ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIHUNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKAU SARAJEVU

SEMINARSKI RAD IZ HADISA

PISANJE HADISA U VRIJEME BOŽIJEG POSLANIKA, S.A.V.S

Student: Miralem Redžić Mentor: mr.hfz. Aid Smajić

Uvod

Ovim radom želim da pokažem da se hadis u svom začetku nije samo usmeno

prenosio nego da ima podloge da je i pismeno čuvan i prenošen.

Kad je riječ o pisanju Hadisa u vrijeme Muhammeda,a.s., mora se priznati da je

o tome kod nas vrlo često površno pisano, a na momente i sasvim pogrešno. Mnogi su

period Muhammeda, a.s., okarakterisali kao period pamćenja hadisa, što je sasvim

pogrešno. Istina je da se u to vrijeme Hadis više prenosi usmeno, nego pismeno, ali to

apsolutno ne znači da on tada nije pisan. Hadis se i u vrijeme Muhammeda, a.s., dosta

pisao, ali mu, mora se priznati, nije posvećena onakva pažnja kakva je posvećena

Kur'anu, ili kakva mu je posvećena nakon pojave apokrifnih hadisa. Uzrok takvom

odnosu ashaba prema Hadisu za života Resulullaha,a.s., treba prije svega tražiti u

izrekama kojima on zabranjuje pisanje hadisa.1

Da bih podrobnije razradio započetu temu osjećam potrebu da se pozovem na

neke historijske faktove o samoj pismenosti Arapa što će ujedno biti i prvo poglavlje u

ovom radu.

O pismenost Arapa prije islama

Arapski narod prije objave Kur'ana slovi kao nepismen i neuk narod. Tako ih i

sam Kur'an opisuje: ''On (Allah) je neukima poslao poslanika jednog između njih, da im

ajete njegove kazuje i da ih očisti i da ih knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj

zabludi''.2 Neki zapadni orijentalisti i pojedini arapski teoretičari su navedeni kur'anski

ajet sasvim pogrešno shvatili. Oni tvrde da je arapski narod bio neuk što se tiče vjerske

naobrazbe, a nije bio neuk u pisanju i čitanju i drugim znanostima. Te tvrdnje pobija

Hadis Božijeg poslanika u kome Muhammed, a. s., objašnjavajući navedeni kur'anski

1 ) Mahmut Karalić, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska misao, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Godište, IV, 1982, br. 48, str. 21.2 ) Kur'an, El-Džunija, 2.

ajet, opisuje Arape prije pojave islama na sljedeći način: ''Mi smo neuk narod, ne znamo

pisati niti znamo računati''.3

Zbog svoje neukosti Arapi su u svojim svakodnevnim poslovima i prenošenju i

čuvanju svoje kulture i tradicije mahom oslanjaju na memoriju i usmena prenošenja.

Poznato je, naime, da su mnogi od njih bili u stanju da zapamte pjesmu ili stih ma kako

dugačak bio nakon što ga jedanput čuju, a poznato je da su pamtili loze svojih

plemenskih starješina i pradjedova koja se protezala i po nekoliko stoljeća unazad. Ta

njihova sposobnost se potvrdila i u prenošenju Hadisa nakon što su prihvatili islam.

Međutim, pored toga da su Arapi slovili kao neuk narod i što su se u svemu oslanjali na

usmeno prenošenje, među njima je bilo i onih koji su znali čitati, pisati računati, i onih

koji su u rječitosti i pjesništvu doživjeli vrhunac, kakav do danas nije postignut.

Historijski je potvrđeno da je u trećem stoljeći nove ere bilo ljudi koji su značajne

događaje svoga vremena pisali po kamenju, lišću i kori drveća. Taj vid čuvanja i

prenošenja povijesnih događaja naročito je bio prisutan na sjeveru Arabijskog poluotoka

među arapskim plemenima koja su imala dodira sa Vizantincima i Perzijancima.4

Od ostalih dijelova Arabijskog poluotoka samo u trgovačkim centrima kao što

su bili Mekka i Medina, pismenost je bila zastupljena onoliko koliko im je bila potrebna

za njihove svakodnevne trgovinske i druge poslove, i vrlo mali broj je bio onih koji su

znali čitati i pisati. U takvom stanju islam zatiče Arape i obavezuje ih na nauku i

izučavanje.

Zapisivanje je počelo još za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.

Ono što je poznato kod muslimana jeste da se hadis više od jednog stoljeća

prenosio samo pamćenjem, odnosno nije se zapisivao. Ovakvo mišljenje je ostalo skoro

pet stoljeća, sve dok nije došao poznati islamski učenjak hadisa el-Hatib el-Bagdadi i

potvrdio da je zapisivanje hadisa počelo još u vrijeme Allahovog Poslanika s.a.v.s.5

3 ) Mahmut Karalić, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska misao, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Godište, IV, 1982, br. 48, str. 21.4 ) Mahmut Karalić, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska misao, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Godište, IV, 1982, br. 48, str. 21.5 ) www.medlem.spray.se/bismilla/str/text/terminologija%20hadisa.html/15. XII 2004./

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao: "Pisao sam sve što bih

čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s., želeci da to zapamtim, pa su mi Kurejšije zabranile.

Rekli su: "Zar pišeš sve što čuješ, a Allahov Poslanik je čovjek, priča i u srdžbi i kada je

smiren?" Ja sam to spomenuo Poslaniku s.a.v.s., a on je pokazao prstom na svoja usta i

rekao: "Piši, jer tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, iz njih ne izlazi ništa osim

istina."6

Prenosi se od Vehba ibn Munebbiha a on od svog brata da je rekao: "Čuo sam

Ebu Hurejru r.a. da kaže: "Niko od ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi više

hadisa od mene osim Abdullaha ibn Amra, jer je on zapisivao (hadise), a ja nisam."7

Postavlja se pitanje kako su ashabi mogli zapisivati hadise od Allahovog

Poslanika kada je od njega lično došla zabrana za to. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Osim

Kur'ana nemojte od mene ništa zapisivati, i ko je zapisao nešto mimo Kur'ana neka to

izbriše."8

Ebu Hurejre r.a. kaže: "Dok smo zapisivali hadise dođe nam Allahov Poslanik

s.a.v.s. i upita: "Šta to pišete?" "Hadise koje smo čuli od tebe" - odgovorismo. "Knjige

mimo Allahove Knjige?!" - reče Poslanik, pa nastavi - "Znate li da su oni prije vas otišli u

zabludu, samo zbog toga što su uz Allahovu Knjigu pisali i druge knjige!" Upitali smo:

"Allahov Poslaniče, hoćemo li prenositi od tebe?" On odgovori: "Nema smetnje da

prenosite ono što kažem, a ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u

Džehennemu."9

Od El-Mutalliba ibn Abdullaha ibn Huntuba se prenosi da je rekao: "Zejd ibn

Sabit je došao kod Muavije i upitao ga za neki hadis, a ovaj naredi jednom čovjeku da mu

ga zapiše. Zejd mu rece: "Allahov Poslanik s.a.v.s. nam je naredio da ne pišemo ništa od

njegovih hadisa", na to ovaj i izbrisa hadis."10

Allahov Poslanik s.a.v.s. je, kao što vidimo, i zabranjivao, a i naredivao

ashabima da zapisuju hadise. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je jedan čovjek iz Jemena

6 ) Ebu Davud, Daremi, Ahmed7 ) El-Buhari, Et-Tirmizi, Ahmed8 ) Muslim, Daremi, Ahmed9 ) Ahmed10 ) Ebu Davud, El-Hatib, Ibn Abdil-Berr

došao Poslaniku s.a.v.s. i rekao: "Napiši mi Allahov Poslaniče!" Poslanik s.a.v.s. reče:

"Napišite Ebu Šatu!".11

Postoji li kontradiktornost?

Ono što se može zaključiti jeste da postoji kontradiktornost izmedu hadisa koji

naređuju zapisivanje Sunneta i hadisa koji to zabranjuju. Medutim, u suštini ne postoji

nikakva kontradiktornost, što vidimo iz izjava islamskih učenjaka. Neki od njih smatraju

da je zabrana zapisivanja hadisa prethodila dozvoli, pa prema tome zabrana je derogirana

dozvolom.12

Drugi smatraju da se zabrana odnosi na onoga za koga postoji bojazan da će se

osloniti na zapisivanje, a zapostaviti učenje hadisa napamet, a da se dozvola odnosi na

onoga za koga ne postoji bojazan. Treće mišljenje je da se zabrana veže samo za vrijeme

objavljivanja Kur'ana iz bojazni da se ne pomiješa s onim što nije od njega, a dozvola je

mimo ove situacije. Ili, da je zabrana samo za pisanje onoga što nije od Kur'ana zajedno s

Kur'anom, a dozvola je ako se zasebno zapisuju.13

Najispravnije mišljenje, na koje dokazi upućuju, je da je zabrana bila u početku,

a zatim je došla dozvola, jer je hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: "Napišite Ebu Šatu",

izrečen za vrijeme osvojenja Mekke, osme godine po hidžri.

Iz svih prethodno navedenih hadisa zaključuje se da je zabrana zapisivanja

hadisa bila iz sljedecih razloga:

- iz bojazni da se ne izmiješa Kur'an sa Sunnetom, a to je zbog činjenice da su

ashabi zapisivali i Kur'an i hadis na jedan list ili predmet,

- iz bojazni da se ljudi ne pozabave Sunnetom a zapostave Kur'an jer mnogi

ashabi nisu još bili naučili Kur'an napamet,

11 ) El-Buhari12 ) www.islambih.org/ knjige/ hadis/ mustelah.htm/15.XII 2004./13 ) Ibid.

- da se sačuva moć pamćenja kod muslimana, jer oslanjanje na pisanu riječ slabi

pamćenje.14

Kasnije, kad su ashabi upoznali kur'anski stil i mogli razlikovati Hadis i Kur'ana,

a kada se broj ljudi koji znaju pisati povećao, Muhammed,a.s., dozvoljava pa čak i traži

od ashaba da pišu hadis. U tom smislu je on izrekao mnoge hadise, a pred svoju smrt je

lično namjeravao da u pismenoj formi ostavi siže svojih izreka.

Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. na samrti rekao: "Donesite

mi knjigu da vam napišem nešto što će vam uz Kur'an biti dovoljna da ne zalutate."15

Nakon što su čuli ove izreke mnogi su se ashabi angažovali na pisanju isabiranju

hadisa. Istina, na mnoge su prve izreke u kojima Muhammed,a.s., zabranjuje pisanje

ostavile vidan uticaj , tako da se dugo vremena nisu opredijelili za takav korak, naročito

su bili oprezni poslije smrti Muhammeda,a.s.

Korespodencija Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Sve vijesti ili hadisi, praksa ili sunnet Vjerovjesnika, razrađuju učenje koje on

nudi, bilo posredno ili neposredno. Prema tome neosporno je da korespodencija

Vjerovjesnika,a.s., sa drugima ima takvo obilježje te na taj način sastavni je dio hadisa.16

Ta njegova korespodencija može se podijeliti u tri grupe:

1. predhidžretsku

2. hidžretsku

3. posthidžretsku

Prema raspoloživim podacima dokumenata iz predhidžretske korespodencije

ima nekolicina od koje, kako se smatra, najstariji dokumenat jeste pismo Vjerovjesnika

upućeno po Džaferu b. Ebi Talib, etiopskom vladaru, Njegusu u kome stoji: ''Šaljem ti

amidžića Džafera i nekoliko muslimana s njim, pa kad ti dođe smjesti ga!...''17

14 ) Ibid.15 ) El-Buhari16 ) dr. Omer Nakičević, ''Korespodencija Vjerovjenika Muhameda (s)'', Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, Vrhovno Islamsko starješinstvo, Sarajevo, Godište, XLVII, 1984, br. 6, str. 689-690.17 ) Ibid, str. 683.

Historičari hadisa čije su preokupacije vezane za ovu problematiku, svrstavaju

samo jedan dokumenat, bar za sada u vrijeme hidžretskog perioda kada se Vjerovjesnik,

za kojim je bila izdata potjernica od strane Kurejšija, uputio prema Medini. Vođa

plemena Beni Mudledž je pokušao uhvatiti Poslanika,a.s., ali je on bio na nadnaravan

način zaustavljen te je zatražio oprost. Tada mu je Vjerovjesnik dao garantno pismo i

slobodu. Ono što je posebno zanimljivo ali i veoma značajno je, kako se spominje u

nekim izvorima, da je Vjerovjesnik, koji je bio Ummij18, nosio sa sobom mastilo i pero,

sastavni dio obrazovanja i pribor pismenog komuniciranja. On je tada zamolio Ebu

Bekra, dok neki drugi izvori spominju, svoga oslobođenog roba Amira b. Fuhejr, da

napiše pismo kojim daje slobodu progonitelju Suraki.19

Posthidžretska dokumentacija je veoma brojna i sadržajno raznovrsna jer tada se

pojavila složenost poslova vrhovne administracije novoformirane zajednice koja je

zahtjevala direktno angažovanje vjerovjesnika Muhammeda,a.s., kao vrhovnog poglavara

u razradi nove ideje. Otuda mnogi vrhunski poznavaoci hadiskih naučnih disciplina daju

hadisu općenitije značenje i sve što je vezano za ličnost Vjerovjesnika, njegov život i rad,

uključuju u hadis.20

Kad govorim o korespodenciji nemam namjeru da ukažem na brojnost hadisa iz

domena korespodencije Vjerovjesnika, nego da pokažem da se hadis u svom začetku nije

samo usmeno prenosio nego da ima podloge da je i pismeno čuvan i prenošen, jer

Poslanik,a.s., odmah pri dolasku u Medinu insistira na opismenjavanju građana gradske

države, te na taj način od strane ashaba registovali su se hadisi u manje ili veće zbirke još

za života Vjerovjesnika.

Zbirke napisane u vrijeme Poslanika, s.a.v.s.

18 ) Prema dr. Omeru Nakičeviću termin ''ummij'' upotrijebljen je u Kur'anu. Kur'anski tekst je sasvim jasan i ne podnosi nikakvo dvojno tumačenje. Izraz ''ummij'' u Kur'anu podjednako znači i ima istovjetno značenje i kad se odnosi na Vjerovjesnika, a.s., i kad se odnosi na Arape i znači osobu koja ne zna čitati ni pisati i ništa drugo. Na taj način sud Kur'ana je i kraj heterogenoj interpretaciji termina ''ummij'' i mjerodavan za razumijevanje ovog termina. Vidi: prof. dr. Omer Nakičević, Uvod u hadiske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1997, str. 34.19 ) dr. Omer Nakičević, ''Korespodencija Vjerovjenika Muhameda (s)'', Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, Vrhovno Islamsko starješinstvo, Sarajevo, Godište, XLVII, 1984, br. 6, str. 684.20 ) Ibid, str. 689.

Nepobitna je činjenica da su neki ashabi pisali hadise još za života

Vjerovjesnika. Neki su to činili na temelju dozvole Vjerovjesnika, kao posebne dozvole

ili izuzetno, dok su to drugi radili iz ličnih pobuda. Kada je dato opće odbrenje za pisanje

hadisa, većina ashaba ubilježila je one hadise koje su sabrali posljednjih godina

Vjerovjesnikova života. Razumije se da su to samo radili oni koji su imali sposobnost za

to. O tim malim zbirkama postoje i danas podaci. Njihova predanja, senedi, po svojoj

jačini i vrijednosti su različita, Neka od njih su sasvim autentična. Broj sačuvanih spisa i

zbirki je neznatan, ali za nauku veoma značajan, jeer su napisani za vrijeme Poslanika,a.s.

Iz njih se hadis dugo prenosio nakon smrti Vjerovjesnika.21 Među zbirke napisane za

života Vjerovjesnika spadaju:

1. Zbirka Seada b. Ubbada Ensarija

2. Zbirka Semure b. Džunduba

3. Zbirka Džabira b, Abdullaha

4. Zbirka Abdullaha b. Amra b. Asa

5. Kodeks propisa vjerovjesnika

6. Zbirka Abdullaha b. Abbasa

7. Zbirka Ebu Hurejra, odnosno Hemmama b. Munebiha

8. Zbirka Ebu Bekra

Ovdje bih se posebno osvrnuo na zbirku hadisa Abdullaha b. Amra b. Asa.

Ova zbirka poznata je u hadiskoj nauci kao najpouzdanija zbirka hadisa napisana

za vrijeme Vjerovjesnika, a.s. Ona je po riječima Ibni Esira sadržavala 1000 hadisa.

Zbirka nije sačuvana u originalu, nego je sačuvan njen sadržaj u musnedu Ahmeda b.

Hambela. Smatra se najpouzdanijim historijskim dokumentom kao dokaz da je hadis

pisan i u vrijeme Poslanika, a.s. Pošto je ova zbirka sačinjena kao posljedica fetvi i

upustva Vjerovjesnika, a.s., njenom autoru Abdullahu, znači da je ona sasvim

autentična.22

.

21 ) prof. dr. Omer Nakičević, Uvod u hadiske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1997, str. 39.22 ) Ibid.

Zaključak

Što se tiče pismenosti Arapa, odnosno pisma u Arabiji ne postoji ni logički ni

historijski dokaz da je u to vrijeme bilo mnogo ljudi koji su znali čitati i pisati i da je

pismo bilo mnogo rasprostranjeno, niti pak da se pismo samo koristilo za najnužnije

svrhe.

Zapisivanje hadisa je definitivno počelo još za vrijeme Božijeg poslanika

Muhammeda, s.a.v.s, što potvrđuju, u razradi navedene, predaje te svjedoči kako zbirka

hadisa Abdullaha b. Amra b. Asa, tako i cjelokupna korespodencija Vjerovjesnika koja se

kao takva svrstava u hadis.

Razlog slabijeg pisanja hadisa u vrijeme života Vjerovjesnika su prve izreke u

kojima Muhammed,a.s., opravdano zabranjuje pisanje ostavile vidan uticaj , tako da se

dugo vremena nisu opredijelili za takav korak, naročito su bili oprezni poslije smrti

Muhammeda,a.s.

Literatura:

1. Omer Nakičević, Uvod u hadiske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo,

1997.

2. Mahmut Karalić, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska

misao, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i

Slovenije, Sarajevo, Godište, IV, 1982, br. 48.

3. Omer Nakičević, ''Korespodencija Vjerovjenika Muhameda (s)'', Glasnik

Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, Vrhovno Islamsko starješinstvo,

Sarajevo, Godište, XLVII, 1984, br. 6

4. INTERNET:

- www.islambih.org/ knjige/ hadis/ mustelah.htm- www.medlem.spray.se/bismilla/str/text/terminologija%20hadisa.html

Sadržaj:

1. Uvod...................................................................................................................2

2. O pismenosti Arapa prije islama........................................................................2

3. Zapisivanje je počelo još za vrijeme Poslanika, s.a.v.s......................................3

4. Postoji li kontradiktornost?.................................................................................5

5. Korespodencija Vjerovjesnika, s.a.v.s................................................................6

6. Zbirke napisane u vrijeme Poslanika, s.a.v.s......................................................7

7. Zaključak.............................................................................................................9

8. Literatura.............................................................................................................9