PJESNICI U TINOVU OKRILJU I TIN U OKRILJU PJESNIKA

NakladniciKulturno-umjetni ka udruga Ujevi u Krivodolu Ogranak Matice hrvatske u Imotskom

Za nakladnike Milan Glibota

UredniciVesna UjeviMladen Vukovi

Fotografije: Augustin Ago Kujundži , Mijo Zidar, Jarek Plesar

CIP zapis dostupan u ra unalnom katalogu Sveu ilišne knjižnice u Splitu pod brojem 180914032.

ISBN 978-953-7692-87-2

PJESNICIU TINOVU OKRILJU

ITIN U OKRILJU PJESNIKA

Zbornik stihova pjesni kih susreta u Krivodolu 2010. - 2020.

Imotski, 2020.

Tinova (nestala) bista pred Osnovnom školom u Krivodolu (rad kipara Ante Vukuši a)

POETSKO GNIJEZDILIŠTE U KRIVODOLU

Imota i književna rije se vole i tajno i javno. I u bise-rnim narodnim pjesmama, pri ama, poslovicama i anegdotama nepoznatih autora i njihovih ponekih zapisanih kaziva a. I u autorskim stihovima gotovo stotinjak pjesnika u proteklih goto-vo dva stolje a, što je dijelom posvjedo eno i u mojoj suauto-rskoj (s Ivicom Šuši em) maloj antologiji Imotska nova lirika (Split - Imotski, 2001), koja vapi za novim, dopunjenim izda-njem. Kako se ljetna kulturna priredba Imotska sila od 1977. godina otvarala 4. srpnja (na onodobni praznik Dan borca SFR Jugoslavije), ujedno užežin ro endana Tina Ujevi a, u pro-gramu se na otvorenoj pozornici podno najdužih imotskih ska-lina krasnoslovilo Tinovo i stihovlje drugih pjesnika. Zahvalju-ju i i pokreta u Imotskih sila Iliji Zovku, tri godine kasnije, 5. srpnja 1980. godine, Imotski je dobio prvi javni spomenik Tina Ujevi a, djelo akademskog kipara Krune Bošnjaka. I ta ilinšta-ka imotska pjesni ka dru-ženja su uskoro zamukla, 1991.

Tinov spomenik niknuo je i u rodnom Vrgorcu gdje se utemel-juje kulturna priredba S Tinom u Vrgorcu…

A 2010. ti bron ani spomenici našem vje nom ba-rdu dobiše i kamenog brata – Ljubomir Žužul isklesao je u krškom kamenu živcu sjede eg Tina, koji je postavljen po-nad rodne mu o eve, Ivanove ku e u Krivodolu, koji po-staje novim hrvatskom Lukovdolom, mjestom hodo aš aza Tinova ljeta. Akademik Mate iz Donjih Ujevi a dao je leksikografske temelje krivodolske ku e od rije i, kojoj je šufit pokrio zavi ajni Tin iz Gornjih Ujevi a. Imotski poe-tski recitali prošetali su tako u tri desetlje a od bron anogTina u Imotskom do kamenog Tina u Krivodolu, koje je postalo novo poetsko gnijezdilište Imote. U tih desetak

5

metara ljetne pozornice sjedinilo se sve baštinjeno kameno znakovlje krške i kršne Imote: kapelica, ku a, komin, so-pa, guvno, skalini, atrnja (studenac), plo e… U zadnje doba sve su eš i pjesni ki maratoni, karavane, a krivo-dolsko pjesnikovalište postade omamno za romare stiha koji dolazahu po svoj gutljaj svemirskog pobratimstva.

Kad zvizdan ode na po inak, a cvr ci i zrikavci se došaptavaju tko e nastaviti pjevušiti arije ljetne vrele no i, u ve ernjim satima 12. kolovoza, ususret blagdanu Vele Gospe, na tom malom kamenom rje ilištu, po nuvrcati ustihovljene iskrice, te ne znaš je li se to kamen orosio ili je, zgnje en nostalgijom svjetlosti i no nom veli-inom neba, broje i zvjezdane perzeide, prosuzio od dra-

gosti i milo e. I nikada nas u deset godina nije omela kiša, ali nas jesu darivale kapi duše s nebesa. I kapljice znoja na zažarenom elu i upo enim vje ama iz slavnoga tinovskog Notturna otajne i magi ne ljepote.

Deset je kulturnih ljeta u Ujevi ima iza nas, a toli-ka pred nama. Deset je sveti broj. Deset je Božjih zapo-vijedi (iako su se neki ve davno i filmski našalili da ih je možda bilo dvanaest, ali su dvije kamene plo e nespre-tnom Mojsiju ispale i razbile se). A deset je i pjesni kihzapovijedi, koje molimo te kolovoške sieste. Neka ne bude blasfemi no da ih parafraziram: 1. Ja sam Pjesnik, uzor tvoj, nemoj imati drugih uzora uz mene! 2. Ne izusti imena Pjesnika, uzora svoga, uzalud! 3. Spomeni se da svetkuješ dan Pjesnikov! 4. Poštuj oca i majku poezije da dugo živiš i dobro ti bude u književnosti! 5. Ne ubij stih! 6. Ne sagriješi lošim i prizemnim stihovljem!

6

7. Ne ukradi tu i stih! 8. Ne reci lažna svjedo anstva o drugim pjesnicima! 9. Ne poželi tu u muzu! 10. Ne poželi nikakve tu e naslove i pera! Dakle, deseti ro endan naših ujevi evskih pjesni-kih susreta obilježavamo objavljivanjem prvog zbornika

radova u kojem su stihovi to no 50 pjesnika, od kojih je dvoje preminulo, a pjesnikinji klarisi Anki Petri evi , se-stri Mariji od Presvetog Srca, ije smo stihove itali pod kostelom, i kojoj estitamo ovogodišnji jubilarni 90. ro e-ndan, želimo da nas i dalje prati molitvama iza samosta-nskih rešetki. Uz zapis za etnice Kulturnog ljeta u Krivo-dolu neumorne Vesne Ujevi o deset godina književnog ljetnikovanja podno kapele Sv. Mihovila, objavljujemo za-pis Tomislava Najeva te osvrt Anite Martinac s našeg osmog susreta, kao izbor izme u novinarskih tekstova objavljivanih u raznim listovima i portalima. Ostali autori, koji su nastupali barem jedanput u pravobrdnom Krivo-dolu, predstavljeni su abecednim redom sa po jednom pje-smom, a završne stranice zbornika posve ene su još šesto-rici poznatih Ujevi a koji nisu s nama, ali su ucijepljeni u hrvatsku kulturnu baštinu.

Neka ova rukovet pjesama koja Vam je u rukama posvjedo i da je zaživjelo ovo novoure eno zbiralište muza na novom imotskom Parnasu, Trgu poezije, neka ona bude prvo zrnce u kolajni u kojoj, kako Tin pjeva u II. Kolajni,svako svojoj zvijezdi nagli, /…/, i svak žudi svetkovine / djetinjastih blagostanja, /…/, biti isti. Biti sveti. /…/, treba i bez bijela ruha / biti djeca, biti djeca. Koja e se nastaviti penjati po spomeniku i zavirivati što je to baštinjeno, ili štogod nova, sebi i nama namrijeo i zapisao veliki Tin.

Mladen Vukovi

7

Akademski kipar Stipan Kujundži i pjesnik Ivan Babiotkrivaju novu kamenu bistu Tina Ujevi a pred školom

PJESNICI U TINOVU OKRILJU I TIN U OKRILJU PJESNIKA

Na mali trg (ili to nije kaskade) zbijen izme uKapele svetog Mihovila, starih, ruševnih Ujevi a ku a s kraja 17. st. i onih nešto mla ih, najprije je stigao veliki kameni Tin, a za njim pjesnici od krvi i mesa. Tko bi rekao da je prošlo ve deset godina… I ku ice, jedna po jedna, od tada dobivaju novo-staro ruho pa se nadam da e u skoroj budu nosti najstarije jezgro sela zablistati punim sjajem zajedno s don Grgurovom Kapelom svetog Mihovila i Bla-žene Djevice Marije, iako su se Tin i pjesnici osje ali dobro i onda dok su ku e bile naherene i bez krovova jer je i prolaznost, i starost u sebi poezija. Ipak poeziji obna-vljanja života dajem prednost. Tin nije slutio da e u blizini guvna, gdje je ponekad kratio vrijeme u razgovorima sa suselja-nima, jednom biti okružen pjesnicima, još manje je o eki-vao stalni dje ji šušur, njihovo uvla enje u kameno mu krilo, sjedanje na glavu, virkanje u knjigu koju ita, ki enje navija kim rekvizitima, pra enje raznoraznih sportskih prvenstava, Boži ne fešte i sva druga uda koja se oko njega zbivaju… Trebam se vratiti deset godina unatrag, osvježiti pam enje… podsjetiti se kako je po elo pjesniko-vanje kod Kapele.

Imotska krajina je neko imala živahnu književnu scenu, najprije zahvaljuju i kontinuiranoj uredni koj poli-tici glasila Imotska krajina, a zatim i aktivnostima POU-a Imotski. S vremenom je ta, živahna književna scena, ne-stala sa scene. Pjesnici su se raselili po lijepoj našoj, oni koji su ostali ili su samozatajno i dalje stvarali ili su odu-stali. Nestalo je i zainteresirane publike i književnih, kako danas vole re i, eventa, doduše, ne posve ali su bili rijetki.

9

U meni je godinama tinjao žal za pjesni kim ve erima Imotskih sila kad sam se kao jedna od najmla ih sudionica osje ala silno važnom i za svim onim prigodama u kojima smo se la ali mikrofona i samouvjereno sipali stihove, što svoje, što tu e…, a kamena oaza pod Kapelom baš je budila uspomene i prizivala je i pjesnike i stihove.

„Dolazak“ kamenog Tina potaknuo me na akciju, nazvala sam Mladena Vukovi a, na brzinu smo okupili imotske autore, one koji su mogli do i, i za par dana se dogodila prva krivodolska pjesni ka ve er, kako neki vole re i, u Tinovu okrilju. Sje am se da sam na sve muke suzdr-žavala suze ganu a, što zbog oživljenih ku a i kamena, što zbog „oživljenih“ pjesnika i susreta s nekima nakon barem dva desetlje a. Tinov bijeli kameni šešir kao da je lebdio nad glavama gledatelja, a i suze svetog Lovre tada, kao i svih godina ubudu e, doprinosile su ugo aju izmiješane mistike i topline. Da sve ne bude starinski i misti no, obvezni su mnogobrojni selfiji s Tinom koji nakon svakog 12. kolovoza kruže bespu ima interneta. Ve sam spomenula Mladena Vukovi a, jedino nas dvoje nismo propustili ni jedan susret do sada. Bez Mladena kao moderatora programa ne mogu ni zamisliti kako bi izgledala pjesni ka ve er. Moja po etna zamisao je bila posvetiti ve er velikim Ujevi ima, don Iliji, Mati, Tinu i Juri ali s vremenom je u percepciji sudionika isplivao samo Tin emu je vjero-jatno doprinio spomenik i blizina Tinove obiteljske ku e, a i nedostatan broj ponavlja-nja i naglašavanja ostalih Ujevi a, pa emo ubudu e nastojati to ispraviti.

Prve tri godine pjesni ke ve eri redoviti gost ili bolje re eno doma in (iz susjednog zaseoka) bio je Lujo Medvidovi , on bi stigao k Tinu ve u popodnevnim sati-ma. Svake godine ( i još uvijek) osje ala sam nekakvu

10

strepnju pred doga ajem, kako e sve to pro i, ho e li do ipjesnici, ho e li biti publike, ho e li raditi razglas? im bih na telefonu ula Lujin glas ili ga vidjela u Krivodolu, strepnja bi nestala… još mi se dogodi da nesvjesno bacim pogled prema ulici o ekuju i njegov dolazak, pa se trgnem. Vjerujem, iako nevidljiv, on je svejedno, u duhu, prisutan s nama…

Ovih godina podno Kapele stihove je kazivalo pedesetak autora, svi su zastupljeni u Zborniku (da sada ne nabrajam imena). Neki dolaze gotovo svakog kolovoza, neki povremeno ili tek jedanput. Ve er je najprije nazvana Susret pjesnika Imotske krajine, no, na susret su dolazili i prozni pisci i aforisti i… onda je naziv nadopunjen: Susret pjesnika i književnika Imotske krajine. Uz pjesnike koji žive ili vuku korijene iz zavi aja dolazili su i dolaze njihovi prijatelji iz Splita, Sinja i drugih mjesta, Hercego-vine, ak iz Južnoafri ke Republike pa je to zahtijevalo još jedan dodatak: … i njihovih gostiju. Uz službeni naziv(e), neslužbenih je više i malo su poeti niji, uglavnom vezani uz Tinovo ime.

Prije deset godina pjesni ko druženje je organizi-rano 12. kolovoza, te je taj datum odre en za sve budu esusrete. U po etku smo uz pjesni ku ve er vezali predsta-vljanje neke nove knjige ali kako je iz godine u godinu broj sudionika rastao s tom smo praksom prestali. Uz sti-hove dobro do e i malo glazbe. Glazbeni dio uglavnom „odrade“ naši, od milja nazvani Ujevi a esi, Kamil Ko-tek redovito, a uz njega i drugi glazbenici iz eške koji su u tom vremenu na odmoru u Krivodolu ili obližnjem Makarskom primorju. Kad treba usko i i Marko Paško Dodig. Gostuju i u programu Kulturnog ljeta, u Krivodol se zaljubio sin Zagorskih brega, kantautor edo Antoli ,

11

pa nam se ve idu e godine vratio i otpjevao par pjesama na pjesni koj ve eri, dolazio je opet imotskom kamenu unato narušenom zdravlju, na žalost, bolest je pobijedila njegovu strastvenu ežnju za životom, stvarala ki žar i nevjerojatnu zainteresiranost za ljude i krajeve.

Oko tehni kih stvari, razglasa, pa i fotografije, naj-eš e je angažiran svestrani umjetnik Augustin Ago Kuju-

ndži , a cijeli prostor na kojem se odvija program redovito ure uje Veljko Ujevi iz Tinove loze. Zna me esto mu itipitanje, jesmo li mi Ujevi i dovoljno dobri doma ini?Nadam se da jesmo, ali mislim da možemo biti i bolji. Htjela bih puno više ponuditi „svojim“ pjesnicima, npr. još brojniju publiku, troškove prijevoza, no enje onima izda-ljega, više udobnosti, ali oni i bez toga rado dolaze i zato sam svima njima neizmjerno zahvalna.

Posebno mi je pri srcu druženje nakon službenog dijela programa, a osobito ako duže potraje. Tada sam ra-stere ena organizatorskih briga pa se i sama napokon osje-am samo sudionikom. Kad ovjek nešto priprema, uvi a

koliko su mu potrebni, osim ljudi koji pomažu u organi-zaciji, i oni koji su tiha podrška. Ta se podrška više o ituje u postupcima i prisutnosti nego li u rije ima, osje a se du-šom, duhovnim antenama (kao i suprotni stavovi i prikri-veni bojkot), ta vrsta podrške dolazila mi je od dvojice bra e, Mate i Držislava Ujevi a. Nedostaje mi njihova tiha prisutnost, naro ito kad osjetim da mi je splasnuo entuzi-jazam i posumnjam u svoje organizatorske sposobnosti.

Posebna mi je ast da iza rešetaka splitskog samo-stana Klarisa, ova pjesni ka okupljanja, molitvom prati sestra Marija od Presvetog Srca – Anka Petri evi , velika pjesnikinja i Tinova suvremenica, živa svjedokinja Tina - ovjeka kojega se po esto nastoji zataškati i prika-zati

12

nekim koji nije bio. Sestru Mariju na susretima zastupa ne akinja Branka Buljan Petri evi .

Veseli me jedna novost, od 2020., uz Kulturno-umjetni ku udrugu „Ujevi “, suorganizator Susreta u Kri-vodolu je Gradska knjižnica „Don Mihovil Pavlinovi “Imotski.

Prvih je deset godina iza nas, pogled unazad bio bi bogatiji i to niji da sam vodila dnevnik aktivnosti ili ba-rem šture bilješke, bez toga mi ostaju nedostatna sje anjana konkretne podatke ali poprili no osje aja i subjektivnih doživljaja. Iz svoje subjektivnosti procjenjujem: osim što smo mi „rasli“, bar se meni tako ini, probudili smo knji-ževnu scenu u cijelom kraju pa se u organizaciji raznih udruga i ustanova rodilo izobilje književnih zbivanja, a od nedavno mogu e trajne manifestacije: Domoljubna ve er u Poljicima, Festival pripovijedanja – Vilinska Imota u Imo-tskom i Mitsko Podosoje (Runovi i). I još malo samo-hvale, neki su (prepoznat e se) baš zahvaljuju i krivodo-lskim druženjima zašli u pjesni ke vode.

Jubilarne godine obi no se obilježavaju posebno-stima, po mogu nosti trajne spomeni ke vrijednosti. Mi se u jubilarnoj godini svim silama trudimo udariti temelje projektu Ku a imocke ri i, - zavi ajna biblioteka u Perija-novoj ku i iji ulaz ve sada uva naš kameni Tin, nadam se da emo idu i jubilej slaviti baš u njoj, živi bili pa do ekali. Do tada neka nam uspomene na 10. godi-šnjicu Susreta pjesnika i književnika Imotske krajine i njihovih gostiju grije ovaj pjesni ki zbornik pod naslovom Pjesniciu Tinovom okrilju i Tin u okrilju pjesnika.

Vesna Ujevi

13

NADAHNU E I INSPIRACIJA – SUSRETI KNJIŽEVNIKA I PJESNIKA ISPRED KAPELICE SVETOGA MIHOVILA U GORNJIM UJEVI IMA

Svake godine s posebnim ponosom prisustvujem susretu književnika i pjesnika ispred naše uvene i milostive kapelice Sv. Mihovila. Susret književnika i pjesnika je zasigurno nadmašio sva o ekivanja. I oni sami dolaze iz raznih mjesta iz RH i iz inozemstva. Njihov opus je vrlo širok, plodonosan, kulturološki. S nizom duhovnih i domoljubnih tema. Drago mi je bilo i nekoliko puta imati priliku ih pozdraviti. Upravo tu na posebnom mjestu – na platou ispred milostive kapelice Sv. Mihovila koju je izgradio još davne 1779. godine naš uveni don Grgur Ujevi . Književno-pjesni ki susreti su zasigurno veliki sadržaj naše Kulturno-umjetni ke udruge Ujevi .

Zagreb, 17. 2. 2020.

Prof. dr. sc. Darko Ujevi potpredsjednik KUU Ujevi

15

PJESNI KA VE ER U GORNJIM UJEVI IMA

Ve tradicionalno u prekrasnom ambijentu kamenog trga sv. Mihovila u Gornjim Ujevi ima 12. kolovoza 2018. održan je osmi susret pjesnika Imotske krajine i njihovih gostiju. Pod vedrim nebom s kojeg su padale suze sv. Lovre grlila se glazba i poezija. U posebnom ugo ajumjesta i vremena pjesnici su publici podarili nezaboravnu ve er. Bila mi je iznimna ast sudjelovati na ovom susretu te kao i ranijih godina promišljati o ovim divnim ljudima, prekrasnom krajobrazu kao i našem velikom Tinu ujevi uiji korijeni potje u baš iz ovog zaseoka.

Ponovno se vra am tvojim pjesmama, nanovo otkri-vam zakopano blago, koje sve ove godine strpljivo eka na povratak, ili odlazak. Skoro da osjetim miris akacija i priznajem slabost, upregnuta u sadašnjost, kradem vrijeme predaju i se neprolaznim stihovima. Da, neprolaznim, stihovima Augustina Josipa Ujevi a, velikog Tina. Možda, sada u meni još zrelijim i so nijim plodovima, kada ih ponovno itam nakon toliko godina. Dozvali su me njego-vi visoki jablani u Imotu. Otkrila sam neko novo lice svake pjesme zaglavljene izme u mog srca i razuma, zavaljene nekim kamenom kako je ne bi odnio vjetar u prostranstvo, kojim je i on sam, u rana jutra ili predve-erja, lutao, ostavljaju i tragove ovdje i svugdje. Noma-

dski život jednog pjesnika može stati samo u jednu rije ,obuhva enu svim njegovim djelima, a to je vje nost. Kao što je Tin samo om doticao zvijezde, pri ao o nekim crvenim jesenima, o slutnji, žudnji, daljini i u tom bljesku bola nama cijedio sok svoje duše, kojeg uvijek svježeg

17

kušamo iš itavaju i neprolaznost u slikama stiha što mami uzdah. Evo priznajem slabost, i stara i mlada, kako bi za mene Tin rekao da sam slu ajno ro ena u njegovim stihovima. Priznajem svoju zbunjenost otkrivaju i arobnuljepotu u pjevu zrikavaca što vrište na vrelom kamenjaru. Bijeli kamen puca zbog one male vlati travke koja stidljivo proviruje iz njegovih bora. Pomilovala bih svaki nabor vremena reljefno naslikan savršenstvom Božje ruke. Hodim hodo asni kom stazom i otkrivam veli anstvenuljepotu koju gledaju velike o i jezera. Tin, u ekanju Božjih blistavih obe anja, rije ima žeže i zadužuje nas viknuti ih. Žari mu elo dok umire u ljepoti, ogrnut samo om upisuje se u knjigu neprolaznosti. Skrušena u svojoj svakidašnjoj jadikovci i ovog kolovoza, uo i Velike Gospe, nadnevka dvanaestoga, kao i lani, i preklani, došla sam u Gornje Ujevi e, ovdje u Krivodolu, gdje pod murvom spava povijest i kamen uva lisnicu težaka. Listamo zapise o tebi, neobi nom u iteljevom sinu, prebiru se uspomene po obiteljskoj ku i Ujevi a ne bi li otkrila zagonetku tvog Ispita savjesti. Neobi an u svojoj obi nosti, jedinstven i neponovljiv u svojoj rje i-tosti, dojmljiv u pojavnosti, kao da eš nai i i napraviti veliku sjenu pod mjesecom koji osvjetljava put za lutanje. Korijene koje si iš upao iz ovog kamena ti io si u svim svojim postajama, kalvarijama i otocima traženja, a nikada nisi izgubio slike i mirise usa ene u tvoje djetinje vrijeme. Kao u tvom stihu, dolinom svijeta putujem i igram se s vjetrom, za let stvorena i žao mi da nisam ko svi drugi… nose i srce na dlanu i poklanjaju i ga bogaljima s otežalim krilima nakon svih kiša, ja još se dajem visinama.

18

Zavoljela sam ove ljude ovdje, oni, nekako pjesmu žive. Stihovi im klize niz široke ruke i zaogrnuti su plaštem od suhozida ispod kojeg uvaju toplo srce. U zdenac iskonske ljepote uma u svoje pero i ispisuju trag koji si i ti ostavio na stazama kojim e sutra do i neka nova djeca, naša ili tu a, to možda sutra, kao danas, ne e biti važno. Pjesnici raspremaju svoje arobnja ke kofere u koji-ma skrivaju stihove namijenjene baš za ve eras i sada, kao da eš ih osobno slušati i cijeniti njihovu pronicljivost, kojom se nadme u uz ve ernje lampe. Zamje uješ li, kako i njima elo žari i umiru od ljepote, pla u nad tajanstvenim rije ima i kako su sve žene kraljice, a svaka pjesnikinja samo je žena, kao i svaki pjesnik posljednji i prvi u nizu koji je obišao krug itaju i po dvije pjesme. Ni ja se ne bojim i nisam sama dok pod uzglavlje stihove spremam, jer nekako vratim se iz Ujevi a, Krivodola, Imotskog, vratim se nekako sretna, ispunjena i nadahnu em zado-jena. Ostavljam zapis na pragu s tvojim vje nim prstenom uhva ena u magli. I odlazim, i vra am se po ivalištu, sigurna kako se ponovno sutra vidimo na kamenim stu-bama pod kapelom svetog Mihovila. Dok ovo pišem padaju suze svetog Lovre i uzvišena robujem protiv milosti grijeha. Potpisujem se otiskom stopala u vremenu kojem smo se mimoišli, a svi smo samo šegrti spoznaja. Ti, dragi Tine, nemoj ni skinuti šešir, nemoj se niti zaustaviti, samo pro i jer još te do ekuju od Vrgorca, Makarske, Splita, Zagreba, Beograda, Pariza, Splita, Sara-jeva i opet ovdje u Gornjim Ujevi ima, Imotskom, te svuda kuda tabanaš put povratka, ili odlaska. O tebi su pozvaniji pisati oni koji preuzeše odgovornost vremena, a ja tek želim sa strahopoštovanjem i u znak zahvalnosti

19

izre i stihove tebi namijenjene. Nastavit u ustrajno, potucaju i se po stazi na kojoj si ostavio tragove, prošetati se sretna i uskoro prona i Pou ne plo e, od Lovre a,Studenaca, Berinovca, Krivodola i obiteljske ku e Tina Ujevi a, Trga sv. Mihovila, irade, Jasenova kog mosta, Perinuše, Mar ine ku e, gradske kavane, Kamenamosta, Vujevi a, crve sv. Ante u Podbablju do Šomanove gostionice u Grubinama, koje nas u e kako spomenik nije samo kamen i kako je baš ovdje u zaseoku Gornji Ujevi iu Krivodolu izložena tvoja duša.

itaju i Tina Ujevi a, istinski uživaju i u otkrivanju ljepote i vrijednosti mjesta s kojima je vezan, bilo kori-jenski ili je boravio u njima, nekako sam stekla dojam da me je Imotski, Krivodol i Ujevi i dozvali sebi. Izu a-vanjem njegovog opusa probudio mi se osje aj pripadanja ovom kraju, pa i svi dragi ljudi koje sam upoznala ili su porijeklom Imo ani, na poseban na in bili su mi bliski. Oboga ena tom spoznajom najmanje što sam mogla bilo je podržati pjesni ke susrete, koje tako zdušno organizira Kulturno-umjetni ka udruga „Ujevi “ i neumorna Vesna Ujevi , dobri duh ovoga kraja. I bez imalo pretjerivanja mogu zaklju iti kako arobna ve er koja se svake godine tradicionalno organizira na 12. kolovoza, jedna je od najdražih pjesni kih susreta i dok u meni pjesni kogdamara ima nastojat u održati ovu sjajnu tradiciju.

Anita Martinac

20

LJEPOTA ZADRŽANA ŽIVOTOM (NE)ISPISANA LIBRA

Kre emo ne ujno od duga niza kamenih plo a do pradavne naše stijene, baš do gomile kako az poet govori, se rekoh ja, kad trn ni e i boljiku kaže, a poetska stanja odzvanjaju danom jutrošnjim, odjekom davnašnjim, ujnoš u na kresti vala i te kako sadašnjom. Osmisliti nam

je dakle nestalo, prohujalo, ali uvijek u nama sadržajno, stranicama ispisano u ovom Zborniku životom koji traje. Nije li rije razigrana stiha zvukovno jedva ujnosanjarenje u svojoj nedosegnutosti kao što je i rijeznakovito veli ajna pa tako u stih pretvorena postaje beskrajna misao poniknuta u tišini tonaliteta. Tamo gdje je kamen na kamenu ispisao pjesmu mirisu kadulje po inje bivati poetski govor kad rije ima prepletanja gradimo prostor, a pjesma slijedi svoju mjeru k poetizaciji vremena slikom pisanom; to nije, na lirskoj partituri zavi aja ne proširuju li se kao što se onda, svakako, i produbljuju motivi u pjesmi dok je tvoja, naša, rije u ovoj eri mogla oživjeti prohujalu sliku zadržanu i ljepotom, slikom vi enom i doživljenom te tako kazanom; u mjeri vremena u injenom kad postoji ritam jezika izre enih rije i, sklad i dubljina smisla stiha. Pjesma je kao san, kao šifrirana poruka, kao izgubljeni ritam, kao nikad prona eni mir gdje spava naš dodir zaronimo li u stih, a slute se zvijezde treptajem ovih pjesama u spontanosti sje anja i osje anja i kada se razliju u stihu, razlijevaju se i u zvucima tako da pjesnikov korak biva procvala kretnja sadržajnog, nepobitno udesno svi-tanje nad našim usudom trajanja. A vrijeme je trošivi mehanizam brzih krugova, poetski govor kada bje igra

21

spontanosti što odiše svježinom raspršena pjeva. U odrazu vala ne prostiremo li i ovo vrijeme ili je pak to možda samo poetski žamor kada mogu nost razlikovnosti isko-nskih glasova zabilježenih u ovom Zborniku sve više postaju sjaj u jeziku slike. Zvijezde su postale nekako druge i za nas mnoge druk ije, ujne daljinom, rije i su neizbrisive niti sje anja na paleti stihovana sjaja, proži-vljene. Njihova zna enja odzvanjaju esto taktovima razli-itih tonaliteta, ovisna o primljivosti naše poetske skale. A

ju er još sjahu, naime bijahu upravo onakve kakve su - autenti ne. U mitologiju ovih pjesnika sadržajnosti kad rije svakodnevnicom gradi stvarnosno kroz otvorenu stranicu naše narativnosti, zar ne, orkestrira se životni mozaik koji izraste u mo ni i no ni kolorit, u ono naše izre eno. Dok traje vrijeme u pjesmi ta naša ri iženjana atampiri iz jednog u drugo vrime gre prez kog vojvode al zakonodavca jezikom sunca na bjelinama to možda iskri nebo krijesnica kad na nas padne Tinova sjena u skromnosti vrijeska gdje je zavi aj ispisana težina stranice a ti si se primakao i pomakao te protkao raspoznavanja našeg govora. A igra traje glazbenom jednostavnoš u ritmizirane pjesme po mjeri ovjeka i njegova vremena, jer rije gradi utvrde ako prati svoje proživljeno... pa budi jesi pa zvonskija pa ne mu iš li pa tako iskonskija kad prijelaziš u neko drugo vrijeme upravo nam rije i daješ ton na zvon ma što nam ono drugo upravo sada progovaraš stihom o tom…

Tomislav Najev

22

Anka Petri evi(1930.)

MISTI NE RUŽE ZA TINA (Povodom 100. obljetnice njegova ro enja (1981 – 1991)

I.

Opet eš s nama, Tine, putovat', A ceste naše sad su bez me a…I više ne eš samcat tugovat', Iako suza sja mi sred vje a.

S obala vje nih pjesme se glase… Žrtve se naše više ne gase.

II.

Što da Ti za Tvoj jubilej dadem, Kada sad grliš Svemir i Svijet? Samo za poklon neznatan znadem: Na oltar stavljam žrtveni cvijet.

Misti na ruža pred Tobom diše, Dok zlatno klasje dah vjetra njiše.

III.

Tajanstven, vje an zvao Te glas, Ljubavi u njem disao dah; U Bogu svoj si tražio spas… Dušu ti više ne prati strah.

23

Ve svjetlost iskri ko izvor ist… Jer tvoju dušu zagrli Krist.

IV.

U Tebi je pjevao prorok i sebar… O, lance vidim još Tvoje… U tebi se borio titan i Ikar Za Sunce – visove svoje.

U Tebi je plakao sužanj i bolnik, Rane ne znaju skriti… U Tebi je jecao krik za Slobodom…

TINE, mi emo – b i t i !

V.

Hodao si zemljom, Grle i sav Svijet, I že ao smiješak I u aši cvijet.

Korak Ti bje mu an,Bolan svaki kret… Sad nastavljaš nebom Svoj vje ni let.

Me u nama živiš, Sred naroda svog… Za Hrvatsku moli, Nek je uva Bog!

24

VI.

Me u nas Ti eš, ko nekad do i,I sjesti za stol – uz ašu vina; Vje nost ve živi i ne e pro i…

Sretni smo…, uz nas imamo Tina!

VII.

Izvana Ti si bio kao kamen: Opor i vrst – bez sjaja i milote, Al u Tvom srcu izgaraše plamen… I Ti si bio bolan od ljepote.

Slušao Ti si ponornica zvuke, Žele u suzu da sav jecaj zgusneš, Pod Nebom vje nim da sam sklopiš ruke… Pod sjajem zvijezda rodnog kraja usneš.

VIII.

Isto nas Nebo zavi ajno grli, Opija isti miris krša rodnog, I isti oblak svom Beskraju hrli… Slatke su sanje ognjišta nam plodnog.

Zvijezde nam Nebo istim sjajem krase, Posred oluja one se ne gase.

25

IX.

Sapet ko titan lancima svojim, žedan slobode, vina i kruha –

bio si, Tine, dok bol je Tvojim trgala srcem, prostorjem, duha.

Kamo da krene, kome da vrisne, dok stijenje duše razgara plamen…?

U jecaj bolni jad eš da stisneš; Na svom studencu – Ž e d a n s i k a m e n !

X.

Sazreo si do samo eposred mnoge bijede, jada, i patio zbog hladno e - nepoznat od svoga stada.

Že ao si vrutak bistri, Ilinštaka žarki plamen…

26

ostao ko šljunak isti; na studencu – žedan kamen!

XI.

Ho eš li, Tine, ponovo do iNa naša bistra planinska vrela…? I ne eš, tužan, pored nas pro i;Vijenac u stavit vrh Tvoga ela.

I l i n š t a k žarki za Te se sprema, I dugo u no gorjet e plamen, I svi e do i…, tek mene nema… Bit u uz Izvor…, ko žedan kamen.

XII.

Krajine naše pjesnikâ cvijete, Svaki Tvoj stih je sada u zlatu… A Ti još šap eš: „Ljubljeno dijete, Kolajnu ho u o tvojem vratu…“

Dok ures sav Ti dajem, u sjeni, Biserje blista u mojoj zjeni.

XIII.

Sazdan od stijenja na kršu krutom, I sanja kao arobni cvijet, Uvijek u srcu sa ranom ljutom, Žele i mijenjat baš ovaj Svijet.

27

U pjesme preli bol – tugu svoju, Ljubav u žarki ilinjski plam…

uvamo, Tine, baštinu Tvoju: Krasote iste tajanstven hram.

XIV.

Osjetljiv Ti si bio na ljepotu, Dive se suncu kad u rosi blista, Že ao ti si ljubav i dobrotu; Grlio trave – šumu kada lista.

Kome da sanje – ežnje predaš svoje, Kad ovjek bratu neprijatelj posta? Dubinom bi e ronilo je Tvoje…

I srce Tvoje u pjesmama osta.

XV.

Svaki je pjesnik svoj poseban svijet, A opet jedno s pjesnicima drugim, I svaki ima svoj najljepši cvijet, Što zra i miris u no ima dugim.

Htio bi njime odagnati Mrak, Htio bi njime ukrasiti Svemir, Za sobom dúge ostaviti trak… Pred kojim svaki iš ezava nemir.

28

Htio si gorjet ko plameni krijes, Htio si sebe na žrtvenik dati; Pakla Te nije zbunjivao bijes…

Bio si osamljen neshva en i prezren na ovoj cesti vremena, na svojoj stazi bola, že aju i samo ljubav i miris proljetnog cvijeta…

Bio si žalostan i neshva en…

Uronjen u prostore Samo e svoga unutarnjega svijeta.

29

Branka Buljan Petri evi krasnoslovi klarisine stihove

IN MEMORIAM

Medvidovi Lujo, mr. jur., odvjetnik i književnik (Lokvi i i kod Imotskog, 17. 10. 1950. – Osijek, 4. 1. 2013.)

Lujo je osnovnu školu završio u Krivodolu, gimna-ziju i Pravni fakultet u Splitu. Magistrirao je s podru jafilozofije prava na Pravnom fakultetu Sveu ilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Živio je i radio u Vinkovcima, a poslije u Osijeku i Zagrebu. Bio je lanom Društva hrvatskih književnika od 1995. godine. Prije odvjetni kekarijere bio je sudac Op inskog suda u Osijeku. 1980-ih je godina radio je u ondašnjem Okružnom javnom tužite-ljstvu, a poslije je bio direktor Zavoda za rad. Sije nja 2013. brutalno je usmr en u svom uredu u sredi-štu Osijeka. Stanislav Marijanovi , književnik i profesor emeritus osje kog Sveu ilišta, kako izvješ uje Glas Slavo-nije, potresen je izjavio: “Lujo mi je gotovo 30 godina bio bliski prijatelj i shrvan sam ovim što se dogodilo. Ne mogu vjerovati kome se Lujo, koji je bio divan, pošten i optimisti an ovjek mogao toliko zamjeriti, da bi mu mogao oduzeti život. U kakvom to vremenu živimo ako pjesnike ubijaju? Bio je autor ak 19 pjesni kih zbirki i jednog fantazmagori nog romana. Iznimno talentiran knji-ževnik široke naobrazbe, i jedan je od najve ih majstora soneta u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Sav je bio satkan od ljubavi i dobrote.“

Lujo je bio prakti ni vjernik, posebno pobožan Blaženoj Djevici Mariji i iskreni domoljub. Oženjen i otac dviju k eri.

31

Uvršten je u više antologija. Objavio je knjige: Pjesme (Privlaka, 1983.), Nesnivana java (Privlaka, 1984.), Bezimena s Drave (dva izdanja, epin, 1986.), Pehar ljubavi ( epin, 1988.), Sretno sunce (Osijek, 1989.), Biserna lipa - Sveti uvar sudbine (Osijek, 1993.), Bolni Baranjski antibarbarus (ogledi, Osijek, 1994.), Svjetlost masla ka(Osijek, 1995.), Okopnit e snjegovi što još nisu pali (Osijek, audiokaseta recitala pjesama 1995., drugo izdanje CD, 1999.), Hrvatska sonetom (Osijek, 1996.), Zato enik rije ina sonetnoj stazi (Vinkovci, 1997.), Vukovarski križ (Vinkovci, dva izdanja 1998., tre e 1999.), Miris tamarisa (Osijek, 1999.), Šutim svoju muku (Osijek, 2000.), Lokvi kebure i mirisi (Osijek-Lokvi i i, 2000.), Bosutanje života (Vinkovci, 2000.), Radost raskovanih ruku - Vijenac sonetnih vijenaca (Vinkovci-Osijek, 2001.), Radost rask-ovanih ruku - Vrtanj magistralnih soneta, Radost raskovanih ruku - Vijenac sonetnih vijenaca, II. (bibliofilsko izdanje, Osijek, 2003.), Žensko lice Boga (Zagreb, 2004. 1. izd., 2005. 2. izd.), Puti širine jarma i ojice (Podstrana, 2005.), Dom prepelica (Zagreb, 2007.), Kornatske ruže (Zagreb, 2008.), Castus i pravda (Zagreb, 2009.). Roman Castus i pravda je znanstveno-pripovjeda ko djelo. Soneti mu odišu povijesnim, nacionalnim i hrvatskim domoljubnim moti-vima.

32

Medvidovi Lujo (1950. - 2013.)

BRAŠENICA

Uzmite svije u, danas je Svije nica, Kristovo svjetlo neka vas ozari, ustrajno bdijte kao vaši stari nebeska ište Majka i Kraljica.

uvajte znamen koji zori vodi, nikad previše svjetla u životu, blaženi štuju vjeru i ljepotu Sina i Duha što Bog za sve rodi.

Nosite simbol svetog uskrsnu aisto kod dvora i ku e od pru a,po ite s mirom, dugi put vas eka.

U susret vama sto nepravdi hiti, ne svetite se, dobra ne e biti dok ovjek drugog ne štuje ovjeka.

Zavi aj nema pjesma ali ga pjesnik nosi u rosi svoje vedrine

na kraju svakog puta iza obzora zadnjeg obzora gdje se najljepše voli

gdje se obla i ruho nad ruhom gdje ruka žene u glazbi boja pod lipom vida vinom i kruhom.

33

IN MEMORIAM

Antoli , edomir, kantautor popularne duhovne glazbe, pjesnik, zborovo a, slikar (Zagreb, 1. 1. 1951. – Zagreb, 23. 8. 2019.)

Osnovnu je školu edo završio 1965. na Kozjaku, nakon ega je upisao Školu primijenjenih umjetnosti, odsjek unutarnje arhitekture. Maturirao je 1971. Cijelo je to školsko vrijeme svirao, komponirao, pisao poeziju i slikao. Isticao je da su mu za njegovo ljudsko i profesionalno oblikovanje klju ni bili ponajprije roditelji sa svojim poimanjem života, kao i raznolike aktivnosti u Crkvi, ponajprije na Fratrovcu od 1969. godine. U to je vrijeme edo cijeli svoj talent usmjerio u duhovnu glazbu i sve što uz nju ide, na glazbenu pratnju misa, koncerte, autorske pjesme i komponiranje, druženja. Uz redovito bavljenje glazbom radio je u raznim poduze ima kao dizajner,crta , aranžer i dekorater nakon ega je 1996. postao slobodni umjetnik. Radio je kao

vanjski suradnik Radio Marije, te niz godina kao glazbeni urednik na Hrvatskom katoli kom radiju, gdje uz biranje glazbe u redovitom programu, ure ivao i emisiju posve enu gospel glazbi. Iako se bavio i slikarstvom, cijeloga života svirao je u Crkvi i duhovna mu je glazba u temeljima stvaranja. Godine 1997. objavio je dvostruki album autorske glazbe „Stvaranje“, a 2005. godine album „Jutro“. Autor je „Porinom“ nagra enih albuma popularnih duhovnih pjesama Željke Marinovi „ Želim Ti dati najbolje“ 2001. godine i „Svjetionik“ 2009. godine. Osvajao je nagrade na Uskrs festu, sudjelovao na ostalim

34

festivalima popularne duhovne glazbe: na Marija festu, Krapina festu, Bono festu, Bosco festu, festivalu „Hodo aš e u došaš e“ u Pakracu. Kao pjeva sudjelovao je u stvaranju jazz albuma grupe „Swing again“, u obradama ponajboljih doma ih hitova, nastupao je s Big bandom HRT-a i s drugim orkestrima. edo posebno je puno i lijepo sura ivao sa sinom Matijom, koji je tako erglazbenik. Zajedno su svirali u zboru mladih kod otaca dominikanaca, a samostalno izvodili blues, country i gospel glazbu, kao i autorske pjesme. edo je osnovao i kvintet „Bend na putu“, s repertoarom u kojem ima gospela, jazza i autorskih pjesama. Sura ivao je s glumcem i redateljem Reneom Medvešekom.

35

Antoli edomir(1951. - 2019.)

ŽELIO SAM DA ZNAŠ

Što je potrebno Bože? Što je sve potrebno da te doživim? Pad u bezdan? Prohladne samotne zore? Ledena prostranstva koja ubijaju svaku nadu? Što je potrebno da mi se dogodi, pa da ti se pomolim? Je li uop e potrebno da padnem, pa da te se sjetim?

Kada mi je bilo lijepo ili kada sam tonuo želio sam da to znaš, da to znaju moji prijatelji, ne da se skrivam, pa da iza em kada mi paše nego da na vjetrometinu stavim se, na raskrš e brisano vjetrom, grijano suncem.

I kada su mi se smijali, ja sam znao da mi se Ti ne smiješ, znao sam to zato, jer sam ti dao sve što imam i nikada me nisi ostavio. I nisam trebao pasti da bih to saznao. Tako sam zapravo bio spreman. Tako sam Te zapravo upoznao i sebe i moju ljubav.

36

Antoli Vera (1955.)

UZMI I NAHRANI PTICE danas uzmi i nahrani ptice one e ti pomo ida iza eš iz pritvora onog nesretnog dje arca koji izgleda sredovje an s puno više godina on e ti pomo ida vidiš nadnaravne kolorite velike autoritete koji istražuju psihološke pojave oni e ti pomo i da od sebe vidiš neobi nu pojavu pod nekim brojem pokusa uješ… uješ kako nestaju ne ije mladosti

upregnute od ovjekaone e ti pomo ida pri eš sebi svojoj mladosti još bliže da ne pro e mimo tebe u i… u i promijeni rije iu mjenja nicione e ti pomo ida ih ne lomiš i ne varaš ne bacaš u zemlju kamenom sjedni… sjedni pogledaj bijele pramene u starice oni e ti pomo ida pamtiš daljine… sutone… svoj dom smiri se… smiri se srest eš ostarjela lica ona e ti pomo ida vidiš koliko smo sli nia toliko strani.

37

Babi Ivan(1961.)

umjetno disanje

mili, nasjekli smo drva na Javornicama srušili dva grbava kljenagolemu staru rašeljku i par rasušenih panjeva izbili ušicama sjekira

nagla enih oštrica i napetih mišica radili smo pažljivo i skladno veliki posao je zgotovljen i nitko se nije umorio

i evo danas na tvoj spomendan u ovo prohladno popodnesve se ini obi nim kao i prije etiri ljeta drva su nacijepana mater zamišljena odlaže prašku1 u štuvu pa plami ak dugo raspiruje usnama kao da mu daje umjetno disanje

1 suho sitno granje, gran ice, šiblje za podložiti vatru

38

Bartulovi Danica (1953.)

BOG TE KUŠA DA VIDI KOLIKO VRIDIŠ

Ditešce san bila tek prve ditinje ri i tepala baba Ive posila bi me na kolina rukon zagrlila na srce privila i unda tijo zborila „dušo moja još si nejaka i nezrila do e vrime kad eš svatit šta ti je tvoja baba besidila ka naresteš budi stentana staru i nejaku dejana ne suj ne kuni ne uvridi ne priti ne izdaj tu u tajnu ne budi nevirna ni zavidna otresita ni ola ne budi lina ne uvaj se puno u drugoga sama se za svoje posle brigaj vuk meso po poruci ne jide umijata budi umijato janje dvi matere sisa i svakomu omili u jutnji ne ustraj dugo to nije dobro za zdravje i gledaj se s neprijatejon kako izmiri

39

ne prizri slaba ne zatvori o i pri tu oj bidi ka ti prosjak na vrata do e lipo ga primi šta imaš o toga mu u ime Božje udili budi jaka na kušnji ne znaš kad te ni di Bog kuša da vidi koliko vridiš“

40

Baši Petar Frano (1945.)

SLIJEPI PROSJAK

Gurav, ubog prosjak slijepi, stari, Pred pekarnom stoji mole i živo, Naslonjen na štap podugi, žilavi, on duše dobre eka strpljivo.

Odjednom se uju stope teške, Seljaka s trga koji kre e ku i,I s uzdahom ubaci par nov i a,U kapu staru, krpanu, žmire i.

S ispruženom rukom drhtavom, prosjak sav sretan doziva hvalu, Jer zveket slatki sigurno donosi; krišku sira, kruha il' pe enku malu.

Usne hvale milosrdnika neznanog, iji lik je mutan, bezobli an, prost,

Al´ stas je njegov zlatan i predivan, Jer što može dosti i ljudsku milost!

41

Bili Mario (1963.)

MISERERE

SMILUJ MI SE BOŽEPO MILOSR U SVOME pocrnila duša s Tvog se puta makla povuci je Bože takla se dna pakla

PO VELIKOM SMILOVANJU IZBRIŠI MOJE BEZAKONJE prisjela mi Boželutala ka orbana ple ima mojim avlija je torba

OPERI ME SVEGAOD MOJE KRIVICE OD GRIJEHA ME MOJEG O ISTIgladan li sam BožeTvoga bijela tijela da ga mogu jesti o isti me cijela

BEZAKONJE SVOJE

42

PRIZNAJEM GRIJEH JE MOJ SVAGDA PREDA MNOM srušio sam Božecrkvu u svom tijelu ubio sam stoput golubicu bijelu

TEBI SAMOM TEBI JA SAM ZGRIJEŠIO I U INIOŠTO JE ZLO PRED TOBOM ubio sam sebe ni to nije udnopokušao tebe kad sagriješih bludno

PRAVEDAN EŠ BITI KAD PROGOVORIŠ BEZ PRIJEKORA KADA PRESUDIŠ ne sudi mi teško imena Ti Tvoga umrijet u od stida bez igdje ikoga

EVOGREŠAN SAM VE RO ENU GRIJEHU ME ZA EMAJKA MOJA vijavica vije

43

da je deblje kože materino mlijeko prisjelo mi Bože

EVOTI LJUBIŠ SRCE ISKRENO U DUBINI DUŠE U IŠ ME MUDROSTI Tvoje sam stvorenje u Tvom sam znaku oprostit eš eduslutim to u zraku

POŠKROPI ME IZOPOMDA SE O ISTIM OPERI ME I BIT U BIJELJI OD SNIJEGA milost sašla u me duša mi se istiblagoslovljen budi nisam više isti

OBJAVI MIRADOST I VESELJE NEK SE OBRADUJU KOSTI SATRVENE raskajano srce u mom tijelu rida raduju se kosti pokojnog mi dida

44

ODVRATI LICE OD GRIJEHA MOJIH IZBRIŠISVU MOJU KRIVICU opa ine moje sad više ne vrijede na avolskom putu putokazi blijede

ISTO SRCE STVORI MI BOŽE I DUH POSTOJAN OBNOVI U MENI zagrlit u svoga izgubljenog brata i ponizno stati pred nebeska vrata

OTVORI GOSPODINE USNE MOJE I USTA E MOJA NAVIJEŠTATI HVALU TVOJU o iš ena srca razuma i duše potr at u k Tebi nek´se vrazi guše

45

Bitanga Ivan Šujan (1959.)

MATER I LOZA

mater ima mene i loze i etiri oše ku e na ple ima prolje em o rezidbi pla u loze mater od truda svu godinu od umora na dra i bi zaspala itav život borba protiv korova

u niski godišnjih doba sjali žuljeviti dani kazuju pute rodilo vrime boran zgr ila se mater zgobala se loza veže loze loze vežu nju stenje tvrda zemlja pod visokim nebom mater i loza brižno i odano se uvajuako jedna odustane druga ozelenit ne e

46

Budan Vrlji ak Silvija (1962.)

SITI ME

Siti me da ne zaboravin oklen san, Da mi kamen ne zapla e,da zadr en još više nad mojin krajen Nad svetinjom kojoj se klanjan, Ljubin je i uzdišen, I neka padan na kolina sva izranjena. Neka!

Pa vridilo je i vridi, Jer mirišin dunje,osluškivan vr ke,Milujen dra u i sikalinu, Pa neka bode. Neka.

Siti me da ne zaboravin, Kroz Ujevi e pro i , Vijugavon ceston do Poljica. Jer tamo?

Tamo su moji sokolovi, Moja vila Ujevi a,Moj Marka i ,Tamo se napijan roson, Da mi se mogu cakliti o i.

Siti me da ne zaboravin oklen sam, Unda u znati do i,

47

Poviriti kroz ponistru, Uvatiti zadnje zrake sunca, I stopit se sa urlikon bure, Da se ne uju jecaji.

Siti me da ne zaboravin.!

48

Buljac Miljenko (1951.)

CARSTVO DAROVANIHRIJE I

Josipu Pupa i u Bepu

zr rane trišnje na slimenu prijatelju dragi o beposnovi nedosanjani u zrcalima brzacima i vrbama otrgnuti okupani pogledima žalnim i s malo rije ipaperjem samim nebeskih nezasitnih visina sje aš me bepo na ljude blage ponizne istena ljude nazbilj ljude savršena dara ukratkona ljude jasno esje aš me bepo na rije i dobrote na prave živote na ljude svetosti astisje aš me na geste divne na u itelje ponajbolje na pozdrav toliko otmjen i s udesnim mirom gospodsku kretnju kojom astišpodignutim šeširom u tebi sretoh zagreb

49

onaj pravi s okusom sorbone prona oh ono bi u otrgnuto udesno carstvo rije i

palucavo u ognju carstvo zveketavih zamamnih bajnih zemlji zemaljskoj zavjetnih zadanih tajni pjesme su tvoje kao molitve drage one su kao zabranjeno vo esve ane i skladne i tako so ne puno eguste i sladne i tako neobi netvoj križ svejednako gorinarod razvrgnuo verige sužanjstvu i beskona nim cestama uspravno hoda koracapovorkama stolje a svih i ljudi svih

s prisegom tvojim blagoslovom svetim tvoj križ svejedno gorii sve se u ognju žari svi susreti seminari sve geste sve rije iudesnim svjetlucaju žarom

i sjaj im se prelijeva i to ikao pi e božanskoga slada kojim si u puno irasuo razdavao darivao sebe

50

Buljubaši Mate (1951.)

KATA ŠOLJI I NJEZINA ETIRI SINA

Što se ono tamo uje,je li Dunav progovara? Kako tužno odjekuje, glas iz grada Vukovara.

Tko to tamo tužno jeca, ,tko to tamo suze lije? Gdje su moja draga djeca kad ih sa mnom više nije.

Tko ulice tugom para,tko to Dunav suzom rosi?Tko prilazi do oltara,majka bijele ruže nosi.

Prva ruža sinu Nikišto ostavi sva tri sina,sinu Niki svojoj dikibješe draža domovina.

Sinu Miji druga ruža,bijela ruža materina,na oltar je sada pruža,ružu šalje domovina.

Tre u ružu za Ivana, položila majka stara,

51

za Ivana bolna rana poklon grada Vukovara.

Bijela ruža sinu Mati, Nek miriše na oltaru, Poslali su mu Hrvati da utješe majku staru.

52

ondri Drago (1944.)

RADOST USKRSNOG JUTRA

Raspame uje me vatra tako stvarna Oko tvoga tijela uskrsnuli Kriste I lica stražara potpuno bizarna. O i pune straha. Premda su nam iste Dileme u srcu, ipak ono ezneDo i do istine, vatre tako trijezne.

Zakliktala duša u zanosu krvi. K'o orao, lebdim povrh zra ne struje Pakao se u prah pred o ima mrvi. Sve što duša treba, sada pred njom, tu je. Svjetlost što me miri sa vje nim prolje em2

U ini da mišlju do neba uzlije em.

Zora zali krvlju obližnje vrhunce. Sre a svakog bi a potiho se sprema Pokazati lice. Nero eno sunce

Shva a; više tame ni u paklu nema. Blještavilo tijela miomiris kroti, Daruju i srce sre i i ljepoti.

2 B. Miljkovi : Ariljski an eo

53

Aleluja s neba cijelom svijetu javlja Poraz hude smrti, dan ve i od nade. Kada On ustade, tu pored uzglavlja Osionost moja uko eno stade. Ona ista koja ponore zataji, Sada nesigurna, kod tijela što sjaji.

Evo, od sada se porazi ne broje. Zgaženi se zloduh smušeno okre e.O, ista ljepoto, što do e po svoje U zavi aj smrti, sad vrisni od sre e. Što je sakriveno oholost sakriva, Pa svaki svršetak nepotpunim biva.

54

Grbavac Marijan (1956.)

UMITNA OPLODNJA

Svitu moj bila su to vrimena kad niko ništa nije ima i niko ništa nije zna, odnosno svi su jednako bili neuki. Nije bilo televizije, interneta ni mobitela, a opet su nekako svi bili sritni i zadovoljni, na neki svoj na in. Pa tako je u to vrime mali Pere pita svoga dida Peru:„Dide, zašto se zemlja okri e?“, a did mu na to odgovori: „ ava ti se okri e, da ti nisi naša moju rakiju, a? Biž a mulac jedan, mene si doša tuten mantat.“ Pa tako je u selo došla prva umitna oplodnja, odnosno umisto ovna mrka a, to je radio veterinar. I tako jedan dan do e u selo taj veterinar na motoru, kojeg je vozio njegov voza .Veterinar ovik elav, je li, odnosno bos po glavi, a vozaima dugu, gustu i ricastu kosu. Skupilo se cilo selo vidit kako e ovce oplo ivat ovik umisto ovna mrkana. I tako je i bilo,

narod eka šta e se dogodit. Veterinar obu e mantil i u e u tor, i e radit svoj posa. Kad štaš vidit, ova baba ije su ovce, govori mu: „Gospodine, nemojte se ljutut, ja bi ra e da to obavi ovi ricasti (to jest voza motora) nego vi, jer nami je više stalo do vune nego do mlika.“

55

Grubiši abo Irena (1964.)

JU ER SU SE ZABIJELILI OBLACINAD GRADOM

praznih ruku ne smijemo iza i u hladno jutroima još ozeblih ptica koje treba hraniti na granama po iva sigurnost svijeta snjegovi e se otopiti oti imo zaobi imo let vratimo se pješice u prazan stan napunimo ga knjigama i slikama živimo ju er i sada ionako se same trebamo pobrinuti za razlistale prste ruke e plesati izvan vremena slobodne i potrošene kao i toliko puta prije bdijenja napunimo košare darovima

56

Jelini Snježana (1954.)

IGRA

Dopustio si mi O e da se igram, i da mi život u igranju igru gradi. Igraju i se, dijete u meni sadržaje igre gradi. Dijete u meni radost gradi. Dopustio si mi O e, da su djeca moja u igri sa mnom, prijatelji igre života. Igraju i se prijateljstvo moje s djecom raste, cvijeta. Igra naša u životu, radost mira gradi.

57

Joki Branimir (1966.)

VUKOVARE MOJA RANO

Vukovaremoja rano krvariš još više pravde nema a jauci sve su tiše sve u zaborav sada ide naše žrtve se ne vide sa Sajmišta krik se prolomio sa Sokolova spomenika mramor odlomio tko ga polomi u mrkloj no iisti krvnik još su mu krvave o ia Dunav i on dalje te emožda jedini zaboraviti ne eVukovare moja rano srce moje za te bije s vodotornja usamljen Hrvatski se barjak vije

58

Juki Miljenko (1959.)

BROD BEZ KATRANA

Opet sam kopno gurnuo pod more kao pod tepih. Prije toga sadio sam stabla.

Kad mi je ponestalo ruku, more je uzelo sjekiru isad natapa posje enu šumu.

Druk ije je more u moru nego more u o ima: more u o i porine svašta.

Brodovi bez katrana pojave se od nigdjei, s treskom, pristaju uz stvarnost.

Mislio sam to je fiziologija, taj kaos; neiskusna veslau e mornarski zanat:

odgurnu se od bilo kakvog kopna i, prestrašena,burljaju vodu kao morske psine.

Za pomorski obrt sve je važno, pa i to da iskusišono drugo more:

topiš li paklinu, razmotavaš zemljovide; lijepiš bridove zra nih komadi a koji, odrvenjeni,

usprave i u vrste stvarnost -brod u daskama.

59

Juriši Zoran (1961.)

A. STEPINCU

Po nacionalnosti sam ovjek.Uzalud – Osudiše mene i narod moj. Prislanjam uz rešetke Tijelo u lancima i molim: - O e, stvoritelju Kralju sveg što diše, radi i ljubi Zar grijeh je što Svom narodu Zemlji svojoj Slobodu poželjesmo! Ili smo stolje ima bili sužnji Pa prestali biti Ljudi?

60

Juroš Ante (1978.)

BOŽJI SLUGA U PORA U

Nisu poštedjeli djecu; ni starce; a pogotovu ne e fratre, Vidio sam im to po mržnji u o ima, koje su sjale i u tami; Išli smo brzo u tužnim kolonama; bez orijentira ili karte Jer smo znali da svi naši puti vode prema prvoj jami.

Nisu poštedjeli žene; ni trudne hrvatske majke, Koje nisu preklinjale za svoj život, ve za život djece svoje; Uzalud su bile rije i upu ene zvijerima, koje rade smrtne hajke

ak i prema djeci nekoliko dana staroj, koja grudi majke doje.

Nisu poštedjeli ni mnoge hrvatske vojnike, teško ranjene Koji im nikakav oružani otpor nisu mogli pružiti; Njihove naslade prema ubijanjima nisu umanjeneNi ovaj peti dan, iako likvidacije ne žele odužiti.

No as… No as je moj red, sa osmijehom su mi najavili… S Bogom u ljubavi ujedinjen, smireno život predati u; Promatrao sam ih… itavo popodne su pili, svirali i slavili Zbog moje skore smrti. Ja sam sluga Božji u pora u.

Tijelo su mi batinama uništili, ali dušu nikako ne mogu, I njihovim zalu enim životima, blagoslov praštanja dat u;U vjeri izmiren, s nadom ovit u susrete u Bogu Praštam svojim ubojicama. Ja sam sluga Božji u pora u.

61

Kraljevi Blanka (1964.)

ZNAM DA JE BRIJEG

Taj Brijeg ijePoznate linijeKu a i golemih stabala Daleko i bliže na horizontu Izazivaju uvijek jednako jake Osje aje. Znam da uvijek je tu Kad ga vidim U bilo koje doba Posve je svejedno U sun anom sjaju Ili ljepoti no i.Tu je i kad sam kilometrima daleko od njega. I znam da Je tu I da e ostati I kada svi odu. Podsje a me Na ljubav Na slobodu Na snagu Na ljepotu. Podsje a me tko sam I otkada trajem. Poznajem ga kao sebe Znam sve njegove tajne. I on moje.

62

Me usobno se razumijemo. I Ugrova u koja ga grli Skupa s Vracama Kuk koji mu je oslonac Bakamušu koja se na njega naslonila Grabovinu koja mu je žila kucavica I Mekovac koji je zagrlio I Gelbaj na kojega je kao na jastuk naslonio glavu.

Brijeg i ja

To je pri aKoja ne prolazi I ne gubi snagu. Brijeg je Po etakI znam da nema kraja.

63

Koštro Miljenka (1964.)

DIDOVA STINA DICU EKA

Ostavijo je did Unucima i praunucima I ku u i vrta i stinu… Da ji uvaju i paze. Klesa je tvrdu stinu i ku u zi aZvizdan je peka, ali, did nije ekaI vrta je suvozidom obaša Suvu i škrtu crljenicu Motikom godinan kopa Znojijo se priget zemlji Teža ke ruke trpile su žuljeve Žalile se na muku i umor nisu. Ostala je ku a prazna Zanimila u vrimenu Još samo venjer visi o zidu A petrulja u njemu nema Ugasilo se ognjiš e.Nestalo u selu Graje, bleke, laveža, mukanja, kukurikanja… Pisma se odavno nije ula. Di li ganga Di li kudilja i silo Ali neka se znade Šta i kako je u ni vakat bilo. Ostala stina vape za životom I vrta razgra ena klanca Samo bura s planine

64

Još ja e digot pune. Dida više nema da besidi o duvanarima Putovima (h)ercegova ke škije Stradanjima i krvavim ratovima. Ni pisme, ni smija nema Sve splela dra aKo stražar, ku u i vrta uva.Dica razbacana po svitu Od mirisa didovine još dišu A prid ku om rodila trišnja stara , doziva ji Da se zajedno si aju minuli vrimena.

atrnja još uva vodu i uspomene Za dicu ako se žedni vrate. Pojata ve davno zaboravila Kako pi a, slama i kuruzovina mirlišu Kako izgleda stado i ajvan A didova stina, vrsta i ponosna Još uvik uspravno stoji, godine broji I strpljivo eka, eka, eka…Zna da dici i unucima cidi se znoj Sa ela negdi na drugom mistu Po bilom svitu. Ni svjesni ponekad nismo Kako nas nimim pogledon Naše ditinjstvo gleda. Što bi se reklo Nekad bilo sad se spominjalo Ali didovu stinu iz si anja i srca Iš upati se, ni u kom slu aju ne da. Život pisme piše, a neke tragove Ne isperu ni vrime, ni snigovi, ni kiše.Didova stina vi noš u diše, diše, diše…

65

Kujundži Augustin Ago (1955.)

UZ GOMILU

Uz Gomilu vrime žuri. Zvizdan pe e. Dan je lita. Smokve išton zametnile, suve davno pojidene. Rakija se sva popila; Suva usta, elo potno.Zvizdan grije. Did i traktor u po gasa uz Gomilu ko e prije.

U trupi je suva vrša u kojon se ugor plaza. Jablan strši u nebesa, u potoku osinj mije. Ko e vodu veslon lomit? Did je gan u ostavijo. Nema smri a po sri jaza. Kako e se riba lovit?

U kraj puta, eto tako, od jedanput život stade. Traktor šutke virno eka.Vrime i e ko i prije. Sa vr' briga zadnjon snagon na potok se starac smije, na izvorsku bistru vodu,

66

koda pita:Di se život nore krije?

Zvizdan pe e. Dan je kraju. U etvero korak pasa. Tilo tute, duša nije. Pisma pala u po glasa. Uz Gomilu ko e prije.

U Gomilu tilo liga. Konopi se rukan kližu. Moj did Jure i na non svitu u oblake penje mrižu.

67

Kutleša Ilija (1964.)

BIJELO STADO JE IŠLO SNIJEGOM

Crvene ruže su cvjetale žuti limunovi su padali cure u bijelom prosipale su zvijezde stazom janjcima sam davao imena Ruža, Limunka, Pahulja Išao sam ispred stada bijelo stado je išlo za mnom dok su zvijezde sve više nalikovale na pahuljice prosute po zemlji.

68

Martinac Anita (1973.)

IMOTSKI MITOVI

Iza Biokova Imotskim poljem slijedim Vrljiku i pet puta ponirem mijenjaju i ime Tko sam pita me Modrokos i vodi na litice gdje Hridna lastavica zimuje

Pro i kroz Gaj, govori glasizme u crnog boraI vijugava puta što vodi Gore do Topane, osmotri vrijeme

Grlim pogledom suha jezera zelene o i i duplje crne jezero Crveno, Modro i po ivalište vilinsko uz vodu moje haljine bijele Mjesec miluje

Slijedim me zalutali sivi vuk šišmiš što nadlije e sjene Možda sam rijetki cvijet Il samo kamen ba en niz hridine A štoako sam rije

ujem govori Idi u Ujevi eGospe od An ela prosvitli me

69

Marši Drago (1956.)

PAMETAN RASPAME EN

Vinom omamljen htjeti baš ko Tin krenuti na put za nigdje a sti i svugdje i ve tamo biti

I na i sebe cijelog na putu za sebi

na putu za nigdje na putu za svugdje

I kraju krenuti a na po etku biti

70

Medvidovi Stipan(1948.)

SUZA NA LEDINI

vjetar je mahnit listove pokida o zlatni trsi loze moje gole dok vas magla lijena do podne skriva u duši vam se vidim kako je to bilo dok sam grož e slatko za vas znao brati ovi dani kratki još se crnji inesve je beskrajno požutjelo sivo gore u Biokovu vrhovi ve sniježe mene oko srca nešto teško steže suza mi na ledinu napuštena vinograda pade

71

Najev Tomislav (1952.)

I KAD PIŠEM

i kad pišem pjesmom pišem dopisujem se pa imenujem ti slušno i slušano putujem toplinom pišem li putujem tebi, listam li nebom ti pišem nebom gledanja i kad k ovjekupostaješOnpišeš gledanja gledanjem naše su rije i nebom tvoje kad postaješ moje ovjekovim glasne

jezikom slovom hodanjamoja hodanja slovaprevaljuju udaljenost poslanjastranice ovjekova gledanja

72

Oži Bebek Mara (1947.)

MOJI VRLI SUPATNICI

Vicko Kavelj, slikar Traži, slika, stvara, Gradi, propuntava S Gavanom sva aKlju eve jezera nosi Kistom prkosi, tvorcu i – erama.

Josip Margeta Ategram, aforist Do e li ti još da odeš Satiri ki nož zabodeš Pa nepravde i gluposti Oglo eš do kosti.

Ante Žužul Marinovi , pjesnik Rije upa iz utrobe U tanjur stavlja Dok zlatom kandilo gori Iz aše tvrdca ori Mudroš u životnog slavlja.

Ante Šu ur, glumac Gromoglasnik Aga, srca blaga U duši i umu ri nosi S Tinom, imotskim sinom Kroz nezaborav plovi Zbori i krasnoslovi.

73

Mladen Vukovi , književnik Rije kleše i teše do strasti U knjige kalupi, sprema I mira nema Dok svojom ili tu om Brkove ne – omasti.

Ivan Raos, književnik Da ti je ovaj asRije ima na i spas Bi li se iz Medovine maka Nebesa smijehom taka Ili šutio – na glas.

Dinko Štambak, književnik Opustjeli Štambakovi dvori Na Monmartru prazan stolac Neki mulac na jezeru Oglo ao glogov kolac.

Vlado Gotovac, književnik Rije mo na, opora, gorka Iz živca kamena u visinu stremi Kako je ova hrvatska tama Pjesnika ušutkati htjela – bez srama.

Petar Gudelj, književnik Poskok u kamenju drijema Na ogranku slavuj pjeva Grlica se smiljem kiti U Imoti s Petrom – biti

74

Penovi Zvonimir(1948.)

RASTANAK

U iznošenu trlišu, s gumenim izmama na nogama i baskijskom kapom na glavi, po studenoj kiši do e jedno susjed po našeg magarca, iji put bijaše naprijed

nepovratno i okrutno odre en.

Magarac bje zgaslih o iju - dok je odlazio, one izgaraše strahom. S mjedenim zvoncem o vratu sa sobom je odnio i beskraj nepojmljive nam privrženosti koju smo valjano primali kao dotadašnji vodi i njegove sudbine.

Sve što se zbivalo, bje neizbježno, i u tome nimalo nije bilo slu ajnosti,jer kob ga bez žaljenja osudi. Zbog toga, pokatkad, u raznovrsnosti svoje strepnje utim grizodušje, a sve to, bivaju i onim koji nisam, kao zamagljenost na zrcalu duha pokušavam izbrisati shva anjem.

I baš kada smo s uma smetnuli sje anješto nas je uvijek jednakom, i upornom,

sjetom pratilo, jer o magarcu dugo nismo imali nikakva glasa, a na ono najgore pam enje nas nije upozoravalo

75

iako sve se to, zapravo, smišljeno doga al0,do nas sred bijela dana stigne vijest kojoj, svaki put kad je se sjetim, samilosno podliježem. Bivala je ja a od ijednog sje anjai tako prisna da joj trajanja lako nazirah ute i odolijevaju u joj vrstinu skrušenosti

kojom dostatno ispunjaše moju javu ne bivaju i pritom nikad manje zagonetnom.

Još i danas, vra aju i se onom što bje, a bje neumitno, nazrijeti mogu svoga magarca kako na odlasku svoju nepouzdanu svakidašnjicu, u veliku dvorištu, život što se zove, beskona nim vapajima pretvara u prah ništaviladaju i posvemašnost ozra ju,a teretu svoje muke svrhu.

Dakle, još nas u uspomeni otpozdravlja, jer što je postojalo nikad prazninom ne zvoni, makar ga ni u otiscima njegovih koraka više nema.

76

Protu er Ilija (1957.)

U ŠIPRAŽJU OVJEK, ZMIJA I DRA A

U dalmatinskomu šipražju,na uzbrdicama i ravnicama,žive zmija i ovjek,tu raste dra a na kamenu ili uz njega.

I svi su zajedno, jedni uz druge živei nitko ih do sada nije iskorijeniti mogaoi ne e, jer su oni oduvijek tu, u šipražju,tu mirno i skupa obitavaju.

Jedino su moji pradjedovimorali po i prema tadašnjemu Županjcuili sadašnjem Tomislavgradu i tu se nastanili.

Gori je zima, kažu, trinaest mjeseci,a opet se dalo živjeti, jer je bilo bl ga;ovaca, krava, svinja, a krumpir i je am su ra ali.

Ve ina je ostala tamo,neki su otišli novim prostranstvima,jer udni su putovi Božji,a ljudski još udniji i nepredvidivi.

I danas, evo, opet sam tu,me u dra om, zmijama i kamenjem,ali i u pitomom mjestu dragih ljudi,

77

i uzajamno se prijateljstvo pruža.

A malo dalje od Županjca,stoji Krivodol, oduvijek tu,samo je malo kriv i u dolu.

78

Reži Ivan (1978.)

TIŠINA

Maglom su posute ulice, Zavjesom koja skriva tih jesenji trag. Na staklastom asfaltu jak bljesak neona tjera nježni no i sklad.

Stabla što slu ajno zatekla se tu, Prolazniku pokazuju svoj izgled nag.

Tišina me ispunja no as i tonova neobi an zvuk, Na klizavu krovu star pijetao stoji i eka svoj jutarnji huk.

Iz daljine, tek jedva ujno, kroz studen mirisni zrak Dopire lavež ku nog uvara, što budno ko vojnik bdije sad.

Osluškujem no as tišinu i šapat joj pospan i tih, Skupa s njom tonem i ja u još jednu kninsku noŠto na usne mi stavi stih.

79

Rogulj Ljubica

BOŽJA TAJNA

Molim te Bože Kaži mi Kako se ljubav stvara Koja je tajna Te ljepote Od kojeg je materijala To umije e tvog Božanskog dara Reci mi O svijetlosti Gdje joj no u zadnja zraka spava O tami Gdje joj mrak danju obitava O vodi Zašto ukusa nema Svijet ogledava Sve u sebe sprema Molim te Bože reci mi Gdje je konak bezgrani noj slobodi

ime griješ duše Što tabue ruše Kako stvaraš snagu volje Kojom daruješ nas Prizemne male svoje

80

Stapi Julija (1964.)

MOJOJ MAJCI

Grop u grlu svezala je tuga one zime kad si otišla, tiho jutro a iznad našeg gaja lebdila je snježna pahulja.

Snježi opet pahulje se roje zamele su mog djetinjstva trag, prekrile sumajko trude tvoje, ne vidi senašeg doma prag.

Tišinu gazim promrzlu na putu još jedan korak do raspela tvog još jedna zima u bijelom kaputu, još jedan lumin u kutu doma mog.

81

Grop u grlu vrijeme vrsto steže što sam dalje to me više guši, jer sve ono što me za te veže u oku spava, u srcu, u duši.

82

Šuši Ivica (1962.)

ŠKRIPA STARI VRATA

Jedan zvuk mi se U mozak zavuka.

U njemu plove Moji di ji snovi I vra aju ruke Što su na konobi Starin krakunon Vrata zatvarale.

I evo ji, opet su uza me: Blage ruke materine, Babine, stare, zgrišpane, O eve, trudne i umorne. Što kroz nepoznata vrata Zauvik uni oše.

Stari vrata više nema, Kupljena su nova, U selu kažu, moderna. Ispod nji vitar ne puše I liš e ne nanosi. Iza nji teška tišina Ljudski glas prosi,

A mene boli, teško boli.

83

Tijo bi još jedanput utŠkripu stari vrata. Oni dragi vrata, Vrata od zlata.

84

Tadi Šutra Ante Nadomir(1963.)

STOŽINA

Odsikli su sve stožine za snopove i vršaje, porušili sve zidine – nekad slavne nan Domaje.

Rastalili sve su pluge siju dra u, bez brazdanja. Bižu mladi s torbon tuge ka šenici, bez oranja.

I da oru Slavonijon – teško žitu bez stožine! I da mliju Dalmacijon – teško mlinu bez Cetine!

Božja Milost kratko traje di o slami mlinar brine, šenica se volu daje, a vrše se bez stožine.

Il se visi pa mi kaži, il se nizi pa pristupi!? Il s malenin put potraži, il stup budi il odstupi!?

Budi vo a, ili sjaši! Pridaj uzde Domovine,

85

onon koji se ne plaši bit zrcalo od stožine!

I naš narod šumon luta kroz maglicu od praznina, a ne vidi, nasrid puta, da Krist nan je – Kralj Stožina!

Zapuvali vitri udniod koji' nan duše ginu. Bra o moja, bud'mo budni i slidimo svog Stožinu.

Jer me snaži – još se ne dan – još se molin prid oltaron… Evo žmirin pa ve gledan stožinu na guvnu staron.

Kraj nje Jela iz Solina, Slavna majka i kraljica, grli er i grli sina i množ majki udovica.

Grli Rozi i sve žene, blagosiva plod utroba, ije usne nero ene

ljube a e priko groba.

Sve teža ke teške ruke uzdižu se u visinu pa brazdaju slavoluke – Bože, vrati nan Stožinu!

86

Il iz Like il Zagorja, Trebarjeva ili Zrina ili pokraj Me ugorja –nama triba tek Stožina!

Nama triba staro Duvno, žito, a ne lepušina. I triba nan živo guvno, mater s dicon i Stožina!

U Kninu 25. prosinca 2018. (na blagdan Ro enja Isusova, Boži )

87

Tucak Sanja (1995.)

PISMA ZA SELO

Ti nas ne moreš spasitOd naši želja Od našeg straja Od našeg ovi jega tila Ti ne moreš u nama ugasit Život šta i enaprid Šta o e bit življen Napojen i naiden

Ja znan da ti je teškoIz godiš a u godiš eDo ikat i otpravljat Znan da ti srce pukneKad zaškrinukuveri Marame se vinu I suze (Bože moj) kliznu Na putu za pruge

Ti ne moreš gledat Svoju dicu kako i uDaleko od materinog lonca Radi kore kruva iz najlona Ali ko tebe pitaMoreš li ili ne moreš

uvan tvoje slikeDakako u svojoj glavi

88

Ja koja san blizuA opet s tobonnisan I Boga dragog molin Neka mi ne dadne da zaboravin Ledinu ispod murve Most povri Vrljike Na putu za pruge

89

Turi B. Slaven (1963.)

SJE ANJE NA DJETINJSTVO (Vesni Ujevi )

ne daj suzi da suzi ne daj bolu da boli i mraku da bude tvoje svijetlo

tvoje naran aste vrta ezapalit e sunce sunce e odnijeti djetinjasti dio tebe a ti eš ko mojsije sa štapom po kamenoj pustinji istjerivati poskoke iz naših duša i nas gubave prinositi usnama o lavando moga djetinjstva morebiokovom sakriveno pjevaš li još sa pticama šumiš li u borovima jesi dra om odra enaiz tvoga oka umjesto suze kanut e kamen jer

90

život se inio ljepšim ljudi bliži a samo a svetijom u ljekarnu tvoje duše dolazim po osmijeh

ne daj suzi da suzi ne daj bolu da boli i mraku da bude tvoje svijetlo

91

Ujevi Ana (1980.)

SJENA

Prati me u stopu

Gdje ja, tu i ona

Ja i moja sjena

Šetam ja

Šeta ona

92

Ujevi Darko (1955.)

Pismo majci

Moj otac Mijo je puno znao o p elama. Puno je znao s rukama, mnoge poslove, zanate koje je usavršio za vrijeme svog dvogodišnjeg teškog logora u Njema koj za vrijeme 2.svjetskog rata. Poznavanje raznih zanata kasnije mu je dobro došlo, a našoj obitelji bila je to polazna osnovica za život. Bio je jako ljubazan te je brojnim susjedima pomagao u zanatskim poslovima. Meni je posebno fascinantno ostalo njegovo vrhunsko p elarstvo i poznavanje uzgoja p ela. Tih godina imali smo ak do stotinjak duplih košnica. Držali smo ih u blizini ku e a on ih je svakodnevno obilazio, hranio, istio i održavao. Znao je sve o p elama i imao je za ono vrijeme izvrstan alat i ure aje za preradu, te metalne posude za spremanje i uvanje meda. Meni bi bio poseban doživljaj kada bi po

naše p ele došao tetak Marijan Vrlji ak sa starim zaprežnim kolima. S tim drveni kolima, konjskom zapregom, prevozili bi naše košnice na ispašu. Kakvo je to bilo moje dje a ko uzbu enje i iskustvo! To spremanje p ela moralo je biti vrlo pažljivo, organizirano i pedantno. (…) S velikim ponosom sam uvijek promatrao oca kako stru no barata s p elarskim alatima i napravama. Kad bi došlo vrijeme za premještaj p ela radi ispaše, onda bi otac sve to brižno i pedantno isplanirao. Prvo je trebalo prije zatvaranja košnice, p ele kao i mati njake dobro nahraniti. Zatim bi slijedio zahtjevan posao zatvaranja košnica. Taj dio, osobito zahtjevan i odgovoran morao se obaviti strpljivo i mirno da se ne bi p ele, mati ne stanice, radilice

93

i trutovi uznemirili. Bili su mi vrlo zanimljivi izrazi radilica i trut. Kasnije kad sam odrastao iz tih dvaju izraza izvla io sam razne paralele. Za odrastanje svakog ovjekabez obzira na izobrazbu i zanimanje važno je poznavanje tih elementarnih zakona.

(Ulomak iz knjige Pismo majci)

94

Ujevi Ivan (1949.)

DVA BRATA, DVA PRIJATELJA (iliti MAGARAC I JA)

… O Jere, gdje li su tvoji drveni brodovi, jedra sasušena, kobilica, rebra rasto ena? Plakao sam za jerom itavu no i tek pred zoru utonuo u san. Lizanje hrapava jezika po licu i rukama probudilo me. Što drijemaš Ikane, moraš uvijek biti tu, uvijek spreman kao da ti je svaki trenutak posljednji i prvi. Idemo priko mora našoj Zagori. Odlazili smo. Na samaru mu je bila torba s uljem, prošekom i bajmima i svi su zarevali u glas pozdravljaju inas. Magarica je pod makijom mahala repom, umilno gledala, ne znam je li zaplakala, osuzila. Na trajektu za makarsku iz Sumartina je drhtao, dozivao, gurao glavom, kao da govori: „Budi uz mene, uvaj me.“ Bojao se valjda da ga Talijani ne odvedu. Nisam ga prodao niti u ikada. S njima Iko iz Imotskoga trguje. Jeftino otkupljuje, skupo prodaje, bar dok ih još ima.

…………………….

Ne u ti nikada popustiti niti mi možeš podilaziti. Ja sam svoj, od svih odmaknut kao i ti, ali služimo gospodare. I ostavi to ljudsko blebetanje sa mnom. Najdraže mi je kad me tako budalast i kosmat gledaš u o i. ujem tada davne

95

glasove iz mojih prapo ela, a i ljudskih, i smire me, ali opet zaigra moja divljina. Pusti me, ne sputavaj. Moj je rod magare i nepromjenljiv. Mi isto odlazimo u završna prostranstva onome kojeg smo nosili na samaru. Obradujem se svaki put kad te vidim, ali odmah i probije moja magare a narav. Ne drži me zavezana sama u toru. Voda iz Hercegovine je slatka i rosna je trava, ali ja sam svoj, samonikao i odatle i moj nepristup s ve izlizanim znanim karakterom tvrdoglava magarca, beštije, kenjca, kako vi ljudi to zlobno kažete. Ja sam tamo negdje drugdje, nepromjenjiv i nisam varljiv kao vi vjetrogonje. Ja sam nepotkupljivi magarac i revem bez obzira na sve.

Marko Dodig Paško u glazbenom programu

96

Ujevi S. Petar (1955.)

na post svete Ane

do Novaka pisma bunca bucal grca Velimire

puška stara u te puca no te vara Paprikuša anjeviceklepci bakve višalice

kaciolu ladne vode da je makar sa atrnje u Kljuni a

Zagrdinon Luji sidi odmara se

na post svete Ane pogledaj me baci pismu Velimire

krtol mali Masa traži Luksa cilja jarebicu kopa guju Burljanicu jata tica u Ljut ljute teške kose

97

kosiri e

gruni jednu Velimire jednon gruni Krešimire makar zvizdu u suzama makar suzu u zvizdama

Zagomelon svitnjak svitla poskok britvu naoštrio

eški gitarist Kamil Kotek

98

Ujevi Vesna (1961.)

Dvije tkalje, ja i Križa

Padam u san bore i se s gustim morem proživljenogdana.Omatam se pokriva emZdravo Marija ali kao da jeistan alo tkanje. Pomalo se bojim noviharitmija života jer utim umor u kostima, ne mogu više vrsto zbijati

niti molitava… Upoznala sam Križu, staru tkalju, iako više nije tkala u vrijeme kad sam ju upoznala i dalje je bila tkalja. Ruke su oslabile i le a boljela, pa se ostavila tkala kog stana ali je u srcu

99

svednevicesnovala osnovu i šarala potku.

100

Ujevi Željka (1946.)

Opsjenari

Putem ide majka pramajka, sedam k eri vodi preko sedam gora, sedam rijeka do sedmostrana mora, sedmorim vratima se zatvorila da se ne vrati, u vratilo zapasala, u korito zamijesila, na nove vode sjela, nova polja poorala, sjemenom se založila, uz klasje složila, vojna svoga od vojne otimala, neotela, otela se, preotela, dugi puti, tijesni klanci, s juga sunce, zora s isto i, mlijekom grudi zabrekle, vjera u njedrima, opanci na nogama, dugi puti, morom morena, teški kami, ne mari, hodi, brodi, predvodi… sitom pijesak sijala, okretala, prevrtala, morom morena, moranjem neumarana…

(Ulomak iz romana Opsjenari)

101

Vukovi Mladen(1958.)

VEDRINA TINA

Augustinu Ujevi u (1891. - 1955.)

Augustin se u srpnju rodio. U Vrhgorcu, Imotskom i Zagrebu Gledamo mu bron ani pogled k nebu. U Kolajni nas stihom zavodio.

Svakidašnju jadikovku uzvisio Tih lelek sebra uo u grebu Igra ka vjetrova bje pri ozebu Notturno korijen u dušu pustio.

U legendi, anegdoti živio! Jošte mu u zublji imade plama Enigma: Žedan kamen na studencu!

Visoki jablan svjetlost zakrilio. Ilinštakom hodo astim kulama.

a a sam konca - sonetnom vijencu!

102

Vukuši Sandra (1976.)

OSTALO JE JOŠ LJEPOTE

Pogledaj Mosor stameniti što se u nebu ogleda i zamišljaj kakav eš se u nebu odraziti!

Neka te životom ne vode ceste koje vode u ništavnost. Ti njih vodi i usmjeravaj po sebi.

Neka te ne zadive ljudi koji samo sebi grabe drugima otimaju i,a u sebi ostaju beživotne pustare.

Na ovoj zemlji, sve što je od sebe, a ne za sebe, vje no je!

Nek te ne zanose vilinski glasi, ne obmanu lažni proroci.

uvaj se zvijeri, poskoka. Ljudi se pazi

kroz vjekove ine gnusne strahote,

no usprkos svemu, na ovoj zemlji ostalo je još tako puno ljepote!

103

Zeljko Selak Dragica (1964.)

MRA NI SNOVI

Zašto me progone ti mra ni snovi no ima mojim ne daju mira. o i kad sklopim, oni me posjete iz nekih crnih dubina.

Kola, to kovi, tihi praporci pucanj osovina na kolima iz tmina. Vene su moje napukle i šišti krv, mlazovi tako otje u, niz blatnjav drum, udarac iz strave kao Danak u krvisad je tu.

Pot! I samo pot. promuklo teško disanje. Daljine zov odnosi muke i patnje u crnim torbama plime.

Strah, jeza, krvav stub podmukli pucanj, gorak krug. Trave su zgažene, liš e odavno opalo prekrilo prljav drum.

zašto me progone te mra ne more, no ima mojim ne daju sna?

Umorne o i kad sklope se, budi se podsvijest daljina.

104

Žarkovi Zdravko (1945.)

CUNCE I GUJINA

Dva polji ka ro aka esto su se svva ala oko bezna ajnih stvari. Jedan se zvao Cunce (po tome što je uvijek psovao Sunce), a drugi Gujina (bio je mršav kao glista). Cunce nije imao djece, a bio je poznat kao vrstan seoski brija s najboljom britvom u mjestu. Gujina ga je esto zadirkivao, peckao, ak i vrije ao, omalovažavao, a

Cunce je sve mirno podnosio, bijesan i crven u licu, ali mu nije i proturje io. Onda se dogodilo da je Gujina prvi umro pa su ro aci zamolili Cuncu da mrtvaca obrije, kao što je bio seoski obi aj i red. Kako je Gujina ležao mrtav na primitivnom odru, pri e mu Cunce govore i:- Ajde, sada pisni, gukni golube, manji si od makova zrna, što mi sad možeš, je li? Ne bih te ni obrijao da me rodbina nije zamolila.

Nikola Kujundži , Ante Žužul i Zdravko Žarkovi

105

Ždero Petri evi Iva (1988.)

JOŠ JEDNE RUKE MAJKO

Još jedne ruke, majko mirišu na surovu stvarnost, odiše im koža na bol sli nu onoj koju sam osjetila na izboranim crtama tvojih dlanova dok bi lice mi prelazila njima.

I nisi morala kriti težinu njihovu kad rubovi su kože pricali više od ijedne rije i.

Svaki ubod trnja imao je uvid u vlastitu pri ui tvoje htjenje da to ne vidim bilo je malo naspram krutim dodirima tvojih kratkih i suhih prstiju.

Možda je tvoja duša i željela nježnije, ali život kakav je bio je grublji

106

i sve blago ostalo je strano.

Rane...rane na kažiprstu odisale su na umorna svitanja, na hodanje prije bu enjaprelivena pospanom zorom i sumornim rosnim travkama.

O majko neumorna i jedina, sve što si ikad trebala ispri ati, ispri ala je tvoja žrtva, rekle su tvoje ruke,ne brini, više nego usne mogu izgovoriti, više nego ki! st može naslikati, više nego olovka može ispisati.

Tvoje ruke postale su moje i tvoje rane sada se slijevaju niz moje dlanove, u e životu na svemogu e na ine, pri aju o zorama prije zijevanja sunca, crtaju žarko crvene sutone iznad utišanih mora, prolaze nedotkanuto hirovitim,drskim olujama

107

umiruju neutješne jauke i grle,majko, nemirne duše.

Zar misliš da bi to moje ruke sada mogle da sam u tvojim krutim dodirima doživjela grubost, a ne spoznaju da su takve zbog nesebi ne žrtve i volje da se boriš, zbog indirektnog u enjada ljubav nije rijenego sve ono o emu se ne govori?

Zar misliš da bi to moje ruke sada mogle da sam u tvojim ranama doživjela neprivla nu vizualnost, a ne spoznaju da su rane dostojanstven primjer svjetovnih borbi, unutarnjih padanja podizanjai neodustajanja?

Još jedne ruke,majko mirišu na s! urovu stvarnost i nadaju se da e biti vi ene,

108

kao ! što ja vidjeh tvoje, kao što ja u tvojim ranama upoznah svu ežnju,svu ljepotu i svu ljubav ovog svijeta.

Beskrajnu, istuljubav.

109

Žužul Marinovi Ante (1946.)

JA ŽETELAC

Probudim jutro Urankom Okrenut zlatnom klasu Iz osmjeha mi prepelica prhne Srpom Klas po klas sortiram Žanjem Pšenicu je am i raž Iz sna upam vidljivu sre uSadim u svako godišnje doba (Presa ujem u poeziju) Rukovet po rukovet Slažem u snop životni U ciklus sun anih stihova Ja žetalac Zrno po zrno skupljam I odvajam Kupe i brabonjke Za novu sadnju Samonikla pjesma Hrve se s kamenjarom (Za u eni strojevi Laju na mjese inu)RujuRije i se u jeku pretvoriše Ližu i stopala i okrajke Ja žetalac

110

Sun ani srp okre em Samo janjad Papcima Potpisuju moj izbor

111

PRILOG

Znameniti… me u 350 Ujevi a

113

114

Don Grgur Ujevi(1740. - 1819.)

Ve rano spominju se sve enici Ujevi i. Spomen im je sa uvan iz 17. stolje a,a da li ih je bilo i ranije ne može se tvrditi. Preko njih dolaze i njihovi ro aci do pismenosti,a preko pismenosti upoznaju se s kulturnim tekovinama svoga vremena. Prvi poznati sve enik bio je ve spominjani redovnik fra Stjepan Ujevi ro en u Krivodolu nepoznate godine. Kao župnik spominje se u Vinjanima 1706. god. pred oslobo enje Imotskoga od Turaka. O njemu se ne zna ništa potanje. Od fra Stjepana, pa skoro do danas, nije prekinut kontinuitet sve enika Ujevi a. Iza fra Stjepana javlja se don Grgur. Ro en je u Krivodolu 1740., a umro 19. 11. 1819. god. tako er u Krivodolu. Pokopan je u crkvi sv. Ane u Poljicima. Nauke je svršio u Prikom (bivša Polji karepublika, u sjemeništu koje je otvoreno 14. 2. 1750.) Župnikovao je u Zagvozdu i Poljicima od 1769. do 1775. god., te od1785. do 1789. god. Neko vrijeme spominje se kao kapelan Prološca. Bio je jedan od uglednijih sve enika Imotske krajine po aš en naslovom „pratilac biskupa“. Dobrotvor je imotskog samostana i „subrat“ franjeva keprovincije. Njegov sinovac fra Mijo posvetio mu je svoju radnju „Izvodi iz atributa Božjih“, a fra Šimun Gudelj svoju „Ljekarušu“. Sazidao je u Krivodolu obiteljsku kapelu 1779. god. koja i danas služi svojoj svrsi.

(Ante Ujevi , PLEME UJEVI A, Split,1981. str. 10-11)

115

Ivan Ujevi(1858 – 1915.)

Najstariji radni odbor u sastavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Odbor za narodni život i obi aje osnovan 29. prosinca 1888. godine na poticaj Franje Ra koga, prvog predsjednika Akademije. Od svog osnutka pa sve do danas ovaj Odbor je djelovao daju isvoj doprinos u prikupljanju, upoznavanju i prou avanju gra e o tradicijskoj kulturi hrvatskog naroda, a i šire. Kao rezultat tog rada prikupljen je bogat rukopisni arhiv folkloristi ke gra e jedinstven po svom sadržaju i opsegu na itavom prostoru jugoisto ne Europe. Odbor za narodni život i obi aje za sto godina djelovanja objavio je 50 knjiga svoje edicije Zbornik za narodni život Južnih Slavena u kojima su objavljeni vrijedni prinosi etnološke i sli ne gra e. Urednik prve knjige ovog Zbornika bio je Ivan Mil eti , a na sjednici Odbora 23. listopada 1896. godine odlu eno je da se ova edicija zove Zbornik za narodni život i obi aje Južnih Slavena, te je dogovorena koncepcija prve knjige Zbornika, koji e imati etiri dijela i to: 1) rasprave, 2) folklorna gra a, 3) sitnice i 4) referati. Prva knjiga Zbornika izišla je iz tiska 1896. godine, što je i jedan, od zna ajnijih doga aja u povijesti hrvatske etnološke znanosti.

Kao suradnika prve knjige Zbornika nalazimo i Ivana Ujevi a iz Krivodola kod Imotskoga. Objavljeno je 9 njegovih priloga folklorne gra e iz Imotskoga i Vrgorske krajine, koji nose naslove: Ženidbeni obi aji;Boži ni blagdani; Vukodlak i krsnig; Orbo (Orko); Vještice; Mora i polega ; što narod pri a o božanstvu i svecima, što baje i radi u ovo ili u ono doba godine;

116

Gatanje o prirodnim pojavama, o životinjama, o bilinama, o vremenu i u raznim prigodama života; Igre i plesovi.

Ivan Ujevi rodio se u Krivodolu 1. listopada 1858. godine, a umro u Splitu 2. prosinca 1915. godine. Po zanimanju je bio u itelj, a u iteljsku školu je završio u Arbanasima kod Zadra. Bio je u itelj u Lokvi i ima, Vrgorcu, Imotskom, Makarskoj i Splitu. Njegov sin je veliki hrvatski pjesnik Tin Ujevi , koji se rodio u Vrgorcu za vrijeme u iteljevanja svoga oca u tom mjestu, gdje je u iteljem bio punih 12 godina od 1884. – 1896. godine. Iz pisma njegove k eri Lenke, koje je uputila povjesni aruAnti Ujevi u saznajemo da se pored prikupljanja etnografske gra e zanimao i za meteorologiju. Dio gra ekoji je Odboru uputio Ivan Ujevi još nije objavljen, a uva se u Arhivu Odbora za narodni život i obi aje.

(Signatura: SZ 7.) Ovaj neobjavljeni dio nosi naslov: Narodni život u tješnjem smislu. Od Cetine do Neretve – Dalmatinsko Zagorje sa poglavljima: Ku a, Nošnja, Radnja, i po etni je dio teksta Ivana Ujevi a dok je drugi dio objavljen u prvoj knjizi Zbornika. Zapise Ivana Ujevi a koristilo je do sada u svojim radovima više znanstvenika poput Ferde ulinovi a, Dinke AlaupoviGjeldum, Maje Boškovi Stulli, i drugih. itav tekst nije objavljen zato što se nije uklapao u koncepciju Zbornika.Ivan Ujevi je prevodio s talijanskog jezika, a poznat nam je prijevod jednog duljeg lanka Cesare cantua (O štednji) koji je objavljen u Narodnom koledaru oko 1880.

Milan Glibota

117

Don Ilija Ujevi(1858. - 1921.)

Don Ilija Ujevirodio se u Krivodolu 11. srpnja 1858. g., a umro je u Splitu 16. prosinca 1921. g. Školovao se kod mjesnog župnika u Polji-cima, glagoljaškom sje-meništu u Priku kod Omiša, a nakon zatva-ranja ovog sjemeništa 1879. g. odlazi u Skadar, zatim u Prizren, gdje je 2. velja e 1881. g. zare en za sve enika skopske nadbiskupije, ne dovršivši studij teologije. Zbog zdravstvenih poteško a vra a se u splitsku nadbiskupiju, gdje u ožujku 1883. g. završava svoje školovanje. Kao sve enik službovao je u Kaštel Gomilici, Svibu, Dobranju, Krstaticama, Poljicima i Zagvozdu. Bio je po asni kanonik sustolnog kaptola u Makarskoj i savjetnik makarske subiskupije. U svom dušobrižni komradu nesebi no se žrtvovao i predavao, unato narušenom zdravlju. U tom ga je vodila ljubav i štovanje prema obi nom ovjeku-seljaku iz Imotske krajine u kojoj je proveo gotovo cio život. U Zagvozdu je 1909. g. osnovao Hrvatsku katoli ku pu ku blagajnu i vodio je dugi niz godina. Književnim se radom po eo baviti odmah po završetku školovanja, a prvu pripovijetku objavio je 1885. g.1

1 Pred Kadijom, Iskra, 1885, br. 24., str.190-191

118

O njegovu književnom radu malo nam je poznato. Široj javnosti poznata je samo njegova knjiga pripovijetki Dokonice2, koju je 1906. g. tiskala Matica hrvatska i za današnje prilike u visokoj nakladi od 10.000 primjeraka. Osim pripovijetki pisao je pjesme, poslanice, putopise, prikaze književnih djela, opisivao je narodne obi aje, zapisivao narodne poslovice, zagonetke i drugo. Me uprvima u svijetu prevodio je novele talijanskog književnika Luigija Pirandella (1867-1936). Njegovo književno djelo ostalo je razasuto u mnoštvu književnih i drugih asopisa i novina, pa je i to razlogom što je do danas ostalo nepoznato i nedovoljno vrednovano. Sura ivao je u Iskri,Hrvatskom dnevniku Vrhbosni, Novom Vieku, Viencu, Pu kom listu, Prosvjeti, Javoru, Glasniku Matice Dalmatinske, Serafinskom perivoju, Domu i svietu, Hrvatskoj kruni, Mladosti Narodnom listu, Osvitu, Sijelu, Smotri Dalmatinskoj, Sr u, Listu Biskupije Splitsko-makarske, Hrvatskoj straži, Obzoru, Pu kim novinama, Nadi, Istini, Danici, Spomenici fra Grgi Marti u,Kalendarima Fra Grga Marti a, Danica i Sva i , te zborniku Živila Hrvatska. Don Ilija je svoje književne radove objavljivao potpisane svojim imenom i slijede im književnim pseudonimima i šiframa: Zagorac Ilija, 1. Zagorac, Ilija Zagorac, Zagorac, Prete morlaco, Don U., u I., U.I., U.D.I., D.I.U., U- ., a možda i još nekima. Prijateljevao je i dopisivao se s mnogim uglednim Hrvatima svog vremena od kojih spominjemo A. G. Matoš, A. Tresi -Pavi i , R. bi Jeretov, E. Kumi i , A. Harambaši ]. Bijankini, A. Trumbi , J. edomil, S.

2 Dokonice - Slike i pri e iz Dalmatinskog Zagorja, Zagreb, 1906.(160 stranica)

119

Fabkovic, M. Fabkovi , I. Androvi , I. Tmski, J. V. Peri ,I. Prodan, T. Didoli , bra om Ostoji i drugim.Matica hrvatska je Dokonice prihvatila za tiskanje 1902. g., što je naišlo na mnoga osporavanja, pa su tiskane tek 1906. g. Iz Izvješ a tajnikovog na redovitoj glavnoj skupštini Matice hrvatske 26. srpnja 1903, me uknjigama, koje bi od primljenih mogle biti tiskane, nabraja se i Ujevi eva zbirka pripovijetki pod naslovom Novelice.Samo ono što je o njemu napisao veliki hrvatski književnik A. G. Matoš bilo je dovoljno da dobije dostojno mjesto u antologijama hrvatske proze. Pišu i o S. Kurjakovi ,Matoš veli: Sane Kurjakovi bi mogao biti ono hrvatskom selu u stihovima, što je dalmatinskom u prozi onaj osebujni kremenjak u Krstaticama Imotskim - don Ilija Ujevi , a pišu i o Dinku Šimunovi u govori o don Iliji: I. Ujevi opisuje taj puk znaju i mu jezik i obi aje bolje od Šimunovi a, ali ni jedan dalmatinski pripovjeda nema toga osje aja za sve, što je u jakoj rasi još silno, energi noi zdravo...“Tim svojim razumijevanjem hrvatskih arhaizama i hrvatske primitivne energije vrlo nalikuje taj pripovjedaNazoru. Ne samo Matoš, ve i A. Radi , D. Prohaska, I. Krni , L. Kati , K. Šegvi i mnogi drugi pisali su pohvalno o don Ilijinu književnom radu. Me utim, u Povijest hrvatske književnosti kao da ga je Miroslav Šicel uvrstio samo zato da bude prikazan kao minorni pisac kojega su kriti ari nezaslužno hvalili stavljaju i ga uz rame Kranj evi u, Tuci u, Šimunovi u i Nazoru, Vjerojatno je Šocel ovdje uvažio sudove izvjesnih N. Antule i A. Wenzelidesa, koji su svoj "književnokriti arski dar" istresali minoriziraju don Ilijino pisanje. O "Dokonicama" je tiskana posebna knjižica pod

120

naslovom O Dokonicama Don Ilije Ujevi a koje je autor potpisan pseudonimom Rade Jezerac, a prema bilješci M. Vanina na primjerku ove knjižice koji se uva u Nacionalnoj i sveu ilišnoj knjižnici u Zagrebu, krije seIvan Buli u itelj i kasnije op inski tajnik u Imotskom.Od pisama koja je don Ilija upu ivao raznim uglednim osobama sa kojima je prijateljevao poznato nam je samo ovih 58 pisama A. Tresi u-Pavi i u i jedno pismo Anti Trumbi u. Don Ilijina korespondencija jc sigurno bila obimna, ali nam za sada nije poznato što se s njom dogodilo, kao ni njegovom književnom ostavštinom, koju spominje Mate Ujevi pišu i o don Iliji. Ante Tresi -Pavi i , u ijoj su se rukopisnoj ostavštini sa uvala pisma, koja mu je uputio don Ilija Ujevi , rodio se u Vrbanju na Hvaru 1867. god, a umro je u Splitu 1949. g. Školovao se u Splitu, Zadru, Kotoru i Be u, gdje je 1892. g. postao doktorom filozofije. Bavio se politikom kao star evi anac, a bio je zastupnik Hvara u Carevinskom vije u u Be u,gdje se istakao kao vrstan govornik. Iza prvog svjetskog rata bio je ambasador Kraljevine SHS u Madridu, a zatim u Washingtonu. Pisao je pjesme, drame, novele i romane, a izdavao je i književne listove. Poznate su mu knjige: Nove pjesme, Valovi misli i uvstava, Ljutovit Posavski, Katarina Zrinska, Finiš rei publicae i mnoge druge. Sura ivao je u skoro svim našim književnim asopisima. Prvo sa uvano pismo koje je don Ilija Ujevi uputio Anti Tresi u-Pavi i u pisano je u Krstaticama 20. svibnja 1892. g., a zadnje, koje nije datirano, upu eno mu je iza Boži a1902. g.Vjerojatno je njihova prepiska zapo ela kada je don Ilija sura ivao u asopisu Novi viek, koji je izdavao i ure ivao Tresi . Poznato nam je jedno pismo Ante Tresi a-Pavi i a upu eno don Iliji iz Zadra 18. rujna 1905.

121

g., što nam svjedo i da je ova prepiska potrajala dulje, ali nam pisma nisu sa uvana. Pisma su pisana u Krstaticama i Poljicima, a jedno u Rijeci. Ova pisma po svom sadržaju daju nam zaviriti u jednu nepoznatu stranicu naše kulturne i književne povijesti, pa e dobro do i svakome onome koji obra uje i prou ava ovo razdoblje. Objavljivanjem ove prepiske osvijetlit e se veza izme u Ilije Ujevi a i Ante Tresi a-Pavi i a, uvid u njihove želje i planove, unijet e više svjetla u njihov rad i poteško e koje su im se nametale. U pismima nailazimo na spominjanje više uglednih osoba iz onog vremena. To su osobe s kojima se don Ilija dopisivao i prijateljevao. Ujevi je nov anopodupirao Tresi a, Matoša, a vjerojatno i druge hrvatske književnike. Iz pisama je vidljivo da je slao duhan Kumi i u, Tresi u, Kapi u, Fabkovi u i bra i Ostoji ima. Zauzimao se za o uvanje glagoljice, što tako er spominje u pismima. Za vrijeme trajanja ove prepiske Tresi je jednom posjetio Ujevi a dok je ovaj župnikovao u Krstaticama. Kao plod ovog Tresi evog putovanja nastao je njegov putopis Poleti oko Biokova. Ovaj putopis bogat je Tresi evim estetskim zapažanjima, a u njemu opisuje Imotsku krajinu, u kojoj je kao gost don Ilije Ujevi aproveo nekoliko dana.

Milan Glibota (Ilija Ujevi : KNJIŽEVNI IZBOR, Matica hrvatska Imotski, 1998.)

122

Pred propelom

(Sat meda izva en iz uliš a prigodom sv. duhovnih vježba, obavljenih u biskupskom sjemeništu u Splitu od 21. - 28. kol. 1904. pod rukovodstvom M.P.O. Ivana Dvornika D. I.)

Posred vreve bu nog gradaU eliji skromno kle iSkroman jerej pred propelom, A srce mu bolno je i.

Lice mu se promjenjuje S asa na as u sve boje,Tmurnom glavom jednako se Razbu ene misli roje.

Prebrdjene križe ljeta Pred propelo nebog me e,Neumrloj duši tražeKroz pokoru vje ne sre e.

Na vrutku je dvaju vrela:Milosr a pravednosti, Skroman jerej vru e moli; „Milosr e! Prosti! Prosti!”

I razkida staru halju...Pokornim se vrutkom kupa, Procjenjuje, koliko jeSvaka duša Nebu skupa.

123

Gradska vreva jošter bu i,Jerej za nju nit ne haje, Ve veseo od propela Na noge ti on ustaje.

Sa lica mu razgaljenaZadovoljstva odsjev bije, Sjetno srce u grudima Na pokornu vrutku vrije.

Na gogolju toga vrutkaVas okupan grad Da sa stadom povjerenim Vje nosti se sretnoj spravlja.

Na tom svietu sve je ništa: Sve obsjena, magla, tama, Tek je vje nost — dobra il’ zlaUmrliku stalna sama.

Dobri Bože! Ti jereju Ne daj sustat na toj stazi;

Dobri Bože! Daj mu pomo ,Nek odvažno k Tebi gazi!

124

etvorica Ujevi a: prof. Ante, dr. Jakša (stoje), Tin i dr. Mate (sjede)

Mate Ujevi(1901. - 1967.)

Život 13. srpnja 1901. u Krivodolu, kraj Imotskoga, rodio se Mate Ujevi , pjesnik i pripovjeda , kriti ar i enciklopedist, sposoban organizator brojnih kulturnih i društvenih djelatnosti, ovjek iznimne moralne i radne snage, obdaren mnogim ljudskim vrsno ama. Nižu je gimnaziju polazio u Sinju (u franjevaca), a više razrede i maturu završio u Klasi noj gimnaziji u Splitu. Studij književnosti zapo eo je u Zagrebu, a nastavio i diplomirao u Ljubljani. Doktorirao je u Zagrebu disertacijom o hrvatskome pjesniku, novelistu i kriti aru, uredniku Vijenca, Jovanu Hranilovi u. Od 1926. do 1941. suplent je, a nakon položena stru nog ispita profesor u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon pripremnih radnji na Hrvatskoj enciklopediji, a zatim zbog sve zahtjevnijih poslova uredništva, napušta profesorsko zvanje te postaje urednikom te znamenite edicije, a potom je, 1941, imenovan upraviteljem (ravnateljem) Hrvatskog izdavala koga bibliografskoga zavoda (HIBZ). Na toj je dužnosti do po etka svibnja 1945. nakon ega je imenovan gospodarskim tajnikom i tehni kim urednikom u Nakladnome zavodu Hrvatske. Godinu dana radio je u Komisiji za razgrani enje pri Predsjedništvu Vlade Republike Hrvatske, a zatim u Nacionalnoj i sveu ilišnojknjižnici; odatle odlazi u novoosnovani Jadranski institut JAZU. Krajem 1950. pozvan je u Leksikografski zavod, kao zamjenik direktora Miroslava Krleže, u kome radi do umirovljenja 1965. Umro je u Zagrebu, 6. sije nja 1967.

126

Književni radMate Ujevi je ve kao ak po eo pisati i

objavljivati. Prvi tekstovi izašli su u a kome listu Studium, a 1921. zajedno s Bogdanom Radicom pokre eliterarno-kulturnu reviju Renesansa. Ve tada sura uje u splitskom Jadranu, a po inje se javljali u Lu i, u Hrvatskoj prosvjeti i u Mladosti. Poslije je postao urednikom dvaju od tih asopisa, Lu i i Mladosti objavljuju i u njima tekstove i redigiraju i tekstove mladih suradnika. Vrlo esto javlja se prikazima i recenzijama knjiga, književnim, likovnim i kazališnim kritikama u dnevnoj i tjednoj štampi, redovito je svojimprilozima sura ivao u Hrvatskoj straži, Narodnoj politici,a esto je pisao i za Hrvatski list u Osijeku. Bio je stalni dopisnik ljubljanskoga Slovenca.U tom ranom razdoblju piše pripovijesti, pjesme i crtice, a putopise je nastavio pisati sve dok ga rad na Hrvatskoj enciklopediji nije posve zaokupio, te se od toga vremena sve rje e javljao beletristi kim prilozima. Njegov roman Mladost Tome Ivi a izašao je u Jeronimskoj Knjižnici dobrih romana 1928. Taj je roman, s neprikrivenim autobiografskim obilježjima, dug mladena kom idealizmu autora. (…) Iako je kritika roman primila uglavnom dobrohotno (Ljubomir Marakovi ), ali Mate Ujevi nakon toga prvijenca nije više pisao romane, nego je i dalje sastavljao pripovijesti, crtice, i posebice književne prikaze i kritike. Na poseban je na in volio pjesništvo ure Sudete; pisao je toplo i zauzeto o svojim u iteljima u književnome zanatu: o Ljubomiru Marakovi u, Vladimiru Nazoru; od stranih pisaca posebice je volio A. Manzonija i G. Papinija, F. Finžgara i F. M. Dostojevskog. Rade i s acima i nastoje iupozoriti širi itateljski krug na cjelovitost razvitka

127

hrvatske književnosti, objavio je 1932. Hrvatskuknjiževnost, s podnaslovom Pregled hrvatskih pisaca i knjiga. Na dvije stotine stranica uspio je pobrojiti sve istaknutije hrvatske pisce i knjige. Knjiga je ilustrirana portretima znamenitijih hrvatskih pisaca, a pojedini primjerci imaju i Uporedni pregled hrvatske i svjetske književnosti i umjetnosti od po etaka do kraja XIX. stolje a. Knjiga ima dva priloga: Književnost Hrvata Bunjevaca i Književnost Gradiš anskih Hrvata. Ujevi asu tada zanimali Hrvati izvan Hrvatske te je 1934. objavio knjigu Gradiš anski Hrvati koja je iste godine doživjela dva izdanja. Potaknuo je i biblioteku HRID (Hrvati izvan domovine) u kojoj su 1936. izašle dvije knjige: monografije Nikole Žica Istra (Dio I. Zemlja; Dio II.

ovjek). Planirane knjige o Gradiš anskim Hrvatima I hrvatskim kolonijama u Sjevernoj i Južnoj Americi nikad nisu izašle. Godinu dana poslije, pod pseudonimom Josip Su evi , izašla je brošura Abesinija, Ujevi ev protest zbog talijanske okupacije Abesinije - Etiopije. Znaju i kako je još uvijek živa rije Andrije Ka i a Mioši a, izdao je 1938. Hrvatsku narodnu pjesmaricu, izbor iz Ka i a i usmenih narodnih pjesama.(…). Kad je Hrvatska uo i II. svjetskoga rata, nakon brojnih ljudskih i materijalnih žrtava, dobila odre enu politi ku i kulturnu samostalnost, u Banovini Hrvatskoj, užurbano su se po ele pripremati nove hrvatske itanke za osnovne i srednje škole. Prvi je na taj izazov odgovorio Mate Ujevi , i sa suradnicima (…) Nakon rada na Hrvatskoj enciklopediji, kad je ve bio urednikom i zamjenikom glavnog urednika u leksikografskome zavodu, Mate Ujevi je priredio florilegij (hrestomatiju) iz djela Antuna Gustava Matoša Misli i pogledi. (…)

128

Leksikograf i enciklopedist U jednome samoispovjednom tekstu Mate Ujevi

piše što ga je ponukalo da postane enciklopedist, hrvatski enciklopedist. Nakon svih uspješnih i manje uspješnih nastojanja sa svojim i tu im knjigama uvidio je da su hrvatska kulturna nastojanja razmrvljena (raspar ana),kulturni radnici podijeljeni izme u sebe na struje, klike i grupe, posva ani i potrgani. A nakon toga odluka: “Moramo pokrenuti našu narodnu enciklopediju koja bi okupila sve naše kulturne radnike i dala sve potrebne podatke o nama", Osim toga vidio je kako malo, i koliko krivih podataka o nama ima u stranim enciklopedijama, Iako je jedan Hrvat davno, u XVI. stolje u, prvi upotrijebio ime encyclopaedia, Hrvati osim pokušaja, nisu do uspostave Banovine Hrvatske imali svoju nacionalnu enciklopediju, Iako je tzv. Stanojevi eva Narodnaenciklopedija SHS ure ivana i tiskana u Zagrebu (1926-1929) ona nije ni pokušala, a ni mogla iznositi i odražavati hrvatske interese u Državi Srba, Hrvata i Slovenaca, poslije nazvanoj Jugoslavija.

Ujevi je nudio svoju ideju o nacionalnoj enciklopediji mnogima, ali se svima ona u inila dalekom i nemogu om, dok ga nije sre a nanijela na Dragutina Schulhofa, ve inskoga vlasnika tiskare Tipografija d.d.Kako je i Schulhof o tome maštao, prvenstveno o enciklopediji kao gospodarskome pothvatu, lako su se sporazumjeli. Osnovan je Konzorcij' Hrvatskeenciklopedije (konzorcij = sporazum nekoliko banaka, udruga ili pojedinaca radi zajedni kog izvršavanja nekoga posla), a cijeli je pothvat dobio nacionalni biljeg jer ga je pod svoje okrilje prihvatila Hrvatska selja ka stranka i njezin vo a Vladko Ma ek, tada vo a svih politi ki

129

misle ih Hrvata:|seljaka, radnika i inteligencije. (…) Nakon Ujevi eva intervjua u Jutarnjem listu i Obzorupo elo je okupljanje suradnika i prikupljanje pretplatnika. Ubrzo se nazirao dobar po etak! I doista, 1941. izišao je prvi svezak i odmah je bilo jasno da e djelo prerasti opseg od dvanaest knjiga enciklopedijskoga formata. Vjerojatno bi kona an broj bio dvadeset golemih svezaka da rad na njoj nije nasilno prekinut. Hrvatska je enciklopedija bila tiskana na odli nom papiru s dobro izabranim i sastavljenim natuknicama, s izvrsnim reprodukcijama, s brojnim prilozima u bakrotisku i s posebno otisnutim prilozima u boji, te stoji Ujevi evatvrdnja: “Što ti e bogatstva i ljepote slikovnoga materijala, Hrvatska enciklopedija e biti me u prvim svjetskim djelima ove vrste“. Još jedna važna Ujevi eva želja, koja se na stranicama Hrvatske enciklopedije posvema ispunila: “Želimo da naša enciklopedija bude u prvom redu hrvatska, to jest da se posebno i opširnije obazire na hrvatske prilike, a zatim na prilike bližih, srodnih naroda, dok e prilike i osobine dalekih naroda prikazivati, zbitije i sažetije. Želimo da Hrvatska enciklopedija prikaže| naš udio u sveop em kulturnom stvaranju i da na taj na in do e do izražaja i narod kao cjelina i pojedini naši kulturni stvaraoci.“ O suradnicima sljede e: "Sto se ti e suradnika, ja sam stao na jedino ispravno stajalište da u hrvatskom leksikonu (to jest Hrvatskoj Enciklopediji, J. B.) moraju sura ivati svi naši stru njaci bez obzira na njihovo politi ko, kulturno ili socijalno naziranje” te je sam zaklju io “da se vrlo teško može na i identi an slu aj u cijeloj svjetskoj javnosti da se na jednom poslu na uzajedno ljudi s najopre nijim nazorima".

130

Intelektualna snaga hrvatskoga naroda iz toga vremena, uo i II. svjetskog rata, okupljena oko Hrvatskeenciklopedije porodila je enciklopedijski zavod - Hrvatski izdavala ki bibliografski zavod (HIBZ). U njem je zapo eta djelatnost kakva se ranije nije mogla ni zamisliti u Hrvatskoj. Po eo je izlaziti Književni tjednik kao stanovita protuteža službenoj Spremnosti. Osnovane su brojne knjižnice ( ak dvadesetak razli itih knjižnica): Suvremeni hrvatski pisci (izašlo 26 svezaka); Ukupnadjela hrvatskih pisaca (August Harambaši , Rikard Jorgovani , Milutin Cihlar-Nehajev, posebno još Vladimir Nazor, Fran Galovi , Jakša edomil), Knjižnica za književna i estetska pitanja (4 sveska, medu kojima dragocjena Halerova Novija dubrova ka književnost).Dovoljno je samo nabrojiti druge knjižnice: Zemlje i narodi, Tekstovi i pregledi, Hrvatska misao i rije kroz stolje a, Suvremena hrvatska umjetnost, Svjetski klasici,Pomorski leksikon, Hrvatska bibliografija, Lijepa naša domovina, Hrvatska u rije i i slici. Mnogi smo odgojeni na tri sveska zbornika Znanje i radost. Nakon što je prestao izlaziti Književni tjednik, po eo je, pod uredništvom Julija Beneši a, izlaziti Vienac nastoje i i na takav na in pokazati kontinuitet hrvatske pisane tradicije. Ujevi evi programi i ideje koji su 1939. izgledali “kao megalomanske maštarije, potpuno neostvarivi” postaju sustavno izvršavana zbilja. Unato pritiscima, nezadovoljstvu vlasti, i Hrvatska enciklopedija i ostala izdanja HIBZ-a izlaze i u teškim ratnim godinama, bez zastoja. To je bio plod Ujevi eve ustrajnosti, poduzetništva i mudrosti. Godina 1945. i dolazak nove vlasti, ugušio je cijeli taj rad. Isprva se još pomišljalo na nastavak izdavanja i Hrvatske enciklopedije i bogate

131

izdava ke djelatnosti u novoosnovanome Nakladnom zavodu Hrvatske. Ali Ujevi eve širine i tolerancije s knjigama, idejama, i posebice - s ljudima - više nije bilo. Nije ni moglo biti! Kad je 1950. osnovan Leksikografskizavod, Miroslav Krleža pozvao je u Zavod i Matu Ujevi a, koji je imenovan njegovim zamjenikom. Zavod je izdao najprije Enciklopediju Leksikografskog zavoda (1955-1964), koja se u tre em izdanju pojavila s imenom Op aenciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (1977 - 1982). Slijedila je Enciklopedija Jugoslavije (osam svezaka, 1955-1971, glavni urednik Miroslav Krleža, zamjenici glavnog urednika Zvonko Tkalec i Mate Ujevi ). Drugo izdanje ostalo je nedovršeno. Pomorskoj enciklopediji, jedinstvenomu izdava kom pothvatu na svijetu, glavni je urednik bio Mate Ujevi . U drugom izdanju urednici Vladislav Brajkovi i Petar Mardeši .Ujevi je bio urednikom bibliografske enciklopedije (Bibliografija rasprava, lanaka i književnih radova) koja donosi pravo bogatstvo podataka, te se bez nje ne može ni zamisliti iole ozbiljan znanstveni rad. I u drugim je enciklopedijskim izdanjima Leksikografskog zavoda snažno prisutan rad Mate Ujevi a, posebice u Likovnoj enciklopediji. U organizaciji posla u gotovo svim izdanjima Leksikografskoga zavoda, sve do umirovljenja, snažno je prisutna li nost Mate Ujevi a, ovjeka koji je za svaki posao znao okupiti ljude razli itih svjetonazora.

Josip Bratuli , O stotoj obljetnici ro enja - Mate Ujevi1901 – 2001 /Matica hrvatska Imotski, Imotski, 2001./

132

Ante Ujevi(1906 - 1994)

Ante Ujevi bio je uz imotske franjevce fra Šimuna Milinovi a, fra Silvestra Kutlešu i fra Vjeku Vr i a jedan od prvih i najzaslužnijih istraživa a imotske povijesti. Njegova bibliografija svjedo i da se Imotskom krajinom, njezinim prostorom i stanovništvom u prošlosti bavio cijeli život. Ro en je 1. ožujka 1906. u Krivodolu, gdje je poha ao osnovnu (u to vrijeme pu ku) školu koja je zapo ela s radom desetak dana prije njegova ro enja.

Od 1918. do 1923. Ante je privatno poha ao nižu srednju školu. U iteljsku školu u Šibeniku poha a od 1923. Do 1927. godine kada je položio u iteljski ispit. Prvi posao dobio je petog lipnja 1928. kao privremeni u itelj u Poljicima. Po etkom studenog 1929. Premješten je u Krivodol gdje radi do 1934. godine, kada je upu en na rad u Gra ansku školu u Vrgorcu. Nepunu godinu dana kasnije prema vlastitoj molbi preba en je u Imotski. U me uvremenu je poha ao Višu pedagoku školu u Zagrebu i Beogradu gdje je diplomirao 1934. Kao nastavnik u Imotskom predavao je u osnovnoji gra anskoj školi, gimnaziji te u u iteljskoj školi. U imotskoj gimnaziji predaje hrvatski jezik. Jedan od najpoznatijih Antinih u enika u gimnaziji bio je istaknut hrvatski književnik i politi ar Vlado Gotovac. Na zagrba kom predstavljanju drugog izdanja knjige, Gotovac je profesora iz gimnazijskih dana nazvao „ocem svog stila“. Godine 1949. Ujevi odlazi raditi u osmogodišnju školu u Splitu. Od 1957. godine Ujevi s obitelji živi u Zagrebu. Te godine dobio je posao kao pomo nik redaktora u Leksikografskom zavodu FNRJ i tu ostaje raditi do

133

umirovljenja 1977. Preminuo je 24. svibnja 1994. u Zagrebu gdje je i pokopan.

Ante Ujevi napisao je tri knjige od kojih je jedna doživjela dva izdanja (Imotska krajina), te više od 40 novinskih i znanstvenih lanaka. Pisao je za novine: Jadranska poštu, Jadranski dnevnik, Hrvatski glasnik, Školske novine, Slobodna Dalmacija, Geografski glasnik, Naš jezik, Tomislavljevo, Ka i , Vjesnik, Imotska krajina, Grad na gori, Vikend, Proložac, Sava.

Ujevi eva monumentalna knjiga Imotska krajina, ija dva izdanja predstavljaju jedinu do sada cjelovitu

monografiju u kojoj je prikazan geografski i povijesni prostor Krajine od prapovijesti do Drugog svjetskog rata i nadalje. Kad je poznati hrvatski pjesnik Tin Ujevi prvi put u rukama imao knjigu, zadržao se na popisu imena. U trenutku kad je ustanovio da se u popisu navodi i ime Grgura Ujevi a, izjavio je „Da, to je dobro!“ Prvo izdanje knjige povu eno je iz prodaje odmah nakon tiskanja zbog „nerazumijevanja pojedinaca“, a na inicijativu izdava a“.

Na tiskanje drugog izdanja Ujevi a su potaknuli njegovi Imo ani, bivši u enici koji su do prvog izdanja teško dolazili. (Iako je drugo izdanje trebalo izi i 1972., svjetlo dana je ugledalo tek 1992.) Za razliku od prvog, drugo izdanje knjige drasti no je uve no za dvjestotinjak stranica, odnosno za duplo. Autor je proširio sva poglavlja, a naro ito ono o Imotskoj krajini izme u dva svjetska rata. Prema uputstvima akademika Rogli a, geografski dio knjige obuhvatio je i razdoblje izgradnje industrijskih pogona, kao i modernizacije cestovnog prometa u Krajini tokom 1960. i 1970-tih godina.

Mr. Radoslav Zaradi

134

Jure Ujevi(1942. - 2004.)

Jure Ujevi rodio se 10. rujna 1942. u Kri-vodolu. Preminuo je 12. ožujka 2004. me u knjigama, na svom radnom mjestu. Gimnaziju je završio u Imotskom, a studij jugoslavenskih i svje-tske književnosti u Zagrebu. Dobio je više književnih na-grada. Piše pjesme, komedije, eseje, kri-tike, feljtone, lanke, humor i druge novinarske vrste. lanje Društva hrvatskih književnika od 1969. godine. Priredio je više izložbi slika dalmatinske naive. Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Objavio je knjige pjesama; Svanu eljubavi (Zagreb, 1969.), Zanosne tišine (Zagreb, 1971.), Egzoti ni putnik (Zagreb, 1973.), Ljubav može u vrijeme (Zadar, 1975.), Zavodnik (Imotski, 1985.), Prepoznati predjeli (Zagreb, 1989.), Prolje e u duši (Rijeka, 1991.), Vatre no i (Split, 1994.), 30 ljubavnih i jedna imotska (Imotski, 1995.), Sunce u ovjeku (Split, 1996.), zatim knjige humora Trojanska mazgetina (Split, 1993.) i Humor & satiri (Split, 1999.), te tri humoristi ne audiokasete na kojima govori i pjeva svoje tekstove.

Marija Jovi

135

PRI A S OKVIRIMA DUŠE

Da li bura povija vrh empresa iznad rodne ku e,ili žeže srpanjsko sunce elo kamena? Lete li divlji golubovi nad okomitim liticama na kojima divlja ruža cvjeta i miriše vrijes i kadulja? To i li se med iz starih dubova i osmijeh s usana djevoja kih,bubre li im obrazi ko zrelo grož e,njišu li im se kose ko zrela žita? Traje li bajka u kamenu od sna i ljubavidok gledam niz polje zeleno? - zelene nade dje aka zamrsile se u grudve oblakaiznad rodnih brežuljaka i u Kumovu slamu od sitnih zvijezda i malih želja! Zeleni li polje imotsko i rastu li borovi prisojem vitki, i mrki ko pogledi staraca? Okre e li se kota mlinice vremena i rastu li okomice jablana uz rijeku života što tako vjekovima izvire iz grudi ovjeka? Te e li pjesma s usana i slatka i gorka, melodija kao samo iskustvo s etiri transverzale svijeta kud nas odvode ceste beskraja? Cvatu li žuljevi na dlanovima i radost u o ima s izvorima svojim sun evim ogledalima? Prelamaju li se slike dragulja Plavo i Crveno u prizmi duše? Žive li u tebi slike lirskih okviras brdima hercegova kim i vrletima Biokova? Presje e li no san od guste ipke asocijacijakoje kupiš iskustvima godina gaze i dan po oštru kamenju,

136

po pitomini duše, gdje mirno šeta stado u bijelim nebesima brda? Traje li mir pod beskrajem neba, tako istog nebakoje ti je za eto od utrobe majke? Prati li te kletva i molitva na putu u neizvjesno sutra? Vra aš li se ili odlaziš sa starog ognjišta, gdje iskri vatra duše na kojoj se griju sve naše nade? Kad odmoriš dušu na bijelu kamenu, i misli pustiš neka lutaju dolinom u kojoj spava i demon, i žudnja, i svemir naših želja? Jesi li to ti miš zemaljski i div iz pri eu kojoj traješ kao i tvoj predakvjekovima?!!!

137

KAZALO

Poetsko gnijezdilište u Krivodolu (Mladen Vukovi ) .......5 Pjesnici u Tinovu okrilju i Tin u okrilju pjesnika (Vesna Ujevi )........................9 Nadahnu e i inspiracija – Susreti književnika i pjesnika ispred kapelice sv. Mihovila (Darko Ujevi ) ...................15 Pjesni ka ve er u gornjim Ujevi ima (Anita Martinac) ..17 Ljepota zadržana životom (ne)ispisana libra (Tomislav Najev) ...............................................21

Anka Petri evi Misti ne ruže za Tina ............................23 In memoriam - Medvidovi Lujo.....................................31 Brašenica ....................................................................33 In memoriam - Antoli edomir......................................34

Želio sam da znaš ........................................................36 Antoli Vera Uzmi i nahrani ptice ...................................37 Babi Ivan umjetno disanje.............................................38 Bartulovi Danica Bog te kuša da vidi koliko vridiš ........39 Baši Petar Frano Slijepi prosjak .....................................41 Bili Mario Miserere........................................................42 Bitanga Ivan Šujan Mater i loza ......................................46 Budan Vrlji ak Silvija Siti me..........................................47 Buljac Miljenko Carstvo darovanih rije i .......................49 Buljubaši Mate Kata Šolji i njezina etiri sina.............51

ondri Drago Radost Uskrsnog jutra.............................53 Grbavac Marijan Umitna oplodnja ..................................55 Grubiši abo Irena Ju er su se zabijelili oblaci nad gradom ...............................................................56 Jelini Snježana Igra ........................................................57 Joki Branimir Vukovare moja rano ................................58 Juki Miljenko Brod bez katrana.....................................59

139

Juriši Zoran A. Stepincu .................................................60 Juroš Ante Božji sluga u pora u .....................................61 Kraljevi Blanka Znam da je Brijeg ................................62 Koštro Miljenka Didova stina dicu eka..........................64 Kujundži Augustin Ago Uz gomilu ...............................66 Kutleša Ilija Bijelo stado je išlo snijegom........................68 Martinac Anita Imotski mitovi..........................................69 Marši Drago Pametan raspame en ................................70 Medvidovi Stipan Suza na ledini ...................................71 Najev Tomislav I kad pišem.............................................72 Oži Bebek Mara Moji vrli supatnici...............................73 Penovi Zvonimir Rastanak.............................................75 Protu er Ilija U šipražju ovjek, zmija i dra a ................77 Reži Ivan Tišina .............................................................79 Rogulj Ljubica Božja tajna ..............................................80 Stapi Julija Mojoj majci..................................................81 Šuši Ivica Škripa stari vrata...........................................83 Tadi Šutra Ante Nadomir Stožina ..................................85 Tucak Sanja Pisma za selo...............................................88 Turi B. Slaven Sje anje na djetinjstvo ..........................90 Ujevi Ana Sjena .............................................................92 Ujevi Darko Pismo majci ...............................................93 Ujevi Ivan Dva brata, dva prijatelja ..............................95 Ujevi S. Petar na post svete Ane.....................................97 Ujevi Vesna Dvije tkalje, ja i Križa ...............................99 Ujevi Željka Opsjenari.................................................101 Vukovi Mladen Vedrina Tina ......................................102 Vukuši Sandra Ostalo je još ljepote .............................103 Zeljko Selak Dragica Mra ni snovi ...............................104 Žarkovi Zdravko Cunce i Gujina .................................105 Ždero Petri evi Iva Još jedne ruke majko ....................106 Žužul Marinovi Ante Ja žetelac ...................................110

140

PrilogZnameniti… Me u 350 Ujevi a ....................................113 Don Grgur Ujevi (Ante Ujevi ) ...................................115 Ivan Ujevi (Milan Glibota)...........................................116 Don Ilija Ujevi (Milan Glibota) ...................................118

Pred propelom ..........................................................123Mate Ujevi (Josip Bratuli ) ..........................................126 Ante Ujevi (Radoslav Zaradi ) ....................................133 Jure Ujevi (Marija Jovi )..............................................135

Pri a s okvirima duše ...............................................136

141