Pierre Bourdieu i pitanje ukusa

Biografija

Pierre Bourdieu, jedan je od najutjecajnijh sociologa prošlog stoljeća i kritičar globalizacije. Glavno pitanje njegovog intertesovanja bilo je kako su socijalni uvjeti utjecali na to što jesmo.

Pierre Bourdieu je rođen 1930. godine u francuskom mjestu Dengunu. Nakon studija filozofije na elitnoj visokoj školi u Parizu, “École Normale Supérieure”, Bourdieu je radio kao učitelj na Filozofskom fakultetu u Alžiru, kasnije u Parizu i Lilleu. Od 1981. Bourdieu je redovni profesor sociologije na renomiranom “Collège de France”.

Uz profesorsko zanimanje Bourdieu je postao najpozatiji po knjizi “La Distinction” (1979.) u kojoj analizira francusku kulturu ukusa, habitus i fine razlike među socijalnim klasama. Ona predstavlja jedan od vrhunaca suvremene društvene i humanističke znanosti i nezaobilaznu referencu u istraživanjima odnosa između društva i kulture te visokoškolskom i popularnom obrazovanju na području društva, kulture, umjetnosti pa i ekonomije.

U svojim djelima Bourdieu se zalagao za praktično djelovanje i upotrebu tzv. racionalnih instrumenata spoznaje. Njegova vrsna opažanja temeljena su na brojnim intervjuima i pričama iz svakodnevnog života. Sva strahovanja, snovi, sudbine učenika, policajaca, kriminalaca, domačica naposljetku se kategoriziraju i neutralno obrađuju, a rezultat je bogata paleta vrlo precizno skeniranog društva.

U devedesetima Bourdieu je zapažen po žestokoj kritici globalizacije, tržišta, medija te velikoj vjeri u neoliberalizam. Njegovi spisi “O televiziji” prodani su u 100.000 primjeraka, a ništa lošije nisu prošle niti knjige poput 'La Misère du monde' (1993.), “Homo Academicus” (1984.) i “La Noblesse d'État” (1989.).

1993. godine Bourdieu je odlikovan najprestižnijom nagradom na polju znanosti, Médaille d'or du Centre National de Recherche Scientifique (CNRS).

Umro je 2002. u dobi od 71 godine u pariškoj bolnici Saint-Antoine nakon dugotrajne borbe s rakom.

Pitanje ukusa

Distinkcija, kao jedno od Bourdieurovih najpoznatijih dijela, pruža sociološki pogled na pitanje ukusa, budući da Bourdieu pokušava dokazati da je ukus društveno određen. S tim ciljem on prvo gradi predodžbu društvenog prostora, a zatim objašanjava kako po njegovom mišljenju društvena pripadnost određuje životni stil. Ovu teoriju potom primjenjuje na analizu ukusa u području umjetnosti, prehrane i strategije podjele društva.

Ukus kao temeljna kategorija Bourdieove analize pokazuje se ne samo kao posljedica klasne raslojenosti društva, već i kao njezin preduvjet. On je jedan od determinizama koji upisuje svoj odraz u temeljne dispozicije habitusa i na taj način određuje djelovanje društvenih aktera. Može poslužiti kao primjer kako klasna raslojenost nije određena samo razlikama u socijalnom i ekonomskom kapitalu, već i kulturnim kapitalom, manje očitim mehanizmom u službi društvene i kulturne reprodukcije. 

Bourdieu ističe da profinjeni ukus i ostala obilježja pripadnika visoke kulture ne predstavljaju skoro više ništa drugo nego njihovo sredstvo odvajanja od donjih društvenih klasa. Drugim riječima, naši su ukusi u konačnici određeni našim društvenim porijeklom i razlike se u tom pogledu teško mogu smanjiti ili poništiti putem (re)socijalizacije, obrazovanja i sličnih oblika kompenzacije koje pružaju moderna demokratska društva.

Prevladavajuće mišljenje među sociolozima je da je moda rođena kao oblik klasne diferencijacije u relativno otvorenom klasnom društvu, u kojem se klasa elite pokušava razlikovati pomoću vidljivih znakova, kao što su, primjerice, određeni distinktivni načini odijevanja. Niža se klasa, sa svoje strane, pokušava poistovjetiti s elitom usvajajući te znakove i to je osnova, kako manje ili više rapidnog širenja mode, tako i modnih ciklusa u društvu.

Svi se teoretičari mode uglavnom slažu da je otprilike do 14. stoljeća ritam modnih promjena bio lagan i jednoličan. U 15. stoljeću, u doba renesanse, dešavaju se burne duhovne i socijalne promjene, oslobađanje tijela i duha, umjetnosti, društva od srednjovjekovnog religijskog načina života. To je doba velikih geografskih otkrića, sekularizacije, humanizma, socijalnog individualizma. Ali tada još uvijek postoje prilično oštro odvojeni staleži, koji se po vanjskim obilježjima i modi jasno razlikuju. Dakle, ne radi se o razlikovanju ličnosti, već o razlikovanju klasa. Kako je gospodarstvo brzo prošlo put od manufakture do postindustrijskog doba, promijenila se i proizvodnja, raspodjela prihoda, potrošnja, te tako i moda i njeno širenje u raznim klasama.

Danas, pojam klase ne postoji u tako strogom smislu, nova konstelacija pojava i procesa u društvu (te prvenstveno ekonomski faktori) uvjetovala je ublažavanje klasnih razlika. Od procesa industrijalizacije, u gospodarskom aspektu (nova) srednja klasa preuzima odlučujuću ulogu, te ona počinje upravljati modom i dovodi do demokratizacije sistema. Proizvodnja se usmjerava na zadovoljenje zahtjeva srednje klase i širokih potrošačkih masa, a ne više na potrebe viših slojeva.

Bourdieu je dosta pisao o hedonističkoj, novoj srednjoj klasi koja se pojavila u kasnom kapitalizmu. Pripadnici nove sitne buržoazije jesu savršeni potrošači o kojima je ekonomska teorija uvijek sanjala. Oni njeguju hedonističku etiku potrošnje koja se zasniva na zajmovima i rastrošnosti. Bourdieu novu srednju klasu smatra reprezentativnom za gotovo sve što je moderno u modernom društvu.

Literatura

www.kulturpunkt.hr/i/vijesti/2824/

www.homme-moderne.org/societe/.../is2501.html

www.hrcak.srce.hr/file/22164