KONTAKTIRAJTE NAS:

Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Tel: +387 (0)33 223-333 tel/fax: +387 (0)33 223-285 e-mail: preventeen@preventeen.ba

www.narkone.org; www.preventeen.ba Facebook: Časopis Preventeen

2

IMPRESUM Urednički tim: Emina Hindija, Zlatan Jovanović , Tarik Kovač, Dajana Mišković

Redakcija: Zerina Đozo, Jovana Đurić, Aldin Fafulović, Ena Ferhatović, Irena Fišić,

Lejla Ibrulj, Lejla Kasum, Barbara Kustura, Dijana Lukić, Jasmina Makaš, Mladen-

ka Ostojić, Esma Sirbubalo, Emily Šoljić, Dragana Vučković

Lektorica: Irena Ljevak

Projekt-koordinatorica: Andrea Mijatović

Nositelji projekta: UG NARKO- NE ; HKO Kruh sv. Ante

Fotografije: Arhiva UG NARKO-NE, Last-copy internet, deviantart.com

Dizajn stražnje korice: Naida Begović

Dizajn i DTP: Selma Fočo - TRIPTIH Design studio, Sarajevo

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE / ISSN 1840-2461 / APRIL/TRAVANJ

2013. / GODINA VII. / BROJ 21.

SadržajPITANJE NAD PITANJIMA: ŠTO ĆU UPISATI? ............................... 3

JEDNOM ŠTREBER, NIKAD VIŠE ŠTREBER ................................... 5

ZNANJE SE MNOžI DIJELJENJEM ................................................ 6

MISLILI STE DA SMO GOTOVI?! ................................................... 8

IDEMO U STRUČNU ŠKOLU, PA ŠTA? ......................................... 10

ORIGINALNI, AKTIVNI, MLADI! ................................................. 11

FAQ. .......................................................................................... 13

KAKO SAM PRESTALA BITI ŠTREBERIcA ................................... 14

UNIVERSAL TRUTH ................................................................... 15

ROMI U ŠKOLI ........................................................................... 16

UČI! TREBAT ĆE TI! .................................................................... 17

ŠKOLA žIVOTA .......................................................................... 18

ZA KOLIKO ZVONI? .................................................................... 19

KOLIKO ČESTO GLEDAŠ KROZ PROZOR? .................................... 20

PREVENTIVcI SU MEĐU NAMA ................................................. 21

VEZE I VEZIcE ............................................................................ 22

PRILOG ZA PROFESORE: KAKO (P)OSTATI cOOL NA DANAŠNJEM ŠKOLSKOM TRžIŠTU .. 24

DON’T BE A SQUARE ................................................................. 25

UVODNA RIJEČPozdrav raja,

evo, po drugi put vam se javljamo u ime novonastalog uredničkog tima.

Zajedno s našim dopisnicima lagano se uhodavamo u novu ulogu i, moramo vam reći, nije jednostavno. Svaki dolazak u novu sre-dinu ili situaciju zahtijeva prilagođavanje. Tako je i sa srednjom školom.

Tema 21. Preventeena je Kako (pre)živjeti srednju školu?

Naši dopisnici su i ovaj put bili vrijedni pa su pisali o različitim te-mama u vezi sa srednjoškolskim razdobljem. Sigurno će vam sad „naumpasti“ neki omraženi ili pak dragi profesor, ocjene, što vas je to pratilo tijekom samog procesa školovanja ili što vas još uvijek prati…

Ono što razlikuje ovaj broj od prošlih jest odluka da veći broj člana-ka pišemo u obliku kolumni. To znači da možete očekivati mnogo „ličnijih“ članaka i izvora nego što je to bio slučaj u prošlim Pre-venteenima.

Dobit ćete odgovore na mnoga pitanja, i to od mladih ljudi iz cije-le Bosne i Hercegovine, naših dopisnika, te samim tim shvatiti da vi niste jedini kojima se dogodilo „ovo“ ili „ono“ tijekom srednje škole.

Prođite zajedno s nama kroz strategije učenja, kroz primjere for-malnog ili neformalnog obrazovanja, usvajanja važnih ili nevažnih informacija u školama... Zapitajte se kakav je vaš identitet u školi, a kakav među rajom ili u kući, pred roditeljima.

Naši dopisnici su kroz tekstove pokušali pokazati koje su to zajed-ničke niti koje povezuju štrebere, loše učenike, cool i ne tako cool profesore, tehnike učenja, dosadu na satu... i prevenciju ovisnosti.

Krenimo zajedno kroz novi broj Preventeena!

Uživajte i, do pisanja...

TARIK, EMINA, DAJANA I ZLAJA JRijec urednika

koliko će ti ta škola biti od koristi kada je završiš. Onima koji nemaju u planu studiranje, izbor postaje malo teži. U tom slučaju, opet se trebaš dobro informirati o svakoj školi koju bi mogao pohađati te se posavjetovati s roditeljima ili nastavnicima (ili nekim trećima), ali i ispitati kakvi su poslovi traženi u mjestu u kojem živiš te je li to škola koja će ti omogućiti posao od kojeg ćeš moći živjeti onako kako želiš. Ipak, ne vrijedi previše razbijati glavu pri odabiru između ponuđenih škola. Naime, svaka je škola „teška“ na svoj način, što se na kraju svede na isto. Za one koji namjeravaju upisati neki fakultet (ali naravno, još ne znaju koji), idealno bi bilo upisati gimnaziju koja je dovoljno jaka „podloga“ za gotovo svaki fakultet. Eh, sad..., i taj se izbor dalje proširuje budući da postoji više smjerova gimnazije (opća, klasična, prirodoslovno-matematička...), pa izvoli i biraj (ako ništa, barem je izbor lakši). Koju god da odabereš, nećeš pogriješiti, a tako si svoj problem odabira vlastitog poziva odgodio/la bar na neko vrijeme (sve dok ne dođe vrijeme za fakultet).

FAKULTET

Ekonomista i pravnika je previše... Od umjetnosti nema kruha..., ovo su samo neke od predrasuda koje svakodnevno imamo priliku čuti i pomisliti, pogotovo onda kada moramo razmisliti koji fakultet upi-sati. Odabir pravog fakulteta već je malo ozbiljniji problem, od čijeg rješenja ovisi ostatak tvog života.

Pri tome bi manje trebao/la slušati izričite želje roditelja (na kraju krajeva, neka željeni fakultet upišu oni sami) te odagnati utjecaj društva, a više razmisliti o tome što je zapravo tvoj san, tvoja skrive-na želja. Slobodno se usudi okušati u onome što voliš, iako ti starci sa sumnjom kimaju glavom, a okolina negoduje. Toga je uvijek bilo i uvijek će biti.

3preventeen

stru

cni k

utak

Nije lako biti tinejdžer. U rasponu 11-19 godina mladi uglavnom dvaput moraju odlučivati o svo-joj budućnosti – prvi put, kada odabiru odgovarajuću srednju školu, te drugi put – kada odabi-ru fakultet. Dok jedni od samog djetinjstva unaprijed znaju koju će školu/fakultet pohađati, dru-gi o tome ne razmišljaju sve do samog dana upisa.

Bilo da spadaš među one koji se još uvijek češkaju po glavi dok razmišljaju koju srednju školu upisa-ti..., ili pak one koji se dvoume (ili ‘troume’) oko odabira fakulteta, ovdje smo da pomognemo u oba slučaja.

SREDNJA ŠKOLA

Kao prvo, razmisli dobro o tome što TI zaista voliš, a ne samo tvoji roditelji, rođaci ili prijatelji. Ako je tvoj prijatelj oduševljen farmace-utskom školom, to ne znači da ćeš automatski biti i ti. Osim toga, izbor zvanja biraj prema predmetima koji ti najbolje idu (ili ne idu). Ako slabo stojiš s matematikom, trebalo bi biti logično da ti ekono-mija neće biti baš najbolji izbor.

Nemoj početi razmišljati sve dok se dobro ne informiraš o školi koju namjeravaš upisati – koji su predmeti zastupljeni i jesi li spreman provoditi sate i sate učeći ih, zatim koliko je škola udaljena od tvojeg mjesta stanovanja i sl. Također, ne bi bilo loše da razmisliš o tome

PITANJE NAD PITANJIMA: ŠTO ĆU UPISATI?

Irena Fišić Dipl. novinarka, Novi Travnik

4 preventeen

strucni kutak

Ako misliš da poziv koji želiš odabrati i ne donosi baš neki poseban uspjeh i zaradu u tvojoj zemlji, razmisli još jednom. Poslovi koji trenutno nisu „traženi“, možda će upravo postati traženi baš kad ti završiš fakultet. Neka ti novac i zarada ne budu glavna vodilja. Osim toga, da odstranimo neke zablude.

Na primjer, ako ti se sviđa filozofija, to ne znači da ti ona nudi mo-gućnost da budeš samo profesor filozofije ili filozof koji samo sjedi doma na kauču i misli.

Lako je moguće da se nađeš u medijima pišući ili govoreći o stvari-ma iz oblasti filozofije..., ili na bilo kojem mjestu gdje se općenito traže društvene znanosti.

Fakultet zaista vrijedi završiti, pogotovo onaj koji voliš, pa makar na kraju radio/la u nekoj sasvim drugoj struci, u kojoj ćeš se možda s vremenom pronaći. Bolje je pokušati ono što voliš (bar znaš da si pokušao/la) nego upisati nešto što drugi očekuju od tebe. Imaj na umu da ćeš se, propustiš li svoju priliku, jednoga dana možda ka-jati i zauvijek pitati: Što bi bilo da je bilo? Ako si među onima koji i dalje nemaju predstavu što vole i što žele, a kamoli što će upisati,

i za to postoji neko rješenje, ili ti bar možemo pomoći pri izboru. Da ne vrludaš kao neki koji idu na pripreme iz stomatologije, a za-tim završe na pravu, najprije bi bilo pametno da raščistiš sam/a sa sobom jesi li više za prirodne znanosti (biologija, kemija, fizika, me-dicina, matematika, zemljopis...) ili društvene znanosti (povijest/historija, jezik i lingvistika, ekonomija, pravo, filozofija, sociologija, psihologija, političke znanosti...).

Već nakon toga lakše možeš odabrati ono što voliš. Osim toga, go-tovo svi fakulteti imaju svoje smjerove, što ti dodatno može olakšati izbor. Bilo bi dobro da se što bolje informiraš o odsjecima i usmjere-njima, budući da se gotovo svake godine formiraju novi.

No, kako su želje jedno, a mogućnosti drugo, tvoj izbor fakulteta određuje i materijalno stanje, mjesto gdje se nalazi taj isti fakultet i još svašta nešto. O tom pitanju morat ćeš (htio–ne htio, ili htjela-ne htjela) razgovarati sa svojim roditeljima. Na kraju, bez obzira biraš li srednju školu ili fakultet, želimo ti sretan, tj. pravi odabir!

I ne zaboravi jednu stvar: Bolje je biti sretan zanatlija nego nesretan menadžer. v

5preventeen

stru

cni k

utak

Svako od nas ima neku „etiketu“, a to odnosi li se ona na našu pojavu ili naš karakter zavisi od sredine koja nas posmatra.

Uzmimo razred kao primjer jedne svakodnevne, i to četverogodišnje, sredine. Tu najčešće i otkrivamo svoja prava lica i dobivamo “etikete“. Zašto? Zato što je tu dvadeset do trideset ljudi koji vas stalno posma-traju i, htjeli to vi ili ne, analiziraju svaki vaš postupak, vaš govor i to kako ste se određeni dan obukli. I šta onda postajemo? Postajemo: štreberi, pametnjakovići, snobovi, narcisi, nametljivci, dosadnjako-vići ili pak oni povučeni.

Problem nastaje onda kada drugi jednu našu dominirajuću osobinu pretvore u naš kompleks. Najčešće to čine raznim dobacivanjima ili, u ne tako rijetkim slučajevima, vršnjačkim zlostavljanjem.

Ognjen Mišić, student četvrte godine telekomunikacija na Saobraćajnom fakultetu u Doboju, podijelio je sa mnom svoj pogled na srednju školu u poređenju sa fakultetom.

Trudio sam se koliko sam mogao i ostvarivao određeni rezultat, ali mislim da nikada nisam ostvario svoj puni potencijal. Vjerovatno zbog toga što sam malo i lijen. Ipak, moram priznati, i sredina vas često

Jednom štreber, NIKAD vIšE štreber

može sabotirati. Ako sve znaš, štreber si. Ako ništa ne znaš, glup si. Kako god okreneš, ljudima neće odgovarati. To vam je klasična priča srednje škole, a je li to tako zbog toga što smo bili mladi pa ne shvatamo neke vrijednosti ili jednostavno zato što nam je to u prirodi, ne znam.

Na fakultetu je to potpuno druga-čije. Niko i ne obraća pažnju na tebe i na tvoje uspjehe ili neuspjehe. Dolazi

period kad se svako bori za sebe i kada postajemo sigurni u sebe, toliko da nas neki zlobni komentari uopšte ne dotiču.

Da, valjda to zapravo i jeste klasična priča srednje škole: ljudi koji se trude i ljudi koji ništa ne cijene. Ipak, sve je dobro dok je to u granici normalnog i prihvatljivog ponašanja. Problemi nastaju onda kada ono izmakne kontroli.

Dejana Gavrić, studentica druge godine Filozofskog fakulte-ta u Banja Luci, podijelila je sa mnom svoje iskustvo iz srednje škole.

U razredu sam bila poznata kao štreber koji se uvijek pravi pametan,uvijek sve zna i uvijek gleda samo na sebe. Školskim drugo-vima/icama bila sam dobra kada im je trebalo pomoći, ali kako sam vremenom počela da shvatam da su sebični i nezahvalni, ostali su bez mojih dobrovoljnih javljanja i tada su me zamrzili. Počelo je sa doba-civanjima, raznoraznim šalama na moj račun i vremenom smo se me-đusobno zamrzili. Ja sam gledala svoje i ignorisala ih, a oni su uporno pokušavali uništiti moje samopouzdanje.

Nemam lijepih sjećanja iz srednje škole, ali sada stvaram nova i ljepša. Na fakultetu te niko ne zna, upoznaš nekoliko ljudi sa kojima postaneš blizak, a ostale viđaš u prolazu.

Većina uglavnom nastoji međusobno pomagati koliko može, iako ima i onih koji se brinu samo za sebe i izbjegavaju sve te “kerefeke“ ali su oni u manjini. Drago mi je da sam konačno u sredini koja razumije moju borbu za moju bolju budućnost.

Svi se mi trebamo malo zamisliti i zapitati u kakvim smo razredima i sa kakvim smo osobama svakodnevno. Ako nam se neko i ne sviđa, nije propast svijeta. Potrebno je da njega ili nju ostavimo na miru, da nekada i pretrpimo netrpeljivost ili da neke loše postupke jedno-stavno ignorišemo.

Na taj način svi možemo biti sretniji.

Sljedeći put kad budete htjeli da dobacite neki nepotrebni komentar, razmislite malo kako biste se vi osjećali na mjestu osobe koju izrugu-jete. I razmislite da li svi misle za tu osobu isto što i vi. Možda je samo potrebna druga perspektiva. v

Jovana Đurić Gimnazija ,,Jovan Dučić”

6 preventeen

intervju broja

Kažu da su čovjeku život i isku-stvo najbolja škola. Nitko nam ne prilaže uputu za uporabu niti imamo predavanja o tome kako najbolje i najlakše preći sve prepreke na koje naiđemo. Jedina stvar na koju se može-mo osloniti jest iskustvo koje iza sebe ostavljaju drugi, ali i naše vlastito. Međutim, nije nam predodređeno da budemo samo učenici života već i da po-

hađamo škole i tom „prirodnom“ znanju dodamo još. Ipak, budući da nitko nije idealan, zapitala sam se je li moguće postati idealan učenik i kako na to gledaju profesori.

Sigurna sam da ćete u razgovoru koji sam vodila s prof. Igorom Žontarom, koji predaje: moral i etiku, filozofiju, sociologiju i logi-ku u KŠc-u Sveti Josip u Sarajevu, pronaći odgovore.

Tko bi, prema Vašem mišljenju, bio idealan učenik?

Naravno, ne možemo govoriti o idealnim učenicima, kao što ne možemo govoriti ni o idealnim profesorima. Međutim, idealno možemo uzeti kao standard u odnosu na koji vrednujemo vlastito postignuće, ponašanje itd. Prema tome, idealno možemo posta-viti kao smjernicu, putokaz za osobine koje bismo htjeli imati. U tom smislu, postoje učenici koji su bliži ostvarenju tako postav-ljenih ciljeva.

Koliko često nailazite na takve učenike?

Iskreno, takvih je učenika mnogo. Svakodnevno, ulazeći u preda-vaonice, susrećem takve mlade ljude. Oni nastoje, ne samo zado-voljiti naše postavljene kriterije, nego i postaviti vlastite standar-de. Tako nadilaze i nas - predavače. Ja ih svakodnevno susrećem.

Što bi bila suprotnost idealnom učeniku?

Suprotnost čine nemotivirani učenici. Ipak, moramo znati da smo za nemotiviranost učenika većim dijelom krivi i mi s druge strane klupa. Sam se obrazujem već 30 godina i još nisam izašao iz klupe te znam da postoje loši i dobri motivatori, a postoje i oni koji o tome ne razmišljaju, jer misle da dobro motiviraju. Znate, važno je znati da se učenik u školi ne razvija samo na kognitivnoj nego i na emocionalnoj razini. Iznimno je važno povezati te dvije kom-

Znanje se množi dijeljenjemponente i na taj način potaknuti učenika/učenicu na ostvarenje postavljenih ciljeva, pa možemo reći i ideala. Tužno je vidjeti mla-dog čovjeka bez ideala. Stoga smatram da svi posjeduju potenci-jal. Svaki učenik ima potencijal, samo je pitanje izbora treninga i materijala (sadržaja).

Lejla Ibrulj, KŠc Opća - realna gimnazija Sv. Josip, Sarajevo

prof

. Igor

žont

ar

Pruža li ovakav sustav obrazovanja mogućnost da se takvi učenici istaknu?

Moram reći, u svakom sustavu obrazovanja, pa i u ovom kakav imamo, postoji mogućnost razvoja. Prošao sam dio školovanja u inozemstvu, stoga znam da „idealnog“ obrazovnog sustava nema. Poteškoće imaju svi. Znate, često mislimo kako je u bašti susjeda sve bolje i ljepše. Međutim, tek tamo vidimo da su naše ruže ne-kako crvenije i prirodnije. Zaista, važan je unutarnji stav, osobno raspoloženje. U svjetskim se razmjerima pokazuje da ljudi, mladi znanstvenici, koji dolaze iz manje razvijenih zemalja, pokazuju iznimne rezultate. To znači da ste vi tvorci svoga uspjeha ili neu-spjeha. Samo vi, nitko drugi.

7preventeen

inte

rvju

bro

jaZnanje se množi dijeljenjemBiste li Vi promijenili nešto u obrazovnom sustavu i, ako da, što?

Zanimljivo, godinama znanstveno proučavam, promišljam o razli-čitim modelima, sustavima obrazovanja. Teško je izvesti globalne kvalitativne promjene. Srednjoškolski curriculum se mijenja, ali jesmo li zadovoljni? Pogledajte samo primjer susjedne nam Re-publike Hrvatske.

Obrazovni sustav se ne može mijenjati s dolaskom svake nove vlasti. To samo znači da ne postoji jedinstvena obrazovna politika. Nema jasne vizije. Bolonjski je proces, rekao bih, u eksperimental-noj fazi. Puno je iznesenih kritika. Finski i švedski obrazovni modeli smatraju se najpoželjnijima. Međutim, i tamo se javljaju poteško-će. Vratio bih se na Vaše pitanje o „idealnom“.

Kao što ne postoji „idealan“ učenik i nastavnik, student i profesor, ne postoji ni „idealan“ obrazovni sustav. Postoje bolji, ali „idealni“ ne. Prema tome, radimo u našoj lokalnoj obrazovnoj zajednici što bolje, obrazujmo mlade ljude, učimo ih učiti… Nekad je poteško-će bolje i zanemariti.

S kakvim učenicima Vi više volite raditi? Onima koji su apso-lutno zainteresirani za nastavni program ili pak onima koje Vi trebate zainteresirati, tj. učiniti im nastavnu jedinicu zani-mljivom i poučnom?

Volim raditi sa svim učenicima. INekad mi je zanimljivije raditi na motivaciji učenika. Znate, to je svojevrsni profesionalni izazov. Za-mislite da Lionel Messi kaže: „Sad je dosta! Uradio sam sve, posti-gao sve, a tek mi je 25 godina!“ Ne, on svaki dan izvede neku novu majstoriju, kako naši komentatori kažu – čaroliju. Upravo tako. Ako čovjek u svome poslu nema izazova, nešto ne štima. Stoga, volim raditi sa svim učenicima, a „mangupi“ su mi profesionalni izazov.

Kakve metode koristite da od „običnog“ učenika napravite idealnog? Na koji način ih zainteresirate za rad?

Nekad to nije jednostavno. Sigurno znamo da je uloga profeso-ra: stvoriti pozitivno ozračje za učenje, pomoći učeniku da odredi ciljeve, stvoriti ravnotežu između intelektualnih i emocionalnih komponenti učenja, ostvariti uzajamnu komunikaciju s učenicima, ali bez dominacije. Iznimno je važno da sam nastavnik vjeruje da može utjecati na učenike, tako će ih motivirati i pospješiti njihov kognitivni razvoj. Važan je samo segment motivacije. U mnogim zemljama to predstavlja središnji problem školskih reformi. Znajte

da nedostatak motivacije vodi slabijem uspjehu, negativnim sta-vovima prema školi, slabijoj disciplini i većoj vjerojatnoći napu-štanja škole. Ipak, „apsolutno“ je sigurno da motivacija učenika/učenice više ovisi o vanjskim činiteljima, a to su učitelj i sadržaj. O nama ovisi mnogo. A metode su uvijek iste, provjereno učinkovite: 1) uvoditi novosti u nastavu, 2) aktivno uključiti učenike i 3) poti-cati radoznalost.

Kolika je važnost kritičkog stava? Kako ga razviti kod mladih ljudi?

O tome možemo razgovarati satima. Škola i služi razvijanju kritič-kog mišljenja kod učenika. Znate i sami da je cilj nekih nastavnih predmeta razvijanje kritičkog mišljenja.

Međutim, tu i jest problem. Razvoj kritičkog mišljenja zahtijeva stalni dijalog, rasprave te promišljanje o različitim rješenjima istog problema. No, učenici srednjih škola Republike Hrvatske, kod nas sigurno nije drukčije, na temelju rezultata nedavno provedenih istraživanja ističu da svega 3% imaju utjecaj na tijek odvijanja sata, predavanja...

Kako razvijati kritički odnos u monologu profesora? Kritički odnos se ne razvija u dijalogu s pločom, nego interpersonalno. A to za-htijeva triangulaciju: profesor – ploča (ili bilo koje drugo nastavno sredstvo) – učenik. Sami znate o čemu govorim. Ponavljam, mno-go toga ovisi od onih s druge strane školskih klupa.

Volite li Vi više komunicirati s učenicima koji imaju kritički stav ili s onima koji ga nemaju?

Još jednom, svi su mi učenici dragi. To su moji učenici. Humani-stički pristup obrazovanju ističe kako je cilj obrazovanja naučiti učenike kako se uči i kako se motivira za učenje. Europska obrazov-na politika navodi da je „učiti kako učiti“ temeljna kompetencija koju treba razvijati u obrazovanju. Prema tome, s onima koji imaju kritički stav treba diskutirati, a one koji ga još uvijek nemaju treba učiti kako ga razviti.

citirao bih Johna Holta koji kaže: „Budući da ne znamo koje će znanje u budućnosti biti najpotrebnije, besmisleno ga je pokuša-vati unaprijed podučavati. Umjesto toga, trebali bismo pokušati stvoriti ljude koji učenje toliko vole i u njemu su tako dobri da će biti sposobni naučiti što god bude bilo potrebno.“ v

8 preventeen

strucni kutak

Srednjoškolci su najbrojnija po-pulacija mladih u Bosni i Herce-govini. Samo u Republici Srpskoj ima ih oko 50.000. Međutim, zanimljivo je da je ova mnogo-brojna populacija uvijek bila u sjeni studenata i njihovih prava. Ipak, srednjoškolci su svojim po-stupcima postali primjetni u bh. društvu.

Vrlo rijetko se raspravljalo o pravi-ma srednjoškolaca, sve dok 2002.

godine nije došlo do izmjene Zakona o srednjoškolskom obrazovanju Republike Srpske pri čemu je, u Članu 106. ovog Zakona, definisano da je postojanje Savjeta učenika obavezno za svaku školu u Republici Srpskoj i da su škole obavezne omogućiti nesmetano funkcionisanje Savjeta učenika te pomoći pri njegovom formiranju.

Nakon izmjene Zakona došlo je do osnivanja Mreže savjeta učenika Republike Srpske ili mRESURS-a.

Prema uzoru na Republiku Srpsku, i škole u Federaciji Bosne i Her-cegovine počele su osnivati Savjete učenika i svoje kantonalne/županijske mreže pod nazivom mreVUK.

Danas u Bosni i Hercegovini djeluju dvije mreže na nivou entiteta -mRESURS i mreVUK. Oni čine Mrežu savjeta/vijeća učenika Bosne i Hercegovine i zajedno se bore za prava srednjoškolaca - mreSVUBiH.

Godine 2012. mreSVUBiH je počela kampanju Želimo znati u cilju upoznavanja šire javnosti sa trenutnim položajem srednjoškolaca, njihovim pravima i problemima.

MISLILI STE DA SMO GOTOVI?!Kampanja se sastojala iz tri akcije: PUŠ, UPS i ŠIT, a prije ovih akcija urađeno je istraživanje na više od10.000 srednjoškolaca kojim je Mre-ža došla do zaključka da se prava srednjoškolaca krše u velikoj mjeri.

PUŠ ili Prava u škole jest akcija koja je za cilj imala postavljanje plakata s pravima srednjoškolaca u svaku učionicu, ili bar u svaki hodnik, svake škole u Bosni i Hercegovini. U 90% škola ova akcija je uspješno sprovedena.

UPS ili Univerzalna pitanja srednjoškolaca čine 13 pitanja koja po-stavljaju svi srednjoškolci, ali rijetko dobivaju odgovor. Ta pitanja su:

Zašto srednja škola nije obavezna?

Gdje možemo saznati naša prava i obaveze?

Zašto u srednjim školama naša prava i obaveze nisu javno prikazana?

Zašto nemamo dozvolu da predstavljamo stavove učenika na Školskom odboru, iako je to zakonski regulisano?

Zašto imamo više od dvije pismene provjere znanja sed-mično, ako je to kršenje zakona?

Kome se možemo obratiti u slučaju kršenja naših prava?

Zašto nemamo informaciju za koje namjene se koriste naše upisnine?

Zašto se ne vrši adekvatna kontrola provođenja zakonskih propisa u srednjim školama?

Ako nas profesor isključi iz nastavnog procesa, iako znamo da to nije dopušteno, koje su mjere zaštite nas kao učeni-ka, a kakve su posljedice za profesora?

Zašto profesori ocjenjuju učenike i kada oni ne prisustvuju času?

Da li postoji način da mi ocijenimo rad profesora?

Mladenka Ostojić, Ekonomska i trgovinska škola Doboj, Doboj

9preventeen

stru

cni k

utak

Kada ćemo imati usklađen Plan i program rada na nivou cijele BiH?

Na koji način mi možemo uticati na kreiranje Plana i progra-ma nastave?

ŠIT ili Šuti i trpi je akcija koju su provele sve regije, kantoni/županije i Distrikt u toku jedne sedmice. Srednjoškolci su izašli na ulice sa UPS pitanjima, transparentima i plavim trakama na ustima koje su ozna-čavale da oni šute sve vrijeme i da to ne žele više.

Skidanjem plavih trakica u 11:55 h pokazali su da ima je došlo „5 do 12“ i da ne žele više šutjeti o svojim problemima već traže pomoć i podršku od: roditelja, profesora, direktora i nadležnih institucija. Provedeno je više od 15 ŠIT akcija te su srednjoškolci i njihovi pro-blemi bili glavna tema u Bosni i Hercegovini bar određeno vrijeme.

Ova kampanja je imala veliki uticaj, pogotovo za Republiku Srpsku. Ministarstvo porodice, omladine i sporta kao i Ministarstvo prosvjete potpisali su Memorandum o saradnji sa mRESURS-om. Naravno ova saradnja NIJE ostala samo na papiru već se uvelike provodi u djelo.

Iako su mnogi mislili da je kraj, srednjoškolci su ponovo krenuli u akciju.

Prekrivši fotografijama sa natpisom MISLILI STE DA SMO GOTOVI? svoje facebook profile, najavili su nastavak ove kampanje. Kako sa-znajemo, kampanja se nastavlja pod nazivom I dalje želimo znati!

cilj u 2013. godini jest razvoj saradnje sa nadležnim institucijama za srednje školsko obrazovanje. Ove godine mreSVUBiH želi okupiti svih 13 ministara obrazovanja iz cijele države i kroz razgovor dogovoriti razvoj saradnje na nivou Bosne i Hercegovine.

Takođe, putem još jednog istraživanja će definisati probleme i rješe-nja na nivou svake škole u Bosni i Hercegovini.

Ne žele otkriti ostale akcije jer žele da to bude iznenađenje za jav-nost, ali i da budu efektne više nego prošlogodišnje. v

10 preventeen

strucni kutak

Evo, prođoše i ove tri godine u srednjoj školi. Postadoh i ja maturant. Danas, razmišljam o tome, nisu dugo ni trajale. Kad se samo sjetim zadnjih dana u osnovnoj, dilema oko oda-bira srednje škole, druženja u Omladinskoj ulici... A sad već pola čovjeka, što bi rekli. Ipak, i sad imam iste muke kao i tada. Valja mi uskoro na fakultet. Koji odabrati, gdje? Kako li će sve to

izgledati? Previše pitanja, a odgovora ni na mapi. Zbog toga se radije prisjećam ovih dana prije srednje škole. Nekako su mi oni draži. Uz njih pobjegnem iz svakodnevnice i zaboravim na fakultet.

Raja ili škola?

Kraj osnovne škole je za sve nas bio prekretnica. Stalna tema razgo-vora bio je upis u srednju školu. U Goraždu izbor nije velik. Imamo tri srednje škole koje nude svoje smjerove. S roditeljima nije bilo problema. Rekli su da odaberem ono što volim i da će prihvatiti moj izbor, uz preduvjet da obratim pozornost na to da mi je srednja škola „karta za fakultet“. To je bilo riješeno. Nakon toga trebala sam vidjeti šta ja to ustvari volim i čime se namjeravam baviti u budućnosti. Nije bilo nimalo lahko... Niko od nas u tom periodu nije mislio o nekoj da-lekoj budućnosti. Nama je najvažnije bilo da vidimo šta će nam raja upisati. Svima nam je bilo žao da se rastanemo jedni od drugih pa bismo najradije, da smo mogli, svi zajedno pohađali neku školu. To, naravno, nije bilo moguće. Sa drugaricama sam pričala o tome koja bi nam škola najviše odgovarala. Gimnazija je, eto, bila dobra. Ide u nju dosta poznate raje. I momci su fini u gimnaziji. U tehničkoj školi je bilo manje raje, ali su i predmeti bili nekako čudni i nezanimljivi, bar nama curama. Treća škola je stručna. U nju se ide pretežno tri go-dine i ima zanimljivih zanimanja (od frizera, preko automehaničara pa sve do pekara). Međutim, ta škola je „na lošem glasu“. Prema pri-čama koje smo mi čuli, u nju idu samo loši učenici, oni koji su se jedva „provlačili“ kroz osnovnu školu, i oni problematični. U stručnoj školi se skoro ništa ne uči i ona se najlakše završi. I još su pričali da se u toj školi učenici često međusobno tuku, a djevojke se udaju i prije nego što završe školovanje... Nakon takvih priča svi smo otpisali stručnu školu, posebno kad smo saznali da se nakon nje ne možemo ni na fakultet upisati. Također, još sam nešto primijetila nakon tih priča. Svi u mom društvu počeli su drugačije posmatrati učenike i učenice iz te škole. I ne samo oni, nego i većina srednjoškolaca.

Ena Ferhatović MSŠ „Enver Pozderović“, Goražde

Idemo u stručnu školu, pa šta?„Ma šta oni znaju? Mi smo gimnazijalci... Elita... A oni... Pfff!“,bili su najčešći komentari gimnazijalaca.

Istina ili stereotipi?

Još u samom početku ovakvi komentari su me nervirali. Moje druš-tvo i ja rijetko smo se susretali s učenicima iz stručnih škola (stručna škola je bila jedina srednja škola na drugoj obali Drine) i nismo ih poznavali. Nismo ni znali je li sve ono što smo o njima čuli - tačno, a priče su već počele. Ipak, kad je počela školska godina neke stvari su bile drugačije. Bilo je učenika koji su željeli baviti se nekim za-natom i zbog toga su upisali stručnu školu, a bilo je i onih koji nisu bili primljeni ni u jednu drugu školu, pa su morali upisati stručnu. Tri godine nakon tih događaja dobila sam priliku da o ovoj temi pi-šem i u Preventeenu i da konačno prekinem stereotipne priče o struč-noj školi. Jedan moj prijatelj je završio stručnu školu. Bili smo u istom razredu u osnovnoj, ali je on svoju srednju školu završio prošle godi-ne. Odlučila sam razgovarati s njim i vidjeti o čemu je, zapravo, riječ.

11preventeen

stru

cni k

utak

Sigurno ste bili u prilici da u svom okruženju imate učenike koji često izostaju s nastave, stalno rade neke projekte, ak-tivni su u nevladinim organiza-cijama vašeg grada ili su članovi svih mogućih sekcija vaše škole, koji uvijek „smaraju“ s istim ili sličnim pričama o: projektima, edukacijama ili seminarima na kojima su bili, obilascima drugih gradova, država ili pak

možda kontinenata.

Moj savjet je: Nemojte mrziti takve mlade! Pridružite im se ili krenite njihovim stopama jer se nikad ne zna gdje su vaše granice!

U posljednjih nekoliko godina zabilježen je porast osnivanja novih organizacija, udruženja i asocijacija koje nude nešto drugačiji i za-bavniji način učenja od onog na koji ste navikli u vašim školama.

Tokom rada na njihovim projektima od vas se uglavnom očekuje da budete: kreativni, domišljati, maštoviti, inspirativni i spremni na nove i originalne poduhvate koji od vas mogu načiniti jednog sasvim novog školarca. Zvuči zanimljivo, zar ne?

Evo nekoliko savjeta…

Kada sjedite za računarom, „visite“ na facebooku i chatate sa svo-jim prijateljima/icama, pokušajte i to vrijeme pretvoriti u nešto korisno. Iskoristite jednu od najvažnijih prednosti društvenih mre-ža - brzinu širenja informacija.

Pretražite omladinske stranice, pročitajte sadržaje na forumima i saznajte čime se to ljudi bave kako im škola ne bi postala jedina obaveza te na koji način iskazuju svoju kreativnost, maštovitost i želju za nečim novim.

Za svakoga ima ponešto, reklo bi se.

Nakon što ste obavili prethodni zadatak, pronašli sebe u nekoj od mnogobrojnih organizacija, asocijacija, udruženja građana i slično, proslijedite informacije svojim prijateljima, zajedno se pridružite nekoj organizaciji i neka vaše djelovanje u njoj postane i vaš hobi.

Emina Hindija FPN Sarajevo, Komunikologija

Izmir nije bio dobar učenik i u stručnu školu se upisao samo jer nije mogao biti primljen ni u jednu drugu školu. Iz njegove priče sam sa-znala da je mnogo onoga što smo čuli o stručnoj školi tačno, ali ima i nekih stvari koje su me iznenadile. Većina učenika ide u tu školu iz istih razloga kao i on. S vremena na vrijeme javi se neki problem, ali problema ima i u drugim školama. Postoje učenici koji slabije uče, ali ima i onih koji su odlični, koji vole to što rade i koji nastoje biti još bolji. U biti, isto je kao i u ostalim školama. Izmir je pohađao stručnu školu za automehaničara i bio je prosječan učenik, ali nekoliko nje-govih prijatelja imalo je vrlo dobre ocjene, kako iz općih predmeta tako i iz prakse.

Imao sam prijatelja koji su baš dobro učili i koji su mogli ići i u gimnazi-ju, ali oni to nisu željeli, kaže Izmir.

Takvi učenici su očit primjer kako nije sve tako kako se predstavlja. Njima nije važno hoće će biti na lošem glasu ili to što će imati treći stepen obrazovanja. Oni rade ono što vole. Također, i oni su učenici kao svi drugi. Izbjegavaju časove koliko god mogu, više vremena vole provesti u kafiću nego u školi, prepisuju na testovima...

Izmir kaže da su učenici u stručnoj školi svjesni svih predrasuda i priča koje ljudi imaju o njima. Reakcije na njih su različite. Neki ne obraćaju pažnju, nekima je svejedno, a neki se nerviraju. Njemu su predrasude smetale, ali mu je s vremenom postalo svejedno. Kao što kaže, nije svi ni u znanju ni u školi koju završiš.

Zaključak ili nešto slično tome…

Generacije učenika dolaze i prolaze, ali neke priče uvijek ostaju iste. Još uvijek vlada isto mišljenje o učenicima poput Izmira, ali niko od „slav-nih gimnazijalaca“ ne razmišlja o tome da će oni, iako završe neki fa-kultet, opet dolaziti kod učenika iz stručne škole i tražiti njihove usluge. Toliko slastičara, frizera, automehaničara, saobraćajaca, zidara, vodoinstalatera..., završilo je ovakve ili slične stručne škole, a život bez njih ne bi bio moguć. v

Originalni, aktivni, mladi!

12 preventeen

strucni kutak

Ukoliko nemate vremena za to jer imate prebukiran školski raspo-red, bavite se nekim sportom (što je, svakako, za dodatnu pohva-lu). Pokušajte se uključiti u neku od mnogobrojnih školskih sekcija i sigurno nećete proći nezapaženo.

Aktivizam i iskazivanje originalnosti putem izvanškolskih aktiv-nosti, prije svega, vode prema upoznavanju novih ljudi koji imaju slične afinitete kao i vi, a potom i do razvijanja određenih vještina koje vam mogu pomoći tokom školovanja i, kasnije, zaposlenja.

Sigurno se pitate o čemu sad govorim?

Pa, u određenoj mjeri, sve te izvanškolske aktivnosti pokazat će određene kvalitete i sposobnosti koje možda ni sami niste znali da posjedujete, kreirat će vas kao ličnost i omogućiti stvaranje vlasti-

tog identiteta koji vam sigurno može pomoći i u školi i nakon nje, na fakultetu. Ipak, ni to nije sve. Izvanškolske aktivnosti pomoći će vam da se na zreliji način nosite sa određenim problemima s kojima se svakodnevno suočavate, o kojima svi pričaju i, nažalost, sve više su zastupljeni u našem društvu.

Nemojte misliti da za takve aktivnosti treba previše ulaganja i tru-da. Dopustite sebi da vam to postane hobi, da vam to bude kao kafica poslije škole ili chatanje s prijateljima. Stvorite sebi uvjete za razvijanje pozitivne osobe u vama, i ne samo to, dopustite sebi da uživate u aktivizmu!

Ah, ko zna, možda baš vi budete pozitivna promjena koja će una-prijediti društvo? v

13preventeen

FAQ

Štrebati (njem. bubati, učiti napamet bez razmišljanja), a kao imenica (štreber/ka) obično opisuje pretjerano intelektualnu, opsesivnu ili socijalno ugroženu osobu. Tzv. “štreberi” mogu potrošiti pretjerane količine vremena na ne-popularne, opskurne, ili “ne-mainstream” aktivnosti. Osim toga, mnogi štreberi su opisani kao sramežljivi i neprivlačni i često su etiketirani kao loši sportaši. Kako izbjeći negativne strane? Proči-tajte detaljnije ovaj broj Preventeena! ;-)Državna matura (ono što u BiH ne postoji) jest skup ispita koji se pod jednakim uvjetima i kriterijima provodi za sve učenike u isto vrijeme i omogućava dobivanje usporedivih rezultata uče-nika na nacionalnoj razini. cilj državne mature je jasno definirati rezultate srednjoškolskog obrazovanja te tako osigurati transpa-rentnost i usporedivost rezultata te stečenih kvalifikacija. Sastoji se iz obaveznog i izbornog dijela. Srednjoškolci koji namjeravaju studirati u Hrvatskoj ili u EU moraju položiti ovaj oblik mature koji se priznaje na sveukupnoj teritoriji EU.Stress management odnosi se na širok spektar tehnika i psihoterapija usmjerenih na kontroliranje razine stresa, osobito kroničnog stresa i u svrhu poboljšanja svakodnevnog funkcionira-nja. (Zamislio/la si kauč, ležiš, a pored tebe „psihić“?)Stres stvara brojne simptome koji variraju prema osobama, situacijama i težini (nije riječ o kilogramima J). To može uključivati fizički i zdrav-stveni pad, kao i depresiju. Proces upravljanja stresom smatra se preduvjetom sretnog i uspješnog života u suvremenom društvu.

Profesionalna orijentacija (PO) nije teletabis nego predstavlja proces odlučivanja i izbora smjera profesional-ne i stručne izgradnje ličnosti koji počinje već samim završetkom osnovne škole, kada čovjek čini prvi korak, tj. odlučuje se za sred-nju školu koja mu odgovara, shodno njegovim željama, mogućno-stima i sposobnostima (ono kad se skupi familija i vijeća šta moraš upisati). Taj proces se za neke ljude nastavlja i pri upisu fakulteta, čime se čini još jedan korak dalje u izgradnji karijere. Prva faza profesionalne orijentacije trebala bi biti samoprocjena osobnosti, npr. analiza interesa (a najčešće je ona stara: „Ne znam šta bi’!“ U drugoj fazi, koja bi se mogla nazvati „procjena mogućnosti“, pro-cjenjuje se odnos između osobnih mogućnosti i prilika za zapošlja-vanje koje bi se mogle pružiti.Profesionalna orijentacija ne može biti učinkovita bez plana, jer to je dugoročan proces koji započinje ulaskom u školu, a završava pred kraj srednjoškolskog obrazova-nja. Uz ovo ide ona dobra stara: „Uči, sine, uči, (da mi budeš prvi na birou!”Time management predstavlja sposobnost planiranja i kontroliranja potrošnje vremena za učinkovito ostvarivanje svojih ciljeva. Loše upravljanje vremenom može se odnositi na odugo-vlačenje (nekako ti poznato?), kao i na probleme sa samokontro-lom. Vještine koje su uključene u upravljanje vremenom uključuju: planiranje budućnosti (npr. Kad porastem, bit ću televizor!), po-stavljanje ciljeva, postavljanje prioriteta, monitoring i evaluaciju potrošenog vremena. v

14 preventeen

strucni kutak

14 preventeen

(IN)PUT

Kako sam prestala biti štreberica

Prvog dana u školi nisam bila svjesna šta me čeka na tom dijelu životnog puta. Nisam mogla ni pretpostaviti većinu događaja koji će uslijediti. Zapravo, sve je bilo super dok se u zraku nisu počele osjećati neizbježne razlike u karakterima te malim snovi-ma i ciljevima, a samim tim smo se počeli razvrstavati na one koji uče više i one koji uče

manje, štrebere i ostale. Nakon nekoliko mjeseci, kada je to postalo očito, uslijedile su prozivke koje su mi predstavljale problem. Obrazloženje koje su mi upućivali na pitanje: „Za-što me smatrate štrebericom?, uvijek je bilo u stilu: „Zato što stalno učiš, ne radiš ništa drugo i ne družiš se!“ Upravo je to bio ključ promjene koju sam odlučila napraviti u svom životu, uz nimalo skromna očekivanja.cilj promjene bila je reorganizacija slobodnog vremena ko-jeg sam imala. Ako uzmemo u obzir da sam kao, tako nazva-na, „prosječna štreberica“ uz osam sati spavanja imala sve-ga šest sati u školi, ostatak vremena sam uglavnom mogla provesti čitajući lekcije unaprijed ili konstantno utvrđivati gradivo. Ponekad bi u obzir došlo gledanje TV-a. To bi, na neki način, bilo i dobro. Međutim, treba uzeti u obzir da sve ima svoje lijepe i ružne strane, pa i takav način života. Najbolji način da se tada nešto promjeni bilo je uključivanje u izvanškolske aktivnosti, koje se s razlogom tako zovu. Bila je to prilika koja mi je omogućila da duhovno i društveno is-punim svoje vrijeme. Onih deset sati slobodnog vremena pretvorilo se u dva sata treninga i dva sata sviranja, a uz to i još mnoga druženja sa novostečenim prijateljima. Naravno, navike i rituali počeli su se iz korijena mijenjati. Sport i muzika ispunjeni obrazova-njem svakog dana su sa sobom nosili nešto novo, neki dobar

osjećaj, s vremena na vrijeme neku bol, ali tek tada je sve dobilo nove boje. Istina je da je to bilo dio plana kojim sam htjela postići oslobađanje od prozivki, ali je postalo zanimlji-vo tek onda kada se plan izmaknuo kontroli i kada sam shva-tila da to više ne radim zbog drugih nego zbog sebe.Čovjek se ponekad iznenadi promjenama koje može napraviti na sebi, baš kao što sam i ja. Tek nakon određenog razdoblja shvatila sam koliko mi je zapravo znanja donijelo slobodno vrijeme ispunjeno aktivnostima koje volim i u kojima uživam. Uz samo malo truda ono manje zanimljivo „školsko znanje“ ostalo je na nivou na kojem je trebalo, a moj društveni život nije ispaštao. v

Lejla Kasum SŠ Nikola Šop, gimnazija, Jajce

15preventeen

(IN)P

UT

ske reprezentacije nije se proslavio. Najpoznatiji i najbolji košarkaš svih vremena Michael Jordan ne namjerava se okušati u trenerskoj ulozi. Jeste li ikada čuli za Mourinha kao igrača? Naravno da ne.

Različiti smo. Netko je bolji kao učenik, a netko kao učitelj. Ne od-govara svima svaka uloga i to je upravo bit „univerzalne istine“. Ona ne postoji. Ipak, gledano s druge strane medalje, uvijek po-stoji ono „ali“. Možda postoji nešto, ma mora postojati bar nešto što bi vrijedilo za sve, nešto što je prava istina…

„2+2=4“ BINGO! Matematika. Tko bi rekao? Ipak postoje znano-sti koje su univerzalna istina. Koliko god se mi bunili, dva i dva ni-kada neće dati pet ili šest. Znači, skidamo kapu matematici, ovoga puta nije izvukla deblji kraj.

Možda, osim u slučaju matematike i ne postoji univerzalna istina kojom bismo se svi mogli voditi. Međutim, vrlo je jednostavno. Pokušajte sami sebi pronaći savršenu matematičku formulu. Uz određenu dozu motivacije, truda i rada, možda će vaša savršena matematička formula imati smisla jedan dan. No risk, no gain! v

„Ako si dobar sportaš, bit ćeš i dobar trener“, „Ako si uspješan u osnovnoj i srednjoj školi, bit ćeš uspješan cijeli život“ i slič-no. cijeli život slušamo rodite-lje, stariju braću i sestre, bake i djedove kako nam govore „univerzalne istine“. No, koliko „istine“ ima u njima? Odlučila sam saznati.

Prije svega, da razjasnim pojam univerzalne istine. Univerzalna

istina je istina koja se može primijeniti na sve pojave, predmete i sva bića.

„Ti si lijep/a, tebe svi vole!“ Drži li ta priča vodu? Ili ona: „Ako si uspješan/a u školi, bit ćeš uspješan/a cijeli život.“ Zašto bi to uopće bilo istina? Velika je razlika u školovanju, fakultetu i životu.

Najočiglednija i možda najveća razlika je vremensko razdoblje. život ne traje četiri godine, poput fakulteta i srednje škole. živje-li smo s roditeljima u vrijeme školovanja… Kako ćemo bez njih ostatak života? Zar je važno što smo u srednjoj školi i na fakultetu imali dobre ocjene ako se ne snalazimo u životu?

„Ako si dobar sportaš, bit ćeš i dobar trener.“ Ha-ha! Ma tko to kaže? Koliko je samo sjajnih, najboljih svjetskih sportaša zavr-šilo sportsku karijeru zadnjom utakmicom, zadnjim mečem, a ne na klupi, kao trener nekog kluba, nekog sportaša. Maradona je možda bio sjajan nogometaš, no kao trener klubova i argentin-

Universal truth

Barbara Kustura KŠc “Sv. Pavao”, Zenica

16 preventeen

strucni kutak

16 preventeen

(IN)PUT

Obrazovanje ima višestruko značenje. To je proces, sadržaj i rezultat organiziranog ili slu-čajnog učenja u funkciji razvoja različitih sposobnosti i stjecanja raznovrsnih znanja, umijeća i navika.

Osim suhoparne definicije, ob-razovanje također ima i mnogo suhoparnih podjela. Ipak, po-djele ne završavaju tu, u klasi-fikaciji. U našoj državi postoje i

tri različita plana i programa prema kojima se radi u školama. Nije dovoljno strašno? Uzmite onda u obzir da su podjele vidljive u svim područjima naših života.

BiH je dom mnogih naroda, najprije onih koji su konstitutivni i ravnopravni, a zatim dolaze oni koji su „manje“ ravnopravni, a to su nacionalne manjine, kao sto su: židovi, Makedonci, Slovenci, Albanci, Česi, Talijani, Romi i dr. Najbrojniji su Romi, koji su ujedno najugroženiji narod u našoj državi, i uvijek su meta segregacije, diskriminacije i marginalizacije. Često čujemo priče o Romima, a još češće je to nešto loše. Primjerice: cigani, lopovi, neradnici, neš-kolovani itd. Ipak, nije sve tako crno. Uvijek postoje svijetli primjeri i upravo su oni pokretači koje treba pokazati i drugima.

U gradu Vitezu nalazi se romsko naselje u kojem živi veliki broj Roma, točnije njih 550. Da bi poboljšali svoje životne uvjete i imali veće mogućnosti u budućnosti, veliki broj romske djece pohađa školu. Oko 80 romske djece ide u Osnovnu školu Vitez i većina su redovni i vrlo dobri učenici, što je veliki napredak za romsku popu-laciju u Vitezu, ali i u BiH.

Zadnjih nekoliko godina roditelji romske djece zastupljeni su u vijeću roditelja te u školskom odboru pa je, zahvaljujući dobroj suradnji sa školskim osobljem, i broj romskih učenika iz godine u godinu sve veći, što mi je potvrdio i član Upravnog odbora Osnov-ne škole Vitez Adil Fafulović.

Kako raste broj romske djece u osnovnoj školi, povećava se i njihov broj u srednjim školama. Trenutno ih je 12 u srednjoj školi. Neki od njih namjeravaju nastaviti svoje obrazovanje na nekom od fakul-teta u BiH. Dosad je njih sedam završilo srednju školu. Jedni su se uspješno zaposlili, a drugi još uvijek traže posao. Dvije Romkinje odlučile su nastaviti školovanje i trenutno su uspješne studentice. Jedna od njih je Aldina Fafulović koja trenutno studira na Pe-

dagoškom fakultetu u Sarajevu, smjer Predškolski odgoj. Osim što je nastavila školovanje, odlučila je i zaposliti se, a trenutno radi u OScE-u u Travniku.

Država u kojoj živimo možda nam i ne pruža najbolje uvjete za ob-razovanje, sigurno ne onakvo kakvo bismo mi htjeli, ali tu dolaze na red izlizane izreke koje su nekada jednostavno nezamjenjive: sve se može kad se hoće!

Najlakše je sjesti i kukati, svaljivati krivicu na državu, okolinu… Trebamo postaviti primjer drugima svojim radom i trudom – re-zultati sigurno neće izostati. v

Romi u školi

Aldin Fafulović Srednja škola “Vitez”

17preventeen

(IN)P

UT

17preventeen

Znate li što je ironija? Ironija je kada trebate učiti, a pišete čla-nak o učenju, te ne znate više ni gdje se nalazite, jer ste čitav tjedan sami sebe uvjeravali kako ćete sve stići, a završite u nedjelju navečer sa gomilom knjiga i nedovršenim člankom. Eto, to vam je ironija! A ako ste se nekad nalazili u takvoj situ-aciji, onda je ovo članak za vas.

Možda nismo toga ni svjesni, ali mi neprekidno učimo. Svakodnevno o nečemu razmišljamo, komuniciramo i saznajemo nešto novo. Međutim, kada stvar postane ozbiljna i kada nam u ušima odzvanja „moram učiti“ to nas dovodi do panike, a panika prouzrokuje „učenje nabrzinu“, što se na kraju završava nepoveza-nošću i negativnom ocjenom.

Drugi problem koji se javlja jest strah od počinjanja, jer nam se ne-kada čini da je neka lekcija toliko teška da ju uopće nećemo moći naučiti. Zbog toga učenici često i ignoriraju svoje školske obveze i pronalaze različita opravdanja. Vjerovali ili ne, postoje strahovi od škole (didaskaleniofobija), knjiga (bibliofobija) ili pak znanja (gnosiofobija). Ako ne želite na kraju imati fobofobiju (strah od straha), predlažem vam da nastavite čitati.

Počnimo s banalnošću...

Jedna od „caka“ uspješnog učenja jest prikupljanje snage i ener-gije. Vjerojatno ste ovo čuli milijun puta, ali neće vam škoditi ako ovo i pročitate.

Naime, fizička aktivnost, san i prehrana čine važan dio našeg živo-ta. Bit je u tome da, ako ne budete vodili brigu o svom zdravlju i, općenito, načinu života, sve ostalo past će u vodu. U zdravom tijelu je zdrav duh, pa tako i efektivno učenje. Međutim, motivacija je najvažnija. Ako niste motivirani, onda nećete ni uspjeti promijeniti svoje navike. Zato, važno je imati cilj i motivaciju, bez obzira je li riječ o učenju ili nečemu drugom. Ipak, tu nastaje drugi problem. Kako se motivirati? To već morate sami znati. Preispitajte sebe i svoje želje. Skicirajte si crtež u glavi i polako krenite prema njemu. Kada saznate što stvarno želite i na koji način to želite ostvariti, ni jedna fobija na svijetu vam neće stati na put k uspjehu.

Uči! Trebat će ti!

Esma Sirbubalo, KŠc Opća - realna gimnazija “Sv. Josip”, Sarajevo

... završimo sa zabavom…

Možda mi nećete vjerovati, ali učenje može biti zabavno. Sve se na kraju svodi na uporabu mašte i kreativnosti. Ako su vam uobiča-jene strategije učenja, poput: raznobojnih markera, pisanja kon-cepata, pažljivog slušanja, čitanja i neprestanog ponavljanja…, dosadile, onda je vrijeme za zabavno učenje.

Jedan od načina učenja koji može biti zanimljiv jest „elaborirano učenje“. S obzirom da vam vjerojatno nije jasno što pod tim mi-slim, evo vam i primjer:

a) Moja Vrlo Znatiželjna Majka Je Uvijek Svima Nabrajala Plane-te. ( Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Uran, Saturn, Nep-tun, Pluton)

b) Einstein miriše cvijeta dva à E=mc²

Ako ipak više volite ritam i rimu, onda je to izvanredna prilika da dosadne definicije zamijenite rimom barem samo tijekom učenja. Slijedi vam nekoliko primjera pa se uvjerite sami!

a) „Mala moja dajem ti na znanje,

sila masi daje ubrzanje.“

II. Newtonov zakon glasi: „Intenzitet sile koja pokreće tijelo jednak je proizvodu mase tijela i ubrzanja koje tijelo dobiva djelovanjem te sile”, odnosno F=m*a, gdje je (F) sila koja po-kreće tijelo i daje mu ubrzanje, (m) masa tog tijela i (a) ubrza-nje koje tijelo dobiva djelovanjem te sile.

b) „Ja znam jer sam lumen,

gustoća je masa kroz volumen.“

Gustoća (znak: ρ - grčki: ro) opisuje odnos mase i volumena neke tvari ili tijela. Prosječna gustoća tijela računa se kao omjer njegove ukupne mase i njegovog ukupnog volumena:

c) „Sjećam se k’o jučer rek’o si mi ti,

površina kruga je er na kvadrat pi.“

Može se zaključiti da je površina kruga polumjera r jest r²π.

Ne znam kako vi, ali ja odoh primjenjivati ove tehnike i izmišljati svoje.

Jer, i učiti treba naučiti! v

18 preventeen

strucni kutak

18 preventeen

(IN)PUT

Zabava, druženje, izlasci…, jed-nom riječju - život. Svi mi ovako zamišljamo raspust. A zapita li se nekad neko koliko lijepih stvari, iskustava i mnogo toga donosi samo jedna školska go-dina? Ja jesam! Možda me i ova tema navela da sjednem i pre-ispitam samu sebe zašto većina učenika smatra da problemi do-laze početkom školske godine.

Čim dođe prvi dan raspusta, kao da svi ti problemi nestanu! Kao da u nas uđe neka nova osoba koja onog depresivnog, tužnog, namrgođenog i pomalo nasilnog učeni-ka/icu pretvori u jednu vrlo sretnu, zadovoljnu i nasmijanu osobu. Zanimljivo, zar ne? Ipak, nakon nekog vremena razmišljanja, istra-živanja, čitanja i mnogo razgovora, shvatila sam u čemu je najveći problem.

Tokom zimskog raspusta pročitala sam kako je čovjekov život ona-kav kakve su mu i misli, što me odmah asociralo na primjer škole.

Razdoblje koje provodimo u klupama vrlo sporo nam prolazi zato što, doslovno, svake minute gledamo na sat da vidimo koliko ima do kraja nastave. Raspust nam se čini toliko dalekim jer svi oko nas stalno ponavljaju istu rečenicu: Kad će raspust? Škola nam je toli-ko dosadna zato jer svi mi razmišljamo samo o tome koliko nam je dosadno. Vrlo rijetki razmišljaju pozitivno, a škola ima i svojih pozitivnih strana.

18 preventeen

To su, nama mladima, prije svega: socijalizacija, druženje, zabava, nova životna iskustva, padovi i usponi. Škola nije samo ustanova u koju učenici idu kako bi naučili neki predmet. U školu idemo i kako bismo naučili ono najvažnije - životnu školu.

Malo nas zapravo dijeli ovo mišljenje. A bilo bi dobro kada bismo prihvatili da u životu ponekad moramo raditi i ono što ne volimo, slušati ono što ne želimo, gledati i dijeliti isti prostor sa osobama koje nam nisu drage. Sve to je naš život. Također, trebamo se na-vikavati da će nam život poslije srednje škole donijeti mnogo gore stvari od: nepopravljene ocjene, neopravdanih izostanaka i antipa-tičnih profesora... Razgovarajući s vršnjacima shvatila sam da su ve-ćini njih izvanškolske aktivnosti na prvom mjestu, što je poprilično zabrinjavajuće. Većina njih će radije dan prije testa provoditi na: fa-cebooku, twiteru i drugim društvenim mrežama, nego učiti školsko gradivo. Do koje granice idemo da različite aktivnosti stavljamo na mjesto svojih obaveza koje smo, kao učenici, dužni ispuniti? Na pi-tanje jesu li izvanškolske aktivnosti, poput: interneta i TV-a, važnije od školskih aktivnosti: čitanja knjiga, istraživanja, odgovor mojih vršnjaka bio je skoro jednoglasan - izvanškolske aktivnosti.

Takav odgovor uglavnom je odraz stava da učenjem pojedinih predmeta usvajamo informacije koje nam kroz život neće biti po-trebne. Nakon tog razgovora shvatila sam da je ustvari vrlo lahko nazivati se osobom koja ide u školu, a vrlo teško učenikom/icom s pravim vrijednostima.

Pokrenimo našu svijest, budimo gospodari vlastitim mislima, raz-mišljajmo pozitivno i sigurno ćemo uspjeti doći do ostvarenja naših životnih ciljeva. Bez obzira koje je godišnje doba, koje vrijeme, koji mjesec ili koji dan, uvijek trebamo iz svake sekunde izvlačiti ono najbolje. Naučimo već jednom da smo sami krojači svoje sudbine i svog života. v

ŠKOLA ŽIVOTA

Zerina Đozo MSŠ “Enver Pozderović”, Goražde

19preventeen

(IN)P

UTVjerujem da nam je svima po-nekad dosadno na satu. Jedno-stavno nismo raspoloženi, sve nam smeta, svi su nam napor-ni… Tada često znamo: ometati profesora, slušati muziku, tipkati po mobitelu, šarati, pisati po te-kama itd. Koliko god htjeli dosa-dan sat pretvoriti u zanimljiv, ne slušati profesora i raditi „zani-mljivije“ stvari, trebamo nekad i razmisliti zašto nam je potrebno

određeno znanje i poslušati što nam profesor govori jer, ko zna, možda nam taj „dosadan“ predmet postane i zabavan...

Nekada nam se čini da je neki podatak koji obrađujemo nevažan. Pa stvarno, neki od njih i jesu. Zar je važno koje je godine potpisan „neki tamo“ mirovni sporazum kojim ništa važno nije dogovore-no? Tu nastaje problem. Događa se da nam i važne stvari, uistinu važne, ne izgledaju takvima. Učenici često misle: „Ma, zar je važno znati od koje do koje godine je trajao koji Svjetski rat? Zar je važno dobro “baratati” sinusima i kosinusima?“ Važno je, jer sve je to dio svakodnevnog života i opće kulture. Najveća je šteta što su stvari koje su nekada bile važne, a i dalje bi trebale biti, danas poprilično zanemarene. Na nastavi možemo mnogo toga naučiti, a ujedno se i zabaviti lekcijom. Potrebno je samo koncentrisati se na cjelokupno odvijanje nastave, posvetiti se i pomno pratiti što nam to profesor/ica govori.

Jasmina Makaš, SŠ Poljoprivrede, prehra-ne, veterine i uslužnih djelatnosti

ZA KOLIKO ZVONI?Predmet postaje zanimljiv samim uključivanjem u temu te je mno-go lakše fokusirati se ukoliko se poistovjetimo sa ljudima i situaci-jama o kojima se govori te stvorimo sebi „stvarnu sliku“. Ako se ne uključimo u sve to, postaje nam dosadno. Zato je potrebno pronaći način da nam pažnja „ne luta“. Evo nekoliko trikova:

Pokušajte staviti sebe na mjesto profesora. Sigurno ne bismo željeli da se nađemo u situaciji u kojoj stojimo pred 30-ak učenika od kojih jedna trećina spava, druga priča međusobno, a treća sluša s vremena na vrijeme.

Pokušajte povezati ono o čemu se priča sa svakodnevnim životom i nečim što vam je poznato. Bit će lakše ukoliko se zamislimo u nekoj situaciji ili ukoliko zamislimo kada nam spo-menuto može zatrebati (na matematici pokušajmo razmisliti kada bi nam Pitagorin poučak moga zatrebati, na historiji kako se neki narod osjećao u toj situaciji, kako bi mi reagovali da smo na mjestu toga vladara...).

Pokušajte zapisati najvažnije teze. Ukoliko budemo zapisivali teze, sigurno ćemo više zapamtiti, a samim time ćemo i olakšati učenje nakon nastave, kući. Prisjetite se one čuvene izreke: “Pame-tan piše...”, a zna se ko pamti.

Pitala sam i svoje vršnjake na koji način nastavu učiniti zanimljivom.

Praktične predmete mi nije teško pratiti. Prilikom toga vidim konkret-ne stvari na koje se mogu koncentrirati. Takva je, naprimjer, biologija. Teško može biti neshvatljivo kada vidiš model skeleta pred sobom. Na nekim predmetima, poput matematike ili historije, profesori bi malo više trebali koristiti modernu tehnologiju, to je ono što nama mladi-ma privlači pažnju.

(Alma, 16)

Zaista, u 21. vijeku, u kojem je sve digitalizirano i modernizirano, prepuno specijalnih efekata, vrlo teško je zadržati pažnju na 45 minuta – govora.

Na to se, nažalost, uglavnom svodi današnja nastava. S jedne stra-ne, profesori bi se trebali više potruditi da svoj predmet učine zani-mljivim, a s druge strane, i mi možemo pokušati mijenjati nastavni proces nabolje. Jeste li ikada pokušali sugerirati profesoru da vam se nešto ne sviđa? Ako ne izravno profesoru, onda možda zamoliti razrednika da mu prenese vaša opažanja?

U međuvremenu, dok nastavni proces ne postane zanimljiv, preo-staje nam da se poslužimo jednom hiljade godina starom tehnolo-gijom, naprednijom od svih današnjih – našom maštom. v

20 preventeen

duhovnost

Molim te, Bože, samo da me ne prozove danas. Obećavam da ću biti dobar/a i da ću učiti sve na vrijeme, od sada.

Teško da postoji srednjoškolac/ka koji/a jednom nije izgovorio/la varijaciju ove molitve ili je barem provrtio/la kroz misli. Na žalost (ili na svu sreću?) tu se i završava poimanje i promišlja-nje Boga kod prosječnog sred-

njoškolca. Ipak, za one čije misli odlutaju malo dalje kroz prozor za vrijeme monotonih časova, slijedi jedna vrsta skale, ili smjernica, ili pitanja...

...vi odlučite

U nastavku se nalaze kratke definicije osnovnih gledišta na pitanje Boga. Njih, ustvari, postoji mnogo više, i unutar svake od ovih ka-tegorija ima još podjela, ali ovo su neke osnovne referentne tačke za razmišljanje. Još nešto prije nego krenemo, redoslijed nije slu-čajan, probajte shvatiti u čemu je fazon.

Teizam

Kršćanstvo? Judaizam? Islam? Zvuči poznato? Ove religije spadaju među teističke. Teizam se, najkraće rečeno, odnosi na vjerovanje u postojanje Boga, bilo da je riječ o jednom Bogu (monoteizam), ili više Bogova (politeizam), podrazumijeva se da postoji stvoritelj svijeta koji upravlja i vlada nad svime i svakim.

Deizam

Za razliku od teizma koji se najčešće vezuje uz neku religiju, dei-zam se oštro distancira od svake od njih. Najčešće se definira kao vjerovanje da je Bog stvorio svijet, sve zakone prirode, fizike..., i jednostavno se distancirao i pustio da sve ide svojim tokom.

Agnosticizam

Agnosticizam ilustrira onaj drug iz razreda koji u žustroj raspravi o očekivanim rezultatima kontrolnog sjedi mirno u klupi i kaže: „Možda smo dobro uradili, a možda smo loše uradili. Nećemo znati dok ne vidimo.“ Pratite li? Radi se o gledištu koje zauzima neu-tralan stav. Bog možda postoji, a možda ne, no mi to ne možemo znati.

Panteizam

Jeste li ikada čuli da neko kaže da su priroda i Bog isto? To je upravo ono što tvrdi panteizam – Bog je sve i posvuda. Od teizma ga razli-kuje to što govori samo o sveprisutnosti, a ne o Bogu koji upravlja i vlada svime, čini čuda, čuje naše molitve ili se pojavljuje u bilo kojem obliku.

Ateizam

Ne vjerujete u postojanje Boga? To je ateizam. Ništa više, ni manje. To je negiranje bilo kakvog sistema ili bića, ili bilo čega što na bilo koji način upravlja svemirom.

A šta sa redoslijedom?

Ludwig Wittgenstein, austrijski filozof, u svojoj kritici Sigmun-da Freuda i psihoanalize istaknuo je jednu fenomenalnu stvar. On kaže kako je čovjek spreman da prihvati bilo koji sistem, model ili objašnjenje koje se njemu čini prihvatljivim – i iz toga izvuče najbolje. I bio je u pravu! U ljudskoj je prirodi da teži onome što je najbolje za njega, međutim, ono što pravi razliku među nama je način na koji se ophodimo prema drugima.

Pojmovi u ovom tekstu su poredani tako da idu iz krajnosti u krajnost. Teizam i ateizam kao dvije krajnje suprotnosti, deizam i panteizam kao njihove blaže verzije, i agnosticizam u sredini. Kao što smo spomenuli, unutar svake od ovih kategorija postoje potkategorije i krajnosti. U kojem god vjerovanju, religiji ili načinu života da se pronađemo, ključ je zlatna sredina. Sve treba raditi s mjerom. Sve ostalo su samo detalji. v

KOLIKO ČESTO GLEDAŠ KROZ PROZOR?

Zlatan Jovanović Filozofski fakultet, Psihologija

21preventeen

CAFÉ

U jednom intervjuu Mike Dia-mond iz Beastie Boysa rekao je kako ljudi uglavnom pogrešno misle da, ako želiš biti političan, moraš biti u odijelu ili, najmanje, izgledati „kao političar“.

Slažemo se s Mikeom. Ne moraš izgledati kao neki tipični predstav-nik neke skupine kako bi se zalagao za određene ciljeve. Borci za odre-đena prava uglavnom se trpaju u određene ladice, kao što to obično

biva sa bilo kojim drugim skupinama ili vrstama ljudi. Hipiji? Marihuana i šarena odjeća. Manekeni? Lijepi i glupi. Borci protiv ovisnosti? Štreberi koji ne znaju što je život.

No, pokušat ćemo razbiti ovaj zadnji stereotip, iako je još uvijek tvrd poput dijamanta (hipiji i manekeni neka malo sačekaju). Ovim tekstom pokušat ćemo pokazati da borci protiv ovisnosti nisu (samo) dosadni ljudi raspore-đeni po određenim organizacijama.

Možda ćete se iznenaditi činjenicom da se prevencijom ovisnosti ne bave samo Preventeen (i luzeri), već i poznati pjevači diljem svijeta koji u svojim pje-smama slave život i ljubav, a osuđuju sve ono što ih narušava (čitaj: ovisnosti).

Zbog sve veće kontrole uma vladajućeg svjetskog sustava (koji, između ostalog, djeluje putem subliminalnih poruka u komercijalnim pjesmama), povećan je i broj bendova koji se svojom glazbom bore protiv toga, nastoje-ći ljudima, osobito mladima, otvoriti oči i održati njihovu budnost.

Iako rock diskografija obiluje pjesmama nastalim nakon prebrođenih ovi-snosti određenih članova poznatih bendova (naknadno pametnih, uz mno-go sreće), postoje i one koje sprječavaju da do takvih situacija uopće dođe.

PREVENTIVCI SU MEĐU NAMA

But if you’re troubled and hurt What you got under your shirt Will make them pay for the things that they didTeenagers, My Chemical RomanceIrena Fišić

Dipl. novinarka, Novi Travnik

Showbiz prevencija

Osim već poznatih preventivaca U2 i Muse, tu je i poznati rapper Nas koji nam u svojoj pjesmi I Can govori o snovima i željama te nam priča malu suvremenu priču, uljepšanu Beethovenovom skladbom Per Elisa, kojoj sretan ili nesretan kraj pišemo mi, slušatelji. Ovisnost on slikovito naziva the smell of death, jednako kao i bend Lynyrd Skynyrd, u njihovoj pjesmi That Smell.

Adam Levine, frontmen benda Maroon 5, zajedno sa grupom The Lonely Island i Kendrickom Lamarom pjeva nam You Only Live Once (YOLO). YOLO je parodija poznate parole Samo jednom se živi! (iako u to ne možemo biti sigurni) koja, zna se, uglavnom služi kao isprika za kojekakva eksperi-mentiranja. No, oni nam ovdje na duhovit i sarkastičan način govore o tome kako upravo zato što se jednom živi trebamo cijeniti svoj život:

You know that we are still young

So don’t be dumb

Don’t trust anyone

Cause you only live once.

Princess Chelsea i Jonathan Bree, iz novozelandskog benda The Bru-nettes, najveći uspjeh postigli su (tko bi rekao) upravo hitom The Cigarette Duet, što je zapravo otpjevana rasprava partnera od kojih je jedno pušač, a drugo nepušač. Ova zarazna i neobična pjesma oslikava nam tipični odnos u ljubavnoj vezi pušača i nepušača.

Rock bend My Chemical Romance poprilično su anti-drug orijentirani, što se može vidjeti u većini njihovih pjesama (Teenagers, Na Na Na), pri čemu nimalo ne izgledaju kao preventivci.

S njima pod ruku idu i The Verve (Drugs Don’t Work), Coldplay (Viva La Vida) ili nama bliskiji – S.A.R.S.

Čak i Guns’n’ Roses imaju svoju prelijepu, iako post-drugs pjesmu Mr. Brownstone, koja na poetičan način uspoređuje stanje prije i poslije opoj-nih sredstava (u pjesmi - heroina).

22 preventeen

Cool - turA

22 preventeen

CAFÉ

Kada nemaš ništa, nemaš što izgubiti.

Huxleyev vrli novi svijet već postoji, a njegova soma danas postoji u milijun vrsta i oblika.

Najbolje rješenje danas je, čini se, prestati prije nego počneš. U ovom slučaju vrijed ona Boba Dylana: Kada nemaš ništa, nemaš što izgubiti.

Mogli bismo unedogled nabrajati pozitivne i poznate primjere slavnih oso-ba koji se ne srame svojeg stava protiv droge, iako žive u svijetu u kojem je gotovo smiješno biti preventivac i izbjegavati opojna sredstva.

Naime, svima nama je poznat onaj osjećaj kada smo željeli eksperimentirati jer su mnogi iz našeg društva to uradili, ili smo se bojali da bi nas društvo ismijalo ako to ne uradimo.

Zato ovaj članak završavam jednom prelijepom izjavom:

Ja sam ja i neću da podčinim svoj ukus jednodušnom sudu čovječanstva. Ako ne volim neku stvar, ne volim je, to je sve; ne vidim nikakav razlog da se pretvaram da volim nešto samo zato što većina voli ili se pretvara da voli. Jack London v

Veze i veziceU razdoblju srednje škole većina nas napokon želi uploviti u burno i nemirno more veza. Neki od nas uplove ranije pa već imaju neko iskustvo koje iskoriste i koje im u većini međuljudskih odnosa do-bro dođe. Problem neodlučnosti, koji se javlja kada je riječ o tome želimo li vezu ili samo „šemu“, svojstven je za srednju školu.Zbog toga sam istražila što srednjoškolci misle o ljubavi i vezama/“šemama“ te što zapra-

vo ta dva pojma predstavljaju. Roditelji nam uvijek govore da smo u razvojnoj etapi kada ništa, pa ni tu famoznu ljubav, ne shvaćamo ozbiljno. Status veze ovisi isključivo o nama, našim željama i našem trudu. Pod statusom veze se smatra: prvi kontakt s osobom koja nam se sviđa, „šema“ i ulazak u vezu. Međutim, s obzirom da smo se uvjerili kako je sudbina nepredvidiva, skoro nikada to ne ide tim redoslijedom. Prva ljubav je najčešće pojam koji se javlja najranije, a obećava najmanje. Nekome tko to prvi put doživljava teško je obja-sniti da to nije nešto što traje vječno, kao što govore stare pjesme, već da je to nešto kratko i slatko. Osjećamo nešto neopisivo riječi-ma, nešto između lebdjenja i letenja, leptiriće u stomak i ubrzano lupanje srca kad god smo u blizini osobe koju volimo. Strah da ćemo izgubimo voljenu osobu ili pomisao da joj se ne sviđamo, strašan je. U tom slučaju dolazi do prvih: „Umrijet ću ako me ne voli!“ Velika je razlika ako tu ljubav doživimo u srednjoj školi, kada smo stariji i oz-biljniji, nego u osnovnoj, kada još ne možemo razlučiti što jest i što nije dobroza nas. U osnovnoj školi to je najčešće nešto kratko, sim-patično, bez pretjeranih obveza. To je zapravo prijateljstvo praćeno nekolicinom poljubaca s vremena na vrijeme. Prva ljubav u srednjoj traje duže. Riječ je o intenzivnijim osjećajima. Obveze, ali i ulozi su veći. U novije vrijeme dolazi i do pritiska na prvo seksualno iskustvo, što nam zapravo pokazuje ozbiljnost ovakvih veza. TIJEK VEZESviđanjeOno kad stojiš svakog dana na istom mjestu kad on/ona ide kući da ga/ju vidiš samo na nekoliko trenutaka, osjetiš miris, vidiš onaj osmi-jeh... Srce ti zaigra u tom trenutku i želiš da on traje zauvijek. Među-tim, to je sve na daljinu. Nažalost, nikad ne pređe u nešto više od pogleda jer jedno ili čak oboje imaju problem da priđu i upoznaju se.„Šema“Kontanje, barenje i još mnogo drugih izraza koristi se za ovaj trend „neulaženja u vezu“. Razlog zbog kojeg je pod navodnicima jest upra-vo taj što je prije nekoliko godina „šema“ prethodila vezi. Danas je to

Šta je ustvari tvoj san,osim da duvaš ceo dan,a oni otimaju mladost tvoju, mladost tvo-ju.Kradeš Bogu svaki dan,ti ne spavaš zato, znaš.Sećaš li se, man, kad si bio radostan?Mir i Ljubav, S.A.R.S.

Dijana Lukić KŠc “Sv. Pavao”, Zenica

23preventeen

CAFÉ

jedan vid veze, u kojem ti se netko sviđa, ponašate se kao da ste u vezi (izlazite, volite, zabavljate), ali nikako da se vežete jedno za dru-go. Takvo stanje nastaje zbog sve češće alijenacije (otuđenja) mladih od, prije svega, obitelji i prijatelja, te želje da ostanu „slobodni“ i bez obveza. Zatvaranje u sobu je klasični oblik alijenacije u kojoj tražimo slobodu i neovisnost od ostatka kućanstva. Težimo tomu da imamo „svoje vrijeme“, vrijeme da radimo na sebi, što nije nužno loše.Duge veze Oldie, but goldie! (Staro, ali ipak dobro!), tako bi se mnogi, pa i moja prijateljica Ivona složili s ovom tvrdnjom.Prema mojem mišljenju, duga veza je bolja od kratkih veza i vezica jer pruža osjećaj sigurnosti. U dugoj vezi se možeš slobodno ponašati, uz uvjet da se uzajamno poštujete i volite.Imati nekoga koga voliš, želiš biti s njim/njom većinu svog slobod-nog vremena i vjeruješ mu/joj u potpunosti, neprocjenjivo je. Zbog toga se mnogi srednjoškolci odlučuju upravo za dugu vezu. U razdo-blju puberteta dolazimo u krizu ličnosti, pokušavamo se pronaći u svijetu, otkriti ono što želimo raditi u životu i, ako je tu neka osoba na koju se možemo osloniti u teškim trenutcima, koja će nam pokazati pažnju, razveseliti nas po svaku cijenu i ukazati nam na vlastitu, kako vanjsku tako i unutarnju ljepotu, lakše ćemo proći kroz te probleme. Sam svoj majstorOvakav vid odnosa ne može se nazvati vezom jer ili nemaš vreme-na ili zanimanja za druge osobe pa se želiš posvetiti radu na sebi i svojoj osobnosti. Ipak, ako u svijetu postoje ljudi koji odluče sami sa sobom (legalno je) „stati na ludi kamen“, kao što je slučaj sa Nadien Schweigert (36) koja se udala sama za sebe, onda se i osobe koje provedu čak i po nekoliko godina single mogu spomenuti ovdje. U mojoj školi ima mnogo osoba koje su single. Zbog toga sam odlučila pitati Marka, dečka kojem nije dovoljno što dobro izgleda nego je i odličan učenik i uz to moj blizak prijatelj, zašto je on izabrao da, evo, već drugu godinu zaredom provede bez nekog posebnog pored sebe. Dobro je to što imaš određenu slobodu i nemaš prevelikih obveza. Mo-

žeš se potpuno prirodno ponašati, ne moraš objašnjavati nikome svoje postupke. Možeš raditi što hoćeš, kad hoćeš i s kim hoćeš, bez nekih glasina i opravdavanja. Zatim, uz to što imam vremena za sebe, imam i vremena za prijatelje koje, kada sam u vezi, djelomično ili potpuno zapostavim.Upravo njegova izjava nam daje neke od razloga zbog kojih veliki broj nas opravdano ostaje single.FakultetProblemi? U vezama su problemi mnogobrojni, svi bi se složili s tim. Međutim, nitko ne želi izreći probleme koje ima u vezi. Zato ću sama opisati problem kojeg se, iskreno, kao učenica trećeg razreda, bojim. Što uraditi ako si u vezi, a trebaš otići na fakultet u drugi grad/drža-vu/kontinent? Svi smo gledali filmove u kojima se, uz brojne suze, djevojka oprašta s dečkom jer odlazi, a vole se. Mora li to nužno zna-čiti i prekid veze? Naravno da ne! Takva veza prelazi u vezu na daljinu, pri čemu se dečko i djevojka viđaju kada oboje mogu, a njihov odnos može vrlo lijepo funkcionirati uz preduvjet da među njima ima do-voljno: povjerenja, ljubavi i strpljenja. Moja prijateljica Emira ima dečka koji je stariji od nje i studira u drugom gradu. Ona je pristala podijeliti svoje razmišljanje na ovu temu sa mnom.Veza na daljinu ovisi od osobe do osobe. Recimo, nama oboma odgo-vara ta odvojenost da ne bi, prije svega, došlo do zasićenja. Doduše, mi se viđamo svaki vikend tako da imamo čitavu sedmicu da se poželimo, a vikend da se ispričamo i često ga cijelog provedemo zajedno.Budi svojUvijek pri kraju članka prolazim kroz sve intervjue i razmišljam kako bih ja odgovorila na takva pitanja… Ono što mogu zaključiti jest da, naravno, svako drugačije doživljava svijet oko sebe i odnose unutar njega. Nekome odgovara mirna, duga veza, nekome burne, mnogo-brojne i kratke veze, a neko voli imati vremena za sebe i svoje druš-tvo. U životu treba iskusiti nešto da bismo mogli pričati o tome te da bismo saznali što nam zapravo odgovara, ali je pri tome najvažnije - ostati svoj. v

24 preventeen

Cool - turA

24 preventeen

CAFÉ

Profesori, priznajte da, obzirom na raznolikost u poimanju istih stvari i nije baš najjednostavnije postati uzor svojim učenicima i da se uvijek pronađe neko ko bi poželio da ste drugačiji. Sigurno se pitate šta je to što svi učenici očekuju od svojih profesora. Pažljivo čitajte dalje...10 očekivanja u 20 rečenicaUčenici od profesora očekuju da...... vole svoje predmete...Profesori u svakom trenutku treba da budu sigurni da znaju šta priča-ju u vezi sa svojim predavanjem i da uživaju u tome.... koriste primjere iz svakodnevnog života...Korištenje priče iz svakodnevnog života u toku predavanja pokazu-je da profesor istorije zna više od Buržoaske revolucije, odnosno da Present continuous nije jedino o čemu profesor engleskog govori na svojim časovima.... budu bliski sa svojim učenicima...Lijepa riječ i topao roditeljski savjet uvijek su dobrodošli na časovima. ... gledaju svoje učenike u toku predavanja...Učenici koje ne pogledate ni jednom u vrijeme časa vjerovatno će smatrati da su nevažni i odbijaće saradnju jer će imati utisak da pri-čate nekome drugom. ... vole svoje učenike...Svi učenici mogu biti najbolji u razredu, imati najbolje ocjene ukoliko im pružite priliku za to i pokažete da je i Vama kao profesoru stalo do toga... podstiču učenike na uspjeh...Od Vašeg ponašanja zavisi koliko će učenici biti motivisani za Vaš čas, koliko će gradiva usvojiti i da li će tražiti dodatne informacije i sl. Ono što ti o meni misliš, kako se prema meni ponašaš, kako na mene gledaš, šta mi radiš, kako me slušaš, stvoriće osobu koja ću ja postati. Afrička poslovica... budu inovativni...Ne zaboravite da prije 40 godina nikome nije padalo na pamet da na časovima koristi Power Point prezentacije dok su danas multimedijski sadržaji nešto što se često koristi i veoma su korisni u procesu učenja.

... poštuju svoje kolege...Ne pokazujte da ne poštujete svoje kolege jer će se učenici uplašiti da će i njih, iz ovog ili onog razloga, jednoga dana dočekati ista sudbina i izgubićete njihovo povjerenje.

...pomognete učenicima da odrastu...Omogućite svojim učenicima da bezbjedno odrastaju na Vašim časovima tako što ćete potisnuti bilo kakav oblik diskriminacije te ih usmjeriti na put stasanja u zrelog svjesnog odraslog čovjeka. ... pokažu da zaslužuju mjesto profesora...Omogućite svojim učenicima da prepoznaju da Vam je stalo do posla kojim se bavite i da ni u jednom trenutku u svoj čas ne uključujete sebe u privatnom kontekstu.Ne zaboravite da profesor u učionici treba, prije svega, da bude čo-vjek, odnosno neko ko je oličenje morala i poštenja. Vaši učenici od Vas uče za školu, ali i za život.Dakle, idealan profesor je onaj koji „opčini“ svoje učenike do te mjere da požele da za nekoliko godina izrastu upravo u osobu koja bi bila, ako ne identična, onda i više neko slična njemu. Nastavnik treba da ima maksimum autoriteta i minimum moći.

Iz knjige: Dijete, nastavnik i škola - Inge Eidsvåg, urednici: Enver Đuli-man i Harald Nilsen v

Prilog za profesore: Kako (p)ostati cool na današnjem školskom tržištu

Dragana Vučković Saobraćajna i elektro škola, Doboj

25preventeen

CAFÉSjećam se dana kad su me upi-sivali u srednju školu i kako sam,

pomalo i protiv svoje volje, zavr-šila u gimnaziji, a ne u likovnoj, kako sam odavno željela. Ipak, rekli su mi da ću moći razvijati svoje interese, da ću moći crtati, i biti ono što sam htjela. Što je vrijeme odmicalo dalje, shvaća-la sam sve bolje da se od mene ne traži ono u čemu sam dobra nego ono u čemu su oni željeli da

uspijem. Sve priče o umjetnosti počeli su smatrati nerazumnima i nezrelima, snovima bez pokrića.

Metoda pokušaja i pogrešaka

Od učenika se već godinama i godinama traže iste stvari i, bez obzira na to što je svijet danas drugačiji od onoga u kojem su živjeli naši roditelji, još uvijek su prisiljeni mirno sjediti, bilježiti i učiti napamet iste one stvari koje su morali i oni. Sve što se traži je završavanje fakulteta i pronalazak posla. Očito se nitko nije zapitao kako po toj dobro utvrđenoj ruti doći do nečeg novog, otkud silni izumi, pjesme, slike...

Koliko je od svega toga važnog za čovjeka stvoreno sjedeći satima na drvenoj klupi, slušajući nekoga drugog kako daje točne upute što treba kako uraditi, osuđujući svaku, i najmanju, pogrešku? Postoji li napredak bez pogrešaka? Kakvu promjenu jedna mala pogreška ili slučajnost mogu donijeti? Sjetimo se kako samo mali udarac jabuke u Newtonovu glavu ili Arhimedov ulazak u kadu mogu promijeniti mnoge važne zakone svijeta.

DON’T BE A SQUARE

Emily Šoljić Srednja škola Prozor, Prozor

Priča o talentima

Zašto onda sve učenike tretirati isto? Zašto baš svi moraju biti stvoreni za sve? Pune nam glave informacijama, a koje su naše sposobnosti, nitko ne primjećuje. Koliko bi bolje rezultate imali kada bi dopustili da u svakom od nas procvjeta ono za što smo stvoreni, koliko sretni-jih i zadovoljnijih ljudi, koji bi bolje obavljali svoje poslove, baš zato što bi ih voljeli…? Navedeni smo da mislimo da su neka zanimanja manje bitna od drugih, da ne donose veliku zaradu i da su zbog toga loša. Za sve je glavno mjerilo - novac. Što bi se dogodilo kada bi svi bili obrazovani onako kako je „najbolje“, bismo li imali svijet prepun jednako „sposobnih“ ljudi, i bi li to možda bilo ravno tomu da imamo svijet pun nesposobnih ljudi?

Tko gradi NAŠU budućnost?

Zaboravlja se koga se ovdje ustvari podučava. Zar ne bismo mi, koji ćemo budućnost ponijeti na svojim leđima, trebali znati kakvi u nju želimo ući? Kaže se da su iskusniji oni stariji, da oni znaju što će nam u životu trebati, ali se budućnost mijenja brzinom kakvu oni nekada nisu mogli ni zamisliti, a mi moramo biti spremni na nju, postići još više, još bolje… Gotovo je ono vrijeme kada se mislilo da se nema što izumiti. Znamo da je pred nama bezbroj mogućnosti. Ipak, ako ovako nastavimo, sve te mogućnosti i izume neće imati tko ostvari-ti... Ne dopustite da vas zarobe svojim ograničenim razmišljanjima! Oslobodite se iz kutije u kojoj vas drže zaključanima već godinama, mislite daleko izvan nje! v

26 preventeen

Nase strane

27preventeen

Nase

stra

ne

K(no)w risks K(no)w risks projekt je Udruženja NARKO NE za prevenciju

ovisnosti. Zamišljen je kao pomoć pri samostalnom, svjesnom i

odgovornom pristupanju rizicima koje nose supstance i rizična

ponašanja karakteristična za mlade. Projekt se sastoji od 28 kartica, od kojih njih 13 tretira-

ju supstance, a 15 rizična ponašanja. Sve teme rezultat su

istraživanja koje je provelo UG NARKO–NE među mladima,

uvrštavajući isključivo njihove prijedloge. Sadržaj kartica

nastajao je volonterskim radom mladih volontera/ki. Kartice, prije svega, imaju preventivni karakter. Svaka od njih

pruža alternativu rizicima i sugerira načine kako ih izbjeći ili

kompenzirati zdravim navikama i ponašanjima. Projekt je nastao jer je jasno da reći NE nije dovoljno. Uvijek

treba znati čemu se govori NE kako bi se prevenirali mogući

loši izbori u budućnosti. Važno je naglasiti da ovaj projekt ne potiče nego objašnjava,

jer ne postoji droga bez rizika, a prilikom rizičnog ponašanja

to je jasno već i iz samog naziva. Ipak, ukoliko osoba iz bilo

kojeg razloga počne „eksperimentirati“, tada treba znati što

se može očekivati. Koji učinci? Kratkoročni i dugoročni? Koje

nuspojave? Koje posljedice? Kartice daju početne odgovore, a o kojim temama se radi

provjerite na zadnjoj korici Preventeena. Ako ih želite imati, javite se na email adresu knowrisks@

narkone.org.