1

2020-01-15POGLAVNIKOVA DŽAMIJA U ZAGREBU

1916. godine u Zagrebačkom garnizonu je postavljen vojni imam koji je povremeno obavljao i civilneposlove. Iste je godine u Zagrebu osnovana Muslimanska bogoštovna općina koja je 1917. podignuta narazinu muftijstva, kojem su bile podređene sve muslimanske općine Hrvatske. Za Zagrebačkog muftiju jepostavljen Ismet ef. Muftić. U to doba je pod vodstvom vojnog imama hfz. Abdullah ef. Muhasilovićajedna dvorana u vojarni pješačke pukovnije "Zrinski" preuređena je u mesdžid. Pokrenuta je i akcija zaizgradnju džamije u koju svrhu je prikupljeno oko 100.000 kruna a gradsko je poglavarstvo provizornobilo darovalo i zemljište južno od Kazališta. Nakon završetka rata ova ideja je propala. Od ramazana1920. godine muslimani su unajmljivali razne dvorane kao privremene mesdžide. 1935. godine suadaptirana dva stana u Tomašićevoj 12 u prvi Zagrebački mesdžid, koji je otvoren 29. studenog te godine.Tada je u matičnim knjigama Muslimanske bogoštovne općine bilo registrirano 1250 muslimana a uzsezonske radnike i studente u Zagrebu je živilo oko 3.000 muslimana. U istoj zgradi na drugom katu su senalazili ured Muslimanske bogoštovne općine i Muftijstvo. Osim muftije Ismet ef. Muftića određenufunkciju u bogoštovnoj općini je vršio i vojni imam Halil ef. Imamović i imam Ragib ef. Muftić kao ijedan mujezin.

2

Maketa prve džamije koja je trebala biti sagrađena na Zelengaju (1937. godine)

3

Drugi svjetski rat je nakratko prekinuo akciju za gradnju džamije, no potreba i želja su ostali i ubrzo seaktivnost nastavila. U to se doba u Odbor uključuje i dr. Sulejman Mašović, koji je ubrzo postao pojmomislamske inicijative u Zagrebu. Odbor je nastavio akciju i postavio zahtjev za odobrenje građenjazelengajske džamije. Ova incijativa, nažalost, nije realizirana. 1935. godine je ustanovljena Zaklada zaizgradnju džamije i počelo se sa prikupljnjem sredstava. Odbor zaklade su sačinjavali: Ismet ef. Muftić,dr. Salko Kulović, prof. Salih Ljubunčić, Halid Muftić, ing. Sejfudin Muftić, ing. Murat Rizvanbegović,prof. dr. Ibrahim Ruždić sa tajnikom Medžidom Žinićem Prvi korak za izgradnju džamije bio je izradanjezina projekta. Posao je bio povjeren znamenitom zagrebačkom slikaru Omeru Mujadžiću, koji je sasvojim suradnicima izradio idejno rješenje nove džamije, koja je bila zamišljena da bude smještne naZelengaju. U to vrijeme je za imama bio postavljen Himzi-efendija Alagić. Tada se organizira i "Društvozagrebačkih muslimana" i Džematski medžlis (1935.) koji su sačinjavali: muftija Ismet ef. Muftić, dr.Salih Kulović, Šefik ef. Saračević, Dževad-beg Sulejmanpašić, Ahmed ef. Ivković (koji je prešao naislam), Vejsilaga Musakadić, dr. Aziz Halepović i Muharem Suljanović. U to vrijeme među zagrebačkimmuslimanima djeluje i kulturno društvo "Narodna uzdanica". Za njega su posebno bili zaslužni MuratRizvanbegović i Šerif Šećerćehajić.

Umjetnički paviljon, djelo velikog hrvatskog umjetnika Ivana Meštrović na trgu Žrtava fažizma (mnogiga i danas zovu džamija) je u vrijeme NDH bio preuređen u džamiju koja je otvorena 1944. godine azatvorena 1947 god. Minareti su porušeni 1948. godine. Hrvatski dom likovnih umjetnika, poznat i kaoMeštrovićev paviljon ili Džamija, zgrada je na Trgu žrtava fašizma u središtu Zagreba. Arhitekt mu je bioIvan Meštrović, a sagrađen je 1938. godine kada se nazivao »Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I.Velikoga Oslobodioca«.[1] Namjena paviljona se mijenjala više puta tijekom njegovog životnog vijeka:izvorno je sagrađen za umjetničku galeriju. Za vrijeme NDH-a je služio kao džamija. Pregradnja jezapočela 1942. godine prema planovima Stjepana Planića i Zvonimira Požgaja i dovršena je 1944.godine. Godine 1947. u socijalističkoj Jugoslaviji srušena su tri minareta (preostao je samo zdenac predglavnim ulazom), a paviljon je postao Muzej revolucije, dok se džamija preselila na Borovje. PoslijeDomovinskoga rata vraćena mu je izvorna funkcija. Danas se u njemu održavaju izložbe i koncerti.

4

Zagrebački Trg N. sredinom 1920 godine

1927. – 1933. Trg kralja Petra I. Velikog Oslobodioca

5

1932. – Zagrebački gradski zastupnik Lujo Thaller 14. listopada podnosi prijedlog skupštini Gradskogzastupstva grada Zagreba da grad oda počast srpskom kralju Petru I. (Karađorđeviću) Oslobodiocu takoda mu se u Zagrebu podigne spomenik. Dr. Thaller za tu namjenu ostavlja cjelokupni imetak.

1933. – Hrvatsko društvo umjetnika "Strossmayer" ostvaruje sporazum s Odborom za podizanjespomenika kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu u Zagrebu da se taj spomenik umjesto u obliku statuekralja na konju podigne u obliku Doma likovnih umjetnosti na Trgu kralja Petra I. Velikog Oslobodioca.

6

1934. – u kolovozu počinje gradnja Doma likovne umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca u kojije ugrađeno 2500 tona kamena, što su ga klesali brački klesari iz Pučišća.

1938.

7

1938. – 1. prosinca završetak radova na spomeniku kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu; zdanjespomenika posvećuje zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac i u njemu se deset dana poslije otvara prvaizložba "Pola vijeka hrvatske umjetnosti". Spomenik srpskom kralju, rotonda (kružni oblik zgrade),počiva na prstenu trideset i šest kamenih stupova, sa stakleno-betonskom kupolom koja je tada najvećaizvedena konstrukcija te vrste u Europi. Meštrovićev kružni muzejsko-galerijski prostor dovršen jedvadeset godina prije poznatog Wrightova Muzeja Solomon Guggenheim (1959.) u New Yorku.

1938. Beogradska ulica, pa Huseinbega Gadaščevića

8

Trg Kralja Petra I. Velikog Oslobodioca 1938. godine

1941. Trg Kulina Bana

9

1942. Pogled s tornja zagrebačke Prvostolnice

1941. Trg kralja Petra I. Velikog Oslobodioca preimenovan u Trg Kulina bana; 24. svibnja Zaklada Domlikovne umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca mijenja ime u Zaklada Dom hrvatske likovneumjetnosti u Zagrebu.1941. dr. Ante Pavelić odlučio preurediti Dom hrvatske likovne umjetnosti u džamiju:

"Ovaj hram umjetnosti nosi na sebi žig robovanja, jer se zove imenom „KRALJAOSLOBODIOCA". Ja ne mogu ovaj žig dostojnije izbrisati nego da iz ovog hrama učinim džamiju." *UHrvatskom državnom saboru za vrijeme NDH bilo je imenovano 17 zastupnika muslimana, a i doglavnikje bio Hrvat muslimanske vjeroispovjesti.1912. Družba Braće Hrvatskoga Zmaja potaknula pitanje izgradnje džamije u Zagrebu1916. u Zagrebu osnovana Muslimanska bogoštovna općina; 1917. za Zagrebačkog muftiju postavljenIsmet ef. Muftić.1935. – Muslimanska bogoštovna općina broji 1250 muslimana.

Ante Pavelić je već u srpnju 1941. odlučio graditi džamiju u Zagrebu, kada do njega dolazi opat GiuseppeRamiro Marcone, izaslanik Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941-1945, koji upozorava na gradnjudžamije u centru Zagreba, koja bi po njemu mogla da uznemiri katoličko pučanstvo. Na ovu primjedbuPavelić mu daje slijedeći odgovor, kojeg on sa dodatnim komentarom iznosti 28 veljače 1942. godine uhrvatskom državnom saboru: “U Sarajevu je velika većina pučanstva bila muslimanske vjere, pa nijednom muslimanu nije palo na pamet, da se uznemiri za to, što je svojedobno upravo u središtu gradasagrađena velika i liepa katolička katedrala. Kada sam došao ovamo, odmah su došli k meni ljudi, koji sudonieli dva gotova nacrta za gradnju džamije. Nacrte sam pogledao i vidio, da bi po njima džamija imalabiti sagrađena negdje u Kraljevačkoj šumi, dakle, 4 do 5 kilometara udaljeno od središta grada. Kazaosam im, neka s ovim nacrtima više ne dolaze, ali im nisam stavio do znanja, što namjeravam. Opazio samda je Umjetnički paviljon na trgu “N” najpodesniji i mjesto najdostojnije, da se tamo sagradi džamija zamuslimane. Tada je došao jedan gospodin, koji je kazao, da se ovaj hram umjetnosti ne smije pretvoriti udžamiju. Odgovorio sam mu: OVAJ HRAM UMJETNOSTI NOSI NA SEBI ŽIG ROBOVANJA, JERSE ZOVE IMENOM “KRALJA OSLOBODIOCA”. JA NE MOGU OVAJ ŽIG DOSTOJNIJEIZBRISATI NEGO DA IZ OVOG HRAMA UČINIM DŽAMIJU. ZAŠTO? ZATO, JER JEMUSLIMANA U SRBIJI NESTALO ONDA, KADA JE SRUŠENA ZADNJA DŽAMIJA. KAO ZNAK

10

DA IH U HRVATSKOM NARODU NEĆE NESTATI, POSTAVLJA SE U GLAVNI GRAD NJIHOVADŽAMIJA. MUSLIMANSKA KRV NAŠIH MUSLIMANA JE HRVATSKA KRV, MUSLIMANSKAVJERA JE, DAKLE, HRVATSKA VJERA, JER SU U NAŠOJ ZEMLJI NJENI PRIPADNICIHRVATSKI SINOVI. Za vrijeme II. svjetskog rata u rješavanje pitanja Zagrebačke džamije se umiješao isam politiki vrh NDH koji je odlučio da se Umjetnički paviljon u središtu Zagreba na tadašnjem Trgu Npreuredu u džamiju. Glavna briga u vezi s tim bila je povjerena bivšem ministru prometa i javnih radovag. Hilmiji Bešlagiću, dipl. ing. građevinarstva koji je ovlastio aritekte Stjepana Planića i ZvonimiraPožgaja da obave potrebne radove i da ovaj posao privedu kraju. Arhitektu Planiću je bila povjerenaizgradnja minareta i uređenje okoliša.

11

12

13

Objavljivani su članci koji su naveliko govorili o izgradnji Poglavnikove džamije koja se od 1941. do1944. gradila u Zagrebu. Njezina izgradnja predstavljala se kao značajan projekt državnog vodstva NDH:“Prema sadašnjem stanju, mnogo je džamija na području Nezavisne Države Hrvatske, ali sve one su naprostoru Bosne i Hercegovine, u kojoj većinom živi muslimansko stanovništvo. Ovaj je put Poglavnikodredio izgradnju moderne džamije u Zagrebu“, s tri minareta i šedrvanom.

U jesen 1941. započelo s gradnjom minareta, nakon što su bila osigurana novčana sredstva. Tri suminareti bili izvedene iz armiranobetskog skeleta, svaka u visini od 45 metara. U njima su bila predviđenai dizala. Međutim, radi ratnih prilika dizala se nisu mogla nabaviti.

U podnožju su brački kamen klesali brački klesari

14

15

16

17

18

19

Glavni radovi na prvoj zagrebačkoj džamiji su bili završeni 1943. godini a završni radovii ostali poslovi su bili u cijelosti završeni tek u kolovozu 1944.

PROGLAS USTAŠKOG MUFTIJE HAFIZA AKIFA HANDŽIĆAUSTAŠAMA MUSLIMANIMA , ZAGREB 1943

20

Ustaše muslimani!

Prije kratkog vremena je proučen prvi ,,EZAN'' na džamiji koju zida naš Poglavnik svojim HrvatimaIslamske vjere. Ta džamija, koja će biti za naviek pravi dokaz velike ljubavi koju goji naš UstaškiPoglavnik naspram nas muslimana nezavisne Države Hrvatske, treba da bude i novi znak jednakosti i joščvršće povezanosti, a našem narodnom neprijatelju dokaz vjerske snošljivosti. Jedino ovim putem, putemkojega je obilježio nama spasitelj Hrvatskog naroda, možemo i moramo ići, da bi sebi osigurali mjesto,koje nam pripada. Budite ponosni, da se nalazite u redovima ustaša kao muslimani, jer time ste dokazali,da ste shvatili ozbiljnost vremena, koje preživljujemo. Budite ponosni, da ste se našli blizu svogPoglavnika, koji jednako misli na nas sve Hrvate, bez razlike na vjeru, a koji nadasve cieni čovječnost,pravdu, izpravnost, iskrenost, odanost, požrtvovnost i poštenje, a to je sve što te vjera uči. Zato ako želišbiti dostojan tog častnog ustaškog imena, ogrni se odorom pravih ustaških načela, jer ćeš samo takopostići ciljeve ustaštva. Tvoj Poglavnik, koji te prati u svakom pokretu, tvoj je zaštitnik, a ti učini sve što

21

od tebe traži tvoja hrvatska gruda i tvoja vjera, pripravan za njih dati sve svoje, pa i život svoj. Danassutra kada zaori pet puta ,,EZANI MUHAMEDIJA'' u bielom našem gradu Zagrebu, tvoje ustaškoislamsko srce, tvoj pravi ,,IMAN'' će te razplakati od veselja, što si dočekao, da ti je tvoj Vođa, tvoj ideal,tvoja duševna snaga sagradila ovako Bogu ugodnu džamiju, kojoj nema primjera na daleko. Obraćam ti sekao tvoj vjerski starješina u Ustaškom Pokretu sa riečima: ,,Kada čuješ rieči ,,ALLAHU EKBER'' samunara Poglavnikove džamije u Zagrebu, odgovori: ,,Bože, hvala ti, koji si izpunio naše nade, nas ustašamuslimana, da smo i ovo dočekali''. Na to ćeš čuti moj odgovor: ,,Ustaše muslimani! Ponosite se, jervidite, da se vaš vjerski život učvršćuje i na munari džamije ustaškog Poglavnika u Zagrebu. Ostanitevjerom u Boga, čvrsto uz Poglavnika i naša je pobjeda''. Bog neka čuva Poglavnika, Nezavisnu DržavuHrvatsku i naše oružane snage.

ZA POGLAVNIKA I DOM - SPREMNI!USTAŠKI MUFTIJA IMAM POGLAVNIKOVIH TJELESNIH SDRUGOVA H. hf. Akif HandžićHrvatska Državna Tiskara, Zagreb

22

23

24

Pretprostor džamije sa strane ulice Račkoga uokviren jebijelim bračkim kamenim klupama i ukrašen vodoskokom u sredini.

1944. – 18. kolovoza džamija je bila otvorena prigodnom svečanošću uz nazočnost poglavnika,mnogobrojnih ministara i državnih dužnosnika, predstavnika vojske i policije, te predstavnika svih staležai stranaka.

Džamija se službeno zvala Džamija poglavnika Ante Pavelića.

Kod ulaznih vrata u džamiju (gdje je stajao Meštrovićev mramorni reljef kralja Petra I. VelikogOslobodioca na konju, uklonjen 1941.) postavljena je mramorna spomen-ploča sa natpisom:

"U slavu i u znak ljubavi spram Allaha Boga Jedinoga, te u znak pažnje prema muslimanima, podižepoglavnik Dr. Ante Pavelić ovaj velebni hram u glavnom gradu Zagrebu da odani sinovi vitežkog narodahrvatskoga, iskreni sljedbenici uzvišene vjere Islama, skrušenom molitvom jačaju pregalačke snage uborbi za obranu i napredak lijepe svoje domovine Nezavisne Države Hrvatske, koja da bi vazda sretnabila."

25

1944.Svaki minaret imao je 190 stepenica, kružni balkon (šeref), i na vrhu znak (alem).Prvi mujezin u povijesti Zagreba oglasio se (ezan) s minareta 14. siječnja 1943.

26

Zanimljiv je podatak kako je u vrieme izgradnje džamije u Zagrebu napravljeno istraživanje od HazimaŠabanovića, pod naslovom ,,Od Sultan Fatihove Džamije u Ustikoliji do Poglavnikove džamije uZagrebu''.Prema piscu u godini 1942. u NDH je bilo ukupno 1173 džamije.

27Mimber (glavna propovijedaonica) u džamijskom prostoru

28

Unutrašnjost džamije bila je obložena zelenim talijanskim mramorom, a orijentalna ornamentika skaligrafskim arapskim slovima ajeta iz Kur'ana je bila utemeljena na starohrvatskim motivima pletera.Luster u sredini džamije obješen o kupolu imao je 140 žarulja i težio je jednu tonu.

29

30

U petak, 18. kolovoza 1944. džamija je bila svečano otvorena prigodnom svečanošću kojim povodom subili održani prigodni govori, izricanje zahvalnosti i potom klanjanjem džume-namaza. Svaki minaret imaoje usto kružni balkon (šeref), a na vrhu odgovarajući znak (alem). Unutrašnjost zgrade bila je potpunoizmijenjena i prilagođena novoj namjeni. Skladno uklopljeni minareti u odnosu na središnju zgradu bili suuljepšani i pretprostorom džamije, koji je sa strane ulice Račkoga bio uokviren bijelim bračkim kamenimklupama u čijem se je središtu nalazio vodoskok, a sa strana pristupni putovi. Visina ovog pretprostorazajedno s vodoskokom bila je brižljivo dimenzionirana, da ne zapriječi pogled na pročelje džamije, svelikim metalnim vratima.

31

Prizor s otvorenja zagrebačke džamije 1944.

32

Poglavnik Ante Pavelić stiže na otvaranje džamije u kolovozu 1944. godine

32

Poglavnik Ante Pavelić stiže na otvaranje džamije u kolovozu 1944. godine

32

Poglavnik Ante Pavelić stiže na otvaranje džamije u kolovozu 1944. godine

33

34

Ali Aganović i Poglavnik svecano urucivanje kljuceva dzamije

35

Nikola Mandić ministar NDH i visoki dužnosnici

36

Akif Handžić, na odtvorenju Zagrebačke džamije

S lijeva na desno:Hafiz Ibrahim Proho, Hadži Ali efendija Aganović,

Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić, Ismet efendija Muftić,Doglavnik NDH Ademaga Mešić

36

Akif Handžić, na odtvorenju Zagrebačke džamije

S lijeva na desno:Hafiz Ibrahim Proho, Hadži Ali efendija Aganović,

Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić, Ismet efendija Muftić,Doglavnik NDH Ademaga Mešić

36

Akif Handžić, na odtvorenju Zagrebačke džamije

S lijeva na desno:Hafiz Ibrahim Proho, Hadži Ali efendija Aganović,

Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić, Ismet efendija Muftić,Doglavnik NDH Ademaga Mešić

37

38

39

Hadži Ali efendija Aganović i Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić

39

Hadži Ali efendija Aganović i Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić

39

Hadži Ali efendija Aganović i Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić

40

41

42

1. Sulejman Mašović, 2. Ismet Muftić, 3. Edhem Traljić,4. Ibrahim Proho, 5. Ali Aganović, 6. Raif Mujagić, 7. Fejzullah Hadžibajrić

43

44

45

46

Zagrebački muftija Ismet efendija Muftić bio je član privremene vlade koju je formirao Slavko Kvaternik(1941.), a u Hrvatskom državnom saboru, prigodom njegovog otvaranja 1942., održao je govor o"velikim i sudbonosnim vremenima obnavljanja velike državne misli najmoćnijih hrvatskih vladara".

Poslije oslobođenja obješen je ispred džamije, a nova vlast je Trg Kulina bana preimenovala u Trg žrtavafašizma.Nova džamija, međutim, nije bila dugoga vijeka. NDH je ubrzo propala, a komunisti su minarete odlučilisrušiti.

47

Iako su se muslimani tome protivili, posebice zagrebački, koji su držali da to nije poglavnikova, većnjihova džamija, u koju su uložili i pozamašan novac, nalog za rušenje minareta i preuređivanje džamijekonačno je izdao tadašnji potpredsjednik Predsjedništva Gradskog narodnog odbora u Zagrebu MikaŠpiljak. Muslimani su natrag dobili prostor u Tomašićevoj, ali ne i inventar džamije koji su tražili. Iako suga komunisti zaplijenili s optužbom da ga je državnim novcem kupio ratni zločinac Pavelić, bez zadrškesu “Pavelićeve ćilime” neko vrijeme držali u prostorijama Izvršnog vijeća NR Hrvatske! Dolazakkomunista na vlast značio je i pogrom muslimana pa je tako zagrebački muftija Ismet Muftić osuđen nasmrt. A zagrebačka muslimanska zajednica vratila se na svoje početke nakon 1918. godine.

POSLIJERATNO VRIJEME I DOLAZAK KOMUNISTA NAKON PAVELIĆA

Partizan pred Poglavnikovom džamijom / meštrovićevim paviljonom 1946

Tijekom rata na džumama je bila dupke puna domobrana iz svih dijelova BiH, a nakon rata u džamiju sudolazili vojnici-muslimani iz partizanskih jedinica. Naročito je bilo puno vojnika sa Kosova i Makedonijekoji su u stroju dolazili i odlazili u džamiju. Rahmetli Alagić kaže da dok su god dolazili muslimani-partizani u džamiju, bila je pošteđena rušenja. Zato su vlasti odlučile premjestiti muslimane vojnike izZagreba kako bi se mogli srušiti minareti, a džamija pretvoriti u muzej. Poslove rušenja minareta obavilisu njemački vojni zarobljenici. U rušenju minareta po prvi puta su upotrijebljeni pneumatski čekići kojisu stvarali golemu buku i plijenili pozornost stanovnika okolnih objekata. Prije toga vla- sti su naredile dase Islamska zajednica iseli. Prvobitno im je bi- la dodijeljena kuća u Nazorovoj ulici, ali su se predomislilii vratili ih u Tomašićevu. Minareti i ostali sadržaji srušeni su početkom 1948. godine, tri godine nakonsvršetka rata. Hifzi ef. mi je pri- čao da je bitka za džamiju trajala pune tri godine. On je osobno pokušaospasiti otišavši u Sarajevo s jednim džematlijom gdje je od tadašnjeg reisu-l-uleme Ibrahima ef. Fejićatražio da in- tervenira da se džamija poštedi, ali je ovaj odbio to učiniti, nego je pisao hrvatskim vlastimada muslimanima dodjele prostorije u kojima će obavljati namaze i druge aktivnosti. Prije njega dužnostpoglavara obavljao je naib reisu-l-ueme, rahmetli Bašić, koji je odbio dati suglasnost da se minareti sruše

48

Jednom sam ga prilikom pitao otkuda u Knjizi umrlih toliko umrlih od bolesti zvane sušica . Rekao mi jeda su to bili vojnici u domobranima i u ustašama koji su strijeljani, a naloženo mu je da piše uzrok smrtisušica. Takvih u Knjizi umrlih ima na stotine. Kaže da su ih umotavali u debeli papir i masovno ihzakapali u jednu jamu u dijelu groblja ispod UKV tornja na Mirogoju.Minareti džamije i drugi sadržaji srušeni su i na temelju podrške koja je dolazila iz Sarajeva. Tadašnjiministar šuma BiH i predsjednik Vrhovnog Sabora IZ Sulejman Filipović napisao je pismo VladimiruBakariću u kome mu nudi muslimansku radnu snagu kod rušenja džamije. Inicijativa za rušenje minaretazagrebačke džamije i drugih sadržaja došla je od grupe zagrebačkih muslimana komunista. Najaktivniji jebio neki Ruščukić, agent UDBA-e, kako mi je pričao rahmetli Hifzi efendija. Na tom spisku inicijatorabilo je i ime rahmetli dr. Sulejmana Mašovića. Kada je on doznao za to otišao je u tadašnji Radio Zagrebkoji je i objavio spisak inicijatora i energično zahtijevao demanti, što su odgovorni u radio stanici iučinili. Tako je Zagrebačka džamija bila jedini objekt u Zagrebu koji je izgrađen za vrijeme NDH i koji jesrušen za vrijeme socijalističke vlasti. Hifzi efendija mi je pričao da su nekoliko godina zagrebačkimuslimani izbjegavali i blizinu džamije u strahu od hapšenja, jer su neki uhapšeni samo zato što suobavljali neku dužnost u islamskoj zajednici

Muzej revolucije 1945. – 1990.

postolarski šegrt Mika Špiljak

1948. – nalog za rušenje minareta i preuređivanje džamije u Muzej narodnog oslobođenja potpisao jetadašnji potpredsjednik Predsjedništva Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, do rata postolarski šegrtMika Špiljak.

Mika Špiljak govnar na slici lijevo

Minarete su demontirali njemački ratni zarobljenici.

1948. – Srušeni minareti. U Domu se 21. studenog otvara Četvrta izložba Udruženja likovnih umjetnikaHrvatske.

1949. – U Dom se useljava Muzej narodnog oslobođenja. 1951. – Počeli radovi na adaptaciji Doma zapotrebe Muzeja prema projektu arhitekta V. Richtera. U središnjoj dvorani dodane su dvije galerije istubište te je potpuno dokinuta izvorna dnevna rasvjeta prekrivanjem kupole.

1955. – Svečano otvorenje stalnog postava Muzeja narodne revolucije 15. Svibnja.

1962. – Otvoren drugi stalni postav Muzeja revolucije naroda Hrvatske. U unutrašnjosti izvedeneneznatne arhitektonske preinake prema projektu arhitekta A. Mutnjakovića.

49

Posljednji pogled na džamiju u Zagrebu prije rušenja minareta 1947

50

51

1949.

52

53

54

55

1949. – Muzej narodnog oslobođenja

1955. – Muzej narodne revolucije

1962. – Muzej revolucije naroda Hrvatske

1990. – Trg žrtava fašizma preimenovan u Trg hrvatskih velikana

2001. – dolaskom nove vlasti vraćeno staro ime trga.

56

Kad su minareti srušeni, beton temelja je ostao na nekoj dubini, i kad je suša, onda povuče vlagu u sebe,te se na travi onda na tom dijelu može vidjeti razlika u boji... Uspoređivanjem gomile slika i gmapsa, teprovizornim mjerenjem na lokaciji, mislim da je treći minaret ipak bio malo bliže stazi uz paviljon, daklekod ova 2 stabla koja su u prvom kadru slike, a ne kod onog udaljenog bora, jer jedino na tom mjestunema čistog otiska kao u prva dva slučaja.

57

pogled odozgo

Obnova Doma HDLU 2001. – 2006.

58

2001. – U ožujku predsjednik društva likovnih umjetnika R. Šimrak pokreće akciju za obnovu Doma.Izabran je Kuratorij za obnovu Doma: R. Ivančević, predsjednik, R. Šimrak, Z. Vrkljan, F. Vukić i A.Laslo. Radovi na obnovi počeli su 15. srpnja uklanjanjem konstrukcije umetnute etaže polukata i dvajustubišta u središnjoj dvorani izvedenih prema projektu arhitekta V. Richtera tijekom pedesetih godina 20.stoljeća.

59

60

61

62

2002. – Radovi su nastavljeni uklanjanjem dogradnji nastalih prilikom adaptacije u džamiju. Premaprojektu arhitekta A. Mutnjakovića u ljeto počinju radovi na obnovi i vraćanju središnje galerije u izvornukružnu formu. Skidaju se sve naslage sa kupole, svoda, zidova i poda galerije. Istovremeno se uklanjajusvi vanjski slojevi izolacije na kupoli u cilju uspostavljanja izvornog osvjetljenja s dnevnim svjetlom.Krajem godine izvode se radovi na obnovi i vračanju u izvorno stanje glatkih zidnih ploha prizemljasrednje dvorane. Tom prilikom uklonjena je zidna slika slikara E. Murtića iz razdoblja Muzeja revolucijenaroda Hrvatske te je otkriven mihrab iz doba džamije.2003. – Završni radovi na čišćenju kupole i uređenju unutrašnjosti središnjeg prostora prilikom kojih jemihrab sačuvan tako da je izvađen iz zida i dislociran izvan Doma. Dom likovnih umjetnika IvanMeštrović s obnovljenom kupolom i središnjom dvoranom svečano su otvorili R. Šimrak, A. Vujić i V.Pavić

63

64

MIHRAB I JEDAN DIO IMOVINE IZ POGLAVNIKOVEDANAS SE NALAZE U ISLAMSKOM CENTARU ZAGREB

65

2011.

66

67

68

69