mr. sc. Radoslav Dodig

PRIMJENA I UGRADNJA PLOČASTOGA VAPNENCA U HERCEGOVINI

L J U B U Š K I, 23.10.2014.

2Uvod: Ljubuški, kulturno-povijesne sastavnice

Ljubuški kraj s obiljem vode, bogatstvom flore i faune, zacijelo je bio nastanjen u pretpovijesno doba, o čemu svjedoče kameni, koštani i metalni nalazi, koji se čuvaju u Muzeju Franjevačkoga samostana Humac, najstarijemu muzeju u BiH, utemeljenom 1884. Prvi poznati stanovnici bili su Iliri, u početku Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. Od njih su ostale brojne grobne kamene gomile i utvrđene gradine (posebice smjerom Klobuk - Vitina - Radišići - Ljubuški - M. Vrata - Studenci) po padinama i vrhuncima brda.

Modra gomila, Zvirići

Rimljani su u 3. st. pr. Kr. zaratili s Ilirima i konačno ih pokorili početkom I. stoljeća. Ljubuški je u upravnom smislu potpao pod Naronitanski konvent (okrug), čiji je glavni grad bila Narona, danas Vid pored Metkovića. O šest stoljeća rimskoga vladanja svjedoče brojni materijalni ostaci. Znamo poimence za dva naselja. Prvo je bila putna postaja Bigeste, koja je ležala na vojnoj cesti Salona (Solin) – Narona (Vid), oko čijega smještaja postoji dvojba među arheolozima. Jedni je smještaju u Humac, s drugi u Radišiće, nedaleko od Ljubuškoga. Drugo naselje Pagus Scunasticus, u predjelu Mostarskih Vrata i Pregrađa, podigli su isluženi vojnici – veterani, u doba cara Tiberija. Na Humcu, u blizini Franjevačkoga samostana, na lokalitetu Gračine, otkopani su ostaci rimskoga vojnoga kompleksa, koji se obično naziva Bigeste. U jednome dijelu objekta nalazilo se kupalište sa saunom, koje se zagrijavalo podzemnim sustavom za grijanje (hypocausis). Kako se vojni tabor nalazi desetak metara iznad toka rijeke Trebižat, vjerojatno su praktični Rimljani vodu dizali na veću razinu putem tornja za podizanje vode (turris ad aquam tollendam). U objektu su pronađeni brojni ostaci keramike, vrčeva, svjetiljaka, vaza, novčića, nakita, prstenja, fibula, stakla, alata i oružja. Čini se da je riječ o pratećem objektu uz vojni logor (canabae). Po brojnim nadgrobnim natpisima znamo da su u Ljubuškom boravili dijelovi rimskih legija: Legio VII, Legio IV. Flavia Felix, Legio VIII. Augusta, te pomoćne vojne postrojbe, kohorte: Cohors I. Belgarum, Cohors I. Lucensium, Cohors III. Alpinorum i druge. U Ljubuškom su zasigurno egzistirala brojna poljoprivredna imanja, villae rusticae, kao i ranokršćanske crkve, bazilike, od kojih prednjače one u Vojnićima, Vitini, Proboju i C. Grmu.

3

Rimski vojni tabor na Gračinama, Humac, 1-3. st.

Nakon dolaska slavenskih i hrvatskih plemena u VII. stoljeću ljubuški kraj vjerojatno ulazi u sastav hrvatske županije Rastoke, koju u 10. st. spominje bizantski povjesničar car Konstantin Porfirogenet. Iz tog doba zanimljivi su nalazi karolinškoga oružja, mačeva i ostruga, te Ljubuške ploče, kamena spomenika s cvjetnim pleternim ukrasom, tipičnim za starohrvatsko ranoromaničko razdoblje 9. – 11. st. (danas u Muzeju Humac). Ipak, najpoznatiji je spomenik Humačka ploča, natpis na starohrvatskoj ćirilici s primjesama dvaju glagoljska slova (također u Muzeju Humac). Govori o gradnji crkve Sv. Mihovila, koju podiže izvjesni Kresimir i njegova žena Pravica (?). Natpis, koji je teško u cijelosti odgonetnuti, na suvremenu hrvatskom jeziku glasi: U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANĐELA MIHOVILA A ZIDAO JU JE KRESIMIR SIN SRETKOV (?) ŽUPI RASTOCI (?) I NJEGOVA ŽENA PRAVICA (?).

4 Bilizi (stećci)

Po brojnosti značajni su srednjovjekovni spomenici stećci, kojih je na 45 lokaliteta evidentirano oko 600 primjeraka (Studenci, Klobuk, Zvirići, Bijača, Hardomilje, Grab, Veljaci i dr.). U 14. – 15. st. podignuta je na vrhu Buturovice tvrđava, koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega. Osim hercega Stjepana Vukčića Kosače i njegovih sinova, ističu se u 15. st. velikaši Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići. Krajem 14. st. spominje se i selo Veljaci, koje je bosanski kralj Dabiša darovao svojoj kćerci Stani. U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa. Zna se da je imao podgrađe i crkvu, vjerojatno na predjelu Crkvina oko današnje crkve Sv. Kate u središtu grada, gdje je pronađena kamena nadgrobna ploča.

Bilig Pržine, Zvirići

Stari grad Ljubuški

Ljubuški je pao u osmanske ruke vjerojatno 1472., ubrzo nakon pada Počitelja. Osmanlije su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i blizu tvrđave podigli džamiju, čiji je graditelj 1558. bio konvertit Nesuh-aga Vučjaković. Ljubuški, koji je u osmansko doba imao status kale (tvrđave), pripadao je Imotskom kadiluku do 1718., a nakon toga sam postaje sjedištem kadije. U to doba često ga napadaju hajduci iz Primorja i Dalmatinske zagore. Znamenit čovjek iz 18. st. svakako je fra Lovro Šitović, pisac hrvatske gramatike i pismarice, inače podrijetlom musliman (Alendar) iz Ljubuškoga. U 19. st., za Ali-age Rizvanbegovića, u Veljačkom polju uzgaja se riža i sade se masline. Nakon austro-ugarskoga zaposjednuća Bosne i Hercegovine 1878. Ljubuški doživljava značajan gospodarski i kulturni razvoj. Udareni su temelji vinarstvu i duhanarstvu, izvršena je melioracija Ljubuškoga polja, sagrađene su ceste, mostovi, ustrojio se katastar, grade se upravne zgrade, crkve i samostan. Osnovana je Matica hrvatska Ljubuški, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, otvaraju se čitaonice, seljačke zadruge, osnivaju se pjevačka društva i grade pučke škole. Prvi svjetski rat nije donio dobra Ljubuškome, već glad, neimaštinu i bolesti.

5

Pločasti vapnenac

Zemljopisno gledano, cijela Hercegovina smještena je u pojasu dinarskoga krša, koji se proteže od Slovenije do Crne Gore i ruba Albanije. Njegov reljef ima posebne karakteristike, među kojima prevladavaju stijene različitih razdoblja i sastava. U geološkoj eri jure i krede dolazi do potpuna formiranja vapnenaca i dolomita, čije formacije danas pretežu na površini i utrobi zemlje. Kamen je kroz stoljeća na prostoru Dinarida bio građevni materijal, bilo da je riječ o tvrđavama (gradinama), stambenim objektima ili grobovima ispod gomila. Pločasti vapnenac (škriljevac), koji se nalazi uslojen na krškim područjima na više lokaliteta u Hercegovini, odavno je služio kao materijal za gradnju bunja, zidova, oblaganje zidova, popločavanje podova i pokrivanje krovova.

Među najstarije primjere upotrebe pločastoga vapnenca pripadaju prapovijesni grobovi ispod kamenih gomila na području Zvirovića, koji su istraženi neposredno prije gradnje autoceste. Okvirno se mogu datirati u razdoblje srednjega brončanog doba (1500 god. pr. Kr.). Grobna konstrukcija bila je sastavljena od obložnica pločastoga vapnenca, prosječne debljine 5-7 cm. Nalazište je bilo na brdu Senjarica u Zvirovićima, gdje se i danas crpe ploče iz plićih kopova i prodaju. To je primjer najstarijega kontinuiteta (oko tri i pol tisuće godina) upotrebe pločastoga vapnenca s jednoga nalazišta.

6

Crnopod: Prapovijesni zid s uporabom pločastoga vapnenca

U antičko doba (1-6. st.) kada Hercegovinu zauzimaju Rimljani i osnivaju provinciju Dalmaciju sa središtem u Saloni (Solin kod Splita), kamen je čest kao građevni materijal, što vidimo po ostacima logora, poljoprivrednih imanja, bazilika, cesta i mostova. Ipak, pločasti vapnenac manje se koristi nego u prapovijesti. Rimljani u gradnji velikih i luksuznih objekata koriste crijep za krov, čak i crijep za gradnju, što je vidljivo na Mogorjelu kod Čapljine. Vrhovi vanjskih zidova bili su uglavnom modelirani pločastim vapnencima.

Mogorjelo, antički kastel i villa rustica, 3-4. st.

7

U srednjem vijeku nemamo puno podataka o korištenju pločastoga vapnenca, jer je vrlo malo očuvanih objekata, posebno kada su u pitanju krovovi. Ipak, realno je pretpostaviti da su na dinarskom području krovovi kružnih, četvrtastih i poligonalnih kula bili pokriveni pločastim vapnencem. Još rjeđe je dokumentirana primjena pločastoga vapnenca u zidovima i za izradbu dvorišta, pločnika i podova. U osmansko doba pločasti vapnenac znatno se više koristi jer crijep se nije proizvodio. To se odnosi na mnoge objekte – kule, crkve, džamije, mektebe, medrese i druge.

Tanke su kamene ploče od davnih vremena, ponajprije u mediteranskom području, korištene za pokrivanje krovova rustikalnih objekata. Krovovi pokriveni tankim vapnenačkim kamenim pločama, cijepanim duž prirodnih diskontinuiteta (slojnih ploha), predstavljaju autohtonu oblikovnu značajku hercegovačke arhitekture. Ponegdje se krov od pločastoga vapnenca koristio prigodom gradnje malih crkvi. Ti krovovi odlikuju se preciznom izvedbom kod koje su se kamene ploče slagale s dvostrukim preklopom.

Lalića kula, 18. st., Mostarska Vrata

Pločasti vapnenac korišten je djelomice i u gradnji zidova, za konzervaciju zidova na gornjoj plohi u obliku dvoslivna krova ili nagibne konstrukcije, za gradnju podova, najčešće pred javnim zgradama, gdjekad za komunikacije u naselju. Kaldrma (grčki kalós – lijep + drómos – cesta, drum) se sastojala od ulomaka kamenja i pločastoga vapnenca, a služila je za kamene podnice, pločnike i ceste.

8

Kaldrma, ulica u počitelju

Primjer loše izvedene obloge zida

Primjeri završna oblaganja zidova s pločastim vapnencem, gdje je došlo do urušavanja zbog slabe izvedbe. U današnjoj izgradnji kamenih objekata pokrivenih pločastim vapnencem ima i loših i dobrih primjera. Počinju se obnavljati krovovi starih mlinica, popločavaju se trgovi, šetnice i pristupni prostori pločastim vapnencem.

9

Ugradnju pločastoga vapnenca u kombinaciji s kamenim kvaderima susrećemo i na zidovima bunara, cisterni i grobljanskih kapela.

Stari bunar Boljuni, Stolac

Brkića kuća, Klobuk, 1978.

11Školski park, Ljubuški

U Ljubuškom je 1959. renoviran park, danas Školski park, tik uz ul. Zrinsko-Frankopansku. Tom prigodom u si. dijelu parka sagrađena je kosturnica poginulima u II. Svjetskom ratu. Iznad nje podignut je "Spomenik oslobođenja", rad ak. kipara Marijana Kockovića (1923-1991), koji je oštećen u predratnom vihoru 1991.

Školski park, Ljubuški, listopad 2014.

Kaldrma u Školskom parku, Ljubuški

Oko kosturnice izgrađena je šetnica od kamena vapnenca. Nije se rabio pločasti vapnenac u čistom obliku već je vapnenac obrađivan, kako bi se dobile šire ploče, s rubnjacima i obrađenom gornjom površinom. radi se o jednoj vrsti kaldrme. Bilo bi prikladnije i estetski dojmljivije da je upotrijebljen pločasti vapnenac. U svakom slučaju taj dio Školskoga parka u Ljubuškom trebat će u dogledno vrijeme temeljitu rekonstrukciju i adaptaciju, gdje se pločasti vapnenac može idealno uklopiti.