Plakat – Razvoj plakata

Riječ plakat potiče od novolatinske riječi „placare” i „placatum”, što označava veliki oglas, objavu ili proglas, istaknutu na zidu ili stubu. Takođe, na

engleskom „poster”, „posted up”, znači postavljeno na stub, a na francuskom „affiche” i njemačkom „anschlag” – priljepljivanje, naljepljivanje.

Vjeruje se da su pećinsko slikarstvo tj. slikanje na stijenama prvi poznati primjeri umjetnosti, ali mnogi smatraju da zapravo te slike predstavljaju metode koje su prve civilizacije koristile u međusobnoj komunikaciji.

Pećinsko slikarstvo

Samo površno upoznavanje sa kulturnom prošlošću i istorijskim nasljeđem proteklih civilizacija lako će nas uvjeriti da porijeklo plakata, u širem smislu, možemo naći još u starom Egiptu, Mesopotamiji, Atini i Rimu.

Rezbarene kamene ploče pomoću kojih su Sumeri izrađivalili piktogramske table

Vizuelna komunikacija kombinuje govor, pisani jezik i slike u porukama koje su estetski zadovoljavajuće i koje ostvaruju vezu sa publikom na intelektualnim i emotivnim nivoima i obezbjeđuju joj relevantne informacije. Antičke kulture koristile su, na svoj način i uz raspoloživa tehnička i izražajna sredstva, neke vrste oglašavanja i informisanja koje nas podsjećaju na današnji plakat.

Sumerske piktogramske table Bitno je reći da se nastankom pisma otvorila mogućnost da mnoge ideje i poruke budu prenešene, što je i osnova pisane i vizuelne komunikacije. Kombinacijom slika i pisanih sistema dolazilo se do željenog cilja a to je vodilo ka daljem razvoju komunikacionih tehnika.

Kineska kaligrafija

Drevne kulture, prije svih kineska i japanska, koristile su piktograme kako bi prenijele poruke savremenicima i budućim generacijama.

Piktogram je simbol koji putem ilustracije predstavlja koncept, objekat, aktivnost, mjesto ili događaj. Piktogram je forma pisanja

gdje se ideje prenose putem crteža.

Egiatsko zidno slikarstvo i Egipatski papirus

Rani pisani simboli su bili bazirani na piktogramima, slikama koje podsjećaju na ono na šta se odnose, i ideogramima, gdje slike predstavljaju ideje na koje se odnose. Oni su baza iz koje su nastali klinasto pismo i hijeroglifi. Vjeruje se da su se piktogrami pojavili prije ideograma i da su ih drevne kulture širom svijeta upotrebljavale već od 9000. godine prije nove ere, a da su se kasnije, oko 5000. godine p.n.e, razvili u logografske pisane sisteme u kojima simbol označava određenu riječ ili rečenicu.

Piktogrami se još uvijek koriste u nekim nepismenim kulturama Afrike, Okeanije i Amerike, ali i kao jednostavni simboli u većini savremenih kultura.

Starogrčki pečat i Detalj sa amfore „geometrijski stil“ – 8. vek p.n.e. Atina

Prvi plakati, čiji je cilj bio da se saopšti neka poruka, urezivani su na kamene površine ili slikani na obične zidne površine. Preteče plakata nalaze se u egipatskim papirusima, sumerskim natpisima, rimskim pločicama sa obavještenjima o gladijatorskim i pozorišnim predstavama…

Rimski tabele urezane u zidu

Međutim, nastanak plakata vezuje se za sredinu 15. vijeka i pojavu štamparija, jer se samo tako mogao dobiti tekst u velikom tiražu koji se postavljao na javna mjesta.

Pronalazak litografske tehnike štampanja u 18. vijeku u Njemačkoj omugućio je razvoj plakata, a nešto više od jednog vijeka dijeli nas od prvih plakata u današnjem smislu riječi. Možemo reći da su se plakati kakve i danas znamo prvi put pojavili negdje oko 1887. godine.

Rađeni na omanjem listu hartije, sa gusto pisanim tekstom uokvireni bordurom i ilustracijama u drvorezu ili bakrorezu, plakati su ličili jedni na druge. Međutim, poslije otkrića nove tehnike štampanja – litografije, za koju su se zainteresovali veliki umjetnici, sve se promijenilo. Plakat je ujedno postao i poruka i umjetničko djelo, što mu je dalo veliku moć da „zavodi, podstiče, prodaje, obrazuje, ubjeđuje…”

Nagli razvoj plakata započeo je sredinom 19. vijeka kad su postavljeni i prvi reklamni stubovi predviđeni za velike formate. Čast da na taj način izloži svoje radove u Parizu odmah je stekao slikar i grafičar Žil Sere. Po povratku iz Engleske, gdje je usavršio tehniku litografije u boji, otvorio je štampariju i više nije razmišljao o pozivnicama i etiketama za tegle s džemom koje je nekada crtao, već o modernim plakatima. Kao uzor nametnuo mu se plakat Frederika Vokera „Žena u bijelom” koji je zbog novog stila 1871. godine u Londonu izazvao veliko oduševljenje.

Plakati Frederika Vokera

Slijedeći taj način, Sere je u velikim kompozicijama slavio žensku ljepotu, naglašavajući da voli velike formate (na primjer 2,4 metra) jer na njih mogu da stanu figure žena u prirodnoj veličini. Kao prvi profesionalni umjetnik plakata na svijetu, uradio je blizu hiljadu plakata koji su dugi niz godina ukrašavali Pariz dajući mu posebnu privlačnost.

Za vrijeme „Belle Epoque” krajem 19. veka, mnogi ozbiljni i ugledni umjetnici pridružili su se Sereu i plakat je doživio prvo „zlatno doba”.

Kad je čuveni slikar Anri de Tuluz-Lotrek 1891. godine po narudžbini direktora „Mulen ruža” nacrtao plakat gdje igračica La Guli u zanosu igre otkriva bjelinu donjeg rublja, izazvao je veliki skandal. „Liga za vrlinu i moralnost masa” požurila je da prekrije sve primjerke, ali već je bilo kasno – pored ulica plakat je osvojio i naklonost publike.

Plakati Anri de Tuluz Lotreka

Plakati Anri de Tuluz Lotreka

U narednih deset godina, Tuluz-Lotrek je uradio 368 litografija, gdje je umjesto „zaslađenih” tema najčešće prikazivao polusvijet („demi-monde”) i scene iz noćnog života kabarea, klubova, kan-kana…

Tih godina, kad je plakat sticao privrženike, neki umjetnici savladali su „krizu savjesti” i pristali su da im se na slikama dopiše naziv nekog proizvoda i taj rad upotrijebi u reklamne svrhe. Na tu ideju prvi je došao direktor preduzeća „Pears’ Soap”, koji je ubijedio slikara Džona Milejza da ustupi svoje djelo – portret dječaka koji pravi mehuriće od sapunice – da bi se njime reklamirao sapun.

Alfons Muha, Plakati

U isto vrijeme pojavio se i veliki broj crtača koji su bestidno krali ideje i rješenja velikih umjetnika. U vrhu liste najviše kopiranih našao se slikar Alfons Muha, koji se proslavio pozorišnim plakatima s likom glumice Sare Bernar, a potom i reklamnim plakatima za „Nestle”, proizvođače paste za zube, šampanjca, piva, mlijeka u prahu… Njegov stil toliko se raširio da je postao uzor za tkanine.

Obri Berdsli, Plakati

Međutim, nakon što je 1894. godine plakat stigao u Ameriku, slikar Obri Berdsli postao je ličnost bez premca u broju likovnih dvojnika. Iako je u Engleskoj uradio samo dva- tri plakata za svoje prijatelje, ostavio je nevjerovatan utisak. Svaki gradić u Americi imao je makar jednog

umjetnika „tipa Berdsli”, dok im se u velikim gradovima nije znalo broja.

Drugo zlatno doba plakata bilo je dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka i njemu su posebno doprinjela dva velika imena: E. Maknajt Kaufer u Britaniji i A. Muron Kasandr u Francuskoj.

*Britanska (1914) i Američka (1917) verzija plakata za regrutaciju Prvi svjetski rat (1914-1918) donio je razaranja i novu ulogu plakata. Na samom početku vlast se pitala da li će djelovati neozbiljno ako se ljudi pozovu na regrutaciju „na isti način na koji se

pozivaju da kupe pekmez”. Međutim, veliki uspjeh britanskog plakata iz 1914. godine „Potreban si svojoj zemlji!”, odbacio je sve sumnje.

Slični plakati s prstom uperenim ka posmatraču pojavili su se u Italiji, Austrougarskoj, Rusiji, ali nijedan nije doživio neprolaznu slavu američkog plakata „Ujka Sam”.

Dok ga je crtao 1917. godine, Džejms Montgomeri Fleg pozirao je sam sebi u ogledalu i nije ni slutio da stvara plakat koji će dostići najveći broj štampanih primjeraka u istoriji. Kasnije, „Ujka Sam” je ponovljen u Drugom svjetskom ratu, ali i šezdesetih godina 20. vijeka u vrijeme „pop-arta,” i uvijek je privlačio pažnju.

Njemački propagandni plakati 1941. – 1942.

U isto vrijeme u Americi je Odeljenje za likovni publicitet brinulo o plakatima koji su rađeni u velikom broju kako bi jačali rodoljublje.

U nacističkoj Njemačkoj plakati s tekstom „Izdajnik je ko kupuje od Jevrejina” pojavili su se još tridesetih godina 20. vijeka kako bi podsticali strah i mržnju prema Jevrejima. Inače, nacisti su za svoje mračne ciljeve koristili tehnički veoma dobro urađene plakate, pa ne čudi što su pod dejstvom propagande čak i djeca špijunirala svoje roditelje.

Abram Grejmz, Plakati Za vrijeme Drugog svjetskog rata kao najzapaženiji slikar plakata u Americi istakao se Abram Gejmz. Kad je kao dvadesettrogodišnji mladić otišao u vojsku, postavljen je na mjesto umjetnika odgovornog za plakate u Ministarstvu rata SAD. Njegov prvi ratni plakat nastao je posle šokantnog susreta s vojnom spavaonicom. Svojim drugovima

vojnicima obratio se porukom: „Peri noge!” Kasnije, Gejmz je uradio oko sto plakata, a jedan od njih upozorava: „Tvoje pričanje može da ubije tvoje drugove!”

Tokom posljednjih sto godina plakat se uprkos ratovima i razaranjima, afirmisao kao živ i neophodan faktor koji informiše, upozorava, podstiče, upućuje i vaspitava najšire slojeve društva.

Kad je poslije Drugog svjetskog rata došlo do naglog procvata televizije, mislilo se da će plakat nestati. Ali, desilo se upravo suprotno! Osim što je postao dopuna televizijskim reklamama, plakat je šezdesetih godina preko umjetničkog pravca „pop-art” ušao u modu.

Endi Vorhol, grafike

Pravo ludilo vladalo je za radovima Endija Vorhola, a preštampavani su i plakati iz Prvog svjetskog rata, plakati Obrija Berdslija, filmski i cirkuski plakati iz dvadesetih godina, nostalgični plakati za korsete i gimnastičke vježbe s kraja 19. veka… Čak je i plakat za izložbu plakata u Švedskoj uramljen i u Londonu prodat po dobroj cijeni.

Hipi plakati

Uporedo s „pop-artom” pojavili su se „hipi” plakati: živopisni, zbunjujući, s jakim komplementarnim bojama i efektima kaleidoskopa. Najčudnije je što su oni, iako namijenjeni manjini – ljubiteljima psihodeličnog stila, izuzetno prihvaćeni u industriji mode, tekstila, filma…

Ubrzo zatim pojavile su se uveličane fotografije pop-zvijezda, fudbalera, glumaca, romantičnih predjela, zalazaka sunca, nagih ljepotica… Svaka uveličana fotografija nazivala se plakatom, posterom, koji su se toliko dobro prodavali da su SAD donosili godišnji promet od 3-4 miliona dolara.

Fotografski plakati filmskih zvijezda i “rajskih predjela”

Danas stvaraoci plakata koriste iskustva svojih prethodnika, ali ne zaboravljaju činjenicu da je tempo života veoma brz i da prolaznici nemaju vremena da stoje

ispred plakata i dive im se. Zato se moderan plakat oslanja na što veću sliku, jarke boje i nekoliko ubjedljivih reči tipa „Pivo je najbolje!”. Pomoću nove računarske i

štamparske tehnologije sve više se upotrebljavaju džinovski „bilbordi” iako stručnjaci za bezbijednost saobraćaja naglašavaju da se njima odvlači pažnja vozača.

Od kada je stupio na istorijsku pozornicu, plakat je do danas veoma izmijenio izgled. Ipak, svi primjerci koji su uspjeli da se sačuvaju i pored izlaganja kiši, vjetru, cijepanju, prelijepljivanju, imaju nešto zajedničko: oni su „ulične slike i uždbenici”, ali i više od toga – svjedoci i simboli svog vremena iz kojih se može čitati istorija.

Literatura: 1. Milos Bobić, Urbani spektakl, Grad između arene i scene, CLIO, Beograd 2000, str. 16-17. 2. Ibid, str 8. 3. Rajan Hembri, Kompletan grafički dizajn, (prevod Danijela Ninkovic, Ivana Kontar), Beograd, Don Vas, 2008. str.14. 4. http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/ideograms.html 5. Radmaher Helmut, Plakat kao izvor za istoriju, Zbornik istorijskog muzeja Srbije, Beograd 1971. str. 36. 6. Izvor: Doc. Marina Crnogorac Dimitrijević 7. Jack Rennert, Posters of Belle Epoque, Wine Spectator Press, San Diego, 1990. str. 86. 8. Ibid, str 87. 9. Margaret Timmers, Power of the poster, Victoria and Albert museum, London. 2003. str.34. 10. Jack Rennert, Posters of Belle Epoque, Wine Spectator Press, San Diego, 1990. str. 87. 11. Margaret Timmers, Power of the poster, Victoria and Albert museum, London. 2003. str.34. 12. Max Gallo, The posters in history, W.W. Norton & company, New York, 2002. str 97. 13. Ibid. Str. 115. 14. Ibid. Str. 118. 15. Darko Ćirić, Biljana Stanić, Vreme na zidu, Muzej grada Beograda, Beograd,2005. str. 28. 16.Ibid. Str. 19.