4
R K T. Ž U P A POHODA B. D. M. God. VI. Broj: 9 10. studenoga 2019. 32. nedjelja „kroz godinu“ U obredu svećeničkog ređenja biskup više puta pita ređenika obećava li da će živjeti i djelovati u skladu sa svojim zvanjem. Nakon što ređenik svaki put odgovori da hoće, biskup zaključuje riječima: „Bog koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši.“ Ovo se na neki način može odnositi i na svakog čovjeka vjernika. Po sakramentu krštenja započeli smo novi život kao djeca Božja. Obnavljajući krsni zavjet, bilo osobno, bilo u raznim prigodama, podsjećamo se toga i posvješćujemo si da želimo ostati vjerni obećanju. No, lako je to obećavati prigodom svečanosti. Život je nešto drugo! Koliko se puta u životu, umorni od činjenja dobrih djela ili svakodnevnih aktivnosti, znamo zapitati: „Ima li to uopće smisla? Vrijedi li nastaviti truditi se?“ Koliko toga činimo, a ne vidimo rezultata. Vi majke, koje po stotinu puta svoju djecu opominjete i učite kako trebaju spremati stvari za sobom, ostaviti uredne ladice, ormare, prostorije, nakon upornog upozoravanja, kad ne vidite rezultate, spremne ste dići ruke od svega i zašutjeti. Nije lako ustrajati i ustrajavati u dobru. To je kao i u sportu. Kaže se da je lakše osvojiti prvo mjesto nego ga dogodine sačuvati. Slično je tako sa svima nama. Toliko smo puta obećali paziti na prehranu, toliko smo puta prestajali pušiti, Koliki često govore: od sutra sam na dijeti! Svi mi govorimo sebi kako bismo trebali promijeniti i oplemeniti pojedine životne navike. Pa i u kršćanskom, odnosno duhovnom smislu, znamo odlučiti: „Od slijedeće nedjelje idem redovito na svetu misu, redovito ću moliti. Neću sate i sate provoditi pred TV-om ili mobitelom. Napokon, posjetit ću ljude koje sam zapustio i nisam dugo bio kod njih. Pripazit ću na svoj jezik kojim često blatim druge kako bih sebe prikazao u ljepšem svjetlu. Potrudit ću se više oko sloge, prihvaćanja drugih, oko ljubavi prema bližnjima…“ Da! Odlučimo, pa opet klonemo. Iz današnjeg čitanja saznajemo što sv. Pavao piše kršćanima u Solunu. I oni su se očito umorili u nastojanju da žive kršćanski. Napasti u tom gradu bile su velike i vrlo lako mogli su se vratiti prijašnjem načinu života. No, znali su da u svim njihovim pothvatima i odlukama ljudske snage nisu dovoljne. Bog je onaj koji im je davao ohrabrenje i nadu. Trebala je Solunjanima ta Pavlova utjehaq. Oni su u svom gradu bili manjina te su im se mnogi rugali. Zar se koji put i nama ne čini da živimo u nekršćanskom „Solunu“, gdje smo mi koji živimo ili barem želimo živjeti svoju vjeru neznatna manjina. I nama često može izgledati da nema smisla vjerovati u to da čovjek može ustrajati u ljubavi i praštanju, neovisnosti o alkoholu, kladionicama, kocki, drogi, internetu… Svijet oko nas sve manje treba Boga. Ljudima odgovara da im je Boga daleko te da se ne miješa u njihove živote. Crkva im treba samo prigodno kako bi „obavili“ ili „odradili“ sakramente. Sve što je religiozno mora se staviti na stup srama. Vikendi i blagdani služe samo za provode i tulumarenja dok se nedjelje, Uskrs i Božić uglavnom prespavaju, posebice kad je posrijedi mlađa populacija. Kome u 21. stoljeću još pada na pamet slaviti misu nedjeljom? Oni koji žive svoju vjeru uglavnom su etiketirani i manje vrijedni u društvu. Proglašava ih se zaostalima, zatucanima. To je taj

POHODA B. D. M.zupa-marijagorica.hr/web/wp-content/uploads/2019/11/...Mladi koji žele sklopiti sakrament kršćanske ženidbe neka se jave puno ranije, moguće već i za cijelu iduću

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

R K T. Ž U P A

POHODA B. D. M.

God. VI. Broj: 9 10. studenoga 2019.

32. nedjelja „kroz godinu“

U obredu svećeničkog ređenja biskup više puta pita ređenika obećava li da će živjeti i djelovati u

skladu sa svojim zvanjem. Nakon što ređenik svaki put odgovori da hoće, biskup zaključuje riječima:

„Bog koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši.“ Ovo se na neki način može odnositi i na

svakog čovjeka vjernika. Po sakramentu krštenja započeli smo novi život kao djeca Božja.

Obnavljajući krsni zavjet, bilo osobno, bilo u raznim prigodama, podsjećamo se toga i posvješćujemo

si da želimo ostati vjerni obećanju. No, lako je to obećavati prigodom svečanosti. Život je nešto drugo!

Koliko se puta u životu, umorni od činjenja dobrih djela ili svakodnevnih aktivnosti, znamo zapitati:

„Ima li to uopće smisla? Vrijedi li nastaviti truditi se?“ Koliko toga činimo, a ne vidimo rezultata. Vi

majke, koje po stotinu puta svoju djecu opominjete i učite kako trebaju spremati stvari za sobom,

ostaviti uredne ladice, ormare, prostorije, nakon upornog upozoravanja, kad ne vidite rezultate,

spremne ste dići ruke od svega i zašutjeti. Nije lako ustrajati i ustrajavati u dobru. To je kao i u sportu.

Kaže se da je lakše osvojiti prvo mjesto nego ga dogodine sačuvati. Slično je tako sa svima nama.

Toliko smo puta obećali paziti na prehranu, toliko smo puta prestajali pušiti, Koliki često govore: od

sutra sam na dijeti! Svi mi govorimo sebi kako bismo trebali promijeniti i oplemeniti pojedine životne

navike. Pa i u kršćanskom, odnosno duhovnom smislu, znamo odlučiti: „Od slijedeće nedjelje idem

redovito na svetu misu, redovito ću moliti. Neću sate i sate provoditi pred TV-om ili mobitelom.

Napokon, posjetit ću ljude koje sam zapustio i nisam dugo bio kod njih. Pripazit ću na svoj jezik kojim

često blatim druge kako bih sebe prikazao u ljepšem svjetlu. Potrudit ću se više oko sloge, prihvaćanja

drugih, oko ljubavi prema bližnjima…“ Da! Odlučimo, pa opet klonemo.

Iz današnjeg čitanja saznajemo što sv. Pavao piše kršćanima u Solunu. I oni su se očito umorili u

nastojanju da žive kršćanski. Napasti u tom gradu bile su velike i vrlo lako mogli su se vratiti

prijašnjem načinu života. No, znali su da u svim njihovim pothvatima i odlukama ljudske snage nisu

dovoljne. Bog je onaj koji im je davao ohrabrenje i nadu. Trebala je Solunjanima ta Pavlova utjehaq.

Oni su u svom gradu bili manjina te su im se mnogi rugali.

Zar se koji put i nama ne čini da živimo u nekršćanskom „Solunu“, gdje smo mi koji živimo ili barem

želimo živjeti svoju vjeru neznatna manjina. I nama često može izgledati da nema smisla vjerovati u

to da čovjek može ustrajati u ljubavi i praštanju, neovisnosti o alkoholu, kladionicama, kocki, drogi,

internetu… Svijet oko nas sve manje treba Boga. Ljudima odgovara da im je Boga daleko te da se ne

miješa u njihove živote. Crkva im treba samo prigodno kako bi „obavili“ ili „odradili“ sakramente.

Sve što je religiozno mora se staviti na stup srama. Vikendi i blagdani služe samo za provode i

tulumarenja dok se nedjelje, Uskrs i Božić uglavnom prespavaju, posebice kad je posrijedi mlađa

populacija. Kome u 21. stoljeću još pada na pamet slaviti misu nedjeljom? Oni koji žive svoju vjeru

uglavnom su etiketirani i manje vrijedni u društvu. Proglašava ih se zaostalima, zatucanima. To je taj

2.

naš nekršćanski „Solun“ u kojem živimo.

A onda kada se broj naših dana i godina približi svome kraju, pitamo se: „Što sada?“ onda kad se

dogodi nesreća, nevolja, smrt dragih osoba, uvijek se postavlja pitanje: „Bože, zašto si to dopustio?

Što smo ti skrivili?“ Božji potezi ponekad mogu izgledati okrutno, no oni su normalna posljedica

mnogih životnih izbora suvremenog čovjeka koji sam izabire život bez Boga. Život treba iskoristiti –

kažu ljudi. Jednom se živi! Uživaj dok možeš! Daj ti meni sve u ovom životu, a za onaj drugi me nije

briga. Rijetki su ljudi koji si ozbiljno postave pitanje. Što će biti i kamo idemo nakon ovog života?

Zašto se boje zastati pred ovim pitanjem? Zašto je prekogrobni život zabranjena tema u našim

razgovorima? Zašto mislimo da ćemo zauvijek ostati na ovoj zemlji?

Isus ističe razliku i suprotnost između „ovoga svijeta“ i „onoga svijeta“. Drugi se život ne odvija i ne

događa po modelu ovoga života. Neznanje o sudbini nakon smrti često je razlog da se vjeru proglasi

beznađem i čežnjom nesigurnih. Bog kojeg ljudi trebaju samo u ovom životu ubrzo postaje nepotrebni

Bog. Ne želim biti opterećen time kako izgleda Nebo i što ću tamo raditi. To prepuštam Božjoj volji,

a ne svojoj mašti i svojim željama. Radujem se što se smijem nadati da ću biti dionik uskrsnuća jer

vjerujem u Boga živih, Boga ljubitelja života. to mi je sasvim dovoljno. Tko zna živjeti, zna i umirati.

I u umiranju smo na život pozvani. Pomozi nam, Bože, da svoju svakodnevicu promatramo pod vidom

vječnosti. Ne dopusti da smrt bude točka na zadnjoj stranici knjige mog života. ti si moj izbor! Život

je moj izbor! Svoje dobro djelo dovrši u meni. Amen!

Na vrijeme upišite Vaše misne nakane, tako da se mogu uvrstiti u župni listić! U mjesecu listopadu u našoj je župi kršteno dvoje djece:

1. PETAR JURIŠIĆ, sin Vladimira Jurišić i Pauline r. Pulek iz Trstenika, Ilije Gregurića 1, a krsna kuma mu je Maja Jurišić; i

2. MATEJ JURIŠIĆ, sin Igora Jurišić i Ivane r. Štoos iz Bijele Gorice, Vinogradska 9. Njegovi su krsni kumovi Ivan i Maja Mokrović. ČESTITAMO!

U mjesecu listopadu smo imali i dva vjenčanja. Vjenčali su se: 1. MARIN BARBER, sin Ivana Barber i Mire r. Garaj iz Bjelovara, sada nastanjen u Zagrebu,

Ivanićgradska 71, i MARINA SABLJIĆ, kći +Bože Sabljić i Ljiljane r. Jurić, također iz Bjelovara, a sada nastanjena u Zagrbu, Ivanićgradska 71. Njihovi su svjedoci na vjenčanju bili Marko Mihalinec i Ana Kondić. ČESTITAMO!

U mjesecu listopadu imali smo samo jednu umrlu osobu. Umro je: 1. DUBRAVKO CRNKOVIĆ (51), Matije Gupca 36, Kraj Donji.

Pokoj vječni, daruj mu Gospodine! Od zadnjeg oglašavanja, a bilo je to 27. listopada, pa do 8. studenoga svoj su godišnji doprinos za potrebe crkve dale ove obitelji:

1. Lucija Škribulja, Stjepana Mokrovića 24, Marija Gorica – 200 kuna; 2. Milivoj Lukša, Dubravićka 203, Kraj Donji – 200 kuna; 3. Jakov Topalović, Ribička 5, Vukovo Selo – 400 kuna; 4. Štefan Kolarić, Dragutina Jakovine 3, Vukovo Selo – 200 kuna; 5. Slavko Radović, Selski put 2B, Sveti Križ – 200 kuna; 6. Vladimir Jakolić, Jakolićeva 2, Kraj Donji – 200 kuna; 7. Milan Jurač, Gajeva 11, Bijela Gorica – 200 kuna; 8. Milan Jančić, Tomaševečka 8, Laduč – 250 kuna; 9. Stjepan Božić, Vodovodna 18, Kraj Donji – 200 kuna; 10. Đuro König, Ante Kovačića 14, Marija Gorica – 200 kuna; 11. Franjo Jakolić, Jakolićeva 5, Kraj Donji – 50 eura; 12. Josip Jakovina, Dragutina Boranića 4, Kraj Donji – 100 kuna; 13.

3. Josip Pušić, Mali Brig 11, Žlebec Gorički – 200 kuna; i 14. Ivica Novak, Gajeva 6A, Vukovo Selo – 400 kuna. OD SRCA HVALA!!!

Pred nama je novo vrijeme koje nam Gospodin daje da popravimo ono za što vidimo i znamo da u našim životima nije dobro. Ostala su manje od dva mjeseca u ovoj godini. Na kraju studenoga, u subotu, 30 studenoga blagoslovit ćemo adventske vjenčiće na početku svetog vremena Došašća. To je vrijeme priprave za Božić. To nije božićno vrijeme. Stoga ćemo i ove godine kroz cijelo Došašće imati svete mise zornice svako jutro u 6 sati.

Nakon lijepog mjeseca listopada došlo nam je malo hladnije vrijeme, pa vjeronauk za naše pripravnike za svete sakramente Pričesti i Krizme imamo u grijanoj dvorani bl. Alojzija Stepinca, gdje nam je ugodnije. U tu Vas dvoranu pozivam osobito nedjeljom nakon sv. Misa na kratko druženje i ugodne trenutke u kojima ćemo uz opuštajući razgovor dogovarati daljnje aktivnosti, osobito u pripremi proslave Božića. Tu Vas pozivam i u Došašću, svako jutro poslije zornice, na druženje uz kolače i tople napitke!

Pred nama su „Posljednje nedjelje“. Danas je druga od četiri nedjelje prije Došašća, a zadnja je Nedjelja Krista Kralja. Ona nam ove godine „pada“ 24. studenoga. Tada završava vrijeme „kroz godinu“, a nakon toga, 1. prosinca počinje sveto vrijeme Došašća. Brzo će to doći, pa vas već sada molim da se uključite u organizaciju priprave za Došašće i Božić. Ponajprije vas molim da donesete kao i prijašnjih godina mahovinu koju ćemo iskoristiti za jaslice u našoj crkvi. Zatim, pozivam one koji možda imaju i žele darovati bor za našu crkvu. Ove ćemo godine kititi samo dva velika bora uz glavni oltar u našoj crkvi. Također, molim sve ljude dobre volje koji žele pomoći u pripremi jaslica, da se jave, kako bismo na vrijeme organizirali i pripremili materijal za postavu jaslica, a onda i borova u našoj crkvi. I ove će godine nositelji kićenja borova biti naši krizmanici, a očekujem i naše župne vijećnike da se ove godine intenzivnije uključe i u postavljanje jaslica i u kićenje borova! Točan termin za te radove bit će uskoro objavljen.

Stigli su kalendari za 2020. godinu! Možete ih svakodnevno nabaviti u našoj crkvi.

Postoji banka u kojoj se svako jutro na tvoj račun polaže osamdeset šest tisuća i četiri stotine eura. Svake noći oduzima se ono što nije bilo iskorišteno tijekom dana. Svatko od nas posjeduje račun u toj banci. Kako se zove banka? Vrijeme! Banka ti svako jutro upiše osamdeset šest tisuća i četiri stotine sekundi. Svake noći banka uzima ili poništava dio pologa koji nisi potrošio. Banka ne dopušta gomilanje, a ni prenošenje pologa. Svaki dan otvara ti novi račun. Svake noći oduzima preostali ulog. Ako ne iskoristiš dnevni ulog, to se upisuje kao gubitak. Nema vraćanja, nema prenošenja uloga na slijedeći dan. Sada moraš živjeti s današnjim ulogom. Uloži tako da služi tvome zdravlju, sreći i uspjehu: sat neprestano otkucava, svaki dan iskoristi najbolje što možeš. Ako želiš znati koliko vrijedi godina, pitaj studenta koji ju je izgubio. Ako želiš znati koliko vrijedi mjesec dana, pitaj majku koja je rodila prije vremena. Ako želiš znati koliko vrijedi tjedan dana, pitaj urednika kakvog tjednika. Ako želiš znati koliko vrijedi jedan sat, pitaj dvoje zaljubljenih koji su dogovorili izlazak. Ako želiš znati koliko vrijedi jedna minuta, pitaj onoga komu je upravo pobjegao vlak. Ako želiš znati koliko vrijedi sekunda, pitaj onoga koji je upravo izbjegao sudar. Ako želiš znati koliko vrijedi stotinka sekunde, pitaj skijaša koji je dobio srebrnu medalju na Olimpijadi. Cijeni svaki trenutak koji živiš, osobito trenutke koje dijeliš s osobom koja treba tvoje vrijeme, i zapamti: vrijeme nikoga ne čeka!

Radi krivih tumačenja i mogućih nesporazuma, dobro je podsjetiti da je za sakrament krštenja dovoljno se javiti mjesec dana prije samog krštenja! Ako su roditelji kršćanski vjenčani i žive na području naše župe, dovoljno je da zajedno dođu na dogovor i krsni razgovor mjesec dana prije krštenja. Za dijete je potrebno donijeti: Izvod iz Matične knjige rođenih i Uvjerenje o određenom matičnom broju. Ako su krsni kumovi iz naše župe i nemaju zapreke za kumovanje, ne treba donositi nikakve dokumente. Ako su kumovi iz druge župe, potrebno je donijeti „posvjedočenje“ iz vlastite župe da mogu kumovati. Krštenja planirajte nedjeljom na misi u 11 sati! Mladi koji žele sklopiti sakrament kršćanske ženidbe neka se jave puno ranije, moguće već i za cijelu iduću godinu! Nažalost, danas svadbene sale odnosno glazba i drugo određuju datum vjenčanja, no svakako je nakon utvrđivanja datuma vjenčanja dobro javiti se u župni Ured da se na vrijeme rezervira termin. Svakako, neka mladenci pohađaju zaručnički tečaj koji se u našem Dekanatu održava u župi Kraljice Apostola u Zaprešiću, Trg. Dr. Franje Tuđmana 10. Tečaj traje pet dana od 20 do 21,30 sati, a potrebno se najaviti na tel. 01/3312-633 od 10 do 12 sati i od 17 do 19 sati. Po završenom zaručničkom tečaju započet će Postupak za ženidbu koji se održava u našem župnom Uredu u dogovoru sa zaručnicima! Za sve upite dobro je u uredovno vrijeme nazvati u župni Ured! U Zaprešiću ove godine više nema tečaja za zaručnike, a prvi u slijedećoj godini je od 3. do 7. veljače, a ima i u ožujku od 2. do 6. ožujka 2020.

4.

U petak, 15. studenoga u 17 sati imamo zajedničku sv. Misu za ove pokojnike: + Nikola,

Marija i Nevenka Pernar, Štefica i Milena Mokrović, Anica, Tajana i Franjo Žnidarić,

Zvonimir Rumić Banovac, god., Antonio, Milica i Dragutin Merkl, Ana i Mihalj Kraljić,

Josip Debogović, god., Mihajlo i Nada Debogović, Željko (god.), Mira i Ivan Orešnik, Olga

Jurišić, god., Stjepan, Ivan i Ana Novoselec.

Izdaje: ŽUPA Pohoda B. D. Marije – MARIJA GORICA

Tel. 01/3395-848; 098/452-192; [email protected]

glavni urednik: vlč. Stjepan Barić, župnik

PON 11. XI. Martin 17h

Marija Gorica

+ Franjo i Mira (god) Frkanec i Obitelj

Skaramuca

UTO 12. XI. Jozafat 17h

Marija Gorica

+ Ana (god.) i Franjo (god.) i Obitelj

Žnidarić

SRI 13. XI. Stanislav

Kostka

17h

Marija Gorica

+ Viktorija (god.) i Franjo Kocijan;

Obit. Pirc, Šepat i Zupančić i za

duše u čistilištu

ČET 14. XI. Nikola Tavelić

PET 15. XI. Albert Veliki

17h

18h

Marija Gorica

Zajednička sv. Misa Vjeronauk za PRVOPRIČESNIKE

SUB 16. XI. Margareta

Škotska

17h

Marija Gorica

+ Josip (god.) i Zdenka Krnjak i

pokojni iz Obitelji Sladović

NED 17.

XI.

33.

nedjelja

„kroz

godinu“

8h

Marija Gorica

9,30h

Sveti Križ

11h

Marija Gorica

+ Stjepan Jakolić, god.

+ Ivan Novak, uz rođendan

ŽUPNA SV. M I S A