zabrinut?

Vjeruješ li u Boga?

Trebao bi p o n o v n o steći odvažnost

m i r o m i srećom one crnkin je , Afr ikanke

koja reče:

» K a d radim, rad im n a p o r n o ;

kad s j ed im, s j ed im u d o b n o ;

kad razmiš l jam, zasp im!«

N e m o j svoju sreću tražiti predaleko.

3 4 1

J E D N O S T A V N O B I T I Č O V J E K

P O B R I N I S E Z A N J I H

15. studenog

S to l j eć ima je s t rahopoš tovan je

pred o c e m i m a j k o m bio znak kulture.

Možeš izvana biti vrlo kultiviran,

u svo jem odi jevanju , u nas tupu , u govorenju ,

ali ako svoje roditelje ostaviš na c jedi lu,

ti si u biti - barbarin.

A k o još imaš oca i ma jku ,

budi p r e m a n j ima dobar, pobrini se za njih!

Pogotovo ako su stari

i imaju poteškoća sa svoj im zdravl jem.

O n i su te nosili kroz jutro života.

Ti mora š nj ih, s l jubavl ju, kol iko je to g o d m o g u ć e ,

nositi kroz večer života.

A k o ti o tac i ma jka pos tanu preteški,

onda imaj hrabrosti izračunati .

Ko l iko si d u g o živio na nj ihov račun,

koliko su ti puta dali jesti,

obukl i te, i ko l iko su noći

zbog tebe probdje l i .

S a d a j e još uvijek vr i jeme

da im pokažeš svoju ljubav.

N e m o j d u g o čekati , inače ćeš kasni je

na nj ihovu g r o b u praviti kazalište.

3 4 2

S T A R I R O D I T E L J I

16. studenog

Sjećaš li se još oca i majke? Poznaješ li jo š to dvoje l judi

koji su te postavili u ovaj neobični svijet?

M o ž d a su već o d a v n o umrl i .

M o ž d a ti je p o m a l o teško

š to su pos l jednj ih g o d i n a svoga života

imali od tebe tako m a l o .

M o ž d a još uvijek žive. T a d a bih te zap i tao :

K o j e mjes to oni s tvarno zauz ima ju k o d tebe?

Ne u tvojoj kući , nego u tvo jem srcu?

Razgovaraš li više o n j ima nego s n j ima?

O n j ihovim bolest ima, n j ihovim s t a r o m o d n i m pog led ima ,

0 n j ihovoj penziji , s tanu i o s iguran ju?

Postupaš l i p r e m a n j ima k a o p r e m a l j u d i m a

koji više ne idu ukorak, koji su otpisani?

M o ž d a misliš da su d o b r o zbrinut i

1 da za svaki blagdan dob i ju po s tručak cvijeća?

Pa ipak, n j ima nedosta je sve a k o ne os jete

tvoju l jubav i tvoju zahvalnost .

A k o im nedosta je tvoje srce, tvoje pri jatel jstvo.

Za svoje stare roditelje mora š pri je svega imati srca.

O n i m o ž d a više d o b r o ne vide i ne ču ju ,

ali j ako d o b r o os jećaju tvoje srce.

N j i h o v a je sreća u tvo j im r u k a m a .

3 4 3

17. studenog

3 4 4

18. studenog

K a d d o đ e m o u dodir s l j u d i m a i n j ihov im nevol jama,

često i m a m o osjećaj da s m o upali u džunglu ,

g d j e se l judi l ome , gd je se j ednos tavno gnječe.

M o d e r n i barbari m o g u sjediti u f inim uredima.

O n i potp i su ju , ruke im nisu uprl jane.

O n i imaju svoje oružje u trezoru.

U p o s l o v n o m svijetu i svijetu financija ima upravo gangstera

koji nemi lo s rdno o t ima ju od neukih , nejakih, slabih.

U svi jetu bolesnih, hendikepiranih , on ih koji su potrebni

njege, u svijetu ljudi koji su učinili neki krivi korak,

u svi jetu l judi koji sami sebi ne m o g u p o m o ć i

i p o t p u n o su izloženi d r u g i m a , i u t o m se svijetu može

dogod i t i pl jačka, ko ja je isto tako odvra tna kao i o n a u

svi jetu gospodars tva .

L j u d i koji su u velikoj b e s p o m o ć n o s t i kra jnje su osjetljivi.

Z a t o je poh lepa u o d n o s u na njih p o s e b n o odvratna stvar.

Bogati t i se na nevolji drugih nečovječno je .

K a d dođeš u o d n o s s nekim s lab im,

p rednos t m o r a imati ljubav, a ne novac .

A k o je tvoje zvanje briga za bližnje koji trpe,

mora š najpri je vidjeti n j ihovo trpl jenje

i n j ihovu nevol ju, te ih voljeti.

S luženje j e ovd je m n o g o važnije od zarade.

T k o tu misli iskl jučivo na zaradu,

pos ta t će krivac za o sob i to s r amotan obl ik pl jačke.

3 4 5

G D J E J E S L U Ž E N J E V A Ž N I J E O D Z A R A D E B L A G O S L O V J E D N O G S T A R C A

K a d g l e d a m tolike stare l jude , požel im im

da osjete m n o g o prijateljstva i da srcem

m o g u izgovarati ovaj »Blagos lov j ednog statca«

(Esther M a r y Walker) :

»Blagos lov l jeni koji razumiju da mi noge

ne m o g u više koračati d o b r o

i da su mi ruke postale drhtave.

Blagoslovl jeni koji shvaćaju da mi uši

s m u k o m razabiru riječi.

Blagoslovl jeni koji kao da prihvaćaju

m o j oslabl jeni v id i t romi d u h .

Blagoslovl jeni koji su odvratili oči

kada s am jutros prevrnuo svoju kavu.

Blagoslovl jeni koji se sa smi j e škom zaustavl ja ju

da b i t renutak pročavrljali sa m n o m .

Blagoslovl jeni koji nikada ne kažu:

' D a n a s ste to već dvaput ispričali. '

Blagoslovl jeni koji g ledaju u meni biće

d o s t o j n o l jubavi i poš tovanja , a ne napuš tenog starca.

Blagoslovl jeni koji p o g a đ a j u da n e m a m

više snage nosit i svoj križ.

Blagoslovl jeni koji svo jom l jubavlju

zas laduju dane š to mi još preostaju

na o v o m pos l j edn jem putu k Očevo j kući.«

(AJfons D e e k e n , Lijepo je biti star, str. 7 ) .

V R A T A U N E B O

19. studenog

U s t u d e n o m e mi s l imo na svoje poko jn ike .

A jesi li ikada razmišl jao o svojoj vlastitoj smrti?

Je l i s m r t za tebe utvara

pred k o j o m najradi je zatvaraš oči?

N e š t o užasno, horor-misao od ko je ti se ježi koža?

Ne umireš rado - ni ja.

Pa ipak može p o m i s a o na s m r t

biti za nas vrlo spa sonosna . Zamis l i , rec imo,

da ćeš za četvrt sata umri jet i

i sada mora š posl jednj i pu t

pogledat i na svoj život.

Polazeći od smrti

sve vidiš m n o g o jasnije.

Otkr ivaš da su m n o g e stvari,

o k o koj ih si se još jučer i danas spor io ,

bile pri l ično nevažne ili sasv im besmis lene.

Misleći na smrt , ti ćeš živjeti

m n o g o mirni je , m n o g o bol je , s m a n j e briga

i - š to je neobično - m n o g o radosni je .

Ali ako si se sasvim predao

svijetu novca i užitka,

smrt je tada, dakako , katastrofa.

Živi rado i živi d o b r o , provodi dobar život.

S m r t će tada za tebe biti vrata u nebo .

3 4 6

S T A R O I B U D U Ć N O S T

20. studenog

Riješ i t i se starih stvari ko je više ne služe n ičemu.

O s l o b o d i t i se tereta s taroga

koji pritišće novi život i ne da razviti se.

Bud i napredan , čovjek koji živi i misli na budućnos t ,

koji nije zali jepljen na s taro i ne raznježuje se o n i m

što je prošlo . To treba otklonit i i očistiti pli jesan.

A l i ne čini to, m o l i m te, kao m o d e r n i fanatici

koji su najpri je sve poruši l i . N j i m a nedosta je svaki

promiš l jeni sud , svaki osjećaj odg ovornos t i .

N j i h o v a kritika nije ništa d r u g o nego d u h protivljenja.

N j i m a i nije stalo do reforme, nego do nj ihove o s o b e .

O n i p o d svaku ci jenu žele biti zapaženi i pobudi t i ugled,

doć i u novine i na televiziju.

G o s p o d i n e , o s lobodi nas re formatora

zal jubl jenih u svoje ego,

koji su se zapleti u zamršeni splet

svojih m o ž d a n i h vi juga te n a m žele ugrabiti

radost nad ž ivo tom.

D a j n a m ljudi koji sebe neće smatrat i tako važnima,

koji znaju do lde b i s m o stigli

da naši preci već nisu izmislili kotač ,

i koji računaju s t ime da je i jučer

cvalo cvijeće d o b r o t e i l jepote .

G o s p o d i n e , da j n a m p o u z d a n e , drage l jude,

koji će ići pred n a m a ostavl ja jući za s o b o m

trag svjetla i radosti .

3 4 7

K A D J E V R I J E M E H L A D N O

21. studenog

U s t u d e n o m e može vani

biti j ako h ladno i n e u g o d n o .

M n o g i ljudi se na to svaki dan žale.

A što činiš ti?

K a d je vr i jeme h ladno , pokaži svoje top lo srce!

Ne daj da ljudi s to je u hladnoći .

Imaš li šalicu tople kave ili čaja

za l jude koji odvoze smeće?

Leže li kod tebe dobre tople stvari u o r m a r u ,

pokrivači , puloveri , odi jela ko ja više ne oblačiš

a ko ja bi l j u d i m a u potrebi i te kako d o b r o došla?

Pogledaj ma lo uoko lo , m o ž d a tu negd je u tvojoj blizini

sjedi neki starac u svojoj sobi

i zebe od h ladnoće i samoće?

K a d je vr i jeme h ladno , pokaži svoje top lo srce!

Ali da pokažeš toplo srce,

moraš imati top lo srce.

Jer ako u tvojem srcu ne gori ljubav,

o n d a ti je stce kao i vri jeme:

j ako n e u g o d n o i h ladno.

Pobrini se dakle za topl inu -

najpri je u vlast i tom srcu.

3 4 8

22. studenog

M e d u n a m a ima j ako m n o g o bližnjih

koji su bolesni , usaml jeni , stari i napušteni

i koji čekaju na neki znak naklonost i i l jubavi ,

zahvalnosti i prijateljstva.

Za takve divne l judske os jeća je

cvijeće može biti idealan tumač .

D o k neki ljudi dob i ju cvijeće,

m o r a j u nadasve d u g o čekati - do svoje smrt i .

Cvi jeća ima za mrtve , d o k za m n o g e ,

d o k su još bili živi, nije n ikad preostao ni cvijetak.

N e k e l jude nije bilo m o g u ć e dovol jno brzo staviti u grob,

jer su smatrani nevr i jednima, suv i šn ima,

i to gd jekad u kući vlastite djece.

J e d n o m sam negdje proči tao

kako mrtva ma jka govori svo jem djetetu:

»Ležala s a m p o k o p a n a i čula k a k o dolaziš .

I m a o si uza se nekol iko ruža.

S tav io si ih na rub m o j e g a g roba ,

a ja s a m pomisl i la : da s i mi barem dok sam bila živa

d o n i o nekad ružu, j e d n u jedinu ružu,

ili nekol iko cvjetova s l ivade,

kako bih bila sretna!«

Z a t o ne čekaj s cvi jećem do p o k o p a .

D a j da cvijeće tvoje privrženosti i l jubavi ,

tvoje zahvalnosti i pri jatel jstva cvate sada.

3 4 9

N E K A T V O J E C V I J E Ć E S A D A C V A T E

23. studenog

R a n o ujutro. N e k o g a pogaz io vlak.

V lakovoda kaže da je čovjek, sasvim nenadano ,

stao na tračnice i bac io se p o d vlak.

Zaš to je taj čovjek poželio umrijeti?

Zar mu je život b io tolik teret

da ga se je želio os lobodi t i bacajući se pod vlak?

B o ž e , za tebe su dani i noći možda

puni takvih gost i ju koji na sve m o g u ć e načine

žele pobjeći od m u k e života. Budi dobar prema nj ima.

Život im je nanio previše bola.

Da j svima n j ima , o v o m čovjeku također,

istinski, po tpuni život.

Taj čovjek bi jaše nepoznat , bezimen, bez papira .

N i t k o nije znao o d a k l e je.

Ali ti, Bože, ti ga m o r a š poznavati ,

jer je u tvoj dlan up i s ano i n jegovo ime.

Bruta lni , jak udarac vlaka š to jureći nailazi

čini se katkad čovjeku

kao željeno o tkupl j en je od života

koji je iz d a n a u dan pos ta j ao ne snosnom m u k o m .

Z a š t o j e jur io p o d vlak,

zašto nije potrčao k n e k o m čovjeku?

3 5 0

U B U D U Ć E V I Š E Š U T J E T I

24. studenog

I m a š velika usta? R a d o govoriš?

Brz si na osudi drugih?

U z n e m i r u j e š se zbog tuđih posrtaja?

D a , m o ž d a poznaješ sve skandale u okolici .

Z n a š tko je pokrao trgovinu.

Z n a š g d j e je u braku doš lo do l o m a ,

tko je p o b j e g a o od kuće

i tko se ope t o n a k o svojski napio .

T a d a , kad je riječ o d r u g i m a ,

govoriš p o m a l o svetačkim l icem:

» O h , pa to je strašno!«

A l i kad bi drugi znali sve o tebi,

sve, i tvoje misl i , tvoje pota jne želje,

tvoju pohlepu i svu tvoju prošlost !

M o ž d a bi zacrvenio do vrha uši ju.

Ali , B o g u hvala, tko o tebi išta znade?

O s i m j e d n o g a koji zna sve: Boga .

A on šuti .

On želi da i ti šutiš o d rug ima .

Razmis l i m a l o o t o m e i reci s a m o m e sebi:

U b u d u ć e ću o d r u g i m a šutjeti !

K a d bi drugi o meni sve znali i sv ima to rastrubili ,

ne bih se baš za t im posebno p o l a k o m i o .

3 5 1

Z A Š T O N I J E P O T R Č A O K N E K O M Č O V J E K U

I K O D K U Ć E

25. studenog

S a m o nemoj misliti da s i izvanredan, krasan t ip,

neodol j iv muškarac ili ča robna žena

jer u društvu pr i l ikom svečanog ob jeda , uz kavu,

na »veseloj« rundi uz čašu vina

znadeš s ja jno razgovarati s i s tomiš l jenicima.

N e m o j misliti da s i o sob i to uspješan

jer znadeš biti tako srdačan i šarmantan

kad si s ko l egama ili mušter i j ama .

U p o z n a j s a m o g a sebe!

D o b a r s i čovjek tek o n d a

k a d si i k o d kuće ,

i to ponajpr i je kod kuće ,

srdačan p r e m a sv ima koji s t o b o m stalno žive,

l jubazan prema n j ima i spreman im p o m o ć i .

N e zavaravaj se!

A k o te tvoj m u ž , tvoja žena, tvoja djeca,

i oni s ko j ima živiš

smatra ju nepodnoš l j iv im i nesnosn im,

n e m o j tada reći: »To ovisi o nj ima!«

Pogledaj d u b o k o u sebe.

A k o s i d o b r o d o š a o vani , k o d drugih ,

tada se pitaj sasvim iskreno:

» Jesam li i k o d kuće tako s impat ičan?«

3 5 2

S U D A Ć K E S T O L I C E

26. studenog

Iz d a n a u dan pos tav l j amo pitanje : T k o je kriv?

I uvijek isti odgovor : Krivi su drugi .

D r u g i , koji drugači je mis le ,

drugači je vjeruju, drugači je žive.

Svatko za sebe zna da je bolji i da zna bol je .

S j e d a m o na v i soku sudačku stolicu

i s visoka s u d i m o : Krivi su drugi .

T a k a v stav truje suživot l judi ,

u široj javnost i kao i u m a l o m e d o m u .

N a l a z i m o ga k o d muškaraca i žena, k o d djece i učitelja,

k o d polit ičara i novinara , u s ind ika t ima i s t rankama,

k o d po jed inaca i čitavih naroda .

N e budi tako s trog p r e m a d r u g i m a .

Pokuša j sebi zamislit i da bi se i k o d njih

m o g l o naći š t o g o d dobra .

Iznenadit ćeš se kol iko se d o b r a tu nalazi ,

d o b r a o k o j e m nisi imao p o j m a , i da su i drugi

dobr i barem tol iko kol iko i ti, m o ž d a još i bolj i .

N a j v i š e sudačkih stolica, s koj ih s v isoka s u d i m o ,

i m a kl imave noge : oholos t , g lupost ,

osvetol jubivost i nemi los rdna bezdušnos t .

Pravi naši suci bit će l judi koji su se mota l i z b o g nas

najviše odricat i , k o j i m a s m o najviše uskraćivali ,

oni m e d u n a m a koji umiru od gladi

i p o m a n j k a n j a l jubavi .

O n i imaju pravo suditi nas.

3 5 3

T O I . I K O J P T R P I J E N J A

27. studenog

Č o v j e k mi se javi telefonom i reče:

» Jutros me je m o j a žena napusti la .

S t o da radim? I m a m o dvo je djece,

treće je na putu . Že l im opet imati svoju ženu.«

To isto i k o d jedne žene, otpri l ike četrdesetih god ina .

O s a m n a e s t g o d i n a u braku, već mjesec ima napuštena .

Svi pokuša j i da privoli muža na povratak uzaludni .

Ne može dal je , na kraju je snaga.

1 ako se d o g a đ a mužev ima , tako se d o g a đ a i ženama.

Tol iko se toga lomi , neizrecivo se trpi.

B lagos tan je je ublažilo materi ja lnu bi jedu,

ali umjes to toga nastala je mora lna bijeda,

koju je još m n o g o teže podni jet i .

U seksualnošću prezas ićenom ozračju mas-medi j a

dobiva se d o j a m da je seksualni o d n o s sve i j ed ino u ljubavi.

O v d j e se stvarnost postavl ja naglavce, jer:

N i j e seksualni o d n o s temelj l jubavi,

nego je l jubav temelj seksualnog odnosa .

L jubav , istinska l jubav jest snaga koja ti p o m a ž e

da nadvladaš s a m o g a sebe da b i d r u g o m e bilo dobro .

O s t a n e š li vjeran u l jubavi, ništa nećeš izgubiti

makar m o r a o proći kroz mračni tunel.

Ne ostaneš li vjeran u l jubavi ,

možda nadeš prolazno zadovol jstvo,

ali na kraju gubi š sve.

3 5 4

U T V O J O J R U C I

28. studenog

S t v o r e n si za sreću

svojih bližnjih, prijatelja i poznanika .

O n i te trebaju. Treba ju tvoju d o b r o t u ,

tvoj o smi jeh , tvoje srce. A k o si egoističan i misliš s a m o na sebe,

o n d a si zapravo suvišan.

Č e m u živiš ako s i na teret d r u g i m a ,

iako nipošto ne bi mora lo tako biti?

A k o m o ž d a postaješ teret i s a m o m e sebi?

N e m o g u ć e j e da egoist pos tane sretan.

B u d i kao dijete,

j ednos tavan , spontan , veseo i zadovol jan.

N e bud i bačva p u n a prob lema ,

nego se rado s m i j .

Zrači svježinu i otvorenost

kao cvijet koji zasja na suncu.

Pokušaj svaki dan iznova

voljeti l jude o k o sebe

i vrlo pažlj ivo liječiti rane onih

koji p laču i koji su oča jni ,

pa i rane onih koji svoje trpl jenje

skrivaju iza maske smi ješka .

Podar i ma lo ljubavi

o n i m a koji su malo voljeni.

D i v n o je to.

Sreća drug ih je u tvojoj ruci.

3 5 5

29. studenog

3 5 6

K O L A L J U B A V I

30. studenog

1 voje je tijelo divan dar.

S v o j i m si t i jelom prisutan: vidljiv, dohvadj iv .

S v o j i m oč ima možeš se smijat i i plakati .

S v o j o m g lavom možeš mislit i , sanjati , sjećati se.

S v o j i m ust ima možeš jesti , razgovarati i pjevati.

Svo j im rukama možeš milovati , raditi , pisati.

S v o j i m srcem možeš voljeti , biti nježan, tješiti.

T v o j e tijelo je tvoja kuća na zemlj i .

T v o j e oči su tvoji ptozori u svijet.

Ti s i više od svoga tijela, ali ga se ne možeš odreći .

M o r a š se za njega d o b r o brinuti i ne razmaziti ga.

Ne da j se prisiljavati na besmis lene udobnos t i ,

da t i noge na kraju služe još j e d i n o za gas-pedalu,

a ruke za elektronske t ipke i d u g m a d .

T v o j e je tijelo p o p u t kola l jubavi .

D o b r a riječ je m o g u ć a jer i m a š usta.

B laga gesta jer imaš ruke.

L jubazan pogled jer imaš oči.

T v o j e je tijelo nosilac nježnosti .

N j e m u treba topline.

Leži li previše d u g o u h ladn jaku ,

pos ta t će ukočeno i h ladno .

Postat će stroj za je lo, za rad i spavanje .

Ž i v o t što pulsira odumr i j e t će ,

veze p r e m a d r u g i m a prestati ,

i čovjek će se mrtav srušiti na svoje vlastito ja.

3 5 7

P R I J E S V E G A N E G U B I T I H R A B R O S T I

K a k o je? D o b r o ili loše?

Izvrsno ili katastrofalno?

I m a nekol iko misli

koje bi rrebalo j ako d o b r o zapamti t i .

K a d j e d o b r o , nemoj svoje dobre d a n e

kvariti k o p k a n j e m , br igama i s t rahovima

kako će biti sutra.

Kad je loše, tada prije svega

nemoj gubit i odvažnost i .

Inače će biti jo š gore ,

i ti ćeš p o t p u n o propast i .

H r a b r o s a m o !

Hrabrošću ćeš sve nadvladati .

Kako? N i t k o to ne može reći unapri jed ,

ali uspjet ćeš.

Razmišl ja j o ono j ne baš tako g lupo j priči

0 dva miša u kanti mli jeka.

Jedan je izgubio odvažnost ,

prestao se gibati i uguš io se.

D t u g i nije prestao,

hrabro se praćakao i koprcao

dok nije nas tao k o m a d i ć maslaca .

T a k o se spasio .

U najbezizlazni j im, najcrnj im s i tuac i jama

moraš d o b r o tragati za z rakama svjetla.

1 naći ćeš ih!

Vrosinac

D A V N O P O K O P A N

1. prosinca

P U T S J E M E N A

Čovjek s tanuje u gradu . Pločica s i m e n o m .

M n o g o pločica s i m e n o m , m n o g o stanova, m n o g o kuća .

Sve p u n o l judi, l judi koje nitko ne poznaje .

Viđa ju se, stoje za jedno u dizalu. Svatko pilji preda se.

Z n a se: tu je ne tko , kao š to se zna da je tu negdje

kolac na koji se ne smi je natrčati .

Č o v j e k s tanuje u gradu . Ali grad više nije

prostor za s tanovanje gd je bi se ljudi družili .

On ne nudi topl inu i s igurnost .

J e d n o g d a n a umre čovjek na ulici.

Vreva radoznalih ko ja zaustavlja promet .

Bolnička kola odvoze mrtvaca na groblje.

Ostavl jen je u mrtvačnic i da se pričeka

netko od rodbine , prijatelja, poznanika .

Prolaze tri d a n a , prolazi čerrnaest dana . N i t k o ne dolazi.

Čovjek bijaše posve s am u gradu ,

drugi ljudi su ga o d a v n o pokopali.

Z n a m , kad uvene pos l jednje cvijeće na grobl ju,

većina mrtvih je već d a v n o zaboravl jena.

Ali te m o l i m : N e m o j biti ravnodušan

barem p r e m a živima, prije svega o n i m a

koji žive tu sasvim blizu tebe.

A k o za te l jude više nemaš oka ,

o n d a nemaš srca.

S j e m e . Velika tajna

života i umiran ja , tišine i skrovitost i .

O n o se prepušra tami zemlje ,

o n o os jeća topl inu sunca , b lagos lov kiše

O n o ne vidi ldasa, ali vjeruje u žetvu.

Put s j emena jest pu t svakog čovjeka

do p lodnost i i zrelosti .

M o r a m o ići novim putov ima :

p u t e m s jemena .

M o r a m o napust i t i pu t nasil ja,

pu t krvi i suza,

put vjere u m o ć ,

u imetak, u pravo jačega.

M o r a m o poći d u g i m p u t o v i m a ,

p u t e m d o čovječnost i m e d u l jud ima ,

p u t e m do svjetla kroz noć ,

d u g i m p u t e m d o l jubavi,

da bi procvala radost nad ž ivotom

kao šarena d u g a na nebu našega sela

ko je se zove Zeml j a .

R i j e k a započ in je izvorom,

o lu ja šu š t an jem lišća,

vatra i skrom,

ž i tno pol je nevidl j ivim s j e m e n o m .

3 6 0

DIVNI TERAPEUT

3. prosinca

V o l i m klauna: cvijeće za šeš i rom,

gomol jas t i nos na licu, hlače prevelike,

kaput predug a košul ja upadl j ivo šarena.

Klaun trči i vesla rukama ,

a da nikada pravo ne zna k a m o .

Odušev l j eno započin je , a svaki put uradi nešto krivo.

To je njegovo umi jeće : U svemu što promaši

on nalazi k o m a d i ć raja

i presretan je t im mal im u l o m k o m .

V o l i m klauna, on je divan čovjek.

On nikad ne postoj i s a m o za sebe , jer tada više i nije klaun.

On izlazi iz sebe da bi pr ipao l judima.

Ulazi u l judsku ludost

i dovodi l jude da se smi ju s a m i m a sebi.

Klaun je pravi umje tn ik života.

S a m o se on može smijati kad plaće.

A kad on plaće, l judi se smi ju .

S m i j u se do suza. Svo j im h u m o r o m

klaun je divan terapeut.

H u m o r nosi l jude kroz pus t in je života.

K a d je sve j ako žalosno, da se nitko više ne može smijat i

i sve tako bezizgledno, da se više n e m a čemu smijat i ,

h u m o r može još uvijek izmamit i smiješak.

3 6 2

T O L I K O K A Z A L I Š T A

4. prosinca

Kad neki ljudi napuste svoja četiri z ida

i p o d u m e d u l jude , oni se uspin ju

na visoko postol je , na nevidljivu pozornicu . Mis le :

S a d a će se upaliti reflektori, stajat ću obas jan sv jet lom,

svi će u m e n e gledati . I d o k sve d r u g o pred n j ima

tone u mrak, oni uživaju s ja jno svjetlo:

Pogledajte, ovo sam ja , ovdje je moje ja.

Ljud i opčinjeni s a m i m s o b o m drže sebe vel ičanstvenima.

Ne m o g u ni zamisliti da bi os im njih

bilo uopće što d r u g o vr i jedno pažnje.

N j i h o v o je miš l jenje uvijek na jpametni je ,

njihov posao najvažniji , njihov doživl ja j na jnapet i j i ,

nj ihova bolest na jgora .

K o l i k o često t i j ekom d a n a kažemo: ja? Š t o misliš?

V jeru jem, j ako b i s m o se začudili nabra jan jem

našega t i sućustruko ponav l j anog ja.

K a k o brzo s tav l j amo sebe u prvi plan

kad se o p h o d i m o s l judima.

K a k o rado u s m j e r u j e m o reflektore na sebe

kad razgovaramo s d rug ima .

T o l i k o kazališta - nije li to smi ješno?

N i j e li m n o g o jednostavni je sići s te pozornice

i ugasiti reflektore?

Sretni ć e m o biti tek kad se o s l o b o d i m o

te smi ješne j a g m e za umi š l j enom vel ič inom,

te o s t a n e m o j ednos tavno čovjek, sasvim normalan čovjek.

5. prosinca

3 6 4

6. prosinca

V j e r u j e m u b i skupa N i k o l u .

Ne u »Svetog N i k o l u « robnih kuća i prodavaonica ,

u D j e d a Božićnjaka sa svjetlećim reklamama,

koji služi s a m o zato da poveća promet .

Pravi N i k o l a je u najvećoj opasnost i

da b u d e dokrajčen rek l a mo m.

Jer reklama ubija č u d o s p o n t a n e dobro te

p r e m a svoj djeci na svijetu

na upravo brutalan način.

V j e r u j e m u b i skupa N i k o l u ,

koji već s to l jeć ima širi m e d u l jud ima

d u h d o b r o t e i l jubavi.

Šes toga pros inca je dan čuda .

Malen i kliču i plešu od radost i ,

a veliki uživaju u radosti d jece.

O v o se č u d o može dogodi t i svakoga dana ,

i ne s a m o za d jecu.

Z a t o m o l i m b i skupa N i k o l u

naočale za velike l jude,

posebne naočale,

da bi gledali ma lo m a n j e

na v l a s t i t o g , a malo više na druge :

k o d kuće , na r a d n o m mjes tu , u javnosti , posvuda .

M o l i m ga za vas -

za dar d o b r o g a srca.

3 6 5

N A O Č A L E B I S K U P A N I K O L E O T K R I T I D O B R O K O D D R U G I H

N i k o l a : sveti čovjek

koji na divan način

sprema l j u d i m a nešto d o b r o ,

i znenađujuću radost za veliko i m a l o ,

ali p o s e b n o za malene .

Vjerovati u N i k o l u znači:

vjerovati u d o b r o u d rug ima .

V jeru je š li jo š u d o b r o ,

ili sve očekuješ od svojeg s t rogog lica,

od krutih riječi, od prijetećega prsta?

Život je tako lijep ako možeš vjerovati:

M o j a žena je bol ja nego što mis l im;

m o j m u ž uopć e ne misli tako,

iako je p o n e k a d težak; moj i sus jedi ,

m o j e kolegice i kolege , moj i pretpostavljeni

imaju također m n o g o dobrih strana.

A k o ovo više ne vidiš,

onda zamol i svetoga N i k o l u

što hitni je za naočale -

da p o n o v n o možeš otkriti d o b r o .

I još nešto: Pomozi svetom Niko l i

da sve m a l o bolje podijel i .

Niko la želi dati nešto i s i romašn im l judima,

s i romašno j djeci .

Ali za to treba - upravo tebe!

DOBRA N O Ć

7. prosinca

M n o g i se žale: » N a kraju sam živaca.«

Ž i v i m o u prevelikoj jurnjavi i strci.

Izgubili s m o smi sao za opuš tenos t i t iš inu,

smisao za noć, ko ju n a m je B o g dao za odmor .

Noć i bez sna razdražuju,

a nervoza stvara nove probleme.

L j u t n j a s jeda na želudac.

Ogorčenos t ide na žuč.

Pesimizam se odražava na osjećaje.

Ov i se otrovi preko noći šire dalje

sve d o k čovjek ne pos tane sasvim kiseo,

nepodnošl j iv, neizdrživ.

A okrepl jujući san je p ropao .

Pokuša j j e d n o m pričekati do sljedećeg d a n a

da se uzrujaš. Vid je t ćeš

koliko uskipjeli bijes malo vrijedi.

J ednu noć d o b r o odspavat i ,

to rješava poneki p rob lem.

N e m o j ići spavati s o t rovom u srcu.

Misli na li jepe stvari dana .

Ispuni svoje srce povjerenjem,

razumi jevanjem, d o b r o t o m i opraš tan jem.

Ne liježi u krevet loše raspoložen.

Idi spavati srcem

koje i sutra može ope t ljubiti.

3 6 6

L J U D I D O B I V A J U K R I L A

8. prosinca

N e k i l judi nikada ne dob i ju

riječ priznanja, s rdačnu pohva lu .

R a d e najteže poslove

i svatko smatra to po sebi razuml j iv im.

Sa sv im tiho rade t isuću mal ih stvari

u kući , u uredu, u poduzeću , u udruzi .

I n ikoga nema da to vidi.

Al i a k o učine s a m o jedan krivi korak,

tada to svatko vidi.

N a b r a j a j u im se pogreške

i vješaju na pleća.

Z a t o m n o g i l judi idu tako zgrbl jeno

u društvu koje ne pita za p o u z d a n o s t i vjernost.

Z a t o se toliko ljudi os jeća

pot i š teno, iskorišteno, o tp i s ano .

N i k a k a v ih posao više ne veseli,

oni više nemaju životne radosti .

Pot iš teni ljudi

m o r a j u dobiti krila.

S kri l ima život posta je lakši.

S kri l ima sve posta je poletni je .

J e d n a riječ priznanja može dati krila.

Pohvala je kao poluga .

Pohvala od vremena do vremena ,

i l judi dobiva ju krila.

3 6 7

9. prosinca

Z n a š l i za o n u pos lov ičnu formulu 70 x 7?

Stoji u Evanđel ju , a znači :

O p r o s t i četiri s tot ine i devedeset puta!

N e m o j reći: »To je g lupost . J a opros t im j e d n o m ,

i to je više nego dovol jno . «

T v o j a l jubav p r e m a bližnjemu

najl jepša je u opraš tan ju .

L jubav prema bl ižnjemu znači dati i oprostit i .

D a j od dobro te koju pos jeduješ .

Opros t i zlo ko je ti drugi nanese.

A k o tražiš osvetu i naplatu ,

možda ćeš na trenutak biti zadovol jen.

Ali želiš li u s v o m srcu i u svojoj okolici

trajnu radost i trajni mir,

tada oprost i , oprost i ob i lno , oprost i četiri s tot ine i devedeset puta.

M r ž n j a i osveta smješ ta ju te u mrak.

Po n j ima kržljaviš d u š e v n o i tjelesno

i možeš otupjet i do brutalnost i .

To je tlo iz ko j eg izrastaju zločini .

Š t o brže oprost i š , utol iko jednostavni je .

Z a t o ne okl i jevaj : oprost i !

To ti može uštedjeti m n o g o vremena i l jutnje.

70 x 7! Budi uvijek pripravan na pomirenje .

3 6 8

P R A V A I D U Ž N O S T I

10. prosinca

D u ž n o s t i su stvari ko je mora š činiti

da bi drugi dobil i svoje pravo.

A k o nitko ne izvrši svo ju dužnost ,

n i tko neće dobit i svoje pravo.

I m a s a m o ono l iko prava kol iko i m a i dužnosti .

M o ž e se još toliko govoriti o l judskim pravima,

no dokle g o d se prešućuju l judske dužnost i ,

veličanstvena »Povelja o l judskim pravima«

za mi l i june s i romašnih , s labih i b e s p o m o ć n i h

neće ostati ništa d rugo doli k o m a d i ć papira.

K a k v u vri jednost imaju sva ta l i jepo formulirana prava

za l jude koji u m i r u od gladi zato š to drugi ne žele dijeliti?

S t o znače ova prava za d jecu koja su zanemarena, zapuštena,

koju prisil javaju na p o s a o , prost i tuci ju , nasilje

d o k država i društvo , obitelji i škole ne vrše svoju dužnost

i ne štite prava te djece?

I ražiti prava lakše je nego ispunjavati dužnost i .

Os j eća j dužnosti k o d m n o g i h je nerazvijen.

M n o g i l judi u nas ne slušaju i ne zna ju ništa o tome.

Ali prava i dužnost i m e đ u s o b n o su isprepleteni.

O d v o j e n i jedni od drug ih oni ne m o g u egzistirati.

Prava i dužnosti poč in ju se držati p o d ruku t amo

gd je l judi jedni d r u g i m a pos ta ju bližnji,

gd je l jubav posta je n o r m o m svih l judskih odnosa .

Tu nastaje mir i raste prijateljstvo.

Tu svatko rado vrši svoju dužnost .

Tu svatko dobiva svoje pravo.

3 6 9

U V I J E K P R I P R A V A N N A P O M I R E N J E

Š T E T A V R E M E N A

11. prosinca

Bojažl j ivi l judi naginju k o p k a n j u .

G u b e se u nas lućivanj ima.

M o r a j u sebe uvijek braniti .

C i n e sami sebe nesretnima.

Č e z n u za suvišnim br igama ,

uz ima ju ih na ruke, maze ih i mi lu ju .

U o p ć e ne vjeruju da bi sunce m o g l o sjati

i skrivaju se smrzavajući se u sjeni.

A l i život ne postoj i radi kopkan ja .

Za to je šteta vremena.

Č o v j e k nije za to stvoren.

S t rah od sutra dolazi uvijek jedan dan prerano.

S t rah ima m n o g o lica:

strah da ćeš biti napušten i usaml jen;

strah da ćeš zatajiti i izgubiti ;

strah od nesigurne budućnos t i ;

strah od lijeva i desna ;

strah od nasil ja, nesreće i bolesti .

Svaki strah u životu svodi se na kraju krajeva

na strah od smrti .

Jer čovjek tako čvrsto visi o ž ivotu,

napuštan je uzrokuje toliku bol .

S a m o ona j tko nauči : davati umjes to uzimati ,

napustit i umjes to čvrsto držati,

s a m o taj može živjeti s l o b o d n o , sretno i opuš teno ,

bez straha.

3 7 0

N E M O Ž E S E K U P I T I

12. prosinca

T r a ž i š društvenost , u g o d a n d o m .

Želiš opuš tenos t u opuš teno j a tmosfer i ,

da budeš veseo i sretan.

A započinješ kupovat i , jer g d j e k a d imaš više

na s v o m računu, u s v o m novčaniku nego u s v o m e srcu.

K u p u j e š li jep namješta j i kao paper je m e k a n e sagove.

K u p u j e š najnovij i televizor i s tereo-uredaje .

Postavljaš b lagu, indirektnu rasvjetu.

N a m j e š t a š garni turu za s jedenje i b lagovanje

i svoj kućni bar, sve j ako u g o d n o .

S i r o m a š n o dijete b lagostanja ,

a zašto ne izgledaš sretnije?

Z a š t o se tako ma lo smiješ ,

zašto si tako brzo na kra ju sa ž ivcima?

Z a š t o te sve to b lagostanje ostavlja

na kraju tako praznim i ne i spunjenim?

Z a t o jer su sve to s a m o mrtve stvari.

M o ž d a vrlo prakt ične i korisne,

ali n j ima ne dobivaš ni jedan g r a m ljubavi

O n o što bezuvjetno trebaš za život jest ljubav.

Ali l jubav ne možeš kupi t i .

K a d bi se l jubav m o g l a kupi t i , o n a više ne bi bila ljubav.

L jubav nastaje tako da da ješ ,

da daješ sebe č i tavim svo j im s rcem.

To je kl juč svih tvojih p r o b l e m a ,

s i romašno dijete b lagostanja .

371

O P R O S T I T I

13. prosinca

N i š t a ne opterećuje toliko kol iko ne moć i oprostit i .

N i š t a nije tako strašno kao dan i noć morati živjeti

s oštr im k a m e n o m bijesa i mržnje u srcu.

N e t k o , a možda i m n o g i l judi, nanijeli su ti neko zlo.

T v o j a najdubl ja nutr ina ukočila se p o s t u p n o od hladnoće .

Ti više nisi onaj isti. Č u d i š se s a m o m e sebi.

N i s i više tako srdačan, tako blag.

T v o j a s impat i ja pretvorila se u antipati ju.

G d j e je vladala povezanost , sada nastaje lom.

Iz prijateljstva je nastalo nepri jatel jstvo, iz l jubavi mržnja.

Ti zbog toga trpiš. Os jećaš se kao u zatvoru.

Rolete su spuštene , sve je zatvoreno.

S u n c e ostaje vani. Život postaje o lovno težak.

Ti u na jdubl jo j dubini svojega stca ćezneš za o s l o b o đ e n j e m ,

želiš prije svega biti s lobodan u svojoj nutrini.

Postoji s a m o jedan jedini put , vjeruj mi : oproštenje !

Opros t i ! To stoji j ako p u n o , ali se isplati.

Opros t i t i - to je nešto stvarateljsko.

Opros t i t i znaci probudit i novi život i novu radost.

O p r o š t e n j e čini novo m o g u ć i m , u tebi i u d rug ima .

O p r o š t e n j e je najljepši dar sada za Božić .

M o r a š često oprostit i i ne smiješ nikada brojiti kol iko.

O p r o s t i sedamdeset puta s edam, to znači nebro jeno puta ,

uvijek, jer i sam trebaš upravo toliko oproštenja .

3 7 2

14. prosinca

3 7 3

P R E D N O S T P R A Z N I H J A S L I C A

Pos lovni svijet nadomje s t io je Di je te Isusa u ja s l icama

B o ž i ć n j a k o m koji je sav okružen darovima.

Import i ran je u naše prebogato društvo blagostanja ,

jer ovd je Di je te Isus više nije k o d kuće .

D i j e t e Isus doš lo je u s i romaštvo i neimašt inu.

K o d ljudi u svratištu nije bi lo mjesta .

Ali tu bijaše zvijezda, i tu bi jahu jasle,

koje su imale prednost š to su prazne;

tako u n j ima bijaše mjes ta za Di je te .

Bi lo je tu i nekol iko pastira, mračnih e lemenata ,

ko je ljudi u gradu nisu uo pće rado viđali.

A bi jaše tu i poruka , p o r u k a mira ,

n a d e i ljubavi za l jude d o b r e volje.

B o ž i ć n j a k može p r i p o m o ć i da se napravi dobar posao ,

nakiti bož ično drvce, da se priskrbi s lasno jelo

i neobičan dar. Više od toga Bož ićn jak ne može .

Di je te Isus ima p o r u k u koja nas tjera

poraditi za bolji svijet, poruku koja n a m srce i spunja

naklonošću prema s i romašn ima , malen ima , odbačen ima .

O v i h božičnih d a n a s a m žalostan jer je toliko darova

a tako ma lo razumijevanja j ednih za druge .

L judi u svijetu su tako kruti jedni p r e m a drug ima ,

toliko je pr igušena radost nad o ta j s tvom Božića.

Ž e l i m da nadeš put do tog otajstva,

to je tajna nade , vjere i l jubavi ,

tajna svjetla u našoj tami.

U M I J E Ć E P R I H V A T I T I

15. prosinca

O v o j e vri jeme kad jedni d r u g i m a

izričemo najbol je želje

i p r i p r e m a m o darove.

Z n a š kako je d o b r o darovati

nešto n e k o m e tko se od srca

može radovati t o m daru .

V e l i k o je umi jeće i spravno darivati ,

a jo š veće umi jeće ispravno prihvatiti dar.

M o ž d a je o n o š to dobivaš dragocjenost ,

a možda tek mala sitnica.

Budi u svakom slučaju svjestan

da je pr i tom netko misl io o sebi d r a g o m čovjeku,

da je nešto brižno izabrao i spakirao

u nadi da će te t ime iznenaditi i razveseliti.

Ti nisi zaboravl jen.

S to t ine drug ih bit će zaboravljeni ,

oni nikada neće ništa dobit i ,

na njih nitko neće misliti .

Budi dalde radostan ako te netko voli

i na tebe misli . B u d i zahvalan.

A zat im da j do znan ja

da to znaš cijeniti ,

makar se radilo o sitnici.

3 7 4

S M I S A O S V I H D A R O V A

16. prosinca

Pri jatel jstvo je najljepši i na jdragocjeni j i dar,

s m i s a o svih darova što ih l judi da ju jedni drug ima .

A k o je tvoj dar znak prijateljstva,

tada ga možeš umotat i u vedro o b o j e n e papire

i povezati šarenom v r p c o m .

Ali prijateljstvo ostavi s l o b o d n i m

kao leptira koji lakih krila

leti od j e d n o g srca do d r u g o g a .

A k o leptira spakiraš ,

on više ne može letjeti.

A k o spakiraš prijateljstvo,

o n o više neće imati zraka i uguš i t će se.

Pri jatel jstvo m o r a biti s l o b o d n o , bez primisl i .

A k o misliš da ćeš l jude d a r o v i m a

prikloniti ili učiniti po s lu šn ima ,

pri jateljstvo tada umire .

A k o darovi pos tanu trgovina,

s o b a v e z o m da se na njih uzvrati d a r o m ,

prijateljstvo p r o p a d a .

D a r prijateljstva

n ikada nije velik i nikada težak.

Ne opterećuje jer ga nosi s truja s impat i j e

ko ja se prelijeva iz j e d n o g srca u d r u g o .

Darove možeš umotat i i povezati v rpcom,

prijateljstvo nikada.

3 7 5

N A J L J E P Š I B O Ž I Č N I D A R

7 7. prosinca

Živ i š li u miru , imaš li mir

s č i tavom svo jom obitel j i , sa svim l judima?

Ili si m o ž d a u svađi?

I m a li ljudi koji su te uvrijedili ,

zadali ti rane, koji su te j ako d u b o k o povrijedili?

M o ž d a tvoj vlastiti m u ž , tvoja vlastita žena?

Možda tvoj vlastiti s in, vlastita kći?

Možda netko od tvojih bližih ukućana,

netko od sasvim bliskih prijatelja?

T a d a je d u b o k o u tvojoj nutrini

otvorena rana koja boli i peče.

Z a m o l i t ću te sada nešto j ako teško.

S k o r o će Božić ,

zato to i m o g u reći: Podari oproštenje !

N e m o j o d m a h reći: »To je nemoguće .

Sve sam za njega, sve s am za nju učinio, sve d a o .

A š to je on učinio, što je o n a učinila?

Oproš ten je - ne, to nikako.«

A h , nisi d a o sve, j o š ne.

Sve ćeš dati tek kad podar i š oproštenje .

Oproš ten je je najljepši božični dar.

O n o je božanski dar.

A i sam trebaš oproš tenje .

O p r o š t e n j e m se zatvaraju sve rane,

tada l jubav može p o n o v n o procvasti .

3 7 6

D O B A R Č O V J E K

18. prosinca

Bi t i čovjek, biti dobar čovjek,

j ed ino je važno na svijetu.

Ali koga to još zanima? T k o je osjetljiv za to?

Biti dobar, to pretpostavl ja stvari ko je više nisu u trendu:

j ednos tavnos t , srdačnost , dragovol jnos t , d o b r o t u ,

pr ipravnost založiti se, nesebičnost .

U v i j e k se iznova poziva na nešto novo ,

na nov gospodats tveni poredak,

na nov socijalni sustav, ali ri jetko č u j e m nešto

o temel j ima l judskog suživota.

Veliki svijet i m a oči s a m o za velike stvari,

za stvari ko je upada ju u oči , za stvari ko je

na ljestvici vri jednosti kod m n o g i h kotiraju j ako visoko:

karijera, čast, sreća, novac.

Traže se titule, d ip lome , ostvarenja, pregalaštvo.

Traži se tehnički, znanstveni čovjek.

Po m o g u ć n o s t i imun od l judskih osjećaja ,

i m u n u o d n o s u na srce.

Računa lo ne računa srcem.

Z a š t o je u svijetu toliko strašnih nevolja?

D o b r i l judi nemaju nikakve vlasti,

a oni koji je imaju često se ponaša ju tako

kao da su d o b r a zemlje pr ivatno vlasništvo.

Ne daj se obeshrabrit i !

Postani dobar čovjek, posve dobar čovjek.

T a d a će ona j mali djelić svijeta, t a m o gd je živiš i radiš,

ipak o d m a h postati i bolji d io svijeta.

3 7 7

79. prosinca

Pozovi k sebi usaml jenoga .

Učini to s a m , ne preko neke organizaci je .

Učini to o s o b n o , j ednosravno kontaktiraj s nekim

usaml jen im, najbol je iz tvoje okol ine.

N e m o j to činiti sa s t a v o m :

Že l im ovog Božića učiniti nešto dobro .

Pozvati u saml jenoga nije jednostavno.

N i s u svi samci usaml jeni .

M o r a š razviti fin osjećaj

da otkriješ istinski u saml jenoga

i da ga ne raniš već pri p rvom kontaktu .

N i t k o ne bi ht io da se s n j im pos tupa kao s usaml jen im,

kao s nekim p r e m a k o m e mora š imati samilosti .

Pozovi usaml jenoga .

Ućini to s a m , svim srcem,

spo ntano i pun prijateljstva.

Taj pozvani može biti netko

koga je život teško p o g o d i o

te se zbog toga ne može snaći .

Pozvani može biti netko već j ako star

ili jo š sasvim m l a d a već b e s p o m o ć a n .

Pozovi usaml jenoga , ali se prije svega

svo jom pažnjom i nak lonošću pobrini

da u tvojoj blizini n i tko ne b u d e usaml jen.

3 7 8

Z A H V A L N O S T

20. prosinca

Posto j i s jećanje ko je je povezano s g l avom.

N e t k o lakše pamt i , drugi brže zaboravl ja .

A postoj i i s jećanje ko je ima m n o g o dubl je kori jenje.

Kori jeni tog s jećanja nalaze se u srcu.

L j u d i su p r e m a meni bili dobr i .

Brinuli su se za mene d o k s am još bio malen.

Pratili me d o k sam odras tao .

Hrabril i me kad mi nije bilo d o b r o .

Radoval i se kad s a m bio radostan.

Sve mi je to pričinjalo d o b r o .

M o j e srce toga ne zaboravl ja .

S jećanje srca zove se zahvalnost .

Rec i hvala, mali čovječe, za rijeku ljubavi

ko ja tiho teče svi jetom.

Zahvalit i znači shvatiti š to ti je sve d o b r a uč in jeno.

Z a r s i s a m sebi d a o očinji vid?

Z a r si s a m načinio svoje prste i ruke?

N e g d j e je ugrađena tajna l jubavi.

N e g d j e te netko nevjerojatno voli .

Zahval i t i znači sjetiti se o n o g a š to su drugi za tebe učinili.

Ne mora š biti boga t da b i bio zahvalan.

J edva što boli tol iko kol iko nezahvalnost .

O n a je najčešće izraz bezosjećajnosti i krutosti .

Nezahvalni čovjek smatra sve n o r m a l n i m i po sebi

razuml j iv im. Zahvalan čovjek pokazu je

da n jegovo srce ima d o b r o pamćen je .

3 7 9

P O Z V A T I K S E B I U S A M L J E N O G A

21. prosinca

Č U D O

B o g je l jubav za tebe i za mene ,

svakoga d a n a i svih godina .

B o g je l jubav u tebi i u meni .

I danas ona treba postati v idl j ivom i dohvat l j ivom

u dobru djelu, u srdačnosti i dobrot i ,

u razumijevanju za druge , u praštanju,

u utjesi koju d o n s o i m o .

N e živiš s a m o z a sebe.

»Svatko za sebe« — to su vrata u pakao.

T v o j a zadaća svakoga d a n a jest

ostvarivati ljubav,

l jubavi dati lice,

b io ti ministar ili pometač ulica.

Svijet m o r a po tebi postati bol j im.

I spuni zato svoj d u h , svoje srce

i svoje ruke l jubavlju.

N e m o j ostati u hladnoći ravnodušnost i ,

mržnje, o d m a z d e i osvete.

I skoraku i jedan korak iza tih tvojih z idova

i B o g će za tebe učiniti č u d o .

N i t k o to neće znati ,

ali tvoje će srce na Božić

biti p r e p u n o radosti .

3 8 0

P L O D RADOSTI

22. prosinca

B o ž i ć će.

Zaboravi sada svaku srdžbu i svaku l jutnju,

sva razočaranja i poteškoće

sa svoj im bližnjima.

Misli na mir u tvo jemu d o m u

i u tvo jemu srcu.

P o n o v n o podari oproštenje !

Jo š j e d n o m zaboravi bol ko ja t i je nanesena.

D a j da kod kuće sve ope t b u d e d o b r o .

N e m o j reći: To j e n e m o g u ć e .

N e m o j reći: O s j e ć a m se n e m o ć a n ,

tako s i romašan , tako prazan i h ladan.

D o b r o zapamti : A k o s i otvoren

kao što su otvorene s i romašne h ladne božične jaslice,

B o g će tada doći

i u tvojem srcu učiniti č u d o .

B o g će s tvo jom d o b r o m v o l j o m

zasaditi u kori jenu tvoga srca

d o b r o t u i l jubav.

T i ćeš tada brati d ivne p lodove ,

p lodove mira i radosti .

A upravo te oni usrećuju

ovih božičnih dana .

3 8 1

S V J E T L O I T O P L I N A

23. prosinca

Da za Božić budeš sretan,

ne trebaš bož ićnu puru, ni prebogato jelo i piće,

ni skupi , već ranije naručeni jelovnik u restoranu,

da bi zatim d o b i o bolove u želucu i srčani udar.

Svjetlo, mir, radost ne vise kao kuglice na bož i čnom drvcu.

Niti dolaze k tebi s pomalo sent imenta lnom g lazbom.

Božične prodavaonice , velike želje u pok lon-paket ima

ne m o g u o b lagdanu ispuniti s rećom

ni j e d n o j ed ino prazno srce.

Da ovih božičnih dana budeš sretan,

po t rebno ti je svjetlo i toplina, ne h ladno neonsko svjetlo

ni toplina električne grijalice, ako funkcionira.

Potrebno ti je svjetlo u srcu da vidiš smisao života

i toplina dragih l judi koji te vole.

U s iromaštvu i hladnoći i u krajnjoj napuštcnost i

došao je u svijet k svim l judima Netko

tko je sv im svo j im životom želio biti svjetlo i toplina.

On je svijet p o n o v n o napust io na križu.

A k o s i otvoren za ta jnu tog Čov jeka , otvoren p o p u t djeteta,

i ti ćeš primit i sv jedo i osjetiti topl inu.

M o ž d a ne os jećaš ništa, možda još ovisiš o m n o g i m

mater i ja lnim stvarima. Svako mjesto gdje si privezan lancem

djeluje kao kratki spo j .

Že l im ti ovih d a n a m n o g o svjetla u srcu,

da u s v o m e m r a k u zapališ nekol iko zvijezda,

i m n o g o topline u tebi da izvedeš l jude iz h ladnoće .

3 8 2

M I R I Z A T E B E

24. prosinca

Božić ! M i r svim l jud ima dobre volje!

M i r i tebi, tko g o d ti b io ,

š to g o d mislio i vjerovao!

Mir ! Jer i ti nosiš u dub in i svojega srca,

m o ž d a sasvim nesvjesno, neizmjernu čežnju

za izgubl jenim rajem,

čežnju za mi rom, d o b r o t o m i l jubavlju.

A k o na Božić ne tražiš ništa d r u g o

o s i m stola s j e lom i p ićem, u g o d n u gost ionicu, ma lo razonode i opi jenost i ,

tada nećeš naći mira.

Nezadovol jen , uvijek ćeš čeznuti za novim loka lom,

za nov im blagdanskim je lom, za novim už i tkom,

za n o v o m razonodom. I uvijek ćeš ostati nezadovol jen.

Uvi jek ista bol, uvijek ista glad.

T a k o nikada nećeš naći mira.

Bož ić : O s l o b o d i se

prit iska i prisile sebičnosti .

Potraži mir u dobrot i i l jubavi prema d r u g i m a -

i naći ćeš mir.

Bož ić : Bož ja l jubav neka pos t ane vidl j ivom

u tvo jem srcu i u svemu tvojem životu.

Božić : ništa o s im mira,

ništa o s im dobrote i l jubavi

sv im l jud ima na svemu svijetu!

3 8 3

G D J E B O G S T A N U J E

25. prosinca

B o ž i ć j e probo j B o g a ,

p robo j l jubavi u ovaj svijet

koji je tako mračan i hladan — sve do tvoga srca.

To je nešto si lno!

O v i h božičnih d a n a može svatko

primiti dobrotu i ljubav. T a k o i ti.

Pa bio ne z n a m kako s i romašan , prazan i hladan.

Takve su bile i jasle.

O n e su imale s a m o j e d n u prednost : bile su otvorene.

I upravo je to sve š to se od tebe traži

ovih božičnih dana : biti otvoren!

S v a k a zatvorenost jest određeni obl ik mržnje,

oblik za o n o da netko ne želi primit i .

B o g ne dolazi u mržnji , ni u poroc ima ,

ni u zad jev icama i svađi , ni u čangrizavosti ,

ni u zavisti i ogorčenost i .

B o g s tanuje j ed ino

u dobrot i čovjeka p r e m a čovjeku,

u praštanju, u pomiren ju ,

u u z a j a m n o m razumijevanju,

u srdačnosti i blagost i .

B o g je ljubav.

B o g - s tanuje li u tebi?

3 8 4

B O G S E D A D E U P O Z N A T I

26. prosinca

B o ž i ć . B o g je pos tao vidljiv na zemlji

u svakoj srdačnosti i l jubavi m e d u l jud ima .

Ali m n o g i ne razmišljaju o B o g u

i B o g a danas nerijetko proglašavaju m r t v i m .

Nas ta l a je k l ima u kojo j više n e m a potrebe

pitati o B o g u . B o g više nije u p o n u d i .

B o g je mrtav za o n e koji nisu pr ipravni

ili nisu u s tanju ljubiti ga .

Z a o n e koji m o g u ljubiti s a m o sebe ,

svoj razum, vlastito mišl jenje ,

vlastiti imetak, s v o j e g .

B o g nije mrtav. On živi, ali ga

nije lako prepoznati i povjerava se

s a m o o n i m a koji ga hoće l jubiti .

On nije B o g f i lozofa i učenih, koji

svakog stol jeća mi jenja ju o n j emu svoje mišl jenje .

B o g se d a d e upoznat i : j ednostavni , maleni ,

s i romašni , grešnici m o g u ga susresti ,

svi koji nisu umišl jeni

i koji žele sa svoga lica skinuti m a s k u oholost i .

Z a t o , dragi čovječe, skini sa sebe

svaki teret oholos t i i s a m o o p r a v d a n o s t i .

O t v o r i svoje srce i svoje ruke -

pa bile i tvrde p o p u t jasala,

s a m o neka su otvorene -

i udi u ta jnu božične l jubavi.

3 8 5

27. prosinca

Je l i protekla g o d i n a bila za tebe d o b r a godina?

Jesi li po s t ao više čovjek, bolji čovjek?

I m a o s i za to 3 6 5 dana vremena!

Osvrn i se ma lo unatrag, š to s i od toga učinio?

Jesi li donos io sunce i radost

ili žalost i bol?

Jesi li se br inuo za d r u g e

ili si s l amao nj ihovu sreću?

Tvoj život ove protekle god ine sada je , evo,

neizmjenj ivo tu, kao d o k u m e n t za vječnost,

a započin je nova nova g o d i n a , nova šansa.

3 6 5 d a n a da budeš dobar, srdačan i pripravan pomagat i .

3 6 5 d a n a da ljubiš, da šiješ sreću za druge.

Za N o v u g o d i n u se šalju i pr ima ju čestitke.

K a d b i s m o misli m n o g i h ljudi mogli nekako obasjati

ekstra-zrakama, došli b i s m o vjerojatno do rezultata:

» N o v a g o d i n a - vr i jeme m n o g o g pretvaranja!«

S a m o l jubav može ovih d a n a učiniti sve pravim i nov im.

Ne povlači se, dakle , u svoje male,

svakodnevne , samol jubive interese.

Učini novu g o d i n u g o d i n o m p u n o m šansi,

p u n o m sreće za sve tvoje bližnje

i poželi im: Sretnu N o v u god inu !

R A Z M I S L I T I N A K R A J U G O D I N E

J e d n a g o d i n a je pri kraju.

Š t o je od nje ostalo?

M o ž d a razočaranja i neuspjesi ,

g o m i l a l jutnje i si jeda kosa .

M o ž d a tiha bol u srcu

jer je sve tako brzo prošlo?

Jer je sreća koju si našao

bila tako kratka i tako krhka?

Jer t i nitko nije m o g a o p o m o ć i

da produl j i š lijepe dane i skratiš loše?

J e s i li umoran? Os jećaš li možda

po prvi put

da svaka g o d i n a odsi jeca

k o m a d i ć tvojega života?

Razmišl ja j mi rno o tome.

N e ć e škoditi

ako se o s lobodi š poneke iluzije.

Ali bila bi katastrofa

da izgubiš odvažnost i vjeru

u g o d i n u koja dolazi .

I dalje tragaj za m i r o m .

Traži neopterećenu povezanost s B o g o m .

On ti može ispuniti prazne ruke i prazno srce

d o b r o t o m i l jubavlju.

3 8 6

V R I J E M E N O V I H Š A N S I

M O J A O A Z A

29. prosinca

Z n a m da u oazi sve ovisi o vodi

i da pust in ja može procvasti i ploditi

j ed ino ako ima vode. Bez vode se sve suši , sve umire .

A k o negdje u pustinj i naideš n a v o d u ,

m o r a š ići za n j o m da nadeš izvor, oazu .

Z n a m da je čovjekova oaza u l jubavi

i da je l jubav izvor svake oaze m e d u l jud ima ,

i vjerujem da je B o g - Ljubav.

V o d a je život. L jubav je živa voda .

A k o u pustinji života naideš negdje na ljubav,

pravu ljubav, tada pod i s tom l jubavi ,

i doći ćeš do izvora svake l jubavi , do B o g a ,

velike oaze vremena i vječnosti .

B o g j e m o j a oaza. On me poziva da izidem iz pust inje

i želi mi dati da k u š a m č u d a u njegovu vrtu,

želi dati darove svojega srca, p lodove svojega D u h a .

Ja trebam biti mali v o d o n o š a u velikoj pustinj i .

B o g j e pravi d o m gd je nalazim s igurnost .

U B o g u možeš živjeti i kretati se.

U B o g u se možeš nastanit i . U n jemu možeš d u b o k o disati .

Sve je svježe, sve je novo. Možeš ulaziti i izlaziti

i nalaziti hranu i živu v o d u .

Os jeća t ćeš se s igurnim. Više nećeš živjeti u praznini .

Nećeš oča jan visjeti nad p o n o r o m ništavila.

3 8 8

30. prosinca

U D I S A N J E

S t o j e molitva?

Za m e n e j e mol i tva pi tanje l jubavi , povjerenja,

predanja , v jerničkog, g o t o v o s l i jepog predanja B o g u ,

neshvatl j ivom biću u k o j e m se os jećam s igurnim.

O s j e ć a m se unesen u m a g n e t s k o polje beskra jno

d r a g o g B o g a koji me sve više k sebi privlači.

Mol i tva je tako nešto po sebi razumlj ivo,

nešto sasvim pr i rodno , neka vrsta udisanja .

Mol i tva započin je posve d u b o k o u čovjeku.

I zato mis l im da je mol i tva nešto tol iko o s o b n o ,

različito toliko kol iko su različiti i l judi .

S t o j e molitva?

Sv im svoj im b ićem odgovor i t i

na nedokučivu , neshvatl j ivu tajnu ljubavi

ko ja ne prolazi, ko ja ti govor i u č i tavome svijetu

i preko svih č u d a koja te okružu ju .

Dat i da se tebi obrati i odgovor i t i na to,

zahvaliti , radovati se, pitati , izjadati se,

kriknuti , šutjeti , poći za j edno ,

reći da r i ječima, z n a k o v i m a , d je l ima

i sv im svoj im ž ivo tom.

Mol i tva nije da leko od života.

Mol i tva je temeljni čin tvog l judskog bitka.

T k o mol i - može živjeti, i u o v o m vremenu.

Pt ica je ptica kad leti.

Cvi jet je cvijet kad cvate.

Č o v j e k je čovjek kad mol i .

3 8 9

M O J A M O L I T V A

31. prosinca

K a d s am u m o r a n od puta k zvi jezdama

da l jud ima u noći donesem ma lo svjetla,

s j ednem u tišini i nalazim tebe, mo j Bože!

T a d a o s lu šku jem izvor i ču jem tebe.

Posve d u b o k o u sebi s a m o m i u svemu o k o sebe

os jećam veliku tajnu.

B o z e , za m e n e si posve blizu; za m e n e si tu,

osjetl j ivo, dohvat l j ivo prisutan.

Prisutan u meni više nego zrak u m o j i m p luć ima ,

više nego krv u m o j i m žilama.

B o ž e , Bože m o j , v jerujem u tebe.

K a o š to sl i jepac vjeruje u sunce ,

ne zato š to ga vidi , nego zato što ga osjeća.

Dragi Bože, u Isusu si mi d a o osjetiti

kol iko do m e n e držiš. Kol iko me ljubiš!

Svo ju l jubav p r e m a meni stavio si u svu pr irodu

i u l jude o k o m e n e .

Ti s i B o g l jubavi .

M i l u j e š m e t i sućama ruku.

L jub i š s tisuću usana.

Hran i š t i sućama p lodova .

Sve si mi dao , sve š to i m a m i sve š to j e sam.

N o s i š me t i sućama krila.

K o d tebe s am k o d kuće p o p u t djeteta.

3 9 0