plovidbE KVARNERIĆ

napisao Braslav Karlićsnimio Mladen Šćerbe

OD PLOVIDBE I MORA, PREKO DALJINA I DUBINA,PA SVE DO MASLINA, DOBRE SPIZE I OPUŠTENEATMOSFERE, NA PROSTRANSTVIMA KVARNERIĆALJEPOTE JADRANA U PUNOM SU JEKU; MNOGE STEZASIGURNO VEĆ VIDJELI ILI ČULI ZA NJIH, AČAROLIJU ONIH NEŠTO SKRIVENIJIH TEK ĆETEOTKRITI ZALASKOM U PITORESKNE UVALE I STAZI-CE SVIH OTOKA KOJI GA SAČINJAVAJU

Upitate li nautičara zašto plovi,jedan od najčešćih odgovorabit će da je to radi osjećajaslobode. Na moru ne postoje

autoceste ni magistralni putovi i kad siza kormilom barke, sve ti je dostupnopa samo o vlastitoj odluci ovisi na kojućeš stranu svijeta okrenuti i kakvu rutuodabrati. I bilo bi to tako kad ne bipostojale navike, uobičajeni plovniputovi i povođenje za većinom, čeganajčešće nismo ni svjesni. Događa setako da postoje luke i uvale u kojima segužvaju stotine brodica i jahti, ali ima ionih koje i u to doba, čak i za najvećihljetnih gužvi, znaju sačuvati svoj mir.Više je takvih primjera na istočnoj obaliJadrana – dok u luci Malog Lošinja iuvalama njegove jugozapadne obale svevrvi od jedrilica i motornih jahti, one sdruge strane otoka znatno su spokojnije.

ĐirKvarnerićem

85more | lipanj • srpanj 2014.

Senja ili kojeg drugog mjesta podVelebitom. Ali glavni je jadranski nauti-čarski plovidbeni put onaj što iz sjeverno-jadranskih talijanskih, slovenskih i istar-skih marina vodi jugu od rta Kamenjakuz zapadnu obalu Lošinja dalje premaSedmovraću, dotičući tek u Iloviku i SilbiKvarnerić. Isti put odabiru i oni malo -brojniji južnjaci što vole vidjeti sjeverni Ja -dran. tako Kvarnerić ostaje manje napučeni za pune sezone plovidbe pa je i u tomenjegova draž. Onima što plove sa sjeveraput juga nekoliko je mogućnosti uplovlja-vanja u ove vode. Prva je ruta koja od rtaKamenjaka vodi uz istočnu obalu Istre pakroz Mala vrata u Riječki zaljev, gdje semogućnost veza nudi u marinama Ičića iOpatije i dalje prema otočiću Plavniku,kod kojeg se ulazi u Kvarnerić. Druga jeruta uplovljavanja slična, ali zaobilaziRiječki zaljev i ide uz zapadnu obalu Cresaput Osora i kroz prokop između dvaju oto-ka vodi u Lošinjski kanal i dalje uKvarnerić. treća i četvrta ruta vode uobiča-jenim putem uz zapadnu obalu Lošinja a uKvarnerić ulaze kroz prolaz Prevlaka ili pro-lazom između Lošinja i Ilovika. Dolazi li ses juga, u Kvarnerić se uplovljava širokimkanalima između Paga, Oliba, Silbe iIlovika (Maunskim, Pohlipskim i Olipskim

kanalom i Kvarneričkim vratima). tu su joši Paški, Rapski i Grgurov kanal te Senjskavrata kojima se u ovaj akvatorij uplovljavaiz Velebitskog kanala.

SVAKO uPLOVLJAVANJeIMA SVOJu DRAžSjećam se, kad god smo u Kvarnerićuplovljavali iz opatijskog kraja, napuštalismo ga obično nakon jutarnje kave. Akobi puhala u to doba dana regularna tra-montana, podigli bismo spinaker i poslijenekoliko sati navigacije, dok se sunce nedigne visoko, već bismo bili kodGlavotoka na otoku Krku. Sjeverno odnas ostali bi zaljev Omišalj, koji ravnopra-

vno dijele industrijski terminali što suzauzeli njegovu jugozapadnu obalu tevezovi i lijepe omišaljske kuće što se nasjeveroistočnoj obali spuštaju do mora.Nekoliko je još mjestašca na zapadnojobali Krka. Njivice, turističko mjesto smalom lučicom i dobrim restoranima, paMalinska, koju sve češće posjećuju nauti-čari i u kojoj je sagrađena i opremljenamanja lučica, te naposljetku Porat iVantačić, nekada ribarska sela koja sveviše postaju gradići. Od Glavotoka, gdje smo doplovili, poči-nje najljepši i za plovidbu najugodniji dioKrka. tu smo u Srednjim vratima, gdje senižu uvale oivičene gustom šumom ukojima se može sidriti na osami, a pone-gdje i pronaći mjesto za vez. Nasuprotnaobala Cresa sušta je suprotnost. Ovdje jeona gola, s tek pokojim žalom, ali tu jeBeli, čudesno mjesto ponad lučice dokojeg se vrijedi popeti. Pristao sam neko-liko puta i na samom rtu Glavotok podsamostanom i crkvom svete Marije i ušaou vrijednu samostansku knjižnicu, aliuglavnom bismo plovili do Vele i MaleJane, torkula ili Sv. Fuske i tamo tražilimjesto za svoj brod. Iz sljedeće uvale −Valbiske, gotovo bez prekida plove trajek-ti prema Meragu na Cresu. Naokolo su

PLOVILI SMO KVARNERIĆEM,UVIJEK PRONALAZEĆI KAKVUNOVU UVALU U KOJOJ ĆEMOUSIDRITI, ZANIMLJIVO MJESTAŠCE KOJE VRIJEDIVIDJETI, GOSTIONICU UKOJOJ JE DOBRA SPIZA,VINARA KOD KOJEG ĆEMOPROBATI NAJBOLJU BERBU...

84 more | lipanj • srpanj 2014.

KRK

CRES

LOŠINJ

RAB

PunatKrk

Krušćica

PLAVNIK

PAG

SILBAOLIB

15 km

Kolorat

Pogana

Veli Lošinj

Ilovik

Tovarnele

Rab

Supetarska draga

Stara Baška

Slično je i u Bračkom ili Neretvanskomkanalu, u kojima se mnogo manje ploviuz sjeverne nego li južne obale Brača iPelješca ili uz istočnu obalu Istre, gdjećemo, za razliku od zapadne, naići naznatno manje brodova. Jedna od privilegija koje smo imali poslje-dnjih dvadeset godina ispisujući iz mjese-ca u mjesec stranice More magazina jestda smo tragajući za temama i zanimljivo-stima s Jadrana oplovili doslovno sve nje-gove kutke. I uvjerili se da u svakome odnjih, pa i onima koje su nautičarimagotovo skriveni, uvijek postoji poneštovrijedno uplovljavanja i vraćanja. A jedan je od prostora u koji se volimovraćati Kvarnerić, akvatorij omeđen oba-lama Cresa, Krka, Raba, Paga, Oliba,Silbe, Ilovika i Lošinja, a kojem posveću-jemo glavnu plovidbenu reportažu našegbroja za lipanj i srpanj, kad se već uvelike

plovi i kad sezona ide polako, ali sigurnosvojem vrhuncu. Plovili smo njime mno-go puta, isplovili ga uzduž i poprijeko,uvijek iznova pronalazeći kakvu novuuvalu u kojoj ćemo usidriti, zanimljivomjestašce koje vrijedi vidjeti, gostionicu ukojoj je dobra spiza i zanimljiv gazda,vinara kod kojeg ćemo probati najboljuberbu... Ovoga puta posada je bila tročla-na: Mladen, Marin i ja te brod Bavaria34, mjesto isplovljavanja Punat, a raspo-loživo vrijeme tjedan dana.

SVI PutOVI VODe u KVARNeRIćPosve bi krivo bilo kazati da se prostoromKvarnerića ne plovi. On je logičan plo-vidbeni put nautičarima koji svoje brodo-ve drže u marinama Riječkog zaljeva,Krka, Punta, Suteperske drage, Raba ilionima koji žele put vanjskog niza sjever-nojadranskih otoka iz Crikvenice, Selca,

Kvarnerić je prostrano područje izme-đu otoka Plavnika i Krka na sjeveru,otoka Prvića, Sv. Grgura, Raba i Pagana istoku, otoka Škrda, Oliba, Silbe iPremude na jugu te otoka Ilovika,Lošinja i Cresa na zapadu. Iako je područje Kvarnerića zaštićenood izravnog udara bure otočnim nizomKrk−Rab−Pag, ipak se osjeća njezin jakutjecaj, osobito u blizini Senjskih vrata,pa u Rapskom i Paškom kanalu.Vanjski niz otoka Cres−Lošinj štite topodručje od vjetrova s morske pučine.Treba upozoriti da u Kvarneriću jugo ibura mogu biti orkanske jačine, uglav-nom u razdoblju od kasne jeseni pa doranog proljeća. Ljeti se i na tom podru-čju, kao i na cijelom Jadranu, javlja udnevnoj cirkulaciji slab, rijetko umjerenmaestral, a noću burin. U pravilu, kadse formira genovska ciklona, jugo naJadranu započinje na Kvarneriću i znakje da će se za dan ili dva proširiti nacijeli Jadran. Na Kvarneriću jugo možepuhati olujnom jačinom stvarajući valo-vito more. Može puhati 2−3 dana, pa iviše od tjedan dana. Predznak su juganad otočkim bilima izdužene oblačnepruge grudastih bijelih oblaka (u smirajdana tamnosivih), čiji vrhovi „pupaju“kao kakve kule ili „kašteli“. Ti su oblaci,Ac cas (altokumulus kastelanus), poka-

zatelj dotoka tople zračne struje i sko-rog juga (SE). Zakloništa su od jugauvala Kolorat na otoku Cresu, lukaIlovik i uvala Sv. Grgur na istoimenimotocima. Na Rabu su dobra zakloništaSupetarska draga, Kamporska draga,Krištofor i Sv. Mara, a na otoku Paguuvala Šimuni.Bura se najčešće javlja ujesen i u zim-skom razdoblju, na mahove doseže ibrzine od 140 km/h. Jača je na„poprečnim“ vratima kao u Senjskimvratima ili u Rapskom i Paškom kana-lu, gdje može biti i orkanske jačine (iviše od 160 km/h). Predznak je bureoblačni sloj (brv, kapa) na vrhovimaVelebita, a bura će brzo nakon togzapuhati, i to najjače što može. Burastvara kratke valove, ali i podiže mor-sku pjenu (fumarela) smanjujući vidlji-vost. Zaklonište su pred burom zapa-dne obale Krka i Raba. Posebno je upo-zorenje za istočnu obalu Cresa, potpu-no izloženu buri koja na mahove pušeolujnom jačinom.Zbog većeg utjecaja mora nego uRiječkom zaljevu ili Velebitskom kana-lu, vrijednosti temperature zraka ovdjesu zimi više nego na obližnjoj kontine-ntalnoj obali. Ljeti je, zbog blagotvor-nog osvježavajućeg utjecaja mora,situacija obrnuta.

plovidbE KVARNERIĆ

l Zalazak suncanad Trstenikom;ukrcaj izletnikana rivi u Puntu;čaša žlahtine ilunjska skuta

MeteoroloŠKe priliKe

86 more | lipanj • srpanj 2014. 87more | lipanj • srpanj 2014.

plovidbE KVARNERIĆ

a da se ne upute i do tamo. Ponajvišeradi beskrajno šarmantnog starog gradićašto se stisnuo navrh omanje stijene nadVinodol skim kanalom, nasuprot Selcimai Novom, koji neodoljivo podsjeća naistarske gradove na vrhuncima brda i nje-gova urbaniteta. Otišli smo do tamo i mi na večeru kodNade i degustaciju i kupnju vina kodKatunara. Potrajala su nam ta druženjamalo duže nego što smo planirali pa je iisplovljavanje kasnilo. Nismo se zbog togapreviše uzbuđivali, čekalo nas je dvanaestakmilja plovidbe do Raba, koju smo maloprodužili ploveći uz južnu obalu Krka.tu se, na krajnjem jugu otoka podno StareBaške, nalaze najljepše krčke plaže. Bijelažala uvučena u golu obalu slikovita su ilijepa za kupanje. Do mnogih od njihmoguće je doći samo brodom pa će nauti-čari biti u svom prirodnom okruženju.Većina uvala otvorena je maestralu, kojiovdje nije osobito jak pa se na sidru običnomože ostati čitavog dana. Jedino je naseljena ovome dijelu otoka Stara Baška, negda-šnje pastirsko selo. Razvučeno ponad kra-snih plaža malo pruža nautičaru. Jedina jemogućnost veza u lučici koju štiti rtKlobučac. uz naselje je velik kamp, a zbognjegovih gostiju rade konoba, nekolikorestorana i pizzeria.Iz Stare Baške plovimo put Raba. Istočnood našeg kursa ostaju tri otoka: Prvić, Sv.Grgur i Goli. Između Krka i PrvićaSenjska su vrata, jedno od mitskih mjestabure na cijeloj istočnoj obali Jadrana.Druga dva otočića poznata su po kaza-

brojna mala žala do kojih se stiže samomorem pa bismo za bonace znali usidritipred nekom plažicom i imati ju samo zasebe sve dok ne zapuše popodnevni mae-stral. Onda bismo digli jedra i uplovili uKvarnerić.Drugi je najčešći način uplovljavanja onajkad se nađete na sidrištu Ilovika, u nekojod uvala Silbe ili njezinoj istočnoj luci.Obično smo tamo doplovljivali s juga,proveli bismo noć na sidru ili vezu u dru-štvu brojnih nautičara pa se onda izjutrazaputili put jugoistočne obale Cresa ibrojnih tamošnjih uvala.

PuNAt – PRAVI SVIJet u MALOMOvoga puta s isplovljavanjem nismo žurilikako to obično biva. Odlučili smo čitavdan ostati na vezu u marini, prespavati isusresti prijatelje u Krku te skočiti doVrbnika.Punat je već pedeset godina nezaobilaznonautičko odredište i svakako je idealan zavez onima koji tu doplove. u gradiću naistočnoj obali potpuno zaštićene, plitkePuntarske drage nalazi se najstarija i jednaod najboljih hrvatskih marina. Odličnoorganizirana, s bogatom ponudom i vlasti-tim brodogradilištem, baza je mnogih nau-tičara koji odatle kreću put juga, ali izanimljiva tranzitna marina za one koji želeupoznati Krk pa sa sigurnosti veza obilazitiotok. u marini je više od 850 komotnihmjesta za brodice i jahte i nekoliko stotinamjesta na kopnu. uz to, upravo su u zavr-šnoj fazi radovi na njezinom proširenju pase mjesta u njoj nađe i u srcu sezone. Kakosu tu pretežno vezani vlasnički brodovi,

glavno joj je obilježje pravi jahtaški ugo-đaj. Nema u njoj onih tipičnih čartera-ških gužvi petkom i subotom, kad je naj-bolje biti što dalje od užurbanih čarterašai njihovih gostiju. u Puntu za sve imavremena i prostora. Marina je odličnoopremljena, s dobrim restoranom, kafići-ma, velikim dućanom te vlastitim hote-lom, a o servisu i brodogradilištu uz nju,u kojima se mogu dobiti sve vrste usluga,ne treba trošiti riječi.

I Punat se posljednjih godina preobrazio uuredno, lijepo uređeno i ugodno mjesto.Rivu zauzima velik broj ribarica, izletničkihbrodova i brodica, brodova koji roniocevoze do Čutina ili kakve druge zanimljivepodmorske lokacije. ugodno je tu prošeta-ti, zaviriti u dobro opskrbljenu ribarnicu,sjesti pred neki od kafića. tu je i otočić Košljun usred Puntarske dra-ge, koji se obavezno mora posjetiti. Na nje-mu su benediktinci još u XII. stoljećuosnovali samostan. Na otočić mogu pristatisamo brodice barkarijola iz Punta pa se dotamo ne može vlastitom brodicom. Jednom kad se nađete u Puntu, isplati seodvojiti koji dan i krenuti u obilazak unu-trašnjosti otoka. Do obližnjih Baške iliKrka možete i otploviti, ali do Dobrinja usrcu otoka morate naći prijevoz. Otplovitimožete i do Vrbnika na sjevernoj straniotoka, ali bolje ga je posjetiti kopnenimputem. Rijetki su oni koji uplove u Punat,

JEDNOM KAD SE NAđETEU PUNTU, ISPLATI SEODVOJITI KOJI DAN IKRENUTI U OBILAZAKUNUTRAŠNJOSTI OTOKA

Nekoliko minuta plovidbe potrebno jepuntarskom barkarijolu da s rive doplovido otočića usred drage i akošta u portićukošljunskom, a onima koji su s njim dautonu u svijet „mira i dobra” i da ih obuh-vati ozračje spokoja i simbola u kojemprotok vremena mjere tamošnji fratri.Samostan male braće i čitav otočić mje-sto je bremenito kulturom, poviješću iduhovnošću. I onoga tko je tu stigao tek urazgledavanje nagne kontemplaciji pa kadu šetnji susretne kojeg od fratara što jeovdje došao duh svoj vježbati, osjećaju sepomalo subraćom. Tkogod će u samo-stansku crkvu Navještenja BlaženeDjevice ući odslušati svetu misu, a drugitek u razgledavanje oltara, velike oltarneslike Francesca Ughetta iz 1654. godine,oltarnoga poliptiha i Dulčićevog Križnogputa. Ili obići počivalište Katarine

Frankopan, Mlečanke po majci, dvaputudavane za mletačke plemiće.Iz crkve do frankopanske kapele sv.Bernardina, gdje je već tridesetak godinaizložen stalni postav sakralne zbirke, kra-tak je put. U njoj je košljunski kasnogoti-čki Imago Pietatis značajan i po tome štose ta ikonografska tema u umjetnosti nerabi prije XV. stoljeća pa je to jedan odnjezinih ranijih prikaza. Zastati je i pred raspelom iz XVI. stoljeća,prozvanim Sveti Jerusolim, s pomičnimrukama Krista.Košljunska knjižnica čuva oko stotinuinkunabula, knjiga koje su tiskane u „dje-tinjstvu” tiskarstva, a najstarija je iz 1471.godine. U njoj je Suplementum iz 1477.godine: tadašnja opća enciklopedija,tumač pojmova nanizanih abecednimnizom na latinskome jeziku. Plijeni napo-se svježina boja inicijala, minijatura, ex

librisa − oslikani prije 526 godina svježi su iskladni. Danas samostanska knjižnica imaoko 30.000 svezaka na raznim jezicima,razne tematike i sadržaja. Svjetski je rari-tet među njima Ptolomejev atlas iz 1511.godine − jedan od triju sačuvanih primjera-ka toga izdanja uopće. U arhivu samostanačuva se šezdesetak pergamena.U atriju su didaktičke zbirke: zoološka,fitološka, malakološka − preostale poslijezatvaranja Bonaventurianuma, gimnazijekoja je tijekom tridesetak godina u prije-lazu s XIX. u XX. stoljeće djelovala naKošljunu kao prva srednja škola na hrvat-skome jeziku u tadašnjoj pokrajini Istri skvarnerskim otocima. U atriju se međuepigrafikom izdvaja izložak par excellence− Bašćanska ploča, odljev u prirodnojveličini: prvi, najstariji integralni zapisnarodnoga hrvatskoga jezika.

U blizini portića etnografski je muzej,spomenik kulture od 1968. godine.Prostorom dominira stara izvorna barkalada/ladva izdubena u komadu drvadopremljena iz jedne štale u krčkomeselu Zidarići. Oko nje su postavljenimodeli samoukoga majstora JosipaFranolića iz Punta: kapić, guc, gajeta,trget, bracera, bragoc, pelig, trabakul.Cijela krčka flota. Sljedeća prostorijaetnografske zbirke nudi postav izvornebodulske kuhinje, unikatnu staru zbirkumuških i ženskih nošnji tkanih od vune ilipravljenih od kože, zbirku nakita. Tu jeFragmentum chorali latini cum neumati-bus, notni materijal iz XI. stoljeća, pa zbirka leptira, numizmatski izlošci... Košljun je zaštićen rezervat šumskevegetacije. Vela i Mala šuma pokrivajugotovo dvije trećine Košljuna. Dominirajucrnika i crni jasen.

u Klaustar franjevačkog samostana na Košljunu, mjesto tišine i spokoja

u Vrbnik, prijestolnica žlahtine, izgledom podsjeća na istarska mjestašca

u Puntarska draga i društvo koje u Marini Punat išćekuje isplovljavanjeu Plaže Stare Baške najljepše su na otoku

KoŠljUn

88 more | lipanj • srpanj 2014. 89more | lipanj • srpanj 2014.

tu uz koju prolazimo. Od rta Kalifrontado prolaza između poluotoka Frkanj iotoka Dolina što štite zaljev Sv. eufemijai rapsku luku niz je od sedam većih inekoliko manjih uvala, a sve su odredasvakome tko krstari jako primamljive. toje sigurno najljepši dio otoka. Ljeti supune brodica iz Raba čije posade tu dola-ze na kupanje. Većina ih se predvečer vra-ti u Rab pa oni koji ostanu na sidrumogu na miru provesti noć. Cijeli tajširoki rapski poluotok prekriven jegustom šumom. Najbolje je zaklonište uprvoj, Sv. Mari, u kojoj su na obali u sti-jenama isklesane bitve. Prvih šest, sve doGožinke, nenaseljeno je, dok su u onimabliže Fumiji vikendice i hoteli. u uvaliVeli žal je lukobran s pontonom. Gotovo

sve završavaju pješčanim plažama ili žali-ma od sitnog šljunka. tako stižemo do ulaza u zaljev Sveteeufemije i rapsku luku. Otvara nam senadaleko poznata vizura četiriju zvonika ibedema pod njima, koji kao da izviru izmora. Mnogo smo puta vezali u ACI-jevoj marini u Rabu, na rivi ili pak sidriliu zaljevu pod zvonicima. Gdje god dasmo pristali, opčinjavala nas je ljepota sta-roga grada. Njegov urbanitet, šetnjaSrednjom, Gornjom i Donjom ulicom teonim poprečnima, pa rivom ili lungoma-rem što gleda na zaljev svete eufemije...Nezaboravni su obilasci crkvi, penjanje nazvonike, posjet bogatoj riznici katedrale.Rijetko smo propuštali priliku poći i dosamostana sv. eufemije u dnu dubokog

zaljeva zbog njegova iznimna položaja,vrijednih oltarnih poliptiha, bogate knjiž-nice i samostanske zbirke. tu je boravio ifra Ambroz testen, začudan samouk sli-kar iznimne ekspresije, tek potkraj životaprepoznat u hrvatskom modernom slikar-stvu pa je ovdje ostavio mnoga svoja dje-la. Rab je u sezoni živ gradić, s nekolikodobrih restorana, a zateknete li se tamopotkraj srpnja, kad grad slavi, kročit ćetena veliku pozornicu pučkog spektakla nakojoj mnoštvo Rabljana i njihovih prijate-lja iz San Marina u slikovitim kostimimaprikazuje stara umijeća i zanate.trodnevna fjera završava Rapskim vite-škim igrama.Dok nam je tako Rab ostajao za krmom,sve smo bliži bili Lunu i tovarnelama tetamošnjim maslinicima. Rijetko je toodredište nautičarima, ali vrijedi truda.

tOVARNeLe – MASLINARSKI RAJ Izdužen i uzak poput ispružena prsta, sje-verozapadni dio Paga završava rtom Lun,istoimenim selom na njegovu hrptu ilučicom tovarnele na samom kraju otoka.Nema u njoj bogzna kakva mjesta za vez– rivica na koju se znadu vezati ribarice ilivanjska strana lukobrana što štiti malimandrač dostatne su tek za nekoliko bro-dica ili jahti, a slične su prilike i u maloviše od tri milje udaljenoj Jakišnici, kojaje alternativni porat želite li pristati na

matima u kojima su robijali najprije poli-tički, a potom „obični” kažnjenici. Na Sv.Grguru bio je ženski, a na Golome muškizatvor, a uvjeti života zatvorenika bili susurovi. Premda je od njihova zatvaranjaprošlo skoro trideset godina, mnogo jeonih koji doplove na stare zatvorske pri-stane u uvalama tetina i Vela draga paobilaze negdašnje kaznionice, zapuštene isame po sebi tužne.

RAB – JADRANSKA LJePOtAu PuNOM SJAJuPonavljanje takva iskustva nije nas ovogputa zanimalo pa biramo sidrenje na sje-vernoj obali Loparskog poluotoka, preduvalom Dubac. Čitav sjeverni dio Rabaizgledom je najsličniji obalama sjevernihmora, njime je posve ovladao niz pješča-nih plaža. Na obali dine što ih stvara

bura, a u moru sprudovi i pličine. Za lju-bitelje kupanja na pijesku taj je dio Rabaraj pa su tako i nazvali veliku pješčanuplažu pod hotelskim naseljem SanMarino u uvali Crnika s istočne stranepoluotoka, ali tu smo već izvan vodaKvarnerića. Koliko god privlačan, taj dioRaba nije mjesto gdje se na sidru provodinoć. tu nema pravog zaklona, a bura uvi-jek može zapuhati pa valja potražiti sigu-ran vez u ACI-jevoj marini u SupetarskojDragi. Do nje uzimamo kurs prema rtuSorinj, a istočno od nas ostaje uvalaLopar te istoimeno mjesto iz kojeg plovitrajekt prema Krku. Oplovivši rt Sorinj, ulazimo u dubokzaljev koji razvedeni poluotok dijeli u dvi-je uvale, Supetarsku i Kamporsku dragu.to je okoliš posve različit od većine uvalana koje ćemo naići na jadranskim otoci-

ma. u krajevima tih zaljeva svugdje je pli-tko, ima čak i bara, a završavaju prostra-nim i djelomično obrađenim poljima.Velik dio obale sazdan je od lapora crven-kaste nijanse. Valovi i vjetar u njemu suizdubli najrazličitije oblike.Najimpresivniji su oni na samoj puntiKaštelina, pred kojom je otočić Maman,a iza njega su, već u Supetarskoj dragi, jošdva manja. uz obale je plitko, svugdjeima poneka hrid ili pličina pa valja plovitiuz velik oprez. u Supetarskoj dragi velikaje i dobro zaštićena ACI-jeva marina, ukojoj nalazimo siguran vez. Marina pripa-da onima u kojoj su vez pronašli nautičarikoji vole mir malog, nekada ribarskog, adanas sve više turističkog mjesta. u njojnema velike gužve, a do obližnjih pješča-nih plaža može se i gumenjakom. umarini je dobar restoran, ali mi ovogaputa na večeru odlazimo u Kampor urestoran istog imena kao i naš magazin –More. Naravno, nije glavni razlog to većribarska obitelj tariba koja ga vodi i spre-ma izvrsnu i frišku ribu što ju sami love.Sjesti na njihovu terasu odakle puca jošjedan krasan pogled na Kvarnerić pravi jeužitak prije odlaska na počinak.ujutro isplovljavamo do najzapadnijerapske punte Kalifronta pa uz jugozapa-dnu obalu istoimenog poluotoka plovimoka Pagu. Na Rabu se nećemo više zau-stavljati, ali to nas ne smeta opisati ljepo-

OD RTA KALIFRONTADO PROLAZA IZMEđUPOLUOTOKA FRKANJ I OTOKADOLINA NIZ JE OD SEDAMVEĆIH I NEKOLIKO MANJIHUVALA, A SVE SU ODREDASVAKOME TKO KRSTARIJAKO PRIMAMLJIVE

u Sidrišta uz Loparski poluotok različita su od većine jadranskih, pejzaž nalikuje atlantskoj obali u Četiri rapska zvonika, riva i gatovi marine

u ACI-jeva marina u Supetarskoj dragi

plovidbE KVARNERIĆ

l Pogled naotok Čiće predSupetarskom iKamporskomdragom

90 more | lipanj • srpanj 2014. 91more | lipanj • srpanj 2014.

ovome dijelu otoka. Ali ako ste se, poputnas, uspjeli vezati u tovarnelama, bit ćetebogato nagrađeni za taj trud. uz moreovdje stalno živi tek pedesetak stanovni-ka, a ugođaj je upravo onakav kakav se iočekuje na samom kraju otoka. uvalaživne tek kad u nju uplovi kakav broddočekati grupu biciklista koji dopedalira-ju ovdje iz Novalje, ukrcaju se i produžedalje. Rijetko će tko od njih sjesti predRužmarin, kafić koji drži BernardoKocijan, ili jedan od čak triju mjesnihlokala, gostionicu Jadran koju drži NadoBaričević, Bernardovu pizzeriju Haluga ilibistro tovarnele Šime Makaruna. tu svra-te oni koji ovdje malo duže borave ili sevežu u lučici. Naš je Mladen ovdje čestgost i sa svima je njima prijatelj.uostalom, od Raba u kojem je vezan nje-gov elan tek je nešto više od četiri milje.Zato smo se u tovarnelama osjećali kaodoma. Zasjeli smo u hladovinuRužmarina pa s domaćinom počeliraspredati o životu ovdje, portu, ribarimai maslinicima. Makar žive ponajviše odturizma, ribare, još uvijek drže po dvade-setak ovaca, a stoljetne masline važnije suod svega. Kad krene priča o njima i ulju,nema joj kraja. Mi smo ju po tko zna kojiput odslušali na najboljem mjestu za to,obilazeći ih sa želimirom Badurinom,vlasnikom male uljare i frontmenomtamošnje zadruge. Nepresušna je temarazgovora i gradnja lukobrana koja bi pre-

porodila porat, zaštitila ga i omogućilavez za dvadesetak brodica nautičara. Borese za njega već godinama, ministarstvo ilučka uprava obećavaju pomoć, ali teškose tu stvari pomiču. A bez lukobranateško je ići naprijed pogotovo jer minija-turnu rivu i čitavu uvalu znadu okupiratiplivaričari i iskrcavati ulov. Ovoga putanije ih bilo pa nije bilo prilike ni kupitiribu, ali zato smo našli nešto drugo –izvrstan kaduljin med i netom pripravlje-nu skutu kod gospođe elvire. Cijena je,

kao i u svakom drugom malom portu,prava sitnica. Opskrbljeni za sutrašnjidoručak otputili smo se sa želimirommeđu masline i proveli tamo čitavo posli-jepodne. Vratili smo se ispunjeni i dubo-ko svjesni razlike među nama i onim mla-đahnim svijetom što kad plovi bira nekedruge porte, poput devet milja udaljeneNovalje, još jedne luke Kvarnerića, ukojoj vlada posve različit ugođaj i koja jeposljednjih desetak godina postala ljetova-lište onih željnih partijanja i cjelonoćnezabave. Iako se ona odvija ponajviše naplaži Zrće, na drugoj obali otoka, i uNovalji se osjeća ta pomalo razuzdanaatmosfera, pa računajte s tim ako ste seusidrili u širokoj, zapadu i neveramaotvorenoj uvali ili ste se uspjeli vezati napristan na rivi.Kako nas, dakle, put nije vodio kaNovalji, u kasno poslijepodne pozdravilismo prijatelje i zaplovili prema VelomLošinju. usput smo uživali u zalasku sun-ca, fotografirali ostatke samostana natrsteniku i taman s mrakom uplovili smou tamošnju luku.

VeLI LOŠINJ – ČAROLIJAMIRNOG MJeStAto je porat u koji se rjeđe zalazi.Nekadašnje glavno otočko naselje odavnoje prepustilo primat, uključujući i onajpomorski, Malom Lošinju u dubokuzaljevu na zapadnoj obali otoka. Ali kako

to obično biva, nešto izgubiš, a nešto idobiješ. Veli je Lošinj na taj način saču-vao mir tako različit od ljetne užurbanostiMaloga. A ljepotu je oduvijek imao, ona-ko stisnut u zaljevu koji su okruživalekapetanske kuće i vile vlasnika lošinjskihjedrenjaka u društvu s rezidencijomnadvojvode Karla Habsburškog usred pra-vog malog botaničkog vrta. Nema uVelom Lošinju previše mjesta za vez jer sumandrač u dnu luke popunile domaćebarke vezane u četiri reda, a nešto mjestazauzmu i izletnički brodovi te pokoja

ribarica. Ipak, mjesta se nađe na rivi podlijepom baroknom crkvom sv. Antunaopata pustinjaka, a nema li ga, pustit ćeVas da se vežete bokom na neki od većihbrodova u luci kako smo to mi za našeguplovljavanja ovdje učinili.Kad se jedanput vežete, u Velom Lošinjutreba uživati u onome što nudi. Nama jebilo kasno za šetnju. Da smo stigli ranije,

odšetali bismo naokolo punte, rivom uzluku pa uzbrdo do Velog Sela, gdje se ipočelo razvijati naselje pa se postupnospuštati prema moru. Zavirili bismousput u vrtove kapetanskih i rezidencijal-nih zdanja što su, kako to obično biva sasvijetom koji plovi svim morima, pravibotanički vrtovi puni egzotičnog raslinja.Mrak nas je spriječio u tome pa smo uči-

lUnjsKi Maslinici

Poluotok Lun sinonim je za lunjske masli-nike, čiji korijeni i doslovno sežu tisuću ipet stotina, a po nekima i pune dvije tisućegodina u prošlost. Na samonikle maslineveć u ta doba cijepljena je oblica i taj jenačin njihove obnove i širenja zadržan dodanas. Među osamdeset tisuća lunjskihmaslina tisućljetnih je oko tisuću i pet sto-tina. Nigdje na Mediteranu nije ih toliki brojna okupu. To čudo je ljudsko djelo.Tamošnji stanovnici sačuvali su ih od uni-štavanja, sječe i požara, a maslina je zaopstanak na surovu, kamenitom, moruokrenutom, burom šibanom tlu bila sposo-

bna i sama. A onda je na scenu ponovnostupio čovjek. Brinuo je o njoj, obrezivao ju,dovodio ovce da ju gnoje, osvajao nove pro-store nasada gradeći kilometre i kilometrevisokih suhozida s ozubom na vrhu da ihne bi preskakale, uređivao pojilišta i ogra-đivao „vrtiće” s bajamima i smokvamameđu njima, stizao u vrijeme kad dozrije zaberbu uz mnogo opasnosti na visokim lje-stvama do posljednje njezine grane i doonih stabala na strminama nad morem dokojih biste mislili da ih jedino alpinistimogu doseći. A nagrada je bilo i jest čuve-no lunjsko maslinovo ulje, poznato još urimsko doba kao Oleo Libernicum, kojemnadaleko nije bilo ravna.

Nije stoga čudnošto su u na Pagu,u Tovarnelama iLunu pokrenulivelik projekt nji-hove zaštite, kojije prepoznala ipodržalaEuropska unija.Njihovim novcemsagrađen je pre-zentacijski centaru Tovarnelama,mjesto koje semora posjetiti kadtu uplovite, uređe-ni su putovi krozmaslinike, ozna-

čeni predjeli i pojedine masline te lokalitetipoput pojilišta ili najstarijih maslina,nabavljeni su elektromobili kojima se ide urazgled, uređena recepcija, osiguranamogućnost stručnog vodstva pri obilasku,okrepa... No od svega toga bilo bi malo vaj-de kad među ljudima ne bi bilo volje i lju-bavi da ih njeguju, zadrže ekološku proiz-vodnju te i dalje drže ovce koje slobodnopasu među maslinama, grade i obnavljajusuhozide, brinu i o onim maslinama kojesu odseljeni vlasnici zanemarili. Zato suosnovali zadrugu, a njezin frontmen Želi-mir Badurina čovjek je kojeg morate upoz-nati kad ovdje doplovite. On će Vas povestiu maslinike i ispričati tu lijepu i dirljivulunjsku priču. Za njega je svaka maslinapoput ljudskog bića, osjeća ju, znade njiho-vu povijest, komu pripada, je li ikad bilabolesna, što joj je potrebno da joj bude jošbolje. Ljut je kad vidi da tkogod ne poštujeprošlost pa radi probijanja puta srušisuhozid koji se mogao i zaobići. Znade dasu maslinici lunjska sadašnjost i buduć-nost, da im valja priređivati koncerte imaziti ih. Imaju on i zadrugari mnogo pla-nova o kojima će satima pričati jednakokao i o profesorima i studentima s agrono-mije s kojima se druže i koji ih dolazeistraživati. A kad sve lijepo vidite, kupitelitar ulja (nagodinu će u Tovarnelama ikušaonica) pa sjednite u na jednu od tera-sa nad morem, naručite ribu i uživajte ulunjskom sutonu.

u Marin uplovljava u Veli Lošinj

u Porat u Tovarnelama najbliži je tisućljetnim lunjskim maslinicima

plovidbE KVARNERIĆ

u Kod gospođe Elvire kupili smo med i skutu

u Želimir Badurina u prezentacijskom centru

92 more | lipanj • srpanj 2014. 93more | lipanj • srpanj 2014.

nili samo đir uz rivu, preskočili sjedenjepred nekim od kafića uz more te odlučiliutažiti glad u jednoj od triju gostionica uzmore. Makar je najbolja Bora Bar, MarcaSassa u susjednoj Rovenskoj, dobro sejede i ovdje. Odlučili smo se za Ribarskukolibu na kraju rive, sjeli tik uz more ivezane barke te posve dobro pojeli.Spavali smo kao bebice, u tišini, bezbuke, automobila što stalno prolaze ilidovikivanja veselih turista. Probudili smo se taman u doba kad su prvedvije ribarice vezale na rivu prekoputa nas iulov iskrcale u peškariju na obali. Kako suiskrcali dvadesetak škafetina ribe, a proda-vačica je s ribarima ćakulala na obali,zaključili smo da nema žurbe i da prijeodlaska u kupovinu imamo vremena zakavicu. Od nekoliko kafića odabrali smo,po običaju, onaj gdje smo procijenili da sje-di uglavnom domaći svijet, ali kako novineovdje stižu tek poslije devet sati, sjedenje senije odužilo. Za čas smo bili pred ribarni-com. ulov nije bio ni dobar niti loš –škampi, dva šampijera, ponešto pišmolja ilijepi veliki oslići. Odabrali smo tri, za sva-koga po jedan, i htjeli fotografirati proda-vačicu i ribu, ali žestoko se pobunila obja-šnjavajući nam kako ju stalno slikaju nekistranci koji za pišmolje tvrde da je to ribakoja se zbog veličine ne smije loviti pa to

objavljuju na internetu. Nismo ju baš uvje-rili objašnjavajući joj da znamo što jepišmolj i koja mu je veličina pa smo sepozdravili i pošli do crkve htjevši zaviriti irazgledati njezinu unutrašnjost, koju krasinekoliko vrijednih slika talijanskih majsto-ra, ali vrata su joj bila zaključana. Zato su bila otvorena vrata naše dugogo-dišnje znanice Nene Nosalj Peršić i njezi-ne galerijice ultramarin Art, do koje valjakalom koja se strmo penje ponad luke. O Neni, što u krasne male umjetničkioblikovane brodice snažnom imaginaci-jom pretvara naplavljeno drvo s lošinjskihplaža, pisali smo još prije više od desetakgodina, kad je tek otkrila to svoje nagnu-će. u međuvremenu se svidjela mnogima,

njezine brodice tračak su morskog ozračjai optimizma u našim kontinentalnim pro-storima, a dobila je i brojne sljedbenikekojima je uzor za izradu vlastitih kreacija,ponekad i prekopiranih, za ne kazati neštodrugo. Proćakulao sam ugodno s njom,razgledao galerijicu i radionicu, oduševiose više od stotinu godina starim stolarskimstolom za kakvim sam se dok sam bio dije-te znao igrati pa se polako pozdravio i oti-šao naći Mladena koji je za to vrijeme tra-žio još kakav velološinjski motiv. Marin nas je čekao na brodu i učas smose zaputili prema Iloviku.

ILOVIK – MALeN, ALI BOGAtOtOKPremda je mal otok, Ilovik nije bez povi-jesti. Najstarije poznato ime otoka spomi-nje se 1071., i to kao Neumae Insulae.Poslije se spominje kao Sanctus Petrus deNimbis; hrvatski naziv Sveti Petar ostao jeza obližnji manji otok, a veći, današnjiIlovik, neko vrijeme nosio je nazivtovarnjak. Najviši je vrh Did (92 m).Današnje naselje nastalo je prije dvjestoti-njak godina. u Iloviku stalno živi stoti-njak stanovnika. Pretežno se bave vino-gradarstvom i povrtlarstvom, a otok jeprekriven gustim sredozemnim raslinjem ineuobičajenim mnoštvom cvjetnica.u Nena Nosalj Peršić u svom ateljeu

Ilovik je posljednjih trideset godinapostao važno nautičko odredište.Nerijetko, što na vezu uz obalu, što naosamdesetak usidrenih bova u prolazu,bude i više od stotinu brodova. Prije dvijegodine nadogradili su i gat, na koji s jednestrane pristaje pruga, a s druge vežu nauti-čari. tomu su se podredili i stanovnici pasu u mjestašcu čak četiri restorana, slasti-čarnica, dva dućana… Mi smo se ovogaputa odlučili vezati na bovu. Gumenjakomsmo se otputili u đir po mjestu, zavirili ucrkvu sv. Petra i pošli na ručak.A ručali smo u restoranu Prijatelj, kao iobično. Simpatična gospođa elza, vlasni-ca, ponudila nam je riblju juhu, a za gla-vno smo jelo odabrali lignje na žaru uzcrno vino. Sve je bilo friško, ukusno,dobro i s pažnjom pripremljeno, a elzaraspoložena za ćakulu baš kako treba, nipremalo ni previše.Nakon ručka isplovili smo prema desetmilja udaljenoj punti Križa, gdje smoodlučili provesti noć. Na moru nije bilogužve, a nama je bilo žao što nemamovremena poći još i do Silbe i Oliba, dvajuprelijepih otoka za koje nas veže mnogouspomena. teško je reći koji je privlačniji.Silba sa svojim naseljem posred otoka,kojem biljeg daju kuće kapetanskih obite-lji s kraja XIX. stoljeća s velikim ograđe-nim vrtovima što danas služe uglavnomza ladanje, a na slavna pomorska vremenapodsjeća tek toreta na najvišoj točki oto-ka. tu se skrila i kuća naše velike kipariceMarije ujević s vrtom skulptura. Ili pakOlib, samo tri milje istočnije, gdje nasčeka blaženi mir osame tek malo narušenizgradnjom velikog pristaništa prije neko-

liko godina. I šetnja među naširoko raštr-kanim olipskim kućama s velikim vrtovi-ma pa ćakula s kakvim povratnikom, jed-nim od brojnih, američkih umirovljenika,nekada iseljenih otočana koji su se odluči-li vratiti kući. A onda odlazak do gostio-nice uz pristanište ili do gustirne na glav-

nom trgu gdje muški svijet ubija vrijemekartanjem i razgovorom.

PuNtA KRIžA – MILIJuN RAZLOGA ZA POSJetIsprva smo odlučili poći u duboku idobro zaštićenu luku Jadrišnica pa vezatina mulu u Pogani, ali na moru su odlukeza to da se mijenjaju. I, naravno, odmahje pala diskusija kamo sve možemo poći.Na ruti su nam bili Nerezine i Osor uLošinjskom kanalu. Nerezine su namzanimljive zbog marine i brodogradilištau kojem se upravo gradi velik drvenijedrenjak, a Osor zbog svoje povijesti štose osjeti na svakom koraku, zbog bedema,prevlake, katedrale i ugođaja koji se u nje-mu širi. Da je bilo doba Osorskih glazbe-nih večeri, zaplovili bismo sigurno puttamo, ali ovako su presudili veliki svježi

VELI JE LJEPOTU ODUVIJEKIMAO, STISNUT U LUCI KOJUOKRUžUJU KAPETANSKEKUĆE I VILE VLASNIKALOŠINJSKIH JEDRENJAKA UDRUŠTVU S REZIDENCIJOMNADVOJVODE KARLAHABSBURŠKOG

u Ilovik je jedno od najpoznatijih jadranskih sidrišta u Gospođa Elza ugostila nas je na terasi Prijatelja

u Pogana u luci Jadrišnici

u Mandrač pun barki i barokna crkva u Velom Lošinju

plovidbE KVARNERIĆ

94 more | lipanj • srpanj 2014. 95more | lipanj • srpanj 2014.

nam ostaje nekoliko manjih uvala –Velika i Mala Javorna i toverašćica ličeonima na Punti Križa, a onda obalapostaje stjenovitija tek s pokojim žalom idvjema jedva spomena vrijednim uvalica-ma, Lupeškom i Galbokom.

IDILIČNO uZ CReSCilj nam je sedam milja udaljena uvala Melipod istoimenim rtom. Pred njom je otočiććutin često odredište ronilaca zbog krasnogpodmorja koje je proglašeno prvim pod-morskim parkom prirode u Hrvatskoj. Melii susjedna manja uvala Lučica jedan su odidiličnijih creskih prizora. Pješčana plaža,kristalno čisto more, nekoliko usidrenihbrodica, a u Lučici mali mandrač. Kako ublizini nema naselja osim zaseoka Plat,Srem i Verin, a do ustrina i Beleja je više odpet kilometara, ovdje nikad nema gužve. udoba kad navale talijani, znade tu biti dese-tak gumenjaka te manjih glisera i to je sve. Iz Melija nastavljamo ravno put sjevera uzuglavnom nenastanjenu obalu Cresa doKrušćice, uvale koja nalikuje onim najljep-šim dalmatinskima. Obala uz koju plovimoje stjenovita, izložena buri, ali među timstijenama kriju se desetci malih žala, ideal-nih za kupanje onima koji bi tu stigligumenjakom ili malom barkom, ali samoonda kad nema bure. Najviše ih je u širo-kom zaljevu Koromačna. u njemu je i luči-ca Zela, u kojoj barke vežu stanovniciBeleja, mjestašca dva kilometra ponadmora. Zastati bi se moglo i u uvalamaLukovac, Mali Bok, Mezulin i Banja, alisve su one neusporedive s Krušćicom. Dobro zaklonjena od svakog vjetra, osimjuga i donekle bure, Krušćica je uvala ukoju se dolazi radi kupanja, ali i za provestinoć. Okružena gustom šumom, s krasnimžalom i tirkiznim morem te praktičnonenastanjena (tek je jedna kućica skrivena

u gustišu južne obale), ljeti privlači mnogobrodica i jahti koje tu stižu iz obližnjihPuntarske drage i Krka. Mnogi od njihdođu samo na kupanje pa u uvali po noćiostanu tek neki. u srcu sezone mnogo bro-dica dolazi i u susjednu uvalu Poje te uzavjetrinu rta tarej, ne tako lijepu i zaštiće-nu, ali dovoljno veliku da u njoj uvijek imamjesta za još jednu barku.Mi smo našli dovoljno mjesta u Krušćicijer kad smo do tamo doplovili, u njoj jebilo tek nekoliko brodova. Još izdalekavidjeli smo da je jedna od njih Grand Soleil45 model s kraja milenija. Kad smo se pri-bližili, prepoznali smo Fiu, krstaš našeg pri-jatelja Ive Orlića kojim je oplovio svijet.Obradovali smo se susretu i zazvali Ivu. Alibrod je bio u čarteru, a gazda negdje nakopnu. Svejedno, bilo nam je drago vidjetibarem brod kojim smo na sidru ostali jedi-ni u uvali preko noći.

OPuŠteNO u PLAVNIKuI uVALI SV. JuRJAPosljednji dan plovidbe nismo se bašnamučili. Odlučili smo obići dvije uvale naPlavniku, otočiću što se zabio u Srednjavrata i zatvara Kvarnerić sa sjevera pa poćido uvale Sv. Juraj, ponad koje Robert žužićdrži svoj agroposjed na večeru, a onda senavečer vezati na rivu u Krku i vidjeti što

nam nudi otočka prijestolnica.Rečeno − učinjeno. Isplovili smo izKrušćice nakon kupanja pa nam nije bilodo sidrenja ni u Krušiji, niti u uvaliMužan na Plavniku, makar smo objezatekli bez gužve. u Krušiji su na maligat bile vezane dvije manje ribarice, a umandraču u dnu uvale jedan omanji gli-ser, dok je u Mužanu bio usidren tekjedan brod. Obje su pogodne za zastanaki kupanje, osobito Krušija, u kojoj segusta šuma crnike spušta sve do žala idaje ugodan hlad za ljetnih vrućina. Nastavivši plovidbu oko Plavnika, zaputilismo se do tjesnaca koji čini s MalimPlavnikom, gdje smo opet zatekli nekoli-ko barki na sidru. Odlično je to mjesto zakupanje, a iz tri, odnosno četiri miljeudaljenih Krka i Punta tu se uistinu lakoi brzo dođe. Još je bliže iz Krka do uvale Sv. Juraj,kamo smo se zaputili i bacili sidro.Nenaseljena, bolje reći jedva naseljenauvala (jer u njoj je krasna poljska kućakoju su kupili i obnavljaju je, uključujućii okolno gospodarstvo, neki Slovenci),najbolje je sidrište na ovom dijelu otoka.Nije čudo da smo i mi zatekli desetakbarki fino raspoređenih u njezina dva kra-ka. Ljeti se tu usidri i po pedesetak brodi-ca. učinili smo to i mi te gumenjakomotplovili na obalu pa uzeli put pod noge.uspinjali smo se otprilike kilometar i polkad smo onako zadihani i pomalo pra-šnjavi ugledali Dvore sv. Jurja. uzRoberta, gazdu, dočekao nas je iMladenov i naš prijatelj Antun žužić,

moli u frižideru koje smo tog jutra kupiliu Velom Lošinju te naša želja da noć pro-vedemo na sidru. Pa je konačna odlukabila sljedeća: oko rta Damjan put uvaleKolorat. Naravno, znatiželja nas je usputodvela i do Jadrišnice, duboke i dobrozaštićene luke na krajnjoj južnoj obaliCresa. Čitava je uvala popularno sidrište.Prošli smo uz velik kamp u Bokiniću inastavili do Pogane, jednog od naselja nanjezinoj istočnoj obali, pred kojom je nabovama bilo usidreno nekoliko barki.Vezovi na malom lukobranu bili su slo-bodni, ali posadama je očito odgovaraomir na bovama. Mir je, naravno, i u mje-stašcu odakle se može u šetnju do trikilometra udaljenog sela Punta Križa, ajedina je zabava u gostionici na rivi u

kojoj se obično nađe svježe ribe i mladecreske janjetine.Kako smo objed imali na brodu, okrenulismo se oko bova i produžili put Kolorata.to je najistočnija uvala velike i razvedeneLuke pod Sv. Križem, koja je čitava zadrža-la ugođaj koji je na Jadranu vladao prije

nekoliko desetljeća. taj dio Cresa nijenapučen. Nema u njemu naselja ni kuća uzmore osim uz uvalu ul, u kojoj barke držežitelji Punte Križa. Čitav je kraj obrastaocrnikom, šuma je prepuna divljači, osobitosrna i jelena, i često se na obali znade vidje-ti pokoja srna kad s lanetom dođe liznutimore. Kolorat i susjedna Majiška poznatasu i dobro zaštićena sidrišta od svakog vje-tra osim od bure, a prije nekoliko su godi-na uvale koncesionirane i usidrene su bove.to znači da vez moramo platiti, ali zapušeli, bit ćemo mnogo sigurniji. Ni u Koloratu nije bilo gužve. Vezali smose u društvu nekoliko jedrilica i posvetilivečeri. Mladen, naš brodski kuhar, odlučionam je prirediti pomalo engleski objed najadranski način. Velike je osliće isfiletirao,napravio smjesu, u nju ulio malo pive iispohao ih. Da bismo imali fish & chips,nedostajali su krumpirići i pivo, ali pohanioslići bili su izvrsni i uz žlahtinu koju smoponijeli iz Vrbika. Večera u kokpitu, pa naosami bila je najbolje što se može dogoditi ijedan od razloga zašto plovimo. Kolorat je idealno mjesto za opuštanje nasidru pa smo i mi tamo ostali čitavo slje-deće jutro iščekujući da se na obali pojavikoja srna, no to se nije dogodilo.Isplovivši, uputili smo se do ula u nadida ćemo zateći kakva ribara s ulovom, alitu smo zakasnili pa nam nije preostalodrugo nego lagano zaploviti uz obaluCresa. Zaobilazimo plić Matešić i slijeva

NENASTANJENA OBALACRESA UZ KOJU PLOVIMOSTJENOVITA JE I IZLOžENABURI, ALI MEđU STIJENAMAKRIJU SE DESETCI MALIHžALA IDEALNIH ZA KUPANJE

u Krušćica, jedno od ljepših creskih uvala na njegovoj istočnoj obali

u Uvala Krušija na Plavniku

u Robert Žužić pred Dvorima sv. Jurjai sidrište u istoimenoj uvali

plovidbE KVARNERIĆ

u U Kolovratu smo se vezali na bovi

96 more | lipanj • srpanj 2014. 97more | lipanj • srpanj 2014.

sagradili krčki knezovi Frankopani, jednaod važnih hrvatskih velikaških obitelji.Čak i gradska vijećnica sagrađena u XV.stoljeću ima izgled utvrde. Već je počelasezona pa smo pred katedralomuznesenja Marijina iz V. stoljeća te s njo-me spojenom crkvom sv. Kvirina iz XII.stoljeća zatekli grupe turista u obilasku.Vodiči su ih sigurno poveli i u vrijednu tedobro prezentiranu riznicu katedrale icrkve Gospe od zdravlja i sv. Frane. Staridio grada i riva mjesta su na kojima se uKrku sve događa, uključujući i glavnufeštu početkom kolovoza, kad se slavi Sv.Lovro, zaštitnik grada, i organizira krčki

sajam, koji grad zaodjene u renesansnoruho. Čitavo ljeto traju i Krčke večeri,koloplet koncerata, dramskih predstava,izložbi i drugih kulturnih događanja. A mi smo se opet vratili na rivu. Doba jemraka pa su pod pumpom bile vezane trivelike ribarice, čije su posade završavaleiskrcaj i pripremale brodove za odlazak namore sljedeće noći. živo je bilo i u bro-dogradilištu, u kojem još nije završilasezona proljetne pripreme brodova. I namalom istezalištu ribolovnog kluba usreddruge strane rive, one na kojoj su kafići irestorani, još se radi. Jedan je brod nanavozu, gazda ga uređuje, a društvo lokal-

nih ribolovaca sjedi pred izlogom s peha-rima osvojenim na tko zna kojim natjeca-njima u udičarenju, vjerojatno uvijekiznova raspredajući ribarske priče i plani-rajući nove ulove.Nismo propustili sjesti ni u Volsonis,kombinaciju noćnog bara, kafića i pizzeri-je koju izvan i unutar zidina na Veloj pja-ci drži David Stanić. Privlače tamo razli-čiti glazbeni događaji koji se u njemuodržavaju, ali ponajviše jedinstven prostoru zidinama i pod njima. Naime, prije pet-naestak godina Maria elena i GoranStanić su, čisteći podrum svoje kuće, nai-šli na rimske ostatke. Započeta su iskopa-vanja koja su trajala nekoliko godina ikoja su otkrila antičke i kasnoantičkebedeme grada, za čiju su gradnju upotri-jebljeni i ostatci Venerina hrama srušenogkad se trebalo obraniti od barbara tije-kom njihova prodora u europu.Megalitski temelji bedema daju naslutitida su prije Rimljana ovdje bili i Grci.Čitav istražen prostor dostupan je i ure-đen u neku vrstu muzeja lapidarija. I tako, s noge na nogu, iz kafića u kafić,učas je došlo vrijeme objeda. A u Krku se,kao i na čitavom otoku, dobro jede.tradicionalno su jelo šurlice, domaća tje-stenina s mesom i sirom i kuhaju ih svu-

vlasnik izletničkih brodova tajana. Onnas je nekoliko dana ranije upoznao sRobertom i nije htio propustiti prilikuprovjeriti kako će nam se ugođaj i spiza uDvorima svidjeti. trud nam je bio nagra-đen. Kamene kućice na osami, odakle sepruža pogled na čitav Kvarnerić, vatra ukaminu, nedirnuta priroda, konji, masli-ne, odlično jelo – od janjetine do ribe idivljači, sve začinjeno vlastitim maslino-vim uljem, začinima iz vrta, a gazda jepun energije pa organizira biciklističketure, vožnje džipom, ronjenje, paintball...Vrijedi ga upoznati. Inače, većina gostijudođe iz Krka. Od tamo valja doći najprijedo pet kilometara udaljenog sela Vrh paonda još skoro četiri kilometra makada-mom. Može se doći i pješice, ali valjapoznavati staze koje vode poprijeko ilibiciklima. uživali smo i družili se dok nije paodebeo mrak, a plivarice zasvijetlile podno

Plavnika. tko zna dokle bismo ostali danismo morali do Krka jer Antun je ispla-nirao da dođemo navrijeme za feštu narivi i degustaciju krčkih i slavonskih vina. tako smo se, s nekoliko čašica žlahtine usebi, zahvaljujući oprezu i jednom dru-gom Antonu – Maglici, sretno spustili dožala, ukrcali se na našu Bavariju pa nakon15-minutne plovidbe vezali pod krčku

rivu. Bilo je oko jedanaest sati, a fešta neda nije završila nego je bila u punomjeku. Slavonci su sa sobom doveli tambu-raše pa nam nije preostalo drugo negokupiti čašu za degustaciju, krenuti u obi-lazak štandova pa se pridružiti veselomdruštvu. Ostali smo tako sat, sat i pol, aonda nas je savladao umor. Srećom, brodje bio blizu pa smo uz tamburaše sDunava začas zaspali.

KRK – OtOK OBGRLJeN KuLtuROM I POVIJeŠćuČitavo prijepodne proveli smo u tom sta-rom glagoljaškom središtu, mjestu prebo-gate prošlosti što seže još u antičko doba.Naravno, i u njegovoj luci ima vezovanamijenjenih nautičarima. ukupno ih jetridesetak, pretežno na vanjskoj stranikosog gata na glavnoj gradskoj rivi, gdjese vežu veće jahte, te uz rivu na koju vežubrodice. Mjesta ima i na samom vrhulukobrana, ali uz njega je plitko pa biti tuna vezu mogu isključivo manje brodice.tridesetak bova usidreno je i u uvaliDražica, zaštićenoj manjim lukobranom.Ostali dio luke zauzimaju krčki brodari,barke mještana, vezovi brodogradilišta ibrojne ribarice što ovdje borave u dobaribolova. u dnu je luke benzinska crpkaza plovila pa se može kazati da je u Krkuitekako živo. Nakon što smo popili jutarnju kavu stončijem i ispratili ga u njegov svakodne-vni đir Kvarnerićem, posvetili smo seKrku. Obišli smo staru jezgru, prošetaliuskim ulicama, zavirili u crkve, popeli sena zidine kojima je bio posve opasan iobišli kaštel s četirima kulama koji su

TRADICIONALNO SU JELOŠURLICE, DOMAĆATJESTENINA S MESOM ISIROM I KUHAJU IHSVUGDJE, JEDNAKO KAOI OTOČKA JANJETINA ILIONA KOJA DOLAZI SASUSJEDNOG CRESA

Žlahtina je domorodna vinska sorta bijelog grožđa.Ime je dobila po staroslavenskoj riječi „plemenita”.Uzgaja se u krčkom i vinodolskom kraju, a najpoznatijije njezin teritorij Vrbničko polje, na kojem se uzgaja naviše od stotinu hektara. Zemljopisno podrijetlo vinakoje se od nje dobiva zaštićeno je. Riječ je o suhomvinu, slamnatožute do zlatnožute boje, diskretne, sor-tne arome, s bogatim cvjetnim notama primorskevegetacije, često jabučnog i mineralnog karaktera.Obično se ispija u prvoj godini nakon berbe, kad većiskazuje sve svoje značajke. Ima između 11 i 12 %alkohola, ugodno je uz objed za ljetnih vrućina, osobitoako su na trpezi bijela riba, ovčji sir ili jela od bijelogmesa. Posebno odabrane količine mogu se čuvati i zagodine što dolaze, uobičajeno u barriqueu. One supogodne i za sljubljivanje i sa snažnijim jelima.

u U Kući krčkog pršuta

u Vezovi za nautičare na kosom gatu uz krčku rivu

plovidbE KVARNERIĆ

žlahtina

u Turiste podjednako očarava krčka katedrala i kamenom popločene ulice izglačane stoljetnim hodom njegovih stanovnika

98 more | lipanj • srpanj 2014.

žlahtina (vinari)

Vrbnik je prijestolnica žlahtine i sve setamo vrti oko nje. U sa mom Vrbniku i narubu vrbničkog polja nekoliko je cijenje-nih vinarija.Više od stotinu manjih vrbničkih vino-gradara koji obrađuju 75 hektara vino-grada udružen je u PZ Vrbnik, čiji kori-jeni sežu u 1904. godinu, a najpoznatiji

im proizvod Zlatna vrbnička žlahtina.Uz nju proizvode i Zlatnu vrbničkužlahtinu Grand Cru, koja dijelomodležava u hrastovim bačvama, pje-nušce Valomet i Valomet morski,koji dozrijeva pod morem, crno vino

Namori od kultivara Brajdice, odkojeg dobivaju i rose i prošek.Vinarija se nalazi u samom vrb-ničkom portu, a podrum je ute-meljen davne 1930. godine.Svoju poljoprivrednu zadruguGospoja ima i obitelj Toljanić.Njihov je najvažniji proizvodŽlahtina Toljanić. Uz nju imaju imisno vino, polusuho desertnovino te Gospoju, crno vino dobi-veno iz više tradicionalnih oto-čkih sorti. Proizvode i rakije, a uVrbniku imaju restoran Gospoju,konobu Vrbnička žlahtina ikušaonicu vina. Nude vrbničku

janjetinu pod pekom, ribu, otočke speci-jalitete i degustacije uz domaći sir ipršut. Vinarija Katunar Antona i TonijaKatunara na samom rubu vrbničkogpolja nastavlja stoljetnu obiteljsku tradi-ciju. Katunari pripadaju većim vrbničkimproizvođačima, a vinogradi im se, osimu polju, nalaze kod Baške drage napoložaju Šupele. Osim žlahtine, uzgajaju

i druge sorte - Chardonnay, Syrah,Merlot, Grenache, Debejan, Sansigot,Kameninu i Plavac mali. Njihovi nasadiposljednje sorte najsjeverniji su naJadranu. Uz dvije vrste žlahtine, proiz-vode chardonnay, pjenušce Porin i Bisermora, Kurykitu Nigra i Kurykitu NigraRiserva, dva crna vina dobivena spaja-njem probranih crnih sorti i odležava-njem u bačvama slavonskog hrasta. Tuje i Plavac mali iz novih nasada, čijadruga berba upravo završava procesodležavanja. Uz modernu vinariju ipodrum, imaju restoran i kušaonicuvina.

Obitelj Juranić najprije je bila nadalekopoznata po Nadi, konobi res toranu kojise sigurno broji među najbolje što od tevrste užitaka postoje na ovoj strani Ja -drana. Nedavno luksuzno preuređena,zadržala je vrhunsku kuhinju u kojoj jeforte krčka janjetina, odlična riba poputgrdobine u umaku od žlahtine, rižoti iškampi, dok se u konobi režu krčki ipaški sir te pršut, a nazdravlja se žlahti-nom. Uz restoran je i prodavaonica nji-hovih proizvoda. U svojoj modernoj vina-riji, uz koju je i izvrsno uređena degu-stacijska sala, proizvode Žlahtinu Nada,Žlahtinu Nada Barrique, crna vinaBrajda i Brajda barrique, prošek, pjenu-šac Nada Brut i rakije. Vinogradar i vinar Ivan Katunar još jejedan od većih vrbničkih proizvođača. Usvojoj obiteljskoj kući ima podrum ikušaonicu vina. Uz žlahtinu, IvanKatunar puni i boce s drugim etiketama- chardonnay, sansigot, muškat i mer-lot. Većim i poznatijim vrbničkim vinarimapripadaju i Ivica Dobrinčić, koji vinoproizvodi pod etiketom Šipun, te PetarČubranić i sinovi, čija su vina poznatapod imenom Primorac. Većina vinaraorganizirana je u Udruzi Žlahtina.

gdje. Jednako kao i otočka janjetina iliona koja dolazi sa susjednog Cresa.Akvatorij Kvarnerića i Srednjih vratabogat je ribom i rijetko kvalitetnimškampima. Krk je i jedini jadranski otokna kojem se suše veće količine pršuta.Obično smo u Krku objedovali u kono-bama Nono ili tri maruna, ali sad smoskuterom koji nam je ostavio tonči odlu-čili poći do Kuće krčkog pršuta, koju jelani tamo otvorio Vjekoslav žužić.Njegova se obitelj već generacijama baviproizvodnjom pršuta, a on joj je daosasvim novu dimenziju. u Krku i naVrhu organizirao je vrhunsku proizvo-dnju pršuta, pancete, kobasica i drugihvrsta suhog mesa. Sve to možete vidjeti,probati i kupiti u Vrhu, a želite li, osimpršuta, ponudit će Vam i druga krčkajela. Mi smo pojeli šurlice i fritaju s pan-cetom, naravno nakon pršuta i uz čašužlahtine i učas je došlo vrijeme povratka.Valjalo se vratiti u Punat. Dok smo se ukrcali, doplovili do marine,posložili sve po brodu, pozdravili Marina,koji ostaje na Krku, Renatu i Iris u marini,sunce se već počelo spuštati. Valjalo jepožuriti do Valbiske, gdje je u sedam i kva-rat Mladen hvatao posljednji trajekt zaLopar. usput je pao dogovor za skori odla-zak put Brača. Mahnuo sam mu na poz-drav i krenuo put Zagreba. Naravno, putmi je umjesto sat i pol trajao dobra dvasata više. Nisam mogao odoljeti a da usputne svratim u Njivice do Dražena Lesice iRivice, restorana koji njegova obitelj vodipunih osamdeset godina. Subota je navečeri svi su stolovi na terasi zauzeti. Sjedamunutra, začas je na stolu nekoliko velikihtrilja od kamena i čaša bijeloga. ObećavamDraženu da ćemo doći na miru sjesti poje-sti i razgovarati te odlazim. Valja mi još uOmišalj, do Adriane Grimaldo i njezinesirane Arabesca, kupiti kolut odličnog koz-jeg sira pa put doma. Do sljedećeg puta.

plovidbE KVARNERIĆ

u Antun Katunar

u Kušaonica obitelji Juranić

u Rivica u Njivicama, restoran s najdužimtradicijom na Krku