5
1 »Zaustavite se i znajte da sam ja Bog« Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije Predragi, Situacija nastala pandemijom koronavirusom potiče me da ovim pismom tražim vezu sa svima vama, kao znak da ovu situaciju živimo u zajedništvu, ne samo među nama, nego s cijelom Crkvom i s cijelim svijetom. Budući da sam trenutno u Italiji, u Rimu, živim ovo vrijeme kušnje ne presudnom mjestu, premda je jasno da će se uskoro većina zemalja naći u istoj situaciji. Koristiti svima Očito je da je prva ispravna reakcija koju trebamo imati, i kao red i monaška zajednica, da slijedimo upute civilnih i crkvenih vlasti kako bismo poslušnošću i poštovanjem doprinijeli što bržem suzbijanju ove epidemije. Nikada kao dosada nismo bili pozvani postati svjesni koliko je osobna odgovornost dobra za sve. Tko prihvati pravila i ponašanja potrebna za obranu od zaraze doprinosi njenom ograničavanju i za druge. To životno pravilo trebalo bi poštovati uvijek, na svim razinama, ali u sadašnjoj izvanrednoj situaciji očito je da smo svi odgovorni za dobro kao i za zlo. Ali neovisno od zdravstvenog aspekta situacije, što od nas traži ovaj dramatični trenutak u odnosu na našu vokaciju? Čemu nas Bog poziva kao kršćane, posebno kao monahe, redovnike i redovnice kroz ovu sveopću kušnju? Kakvo smo svjedočanstvo pozvani dati? Kakvu posebnu pomoć smo pozvani pružiti društvu, svoj našoj braći i sestrama u svijetu? Na um mi dolazi izraz Carta caritatis koji sam često isticao prošle godine, osobito u Božićnom pismu 2019, koje je, uostalom, bilo objavljeno upravo u trenutku kad je u Kini započinjala zaraza s COVID-19: „Prodesse omnibus cupientes – Želeći koristiti svima – (usp. CC, pogl. 1). Kakvu uslugu smo pozvani ponuditi čovječanstvu u ovom preciznom trenutku?

Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije

  • Upload
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije

1

»ZaustaviteseiznajtedasamjaBog«

PismoGeneralnogopataCistercitskogredazavrijemeepidemijePredragi,Situacijanastalapandemijomkoronavirusompotičemedaovimpismomtražimvezusasvimavama,kaoznakdaovusituacijuživimouzajedništvu,nesamomeđunama,negoscijelomCrkvomiscijelimsvijetom.BudućidasamtrenutnouItaliji,uRimu,živimovovrijemekušnjenepresudnom mjestu,premda je jasnoda će seuskorovećinazemaljanaćiuistojsituaciji.

Koristitisvima

Očitojedajeprvaispravnareakcijakojutrebamoimati,ikaoredimonaškazajednica,daslijedimouputecivilnihicrkvenihvlastikakobismoposlušnošćuipoštovanjemdoprinijelištobržemsuzbijanjuoveepidemije.Nikadakaodosadanismobilipozvanipostati svjesni koliko je osobna odgovornost dobra za sve. Tko prihvati pravila iponašanjapotrebnazaobranuodzarazedoprinosinjenomograničavanjuizadruge.To životno pravilo trebalo bi poštovati uvijek, na svim razinama, ali u sadašnjojizvanrednojsituacijiočitojedasmosviodgovornizadobrokaoizazlo.

Ali neovisno od zdravstvenog aspekta situacije, što od nas traži ovaj dramatičnitrenutakuodnosunanašuvokaciju?ČemunasBogpozivakaokršćane,posebnokaomonahe,redovnikeiredovnicekrozovusveopćukušnju?Kakvosmosvjedočanstvopozvanidati?Kakvuposebnupomoćsmopozvanipružitidruštvu,svojnašojbraćiisestramausvijetu?

NaummidolaziizrazCartacaritatiskojisamčestoisticaoprošlegodine,osobitouBožićnompismu2019,kojeje,uostalom,biloobjavljenoupravoutrenutkukadjeuKini započinjala zaraza sCOVID-19: „Prodesse omnibus cupientes –Želeći koristitisvima–(usp.CC,pogl.1).Kakvuuslugusmopozvaniponuditičovječanstvuuovompreciznomtrenutku?

Page 2: Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije

2

»PrestaniteiznajtedasamjaBog«

Moždajenašprvizadatakdaživimoovuokolnostdajućijojsmisao.Zapravo,pravadrama tko živi u današnjem društvu nije toliko ili jedino pandemija, već njezineposljedice na naš svakodnevni život. Svijet se zaustavio. Aktivnosti, gospodarstvo,političkiživot,putovanja,zabave,sport,svesezaustavilokaozauniverzalnukorizmu.Alinesamoto:uItaliji,asadiudrugimzemljama,zaustavioseijavnivjerskiživot,javnoslavljenjeEuharistije,svacrkvenaokupljanjaisusreti,baremoniukojimasevjernicifizičkisreću.Tojekaoveliki,univerzalnipost.

Tajprekid,nametnutzarazom ivlastimapredstavlja se idoživljavakaonužnozlo.Suvremeničovjek,naime,neznasevišezaustaviti;zaustavisejedinoakogazaustave.Zaustavitiseslobodnopostalojeskoronemogućeudanašnjojzapadnojkulturi,kojaje k tome globalizirana. Ne zaustavimo se čak ni na praznicima. Samo neugodneprilikemogunaszaustavitiunašojtjeskobnojtrcidastalnosvevišeiskoristimoživot,vrijeme, često i druge osobe. Sad je, međutim, neugodna okolnost kao epidemijazaustavilaskorocijelisvijet.Našiplanoviiprojektisuponišteniineznamodokada.Imikojiživimozatvoreniusamostanu,moždauklauzuri,kolikosmoseiminavikliživjeti kao svi drugi, trčati kao svi, misliti na naš život uvijek usmjeren samobudućnosti!

Zaustavitise,naprotiv,značiponovnootkritisadašnjost,trenutakkojitrebamoživjetisad,istinskustvarnost,stogaiistinskustvarnostnassamih,našegživota.Čovjekživijedinousadašnjici,alinašastalnanapastjedaostanemoprivrženiprošlostikojevišenemailidabudemousmjerenibudućnostikojajošnepostojiikojamoždanikadanećenipostojati.

U psalmu 45 Bog nas poziva da se zaustavimo kako bismo prepoznali Njegovuprisutnostmeđunama:

„PrestaniteiznajtedasamjaBog, Uzvišennadpucima,nadsvomzemljomuzvišen! SnamajeJahvenadvojskama,

našajeutvrdaBogJakovljev“.(Ps45,11-12)

Bognaspitadasezaustavimo;neprisiljavanas.OnhoćedasepredNjimzaustavimoiostanemoslobodno,jersmotakoizabrali,tojestsljubavlju.Nezaustavinaskaoštopolicijazaustavikriminalcaubijegu.Želidasezaustavimokaoštosezaustavimopredvoljenom osobom, ili pred dirljivom ljepotom novorođenčeta koje spava, predzalazomsuncailiumjetničkimdjelomkojenasispunizadivljenošćuitišinom.BognaspitadasezaustavimopriznajućidaNjegovaprisutnostzanasispunjavacijelisvijet,dajeonavažnijaodsvegauživotu,dajeništanemoženadići.ZaustavitisepredBogomznačipriznatidanjegovaprisutnost ispunjavatrenutak i stogapotpunozadovoljavanašesrce,bilokakvedasuokolnostiiuvjetiukojimasenalazimo.

Page 3: Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije

3

Živjetiprisiluslobodno

Što to znači u sadašnjoj situaciji? Znači da, premdaprisiljeni,možemo tu situacijuživjetislobodno.Slobodanijeutomedauvijekizaberemoonoštohoćemo.Slobodajemilostdamožemoizabrationoštoispunjavanašesrce,paiondakadnamjeoduzetosve.Čakikadnamjeoduzetasloboda,Božjaprisutnostnamjamčiinudivrhunskusloboduda semožemo zaustaviti predNjim, priznati i prepoznati Ga prisutnoga iprijatelja.Tojevelikosvjedočanstvomučenikaisvihsvetaca.

Kad je Isushodaonavodiželećise pridružiti svojimučenicimanaolujnommoru,našaoihjenesposobnedanapredujuzbogprotivnogvjetra:»Lađa(...)bijašešibanavalovima.Bijašeprotivanvjetar«(Mt14,24).Učenicisebore,nemoćniprotivvjetrakojiremetinjihovplandadosegnuobalu.IsusihmeđutimdostižekaoštosesamoBogmožepribližitičovjeku,prisutnošćuslobodnomodsvakeprisile.Ništa,nikakavprotivan vjetar, nikakav prirodni zakon nemože se suprotstaviti daru prisutnostiKrista koji je došao spasiti čovječanstvo. »Krajemnoći dođeonknjimahodeći pomoru«“(Mt14,25).

Ali postoji druga oluja koja bi se htjela suprotstaviti prijateljskoj prisutnostiGospodina:našenepovjerenje inašstrah:»Učeniciprestrašeni rekoše: „Utvara!“ ikriknuše od straha« (Mt 14, 26). Često ono što zamišljamo očima nepovjerenja,promijenistvarnostu„utvaru“.Onda,kaodasamipodržavamostrahkojinasnavodidakriknemo.AliIsusjejačiiodovenutarnjeoluje.Približiseviše,omogućinamdagačujemo,dačujemoumirujućiglasnjegoveprijateljskeprisutnosti:»Isusimodmahprogovori:„Hrabrosamo!Jasam!Nebojtese!“«(14,27).

»Aoninalađipoklonemuseničicegovoreći:“Uistinu,tisiSinBožji“.«(Mt14,33).SamokadučeniciprepoznajuBožjuprisutnostiprihvatejekaotakovu,tojestkadsezaustaveprednjom,vjetarimseprestanesuprotstavljati(usp.Mt14,32)i»lađaseodmahnađenaobalikamosusezaputili«(Iv6,21).

Moželisetodogoditiusituacijiopasnostiistrahakojusadživimozbogširenjavirusai njegovih posljedica koje su sigurno teške i dugotrajne, u ovoj situaciji u kojoj senalazi cijelo društvo? Prepoznati u ovoj okolnosti izvanrednu mogućnost daprihvatimo i poklonimo se Božjoj prisutnosti među nama, ne znači pobjeći odstvarnosti i odustati od ljudskihmjera predviđenih da nas štite od zla. To bi bilauvredaonimakojise,kaocijelizdravstvenipersonal,žrtvujuzanašedobro.BilobitakođerpogrdnomislitidanamBog šaljeovekušnjekakobinampotompokazaokolikojedobar,oslobađajućinasodnjih.Bogulaziunašekušnje,patisnamaizanassvedosmrtinaKrižu.Otkrivanamtakodanašživot,ukušnjikaouolakšanjuiutjesi,ima neizrecivo veći smisao nego rješenje sadašnje opasnosti. Prava opasnost kojaprijetiživotunijesmrtnaopasnost,većmogućnostdaživimobezsmisla,daživimonetežećipuninikojajevećaodživotaispasenjuvećemodzdravlja.

Ovapandemija,sasvimaspektimaiposljedicamakojeobuhvaća,ondajezasvenasprilikadasestvarnozaustavimo,nesamojersmoprisiljeni,većjersmopozvaniodGospodinadastanemopredNjim,dauvidimodanamOn,upravouovomtrenutkudolazi u susret usred oluje okolnosti i naših strahova, predlažući nam obnovljeni

Page 4: Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije

4

odnosprijateljstvasNjim,sNjimkojijesigurnoustanjuzaustavitipandemijukaoštoje zaustavio vjetar, ali koji nadasve obnavlja dar svoje prijateljske prisutnosti ipobjeđujenašuslabostispunjenustrahom–„Hrabrosamo!Jasam!Nebojtese!“tenasželiodmahodvestikonačnojipotpunojsvrsiživota:Onkojiostajeikoračasnama.Moralibismouvijektakoživjeti

TajprizorEvanđeljakao iprizornarušenogsvijetadanašnjegvremena,nebinamtrebao izgledati tako dalek. Doista, naša vokacija krštenika kao naša vokacijaposvećenogživotausamostanskomobliku,moralabinamuvijekpomoćiipodsjećatinasdatakoživimo.DanašnjasituacijainasisvekršćanepomalopodsjećanaonoštojesvetiBenediktrekaoovremenukorizme(usp.RB49,1-3):moralibismouvijektakoživjeti,stomosjetljivošćunadramuživota,stimosjećajemnašestrukturalneslabosti,tomsposobnošćudaseodričemopovršnogakakobismosačuvalionoštojeunamaimeđu nama najdublje i najistinitije, s tom vjeromda naš život nije u našim već uBožjimrukama.Moralibismouvijekživjetisasviješćudasmoodgovornijednizadruge,solidarniudobru iuzlu,odgovornizasvoje izbore,zasvojevladanje,pa iononajskrivenije inaizgledbeznačajno.

Kušnja koja nas sad muči mora nas učiniti osjetljivijima na mnoge kušnje kojepogađaju druge osobe, druge narode, koje često ravnodušno gledamo kako pate iumiru.Sjetimolise,naprimjer,dauistovrijemekadnasnapadakoronavirus,nekinarodicentralneAfrikevećmjesecimapatezbog invazijeskakavacakojaugrožavaopstanak milijuna ljudi? Sjetimo li se prognanika koji čekaju na granici Turske?SjetimolisestalnootvoreneraneuSirijiinacijelomBliskomIstoku?...

Period kušnje može ljude učiniti tvrđima ili osjetljivijima, ravnodušnijima ilimilosrdnijima.Sveovisioljubaviskojomživimo,aprvenstvenotonamKristdolazidatiiprobuditiunamasvojomprisutnošću.Bilokojakušnjaprijeilikasnijeprođe,aliakoježivimosljubavlju,ranakojukušnjaotvoriunašemživotuostatćeotvorena,kaonatijeluUskrsloga,kaostalnoživiizvorsamilosti.

Slugevapajakojivapizaspasenjem

Postojimeđutimobavezakojismopozvanipreuzetinaosobitinačin;prinosmolitve,molbekojavapizaspasenjem.IsusKristnasje,krštenjem,vjerom,susretomsNjimkroz Crkvu i darom posebne vokacije da ostanemo s Njim u „školi Gospodinoveslužbe“(RBProl.45),pozvaodaostanemopredOcemtražećisveuNjegovoime.Zatonam je dao Duha Svetoga koji „neizrecivim uzdisajima“ „dolazi u pomoć našojslabosti;minaimeneznamokakomolitinaprimjerennačin“(RM8,26).PrijemukeismrtiIsusjerekaosvojimučenicima:»Jaizabrahvas(...)tevamOtacdadneštogodgazaišteteumojeime«(Iv15,16).Nijenasizabraosamodamolimo,većdauvijekbudemouslišaniodOca.

Page 5: Pismo Generalnog opata Cistercitskog reda za vrijeme epidemije

5

Našebogatstvojestogasiromaštvokojenemadrugemoćiosimdaprosimovjeru.Toje karizma koja namnije data samo za nas, već da dovršimo poslanje Sina koji jespasenjesvijeta:»BognijeposlaoSinanasvijetdasudisvijetu,negodasesvijetspasiponjemu«(Iv3,17).Čakipotrebadasačuvamoiponovnosteknemozdravlje,kojeuovomtrenutku,moždatjeskobno,sviosjećaju,potreba jezaspasenjem,spasenjemkoje štitinaš životda seneosjeća lišen smisla,bacanvalovimana sve strane,bezkonačnesvrhe,bez susreta sLjubavikojanamusvakomtrenutkudaježivotkakobismovječnoživjelisNjim.

Tasvijestnašeprveobavezedamolimozasve,moranasučinitiodgovornimazacijelisvijetzavjerukojuimamoi liturgijskumolitvukojunamCrkvapovjerava.UovomtrenutkukadjevećinavjernikaprisiljenadaseodreknezajedničkeEuharistijekojaihokupljau crkvama, kakvuodgovornostmoramoosjećatimikojimožemonastavitislavitimisuusamostanima,nastavitimolitvučasoslovakojanasnastavljaokupljatiukoru!Sigurnonemamotuprivilegijujersmoboljioddrugih.Moždanamjedatabašzatojernismobolji,itodjelujedanašvapajbudeponizniji,siromašniji,djelotvornijipredOcemkojijedobarzasve.Moramo,višenegoikada,bitisvjesnidanijednuodnašihmolitavaniobredanemožemoživjetibezosjećajajedinstvascijelimKristovimtijelomkojejeCrkva,zajednicomsvihkrštenih,težećiobuhvatiticijeločovječanstvo.

SvjetloočijuMajke

Svakoveče,ucistercitskimsamostanimacijelogasvijetaulazimounoćpjevajućiSalveRegina. Pri tome trebamo misliti i na tamu koja često obavija čovječanstvo,ispunjavajućijestrahomdaseutojtamiizgubi.USalveReginamolimozacijelu„suznudolinu“svijeta,zasve„prognanesinoveEvine“nježnoiutješnosvjetlo„milosrdnihočiju“Kraljice iMajkemilosrđa,danamusvakojokolnosti,svakojnoći iopasnostiMarijinpogledpokažeIsusa,danampokažedajeIsusprisutan,danastješi, liječi ispašava.Cijelanašavokacijainašeposlanjeopisanisuutojmolitvi.NekanamMarija„živote,slasti i ufanjenaše“dademilost da živimoovuvokaciju s poniznošću i hrabrošću,prinosećinašživotzamiriradostcijelogačovječanstva!Rim,15ožujka2020 3anedjeljakorizme

BratMauro-GiuseppeLeporiOCist