33
Uvod Reč ''revizija'' potiče od latinskog izraza ''revisio'' što u prevodu znači ponovno viđenje, ponovno gledanje, pregled, obnovu procesa, poslednji pregled sloga pred štampu. Posmatrano kroz istoriju revizija je bila stalna pratilja organizovane ekonomske aktivnosti. Postoje dokazi o obavljanju revizije još u vreme Vavilonije – 3000 godina pre naše ere. Reviziju su uglavnom obavljali induvidualci. Predmet revizije je bila zaštita vlasnika ekonomskih resirsa od prevare, greške, pogrešnog prikazivanja rezultata koje su ti resursi ostvarivali, takođe revizija je pokušavala čak i da preventivno deluje u pogledu nastajanja prevare ili greške. Nastanak savremene revizije vezuje se za industrijsku revoluciju i pojavu trgovačkih društava kao i za razvoj velikih korporacija koje su prikupljale kapital od brojnih akcionara i obezbeđivale kontrolu većeg dela kapitalnih resursa određenog područja. Najveći privredni razvoj bio je u Engleskoj pa se u toj zemlji razvija najintezivnije razvijala, da bi devedesetih godina XX veka centar razvoja nezavisne revizije postale SAD. Revizija je profesija u kojoj je praksa izraz primene teorije. Revizija nije posao za svakoga ona je dostupna samo kompetentnim i moralno ispravnim licima. Ona od revizora zahteva da poseduje talenat, znanje, veštine, analitičnost i racionalnost. Da bi se revizija kvalitetno izvršila mora biti zasnovana na iskustvu, znanju i izvođenju. Revizija spada u profesionalne usluge zato što preduzeće vrši izbor revizora po vlastitom nahođenju i njegov angažman plaća po ugovorenoj ceni. Ljudski resursi – kompetencija, smisao za prosuđivanje i integritet kadrova predstavljaju najvažniju imovinu revizorskih firmi.

Planiranje revizije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

seminarski

Citation preview

UvodRe ''revizija'' potie od latinskog izraza''revisio''to u prevodu znai ponovno vienje, ponovno gledanje, pregled, obnovu procesa, poslednji pregled sloga pred tampu. Posmatrano kroz istoriju revizija je bila stalna pratilja organizovane ekonomske aktivnosti. Postoje dokazi o obavljanju revizije jo u vreme Vavilonije 3000 godina pre nae ere. Reviziju su uglavnom obavljali induvidualci. Predmet revizije je bila zatita vlasnika ekonomskih resirsa od prevare, greke, pogrenog prikazivanja rezultata koje su ti resursi ostvarivali, takoe revizija je pokuavala ak i da preventivno deluje u pogledu nastajanja prevare ili greke.Nastanak savremene revizije vezuje se za industrijsku revoluciju i pojavu trgovakih drutava kao i za razvoj velikih korporacija koje su prikupljale kapital od brojnih akcionara i obezbeivale kontrolu veeg dela kapitalnih resursa odreenog podruja. Najvei privredni razvoj bio je u Engleskoj pa se u toj zemlji razvija najintezivnije razvijala, da bi devedesetih godina XX veka centar razvoja nezavisne revizije postale SAD.Revizija je profesija u kojoj je praksa izraz primene teorije. Revizija nije posao za svakoga ona je dostupna samo kompetentnim i moralno ispravnim licima. Ona od revizora zahteva da poseduje talenat, znanje, vetine, analitinost i racionalnost. Da bi se revizija kvalitetno izvrila mora biti zasnovana na iskustvu, znanju i izvoenju.Revizija spada u profesionalne usluge zato to preduzee vri izbor revizora po vlastitom nahoenju i njegov angaman plaa po ugovorenoj ceni. Ljudski resursi kompetencija, smisao za prosuivanje i integritet kadrova predstavljaju najvaniju imovinu revizorskih firmi. Vodee revizorke firme u zavisnosti od njegove veliine i raspoloivih kadrova nastoje da se specijalizuju za pruanje pojedinih vrsta usluga. Na proirivanju usluga revizije kao to su poreske usluge, konsultantske usluge, raunovodstvene usluge itd., doprinele su promene izazvane primenom informacione i telekomunikacione tehnologije kao i globalizacija na koju je raunovodstvo odgovorilo harmonizacijom.Uspeno izvravanje revizije kao usluge zavisi od: odgovornosti i visokih ovlaenja zaposlenih, privrenosti firmi, kulturi organizacije, saoptenja misije, obrazovanja i osposobljavanja, adekvatnog nagraivanja, liderstva i poslovne etike. Sve to spada u domen Kodeksa profesionalnog ponaanja koji je usvojila revizija.Revizija se moe definisati ''kao sistematski proces koji izvodi nezavisan i kompetentan revizor koji skuplja i vrednuje dovoljne i relevantne dokaze o poslovnim transakcijama i njihovim posledicama da bi utvrdio na koji je nain stanje, vlasnitvo, vrednovanje i obelodanjivanje tih akcija iskazano u raunovodstvu i nivo saglasnosti iskazivanja tih promena sa raunovodstvenim standardima. Utvreni rezulati nalaza se, na odgovarajui nain saoptavanju zainteresovanim korisnicima u vidu revizorskog izvetaja.''Meunarodni standardi revizije definiu reviziju na sledei nain: ''Cilj revizije finansijskih izvetaja je da omogui revizoru da izrazi miljenje da li su finansijski izvetaji po svim bitnim pitanjima sastavljeni u skladu sa identifikovanim okvirom za finansijsko izvetavanje.''Primarni cilj svake revizije je formiranje i saoptavanje zainteresovanim korisnicima miljenja o saglasnosti finansijskih izvetaja sa ustanovljenim kriterijumima. Do tog osnovnog cilja revizije dolazi se posredstvom sistema ciljeva kao to su sveobuhvatnost, tanost, postojanje, vlasnitvo, vrednovanje, procena, prikazivanje i obelodanjivanje i prekidnost. Revizor ove ciljeve ostvaruje putem analiza, upitnika, raspisivanja, ponovnimizraunavanjem, konfirmacijama, testovima razgranienja i sl.Menadment savremenog privrednog drutva suoen je sa potrebom donoenja poslovnih odluka u vezi sa ostvarenjem poslovnih ciljeva.Sistem internog nadzorakoji ukljuuje sve mere panje usmerene na spreavanje greaka prekomernih trokova i prevare, proverava i obezbeuje pouzdanost informacija.Kljuni zadatak internog nadzora jeste da kontrolie sve delove preduzea da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na poetku poslovnog perioda kao i da o tome podnose informaciju menadmentu privrednog drutva.Za pojaano interesovanje za uspostavljanje internog nadzora razlog vie su i prisustvo nelojalne konkurencije, povecane konkurencije i erozije poslovnog morala.Poetkom devedesetih godina prologa veka u Engleskoj je raspravljala Komisija pod imenom Cadbury (od prezimena njenog predsednika), koja je imala zadatak da istrai neke aspekte delatnosti i postupanja uprava i njihovu odgovornost za unutranju kontrolu. Evo, ovde emo dati dva citata iz raporta ove Komisije.PrviEfektivan sistem interne kontrole je neophodan za efektivno upravljanje u preduzeu."Drugije izjanjenje Sir Adrijana Cadburija, u kojem je naveo injenicu da je nedostatak efektivnog sistema interne kon-trole osnovni faktor bankrotstva firmi:Kad pogledamo sluajeve bankrotstva berzanskih firmi u poslednjim godinama, sva su ona bila povezana sa slabostima njihove interne kontrole."

2. CILJ I POTREBA ZA REVIZIJOM2.1 Cilj revizije Meunarodni standardi revizije definiu reviziju na sledei nain: cilj revizije finansiskih ivetaja je da omogui revizoru da izrazi miljenje da li su finansiski izvetaji po svim bitnim papirima sastavljeni u skladu sa identifikovanim okvirom za finansisko izvetavanje.Primarni cilj svake revizije je formiranje i saoptavanje zainteresovanim korisnicima miljenja o saglasnosti finansiskih izvetaja sa ustanovljenim kriterijumima. Do tog osnovnog cilja dolazi se posredstvom sistema ciljeva kao to su: sveobuhvatnost predstavlja potrebu da se raunovodstvenim izvetajima prikau ekonomske transakcije i iznosi kod klijenata koji su se delili kao klijenti u periodu na koji se raunovodstveni izvetaj odnosi. tanost podrazumeva da se transakcije zasnivaju na precizno utvrenim cenama i koliinama i da su dokumenti i iznosi rasporeeni po principima raunovodstva postojanje se odnosi na potrebu da svi iznosi budu prikazani na osnovu dokumenata u bilansima vlasnitvo podrazumeva da svu te pozicije u bilansu vlasnitvo klijenta vrednovanje podrazumeva da su iznosi utvreni po prihvaenom metodu koji se neprekidno primenjuje procena podrazumeva da prihodi omoguavaju utvrivanje neto realizacije i prispeli rauni omoguavaju merenje trokova prikaz visine i obelodanjivanje podrazumeva da su svi radni i transakcije prikazani u finanskom izvetaju prekidnost podrazumeva da su transakcije evidentirane i da se prikazuju na period na koji se odnose. Revizor ove ciljeve ostvaruje putem analiza, upitnika, raspitivanja, ponovnim izraunavanjem, konfirmacijama i sl.2.2 Potreba za revizijom Potreba da eksternom verifikacijom raunovodstvenih izvetaja proizilazi iz inherentnog potencijalnog sukoba izmeu menadmenta preduzea i korisnika raunovodstvenih izvetaja. S obzirom da vlasnici preduzea na osnovu raunovodstvenih izvetaja donose vane investicione odluke, oni na osnovu njih ocenjuju i kvalitet rada menadmenta. Tako da menader moe da utice i modifikuje raunovodstvene izvetaje u skladu sa njegovim interesima. Posledica svega je sumnja korisnika u tanost informacija u raunovodstvenim izvetajima. S obzirom da korisnici nemaju direktan pristup raunovodstvenim podacima neophodno je angaovati nezavisnog revizora koji treba da ih obavesti da li je finansiski izvetaj taan i potpisan.Za korisnike raunovodstvenih izvetaja (vlasniku i preduzeu, investitori, kreditori i drugi) raunovodstveni izvetaji su samo iranti jer im pruaju informacije za strateko odluivanje. Odluke koje su osnovane na pogrenim informacijama mogu imati dalekosene ekonomske posledice po njihove donosioce. Zato je vana eksterna verifikacija raunovodstvenih izvetaja, jer ona potvruje i istinitost i objektivnost tih informacija i na taj nain poveava sigurnost korisnika izvetaja.Komplikacije raunovodstveno obuhvatanje poslovnih transakcija oteava korisnicima samostalnu procenu kvaliteta dobijenih informacija ali i poveava verovatnou nenamernih greaka. U takvim uslovima javlja se potreba za revizijom koja e biti u stanju da razume kompletne transakcije i izvri potrebnu irifikaciju kvaliteta raunovodstvenih informacija, te tako oslobodi potrebe korisnike izvetaja za samostalnim procenama.Korisnik izvetaja moe biti spreen da samostalno donosi zakljuke o kvalitetu dobijenih informacija ako je geografski udaljen od entiteta koji izvetava o svom poslovanju, ukoliko postoje neki pravni razlozi ili smatraju da se na taj nain troi previe vremena i stvaraju visoke trokove. U ovakvim okolnostima javila se potreba za revizijom.Doprinos revizije raunovodstvenim informacijama ogleda se u tome to ona stimulativno deluje na menadere da vie panje posvete kvalitetu raunovodstvenih informacija jer e biti izvrena nezavisna eksterna provera tih raunovodstvenih informacija a samim tim poveava poverenje korisnika u te informacije.Kao to smo rekli opti cilj revizije jeste izraavanje miljenja o tome da li su finansiski izvetaji klijenta po svim bitnim peticijama pravilno sainjeni u skladu sa okvirom za finansisko izvetavanje. Da li se taj cilj ostvario potrebno je definisati posebne ciljeve. Ti posebni ciljevi su izvedeni iz tvrdnji menadmenta koji su sastavni deo finansiskog izvetaja.Drugim reima finansiski izvetaji u sutini prikazuju prezentaciju menadmenta. Menadment prilikom pripreme finansiskih izvetaja iznosi odreene tvrdnje koje se odnose na saldo nekih rauna. Revizor odreuje cilj revizije pojedinih rauna na taj nain to te ciljeve dovodi u vezu sa tvrdnjama menadmenta, tj. treba da se utvrdi da li su tvrdlje menadmenta opravdane, validne, razlone i zasnovane na injenicama. Tvrdnje mogu biti eksplicitne ili implicitne. Primeri eksplicitnih tvrdnji se odnose na postojanje, kompletnost, prava i obaveze i vrednovanje. Tvrdnje su: ''izjave menadmenta date ekstracitno ili na drugi nain, koji su ugraeni u finansiske izvetaje i odnose se direktno na pravilnost prezentiranja kljunih bilanskih pozicija u tim izvetajima.Postoji sedam optih tvrdnji i to su: postojanje ili deavanje kompletnost prava i obaveze vrednovane ili alokacija prezentacija i obelodanjivanje matematika tanost razgranienje.2.3.1 Postojanje ili deavanje Menaderi tvrde da sva imovina, obaveze i kapital zaista i fiziki postoje kao takvi i oni su prikazani u bilansu stanja kao i da svi prihodi, rashodi, dobici i gubici nastali u obraunskom periodu za koji se finansiski izvetaji sastavljaju. Imovina, obaveze i kapital zaista postaju kao takvi, a poslovne transakcije koje su evidentirane su se zaista i desile. Tvrdnje o postojanju odnose se na to da li imovina, obaveze i kapital postoje na dan obraunskog perioda.Ove tvrdnje se odnose kako na bilanse pozicije u materijalnom obliku (kao to su zalihe, gotovina, potranja i sl.) tako i na pozicije imaterijalne prirode kao to su kupci i dobavljai. Tvrdnje o deavanju se odnose na to da li nabavka i realizacija koje prisustvuju evedentirane transakcije odraavaju ekonomske dogaaje koji su se zaista i desili takom odreenog vremenskog perioda.Najbitnija briga revizora se tie procenjivanja salda pojedinih bilansnih pozicija i to putem ukljuivanja bilansnih stavki koje ne postoje.Prava i obaveze se odnose na to da li je imovina vlasnitvo kao i na to da li su obaveze dug. Prava i obaveze se ire i na pravo upotrebe sredstava i obaveza koja ne predstavljaju zakonsku obavezu i esto su sastavni deo poslovne transakcije. Na primer u sluaju prodaje na poek menaderi tvrde da ekonomski entitet evidentira to kao imovinu. S obzirom da se tie i vlasnitvo nad imovinom esto se o njoj govori kao o tvrdnji o vlasnitvu. Tvrdnja koja se tie prava i obaveze se odnosi samo na pozicije bilansa stanja.2.3.2 Kompletnost pokazuje da sve transakcije i rauni zaista ukljueni u finansiske izvetaje. Na primer u sluaju gotovine menadment tvrdi da iznos za ovu poziciju ukljuuje svu aktivu kojim entitet raspolae.2.3.3 Prava i obaveze Za menice menadment tvrdi da iznos iskazan u finansiskim izvetajima ukazuje sve iznose po tom osnovu. Kod bilansa uspeha menadment tvrdi da ukljuuje svu predatu robu i izvrene usluge u obraunskom periodu. Kod tvrdnje koja se odnosi na konkretnost revizora obino proveravaju da li je dolo do potiskivanja nekih bilansnih pozicija. Znai ova tvrdnja se bavi veravatnom da li je dolo do potcenjivanja nekih bilansnih pozicija. Znai ova tvrdnja se bavi verovatnoom da li su postavljene neke pozicije koje je trebalo ukljuiti u finansiske izvetaje. Kod tvrdnji koje se odnose na postojanje ili deavanje revizor proverava verovatnou ukljuivanja nekih stavki koje nije trebalo ukljuiti u bilansu.2.3.4 Vrednovanje ili alokacija se odosi na to da imovina, obaveze, prihodi i rashodi ukljueni u finansiske izvetaje u odgovarajuim iznosima. Kada je re o gotovini, gotovinskim ekvivalentima, realizaciji i nabavci njihove tvrdnje ukazuju da su prikazani iznosi pravilno vrednovani. Za potraivanja iz poslovnih odnosa se predpostavlja da odraavaju naplativ iznos. Kada je re o potraivanjima od kupaca koja su iskazana u bruto iznosima potraivanja se smatra da nee biti naplaena. Plasmani i zalihe se iskazuju po nabavnim vrednostima, a osnovna sredstva po nabavnim i sadanjim vrednostima.2.3.5 Prezentacija i obelodanjivanje se odnosi na to da sve komponente finanskih izvetaja budu pravilno kvalifikovane, opisane i obelodanjene.2.3.6 Matematika tanostse odnosi na matematiku tanost transakcija koje su evidentirane u finansiskim izvetajima kao i na pravilno zbrojane i knjiene tih transakcija. Na primer kod obaveza prema dobavljaima finansiski izvetaji pokazuju da li te obaveze odraavaju nabavku robe i usluga. Takoe se odnosi na tanost pozicija kao to su pasivna vremenska razgranienja, obraun amortizacije i sravnjenje sintetikih i analitikih rauna.2.3.7 Razgranienje se odnosi na to da li su transakcije evidentirane u odgovarajuem periodu a koje su se desile neposredno pre i posle kraja godine. Na primer realizacija koja je evidentirana na kraju obraunskog perioda je faktiki prikazana. Evidentirane transakcije e biti uklopljene u finansiske izvetaje naredne godine.Razgranienje se ne javlja kod transakcija koje su nastale 10 i vie dana pre kraja obraunskog perioda.2.4 Ostale tvrdnje menadmenta Primeri za ovu tvrdnju su: konzitentnost u primeni raunovodstvene politike transakcija sa povezanim subjektima nastavak poslovanja potovanje zakona, propisa.Konzitivnost se odnosi da raunovodstveni princip koji su korieni u finansiskim izvetajima se ne raunaju u veoj meri od onih koji su korieni u prethodnom periodu. Izmena raunovodstvenih principa moe da uzrokuje promene u finansijskoj poziciji i rezultatima poslovanja. Da bi se korisnici finansiskih izvetaja upozorili na promenu raunovodstvenih principa, te promene moraju biti naznaene u netanima uz finansiske izvetaje i unete u izvetaj o reviziji.Odnosi sa povezanim subjektima se odnosi na to da su transakcije nastale izmeu nezavisnih subjekata, osim ako nije naznaeno da se odnosi na povezane subjekte. Smatra se da su ove druge transakcije podlone manipulaciju i zbog toga je obavezno obelodanjivanje transakcija sa povezanim subjektima.Nastavak poslovanja smatra se da e sastavljanje bilansa nastaviti sa poslovanjem bar jo godinu dana od dana bilansiranja. Takoe ovi dogaaji moraju biti obelodanjeni uz finansiske izvetaje. Imovina se procenjuje po nabavnoj vrednosti, dok se imovina i obaveze mogu podeliti kao dugoroni ili kratkoroni.Potovanje zakona i propisa smatra se da sastavlja bilansa potuje zakon i propise, osim u sluaju ako se jasno ne obelodani da to nije sluaj. Revizor je duan da obavi postupke provere o tome da li menadment potuje zakone, propise, standarde i pravila.3. PRIKUPLJANJE REVIZORSKIH DOKAZA Dokazi revizije su dokumenta i informacije koje revizor u toku procesa revizije treba da bi njegovo miljenje bilo verodostojno i argumentovano. Na osnovu dokaza se mogu potvrdili istinitost, konzistentnost i komparativnost raunovodstvenog izvetaja. Dokazi revizije se sastoje od raunovodstvenih informacija. Koriste se sledee raunovodstvene informacije a to su raunovodstvena dokumentacija sa izvornim knjienjem (glavna knjiga ili analitiko knjigovodstvo) i druge, evidencije. Dokazi revizije se moraju dokumentovati. Meunarodni standard je definisao dokaze na sledei nain: ''su informacije koje je revizor pribavio u vezi sa izvoenjem zakljuaka na kojima zasniva miljenje revizora''.Postoje sledei naini prikupljanja dokaza: dokazi zasnovani na pismenom ili usmenom iskazu drugih i ovaj nain se naziva autoritatizam. dokazi koji su povezani sa prethodnim su dokazi steeni pregledanjem dokumenata. Pregledanje se obino vri iz knjiga, zapisa i dokumenata.Osnovna razlika izmeu ova dva naina je u tome to se prvi zasniva na dokazima koji pruaju druga lica, a drugi nain na oseaju intuicije, instinkta i imaginaciju revizora. Ovaj nain se naziva intutizam. sledei nain se na osnovu prihvaenih predpostavki i sledi iz matematike. Ovaj nain se naziva racionalizam, sledei nain su emitirana iskustva i sledei zadnji nain odnosi se na praktine rezultate i bazira se na shvatanju da ono to se radi mora biti istinito. Ovaj nain se naziva pragmatizam. Trei GAA standard izlae sledee objanjenje da revizor mora da pribavi dokazni materijal putem inspekcije, posmatranja, iskazivanja kako bi se obezbedila pouzdana osnova ''za izraavanjemiljenja o finansiskim izvetajima''.Dokazni materijal je bilo koji informacija koja potvruje neku tvrdnju menadmenta. Dokazni materijal se sastoji od bazinih raunovodstvenih podataka i potkrepljujuih informacija. U bazine raunovodstvene podatke spadaju knjienje u dnevniku, knjienje u glavnim i pomonim knjigama, raunovodstvenim prirunicima, kao i neformalne evidencije. U potkrepljujue informacije spadaju dokumenta kao to su fakture, ugovori, potvrda salda, informacije dobijene putem ispitivanja, posmatranja kao i druge informacije.Dokazi revizije imaju sve osobine kao to su kompetentnost i dovoljnostg. Kompetentnost se tie kvaliteta dokaza, a dovoljnost se tie kvantiteta pribavljenih dokaza.3.1 Kompetentnost dokaza Ova osobina dokaza se odnosi na istinitost. Da bi dokaz bio kompetentan on mora biti pouzdan i relevantan. Da bi dokaz bio relevantan on mora da ima sposobnost da revizor prihvati ili odbaci tvrdnju koja je sadrana u finansiskim izvetajima. Pouzdanost je ''kvalitet informacija koja prua uverenje da ta informacija ne sadri greke i da vernoodraava ono to treba da predstavlja''. Sinonimi za pouzdanost su uverljivost i zavisnost.Konzistinstost dokaza odreuju faktori kao to su: izvor odakle je dokaz pribavljen kompetetnost davaoca dokaza struktura sistema interne kontrole objektivnost dokaza vreme pribavljnja dokaza raspoloivost i trokovi pribavljanja dokaza.1.) Izvor pribavljenih dokazaRevizor za dokaze koje je prikupio iz spoljnih izvora su pribavljeni klijenti. Primeri su potvrda salda o sredstvima na raunu kod banke, kredit dobijen od banke, i potvrda o iznosu hartije od vrednosti i obratno.2.) Kompetentnost davaoca dokazaSe odnosi na injenicu da se dokaz moe pribaviti od osobe koja je kompetentna i dovoljno kvalifikovana da prua potrebne informacije. Revizor ne bi smeo da smatra ako je osoba na veem poloaju u organizaciji da je pouzdanija da prua traene dokaze.3.) Struktura sistema internih kontrolapokazuje koji su dobijeni na bazi pouzdanog sistema interne kontrole, (SIK) iz mnogo pouzdaniji od podataka dobijenih iz sistema interne kontrole. Revizor mora da izvri dodatnu proveru sistema interne kontrole da bi mogao da prihvati opis sistema interne kontrole od strane klijenta.4.) Objektivnost dokazaSe zasniva na injenici da je dokaz objektivan ukoliko trai manje prosuivanje radi procene pouzdanosti. Dokazi koji su prikupeni od strane revizora su mnogo objektivniji od dokaza koji su prikupljeni na miljenju drugih (advokata, sudskog vetaka),5.) Vreme pribavljanja dokazaZa kompetentnost dokaza je i bitno vreme pribavljanja dokaza i to posebno se odnosi na raune sa velikom dinamikom promena.Dokazi koji su prikupljeni krajem godine se smatraju mnogo kompetentnijim dokazom nego kod dokaza koji su pribavljeni na raniji datum. Dokaz revizije je mnogo pouzdaniji ukoliko je datum nekog rauna blii kraju godine u sluaju kada se vri postupak revizije rauna na odreeni datum.6.) Raspoloivost i trokovi pribavljanja dokazaNekada je nemogue pribavljati traeni oblik dokaza. Na primer, revizor ne prisustvuje popisu zaliha kada je ugovor o obavljanju revizije sklopljen po ispisu poslovne godine. Revizor nekad nema vremena da razmotri i pribavi dokaze revizije.-Dovoljnost dokaza je merilo oblika pribavljenih dokaza i zavisi od briljivosti revizora pri pribavljanju dokaza i kod umenosti revizora da te dokaze priceni i prikae. Nivo dovoljnosti odreuju: koliko revizor poznaje klijenta karakter i materijalnost otkrivenih nedostataka poverenje revizora koje stie u toku rada na dovoljnost dokaza utie revizorova procena pristrasnosti menadmenta na dovoljnost dokaza ima uticaja ubedljivost dokaza. Revizor odluuje dovoljnost i adekvatnost dokaza na osnovu profesionalnog stava i averzija prema riziku.Metode i tehnike prikupljanja dokaza su:1. inspekcija2. posmatranje3. razgovor sa osobom klijenta4. konfirmacija5. klasifikacija postupaka revizije.InspekcijaJe ispisivanje evidencije, dokumenata ili iznosa pojedinih bilansnih pozicija. Njom se vri provera ulaznih i izlaznih faktura, ugovora, dokumenata o vlasnitvu i dr.-reviziski dokaz koji su sainila trea lica i koji se kod njih nalaze-reviziski dokaz sainjen od strane treih lica a koji se nalaze kod pravnih lica-revizioni dokaz koji je sainilo pravno lice i koji se kod njega nalazePostoje etiri tehnike inspekcija i to su:1.fiziko ispitivanje imovine2.ispitivanje dokumenata i evidencija3.provera matematike tanosti4.analitiki postupciFiziko ispitivanje imovine je ispitivanje imovine u fizikom obliku. Revizor ispituje ta sredstva u cilju provere njihovog postojanja, upotrebljivosti, koliine, vlasnitva ali i kvaliteta.Ispitivanje dokumenata i evidencije vri se ispitivanje dokumenata i evidencija od strane klijenta ili treeg lica i ovo ispitivanje vri revizor.Dokumentacija se deli na internu i eksternu. Interna dokumenta su nastala u organizaciji klijenta i ukljuuje fakture za predatu robu, prijemnice, trebovanje materijala, skaterna dokumenta su pripremila trea licai ona su nastala van organizacije. Ona ukazuje porudbinu, ulazne fakture i drugo.Revizorski trag je tok neke transakcije koju revizor prati prilikom pribavljanja dokaza iz dokumenata. U prvom sluaju govorimo o jemstvu koja predstavlja ispitivanje dokumenta koji se krije u smeru od raunovodstvenih evidencija prema izvornim dokumentima. Drugi sluaj koji se kree u smeru od izvornih dokumenata ka raunovodstvenim izvetajima. Posebno je znaajna ova metoda za utvrivanje potcenjivanja nekih bilansnih pozicija. Revizor pored ove dve metode koristi i istraivanje i iitavanje dokumenta. Istraivanje znai obavljati detaljan uvid u dokumenta. Iitavati znai traiti podele injenice u dokumentu.Provera matematike tanosti se vri od strane treih lica, a ako je re o proveri nekih rauna se naziva ponovno izvrenje postupka.Analitiki postupci je tehnika uporeenja raunovodstvenih podataka sa istoriskim informacijama, uvidom u planove. Podaci koji se koriste mogu biti finansjiski ili nefinansijske prirode, podaci iz grane ili interni podaci. Analitiki postupci ukazuju na povean rizik pogrenog knjienja.Dve su vrste analitikih postupaka i to skrivene i izraunavane. Skrivanje je istraivanje dokumenata u cilju utvrivanja neuobiajenih stavki koje su naglaeni usled veliine ili starosti. Izraunavanje je utvrivanje obrauna od strane revizora kao to je izraunavanje trokova provizije.Posmatranjeje postupak posmatranja nekih aktivnosti, dokaza koju klijent obavlja. Promet posmatranja su zaposleni, postupci i procesi. Na primer posmatranje samih zaliha, gotovih proizvoda.Razgovor sa osobljem klijentaje pribavljanje informacija od strunih lica u okviru i van poslovnog subjekta.Konfirmacijaje pribavljanje dokaza revizije od strane treih lica putem direktne komunikacija kao i odgovor na zahtev za dobijanje informacija o bilansnoj stavki.Proces konfirmacije podrazumeva:1.)Izbor stavki koje treba da se potvrde2.)Izradu zahteva za konfirmaciju3.)Slanje tog zahtevatreim licima4.)Dobijanje odgovora na zahtev5.)Procena dobijenih informacija. Konfirmacija se najee koristi kod provere stanja potraivanja, obaveza, zaliha, stanja na raunima kod banke, i drugo.U praksi se koriste dve vrste konfirmacije i to pozitivna i negativna.Pozitivna konfirmacija je postupak koji zahteva da trea strana dostavi odgovor na zahtev nezavisno da li je informacija tana ili netana. Negativna konfirmacija se koristi samo u sluaju kada informacija nije tana.Klasifikacija postupka revizije su:1.) postupci za razumevanje sistema2.) provera kontrole3.) postupci sutinskog ispitivanja koji se sastoji iz tri komponente: analitiki postupci provera poslovnih transakcija i provera salda rauna.Primena tehnike za prikupljanje dokaza se prikazuje:Vrstetestovatehnike prikupljanja dokaza

inspekcijaposmatranjeispitivanjeKonfirmacijaraunskakontrolaanalitikipostupci

Kontrolni testovi///

Sutinski testovi transakcije///

Sutinski testovi detalja/////

analitikipostupci//

Postoje dve vrste revizorskih testova i to su: kontrolni testovi pomoni testovi. Kontrolni testovi se vre radi dobijanjem dokaza o efikasnosti struktura sistema interne kontrole.Pomoni testovi se vre radi prikupljanja dokaza i otkrivanja znaajnih primena u raunovodstvenim izvetajima. Postoje dve vrste ovih testova i to: provera poslovnih dogaaja i stanja na raunima analitiki postupci.4. ZNAAJ DOKUMENTOVANJA U REVIZIJI Cilj prezentacije finansiskih izvetaja jeste da prate jedoobraznost finansiskih izvetaja u smislu uporedivosti, kako bi finansiski izvetaji poslovnog subjekta prethodnog perioda mogli da se uporede sa finansiskim izvetajima drugih poslovnih subjekata.Domet odnosno obuhvatnost ovog standarda se odnosi na njegovu primenu prilikom prezentacije finansiskih izvetaja kako kod prezentacije izvetaja pojedinanog subjekta tako i kod prezentacije konsolidovanog finansiskog izvetaja.Ovaj standard se primenjuje na sve oblike preduzea, na banke, organizacije za osiguranje, zatitna neprofesionalna i druga dravna lica.Cilj finansijskog izvetaja jeste da prui informacije korisnicima o:- finansijskoj situaciji poslovnog subjekta koji se iskazuje kroz bilans stanja kao i kroz izvetaj o promenama na kapitalu.- uspenost poslovanja poslovnog subjekta koji se iskazuje na kapitalu- gotovinskim tokovima poslovnog subjekta koji se iskazuje kroz izvetaj o tokovima gotovine.Finansijskim izvetajima se obezbeuju informacije o imovini, obavezama, istoj imovini, prihodima i rashodima, rezulatitima poslovanja i tokovima poslovanja.Korisnici finansijskog izvetaja imaju pravo na dodatne informacije koje su sadrane u napomenama uz finansijske izvetaje''Set finansijskih izvetaja opte namene sadri:1.) bilans stanja2.) bilans uspeha3.) izvetaj o promenama na kapitalu4.) izvetaj o tokovima gotovine5.) raunovodstvene politike.1. Bilans stanja je tabelarni pregled u kome je prikazana imovina preduzea u obliku stalne i obrtne imovine na jednoj strani (aktiva) i kapitala i obaveza na drugoj strani (pasiva).Ovaj pregled sadri podatke za tekui i prethodni obraunski period. Poreenjem ovih pozicija izmeu dva obraunska perioda utvruje se rezultat poslovanja pri emu njihove razlike slue za sastavljanje bilansa tokova gotovine.Stalna sredstva su sva ona sredstva iji je rok trajanja dui od 12 meseci. Stalna sredstva mogu biti nematerijalna pitanja, injenice, materijalna, zemljite, ume, finansijska, dugorona ulaganja i potraivanja.Obrtna imovina obuhvata gotovinu (novac i gotovinske ekvivalente) dakle likvidna sredstva, kratkorona likvidna sredstva), zalihe robe, proizvoda sredstva ija se likvidnost oekuje u proizvodnom ciklusu.2. Bilans uspeha je zbirni prikaz prihoda i rashoda tokom redovnog poslovanja i informaciju o rezultatu poslovanja. Smatra se najvanijim finansijskim izvetajem jer pokazuje da li je neko preduzee poslovalo profitibalno.3. Izvetaj o promenama na kapitalu je sastavni deo raunovodstvenog izvetaja i namenjen je vlasnicima kapitala.Ovaj izvetaj iskazuje:-neto dobitak ili gubitak-svaka stavka prihoda ili rashoda, dobitka ili gubitka-zbirni efekat promena u raunovodstvenoj politici.4. Izvetaj o tokovima gotovine su svi prilivi i odlivi gotovine koji su grupisani u tri (3) podbilansa:- prilivi i odlivi iz poslovnih aktivnosti- prilivi i odlivi iz aktivnosti plasiranja i investicija- prilivi i odlivi iz aktivnosti finansiranja.5. INTERNA KONTROLA (DEFINICIJA, KOMPONENTE, VRSTE)Osnovni i najvaniji oblik kontrole u preduzeu, s obzirom na njen karakter, predstavlja interna kontrola.Za interne kontrole su zainteresovani skoro svi, od eksternih revizora do uprave, borda direktora, velikih kompanija, pa sve do drave.Prema ISO 400, sistem interne kontrole podrazumeva sve politike i postupke koje je usvojila uprava nekog preduzea kako bi joj pomogli u postizanju cilja uprave vezanog za obezbedjenje, koliko je ukljuujuci poslovanje politike uprave, zatita sredstava, spreavanje prevare i greke, tanost i kompletnost raunovodstvenih evidencija i blagovremenu pripremu pouzdanih finansijskih informacija.Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji: menadment, upravni odbor, interni revizori i ostalo osoblje.Najodgovorniji je izvrni direktor koji treba da preuzme nadlenost nad sistemom interne kontrole, tj.da vodi i daje direktive viim menaderima. Upravni odbor ija je glavna obaveza da obezbedi rukovodjenje, davanje direktive i nadgledanje.Interna kontrola se moe definisati kao proces, ustanovljen i sprovoen od strane upravnog odbora preduzea, menadmenta i ostalog osoblja, a cilj mu je da obezbedi razumno uverenje vezano za postizanje ciljeva u sledeim kategorijama i efikasnost i uspenost poslovanja, pouzdanost finansijskog izvetavanja, saglasnost sa postojeim zakonima i propisima i zatita imovine od neovlaenog prisvajanja, korienja i otudjenja.Navedena definicija interne kontrole odrava sledee osnovne koncepte i to: Interna kontrola je proces Internu kontrolu obavljaju ljudi, neke organizacije, zavisno od toga ta rade i govore, oni odreuju ciljeve preduzea i uvode u funkciju kontrolne mehanizme Od interne kontrole se oekuje da upravnom odboru i menadmentu preduzea prui samo razumno uverenje, a ne apsolutno uverenje da su ciljevi kompanije ostvareni Interna kontrola se primenjuje radi postizanja ciljeva u jednoj ili vie kategorija koje se meusobno preklapajuNeto jednostavnija definicija internih kontrola ih oznaava kao skup mera koje preduzima menadment u smislu ostvarivanja poslovnih ciljeva. Pomenute mere se mogu definisati i grupisati na sledei nain, i to: zastita imovine od preteranog troenja, neefikasne upotrebe i moguih prevara obezbeenje pouzdanosti raunovodstvenih podataka dosledna realizacija poslovne politike u svim delovima privrednog drutva ocenjivanje rada sektora, zaposlenih i menadmentaDr Slavoljub Marti, navodi da se sistem interne kontrole sastoji od svih mera i metoda koje se primenjuju u preduzeu u cilju obezbeenja njegovih sredstava od rasipanja, pronevera i neefikasnosti, unapreenja tanosti i pouzdanost knjigovodstvenih i operativnih podataka, pridravanje poslovne politike preduzea, i ocene poslovne efikasnosti.Iz navedene definicije moe se, dakle, izvesti zakljuak da interna kontrola, u naelu, obuhvata sve sektore i sve aktivnosti preduzea.5.1 Komponente sistema interne kontrole Od pet meusobno povezanih komponenti se sastoji interna kontrola: Kontrolno okruenje Procena rizika Kontrolne aktivnosti Informacije i komunikacije Nadgledanje i praenje.5.1.1 Kontrolno okruenje Ljudi su svojim individualnim osobinama, ukljuujui integritet, moralne vrednosti i kompetentnost i okruenje u kome oni rade, ine jezgro svakog preduzea, ukupno ponaanje, shvatanje i aktivnosti menadmenta u pogledu sistema interne kontrole i njenog znaaja u preduzeu podrazumeva kontrolno okruenje.5.1.2 Procena rizika Kompanija mora da bude svesna rizika sa kojima se suoava i mora o njima da vodi rauna. Poslovne ciljeve koje nastoje da ostvari kompanija odreuje, zatim uprava utvruje rizike vezane za postizanje zacrtanih ciljeva i preduzima odreene korake radi kontrole tih rizika.5.1.3 Kontrolne aktivnosti Da bi se upravi preduzea pomoglo da obezbedi realizaciju onih aktivnosti koje ona smatra neophodnim da bi se kontrolisali rizici, vezani za postizanje zacrtanih ciljeva preduzea, moraju se ustanoviti i obavljati kontrole politike i procedure. One obuhvataju itav niz aktivnosti. Iako mnogobrojne kontrolne aktivnosti mogu se sistematizovati u sledeih pet kategorija: adekvatno razdvajanje dunosti pravilno odobravanje transakcija i aktivnosti adekvatna dokumentacija i evidencije fizika kontrola sredstava i poslovnih knjiga nezavisne provere uspenosti rada.5.1.4 Informacije i komunikacijeNa svim nivoima organizacije potrebne su informacije: finansijske informacije, poslovne informacije, informacije o usklaenosti i informacije o vanjskim dogadjajima, aktivnostima i uslovima.Pomenute informacije moraju da budu utvrene, dobijene i prenete u onoj formi i vremenskom okviru koji e korisnicima omoguiti da obave svoje dunosti i obaveze.Najvaniji sistem za internu kontrolu je raunovodstveni sistem, koji se smatra serijom zadataka i knjienja jednog preduzea pomou kojihse transakcije obrauju radi voenja finansijskih evidencija.5.1.5 Nadgledanje i praenjeCelokupan proces mora da bude praen i po potrebi se mora modifikovati. To se i postie konstatnim aktivnostima praenja i nadgledanja, posebnim procenama ili kombinovanjem tih dvaju postupaka.Sa analitike take gledita interna kontrola se moe podeliti na dve iroke kategorije nadzornog delovanja, i to: administrativnu kontrolu i raunovodstvenu kontrolu.I jedna i druga kontrola su funkcije upravljanja, a u veini sluajeva se prepliu tako da se izmeu njih ne moe povui neka precizna granica.Revizor se mnogo vie bavi internom raunovodstvenom nego administrativnom kontrolom.Na aktivnosti koje nisu direktno finansijskog karaktera odnosi se administrativna interna kontrola, sa zadatkom da obezbedi efikasnost u poslovanju i da se to poslovanje u svim sektorima i odelenjima preduzea odvija u skladu sa proklamovanom poslovnom politikom.Efikasne administrativne interne kontrole imaju uticaj na uspenost poslovanja. Raunovodstvena kontrola ukljuuje aktivnost i obuhvata organizaciju, metodologiju i evidenciju s ciljem obezbeivanja zatite sredstava i verodostojnosti finansijskih izvetaja, a koncipirana je na taj nain da prui pouzdane dokaze: da su su transakcije obavljene prema ovlaenjima menadmenta, da su transakcije evidentirane na taj nain da je, u prvom redu, omogueno sastavljanje finansijskih izvetaja, i potom da je obezbeeno prikladno iskazivanje vrednosti sredstava, da je pristup i raspolaganje sredstvima doputeno samo po ovlaenju menadmenta, da je knjigovodstvenostanje sredstava uporeivano sa postojeim stanjem u odgovarajuim intervalima.Definicija finansijske kontrole, u principu, iskljuuje pitanje uspenosti, vrednosti novca i usklaenost sa zakonskom regulativom.Da li i kako kompanija koristi bankovni sef za deponovanje kratkoronih hartija od vrednosti, ili koristi bankovni sef radi deponovanja gotovine kompanija, primeri su raunovodstvenih kontrola.Primeri administrativnih kontrola su provere biografije mogueg budueg zaposlenogi provera plate zaposlenih.6. LIMITIRANOST INTERNE REVIZIJE U SPREAVANJU PRONEVERAZnaajnu prepreku za obavljanje prevara i pronevera predstavlja snana i dobro organizovana interna kontrola, ali ipak nije u stanju da ih u potpunosti sprei. Mogunost da doe do pronevere su, drugim reima prisutne ak i u sluaju da preduzee ima adekvatan sistem interne kontrole i ako se svake godine podvrgava eksternoj finansijskoj reviziji. Razlog za navedeno lei u injenici to je obim interne kontrole koji preduzeca mogu da primenjuju, u velikoj meri ogranien njenim trokovima.6.1 Ispitivanje interne kontrole od strane revizora Prvu fazu rada revizora predstavlja ispitivanje i ocenjivanje postojee interne kontrole preduzea. Do koga obima e revizor vriti proveru i koja podruja e zahtevati intezivnije ispitivanje revizor e odluiti na osnovu analize interne kontrole.6.1.1 Oslanjanje revizora na internu kontrolu Proveru pozicija u bilansu stanja i bilansa uspeha revizor e izvriti ako se ispostavi da je sistem interne kontrole preduzea adekvatan, metodom testiranja i uzorka, koja bazira na pretpostavci da e ispitivanja dela knjienja ili drugih relevantnih podataka, otkriti iste osobenosti kao i ispitivanje svih pozicija. Polazei od injenice da je adekvatan sistem interne kontrole glavni faktor u reviziji koju vri eksterni revizor, postavlja se pitanje ta on treba da preduzme ako utvrdi da interna kontrola ima ozbiljnih nedostataka. Da bi revizor ustanovio da finansijski izvetaji u velikim preduzeima na konkretan nain odravaju finansijsku situaciju i rezultate poslovanja preduslov je postojanje adekvatne interne kontrole.6.2 Opseg i metode ispitivanja interne kontrole Iz dve faze se sastoji ispitivanje interne kontrole od strane revizora i to: studiranja i ocenjivanja. U prvoj fazi revizor pribavlja dokaze o karakteru sistema interne kontrole i nainu na koji ona fukcionie. U drugoj fazi on ocenjuje dobre strane i slabosti sistema i proiruje svoj program revizije s ciljem nadoknaivanja, odnosno kompenziranja nedostataka interne kontrole. U fazi studiranja (prva faza) u praksi revizor o karakteru sistema interne kontrole preduzea klijenta pribavlja dokaze putem tri forme, tj. metode i to: standardni upitnici za internu kontrolu, zatim, tekstualno prikazivanje i ematsko prikazivanje.Adekvatna forma upitnika: da obezbedi indikacije izvore informacija koje su neophodne za odgovor na svako pitanje iz upitnika i proveru, ako je potrebno da obezbedi razlikovanje izmeu krupnih i sitnih nedostataka u internoj kontroli da obezbedi dovoljno detaljan opis nedostataka u internoj kontroli koji omoguavaju sastavljanje pismenih izvetaja o tim slabostima Standardni upitnici za internu kontrolu su, uglavnom, uinjeni na taj nacin, tj. pitanja su tako formulisana da odgovorneindicira na slabosti interne kontrole. Meu najvee slabosti prilikom korienja upitnika za internu kontrolu ubrajaju se: prepisivanje odgovora iz upitnika od prethodne godine, zatim mehaniko ispunjavanjedaineodgovora bez stvarnog razumevanja i studiranja problema i tretiranje upitnika kao cilja umesto kao sredstva. Tekstualno opisivanje i prikazivanje poslovnih tokova obuhvata indetifikaciju lica koji obavljaju odreene funkcije i koja mogu da indiciraju na detalje u vezi sa nainom izvrenja zadatka. Revizor nakon opisa postupka interne kontrole moe da sumira ocenu klasifikujui svaki glavni deo sistema interne kontrole kaodobar,zadovoljavajuiilislab.ematsko prikazivanje interne kontrole sastoji se u simbolikom prikazivanju sistema. Revizoru e priprema ovih ema omoguiti da brzo oceni efikasnost interne kontrole.6.3 Izvor informacija za upoznavanje i opsivanje interne kontrole Prilikom prikupljanja dokaza o odreenom sektoru kontrole iskusniji i manje iskusni revizori reaguju razliito. Naime mlai revizori nisu uvek sigurni koji je metod ispravan za pribavljanje neophodnih informacija za upitnik tekstualno opisivanje i ematski prikaz. S druge strane, iskusniji revizori su skloniji da odmah lino izvre ispitivanje uvidom na licu mesta pribave objektivne i konane odgovore za upitnik. Oslanjanje samo na ispitivanje osoblja u svakom sluaju bilo bi u suprotnosti sa osnovnim naelima revizije.6.3.1 Testiranje transakcija Da bi ustanovio da li interne kontrole prikazane u upitniku, tekstualnom opisu ili emi, realno funkcioniu, odnosno da li se primenjuju na prikazani nain revizor obavlja testiranje transakcije, prilikom ega prati odreene transakcije kroz knjige poevsi od monetarne njihovog iniciranja pa do zavretka.6.4 Ocena i izvetaj interne kontroleRevizor nakon zavrnog studiranja, odnosno upoznavanja interne kontrole mora da oceni sistem, pri emu e mu studiranje interne kontrole omoguiti da indetifikuje postojee slabosti, tj. nedostatak u sistemu.Nacrt kompletnog programa revizije revizor treba da pripremi nakon to kompletira svoju ocenu o internoj kontroli, a, isto tako, i da napie izvetaj o internoj kontroli klijenta.Veina revizorskih firmi kada otkrije ozbiljnije nedostatke u internoj kontroli praktikuje da sastavi izvetaj i uputi ga klijentu, odnosno njegovom menadmentu. Izvetaj, koji se obino sainjava u formi pisma koje sadri sugestije za otklanjanje naenih nedostataka, slui da minimizira obaveze revizora u sluaju da se kasnije otkrije velika prevara ili drugi ozbiljni gubici.Pismom koje se odnosi na nedostatke u internoj kontroli se pomae da se izgradi adekvatnije razumevanje i vee respektovanje za usluge koje obavlja eksterni revizor.7. INTERNA REVIZIJA (PERSPEKTIVA UVOENJAU NAIM USLOVIMA)Interna revizija predstavlja naknadnu SUB kontrolu poslovnih transakcija ukljuujuci i kontrolu kontrole. Tamo gde je interna revizija instalirana, ona testira i ocenjuje raunovodstvene i administrativne kontrole u svim sektorima.Zakon o preduzeima, meutim, internu reviziju predvia samo kao mogunost, a ne kao obaveza.Kada govorimo o internoj reviziji, mislimo na profesionalnu internu reviziju iji je rad utemeljen na verifikovanim i opteprihvaenim standardima. S obzirom na injenicu da je adekvatnog kadra u internoj reviziji danas veoma malo, ako ga uopte ima, to podrazumeva timski rad i angaovanje kadra koji nastoji da u internoj reviziji ostvari znaajnu karijeru, kao i njegovo kolovanje za internu reviziju. Interna revizija se obino organizuje u matinim preduzeima, sa takvim ovlaenjima da poslove moe obavljati i u matinom i u povezanim preduzeima, to omoguava usklaenost postupaka interne kontrole i veu efikasnost na svim nivoima. Na stvaranje osnove za internu reviziju pozitivno e se odraziti razvoj raunovodstvene profesije. Do uvoenja interne revizije najpre e doi u onim preduzeima i bankama u koje bude ulozen inostrani kapital odnosno inostrani investitori e zahtevati primenu metodologije interne revizije, to e omoguiti i formiranje osnove za obrazovanje kadra i ire uvoenje interne revizije u nau praksu. Politika preduzea jeste da uvede i ocenjuje poslovanje preduzea radi pruanja pomoi menadmentu preduzea u realizaciji, ciljeva definisanih poslovnom politikom preduzea. Deo za internu reviziju organizaciono vezan za generalnog menadera, a svoje izvetaje podnosi generalnom menaderu i upravnom i nadzornom odboru. Zaposleni u odeljenju za internu reviziju imaju pravo na potpun i slobodan pristup svim informacijama i dokumentaciji, radi obavljanja svojih poslova. Osnovni cilj organizacionog dela za internu reviziju jeste da na efikasan nain prui pomo menadmentu preduzea u izvravanju zadatka.Rukovodilac interne revizije rukovodi internom revizijom u sektoru preduzea, zavisnom preduzeu ili u drugom organizacionom delu, izvrava program interne revizije u skladu sa standardima revizije i uputstvima za rad i uspostavlja saradnju sa nadlenim rukovodiocima u organizacionim delovima u kojim se vri revizija.Interni revizor ima sledee dunosti: Ispituje poslovanje preduzea u oblasti koju je po programu dobio i ocenjuje adekvatnost i efikasnost internih kontrola u toj oblasti Utvruje da li se u organizacionom delu u kom vri reviziju primenjuju propisani postupci koji se odnose na planiranje, raunovodstveno obuhvatanje, ouvanje sredstava preduzea i kontrolu rada i da li su ti postupci usklaeni sa poslovnom politikom preduzea i savremenim standardima organizacije poslovanja Planira i izvodi reviziju u skladu sa profesionalnim standardima Obrauje nalaze revizije i preporuke za otklanjanje uoenih slabosti Vri specijalne preglede na zahtev rukovodstva Daje instrukcije mlaim revizorima.Na organizaciju i efikasnost nadzora utiu veliina preduzea. Komplikovanije je usavriti internu kontrolu u malom preduzeu nego u velikom, iz jednostavnog razloga to, na primer, u malom preduzeu na sedam zaposlenih nije mogue urediti zadovoljavajue razgranienje ovlaenja. Pored navedenog ima to veze i sa trokovima.Zakljuak koji se moze izvesti iz navedenog jeste da se struktura internog nadzora mora adaptirati individualnim potrebama svakog preduzea ponaosob.Interni nadzor, ili jo preciznije interna kontrola, ima primarni cilj da preventivno deluje na suzbijanju prevara, koje se definiu kao namerno pogrene interpretacije injenica sa ciljem obmanjivanja i dovoenja u zabludu tree osobe. U sluaju kada raunovodstveni nadzor otkrije nepravilnosti tretira ih kao namerne greke unesene u raunovodstvene evidencije, poslovne knjige i finansijske izvetaje u prevarantske svrhe. Nepravilnosti se mogu definisati u dve grupe i to: prevare koje su uinili zaposleni, i prevare koje je uinio menadment. Smanjenje rizika od prevare, falsifikata i drugih neasnih radnji zaposlenih u dobroj meri bi usledilo, dakle, raspodelom ovlaenja nad transakcijama.Terminom vezivanje vernosti oznaava se osiguranje ovog neobinog rizika, odnosno to je vrsta ugovora kojim se osiguravajua firma obavezuje da isplati poslodavca stete nastale prevarom od zaposlenih osoba vezanih vernou.U iskazivanju profitabilnosti preduzea u obzir treba da se uzmu svi trokovi, naime menadment i upravni odbor su odgovorni za kontrolisanje ukupnih trokova, a samo uz stalni nadzor je mogue adekvatno upravljanje trokovima.S ciljem poboljanja profitabilnosti, menadment preduzea svojom odlukom moe ispitati modalitet smanjenja resursa za proizvodnju nekog proizvoda ili resurse uiniti produktivnijim ili ih nabaviti po niim trokovima. Prisutna je alternativa da menadment podigne cene onih proizvoda koji koriste velike unose resursa i na taj nain stimuliu proizvodnju sa jeftinijim unosom.ZAKLJUAKInterni nadzor, ili jo preciznije interna kontrola, ima primarni cilj da preventivno deluje na suzbijanju prevara, koje se definiu kao namerno pogrene interpretacije injenica sa ciljem obmanjivanja i dovoenja u zabludu tree osobe.Kljuni zadatak internog nadzora jeste da kontrolie sve delove preduzea da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na poetku poslovnog perioda kao i da o tome podnose informaciju menadmentu privrednog drutva. Za pojaano interesovanje za uspostavljanje internog nadzora razlog vie su i prisustvo nelojalne konkurencije, poveane konkurencije i erozije poslovnog morala.Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji i ona se sastoji od svih mera i metoda koje se primenjuju u preduzeu u cilju obezbeenja njegovih sredstava od rasipanja, pronevera i neefikasnosti, unapreenja tanosti i pouzdanost knjigovodstvenih i operativnih podataka, pridravanje poslovne politike preduzea, i ocene poslovne efikasnosti.LITERATURA1. Andri, M., Krsmanovi, B., Jaki, D., Revizija teorije i prakse, Beograd 2002.2. Milojevi, D., Revizija finansijskih izvetaja, Beograd 2006.3. Krasulja, D. i Ivanievi, M., Poslovne finansije, Ekonomsi fakultet, Beograd 2000.4. Ruth, E.G., Analiziranje finansijskih izvetaja, American Bankers Association, Washington 2003.5. Rankovi, J.M, Upravljanje finansijama preduzea, Ekonomski fakultet, Beograd 1999.