O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! Pred lice mu stupimo s hvalama,

kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:

»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Otpjevni psalam: Ps 95 , 1-2.6-9

P R O M I Š L J A N J E

Po primjeru žene Samarijanke, otkrivamo da su naše životne brige jedna velika životna žeđ koju nastoji-mo ugasiti malim čašicama. Susretnimo i mi Krista kao što ga je i jednoga vrućega podneva, susrela jedna že-na na zdencu. On je poseban i može pomoći kada smo žedni istine, mira, pravde, ljubavi i prijateljstva. U ovo korizmeno vrijeme, a i inače, nitko od nas nema izgovora da se ne može obratiti i promijeniti. Kada govorimo o promjeni i o obraćenju, ne moramo nužno govoriti o otpadu od vjere ili Krista. Obratiti i pro-mijeniti se trebamo i moramo od naših svakodnevnih nesavršenosti, od svoga dugoga jezika, lijenosti, mrzo-voljnosti, nedobronamjernosti, zanemarivanja svojih obveza… Znamo mi dobro, što i kako bismo trebali mi-jenjati u svome životu. Jer, Bog nam uvijek jamči svoju blizinu i podršku. Ono što je Isus učinio Samarijanki, čini i nama, samo je potrebno pokrenuti se. Treba samo – slikovito govoreći – ostaviti svoj krčag, ostaviti lažnu masku sa-mouvjerenosti, kao što ju je i ona žena ostavila. Treba potrčati i uzvjerovati da Bog od nas može učiniti velike stvari. Bog je uvijek i veći i jači od naše slabosti, od naših zlih sklonosti. Bogu je potrebno samo malo naše dobre volje i čuda se događaju u našem životu. Upravo su tako činili, istinski veliki ljudi. Nisu gledali na svoju slabost, na ne-dostatnost svojih sila. Nisu se dali obeshrabriti svojim prošlim grijesima. Oni su bili povjerovali Kristu i njego-voj spasiteljskoj milosti te su puno postigli. Neka se to i nama ostvari ove korizme. Na našu radost i drugih oko nas.

fra Mate Tadić

Uredili:

Policijski kapelan don Marin Drago Kozić (mkozic@mup.hr)

(01) 4563 295 - spec. 25295

Pomoćnik kapelana g. Mišo Josipović

(mjosipovic@mup.hr)

099 22 92 432 (85 546)

Telefaks: (01) 45 63 699 (25 699) zagrebacka.policija.hr

POLICIJSKA KAPELANIJA

“MAJKA BOŽJA KAMENITIH VRATA”

PU zagrebačka

Petrinjska 20

15. ožujka 2020.

Tjedni kalendar

PON 16 Hilarije i Ticijan; Smiljan UTO 17 Sv. Patrik; Domagoj; Hrvatin SRI 18 Ćiril Jeruzalemski; Salvator ČET 19 JOSIP, zaručnik BDM PET 20 Nicet; Klaudija; Vladislav SUB 21 Serapion; Vesna; Vlasta NED 22 4. Korizmena ¨Sredoposna

Godina 11 ● broj 426 ● 2020. godina

Izvor vode koja struji u život vječni.

22. ožujka 2020. godine, u četvrtu nedjelju Korizme u 16,00 sati na Ksaveru u Zagre-bu, Vojni ordinarijat u RH organizira pobo-žnost Križnog puta za Hrvatsku vojsku i policiju.

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zah-vatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Nje-govi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samari-jancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zde-nac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nika-da: voda koju ću mu ja dati postat će u nje-mu izvorom vode koja struji u život vječni. " Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu že-na: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanja-ti." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski kla-njatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve

upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi uče-nici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Že-na ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko do-nio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

Vjera kao životna snaga

Može li snaga vjere promijeniti naš život a mož-da i svijet? Naravno! Ali je važno, da ne vjerujemo samo "u bilo što", nego da naš život izručimo pravom i jedinom Bogu.

U osobnom susretu s Isusom Kristom žena Sa-marijanka na Jakovljevu zdencu doživljava dobrotu i mi-losrđe Božje. A zapravo je došla samo zato da bi zahva-tila vode. U razgovoru s Isusom ta žena Samarijanka sve više i više biva svjesna, da tu nije samo običan čovjek s kojim govori, nego da je "veći" nego "naš otac Jakov, koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio".

Isus naime obećaje ženi "vodu živu". Ta voda koju on može dati, postat će u srcu čovjeka koji vjeruje

"izvorom vode koja struji u život vječni." Koja dakle poklanja život vječni.

To su zapravo novi pogledi za ženu, koja je dosad samo životarila i čiji je život protekao nesretno. Imala je pet muževa, a ni ovaj koga sada ima nije joj pravi muž. To joj Isus kazuje i time poka-zuje da ima savršeno znanje o njenom životu.

Nada u njenom srcu nije ugašena nego je samo pokrivena. Sada je ohrabre-na jer ju Isus poziva da vjeruje. Ona spoz-naje da je on više od proroka. On joj obja-šnjava da se Bogu treba klanjati "u duhu i istini". Nije odlučujuće vanjsko mjesto, nego prisutnost Božja u srcu vjerujućeg čovjeka. Ta osobita Božja blizina postaje moguća po otkupitelju svijeta, Isusu Kristu. On nam daruje u vjeri i u sakramentima onu vodu, koja struji u vječni život. Tako naše srce biva novo. Mi postajemo promijenjeni i po Duhu Svetom ispunjeni ljubavlju.

Žena Samarijanka tada je pošla žurno u grad i izvijestila je ostale stanov-nike o svom susretu s Isusom. Pozvala ih je da se osobno osvjedoče, da nije možda taj čovjek obećani Mesija. I stvarno su mnogi Samarijanci povjerovali u njega – zbog "riječi žene koja je svjedočila".

Zahvalimo i mi Gospodinu Bogu, da smijemo vjerovati u Isusa Krista, otku-pitelja svijeta. Što je življa naša vjera, tim više ona postaje snagom života, koja ob-navlja naše srce. Radost spasenja s nas prelazi na ljude koje susrećemo. Tako možemo i druge voditi Bogu.

Neka nas prati zagovor svete Ma-rije majke Božje, svetoga Josipa i svih anđela i svetih! Božje spasenje darovano nam je u Isusu Kristu, "spasitelju svijeta".

Fra Jozo Župić

Evanđelje: Iv 4 , 5-42

► Svakog radnog dana u Korizmi sveta misa u 7,15 sati - kapela u Petrinjskoj 20