Poslanice Sv. Jeronima (Korespondencija)

7/29/2019 Poslanice Sv. Jeronima (Korespondencija)

1/21

Korespondencija svetog Jeronima

Poslanica Azeli (Ep. XLV.),Poslanica Domnionu (Ep. L.),

Poslanica Magnu, rimskom odvjetniku (Ep. LXX.)

Seminar iz patrologije


2/21

1. UVOD

Sveti Jeronim, veliki zapadni crkveni otac i nauitelj, svojim burnim ivotom, naglomnaravi, ali i velikim umom i dubokom pobonou i danas plijeni pozornost i izaziva

zanimanje vjernika i nevjernika, pobonog puka i uenih znanstvenika. Upravo sa svimsvojim slabostima i manama, uz veliinu duha i uma, Jeronim je uzor za duhovnost, retoriku,a napose biblijsku egzegezu i pastoral. Na ovom seminaru nastojimo poblie se upoznati sdijelom obilne i bogate korespondencije ovog velikog sveca. Stoga je i ovaj seminarski rad

pokuaj pribliavanja i predstavljanja Jeronima kroz prizmu tri odabrane poslanice. Budui dasmo do sada imali prilike upoznati Jeronimov ivot, kao uvodne dijelove dosadanjihseminarskih radova, ovdje emo ga ukratko predstaviti u kranskoj umjetnosti i ikonografiji,tj., kako se prikazuje i zato, te koji su simboli povezani s njegovim ivotom, i koje je njihovoznaenje. Nakon tog uvodnog dijela, predstavit emo svaku od tri poslanice; poslanicu Azeli,Domnionu i Magnu, rimskom odvjetniku, iznijevi ukratko temu same poslanice nakonkratkog uvodnog upoznavanja s tekstom i likovima, uglavnom naslovnicima poslanica.

Predstavit emo i sadraj svake poslanice, te kroz analiziranu grau i citirane dijelovepokuati stei uvid u Jeronimovu misao i dojam o poslanici i problematici, koji emo takoeriznijeti, na kraju svake poslanice. Nakon zakljuka, donosimo i popis literature koritene uovom radu, a koja je prilino raznolika budui da o dotinim temama na hrvatskom jeziku ne

postoji dovoljno literature, ve je potrebno konzultirati vie knjiga, leksikona, enciklopedija islino.

2


3/21

2. JERONIM U KRANSKOJ IKONOGRAFIJI I UMJETNOSTI

Sveti Jeronim, velikan kranske povijesti, znanosti i duhovnosti, svojim je djelimazaduio kranski svijet. Stoga ne udi da su njegove zasluge bile prepoznavane kroz stoljea,te je bio, i jo jest, uzor novim naratajima vjernika. To je vjerojatno i razlog zato je Jeronim

tako esto kroz stoljea prikazivan u umjetnosti, a i danas je njegov lik i djelo inspiracijamnogim umjetnicima. Budui da smo kroz ovaj seminar prikazivali razliite aspekteJeronimova ivota i djela, ovdje emo malo poblie promotriti i pokuati protumaiti liksvetog Jeronima u umjetnosti, kao i sveeve ikonografske atribute.

Svojim bogatim i intenzivnim ivotom, te predanim radom i velikim opusom koji je iza njegaostao, Jeronim je napose utjecao na srednjovjekovnu kransku kulturu te renesansu1, i kaotakav naao je svoje mjesto u katekizamskom slikarstvu katolike obnove ili

protureformacije nakon Tridentskog sabora. Budui da se Jeronim bio sprijateljio s papomDamazom, koji mu uskoro povjerava mnoge i odgovorne zadae, napose u crkvenim

pitanjima, te ga je hrabrio i poticao na znanstveni rad, Jeronim je brzo stekao ugled u Rimu, te

postao ugledni lan teolokog skupa i tako sudjelovao na saboru to ga je Damaz sazvao2.Iako je bio samo sveenik, renesansno slikarstvo ga prikazuje kao kardinala, aludirajuiupravo na taj njegov odnos s papom Damazom, ali i slubom upravljanja rimskim crkvama,to su u prva vremena kranstva inili sveenici, a kasnije kardinali. Stoga je kardinalskieir, plat, ili openito kardinalski grimiz, makar samo simbolino predstavljen u sveevucrvenom ogrtau, gotovo nezaobilazan motiv svakog prikaza naeg sveca. Na nekim slikamanaii emo na kardinalski grimiz i eir odloene sa strane, kao znak Jeronimove poniznosti iskromnosti.3 Kardinal, koji je istodobno znanstvenik i pokornik, bio je idealan lik za

protureformacijsko razdoblje, naglaavajui dvije najvanije dimenzije ili poruke toga doba:osobni, intenzivni ovjekov odnos s Bogom i osobni studij Svetog Pisma i katolike vjere.

Jeronim je proveo nekoliko godina u Halkidskoj pustinji, ivei kao isposnik i pokornik, teemo ga u ikonografiji najee pronai upravo u takvom okruenju oskudno odjevenog(premda uglavnom s kakvim pokrivalom ili ogrtaem grimizne ili crvene boje), gdje u stavuduboke molitve i pokore klei u svojoj spilji ili ispred nje, kao to je to sluaj u prikazimaJeronima za vrijeme njegovog ivota u Betlehemu. Kamen kojim se udara u prsa 4, est jesimbol, a negdje je ak prikazan i izranjavanih prsa, kao znak rigidne pokore koju je vrio, aza koju saznajemo iz njegovih vlastitih rijei i opisa.

Vrijeme provedeno u Betlehemu Jeronim je iskoristio za uenje biblijskih jezika te prijevodSvetog Pisma na latinski. Stoga se prikazuje nad knjigom, ili vie njih, esto i s pisaljkom i

perom u ruci. Ponegdje je u zanosu, poput ekstaze, pogleda uprtog u nebo, a neki slikariprikazuju i anela iznad ili pored Jeronima u ekstazi s pisaljkom i nad knjigom, naglaavajuitako nadahnutost njegova djela. Meditirajui tako nad svetim spisima i kranskim naukom,uz njega emo uglavnom nai i raspelo te lubanju, kao simbole ivota i smrti, te aluzije nauskrsnue. Lubanja predstavlja i ozbiljnost takvog naina ivota, ali i pobjedu duha nadtijelom, te je stoga neizostavan pribor gotovo svih kontemplativnih svetaca. Pred kraj ivota

1 Usp. PATROLOGY, prir. Angelo di Berardino i Johannes Quasten, prev. na eng. Placid Solari, svezak IV.,Augustinian Patristic Institute Rome, Christian Classics, Inc., Westminster, Maryland, 1992., str. 243.2 Usp. Otaka itanja u molitvi Crkve. Izbor iz asoslova Bojeg naroda., prir. eljka Bian i Tomislav ZdenkoTenek, Kranska sadanjost, Zagreb, 2000., str. 378.3

Usp. Saint Jerome, Doctor of the Church - 340-420, na: http://www.aug.edu/augusta/iconography/jerome.html4 Usp. J. ANTOLOVI,Duhovni velikani. Sveci Katolike Crkve. II. dio: srpanj prosinac., FTI, Zagreb, 1998.,str. 341.

3


4/21

trpio je Jeronim i od bolesti oiju, to mu je dodatno oteavalo studij i pisanje, no on nijeodustajao sve do svoje smrti.5 Upravo ovu znaajku moemo primijetiti npr. kod Caravaggia,ali i drugih, gdje se Jeronim kao starac duboko nadvija nad knjigu, s oitim potekoama uitanju.

Jeronim se takoer prikazuje i u drutvu rimskih gospoa, a napose Paule, Eustahije iMarcele, negdje odjevenih poput redovnica, budui da su zajedno s Jeronimom osnivalesamostane po Svetoj zemlji. No na takve prizore nailazimo rjee, kao i na Jeronima uredovnikom ruhu, s tonzurom.

Svakako je zanimljiva i legenda koja tumai gotovo neizostavan Jeronimov ikonografskisimbol lava. Prema hagiografskoj zbirci iz 13. stoljea, Zlatna legenda, jedan je lav dolutaodo Jeronimova samostana u Betlehemu teko epajui. Svi su se monasi od straha razbjeali,ali Jeronim je primijetio da lav ima trn u api, te mu ga je strpljivo izvadio. Ovo je takoer isimboliki izriaj za Sveto pismo (a koje Jeronim ovdje uosobljava) koje oslobaa boli usluaju zablude.6 Zahvalan lav, obeava Jeronimu da e od sad tititi njega, njegov samostan,

i samostanskog magarca, te da e obavljati sitne poslove po samostanu, neto poput bratalaika, jer su ostali monasi zahtijevali da si lav sam mora privreivati za hranu 7. Lav tako

postaje simbol odanosti i vjernosti te prepoznatljiv Jeronimov simbol. Legenda dalje navodida su jednom neki putujui trgovci ukrali tog magarca dok je lav spavao. Nakon nekogvremena, dok je lav obavljao poslove umjesto nestalog magarca, vidio je trgovaku karavanu isamostanskog magarca s njima. Lav je pohitao i sve ih prisilno doveo u samostan, k Jeronimu,gdje su se trgovci ispriali i darovali Jeronimu polovicu ulja koje su nosili na prodaju.8 Urenesansnim prikazima Jeronima u njegovoj radnoj sobi, uz gore navedene atribute moemo

primijetiti i tucet boca i boica na policama ili negdje oko njega, koje predstavljaju upravo toulje.Evo i nekoliko primjera razliitih prikaza svetog Jeronima:

5 Usp. Otaka itanja u molitvi Crkve. Izbor iz asoslova Bojeg naroda., prir. eljka Bian i Tomislav ZdenkoTenek, Kranska sadanjost, Zagreb, 2000., str. 379.6 Usp. E. GORYS,Leksikon svetaca, Naklada Slap, Zagreb, 2003., str. 199.7

Usp. JERONIM, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, KS, Zagreb, 1990., str.298.8 Usp. Secret identity of Jerome, na: http://www.aiwaz.net/a13

4

Slika 2.: Jeronim s Paulom iEustahijom.

Slika 1.: Jeronim s anelom, simbol nadahnua iBojeg blagoslova nad njegovim radom.


5/21

5

Slika 4.: Jeronim

za radnimstolom, grafika

A. Durera,sadrava sveJeronimove

ikonografskeatribute.

Slika 3.: Jeronim vadi trn iz lavlje ape. Upozadini su otvorene knjige svetih tekstova nahebrejskom i grkom, te latinski ispred njega.

Slika 5.: Jeronim, odjeven kao redovnik, s odloenimkardinalskim eirom,

vadi trn iz ape lava

Slika 6.: Jeronim u radu, zaogrnut crvenim

ogrtaem gleda u nebo u zanosu.

Slika 7.: Caravaggio; Sveti Jeronim. U dubokoj starosti, ve

iznemogao, Jeronim se ne predaje, premda se vidno mui sitanjem. Lubanja ga podsjea na njegovu skoru smrt, ali iduhovnu jakost i pobjede.


6/21

3. POSLANICA AZELI (Ep. XLV.)9

3.1. Uvod u poslanicu

Jeronim pie osobnu, zahvalnu poslanicu djevici Azeli, rimljanki nadasve uzorna i

krjeposna ivota. Kako i sam istie u jednoj drugoj poslanici, Poslanici Marceli10

, Azela usvojoj iskrenoj skromnosti ne trpi da je itko hvali, stoga Jeronim to potuje i u ovom pismu.No o Azelinim vrlinama i svetosti saznajemo upravo iz gore spomenute Poslanice Marceli,koja je u cijelosti posveena Azelinom uzornom ponaanju i svetosti. Iako dotina poslanicanije tema ovog seminarskog rada, svakako je vrijedno njome se posluiti kako bismo dobili

potpuniju sliku o Azeli, kojoj se Jeronim, oito s velikim potovanjem i povjerenjem, takoiskreno i zahvalno utjee i ispovijeda. Zapise i svjedoanstva o Azeli nalazimo i kod drugihcrkvenih pisaca, npr. kod grka Peladija, a i Jeronim e jo u nekoliko navrata u svojimkasnijim poslanicama drugima za uzor stavljati Azelu. Azela je, naime, ve od ranogdjetinjstva bila pomognuta Bojom milou11, a nakon dvanaeste godine svojevrsno se

posvetila asketskom i monakom nainu ivota, izgleda, protiv volje roditelja i rodbine.

Potajno je prodala svoju zlatnu narukvicu, i od tog novca kupila svoju jedinu imovinu sirotinjsku zagasitu haljinu, jer ju nije mogla isprositi od majke12. Zatvorila se u eliju, imolei, gotovo neprestano postila. Bila je potpuno predana askezi i zaljubljena u monakiivot. Jeronim pie:

Zatvorena u jednoj uskoj elijici, u njoj uivae prostrani raj. Ista zemlja bijae jojmjesto moljenja i spavanja. Post drae za alu, gladovanje za obrok.13

Azela je, drei se pravila sv. Pavla14, uz molitvu i radila svojim rukama, kako za ono malohrane to je tijekom godine uzimala, ne bi bila na teret nikome. Usprkos strogoj samoi tedugim i tekim postovima i pokorama, neprestano je bila vesela i nasmijeena lica. Jeronim zanju ovako svjedoi:

Ja, koliko je meni poznato, izjavljujem da nema nita prijaznije od njezinadostojanstva, nita vie dostojanstveno od njezine prijaznosti, nita ozbiljnije odnjezine ljupkosti, nita ljupkije od njezine ozbiljnosti. Bljedoa njezina lica pokazujeuzdranje, a ne zaudara licemjerstvom. Govor je njezin tih, a muanje rjeito: hod jojnije ni brz ni spor: vanjtina je sveudilj jednaka: gizdanje je zanemareno, a odijelonekieno; i sama nonja jest bez ukrasa.15

Azela je najvjerojatnije bila iz rimske plemike kue istoga imena, o kojoj piu i neki

svjetovni autori toga vremena. No, kako navodi Markovi, nikakva je zemaljska plemenitostne bi mogla plemenitijom uiniti16. Rimska Crkva slavi Azelin spomendan 6. prosinca.

9 Ili, prema metodologiji I. Markovia, Poslanica XXVIII.10Usp. I. MARKOVI, Izabrane poslanice sv. Jeronima. Svezak prvi, Hrvatsko katoliko tiskovno drutvo,Zagreb, 1908., str. 148. Jeronim spominje u ovoj poslanici, da se Marcela i sama uvjerila u Azelinu pokoru isvetost.11 Usp. I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 149.12 Majka, niti itko od njene obitelji, nije joj htio udovoljiti i nabaviti takvu sirotinjsku opravu, budui da su se

protivili njenim pobonim eljama.13 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 149.

14Tko nee da radi, neka i ne jede (2 Sol 3,10)15 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 151.16 Usp. I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 148.

6


7/21

Jeronim ovu poslanicu pie u kolovozu 385.17, na brzinu, u hodu, ekajui u Ostiji18 ukrcajna brod kojim e zbog ljudske zlobe napustiti Rim i krenuti prema Istoku, prema SvetojZemlji, kako sam kae:

Ovo, moja gospodarice Azela, na brzu ruku, s plaem i alou piem ba u asu kad

se moram ukrcati u brod.19

Ovu poslanicu Azeli moemo svrstati u Jeronimove osobne poslanice, u kojima pie o sebi ilidrugima (tzv.familiares), ali i u apologetske. Premda ovo nije ba apologija kranske vjere u

pravom smislu rijei, mogli bismo ju nazvati svojevrsnom Jeronimovom apologijom pro vitasua.

3.2. Tema poslanice

Poslanica je upuena Azeli, estitoj i uzornoj djevici i monahinji u Rimu, kao oprotajnopismo zahvale za sva dobroinstva koja je Jeronim od nje primio dok je i sam boravio ondje.

No budui da su ga zli ljudi oklevetali iz zavisti, i podmetali mu mnoga zla, on je na nekinain primoran napustiti sredinu u kojoj su ga do juer svi hvalili i ak mu govorili da jedostojan papinstva, a sad ga eto kleveu i podmeu mu jer im je krivo da su neke od najboljihrimskih gospoa ostavile sve i pole za njim.

Dok se ja ne poznah s kuom svete Pavle, vas mi Rim jednosloslono iskazivae svojuljubav, i gotovo svak proglasivae da sam dostojan vrhovnog sveenitva.20

Stoga Jeronim ovdje iznosi svoju apologiju protiv svih kleveta, te iznosi svoje vladanje, estokoristei ironiju i sarkazam na svoj raun, ne skrivajui svoju naglu narav. S velikim aromhvali rimske gospoe i djevojke koje su umjesto razuzdanosti, putenosti, bogatstva i zabavaizabrale post, molitvu, milosre i skromnost, te se jo veim arom okomljuje na one kojitakav nain ivota smatraju smijenim. Jeronim vrsto brani svoju istou, kao i istou svojihuenica i drugih ena slinog ivota, i ali to takve klevete, pogrde i ruganja dolaze odkrana, a ne od neznaboaca.

3.3. Sadraj poslanice

Neposredno prije svog ukrcaja na brod, Jeronim koristi posljednju priliku da pismom izrazisvoju toplu zahvalnost Azeli.

Ja bih bio bez pameti kad bih mislio, da ti mogu milo za drago odvratiti. Sam Bogkadar je platiti svetoj dui tvojoj zasluge meni uinjene; jer ja nedostojan nikad nisammogao ni poumiti, ni poeljeti, da mi toliku u Isukrstu ljubav pokloni.21

17 Usp. I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 190., 148.18 Usp. JEROME, ST.,NPNF2-06. Jerome: The Principal Works of St. Jerome, uredio Philip Schaff, preveli M.A. Freemantle, W. H. The Hon, Grand Rapids, MI: Christian Classics Ethereal Library, New York: ChristianLiterature Publishing Co., 1892., str. 154. (elektronsko izdanje)19 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, prir. I. Markovi, M. Roman i J. Bratuli, Knjievni krug Split, Split,1990., str. 72.

20 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 191. Papa Damaz je ve bio mrtvi starac (prema I. Markoviu), te suRimljani u Jeronimu vidjeli dostojna nasljednika, kojeg je esto i sam Damaz citirao.21 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 190.

7


8/21

No, isto tako, ovu zahvalnu poslanicu koristi da jo jednom, ojaenom duom odgovori i nazlobna podmetanja svojih brojnih neprijatelja u Rimu. Tako Jeronim ovu poslanicu polako

pretvara i u apologijsku, u kojoj dolazi do izraaja sav njegov jad i bijes, pojaavajuiintenzitet do kraja ove kratke poslanice. Sarkastino se nazivajui onakvim kakvim ganeprijatelji potvaraju Ja sramotan, ja podmuklica i varljiv: ja laa koji svojim sotonskim

lukavstvom zavodim eljad!22

, istie veu Azelinu zaslugu, jer je pomogla njemu zloincu,ogrezlu u svakoj opaini23. Premda Jeronim tvrdi da su te uvrede i nepravde koje mu senanose mala kazna s obzirom na njegove grijehe, ipak ne moe sakriti svoju bol. Navodi

primjere dvolinosti i licemjerstva koju je doivljavao dok su ga astili i hvalili, a zapravo muse smijali i rugali se.

Nekoji mi cjelivahu ruke, a zmijinim ustima klevetahu na me: aljahu ime usnama, au srcu radovahu se.24

Ismijavali su njegov hod i smijanje, njegov govor i lice, a trei sumnjae neto o mojojprostoti. No Jeronim se tjei pravednom kaznom za sve svi e oni, zajedno s njim, stati

pred Boje sudite, te e se tamo oitovati svaija djela i namjere.Budui da je Jeronim oko sebe skupio etu djevica, kojima je tumaio Pismo i pouavao ihduhovnom ivotu, bilo je normalno i logino da e, kako kae Jeronim, meu njima doi do

poznanstva i kasnije pouzdanja. Sam istie da nikada nije primio nikakav dar, ni mali niveliki, niti ikakav novac od bilo koga za to to je inio, niti je ikoga krivo pogledao ili to

pomislio. Pa ga, kae Jeronim, optuuju samo zato jer je muko, i to od kako je Paula naumilapoi u Jeruzalem. Navodi dalje primjere raznih rimskih gospoa, od onih lijepih, naminkanihi bogatih, zatim bezobraznica ili onih koji zavode svilom, biserima i pohlepom za zlatom, tetvrdi da mu nijedna nikad nije omiljela niti je i jednoj takvoj u kuu uao. No njega suzavele prljave i kaljave, koje sunce ujutro zatee u molitvi, kojima je pjesma Evanelje,

slasti su im uzdrljivost, a ivljenje post25. I kad je istoa i svetost takvih gospoa izazvala unjemu divljenje, potovanje i aenje, navalie na njega protivnici s raznim klevetama, te gakako kae Jeronim: sve kreposti odmah ostavie.26 Nadalje, Jeronim se obraa

personificiranoj ljudskoj zavisti i sotoninu lukavstvu, te kao da ih raskrinkava kao dobropoznate stare neprijatelje;

O zavisti, koja sama sebe najprije ujeda! O lukavstvo sotonino, koje uvijek progonistvari svete!27

U tom kontekstu alosti ga to nijedna od rimskih gospoa, koje idu u kupalita, mau seuljima, a bogatstvo i udovitvo su im povod razuzdanosti28 nisu predmet rimskih traeva,

nego ba Paula i Melanija, koje ne marei za imanje, i ostavljajui svoju djecu, digoe kriGospodnji, kao neki barjak pobonosti29. Jeronim smatra da je razlog takvoj zloi drugihkrana30 njihova grinja savjesti, pa pokuavaju i druge ocrniti kako bi sebe opravdali;

22 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 190.23 Isto.24 Isto, str. 191.25 Usp. I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 192.26 Usp. isto, str. 192. Jeronim ovom reenicom eli rei da su sve pohvale i kreposti koje su mu pripisivali odmahnestale kada se poeo druiti s dotinim gospoama i udovicama.27 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 192.28 Usp. I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 192.29 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 192.

30 Upravo to Jeronima najvie ljuti, to krani prljaju svetost svojih sugraanki: Da neznaboci, da idovi rueovakvo ivljenje, one bi imale utjehu to nisu po volji ljudima (Gal 1,10), kojima nije po volji Isus. Nego, oh

sramote! Krani, ne pazei na ono to u njihovim domovima biva, i ne imajui brige za gredu u svome oku,

8


9/21

Oni grde sveti nain ivota, i misle da e se sami obraniti od pedepse 31 to ih eka,ako nitko nije svet, ako se za svakim zlo govori, ako je sila onih koji se gube, ako jemnotvo onih to grijee.32

Kao svoj odgovor na takav stav, on se slikovito obraa poosobljenom svjetovnom ivljenjukao opoziciji monakom ivotu, i nastoji dokazati kako je zapravo takav ivot ludost, a neposveeni ivot:

Tebi je milo kupati se svaki dan: drugi dri za gnusobu takvu istou. Tebi sepodriguje kokicom, i hvali se da si jeo jesetre: ja se najedem boba. Tebi je po udidrutvo onih koji se grohotom smiju: meni Pavla i Melanija koje plau. Ti ezne zatuim: one ne prianjaju ni za svoje. Tebi je ugodno zamedjeno vino: one piju hladnuvodu, koja im je slaa. Ti cijeni, da si izgubio sve to u vrijeme nema, i ne pojede, ine prodre: one hlepe za onim to e biti, i vjeruju da je istina sve to Pismo kae.() Bila tebi probitana tvoja debljina, mene veseli mra i bljedoa. Onakove ti dri

za nevoljne; mi mislimo da si ti nevoljniji. Vraa ti se ilo za ognjilo: ti nas dri zalude, a mi tebe.33

Jeronim zatim brzo poslanicu privodi kraju, jer kako sam kae, mora se brzo ukrcati na brod34.Izrazivi svoju zahvalnost Bogu to je dostojan mrnje svijeta, ponovno se obraa Azeli s

preporukom u njene molitve, koristei vrlo inteligentne i snane slike iz Svetog Pisma zasvoju situaciju. Rim, iz kojega bjei, naziva Babilonom, te svoj put iz tog Babilona uJeruzalem oslikava povratkom Izraelskog naroda iz babilonskog suanjstva. Tu slikudopunjuje i Ezrom i Jeuom sinom Josadakovim35 koje priziva da mu pomognu vratiti se uObeanu zemlju, da ne ovlada njime Nabukodonozor (ovdje misli na avla).36

A ti se moli, da se iz Babilona vratim u Jeruzalem, da ne oblada sa mnomNabukodonozor nego Isus sin Jozedekov. Nek doe Ezdra, to jest Pomaga, i nek mevrati na postojbinu moju. Ja budala, koji htijah pjevati Gospodnju pjesmu u zemljituoj (Ps 137,4), i napustivi goru sinajsku, iskah pomoi od Misira (Jer 43,5). Ja sene sjeah Evanelja, koje kae, da ovjek im ode iz Jeruzalema naie na razbojnike37, te ga svuku, izrane, ubiju.38

Jeronim dalje nastavlja prispodobu o milosrdnom Samarijancu, koju zapoinje u ovom citatu,te istie iskazano milosre takvog ovjeka, usprkos tome to su ga idovi odbacivali i nazivali

trae slamku u tuemu (Mt 7,3). , I. MARKOVI, nav. dj., str. 193.31Pdepsa (gr.), kazna, katiga (lat. Boja kazna)32

I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 193.33 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 193. Podcrtane su rijei i izrazi koji istiu Jeronimov snaan i grub stil,prilino radikalan, te njegovu odrjeitost. On se oituje kako u izboru rijei (gnusoba, prodre, hlepi), tako i usnanim antitezama i krajnostima (grohotan smijeh pla, probitana debljina mra i bljedoa, vino s medom hladna voda, kokica i jesetra {ptica ljetarka i sladokusna riba; poslastice na gospodskim stolovima} bob)34 Citat v. na str. 4. ovog seminarskog rada, u poglavlju 3.1. Uvod u poslanicu35 Obojica predvoditelji naroda, sveenici i Boji ljudi, koji su sluili Izraelcima u Babilonu, i poveli ih natrag uIzrael. Vidi Ezr 3,2. Ovdje Jeronim pod oba imena podrazumijeva Isusa, Spasitelja, ija su oni slika.36 Premda se ovdje Jeronim zaista zauvijek oprata s Rimom, ne tedei ga ovim usporedbama, u drugom spisu(Protiv Jovinijana 2, 38) nalazimo i ovaj napis o Rimu: Moni grade () razumij svoje ime! Tvoje ime kodGrka znai snaga, kod Hebreja uzvienost. Sauvaj to kako se zove! Krepost te ini uzvienim, pohota

ponienim! Spasitelj ti je u Otkrivenju zaprijetio prokletstvom koje moe pokorom izbjei. U Ninivianima imaprimjer. Usp. M. MANDAC, Sveti Jeronim Dalmatinac, Sluba Boja, Makarska, 1995., str. 33.-34.

37 Jeronimova referenca na parabolu o milosrdnom Samarijancu, koji je pomogao napadnutom ovjeku koji sesputao iz Jeruzalema (v. Lk 10, 29-35).38 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 194.

9


10/21

ga sotonom, a nitko od idova ni sveenik, ni levit nisu pomogli unesreenom, premda bi seto od njih oekivalo. Ovdje Jeronim sveanim, iako jo uvijek bolnim ali i otrim tonom istilom, jako podsjea na svetog Pavla i njegove poslanice, tj. nain na koji su zavravane.

Nabrajajui nevolje koje je pretrpio kao vojnik Kristov, istie i svoju radost zbog njih jer sepo nevoljama, trpljenju i sramoti dolazi u kraljevstvo nebesko. Na samom kraju poslanice,

Jeronim upuuje i kratke pozdrave drugim gospoama, svaku kratko uresivi kakvimepitetom.

3.4. Posadanjenje i doivljaj poslanice

Sluajui prethodna izlaganja drugih poslanica, te prouivi i ovu Poslanicu Azeli, moemolako zakljuiti kako se Jeronimovi doivljaji i potekoe mogu susresti i danas. Neki su

problemi, posebice na duhovnom planu, oito uvijek aktualni i bezvremenski. Tako i problemogovaranja, napose klevetanje 'pravednika'. Ta je tema esta i u Bibliji, napose mudrosnojknjievnosti i prorokim spisima. Ljudi slabijeg karaktera i morala esto bolno potvaraju naone koji se moda vie trude i nastoje ivjeti kranskim ivotom. Oni su uvijek bili, i jesu,

trn u oku i uhu, kamen spoticanja koji grize vlastitu savjest, upozorava i opominje samomsvojom pojavom, ak i bez rijei. To je oito i u stavu sekulariziranog svijeta premasveenicima i osobama posveena ivota; svaki se korak, pogled ili rije promatraju pod

povealom, i trai se ono to se eli uti i vidjeti. Takve, esto krive procjene, mogu lakounititi nevinu osobu. Pa ak i da su govorkanja opravdana, nije na nama da sudimo, negotrebamo poput sv. Jeronima vjerovati da emo svi zajedno pred konani sud Boji, gdje e seoitovati svaija djela i gdje e svatko primiti svoju plau. Zato da mi, jo napose kaokrani, blatimo jedni druge i tako alostimo i blinjega i Boga?Jeronim se ovdje na zaista dojmljiv nain hvata u kotac s ovim problemom. Snanimizrazima i slikama, Biblijskim paralelama i sveano bolnim tonom on uspjeno brani pobonei svete gospoe koje su se nale na udaru zlobnika, zajedno s njim. Poseban je Jeronimov stil,u kojem uspijeva 'pomiriti' svoju burnu narav, veliku bol zbog nastale situacije, osjeaj pravdei pobonosti te vjere u Boju pravednost, ali i svoj britak jezik i inteligentnu ironiju,sarkazam, te osjeaj za dramu. No povrh svega, ne smijemo nikada izgubiti iz vida i njegovuiskrenu radost jer sve to podnosi za Krista, koji je puno vie pretrpio za njega. Kako i samzakljuuje u poslanici;

Neki me rue nazivajui me arobnjakom.Ja, sluga vjere, doputam da mi se daje tajnaziv, jer i moga Gospodina idovi zvahu arobnjakom. Apostol pak bi nazvanvaralicom. Nek ne doe na me napast nego ovjeja. Ja, vojnik kria, koliko samnevolja napokon pretrpio? Metnue na me sramotu krivog zloina; ali znam da se

slavom i sramotom dolazi u kraljevstvo nebesko.

39

4. POSLANICA DOMNIONU (Ep. L.)40

39 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 72.40 Ili, prema metodologiji I. Markovia, Poslanica XXXII.

10


11/21


Jeronim pie Domnionu, vjerojatno sveeniku, uglednom kraninu u Rimu. Napisanaje krajem 393. ili poetkom 394. Domnion je, prema Jeronimovim rijeima, bio ovjek vrlosvet i drugi Lot. Jeronim mu je slao svoje prijevode Svetog Pisma. U ovoj poslanici

Jeronim ga naziva i premilim ocem, a na drugom mjestu svetim ocem Domnionom, to nampokazuje Jeronimovo veliko potovanje prema ovom ovjeku. O Domnionu nalazimo i mnogadruga pisana svjedoanstva, koja nam govore o njegovoj velikoj svetosti i ugledu. Tako zapiseo njemu nalazimo i kod sv. Pavlina, Augustina, kod Rufina i Paladija, koji ga takoer vrlo

pohvalno spominje, dodajui da je inio mnoga udesa i da su, po njegovoj smrti, mnogibolesnici ozdravljali na njegovoj postelji. Iako mu Rimski martirologij pridaje naslovsveenik, nigdje ne nalazimo takav zapis koji bi to potvrdio. Crkva tuje spomen sv.Domniona 28. prosinca.41 Ova je poslanica takoer privatnog, ali i apologetskog i akretorikog karaktera, budui da Jeronim ovdje Domnionu odgovara na vijest da ga neki bivirimski odvjetnik, koji je sada postao monah, ogovara i pogruje, te klevee da Jeronimzabranjuje i ponitava enidbu u njegovim spisima Protiv Jovinijana. Jeronimu je takav

ovjek smijean, a napose jer se pravi uiteljem i velikim govornikom i poznavateljem klasikete Svetog Pisma, a zapravo je samo

neki monah s gradskih uglova, s raskra, s ulica, koji se potuca po sajmovima,stokuanin, jeziast, hitar samo u klevetanju, koji se trudi da gredom svoga oka izvueslamku iz tuega42,

te knjige i Jeronimova djela, koja krivo tumai i tako ih izlae po Rimu, svojim onjacimadere, raskida, komada.43

4.2. Tema poslanice

Tema ove poslanice je Jeronimova obrana vlastitih rijei i stavova po pitanju djevianstva ienidbe, koje pie povodom kleveta koje neki novopeeni monah, bivi odvjetnik, iri poRimu, pokuavajui tako stei ugled i divljenje ljudi. Monah je krivo protumaio nekeJeronimove rijei iz njegovih spisa Protiv Jovinijana, te na temelju toga, zakljuio da Jeronimobezvrjeuje enidbu. No, kako saznajemo iz poslanice, taj monah je prilino plitak ikukavica, te se ne usudi obratiti izravno Jeronimu i s njim raspraviti ta pitanja. On, naprotiv,obilazi kue i elije gospoa, udovica i djevica, te ih nasamo, toboe, pouava Svetom Pismu.Jeronim kroz cijelu poslanicu sebi svojstvenim otrim tonom i drastinim usporedbama netedi mladog nadobudnog monaha, te ga zapravo cijelo vrijeme ismijava i poziva na dvoboj,

ne zaboravljajui pritom na ironiju i sarkazam. Jeronimov vrst karakter i ivotno iskustvodaju ovoj poslanici simpatian autoritativni ton, a napose Jeronimovo predanje i izraenaponiznost, koja ipak dolazi do izraaja usprkos svoj otrini njegova tona i izraza. Kako samJeronim kae:

Ali volim biti uenik onoga koji veli: Lea moja podmetah da me biju; i ne odvratihlica svoga od sramote zapljuvana, koji kad ga psovahu, ne odvrati psovkama, i za

41 Usp. biljeka 1. u : SVETI JERONIM, Izabrane poslanice, nav. dj., str. 73., zatim biljeke 1. i 2. u: I.MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 222.-223., te uvodna biljeka u Poslanicu Domnionu u: JEROME, ST.,

NPNF2-06. Jerome: The Principal Works of St. Jerome, nav. dj., str. 192.42 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 73.43 Isto, str. 73.

11


12/21

priucima, kriem, ibanjem, huljenjem, najzad molio se za muitelje svoje, govorei:Oe, prosti im jer ne znadu to ine. I ja bratu pratam pogreku.44

4.3. Sadraj poslanice

Jeronim svoju poslanicu poinje smirivanjem Domniona, koji mu je zabrinuto pisao odjelovanju dotinog monaha protiv njega. Zahvalno i prijateljski primjeuje da Domnionovopismo u isto vrijeme izraava i

ljubav i albu: ljubav tvoju, kojom briljivo opominjui, strahuje i od onoga, uemu, koliko se mene tie, nema nikakve pogibli; albu onih koji nemaju ljubavi, itraei uzrok grijeenju, blebeu protiv brata svoga, i sinu matere svoje postavljaju

spoticanje (Ps 49,20).45

Sam Domnion, izgleda, i Jeronimov prijatelj, pie mu da taj monah, kako ga Jeronim nazivadijalektik vaega grada, i desno krilo Plautove sekte46, nije proitao ni osnovna djela

Aristotela i Cicerona, u kojima su sadrana pravila retorike i dijalektike, te kojima se postievjetina istraivanja i dokazivanja u uenim raspravama. Dakle, oito neobrazovan monahsvejedno se voli isticati i dokazivati svoju uenost i dubinu, ali ga i odabir sluateljstva odaje,

jer on

na sijelima meu glupacima, i na gozbama meu enicama nainja krive silogizme,te lukavim dokazivanjem pobija to ja pisah, kao da su ono moje mudrolije.47

Jeronim se nastavlja rugati tolikom ulivenom znanju, toboe hvalei ga, jer je on (Jeronim),kako sam kae, budala, pa je mislio da ovakve stvari ne moe znati bez filozofa i govornika,te se trudio i toboe krivo je mislio da je odabravi kao bolji kraj stila 48 odabrao onaj tupi,kojim se brie, umjesto otrog, kojim se pie. A eto

Nae se ovjek savren bez uitelja, boanstvom zadahnut, i samouk, koji rjeitounadmai Cicerona, dokazima Aristotela, mudrou Platona, uenou Aristarha,mnotvom knjiga Halkentera, poznavanjem Sv. Pisma Didima i sve pisce

suvremenike.49

Jeronim dalje nastavlja svoju rugalicu, naglaavajui kako nije za uditi se to

ovaj preizvrsni i veoma rjeiti latinac nadvisuje mene, koji sam od dugog vremena

daleko

50

i bez vjebanja u latinskom jeziku, te sam polugrk i barbar, kad je silom svoje44 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 77.45 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 222. 223.46 Isto, str. 223.Dijalektikje poznavalac ili profesor dijalektike, to jest one nauke koja ui kako treba obrazloitivaljanim i dobrim dokazima, da se doe do istine. lanovima tzv. Plautove sekte nazivali su se imitatoriPlautova stila, koji je bio omiljeni Jeronimov rimski komediograf, a odlikovao se finim izrekama, bodljivim aveoma ugodnim poalicama, te stilom punim milina. Naravno, ovdje Jeronim podrugljivo upotrebljava ovajizraz za dotinog monaha. (Usp. biljeke 4. i 5. u: I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 223.)47 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 223. - 224.48 Stilo (lat.stilus), gvozdena je pisaljka, odnosno drak kojim se pisalo po uvotenim tablicama. S jedne strane

bio je otar, za urezivanje po vosku, a drugi kraj bio je zaobljen i tup, kojim se moglo zamuljati, tj. obrisatiurezano.49

SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 74.50 Jeronim je ve osam godina daleko od Rima. Usp. biljeku 1216. u: JEROME, ST., NPNF2-06. Jerome: ThePrincipal Works of St. Jerome, nav. dj., str. 193.

12


13/21

rjeitosti nadvladao samoga Jovinijana: dragi Isuse! kakva li i kolikog ovjeka, ijeknjige nitko ne razumije, koji je samo za se i za muze svirao.51

Nadalje, Jeronim moli Domniona da ga oinski opomene, kako ne bi, nastavljajui svojegovore protiv istoe, obarao taj uzvieni ideal, i uostalom, i svoj poziv koji je izabrao.

Osvre se i na sumnjivu praksu spomenutog monaha, jer obilazi sobe i elije djevica iudovica, pravei se toboe filozofom koji im tamo zbori o Pismu. Pita se Jeronim, imajui uobzir njegov nauk i rijei, to li on tamo ui te svoje uenice. Ui li ih moda da su djeviceisto to i udane, te ih moda ohrabruje da ne zanemaruju cvijet svoje mladosti, te to vrijemeiskoriste u jelu i piu, u kupalitima, kienjima, te enji za miomirisnim uljima - udi seJeronim, opravdano u strahu za djevice koje bi mogle podlei takvim 'katehezama'. Poziva ga,nadalje, Jeronim, da ukoliko je u krivu, ukoliko taj monah zaista ui djevice pokori, postu imolitvi, neka onda to ini javno, neka javno ispovijeda to u kui govori.52I sam se Jeronim pita zato ga sam taj monah nije pitao za objanjenje spornog teksta, ako vemisli da je pogrijeio, a nije to dokazao. Jer, veli Jeronim, i drugi su imali nejasnoa, pa su

pitali i dobili razjanjenje te se izbjegao svaki nesporazum ili sablazan. Izgleda da je i sam

Domnion razjasnio neke Jeronimove reenice, koje su izazivale sablazan ili pomutnju, te gastoga Jeronim stavlja kao uzor ednosti i estitosti.Jeronim iskreno ali tog monaha, molei ga da potedi i sebe, i njega i kransko ime, te nekase ugleda na Jeremiju koji lijepo kae: Dobro je ovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.

Neka sjedi u samoi i uti (Tu 3, 27-28a). No, umjesto da sjedi i uti, mladi se monah oitonema namjeru smiriti. Jeronim istie svu njegovu podlost i besramnost, ali i njegovu slabostkoju on sam izgleda ne vidi. Jo jednom ga poziva na knjievni dvoboj, neka pokae to mislida zna, pa neka se vidi. Jeronim je svjestan svoje stvarne nadmoi nad takvim ovjekom, te gazapravo puno i ne dira to se netko takav uzoholio. Opet tjei Domniona, govorei mu:

Nije velika stvar, moj Domnione, brbljati po gradskim uglovima i u ljekarskimduanima53, i izricati presude o cijelome svijetu: ovaj je vjeto govorio, onaj ravo,ovaj zna Sveto Pismo, onaj bulazni, ovaj je blebetalo, onaj sasvim nerjeit. Da

svakome sudi, ijom je to odlukom dobio? Na svakoga bez razlike halakati poulicama, i gomilati grdnje, a ne krivice, to ine lakrdijai i kavgadije. Nek se hvata

posla, nek pisaljkom gradi brazde, nek se makne, i pismeno pokae koliko je vrijedan:nek mi da zgodu da odgovorim na njegovu rjeitost.54

Zatim Jeronim podsjea Domniona na vlastite sposobnosti i rjeitost, te moemo stei dojamkao da se prijeti. Iako sam za sebe kae da je opasan i da je bolje da ga se takvi klone, te da seve u koli usprotivio i uiteljima, a kako nee onda takvim beznaajnicima, ipak zakljuuje

gore spomenutim stihom gdje usprkos svemu, i premda ima pravo na odmazdu i 'revan', onvie voli biti uenik svoga poniznog Uitelja, te po Kristovu primjeru i on prata svome bratukoji grijei. Jeronim se nada da e mladi monah uvidjeti da nije isto pouavati o Bojemzakonu meu enicama i meu uenim glavama. Nije mu jasno zato toliko uzdie enidbunad djevianstvo i bezono napada Jeronima da on omalovaava enidbu, a sam ne eli o njoj

priati pred ljudima u tekoama branoga ivota, poput porodiljnih boli, djejeg plaa i

51 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 225. 226. Ovdje Jeronim aludira na Ciceronovu priu o svirau kojegnije bilo ugodno sluati, pa mu je uitelj rekao: Sviraj za me i za muze.52 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 1., str. 226.53 Ljekarne su u to doba bile svojevrsne ambulante, a ne ljekarne u dananjem smislu rijei. Tamo su lijenici,

koji ionako nisu ba bili cijenjeni u to doba, davali razne savjete i pripravke, te su se tamo uglavnom okupljalibesposliari i 'dangube', te dane provodili u traanju i beskorisnim priama.54 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 77.

13


14/21

muevljevih postelja, utei i o Apostolovim rijeima u vezi tekoa branoga ivota injegovih savjeta za istou.55

Jeronim poslanicu zavrava vapajem, no ne bez doze ironije, da kad mu ve monah ne elipisati, nego oito samo psovku cijeni, i kad ih ve more, kopno i narodi dijele, nekabarem uje odjek njegove vike:

Ne osuujem udadbe, ne osuujem enidbe. I da jo sigurniji bude o mome miljenju,hou da se ene svi koji, moda poradi straha nonoga, ne mogu spavati sami.56


Naalost, esto smo svjedoci ljudima koji, premda moda bez pravog uvida u neku stvar ilineije rijei, odmah skau na noeve, kleveui i izvlaei zakljuke na prvu, mislei da e smnotvom svojim rijei protiv nekoga ili neijeg djela, stei slavu ili potovanje, te takostvoriti sebi ugled i glas kao pametnih i uenih ljudi, bez puno truda. No, poput i ovogmonaha, s kojim na kraju ipak ne saznajemo to je bilo, ali moemo pretpostaviti, i takvi ljudi

brzo prou kao to se i pojave. Njihova je slava kratkog vijeka, ljudi brzo uvide da su kaocimbal to jei. Poslanica je slinog karaktera kao i prethodna, svodi se na Jeronimovuobranu od kleveta. Iako, oit je dojam da Jeronima previe ne zabrinjava ovaj monah, kojemune znamo ni imena, no ipak uspijeva iz Jeronima izmamiti svu otrinu njegove misli i izriaja.Jeronim na zaista genijalan nain uspijeva nenametljivo pokazati svu veliinu svoga duha, alii uma. Zaista je poticajan ovaj Jeronimov primjer borbe sa zavidnicima i klevetnicima smalo rijei puno kae, i, premda nimalo slatkorjeivim tonom i izrazima, pokazuje nadmonad umilnim ali praznim monahovim rijeima. Na monahovu bezobratinu i besramnost, nanjegove uvrede i pljuvanja, Jeronim zaista snano i poticajno slijedi Kristov uzor, istiuisliku Krista kao poniznog Sluge Jahvina kod Izaije, premda mu je sa svim pravom mogaouzvratiti i jednom rijeju ili potezom unititi nadobudnog mladia.

55 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao ovjek po milosru Gospodnjem vrijedan povjerenja.Smatram dakle: dobro je to zbog sadanje nevolje, dobro je ovjeku tako biti. Jesi li vezan za enu? Ne trairastave. Jesi li slobodan od ene? Ne trai ene. Ali ako se i oeni, nisi sagrijeio; i djevica ako se uda, nije

sagrijeila. Ali takvi e imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado potedio. A rado bih da budete bezbrini.Neoenjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oenjen se brine za svjetovno, kako da ugodi

eni, pa je razdijeljen. I ena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udanase brine za svjetovno, kako da ugodi muu. (1 Kor 7, 25-28. 32-34.)56 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 78.

14


15/21

5. POSLANICA MAGNU, RIMSKOM ODVJETNIKU (Ep. LXX.)57


Magno (ili Magnus) je bio rimski odvjetnik, ili orator, vjeti i mudri govornik, kojeg

su ljudi esto unajmljivali da ih brane i zastupaju u razliitim parnicama i procesima. Izgledada nije imao nekih posebnih prijateljskih odnosa s Jeronimom, no bili su znanci, i Magno jeuvelike cijenio Jeronima. Magnov sarkofag se uva u Vatikanskim muzejima, a na njemu stojinatpis Flavius Magnus, rhetor Urbis aeternae58. Sudei po epitafu, bio je ovjek velikogugleda. Poslanica je nastala 397. ili 398., i bila je osobito cijenjena i upotrebljavana za vrijemerenesanse. Razlog tomu lei u sadraju ove poslanice, gdje Jeronim obrazlae zato tolikocitira svjetovne i poganske autore, stare klasike.59 Magna zanima Jeronimovo obrazloenjezato pored Svetog Pisma i kranskih autora toliko citira i koristi poganske pjesnike,knjievnike i filozofe grke i rimske antike. No, mudri Jeronim prozire u ovom zahtjevuRufinove prste. Ali svejedno ukratko daje saeti, ali sadrajno bogati odgovor. Kao i u

prethodnim poslanicama, usputno pitanje postaje glavna tema, dok se na razlogu pisma

zadrava samo kratko. Ovu poslanicu moemo svrstati u osobne, ali prvenstveno u poune,ak i doktrinarne i svakako u apologetske. Poslanica je prilino zanimljiva i dinamina, i dajesistematski, premda saeti, prikaz vanijih kranskih autora i apologeta, kao i svetih pisaca,koji su u raspravama s poganima esto koristili njihova djela i stihove, i tako dokazivaliispravnost kranske vjere. Zanimljivo je da ovdje nema toliko ironije i sarkazma, kao ni

britkog Jeronimovog rijenika.

5.2. Tema poslanice

Prvotna tema ove poslanice zapravo je Jeronimova zahvala Magnu, za njegov utjecaj naSebezija, monaha odbjeglog iz Jeronimova Betlehemskog samostana. Ne znamo kako jeSebezije doao u kontakt s Magnom, no znamo da ga je Magno savjetovao i nagovorio da sevrati Jeronimu i ispria mu se. Monah je to spremno posluao i vratio se, obeavi Jeronimu

poslunost. Magno je Sebeziju dao i pismo za Jeronima, u kojemu meu ostalom pita i zarazlog tolikog citiranja antikih autora. Ova je poslanica stoga Jeronimov zahvalan odogovrMagnu, ali opet i apologija. Iznova dolazi do izraaja Jeronimov talent i bogata naobrazba, no

ponajprije otar um i njegov genij. Svoju praksu citiranja poganskih autora Jeronim uspjenobrani zaista brojnim primjerima svetih (biblijskih) pisaca i crkvenih otaca, te na krajuposlanice kratko, ali jasno aludira da takav prigovor nije mogao doi od uenog Magna, negoprozire da sve to zapravo prikrivena Rufinova provokacija, Jeronimovog protivnika.60

5.3. Sadraj poslaniceJeronim poinje svoju poslanicu zahvalom Magnu za savjetovanje i trud oko odbjeglogmonaha Sebezija. Kako sam Jeronim kae, vidi da se Sebezije okoristio Magnovimopomenama i savjetima, i to ne toliko iz njegovog pisma, nego iz Sebezijevog pokajanja koje

je pokazao. Jeronimova oinska briga i dobrota ovdje dolaze do izraaja, kako i sam kae:

57 Ili, prema metodologiji I. Markovia, Poslanica XL.58 Usp. biljeka 1., u: SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 146.59 Samo da podsjetimo, za vrijeme renesanse ponovno se budi interes za antiku; od znanosti i umjetnosti do

knjievnosti, a koja je bila zanemarena u srednjem vijeku, koji je naglaavao samo kranske autore, a odbacivaopogansku mudrost.60 Usp. JEROME, ST.,NPNF2-06. Jerome: The Principal Works of St. Jerome, nav. dj., str. 317.

15


16/21

Pa to je udno, vie mi omilje poto bi ukoren, negoli me uvrijedi kad bijae zastranio.Nadmeu se sada njena oinska ljubav s ljubavlju sinovom: doim otac vie se ne sjeaonoga to je bilo, a sin dakako obeava, da e unaprijed vriti svoje dunosti.61

Ove rijei i dogaaj neodoljivo podsjeaju na Isusovu prispodobu o dobrom ocu i razmetnom

sinu. A lijepo je i Jeronima gledati u takvoj ulozi, i umjesto britkih rijei prijekora i ironije,sluati ovako plemenite i njene rijei. Tako i Jeronim dalje potie Magna na uzajamnoveselje on je dobio natrag sina, a Magno vrsnog uenika. Ovaj dogaaj moemo povezati i snovozavjetnim primjerom Pavla i Filemona, gdje se Pavao zauzima za Onezima, odbjeglogFilemonovog roba, te ga savjetovavi, alje natrag Filemonu zajedno s pismom, potiui ih na

jo veu ljubav i suradnju.Jeronim, kao da je jedva ekao neku priliku gdje se moe opravdati i obraniti, brzo prelazi nanjemu najzanimljiviji dio - pitanje koje mu Magno postavlja na kraju svoga pisma; tj. zatoJeronim

u svojim malim djelima navodi kadkad primjere iz svjetovnih knjiga, i neznaboakim

kalom prlja divnu ljepotu crkve.62

Svoje tumaenje i izlaganje, Jeronim zapoinje primjerom bliskim Magnu, kao slavnomrimskom oratoru primjerom Cicerona, koji je i njega zasigurno osvojio svojim uzornimgovorima. Nadalje, Jeronim se prebacuje na svete pisce, te nastavlja opepoznatominjenicom da je i u Mojsijeve i proroke knjige ulo dosta poganske mudrosti okolnihnaroda, a kako i samo Pismo veli, Mojsije je na egipatskom dvoru bio pouen svimegipatskim znanjima, mudrosti i vjetinama. Svakako da je dosta toga prenio i u svoj nauk, te

bogotovlje. Zanimljivo je da ovo ve Jeronim otkriva, a nalazimo i kod drugih otaca, iako jezapravo to tek pravo otkriveno i priznato procvatom biblijske egzegeze u 18. i 19. stoljeu.Salomon se takoer u nekim stvarima savjetovao s tirskim mudracima, te s njima raspravljao.I sveti Pavao, piui Titu, upotrijebio je stih pjesnika Epimenida, te u Poslanici korinanimacitira Menandra. U svom slavnom govoru na Aeropagu, Pavao opet citira grke autore.Jeronim ovo zanimljivo tumai i opravdava:

Pa da ovo ne bude malo, kranski vojskovoa, nepobjedivi govornik, branei stvarIsukrstovu, vjeto obraa u dokaz vjere i natpis, na koji ga namjera bijae namjerila(Dj 17,23): jer je od junaka Davida bio nauio, kako istrgnuti ma iz rukeneprijatelju, i bijesnome Golijatu istom njegovom sabljom odsjei glavu (1 Kr17,51).63

Zanimljivo je kako ovdje Jeronim, aludirajui ujedno na Krista, koristi Davidovu pobjedu nadGolijatom, kao svoje opravdanje, i opravdanje svetoga Pavla. David je Golijatu oteo ma injegovim ga maem pogubio; tako i Jeronim, zajedno s drugim crkvenim ocima, uzima

poganima njihovo oruje (poganske pisce i govornike) i njihovim ih rijeima pobjeuje, tj.uvjerava u istinitost Evanelja. Nastavljajui sa Starim zavjetom, iznosi i drugu sliku - Bojuzapovijed iz Ponovljenog zakona da zarobljenoj eni poganki valja obrijati glavu, obrve i svedlake, te joj odrezati nokte, i tako je uzeti za enu. Pa Jeronim to zanimljivo i slikovito

primjenjuje:

61 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 2., str. 69.62 Isto, str. 70.63 Isto, str. 71.

16


17/21

Je li dakle udo, da i ja svjetovnu mudrost, poradi milina njezine rjeitosti i krasotenjezinih uda, od slukinje i robkinje hou da uinim Izraeliankom; i poto odreem iobrijem sve to je u njoj mrtvo, to jest neznaboako, pohotno, prievarno, razbludno,

spojen s njezinim sasvim oienim tijelom, od nje raam domae robove Gospodinunad vojskama?64

Jeronim dakle isti pogansku mudrost od praznovjerja i neistog, te ju koristi Bogu na slavu,ba poput proroka Hoee koji se eni bludnicom, a koja mu raa sina Jizreela Sjeme Boje,ili poput Izaije koji grenicima brije bradu i dlake po nogama, i Ezekijel, koji brije svojuglavu predstavljajui Jeruzalem kao bludnicu, kako bi se u gradu zatrlo sve mrtvo i greno.Krenuvi s primjerima crkvenih otaca, Jeronim izdvaja Ciprijana, velikog muenika iapologetu, kojemu Demetrijan, s kojim je raspravljao, prigovara to za obranu koristi SvetoPismo koje ovaj smatra izmiljotinama. Jeronim ovdje vidi jo jedan razlog zato kranstvotreba tumaiti i braniti i poganskim mudracima i autorima, jer na to pogani nee imatiodgovora. Istie zatim Origena, Metodija, Euzebija, i Apolinara, kako su opirno i rjeitoiznijeli obranu na Celsove i Porfirijeve napade na kranstvo. Sam se smatra neznatnim u

usporedbi s njima, i ovdje se zaista vidi Jeronimov zanos i iskreno, duboko oduevljene svimovim autorima, kroz cijelu poslanicu.

itaj njih, i vidjet e, da sam ja prema njima sasvim neuk, i poslije dugotrajnedokolice, da se, kao u snu, teko to spominjem od onoga to bijah nauio udjetinjstvu.65

S vidljivim ogorenjem govori o caru Julijanu, estokom borcu protiv kranstva, koji jepokuao vratiti poganstvo u Rimsko carstvo:

Car Julijan, u vojni na Parte, izmetnu iz sebe66sedam knjiga protiv Isukrsta; pa sebe,po pjesnikim basnama, svojim maem razmrcvari.67

Jeronim postavlja Magnu retoriko pitanje; zar mu ne bi dopustio da, kad bi pisao Julijanuprotiv njega, udara po tom bijesnom psu Herkulovom toljagom, to jest naukom filozofa istoika? Zanimljiv je i Jeronimov spomen idovskih autora, poput Filona i Jospa Flavija. ZatimKvadrata, uenika apostola i atenskog biskupa68 koji se usprotivio Hadrijanu. Nabraja zatimmnoge oce i velikane, poput Justina, Klementa Aleksandrijskog, Pantena, DionizijaKorintskog, Apolinara, Melitona, Milcijada, Hipolita i Apolonija, te mnoge druge, neskrivajui svoje oduevljenje njihovom hrabrou, uenou, rjeitou i napose vjerom! Sveih zajedno svodi na zajedniki nazivnik ovim rijeima:

Svi oni tako silno napunjaju svoje knjige naukom i znamenitim rijeima filozofa, daovjek ne zna emu bi se vie divio, svjetovnoj uenosti ili znanju Svetog Pisma.69

Jeronim poslanicu polako zavrava spomenom i primjerima Latina; Tertulijana, MinucijaFelixa, Arnobija, Laktancija, Viktorina, Hilarija i drugih, stavljajui njihova djela uz bok

64 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 2., str. 72.65 Isto, str. 73.66 Mislim da ovaj Jeronimov nimalo eufemizirani izraz jasno daje do znanja koliki prijezir i gaenje osjea

prema caru Julijanu.67 Isto, str. 73.

68 Premda su atenski biskup Kvadrat i Pavlov uenik Kvadrat dvije razliite osobe, Jeronim ih ovdje spaja ujednu, vjerojatno grekom.69 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 2., str. 75.

17


18/21

Ciceronu. I ba kad poinje objanjavati da su i u ostalim knjievnim i slinim raspravamapoganska djela puna znanja i nauke, te da nisu samo za strogu upotrebu protiv neznaboaca,Jeronim hitro zavrava poslanicu, hinei da mu je tek pala na pamet ideja o idejnom tvorcuovog pitanja, ili provokacije Jeronimu:

Ali to velim? Ja prije mislim to pada mi na um dok pisaru kazujem u pero dame preko tebe zapituje drugi, to jest onaj, koji moda iz ljubavi prema Salustijevojpovijesti, zove se Kalpurnije Lanarije, nego da sam ne zna to svagda ueni ljudiinie.70

Jeronim eli rei da zna da je Magno iznimno uen ovjek, te da on sigurno zna za sva ovagore navedena djela slavnih pisaca, odnosno da je oito kako je ovo pitanje zapravo djelo i

provokacija njegova protivnika Rufina, kojega naziva Kalpurnije Lanarije spojivi u ovomnazivu Kalpurnija Bestiju, izdajicu kojega je Jugurta podmitio, te Lanaria Calpurniusa, koji jena prijevaru i prepad ubio Julija Salinatora71. Oito je kako Jeronim ima 'visoko' miljenje oRufinu, no zadivljuje nain i izraz kojim ga proziva. Na samom kraju moli Magna da

savjetuje Rufina, tj. 'Kalpurnija', da

bezub ne zavidi onima koji imaju zube da jedu, i budui krtica, nek ne gledapoprijeko one koji imaju srnei vid.72


Premda se poslanica, koja je trebala imati zahvalni karakter, ubrzo pretvorila u leksikonkranske starine, ona ne gubi na zanimljivosti, nego dapae, zadivljuje Jeronimovomotroumnou i poznavanjem antikih i kranskih pisaca, a napose Jeronimovom lukavou.Staraka mudrost, koju se teko moe prevariti, a koja moe druge lako zavarati, fascinirasvojom sposobnou. Moda e dananjem ovjeku biti teko uivjeti se u samu problematikui teko ju smatrati korisnom, budui da je danas sasvim priznata i dostojno vrednovana

poganska antika knjievnost i mudrost. Ali ako nita drugo, pouan je ve sam Jeronimovstil, i temeljitost izlaganja, pred kojim se zaista moemo postidjeti usporeujui svoje

poznavanje antike mudrosti. ast izuzecima!

70 I. MARKOVI, nav. dj., Sv. 2., str. 77.71 Usp. biljeka 7. u: SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 151.72 SVETI JERONIM,Izabrane poslanice, nav. dj., str. 151.

18


19/21

6. ZAKLJUAK

U ovom seminarskom radu pokuali smo pribliiti duh svetog Jeronima dananjemitatelju, te pokuali napraviti pregled njegove misli i neke vidove problematike s kojom se

svetac susretao. Kroz poslanice Azeli, Domnionu i Magnu, rimskom odvjetniku, uvidjeli smokako Jeronim pie spontano, osobno, ali iznimno bistro i ueno. Nadasve dolazi do izraajanjegova nagla narav, no baca ju u sjenu Jeronimova mudrost i velika poniznost, koja se istieu njegovim zakljunim reakcijama. Zanimljivo je pratiti Jeronimovo raznoliko stanje duhakroz tijek poslanice, te se itatelj moe lako uivjeti u ulogu samog pisca. Jeronim ni danas ne

prestaje oduevljavati svojom iskrenou, ali i stilom. Iako ne pree od uporabe grubih rijei,izraza i parabola, koje nam se ispoetka mogu uiniti neobinima, Jeronim se ne ustruava

pohvaliti, ili pokazati kako ima i drugu stranu njenu, blagu i punu ljubavi, kao to tomoemo vidjeti u poslanici Magnu. Za razliku od prve dvije poslanice, ve je na prvi pogledoita razlika u ovoj poslanici Magnu. Iako se Jeronim opet brani, ne nailazimo na njegov

prvotni ar, koji mjestimice prelazi u jad ili ak srdbu, nego dapae, nakon dirljivog,

oinskog opisa pomirenja s odbjeglim monahom, nastavlja odgovor na upravljenu, iakoprikrivenu, provokaciju, i to takvim tonom i stilom, da moemo pomisliti kako se ne radi oistom piscu. Prepun oduevljenja, poniznog i iskrenog divljenja, svojim mirnim stilom irjenikom, Jeronim u ovoj poslanici baca jedno drugaije svjetlo na svoj lik i rad.Svakako, nakon uloenog truda u prouavanje razliitih podataka i detalja u vezi naeg autora,te konzultiranja razliite literature, moemo slobodno rei da smo Jeronima poblie upoznali,i proirili svoje vidike. Jeronim se pokazao kao zaista vrijedan autor kranske starine, ijispisi, a napose brojne poslanice, mogu i danas biti iznimno vrijedna graa za duhovni ivot, teaktualan vodi kroz svakodnevne ivotne situacije i probleme.

19


20/21

7. LITERATURA

ANTOLOVI, JOSIP, Duhovni velikani. Sveci Katolike Crkve. II. dio: srpanj prosinac., FTI, Zagreb, 1998.

GORYS, ERHARD,Leksikon svetaca, Naklada Slap, Zagreb, 2003.

INTERNET: http://www.aug.edu/augusta/iconography/jerome.htmlhttp://www.aiwaz.net/a13tp://arthistory.we-wish.net/2007/10/06/el-greco-st-jerome/

p://en.wikipedia.org/wiki/St._Jerome_in_His_Study_(D%C3%BCrer)

JEROME, ST.,NPNF2-06. Jerome: The Principal Works of St. Jerome, uredio PhilipSchaff, preveli M. A. Freemantle, W. H. The Hon, Grand Rapids, MI: Christian

Classics Ethereal Library, New York: Christian Literature Publishing Co., 1892.(elektronsko izdanje)

JERONIM, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, KS,Zagreb, 1990.

MANDAC, MARIJAN, Sveti Jeronim Dalmatinac, Sluba Boja, Makarska, 1995.

MARKOVI, IVAN (prev. i prir.), Izabrane poslanice sv. Jeronima. Svezak prvi,Hrvatsko katoliko tiskovno drutvo, Zagreb, 1908.

MARKOVI, IVAN (prev. i prir.), Izabrane poslanice sv. Jeronima. Svezak drugi,Hrvatsko katoliko tiskovno drutvo, Zagreb, 1908.

Otaka itanja u molitvi Crkve. Izbor iz asoslova Bojeg naroda., prir. eljka Biani Tomislav Zdenko Tenek, Kranska sadanjost, Zagreb, 2000.

PATROLOGY, prir. Angelo di Berardino i Johannes Quasten, prev. na eng. PlacidSolari, svezak IV., Augustinian Patristic Institute Rome, Christian Classics, Inc.,Westminster, Maryland, 1992.

PAVI, JURAJ i TENEK, TOMISLAV ZDENKO, Patrologija, Kranskasadanjost, Zagreb, 1993.

SVETI JERONIM, Izabrane poslanice, prir. I. Markovi, M. Roman i J. Bratuli,Knjievni krug Split, Split, 1990.

20


21/21

8. SADRAJ

1. UVOD ....................................................................................................................................2

6. ZAKLJUAK ....................................................................................................................... 19

7. LITERATURA ..................................................................................................................... 20

8. SADRAJ ............................................................................................................................. 21

Documents

Poslanice Sv. Jeronima (Korespondencija)