PJESNIČKE FIGURE

Gimnazija – Čakovec Stranica 1

su osnovna stilska sredstva, moguće ih je izdvojiti i posebno označiti zahvaljujući odstupanju od uobičajenog

načina govora.

FIGURE DIKCIJE (GLASOVNE, ZVUČNE FIGURE) su figure čije se djelovanje zasniva na učinku određenih glasova,

odnosno zvukova u govoru.

• ASONANCA nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja određena zvukovnog ugođaja ili glasovnih

efekata. Primjeri: oko sokolovo, Olovne i teške snove snivaju/oblaci na tamnim gorskim stranama, Matoš

• ALITERACIJA označava ponavljanje istih suglasnika ili suglasničkih skupina u rečenicama ili stihovima. Primjeri:

Vijavica. Vjetar vije/Čovjeka ni vuka nije. Jure Kaštelan

• ONOMATOPEJA je figura u kojoj se glasovima oponašaju određeni zvuci iz prirode ili životinjsko glasanje. Primjeri:

Sitni cvrčak sjetno cvrči, Matoš

• ANAFORA je figura u kojoj se ponavljaju riječi na početku stihova. Primjeri: Tamo, tamo da putujem,/tamo, tamo da

tugujem. T. Ujević

• EPIFORA je figura u kojoj se ponavljaju riječi na kraju stihova. Primjeri: Čujem u snu/ Sanjam u snu/ Vidim u snu. J.

Kaštelan

• SIMPLOKA je ujedinjenje anafore i epifore, tj. ponavljanje i na početku i na kraju stihova. Primjeri: Otkud zlato koji ruha

neima?/otkud zlato koji kruha neima? I. Mažuranić

• ANADIPLOZA je figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraja stiha ponavlja na početku idućeg stiha. Primjeri: Vinograd je

moj svenuo, neveseo, / Neveseo, i ja venem, Dragutin Tadijanović

FIGURE RIJEČI ILI TROPI nastaju promjenom osnovnog uobičajenog značenja pojedinih riječi.

• METAFORA je skraćena poredba; njome se po načelu sličnosi “prenose” pojmovi iz jednog područja života i svijeta u

drugi. Primjeri: on je neotesan, ugasiti žeđ, Zašto ti je tijelo odjedamput plamen? A. B. Šimić

• METONIMIJA je slična metafori, samo što se ovdje značenje prenosi prema određenim stvarnim odnosima. Primjeri:

čitam Kafku, cijela Gimnazija je bila u Zagrebu, moj dom – domovina, susjed gori, izgladnjela ih suša – nestašica hrane,

nemam krova –nemam kuće

• PERSONIFIKACIJA je figura u kojoj se stvarima, prirodnim pojavama, životinjama ili biljkama daju ljudske osobine.

• SINEGDOHA je podvrsta metonimije u kojoj se dio uzima za cjelinu.Primjeri: Neću maknuti ni malim prstom, nemam ni

kune, zaprosio je ruku njihove kćeri; Oči plove ulicama u neredu prema rasporedu svojih tijela, Mađer

• EUFEMIZAM je podvrsta metonimije u kojoj se riječi zamjenjuju blažim izrazima. Primjeri: laka žena – prostitutka,

nečastivi – đavao, otići – umrijeti, postariji – star, ona bolest – rak

• EPITET je svaki atribut, odnosno dodatak imenici koju pobliže objašnjava.

• Stalni epitet – pridaje se predmetima ili osobama uvijek, bez obzira na konkretnu situaciju u književnom djelu (vjerna

ljuba, divni Ahilej, ljepokosa Leta, sjenovite planine, mila majka)

• ALEGORIJA je produžena metafora, upotreba riječi u prenesenom smislu s time da se pravi smisao otkriva tek ako

određene pjesničke slike u cjelini zamijenimo pojmovima, basna.

• SIMBOL je zamjenjivanje neke riječi, pojave ili pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom oznakom.

o Stalni simboli – emblemi – upotrebljavanju se u cjelokupnoj kulturi (križ, srce, vaga)

o Pjesnički simboli – upućuju na značenje koje je shvatljivo tek u okviru pojedinog djela ili opusa pojedinog pisca

FIGURE KONSTRUKCIJE (SINTAKTIČKE FIGURE) su figure rasporeda ili poretka riječi.

• INVERZIJA je obrtanje reda riječi ili dijelova rečenice. Primjeri: U dvorani kobnoj, mislima u sivim A. G. Matoš

• RETORIČKO PITANJE označuje posebnu uporabu upitnih rečenica koje se rabe bez nakane da stvarno označe pitanje.

Pojačavamo izraz, a ne tražimo odgovor. Primjeri: Nije li te sram?, Niste li trebali naučiti?; Tko me ponizio k rijeci / mene

koja sam voda? / Tko mi je dao udes izvora i ušća? / Tko mi je rekao smrt, / meni, koja sam beskrajna?, V. Krmpotić

PJESNIČKE FIGURE

Gimnazija – Čakovec Stranica 2

• ELIPSA nastaje kada se iz rečenične cjeline izostavljaju pojedine riječi tako da se smisao cjeline može razabrati.

Primjeri: vatra, voda, poslovice – zgusnutost u izražavanju (Mi o vuku, vuk na vrata); Sverazorni će ritam po ulici da ori:

/ Gori! Gori!, M. Krleža

• ASINDETON nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatičkog povezivanja. Primjeri: Topovi, bombe, džemije, torpedi, /

Sistemi suhi, kumiri od mjedi, / Plemići lažni – carski svodnici, / Mračnjaci tusti, vragu srodnici. A. G. Matoš

• POLISINDETON nastaje nizanjem veznika bez gramatičke potrebe. Primjeri: I nema ga sutra, ni prekosutra ne, / I vele da

bolestan leži, / I nema ga mjesec, i nema ga dva, / I zima je već, / I sniježi..., D. Cesarić

FIGURE MISLI se odnose na širi smisao onoga što je rečeno.

• POREDBA ili KOMPARACIJA nastaje kada se nešto s nečim uspoređuje na temelju nekih zajedničkih osobina koje nisu

uvijek neposredno uočljive. Primjeri: A tada je plamen liznuo, / Ko da stenje, ko da gine; / Ko satane preko poda /

Strugnule su sjene njime..., V. Vidrić

• ANTITEZA je posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. Antiteza riječi, rečenica ,

slavenska antiteza A, ne A, nego B; Primjeri: Sit gladnu ne vjeruje, Tijesan mi bijaše vijek, a velebna mi bijaše duša.

Kamov, Nebo je crno, a zemlja je bijela, Gautier

• HIPERBOLA je figura preuveličavanja radi naglašavanja određenog emocionalnog stava. Primjeri: Rekao sam ti tisuću

puta, čekam te cijelu vječnost, brz je ko munja

• LITOTA je figura suprotna hiperboli; umanjuje, odnosno ublažava jer pravi izraz zamjenjuje slabijim i to negativnim i

suprotnim. Od eufemizma se razlikuje po tome što se izraz prividno oslabljuje, a zapravo se želi pojačati i često se

koristi radi postizanja ironičnog efekta. Primjeri: otišli ste malo predaleko – teško ste pogriješili; nije on budala, uopće

te ne mrzim,nisam loše – jako sam dobro, i mi o tome nešto znamo – upoznati smo s time; U strahu za ljubav ispitujem

srce./Što ima za nju? Ima, ima dosta. D. Cesarić

• GRADACIJA nastaje takvim izborom riječi, slika i misli kojim se izaziva postupno pojačavanje ili slabljenje od početne

predodžbe.

• Kimaks, antiklimaks Primjer: nađite me,Vežite me/Spalite moje sjećanje,/Zakopajte moje sunce/U jezgro najtamnijeg

korijenja,/Otvorite moje dlanove od soli/I oduzmite mi taj lik/Koji i šljunak pretvara u ljubav. I. Vrkljan

• IRONIJA je izražavanje putem suprotnosti, misli se obrnuto od onog što se izravno kaže. Česta u pojedinim izrazima ili

kao čitav stil izražavanja s određenim odnosom prema izraženom. Primjeri: Ti si mi krasan prijatelj, Bio si glavni /kad si

polagano koračao /sa deset kinokarata u džepu, Majdak

o Sarkazam – okrutne misli izriču se umilnim riječima (malo ću te pogladiti, Pečenja će biti mješte hleba.)

• PARADOKS je figura u kojoj se izriče neka misao na prvi pogled proturječna, a koja je zapravo duboko istinita i točna.

Primjeri: Znam da ništa ne znam, Sokrat, Budimo realni, tražimo nemoguće!, Gospodar je najveći rob. Kome su prijatelji

svi, taj nema prijatelja. Što gore, to bolje. Oni koji nisu spremni na poraze, nikad neće pobijediti. Humoristi se svemu

smiju jer život shvaćaju suviše ozbiljno. Ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće/ Kreće se po zakonima mirovanja i

smrti., Miljković

• OKSIMORON je “oštroumna ludost”, posebna vrsta antiteze u kojoj se spajanjem protuslovnih pojmova stvara novi

pojam odnosno predodžba. Primjeri: mudra ludost, rječita tišina, strašno dobro, zimsko ljetovanje, javna tajna