Jameson je trenutno profesor u književnosti i romanskih studija na Sveučilištu Duke FREDRIC JAMESON(1934 – ) - 1991.g. objavio knjigu pod istim nazivom POSTMODERNIZAM ILI KULTURNA LOGIKA... - tekst izvorno objavljen 1984. u časopisu New Left Review - u okviru marksističke teorije kapitalizma kaže da je postmodernizam nova kulturna dominanta u smislu neomarksističkog modela u kojem postoje tri faze kapitalizma - posuđeno od E. Mandela „The late capitalism” - 3 faze kapitalizma – pojedinoj fazi odgovara određena kulturna dominanta TRŽIŠNI KAPITALIZAM – REALIZAM MONOPOLNI KAPITALIZAM – MODERNIZAM - najveći problem postmodernizma je nedostatak kritičke distance, služi samo kao ukras postojećem društvu koje ga je stvorilo; za razliku od modernizma gdje je kultura bila kritična, subverzivna, negativna spram društvenih nejednakosti Shvaćanje postmodernizma - za političko (marksističko) revolucionarno djelovanje potrebna je svijest o sebi, o klasi u kojoj se subjekt nalazi -> nekoherentni pojedinci ne mogu djelovati Shvaćanje postmodernizma – slabljenje ideje modernizma - radikalan prijelom krajem ‘50-tih/početkom '60-tih (coupure) Obilježja postmodernizma-estetski populizam - izostanak dubine, skup mrtvih predmeta, svijet mode i jet-seta

- izostanak hermeneutičkog gesta

- pitanje: postoji li uopće mogućnost političke dimenzije umjetnosti – sve se pretvara u robu -„U njima treperi bezglasni zov zemlje, njen tihi dar žita što zri i njeno zagonetno samoodbijanje u ugarnoj pustoši zimskog polja. To oruđe pripada zemlji i zaštićeno je u svijetu seljačke žene... Van Goghova je slika razotkrivanje onog što oruđe, par seljačkih cipela istinski jest...” Heidegger - tipičan primjer modernizma u ovom slučaju bi bilo djelo E. Muncha Krik kao kanonski izraz modernističke tematike otuđenja, anomije, osamljenosti, društvenog raspada i izolacije, te zbiljski amblem ‘doba strepnje’ – krik je gesta, očajnička komunikacija i izvanjska dramatizacija unutrašnjeg osjećaja Obilježja postmodernizma-SLABLJENJE AFEKATA Obilježja postmodernizma-PASTIŠ - obzirom da je subjekt, sa svojim fragmentiranim identitetom, izgubio sposobnost poimanja prošlosti i organizaciju svoje sadašnjosti u koherentno iskustvo, doista je teško, kaže Jameson, da će kulturalni produkti takvih subjekata rezultirati ičim drugim doli gomilama fragmenata- dakle jednim shizofrenim, ambivalentnim, raznorodnim tekstovimapr. Kina – primjer diskontinuiteta u pjesmi SLOM OZNAČUJUĆEG LANCA - zašto je Jamesonu problem ta subjektova nemogućnost poimanja sadašnjosti?Jer to pojedincu onemogućava da djeluje u sadašnjosti, da ona bude prostor prakse. - sada se Jameson poslužio Lacanovom definicijom shizofrenije kao prelom u označujućem lancu (prekidu odnosa između označitelja i označenog) 

- fragmentirani subjekt ne može svoje iskustvo povezati u koherentnu priču jer mu nedostaje orijentacija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, stvari su nepovezane, subjekti imaju doživljaj da su se stvari već dogodile, oni putuju u prošlost, budućnost, u nemogućnosti da pojme sadašnjost - pokretne stepenice i liftovi – kao da zamjenjuju kretanje i postaju kretanje umjesto ljudi – pasivizira se subjekta, onemogućava se djelovanje, kretanje ka nečemu, recimo ka boljem svijetu POSTMODERNIZAM I GRAD - on smatra da je, osim što je došlo do mutacije u vremenu, došlo do mutacije u prostoru, a mi ljudi koji smo se našli u ovom prostoru, nismo držali korak s tim razvojem, dakle zbila se mutacija, promjena objekta koju nije pratila mutacija subjekta, te ta novija arhitektura zahtjeva da proširimo svoju osjetilnost, da proširimo i razvijemo svoja tijela, ako je to uopće moguće - u ovom poglavlju Jameson analizira postmodernu gradnju na konkretnom primjeru - ulazi: postoje 3 ulaza u Bonaventuru i nijedan od tih ulaza ne vodi direktno do recepcije(predvorja), već postarnce. Zašto je to tako? Hotel je zamišljen kao mini-grad, kao grad u malom, on onda uopće niti ne treba imati ulaz, jer ulaz povezuje zgradu s ostatkom L.A., a obzirom da je on sam već mali grad, ulazi mu ne trebaju – zato su ulazi ovdje reducirani, marginalizirani - Jameson ponovo naglašava da je on dao historijsko gledanje na postmodernizam, a nestilističko, kao jedno od stilskih epoha odnosno razdoblja i to mu je bitno jer je, po njemu, velika razlika ako se postmodernizam odredi kao stil ili ako se odredi kao kulturna dominanta logike kasnog kapitalizma 

- on želi odrediti trenutak istine u postmodernizmu – a to je nešto paralizirajuće u njemu, demobilizacija i predavanje pasivnosti i bespomoćnosti, sistematski zatirući mogućnost djelovanja

- kultura je u našem postmodernom društvu doživjela eksploziju, za sve se u našem društvenom životu može reći da je kultura, više nema kritičke distance, ona nije odvojena od recimo ekonomske baze, odnosno od logike kapitala, ako hoćemo ići klasičnim marksističkim rječnikom, ona je ukopljena u njega, jer je kultura njegova logika

- politička forma postmodernizma: potrebna nam je globalna spoznajna kartografija («cognitive mapping) (i u društvenom i u prostornom smislu), kako bi, nakon konzumiranja kakvog kulturnog teksta, mogli procijeniti politički milje i shvatiti svoju poziciju u njemu i time aktivirati političko djelovanje

- spoznajnu katrografiju možemo stvoriti preko kulturalnih elemenata kako bi mogli shvatiti svoju poziciju i prestati biti izgubljeni

- kako stvoriti tu kognitivnu mapu, on ne objašnjava u ovom tekstu, već u drugim svojim radovima (conspirical tekstovi koji sami ukazuju na svoju fregmentarnost kako bi je mi uspjeli vidjeti i shvatiti kao takvu, i pedagoška i didaktična uloga umjetnosti koja će potaknuti našu svjesnost) DOKIDANJE KRITIČKE DISTANCE - postmodernizam je savršeni produkt nove faze kapitalizma zbog načina na koji se kulturna dobra produciraju i predstavljaju u društvu - napominje da postmodernizam nije estetski stil koji dolazi nakon modernizma već nova kulturna dominanta – nema određene granice od koje on postoji, već se značajke

posmodernizma mogu pronaći u svim djelovim kapitalizma - modernizam propada jer je njegov subverzivan, kritički element u postmodernizmu pretvoren u robu, postao je institucionaliziran, preuzela ga je logika kapitala te ga nastavila proizvoditi/reproducirati - sve šokantne stvari modernizma više nisu šokantne već ih je kapitalizam preuzeo te se one reproduciraju kao normalna stvar - postmodernizam smatra da ne možemo prodrjeti u istine društva u društvo po sebi jer je ono u konstantnoj promjeni, te tvori fragmentirane pojedince - Jamesona brine politička slabost postmodernizma pogotovo fragmentacija subjekata koji nemaju jedinstven identitet već konstantno promjenjivi mnogostruki – ljudi nisu cjeloviti/koherentni - pr. Hotel Bonaventura, Los Angeles, arhitekt H. Portman - ono reprezentira iskrivljenje, granicu koja nas zaustavlja ispred spoznaje. Ono nam nudi iluziju cjelovitosti, a da nam pri tom ništa ne kazuje o biti stvari oko nas - to je uobičajena razlika između moderne i postmoderne arhitekture, u moderni je staklo bilo prozirno, kao odraz stvarnosti, a u postmoderni je ono sjajno, neprozirno, blješteće, ne vidi se kroz njega - hotel ima veliku reflektirajuću staklenu kožu, ona odbija grad izvana, u smislu da se ne može pogledom prodrijeti u njega, odvaja hotel od ostatka grada - to je također slučaj i sve brže rastućih trgovačkih centara, koji jednako tako imaju obilježja ovog hotela – žele biti samodostatni, u njima ima sve - trgovine, restorani, kafići, vrtići, zabava - kino, koncerti - mali gradovi - onemoguće se orijentirati u njemu, to je hiperprostor, dakle, postmoderna arhitektura je uspjela transcendirati mogućnost ljudskog tijela da se smjesti, da perceptivno organizira svoju neposrednu okolinu - izbrisana granica između visoke kulture i takozvane masovne/komercijalne kulture apstraktni ekspresionizam u slikarstvu, egzistencijalizam u filozofiji, konačne forme predstavljanja u romanu, filmovi velikih auteurs (Godard) ili modernistička škola u poeziji i arhitekturi vs. Andy Warhol i pop art, fotografijski realizam, novi ekspresionizam, glazba – trenutak Johna Cagea, sinteza klasičnih i popularnih stilova, punk i novovalni rock, film – postgodarovska i eksperimentalna kinematografija i televizija, komercijalni filmovi.... - kao što kod Warhola predmeti postaju robom, isto se događa i sa ljudskim subjektima, zvijezde poput Marilyn Monroe ili Edie Sedgewick i same su učinjene robama i pretvorene u vlastiti image - nestanak individualnog subjekta i sve veća nemogućnost osobnog stila rađaju upravo pastiš - pastiš – pojam sličan parodiji imitacija posebne maske, govora; no on je neutralan postupak takve mimikrije, bez motiva parodije i satiričkog impulsa, lišen smijeha - pastiš = prazna parodija - glavna razlika koja proizlazi iz te dvije umjetnosti je pojava nove vrste plošnosti ili plitkosti, a zašto plitkost? Jer je označitelj izgubio svog označenog, slika Warhola se više na ništa ne odnosi, ne odnosi se na nikavu stvarnost, ona slobodno pluta u moru označitelja, bez značenja - isticanje sirovina i sadržaja kod Van Gogha, dubina umjetničkog djela – hermeneutički gest - ti romani više ne mogu predstaviti prošlost kakva je, već samo predodžbe i stereotipe o prošlosti (koja time postaje pop prošlost), povijesni roman više ne može direktno motriti realni svijet - nestanak individualnog autora, individualnog originalnog stila, jer postmoderni autori samo ponavljaju prošle stilove, uzimaju stvari iz originala i stavljaju u svoja djela - djela isprepletena povijesnim tragovima modificiraju samu prošlost, ona se više ne odnose ni na šta, već su samo tekstovi bez svoga referenta, izgubili su svoga označenog, plutaju slobodno, kao simulakrumi, bez značenja - u romanima nema više zbiljske povijesti, roman se svojim stilom opire interpretaciji (Doctorow) – realistička, modernistička književnost je

mogla dostojno posredovati prošlosti ukazati na probleme, a današnja postmoderna više ne može Kina

Živimo na trećem svijetu od sunca. Broj tri. Nitko nam ne kaže što da činimo. Ljudi koji su nas učili brojiti bili su vrlo prijazni.Uvijek je vrijeme za odlazak.Ako kiši, ti ili imaš kišobran ili ga nemaš....(Bob Perelman) - reklamne slike boca Coca-Cole ili Campbel's Soup Can, koje izričito ističu robni fetišizam prelaza na kasni kapital morale bi biti i moćni politički i kritički iskazi, ali one to nisu Hvala na pažnji.