1

Broj: 115/17 Podgorica, 26.06.2016. godine DK/DK

Na osnovu člana 41 Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore ("Službeni list

CG", br.42/11 i 32/14), Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, nakon završenog

postupka po pritužbi gospođe XXXXX, daje sljedeće:

MIŠLJENJE

I UVOD

U skladu sa odredbom člana 22 Zakona o zabrani diskriminacije, gospođa XXXXX, podnijela je

pritužbu koja se odnosi na Centar za socijalni rad u Baru zbog neprofesionalnog postupanja i

nepreduzimanja mjera i radnji iz svoje nadležnosti.

U pritužbi i pratećoj dokumentaciji u bitnom se navodi da je podnositeljka pritužbe bila u

braku sa YYYYYY sa kojim je živjela u Sutomoru i sa kojim ima dvoje malodobne djece QQQQ

(2007) i WWWW(2009). Bračnu zajednicu je napustila 17.06.2015. godine zbog nasilja koje je

vršeno pred djecom dana 12.06.2015.godine. Nakon napuštanja bila je smještena u skloništu

NVO SOS Telefoni za žrtve nasilja u porodici Nikšić. Oboje djece su kod bivšeg supruga boravili

u periodu od 03.08.2015. godine pa do 23.02.2016. godine i u tom periodu djecu je gledala u

prostorijama Centra na period od po sat vremena. Nakon tog perioda djeca su bila kod nje,

da bi bivši suprug dana 13.04.2016. godine uzeo sina iz prostorija Centra za socijalni rad Nikšić

i više ga nije vraćao, dok se kćerka neprestano nalazi kod njega od 11.06.2016. godine.

2

Ističe da Vam se više puta obraćala za pomoć i zbog preduzimanja potrebnih mjera i radnji iz

Vaše nadležnosti. Neki od razloga obraćanja su bili zbog promjena kako u ponašanju tako i u

izgledu pri čemu posebno naglašava pretjeranu sinovljevu gojaznost, farbanje kose u ranom

uzrastu, upotrebu alkohola a što je potkrijepljeno fotografijama i porukama neprimjerene

sadržine.

Iz obimne pisane dokumentacije dostavljene uz pritužbu vidi se da Centar jeste postupao, te

da predmet pritužbe nije nepostupanje već neadekvatno pružanje usluga od te institucije.

Uz pritužbu, podnositeljka pritužbe je dostavila: Listu praćenja kontakata i rad na slučaju

Cenra za socijalni rad Nikšić br. 0201-3687/2015; obraćanje Cenru za socijalni rad Nikšić br.

03-2710 od 25.09.2015. godine; obraćanje Cenru za socijalni rad Nikšić br. 03-20 od

11.01.2016. godine; akt Cenra za socijalni rad Nikšić br. 03-20 od 12.01.2016. godine;

obraćanje “SOS Telefoni za žene i djecu žrtve nasilja” Cenru za socijalni rad Nikšić od

27.10.2016. godine; kopiju zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru JU OŠ “Kekec”

Sutomore Uprave za inspekcijske poslove br. 0601/2016-11465/3 od 13.09.2016. godine

obraćanje “SOS Telefoni za žene i djecu žrtve nasilja” JU OŠ “Kekec” Sutomore od 16.08.2016.

godine; Hronologija slučaja na ime podnositeljke pritužbe za period od 16.12.2014. godine do

24.11.2015. godine; Mišljenje o povjeravanju djece Cenra za socijalni rad Bar br.0103-2174

od 20.08.2015. godine; Nalaz i mišljenje Cenra za socijalni rad Bar bez broja I datuma; akt

Cenra za socijalni rad Bar br. 0103-1115 od 04.03.2016. godine; obraćanje “SOS Telefoni za

žene i djecu žrtve nasilja” Savjetu za gađansku kontrolu rada policije od 18.11.2016. godine;

Zahtjev za posredovanje podnositeljke pritužbe Centru za socijalni rad Nikšić od 07.07.2016.

godine; Nalaz i mišljenje voditelja slučaja Cenra za socijalni rad Nikšić br. 03-44 od 13.01.2016.

godine; Akt Centra za socijalni rad Nikšić br. 03-899 od 12.04.2016. godine; Akt Centra za

socijalni rad Nikšić br. 03-2260 od 21.08.2015. godine; Akt Centra za socijalni rad Bar br.

0103-1115 od 04.03.2016. godine; Akt Centra za socijalni rad Bar br. 0103-903/1 od

02.03.2016. godine; Akt Centra za socijalni rad Nikšić br. 03-620/2 od 08.03.2016. godine;

fotografisanu komunikaciju između podnositeljke pritužbe I djece; pismeno obraćanje bivšeg

supruga podnositeljki pritužbe.

II ISPITNI POSTUPAK

Postupajući po ovoj pritužbi, a u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti,

Zaštitnik je u skladu sa odredbom člana 35 Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne

3

Gore, pokrenuo ispitni postupak i tražio izjašnjenje na navode pritužbe od Centra za socijlni

rad u Baru.

Ovaj organ u svom izjašnjenju navodi da su mjere i radnje bile intenzivne i uvijek usmjerene

ka normalizaciji u porodici XXXX misleći prvenstveno na ponovno uspostavljanje afektivne

veze djece sa majkom, i održanje tog kontakta. Svaki njihov razgovor sa djecom, uvijek i

isključivo vođen je u cilju odlazaka djece kod majke, a što je uvijek ponavljano djeci, kako

nasamo, tako i pred majkom, ali i licima iz SOS službe, koja sa njom na kontaktiranje sa

djecom dolaze kao povjerljiva lica. Naši napori urodili su plodom, kada su djeca, nakon

privremene mjere donešene nakon sedam mjeseci u Osnovnom sudu u Nikšiću, otišla kod

majke, tj. predata su majci u našim prostorijama. Kako su i ranije navodili, nakon povratka

djece kod oca u Sutomore, problemi su se dodatno usložili i produbili, jer su djeca nakon toga,

u potpunosti odbijala kontakt sa majkom, govoreći ružne riječi i upućujući joj neprestane

optužbe. Sa djecom je obavljeno više razgovora nasamo, ali ni u jednom slučaju se nije uspjelo

pomaći sa mjesta - jer su djeca bila izričita u optužbama na vrijeme provedeno sa majkom u

Nikšiću, kada im je bilo onemogućeno da kontaktiraju sa ocem. Kako su i u ranijem izvještaju

naveli, potpuno svjesni da su mal. djeca QQQQ i WWWW aktivni učesnici

roditeljskog/partnerskog konflikta, u potpunosti uvučeni u ovaj proces, te su samim tim su

postali i glavni nosioci istog, tako smo, nakon što su se djeca vratila u Sutomore kod oca

(nakon mjesec dana provedenih kod majke), kada je nastupilo potpuno otuđenje od majke i

odbijanje da sa njom kontaktiraju, kako Vama tako i svim institucijama sa kojima smo dolazili

u kontakt povodom ovog slučaja (Zaštitnik ljudskih prava, Osnovni sud Bar, SOS Nikšić,

Ministarstvo rada i socijalnog staranja), predlagali da se porodica XXXX pod hitno uputi na

terapijski tretman u Razvojno savjetovalište u okviru Kliničkog Centra Crne Gore i da se u rad

sa djecom uključe stručnjaci iz oblasti dječije psihologije. Ovakav sud iznijet je od strane

Zaštitnika koji je sprovodeći ispitni postupak stekao utisak da roditelji u konkretnom slučaju,

ne obazirući se na sugestije Centara za socijalni rad, namjerno sprečavaju održavanje

redovnih kontakata djece sa roditeljem sa kojim ne žive i ničim ne doprinose razrješenju

porodičnih nesuglasica, i očiglednog nasilja u ovoj porodici što ovu porodicu čini rizičnom za

djecu odnosno, ne obezbjeđuju im podobno okruženje za njihov dalji psihički i fizički razvoj“.

Takođe je konstatovano u preporuci da na osnovu izjašnjenja Centara, da su i stručna lica

Centra svjesna da roditelji koristeći konfliktne situacije u cilju ostvarivanja ličnih interesa

zanemaruju roditeljske dužnosti, instruišu djecu protiv drugog roditelja, manipulišu dječijim

emocijama i izlažu djecu nasilnom ponašanju“.

U prilogu su dostavljene sve radnje i aktivnosti Centra od 03.11.2016. godine. Vezano za

navode iz optužbi koje je uputila XXXXX, ističu da su nakon svake primjedbe upućene od

strane SOS Nikšić (većina komunikacije sa majkom se odvija preko ove organizacije), djeca

pozivana na razgovor, kako nasamo, tako i sa ocem, u pokušaju da se prevaziđu problemi u

komunikaciji sa majkom. Sto se tiče loših riječi koje upućuju majci, otac je uvije isticao da se

4

to vjerovatno dešava kad on nije prisutan, te da on stalno inicira da djeca zovu majku i ne

dozvoljava im da se loše ophode sa njom. Cinjenica je da su djeca, od kako su se vratila kod

oca u Sutomore, i pred nama počela majci da upućuju ružne riječi, plaze se i odbijaju da

razgovaraju sa njom. Ocu je skrenuta pažnja da sankcioniše takav vid ponašanja, sa čim se on

(verbalno) slagao. Kada je mal. QQQQ jednom došla kod nas na razgovor, primjetili smo da

joj je kosa znatno svjetlija, pa smo oca upitali za razlog, a on je istakao da je starija ćerka, koju

ima iz prvog braka, stavila kolor šampon za kosu, a da je QQQQ tražila da malo stave i njoj, te

je on to i uradio. Skrenuli smo mu pažnju da odmah ispere djetetu kosu, jer je to

neprimjereno njenim godinama. O navodima koji se odnose na pretjeranu gojaznost, ne

možemo da se izjasnimo u smislu da možemo da garantujemo ili potvrdimo da je došla usljed

neadekvatnog roditeljskog ponašanja, ali ističemo ono što predstavlja karakteristiku djece

koja prolaze kroz visokokonfliktan razvod svojih roditelja, a nalaze se na kalendarskom

uzrastu na kom su i mal. QQQQ i WWWW, a ona podrazumijeva da –“traumatična iskustva,

posebno ako se ponavljaju (česti konflikti u porodici) mogu da povećaju osjećanje

vulnerabilnosti kod djeteta i formiraju permanentno očekivanje da će stalno nešto loše da se

desi. Nametanje traumatskog sjećanja drži dijete stalno napetim, nervoznim i anksioznim

(Ijuljka se na stolici, muca, grize nokte, emocionalno je gladno, hiperaktivno). Problemi

ishrane su učestali (izbirljivo, premalo ili previše jede). Psihosomatski simptomi su vrlo prisutni

(bolovi razne vrste i lokacije, stomačne tegobe, vrtoglavice). Ponašanje se obično naglo

mijenja posle traumatskog iskustva. Dijete postaje ili ekstremno agresivno i zahtjevno

(glasna, gruba igra, odbojno, neposlušno, eksplozivno, riječnik pun psovki), ili se naglo povlači

i postaje pasivno (vrlo poslušno, mirno, nikad ne ispoljava osjećanja, gubi interesovanje za

igru, depresivno, nezainteresovano). Obje vrste reakcija i nagle pojave poremećaja ponašanja

izazivaju izmjene u odnosima sa vršnjacima i u porodici. Iako rjeđe nego predškolska djeca i

djeca ovog uzrasta sklona su da regradiraju na ranije oblike ponašanja (noćno mokrenje,

insistiranje da spavaju sa roditeljem koji je prisutan, dječiji stil govora i sl.)1 “ Vezano za

navode iz optužbe koju je uputila XXXXX, a tiču se upotrebe alkohola, ističemo da taj problem

nikada i nikome iz naše službe nije spomenut od strane majke (ili SOS-a).

Naglašavaju da je otuđenost mal.djece od majke dostigla zabrinjavajući stepen, zbog čega će

biti potrebno vrijeme i uključivanje adekvatnih stručnjaka, kako bi ta afektivna veza ponovo

dobila na značaju. Dodaju da već dugo apeluju na različite institucije da pomognu u rješavanju

ovog problema, kao i na roditelje kako bi promenili odnos prema djeci, jer je dečije ponašanje

direktna posledica njihovog-a ne našeg- neadekvatnog postupanja. U tom pravcu, smatraju

da oba roditelja imaju istu odgovornost, zbog čega smatraju da se preduzimanjem drastičnijih

mjera; kao što je lišavanje ili ograničenje roditeljskog prava-ocu, ovaj problem ne bi riješio

već proizveo dodatnu traumatizaciju djece, koja u ovom momentu uporno i opsesivno

1 N.Kapor Stanulović, Deca u krizi, Unicef 199 Beograd

5

odbijaju kontakt sa majkom. I sama majka je više puta, tokom proteklih izvršenja, isticala da

nema svrhe da djecu silom odvodi, a to je, pretpostavljamo i razlog zbog kojeg ona lično nije

na sudu započela ovaj postupak. Kako se majka žalila na naše (ne)postupanje na samim

izvršenjima, podsjećamo da je uloga Organa starateljstva na ovakvim događajima, isključivo

protektivne prirode u cilju sprečavanja dodatne traumatizacije djece. Postupak izvršenja je

potrebno razumjeti kao proces koji se sastoji iz tri osnovne faze: pripremna faza - prethodi

neposrednom činu izvršenja oduzimanja djeteta; neposredna faza - čin izvršenja, oduzimanje

djeteta; postfaza - postupak nakon izvršenja odnosno oduzimanja djeteta I predaji.

Napominju da su aktivni učesnici u svim fazama ovog procesa, posebno u prvoj fazi pripreme,

a da su za neposrednu fazu izvršenja zaduženi, kako sud, tako i ostali učesnici u procesu. U

svakoj ovoj fazi direktni učesnici u postupku izvršenja odluke mogu i moraju realizovati

aktivnosti koje će omogućiti da se rizici od prinudnog izvršenja po interese mal. djeteta i

druge učesnike u izvršenju svedu na najmanju moguću meri ili u potpunosti eliminišu.

Iz svega navedenog, i dalje ostaje nejasno kako Centar nije adekvatno postupao, obzirom na

sve mjere koje smo preduzeli i kontinuirano praćenje ove porodice u pokušaju da se saniraju

konflikti. Više je nego jasno da problem nisu stručni radnici (koji su bili predmet bezbroj

optužbi pred raznim institucijama), nego upravo roditelji i njihovo ponašanje. Po svim

međunarodnim i nacionalnim propisima, kao i po Porodičnom zakonu Crne Gore, načelo

zaštite najboljeg interesa djece je ono po čemu prvenstveno djeluju Centri za socijalni rad.

Poseban utisak ostavlja naziv optužbe koju je uputila XXXXX, a koju je okarakterisala kao

rodno zasnovano nasilje - što članove naše stručne službe (u kojoj su, slučajno, sve žene)

dovodi u poziciju da posumnjaju u njene stvarne motive kada su u pitanju optužbe protiv

našeg rada. Obzirom da je, vrlo često, pokretač rodno zasnovanog nasilja mizoginija - mržnja,

prezir ili predrasuda prema ženama i djevojčicama -, u neverici pokušavamo da povežemo šta

je XXXX, zapravo, htjela da kaže-da njene probleme neadekvatno rešavamo zato što je ona

žena, zato što smo i mi žene, ili zato što je zastupa SOS-kompletno ženska organizacija???

Zaista, šta? Ističu da je sve što je do sada učinjeno od strane stručnih radnika ovog Centra,

uključujući i učešće u pravnim postupcima te dvadesetomjesečni rad sa porodicom, imalo za

cilj da stimuliše roditelje na adekvatnu saradnju i pruži im mogućnost da steknu uvid u

interese sopstvene djece,a koji se ne mogu braniti isključivo pravnim aktima već istinskim

emotivnim (roditeljskim) angažmanom. Naglašavaju da stručni radnici ulažu svoj maksimum

u radu sa porodicom XXXX, konstanto su aktivni i uključeni u aktuelnu problematiku.

Kontinuirana izloženost nevjerovatnom presingu od strane SOS-a, koji u ime majke, maltene

svakodnevno šalje određene zahteve, isključuje mogućnost njihove pasivnosti. Takođe, sve

što preduzimaju obrazlažu i pismenim putem te posebno obaveštavaju podnositeljku

pritužbe odn.SOS, te ne postoji ni jedan njihov zahtjev po kojem nisu postupili. Smatraju

paradoksalnom optužbu za neadekvatno postupanje, s obzirom da su ispoštovali sva pravila

6

profesije i sve stručne kapacitete usmjerili isključivo u pravcu zaštite najboljeg interesa

mal.dece. Od roditelja i njihovog razumijevanja potreba sopstvene djece, ipak zavisi da li će

ti ineresi zaista biti očuvani. Nakon što smo se raznim institucijama obraćali za pomoć u

pokušaju da se iznađe rješenje za probleme djece XXXX, tako smo Osnovnom sudu u Baru

dostavili nalaz i mišljenje da je neophodno da se u procjenu roditeljskih kapaciteta uključe

sudski vještaci, tako su dobili obavještenje da je u Osnovnom sudu u Nikšiću formiran tim

sudskih vještaka koji će sačiniti nalaz i mišljenje i izvršiti ponovnu procjenu roditeljskih

kapaciteta oba roditelja, a zapisnik dostavljaju u prilogu.U prilogu izjašnjenja dostavljaju sve

zahtjeve i odgovore od 03.11.2016. godine, kao i nekoliko ranijih gdje se vide preduzete

aktivnosti Centra u ovom slučaju. U prilogu dostavljaju i pismo kojim se mal. QQQQ obratila

Zaštitiniku dječijih prava, tokom časova kada su učili o Unicefu i uopšte dječijim pravima a

koje im je dostavljeno na uvid. Do razrješenja situacije, koja sada već dobija drugačiju sliku

(sudsko vještačenje roditelja), Centar će i dalje adekvatno i profesionalno pružati podršku

djeci i roditeljima.

III ČINJENIČNO STANJE

U toku postupka nesporna činjenica je da je Centar za socijalni rad Bar postupao ali se

postavlja pitanje da li je ovaj organ pravilno, adekvatno i sa dužnom pažnjom postupao u

konkretnoj stvari.

IV RELEVANTNO PRAVO

Ustavom Crne Gore (2007) u članu 8 propisuje: „Zabranjena je svaka neposredna ili posredna

diskriminacija, po bilo kom osnovu“.

“Svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim,

nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom." (član 32)

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u članu 8 predviđa: “Svako

ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Javne vlasti

neće se mešati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u

demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, javne bezbednosti ili ekonomske

7

dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite

prava i sloboda drugih.”

UN Konvencija o pravima djeteta (1989) Član 9 predviđa: “Države - potpisnice će se pobrinuti

da dijete ne bude protiv svoje volje odvojeno od svojih roditelja, osim kada nadležne vlasti

koje podliježu sudskom ispitivanju odluče, u skladu s odgovarajućim zakonima i procedurama,

da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti potrebna

u određenim slučajevima kao što su zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od roditelja, ili gdje

roditelji žive odvojeno i mora se donijeti odluka o djetetovom mjestu stanovanja. U bilo

kakvim postupcima koji proizilaze iz stava 1. ovog člana, sve zainteresirane strane će dobiti

priliku da učestvuju u postupku i izraze svoje poglede. Države-potpisnice će poštovati pravo

djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da održava lične veze i neposredni dodir s

oba roditelja redovno, osim kada je to suprotno interesima djeteta.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ("Službeni list CG", br. 46/2010 i 40/2011-1) u članu 6

propisuje: „U postupcima koji se odnose na zaštitu, organi i ustanove iz člana 5 stav 1 ovog zakona

dužni su da postupaju hitno, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve, a naročito ako je žrtva

dijete, starije lice, lice sa invaliditetom i lice koje nije sposobno da se o sebi stara, prioritet u tim

postupcima. ”

Porodični zakon ("Službeni list Republike Crne Gore", br. 001/07 i br. 053/16 ) predviđa:

“Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno.” (član 60)

„Roditelji su dužni da roditeljsko staranje vrše u najboljem interesu djeteta, u skladu sa

njegovim razvojnim potrebama i mogućnostima.” (članu 69 st.2)

“Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život. Roditelji

roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno i kada ne vode zajednički život ako zaključe

sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je taj sporazum u

najboljem interesu djeteta.” (Član 76)

“Organ starateljstva dužan je da roditeljima pruža odgovarajuće oblike pomoći i podrške i

preduzima potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta, a na osnovu

neposrednog saznanja ili obavještenja.” (član 80 st.1)

“Kad je roditeljima potrebna trajnija pomoć i usmjeravanje u vršenju roditeljskih prava i

dužnosti ili je neophodno neposredno praćenje stanja i uslova u kojima dijete živi, organ

starateljstva odrediće nadzor nad vršenjem roditeljskog prava u pogledu djece ili u pogledu

pojedinog djeteta. Odlukom o nadzoru organ starateljstva utvrdiće program nadzora i

8

odrediti lice koje će pratiti razvoj djeteta, kontrolisati postupke roditelja, podnositi periodične

izvještaje organu starateljstva i preduzimati druge mjere u interesu djeteta.”( član 82)

Kad je roditeljima potrebna trajnija pomoć i usmjeravanje u vršenju roditeljskih prava i

dužnosti ili je neophodno neposredno praćenje stanja i uslova u kojima dijete živi, organ

starateljstva odrediće nadzor nad vršenjem roditeljskog prava u pogledu djece ili u pogledu

pojedinog djeteta.

“Odlukom o nadzoru organ starateljstva utvrdiće program nadzora i odrediti lice koje će

pratiti razvoj djeteta, kontrolisati postupke roditelja, podnositi periodične izvještaje organu

starateljstva i preduzimati druge mjere u interesu djeteta.” ( član 85)

“Postupak za ograničenje roditeljskog prava pokreće sud po službenoj dužnosti, na predlog

organa starateljstva, drugog roditelja ili djeteta.” (član 86)

Prilikom sprovođenja prinudnog izvršenja sud vodi računa o hitnosti postupka i o potrebi da

se u najvećoj mjeri zaštiti ličnost djeteta. Sud, pošto ocijeni sve okolnosti slučaja, odlučuje da

li će izvršenje sprovesti izricanjem novčanih kazni protiv lica kod koga se dijete nalazi ili

oduzimanjem djeteta od tog lica. Ako se svrha izvršenja ne može postići izricanjem i

izvršenjem odluka o novčanim kaznama, izvršenje će se sprovesti oduzimanjem djeteta od

lica kod koga se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno drugom licu ili ustanovi

kojoj je ono povjereno na čuvanje i vaspitanje. U postupku izvršenja sud će zatražiti pomoć

organa starateljstva. (Član 375)

Zakon o izvršenju i obezbjeđenju ("Službeni list Crne Gore", br. 036/11, 028/14, 020/15, 022/17) u članovima od 238- 241 reguliše institut predaje i oduzimanja djeteta.

Zakon o zabrani diskriminacije („Sl.list CG“ br. 46/10 i 18/14) u članu 2 propisuje: Zabranjen

je svaki oblik diskriminacije, po bilo kom osnovu. Diskriminacija je svako neopravdano, pravno

ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno

propuštanje postupanja prema jednom licu, odnosno grupi lica u odnosu na druga lica, kao i

isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva nekom licu u odnosu na druga lica, koje se

zasniva na rasi, boji kože, nacionalnoj pripadnosti, društvenom ili etničkom porijeklu, vezi sa

nekim manjinskim narodom ili manjinskom nacionalnom zajednicom, jeziku, vjeri ili uvjerenju,

političkom ili drugom mišljenju, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, zdravstvenom

stanju, invaliditetu, starosnoj dobi, imovnom stanju, bračnom ili porodičnom stanju,

pripadnosti grupi ili pretpostavci o pripadnosti grupi, političkoj partiji ili drugoj organizaciji,

kao i drugim ličnim svojstvima.

9

Neposredna diskriminacija postoji ako se aktom, radnjom ili nečinjenjem lice ili grupa lica, u

istoj ili sličnoj situaciji, dovode ili su dovedeni, odnosno mogu biti dovedeni u nejednak položaj

u odnosu na drugo lice ili grupu lica po nekom od osnova iz stava 2 ovog člana, osim ako su taj

akt, radnja ili nečinjenje objektivno i razumno opravdani zakonitim ciljem, uz upotrebu

sredstava koja su primjerena i neophodna za postizanje cilja, odnosno u prihvatljivo

srazmjernom odnosu sa ciljem koji se želi postići.

Posredna diskriminacija postoji ako prividno neutralna odredba propisa ili opšteg akta,

kriterijum ili praksa dovodi ili bi mogla dovesti lice ili grupu lica u nejednak položaj u odnosu

na druga lica ili grupu lica, po nekom od osnova iz stava 2 ovog člana, osim ako je ta odredba,

kriterijum ili praksa objektivno i razumno opravdana zakonitim ciljem, uz upotrebu sredstava

koja su primjerena i neophodna za postizanje cilja, odnosno u prihvatljivo srazmjernom

odnosu sa ciljem koji se želi postići.

Zakon o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Sl.list CG br. 42/11 i 32/14) u članu

27 propisuje: „Zaštitnik je institucionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije“.

Isti Zakon u članu 17 propisuje „Zaštitnik će postupati po pritužbama koje se odnose na rad

sudova u slučaju odugovlačenja postupka, očigledne zloupotrebe procesnih ovlašćenja ili

neizvršavanja sudskih odluka“.

Isti Zakon u članu 41 propisuje “Nakon završetka ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda

Zaštitnik daje mišljenje o tome da li je, na koji način i u kojoj mjeri došlo do povrede ljudskih

prava i sloboda. Kad Zaštitnik utvrdi da je došlo do povrede ljudskih prava i sloboda, mišljenje

sadrži i preporuku o tome šta treba preduzeti da bi se povreda otklonila, kao i rok za njeno

otklanjanje.”

V OCJENA ZAŠTITNIKA

Prilikom odlučivanja i zauzimanja stava u ovom predmetu Zaštitnik je imao u vidu navode iz

pritužbe, sadržinu izjašnjenja organa na koji se pritužba odnosi, dokumentaciju dostavljenu

od obje strane u postupku, kao i dokumentaciju okončanog postupka pred ovom institucijom

posl.br. 524/16 po pritužbi YYYYY.

Prije svega, Zaštitnik primjećuje da je postupak za razvod braka između podnositeljke pritužbe

i njenog supruga pokrenut dana 23.06.2015. godine a ubrzo nakon toga organ starateljstva je

uključen u postupak i problematiku ovog slučaja, tačnije od septembra 2015. godine. Taj

organ je u svom izjašnjenju i propratnoj dokumentaciji dao pregled i hronologiju slučaja koje

su sve radnje i aktivnosti preduzete u cilju prevazilaženja postojeće situacije od 03.11.2016.

10

godine tj. od dana kada je dostavljen izvještaj o ispunjenosti preporuke Zaštitnika2 po pritužbi

YYYYY.

U tom smislu, ova institucija ne smatra da Centar nije uradio ništa iz okvira svojih

kompetencija, ali s obzirom da je u 2017. godine prispjela druga pritužba od XXXX koja se

odnosila na: 1. Sud za prkršaje Podgorica- Odjeljenje u Nikšiću, 2. Sud za prekršaje Budva-

Odjeljenje u Baru, 3. Osnovni sud u Nikšiću, 4. Osnovni sud u Baru, i 5. Centar za socijalni rad

u Baru , to je ova institucija mogla na sveobuhvatniji način da sagleda cio slučaj i zauzme stav

da taj organ nije preduzeo sve mjere i radnje iz svoje nadlešnosti sa dužnom pažnjom organa

koji je bio dužan da preduzme mjere radi zaštite prava djeteta.

Prvo, polazeći od navodno počinjenog nasilja od strane podnositeljke pritužbe prema kćerki

– evidentno je da je da je tokom 2016. godine bivši suprug, pripravnom stručnom radniku u

Centru za socijalni rad Nikšić, sedam puta prijavljivao nasilje majke nad djevojčicom, (27.

februar, 4.mart, 7.mart, 16. april, 28. april, 6. jun i 12. jun ), da bi nakon obilazaka sa dežurnim

inspektorom za porodično nasilje i obavljenih razgovora sa kćerkom, bilo ustanovljeno da

nasilja nije ni bilo. Ova činjenica je morala biti poznata tom organu, pa je u skladu sa tim,

moralo biti ukazano djeci da ne ponavljaju iste neutemeljene optužbe iz susreta u susret, te

u tom smislu preduprijediti dalje neosnovane tvrdnje. Zapravo, brojnost i učestalost

ponavljanja takvih fraza koje se odnose na zlostavjanje od strane majke - upućuje na zaključak

da su mal. djeca postala subjekt visokog stepena manipulacije od strane drugog roditelja kod

koga se nalaze.

Drugo. Vršeći uvid u sve dostavljene službene zabilješke sačinjene od strane Centra za

socijalni rad Bar, primijetno je da je na svim susretima u Centru majke sa djecom, bivši suprug

prisutan pod izgovorom da „djeca ne žele da se odvoje od oca“. Naime, djeci koja su uzrasta

QQQQ (10) i WWWW (8) godina, a koja su dovoljno odrasla da shvate, trebalo je već na prvim

susretima na razumljiv i na njima svojstven način pružiti informaciju da je prisustvo oca na ovim

susretima nedozvoljeno i na adekvatan način usmjeravati tok kontaktiranja djece sa

podnositeljkom pritužbe. Navodi se takođe i da je podnositeljka pritužbe uvijek bila upitana

da li je saglasna da bivši suprug bude u kancelariji prilikom kontaktiranja sa djecom uz

obrazloženje „što djeca neće da se odvoje od drugog roditelja“3, te da je u vezi sa tim davala

pristanak. U ovakvoj situaciji je sasvim logično da će podnositeljka pritužbe koja ne viđa djecu

od aprila odn.juna 2016. godine osim sporadično u kontrolisanim uslovima, u prosjeku

jednom sedmično, da da saglasnost za prisustvo drugog roditelja i da pristane na viđanje sa

djecom u kakvimgod uslovima. Zapravo na ovaj način, uloga Centra se svela na ulogu pukog

2 Preporuka Zaštitnika br. 524/16-3 od 13.09.2016. godine 3 Sl.zabilješka Centra za socijalni rad Bar; br. 0103-382 od 02.02.2017. godine, st.5

11

posmatrača konflikta, a ne na ulogu aktivnog učesnika koji bi trebao da sa profilisanim

stručnjacima ima kapacitet da ostvari svrhu ustanove socijalne zaštite nadležne za socijalnu

i porodično-pravnu zaštitu i pruži stručnu pomoć propisanu PZCG4.

Treće. U službenim zabilješkama Centra za socijalni rad Bar, primijetno je da prilikom

kontaktiranja podnositeljke pritužbe sa djecom, zapravo cio tok i smjer komunikacije

određuje drugi roditelj , pri čemu se stiče utisak da je zapravo drugi roditelj - socijalni radnik.

Četvrto. Iz službenih zabilješki se vidi da je podnositeljki pritužbe predlagano upućivanje

porodice u Razvojno savjetovalište5 (a što ova institucija ne spori i ne upušta se u

cjelishodnost predloženog), ali je primijetno da ovaj tretman nije predlagan drugom

roditelju.

Peto. Analizirajući učestalost kontakata i dužinu trajanja istih, primijetno je da se

kontaktiranja ne obavljaju dovoljno učestalo koliko je neophodno za normalizaciju odnosa

djece i podnositeljke pritužbe. Od brojnih uočenih primjera iz dostupne dokumentacije,

izdvajamo jedan - u periodu od 03.11.2016. godine do 19.12.2016. godine obavljena su svega

tri kontaktiranja podnositeljke pritužbe sa djecom.6

Šesto. Sagledavajući rad i ulogu organa starateljstva u postupku izvršenja pred Osnovnim

sudom u Baru, uočava se pasivna uloga i nedovoljan angažman kako u pripremnoj fazi

postupka koja prethodi činu izvršenja, tako i u fazi izvršenja. Kako ovaj organ sam navodi:

„Vezano za pitanje suda da li bi predaja mal.djece majci ostavila traga na psihofizičkom planu-

mišljenja smo da ne bi, iz razloga što je majka sve do eskalacije problema u porodici bila

dominantni nosilac vaspitne uloge i u potpunosti posvećena svojoj djeci“,7 a sa druge strane

za period više od devet mjeseci učinjeno je malo u prevazilaženju već komplikovanog odnosa.

Naime, Zaštitnik opet ponavlja da je tužba za razvod braka između podnositeljke pritužbe i

njenog supruga predata sudu dana 23.06.2015. godine, što ukazuje na predug protek

vremena od kada su djeca izložena mnogobrojnim dolascima u Centar za socijalni rad i

kontaktima sa različitim službenicima,8 što ukazuje da svako produžavanje vodi daljem

komplikovanju već komplikovane situacije. Sudjelovanje organa starateljstva kao pomoćnog

4 2 Prema čl. 17 Porodičnog zakona Crne Gore (»Službeni list CG«, broj 1/2007) "Za pružanje stručne pomoći i

zaštite prava i interesa djeteta i ostalih članova porodice, za rješavanje sporova između članova porodice, kao i u

svim slučajevima poremćenih porodičnih odnosa nadležan je organ starateljstva, sud i lice ovlašćeno za

posredovanje." 5Sl.zabilješka Centra za socijalni rad Bar; br. 0103-4998 od 23,12.2016. godine , st.9 6Akt Centra za socijalni rad br. 0103-4868 od 19.12.2016.godine, st.6 7 Akt Centra za socijalni rad br. 0103-4868 od 19.12.2016.godine, st.7 8Nalaz i mišljenje soc.radnice Dijane Popović-Gavranić za potrebe predmeta ODT-a Nikšić Kt.br.222/16 i

Kt.br.270/16, str.46

12

organa treba da omogući zaštitu najboljeg interesa djeteta. Pošto se radi o situaciji koja je po

prirodi stvari stresna za dijete određenog uzrasta i stepena zrelosti, učešće stručnih lica treba

da pomogne da dijete sa što manje psihičkih trauma prođe kroz postupak sprovođenja

izvršenja.9 Ono čega službena lica koja ispred i suda i organa starateljstva učestvuju u

postupku izvršenja (sudija izvršilac, socijalni radnici i psiholog organa starateljstva), moraju

biti svjesni je:

Da se pravosnažna odluka suda (privremena mjera) «mora» izvršiti, jer je u

postupku koji je prethodio donošenju takve odluke u skladu sa zakonom nesporno

utvrđen najbolji interes djece.

Da se neizvršavanjem ili odlaganjem izvršenja pravosnažne odluke suda, samo dijete

izlaže dodatnoj traumatizaciji i manipulaciji, što može da nanese i već nanosi

nenadoknadivu štetu po nesmetan rast i razvoj djece.

Da je učinilac nasilja dužan da postupi u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom, te

da u tom smislu lice koje u djelokrugu svog rada sazna da učinilac nasilja ne postupa

u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom je prekršajno odgovorno.10

Primjećujući da se radi o delikatnom predmetu, Zaštitnik ukazuje da je neophodno da se u

najkraćem mogućem roku uz neophodnu stručnu pripremu i pomoć, faktička situacija

saobrazi pravu, a ovo posebno što je zbog proteka vremena došlo do emocionalne otuđenosti

djece od roditelja (podnositeljke pritužbe).

Zapravo, u tom smislu stav Evropskog suda za ljudska prava je da adekvatnost neke mjere

treba cijeniti po brzini njene realizacije pošto vrijeme može da ima nepopravljive posljedice

za odnose između djece i roditelja koji ne živi sa njima.11 Ovakva situacija može da

prouzrokuje slične posljedice kakve su nastupile u predmetu Mijušković protiv Crne Gore zbog

zakašnjelog izvršenja pravosnažne presude o starateljstvu. U istoj presudi Sud je zauzeo stav

da član 8 uključuje pravo roditelja da se preduzmu mjere koje će im omogućiti da se ponovo

spoje sa svojom djecom i obavezu državnih organa da takve radnje preduzmu.12

9 Organ starateljstva u postupku izvršenja i obezbeđenja, par 39; Prof. dr Gordana Stanković Univerzitet u Nišu

(http://www.asocijacijacsr.org/prof_dr_gordana_stankovic.pdf, (05.06.2017.g.) 10 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ("Službeni list CG", br. 46/2010 i 40/2011-1) čl. 32 i 39 11ESLJP Predmet Mijušković protiv Crne Gore, 21. septembar 2010. godine, st.83 12 Isto, st. 80

13

Sagledavajući sve činjenice pojedinačno i sveukupno, Zaštitnik nalazi da je podnositeljki

pritužbe povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života zagarantovano

članom 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima , pa kod ovakvog stanja stvari, Zaštitnik

daje:

P R E P O R U K U

CENTRU ZA SOCIJALNI RAD BAR

Da bez daljeg odlaganja, preduzmu sve mjere i radnje iz okvira svojih nadležnosti u

cilju normalizacije odnosa kako u pripremnoj fazi izvšenja, tako tokom i nakon

izvršenja predaje djece.

Ovaj organ je u obavezi je da u roku od 30 dana od dana prijema ovog mišljenja dostavi

izvještaj Zaštitniku o preduzetim radnjama i mjerama na izvršenju preporuke.

ZAMJENIK ZAŠTITNIKA

LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE

mr Siniša Bjeković

Dostavljeno:

Podnositeljki pritužbe

Centru za socijalni rad Baru