POSLOVNE FINANCIJEMr. Sc. Ante Županić

Literatura:

James C. Van Horne: „Financijsko upravljanje i politika“, Mate, Zagreb 1997.

Roger Le Roy Miller: „Moderni novac i bankarstvo“, Mate, Zagreb 1997.

Milan Vukičević: „Financije poduzeća“, Tehnička knjiga, Zagreb 2006.

CILJEVI I ZADACI FINANCIJA

Poduzeće kao gospodarski subjekt !?

Ocjena poduzeća po ključnim obilježjima:

kvaliteta proizvoda ili usluga

inovativnost

sposobnost izbora, razvoja i zadržavanja darovitih kadrova

financijska sigurnost

odgovornost za zajednicu i okoliš

kvaliteta upravljanja

upotreba korporacijske imovine (vrijednost dionica)

vrijednost dugoročnih investicija

Uloga i zadaci financijskog managera (bavi se) !

Sredstvima za investiranje u imovinu

Određivanjem najbolje kombinacije financiranja i dividendi u odnosu na sveukupnu

procjenjenu vrijednost poduzeća

investiranje sredstava određuje veličinu poduzeća, njegove profite od

poslovanja, poslovni rizik i likvidnost

najbolja kombinacija financiranja i dividendi određuje financijska opterećenja

i financijski rizik poduzeća

1

Razvoj financija

Korporacijske financije (d.d., d.o.o.) kao odvojeno polje ekonomske znanosti izučava se od

ranih početaka stoljeća:

1910 godina

instrumenti, institucije, vidovi tržišta kapitala

računovodstveni i financijski podaci bez obveza javnog prezentiranja

počinje izdavanje blokova obveznica i dionica

1920 godina

tehnološke inovacije i nove industrije – više sredstava i potreba izučavanja financija s

naglaskom na likvidnost i financiranje poduzeća. Pozornost na eksterno financiranje te

na interno upravljanje

interes za dionice i investicionog bankara

1930 godina

(ekonomska kriza) napor financija na obrambene vidove preživljavanja očuvanje

likvidnosti i reorganizacija, zaštita zajmodavaca

zloupotreba duga povezanih (holding) poduzeća i javnih poduzeća

propast poduzeća

jača kontrola, više podataka poduzeća na uvid

financijska analiza i uspoređivanje podataka

1940 – 1950 godina

tradicionalni pristup iz 30-tih godina

analiza poduzeća promatrača izvana (zajmodavaca ili investitora), manje donošenja

odluka iznutra poduzeća

2

1950 – 1960 godina

planiranje potrebnog kapitala i srodna razmatranja

analiza sadašnje vrijednosti kao osnova za buduće promjene

uvođenje kompjutera

izgradnja složenih informacijskih sustava (kao osnova za opskrbu podacima

financijskih menagera) za donošenje ispravnih (brzih) odluka

električno doba prenosa (transfera) novca, plaćanja računa, obavljanja

bankovnih poslova, strategija financiranja i zaštite

kontrola rizika tečaja (promjene)

Razvoj suvremenih financija

Novi modeli procjene koji se koriste pri donošenju financijskih odluka

Kritičko procjenjivanje strukture kapitala i politike dividendi

1960 godina

razvoj teorije portfolia (skup različitih vrijednosti – kreditni portfolio – svi krediti

banke) i njezina konačna primjena na financijski menagement

proces upravljanja investicijama pojedinaca ili tvrtke na principu diverzifikacije – radi

smanjenja rizika ukupnog ulaganja u portfolio i stabiliziranja prinosa na ukupna

ulaganja

1970 godina

određivanje cijene kapitala radi procjene financijske imovine

precizne formule za procjenu različitih vrsta opcija za nerizičan položaj kupnjom

različitih dionica na tržištu

određivanje cijene kapitala arbitražom, kroz nekoliko dimenzija rizika – postiže se

tržišna ravnoteža

3

1980 godina

brojna intelektualna unapređenja u procjeni poduzeća u uvjetima neizvjesnosti

šokovi troškova energije, problemi vanjskih dugova, problemi domaćih dugova

ere nesigurne kreditne ekspanzije i špekulantskih krajnosti i etičke dileme

vanjsko okruženje se stalno mijenja – u kojem djeluje poduzeće

1990 godina

financije dobivaju još važniju stratešku ulogu unutar korporacije

posao se obavlja timski u stvaranju vrijednosti

stvaranje vrijednosti koju zaradu dobavljači kapitala zahtjevaju od poduzeća

uspostaviti osjetljivu ravnotežu i imati je na umu u tijeku cjelokupnog procesa

odlučivanja

1990 godina i dalje

globalizacija financija realnost 1990 godina

financijska tržišta postaju integrirana

financijski menager mora tražiti „najbolju ocijenu“ preko nacionalnih granica –

kupujući stranu valutu, koristeći druge oblike zaštite

deregulacija industrije financijskih usluga

konkurencija između dobavljača kapitala i onih koji pružaju financijske usluge – sve

oštrija (strane banke – ponuda)

kolebljivost inflacije, kamatnjaka i tečaja

Zaključno!

Financije se mijenjaju iz prostora proučavanja u područje stroge analize i normativne

teorije

Iz prostora namicanja sredstava u ono menagementa imovine, namjenu kapitala i

procjenu poduzeća na cjelokupnom tržištu

Iz područja naglašene vanjske analize poduzeća u ono koje naglašava donošenje

odluke u poduzeću

Financije se stalno mijenjaju u zamislima i tehnikama, a financijski menageri moraju

potpuno shvatiti glavni cilj poduzeća i u skladu s tim se postaviti i tražiti rješenja

4

Maksimizacija profita nasuprot stvaranju vrijednosti (poduzeća) !?

Cilj je poduzeća: stvaranje vrijednosti svojim dioničarima

vrijednost poduzeća iskazuje se tržišnom cijenom obične dionice poduzeća (na

Burzi – kotacijom), ali i

odlukom poduzeća o investiranju, financiranju i dividendama (udluka o

neisplati dividende, već ostaje za rezerve (pričuve)...)

Maksimizacija profita (povećanje njenog kapitala – prikladan cilj poduzeća) ili

maksimiziranje bogastva dioničara (isplata dividendi)

maksimiziranje zarade po dionici i po godišnjem završnom računu i odluci

skupštine društva o raspodjeli dobiti NIJE istovjetno

maksimiziranju tržišne cijene dionice poduzeća (njena se vrijednost formira na

tržištu)

na domaćim i ino Burzama (Japan. USA, London)

Menagement i interesi u odnosu na dioničare

ciljevi i interesi mogu se razlikovati

zbog velikog broja dioničara, isti nemogu iskazati svoje interese niti

kontrolirati i utjecati na menagement

vlasništvo i kontrola često su odvojeni pa menager može više djelovati za svoj

interes, a manje za dioničara

MENAGER posrednik vlasnika koji ga ovlašćuje da donosi odluke (u

uvjetima tzv. posredničkih sporazuma)

posrednik (menager) donositi će optimalne odluke samo ako je prikladno

potican i nadziran (dioničke opcije, nagrade, benificije)

nadzor nad managerom vrši se:

obvezivanjem posrednika (managera)

kritičkim ispitivanjem beneficija managera

kontroliranjem financijskih izvoda i eksplicitno ograničavajući odluke

menagera

te nadzorne funkcije uključuju troškove i dovode do razdvajanja vlasništva i

kontrole korporacije

ako su manageri i vlasnici (dioničari) poduzeća veća je vjerojatnost da

maksimiziranju bogastvo dioničara i obratno (potreba veće kontrole izvana)

5

Cilj tržišta kapitala

da u ekonomiji djelotvorno rasporede uštede od štediša prema korisnicima

sredstava koji investiraju u neku (realnu) imovinu

racionalni ekonomski kriterij mora upravljati njihovim tijekom i to temeljem

očekivanog povrata i rizika

manager mora pritom voditi računa i o društvenoj odgovornosti (zaštita

potrošača, nadnice radnicima, zaštita okoliša, obrazovanje i kadrovi)

Odluka o investiranju, odluka o financiranju i dividendi !

Odluka o investiranju

Najvažnija odluka prilikom stvaranja vrijednosti

Kapitalne investicije predstavljaju alociranje kapitala na investicijske prijedloge koji

će donijeti korist u budućnosti

Buduće koristi (protok vremena) nisu posve poznate, zato investicijski prijedlozi

sadrže rizik

Odluka o investiranju određuje ukupni iznos efektivne imovine poduzeća, sastav te

imovine i narav poslovnog rizika

Potrebna stopa povrata (sredstava) temeljna je investicijska odluka (vidi u

investicionom elaboratu)

Osim odluke o novim investicijama poduzeće mora voditi računa i o postojećoj

imovini

Pored tekuće imovine (OBA – likvidnost) treba voditi računa i o fiksnoj (trajnoj

imovini – OSA) – ne obezvrijediti istu

6

Odluka o financiranju

Treba odrediti najbolju kombinaciju financiranja ili strukture kapitala

Struktura kapitala cijelog poduzeća je zadana veličina i istu se ne može promijeniti –

variranjem njene strukture

Kreće se od postojeće, za jedan konkretan investicioni zahvat (projekt) i ispitujemo

različite metode pomoću kojih se poduzeće odlučuje za:

izvore kapitala

kratkoročno (srednjoročno) dugoročno financiranje

cijenu kapitala

uvjete povratka

kolaterale i dr.

Kombiniranjem svih ovih elemenata donosi se odluka o financiranju

Odluka o dividendi

Uklučuje odluku o postotku zarade koji se plaća dioničarima u dioničarsim

dividendama

Stabilnost apsolutne vrijednosti dividende

Dividenda isplaćena putem dodatnih dionica

Dionice smanjene vrijednosti, te iskup dionica

Ovu odluku treba analizirati u odnosu na odluku o financiranju

Vrijednost isplaćene dividende neposredno utječe na zaradu u poduzeću koja ili jača njen

kapital ili „odlazi“ iz poduzeća (bitna odluka za daljnje poslovanje poduzeća)

Zaključak! !

Financijski menagement mora donositi odluke kombinirajući sve tri odluke

One zajedno određuju (za dioničare) vrijednost poduzeća

Optimalna kombinacija tri međusobno povezane odluke je rješenje (simultano ih

riješiti)

Investicija financiranje dividenda

(kauzalna veza i međuzavisnost)

Sve ovo mora počivati na procjeni vrijednosti svih ovih elemenata (ekonom. elaborat o

opravdanosti investiranja – odgovori)

7

KLJUČNI POJMOVI SU PRITOM:

vremenska vrijednost novca

tržišna efikasnost

kompenziranje rizik – povrat

procjena u odnosu na tržišne relacije

procjena financijskih potraživanja

Za realizaciju ovih aktivnosti financijski manager (i direkcija) mora:

izvršiti analizu, planiranje i kontrolu aktivnosti poduzeća upotrebom određenih

analitičkih sredstava

UVOD U ANALIZU INVESTIRANJA !

Opći uvod u investiranje

Moderna teorija investiranja nas upućuje burzama (burza je mjesto gdje se utvrđuje

određena vrijednost poduzeća; mjesto gdje se susreće ponuda i potražnja; mjesto gdje

se mjeri vrijednost novca)

Procjena šansi naših ulaganja na ruletu – burzi

Dioničari – racionalni ljudi očekuju po ulaganju veće stope povrata, preuzimanjem

većeg rizika

Osnovna postavka moderne investicijske teorije je da tržište efikasno prerađuje

informacije

Stalno prilagođavanje cijena dionica kao izraz novih informacija o rizicima i

izgledima kompanija

8

Osnovni ciljevi investiranja

Treba težiti postignuću definiranih ciljeva investiranja – kratkoročno ili dugoročno

Tri su glavna cilja investiranja:

sigurnost

prihod ili zarada

kapitalni dobitak i dodatno

likvidnost

kod donošenja odluka o bilo kakvoj investiciji trebamo voditi računa o ova 4

elementa

Sigurnost

Visok stupanj sigurnosti i prihoda, osigurava se ulaganjem u državne odnosno

pokrajinske obveznice

Korporacijske obveznice visokog rejtinga

Kratkoročnije obveznice posebno izdane od vlada zemalja

(„Rijeka promet“- izgradnja garaža, tunel Učka; poduzeće koje je izdalo korporacijske

obveznice)

Prihod

Maksimiranje prihoda i profita smanjuje sigurnost

To nije uvijek slučaj, ako informirani investitor ima pristup točnim tekućim

informacijama

Taj kupuje sigurno i jeftino vrijednosne papire

Maksimalni prihod pažljivo birati i periodično kontrolirati ulaganje

9

Kapitalni dobitak (porast kapitala)

Neodvojivo je vezan za porez i obično se dodaje poreznoj osnovici obveznika

Veličina poreza po kapitalnom dobitku često je sredstvo stimuliranja ulaganja u

vrijednosne papire

OBVEZNICE SIGURNOST PRIHOD

KAPITALNI

DOBITAK

Kratkoročne Najveća Vrlo stabilan Vrlo ograničen

Dugoročne Vrlo visoka Vrlo stabilan Ograničen

Povlsštene dionice Relativno visoka Stabilan Varira

Redovne dionice Često najniža varira Često najveći

Likvidnost (utrživost) – kao cilj investiranja

Utrživost znači, da u bilo koje vrijeme postoje kupci vrijednosnih papira po

određenom nivou cijena (dobro kotiraju)

Ova karakteristika za investitora je značajna – gotovinu dobije u kratkom vremenu

U razvijenim tržištima vrijednosni papiri se mogu prodati u roku od nekoliko dana

(kad je riječ o vrijednosnim papirima, likvidnost omogućava svima onima kojima ne

treba novac na par dana, da mogu iskoristiti taj novac da kupe vrijednosne papire i

opet prodati, na taj način zarade naknadu od prodaje. Kad se treba konzultirati vezano

o novcu treba se obratiti HNB, Ministrastvu financija i Tržištu novca (direktorica

Radmila Nižetić))

10

Činioci koji utječu na cijene vrijednosnih papira

Vrijednosni papiri (obveznice i dionice) s visokim zaradama i atraktivnijim

specijalnim karakteristikama imaju više cijene od onih s niskim zaradama i manje

atraktivnim

Dodatni faktori koji se mijenjaju utječu na promjene cijena vrijednosnih papira

općenito, kao i na tipove i grupe vrijednosnih papira

Dodatna kretanja vrijednosnih papira mogu se grupirati u dvije kategorije:

fundamentalne i tehničke

fundamentalna analiza

kratkoročni, srednjoročni i dugoročni izgledi pojedinih industrija,

stanje, odnosno izgledi nacionalne privrede i ostalih zemalja s kojima

se trguje;

nivo kamatnih stopa, uvjeti na tržištu kapitala, brojne statističke analize

– u funkciji razjašnjenja kretanja cijena vrijednosnih papira;

u kojem smjeru će se mjenjati cijene vrijednosnih papira;

na cijenu vrijednosnih papira društva najviše utječe očekivana

profitabilnost izdavača vrijednosnih papira;

da li su profiti dovoljni za otplatu dugova, za isplatu tekućih dividendi i

onih rastućih?

proučiti profitabilnost kompanije, pokrivenost obveza aktivom,

pokrivenost dividendi sa profitom

povećanje prodaje, udjel na tržištu, proizvodne i marketinške inovacije

i kvaliteta rukovodstva

tehnička analiza

tehnički analitičari tvrde da fundamentalni analitičari koriste previše

podataka

tehnička analiza koncentrira se samo na tržište i to: prijašnja i sadašnja

kretanja cijena dionica i količine prodaje, usponi i padovi cijena dionica

proučavaju kolektivnu psihologiju investiranja, odnosno „raspolaženje“

na tržištu

tehnički analitičari vjeruju da špekulacija prevladava nad

poduzetništvom kod ponašanja burze ili cijena dionica kompanije

11

tehnički analitičari ignoriraju izvještaje kompanije, ekonomska

predviđanja i sl. a koncentriraju se na svoje načelo, a to je: da način na

koji se cijene ponašaju prije nekog datuma, utječe na kretanje

(promjene) cijena na taj datum

analitičari analiziraju grafikone kretanja cijena dionica u želji da

prepoznaju uzroke i modele kretanja tih cijena

tehnički analitičari pokušavaju „nadigrati“ tržište – predviđajući budući

smjer kretanja cijena dionica

Zaključno!

Živimo u nesigurnom, iracionalnom svijetu, odluke treba donositi na temelju najbolje

procjene budućih događanja

Očekivanja su često temeljena na intuiciji i osjećajima, nije lako ocjeniti kada im

povjerovati

Ono što očekujemo s velikom vjerojatnošću može se i ne desiti

Dobra analiza događaja kroz vrijeme pomaže kod tumačenja ekonomskih trendova i

formiranju očekivanja

12

Činioci koji utječu na cijene vrijednosnih papira

Vanjski događaji

Međunarodne krize, ratovi, revolucije, devalvacija valuta, neuspjeh žetve, rezultati

izbora, nevraćanje kredita, carinske prepreke i dr.

Fiskalna politika

Nivo vladinog deficita i porezi

Veoma utječe na rezultat gospodarstva i profitabilnost pojedinačnih industrija

Povećanje potrošnje vlade (New Deal – izgradnja infrastrukture) potiče gospodarstvo i

suprotno

Povećanje poreza destimulira potrošnju i smanjuje profite

Smanjenje poreza podstiče gospodarstvo i povećava profite i cijene redovnih dionica

Monetarna politika

Centralna (HNB) banka kroz kreditnu politiku, očekivanjem vrijednosti domaće valute

podstiče rast gospodarstva i obrnuto

Centralna banka regulira stanje kredita i cijenu novca u skladu s ocjenom da li treba

poticati rast novčane mase ili smanjivati

Inflacija (i utjecaj na dionice)

Inflacija stvara opću nesigurnost i gubljenje vjere u budućnost, a smanjuje i profite, te

cijene redovnih dionica

Kod kamatnih stopa kreditori (banke) traže kod inflacionih trendova višu inflacijsku

premiju za zajmove (da bi kompenzirali pad kupovne moći)

Poslovni ciklusi

Su nepravilne, neredovite fluktuacije stanja gospodarstva

Vrijeme trajanja i pravilnost u ponavljanju nisu razjašnjeni s osnove kretanja cijena

vrijednosnih papira

Tako cijena redovitih dionica raste neposredno prije i za vrijeme perioda poslovne

ekspanzije

Kada kamatne stope rastu, cijene obveznica padaju, odnosno kada kamatne stope

padaju, cijene obveznica rastu

13

Zaklučak ove teorije!

Niti jedan investitor, bez korištenja „privilegiranih“ informacija, ne bi uspio

„nadigrati“ ukupno tržište, kroz duži period isto zabrinjava analitičare

Kretanje budućih cijena najpreciznije određuje burza, više nego zvanična informacija

o stanju gospodarstva neke zemlje ili neobjavljena informacija

Stvarni cilj najvještijih investitora je – nadmudriti većinu i prepustiti drugorazrednost

drugim investitorima

Većina „pravih“ investitora kupuje dionice po intuiciji

FINANCIRANJE PODUZEĆA EMISIJOM VRIJEDNOSNIH PAPIRA !?

1. Likvidnost (je sposobnost poduzeća da nešto radi, promjena agregatnog stanja, iz

novca u robu)

2. Solventnost – platežna sposobnost podmirenja svih svojih obveza u rokovima njihova

dospijeća

3. Insolventnost

Financiranje

Financiranje – dinamički proces osiguranja novca (pronalaženje izvora novca) i

upotrebe novca

Okosnica financiranja – modeliranje odnosa s izvorima financiranja

Postupci pribavljanja novca se stalno mijenjaju

Proces financiranja ne smije se ograničiti u potpunosti isključivo na novac

14

Financiranje emisijom vrijednosnih papira i druge metode financiranja

Financijski odnos s izvorima financiranja uspostavlja se:

ugovorom o kreditu

certifikatom

vrijednosnim papirom (emisijom vrijednosnih papira)

Prvi propisi o financiranju vrijednosnih papira (u SFRJ) datiraju od 1971 god.

Emisija obveznica – Crvena zastava, Tunel Učka

stvoreni organizaciono- institucionalni oblici

investicijske banke služe za posredovanje kod poslovanja vrijednosnih

papira

Metode emisije vrijednosnih papira

Indirektna metoda

investicijski bankari (investman banker)

investicijske banke (investman banking house or organisations)

Osnovne funkcije investicijskih bankara jesu:

preuzimanje rizika emisije (underwriting)

distribucija vrijednosnih papira (dealern)

savjetovanje pri oblikovanju emisije

Indirektna emisija (financiranje poduzeća)

sa stanovišta odnosa s investicijskom bankom razlikuju se slijedeće metode

indirektne emisije:

dogovorna kupnja (negotiated purchase)

kupnja nadmetanjem (competititue – bio purchase)

komisija (commission)

privilegirana pretplata (odabrana grupa kupaca)

emisija s prospectusom

15

Direktna emisija

direktno emitent kupac vrijednosnih papira

loše (slabost) ista ograničena na uži broj potencijalnih kupaca (manje

troškova ali rijeđe se koristi)

Interna emisija

vrijednosni papiri mogu se podijeliti u okviru samog poduzeća njegovim

vlasnicima, zaposlenim radnicima, odnosno managerima

iza podjele vrijednosnih papira ne slijedi novčani tok

vrši se na temelju raspodjele financijskog rezultata poduzeća ili ustupanjem

vlasništva

tipični oblik interne emisije je emisija dividendnih dionica ili pak dijeljenje

dionica

menagerima se dijele radi motiviranja na rast dividendi

interna emisija je instrument politike raspodjele financijskog rezultata i spada u

područje internog financiranja

Osnivanje dioničarskog poduzeća (odnosno korporacija)

Razlozi osnivanja

Poslovni razlozi:

mogućnost prikupljanja velike količine novca i kapitala

mogućnost fuzija, akvizicija, osnivanja podređenih poduzeća

lakše do poslovne sanacije poduzeća i financijske konzultacije

Poslovni razlozi:

vlasnici svoja privatna poduzeća pretvaraju u dioničarska poduzeća

prodaju svu imovinu ili dio

odvajaju privatnu imovinu od poslovne

lako nasljeđivanje vlasništva prezentiranog u dionicama može biti razlogom

prerastanja privatnog poduzeća u dioničarsko

16

Metode osnivanja dioničarskog poduzeća

prva emisija dionica ili tzv. osnivačkih dionica

u zamjenu za emitirane dionice u dioničarsku glavnicu mogu se složiti:

novac

materijalne vrijednosti

usluge

tzv. nedodirljivi oblici imovine

dioničarsko se poduzeće može utemeljiti

ograničeno ili

otvorenom emisijom

Ograničena emisija

emisija dionica koja je usmjerena na unaprijed poznate ili predpostavljene

ograničene grupe investitora; grupe investitora su:

poslovne banke

osiguravajuće kompanije

specijalizirani fondovi

postojeći vlasnici u slučaju reorganizacije poduzeća u dioničarsko

ograničenom emisijom smanjuju se troškovi emisije kao i osiguranje interesa

postojećih vlasnika (poduzetnika)

mogućnosti kontrole novoostvarenog poduzeća i cijene koje trebaju platiti za

ulog u vlasničkoj glavnici poduzeća

ograničena emisija provodi se:

putem tzv. privatnog plasmana (private placing)

ograničenog javnog plasmana ili pak

uvođenjem na burzu vrijednosnih papira, to je tzv. „privilegirana“

pretplata

17

Otvorena emisija

dionice ponuđene javno zainteresiranim investitorima

može se izvršiti neposredno ili korištenjem usluga specijaliziranih posrednika –

investicijskih bankara pri oblikovanju same emisije i do:

distribucije dionica

preuzimanje rizika emisije

postoje više metoda otvorene emisije:

emisija s prospetusom

dogovorena kupnja

otkup po fiksnoj cijeni

kupnja nadmetanjem

otkup po najpovoljnijoj cijeni

komisijom

UPRAVLJANJE LIKVIDNOŠĆU – BANKE !?

1. Pojam likvidnosti i solventnosti

2. Vrste likvidnosti

3. Determinante likvidnosti

4. Planiranje kunske i devizne likvidnosti

Likvidnost i solventnost banke

Lat. „liquidus“ – tekući, koji teče

Likvidnost – nesmetano odvijanje procesa društvene reprodukcije: proizvodnje,

razmjene, raspodjele i potrošnje planiranom dinamikom i u planiranom obujmu; -

odvijanje poslovnog procesa nabave, proizvodnje, prodaje i plaćanja planiranom

dinamikom i u planiranom obujmu

Likvidnost banke – proces nesmetanog pretvaranja novčanih sredstava u kreditne i

nekreditne plasmane, odnosno pretvaranje potraživanja banke po svim osnovama

(glavnica, kamata, naknada itd.) i u svim oblicima (kredit, mjenica, ček, valuta itd.) u

novčana sredstva planiranom dinamikom

18

Solventnost

Lat. „solvere“ – platiti, namiriti

Sposobnost nekog subjekta da podmiruje dospjele obveze bez teškoća

Solventnost banke – sposobnost da izvršava obveze u roku dospijeća i to obveze

prema svojim vjerovnicima, obveze po odobrenim kreditima i izdatim garancijama,

kao i obveze iz poslovanja (kamate i druge rashode)

19

Vrste likvidnosti

Pojedinog potraživanja

Aktive

Likvidnost ukupnog poslovanja

Likvidnost pojedinog potraživanja

sposobnost da se u kratkom roku pretvori novac i to bez gubitka zavisi:

o vjerojatnosti da se potraživanje u kratkom roku može pretvoriti u novac

o vjerojatnosti da se pri toj transakciji može postići odgovarajuća cijena

o vjerpjatnosti da se u određenom razdoblju navedene dvije vjerojatnosti neće

promijeniti

Likvidnost aktive

proces pretvaranja novca u kreditne i nekreditne plasmane i obrnuto, potraživanja u

novac

zbog likvidnosti pojedinih potraživanja

distribucija vjerojatnosti pretvaranja u novac bez gubitaka pojedinih djelova imovine

ponderiranih iznosima odgovarajućih djelova imovine

Likvidnost ukupnog poslovanja banke

razlika između distribucije dospjelih potraživanja i distribucije dospjelih obveza

Dp – distribucija dospjelih potraživanja

Do – distribucija dospjelih obveza

20

Primarna likvidnost

gotovina i novčana sredstva na žiro računu

Sekundarna likvidnost (sekundarne rezerve likvidnosti)

obvezna rezerva

blagajnički zapisi središnje banke

višak deviznih sredstava

mogućnost korištenja kredita za likvidnost kod središnje banke

Tercijarna likvidnost

neiskorištene tranše odobrenih kredita kod banaka u zemlji i u inozemstvu

dati krediti bankama koji se mogu povući

mogućnost dobivanja kredita na tržištu

naplativost raznih potraživanja banke i dr.

21

Determinante likvidnosti i solventnosti

Determinante koje djeluju na izvore (pasivu):

karakteristike komitenata

pozitivno poslovanje

brzi obrt

atraktivni proizvodi – način naplate

sezonski utjecaj

zatvaranje robno-novčanih tokova

devizno poslovanje

sredstva stanovništva

razina dohotka

sklonost štednji

kamatna politika, povjerenje u banku

ročnost izvora

bogastvo oblika štednje i vrijednosnih papira

bonitet i kreditna sposobnost banke u zemlji i inozemstvu

banke – nositelji konzorcija

mogućnost konverzacije duga u dionice

mogućnost reprogramiranja obveza

Determinante koje djeluju na aktivu

razina novčanih sredstava na žiro računu, u blagajnama, trezoru i na deviznim

računima kod drugih banaka

razina ulaganja u kratkoročne vrijednosne papire središnje banke

kratkoročni i dugoročni krediti komitentima i njihova naplativost

disperzija kredita i rizika

ravnoteža poslovanja banke

kratkoročni izvori – plasmani

dugoročni izvori – plasmani

devizni izvori – plasmani

22

Mjere i odluke središnje banke

minimalna likvidnost

obvezna rezerva

izdvajanje

korištenje

kredit za likvidnost

kredit – jamstvo za štedne uloge

propisivanje ročnosti

kvantitativna ograničenja

obim plasmana

neto aktiva

KKP

LIP

posebne rezerve likvidnosti

krediti iz primarne emisije

selektivni krediti

Politika prihoda i rashoda

kontrola rashoda, posebno materijalnih troškova

pribavljanje što jeftinijih izvora

ispravak vrijednosti i otpisi potraživanja koja se ne mogu naplatiti čine rashode banke

uravnoteženje devizne pobilance

izdavanje „dividendnih“ dionica ili obveznica umjesto isplate novčanih sredstava

naplata, a ne pripis, reprogramiranje ili otpis kamate

kamatnom i tarifnom politikom treba ostvariti pozitivnu razliku itd.

23

Ostali čimbenici koji djeluju na likvidnost i solventnost

plaćanje po izdatim garancijama, jamstvima, avalima, akreditivima s odloženim

polaganjem pokrića

realni devizni tečaj kako ne bi bilo prelijevanja sredstava između izvoznika i uvoznika,

regija i banaka

funkcioniranje pravnog sustava – obveze se moraju izvršavati

osiguranje depozita kako u slučaju velikih isplata ne bi bila ugrožena solventnost itd.

FUNKCIJE I OBLICI NOVCA !?

NOVAC I NACIONALNI DOHODAK

novac kao specifičan oblik ekonomskog dobra – ili rijetka roba

novac i kompjutersko doba – bezgotovinsko društvo

domaći bruto proizvod – mjera i indikator za mjerenje ukupne ekonomske aktivnosti

definiran kao novčana vrijednost proizvoda i usluga ostvarena u jednoj godini na

području domaće ekonomije

odnos stope rasta nacionalnog dohotka i stope rasta ponude novca

NOVAC I CIJENE

inflacija – stalan porast prosječnih cijena

tekući račun – sredstvo razmjene, kao i valuta

NOVAC KAO IMOVINA

novac smatramo imovinom – kao takav dio je našeg bogatstva umanjen za naše

obveze

likvidnost – brza i jeftina zamjena novca za drugu imovinu i obratno

novac je najvrijedniji dio imovine i ima uvijek istu nominalnu vrijednost, za razliku od

dionica

24

FUNKCIJE NOVCA

NOVAC IMA ČETIRI TEMELJNE FUNKCIJE:

sredstvo razmjene

sredstvo očuvanja vrijednosti

obračunska jedinica (mjera vrijednosti)

sredstvo izražavanja odgođenih plaćanja

Sredstvo razmjene:

znači da ga sudionici na tržištu prihvaćaju kao sredstvo plaćanja

proizvod – novac – drugi proizvod (R – N – R1)

dovodi do specijalizacije za različita područja i djelatnosti prema talentu i vještini

novac kao sredstvo razmjene ključan

Sredstvo očuvanja vrijednosti:

prodaja ulova riba po dolasku u luku (kao primjer)

oportunitetni trošak – trošak držanja novca u bankama (kada je bez naknade ili se čak

naplaćuje isto)

oportunitetni prihod – kao zarada, ako vlasnik drži u obliku oročene štednje

oportunitetni trošak – kao razlika prihoda od kamate u odnosu na čuvanje u nekoj

imovini (ovo zanemarivo)

Obračunska jedinica (mjera vrijednosti):

obračunska jedinica – kao sredstvo kojim se iskazuje vrijednost imovinskog dobra ili

usluge

zato koristimo određenu monetarnu jedinicu za vrednovanje (USA, EURO, KN)

jednog dobra u odnosu na drugo

služi za izračun nacionalnog dohotka, profita – gubitka, kućni troškova, sve to kao

mjera vrijednosti

Sredstvo izražavanja odgođenih plaćanja

ostvarene dugove i obveze izražene u obračunskim jednicama – plaćamo monetarnim

sredstvima razmjene:

gotovinom

čekom

obveznicom po dospjeću

mjenicama

Dug se može vratiti u drugim valutama ili u zlatu (to je vrlo rijetko, on je deponiran )

25

RAZLIKA IZMEĐU NOVCA I KREDITA

novac je najlikvidniji oblik imovine u kojem ljudi drže dio svog bogatstva

kredit je kupovna moć koja je posuđena, ili stavljena na raspolaganje posuđivaču

cijena iste je kamatna stopa

POŽELJNA KARAKTERISTIKA NOVCA:

mora imati najmanje pet poželjnih karakteristika i to:

prenosivost – pogodan za nošenje

trajnost – kvaliteta fizičke trajnosti

djeljivost – u jednake manje dijelove

standardiziranost – jednake kvalitete i fizički se ne smije razlikovati

prepoznatjivost – za razliku od falsifikata

pojam novca obuhvaća: kovanice, papirni novac i tekući račun i ispisivanje čekova

VRSTE MONETARNIH I NEMONETARNIH EKONOMIJA

Postoje dvije vrste trgovanja u nekoj ekonomiji:

trgovanje uz zamjenu (nemonetarna ekonomija)

trgovanje uz korištenje novca (monetarna ekonomija)

Nemonetarna ekonomija

trgovanje za zamjenu (barter), barter je direktna razmjena neke robe i usluge za drugu

robu i uslugu

isto je moguće ostvariti uz tzv. obostranu odudarnost želja – rijetko se događa

nedostaci su stoga evidentni:

nepostojanje metode očuvanja opće kupovne moći (roba propada i slično)

nepostojanje mjerne vrijednosne jedinice (jedna roba se mora izražavati u

nekoj količini neke druge robe)

nema jedinice kao obračunske u ugovorima za neka druga plaćanja

26

FINANCIJSKE INSTITUCIJE !?

Dijele se u tri temeljne grupe:

depozitne ustanove – banke, štedionice

nedepozitne ustanove – osiguravajuća poduzeća, mirovinski fondovi, uzajamni

fondovi i financijska poduzeća

financijske institucije federalne Vlade koje posuđuju do 40% svojih potreba

od centralne banke za pokriće budžetskog deficita i to kroz djelovanje:

izvan proračunskih agencija

djelovanje poduzeća koje podupire Vlada

pružanje kredita za koje jamči federalna Vlada

FINANCIJSKA TRŽIŠTA

primarna i sekundarna:

primarno tržište je ono na kojem se kupuju i prodaju novi vrijednosni papiri

sekundarno tržište je tržište na kojem se razmjenjuju postojeći vrijuednosni

papiri

PRIMARNA TRŽIŠTA

izdavanje obveznica i dionica uz pomoć „investicionih bankara“ (koji djeluju kao

brokeri i dileri na sekundarnom tržištu)

investicioni bankar bavi se poslom koji se zove supotpisivanje novog izdanja, što

znači da garantira dioničarskim društvim a i vladama fiksnu cijenu i fiksni povrat. On

javno oglašava nadolazeće novo izdanje u financijskim publikacijama

I - Investicioni bankari na primarnom fin.tržištu

II - Brokeri i dileri na sekundarnom fin.tržištu

investicioni bankari će već idućeg dana od supotpisa dionica ili obveznica pokušati

prodati nova izdanja po cijeni većoj od one koju su garantirali izdavaču

oni su kreatori tržišta, jer provjeravaju postoji li tržište za nove vrijednosne papire koje

se upravo treba izdati

investicioni bankari ne smiju primati depozite niti odobravati kredite

27

poslovnim bankarima zabranjeno je supotpisivanje dioničarskih (korporacijskih)

vrijednosnih papira i dr. Glass-Steagallovim zakonom iz 1993.g. kojim je razdvojeno

poslovno bankarstvo od investicionog bankarstva

investicijski bankari mogu supotpisivati nova izdanja zato jer imaju dovoljno svog

vlastitog kapitala kako bi kupili sve ono što nije prodano kupcima po garantiranoj

cijeni

SEKUNDARNA TRŽIŠTA

za dionice koje kotiraju na važnijim burzama kao i za one sa obveznicama

brokeri posreduju kod transakcija na sekundarnom tržištu

broker posreduje između kupca i prodavača istog financ.instrumenta i vrijednosnog

papira

brokeri se specijaliziraju za određena tržišta, a zarađuju proviziju i tzv. brokersku

naknadu

TRŽIŠTE KAPITALA

tržište kapitala uključuje transakcije kupovine i prodaje vrijednosnih papira s

dospijećem od jedne godine i više

odnosno dugoročne vrijednosne papire

TRŽIŠTE DIONICA je daleko najveće tržište kapitala od izdanih vrijednosnih papira.

Više od 35% izdanih dionica su privatno vlasništvo pojedinaca, ostatak je isto tako od

pojedinaca preko mirovinskih fondova, osiguravajućih poduzeća ili dion.društava

TRŽIŠTE HIPOTEKA je društvo kapitala po veličini iza dionica i to dvije kategorije

hipoteka i to:

rezidencijalne

poljoprivredne i poslovne

TRŽIŠTE KORP.OBVEZNICA je treća najveća grupa vrijednosnih papira na tržištu

kapitala

28

TRŽIŠTE NOVCA

odnosi se obično na trgovanje kreditnim instrumentima koji se izdaju na rok od manje

od jedne godine

oni su visokolikvidni, već su trživi

najveći sektor tržišta novca su tržišta za zapise ministarstva financija

TERMINSKI UGOVORI I FUTURES TRŽIŠTA

terminski ugovori - sklapaju se između kupca i prodavatelja gdje postoji dogvor da će

se trgovati količinom neke robe prema određenoj cijeni i na određeni datum u

budućnosti. Nabavka automobila, knjiga koje trebaju tek izdaći iz proizvodnje ili biti

izdane

FUTURES TRŽIŠTA

su tržišta na kojima se kupuje, prodaje roba na formalnim burzama roba. Poslovanje je

strogo anonimno i kupci i prodavači ne znaju ništa osim cijene, karakteristike

proizvoda, datum i mjesto isporuke. Ranije je futures prodaja bila ona poljoprivrednih

proizvoda, sada su najčešće to prodaje:

mjenica

obveznica

hipoteka s osiguranjem Vlade

najčešće se svi ugovori realiziraju kompenzacijskim ugovorima, rijetko ne rezultiraju

kompenzacijskim ugovorima, rijetko ne rezulitiraju stvarnom isporukom konkretne

robe

cijena utvrđena futures ugovorom naziva se futures cijenom. Spot cijena predstavlja

cijenu po kojoj se neka roba može kupiti danas, ili na „licu mjesta“

trezorske mjenice Ministarstva financija jedno je od najaktivnijih financijskih tržišta

(tromjesečno)

29

POLITIKA KREDITIRANJA GOSPODARSTVENIH SUBJEKATA

KLIJENATA VELIKE BANKE !?

USPJEŠNO UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM

dobro razrađen i jasan postupak upravljanja kreditnim rizikom

detalno razrađena organizacija upravljanja kreditnim rizikom

utvrđena cijena rizika plasiranja sredstava s obzirom na kvalitetu klijenta kroz odluku

o visini kamatnih stopa i naknadama

planiranje rizične aktive i vanbilančne evidencije i kreditna politika

STRATEŠKI PLAN BANKE

daje osnovne smjernice razvoja banke određujući njene aktivnosti

IZRADA GODIŠNJEG PLANA

ciljni pokazatelji poslovanja, te se na temelju istih planira:

bilanca i račun dobiti i gubitka te se uvažavaju:

kreditni rizik

obrada svakog pojedinog kreditnog zahtjeva

Kreditni referent:

komunicira sa klijentom

prikuplja podatke

analiza tvrtke

analiza i strukturiranje bančinog proizvoda

utvrđivanje elemenata prijedloga odluke

preduvjeti za dobro strukturiranje posla - veće profit za banku

točno utvrđene procedure rada

CILJ OBRADE KREDITNOG PRIJEDLOGA:

NIJE IZRADITI REFERAT SA ŠTO JE MOGUĆE VIŠE STRANICA RADI DOKAZIVANJA

KAKO PUNO RADI

30

POJMOVNO ODREĐENJE I DEFINICIJA KREDITNOG RIZIKA !?

KREDITNI RIZIK

kreditni rizik je varijacija mogućih povrata koji bi se mogli zaraditi na financijskoj

transakciji zbog zakašnjelog ili nepotpunog plaćanja glavnice i/ili kamate

rizik suprotne stranke (counterparty risk) – trgovački financijski instrumenti – derivati

(opcije, ročnice, swap itd.)

kreditni rizik u najužem smislu riječi = vjerojatnost neplateži po ugovoru o novčanom

kreditu

kreditni rizik je vjerojatnost da će aktiva banke, posebice, njen kreditni protfelj

izgubiti na vrijednosti i možda postati bezvrijedan

RIZIČNA KLASIFIKACIJA, RIZIČNI APETIT I CJENIDBA KREDITNIH

PRODUKATA

MODEL ZA CJENIDBU KREDITNIH PRODUKATA

31

1. vanjski troškovi kojima banka financira kredit:

to su dakle ili troškovi kamata koje banka duguje deponentu, ili troškovi koje

treba platiti snabdjevaču na tržištu novca itd.

2. sadrži sve izravne troškove kredita i neizravne alocirane troškove banke (naknada)

3. relativni udio kompenzacije za rizik neplateži klijenta u strukturi cijene kredita mora

biti dostatan za naknadno pokriće gubitaka po zajmovima i predujmovima iskazanih u

računu dobiti i gubitka za razdoblje u kojem je kredit bio u korištenju

4. dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada

dioničarima. U sustavu pokazatelja, neto profitna marža izračunava se stavljanjem u

omjer dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada

RIZIČNI APETIT (VS) SPRAM RIZIČNE KLASIFIKACIJE

rizični apetit banke predstavlja raspon kontrolabilnih prihvatljivih rizika i to od nultog,

koji se dodijeljuje prvoklasnim klijentima, do maksimalnog rizika koji se dodijeljuje

najrizičnijem kljijentu

rizičnim apetitom banka usklađuje svoju politiku kreditiranja sa strategijom

prihvaćanja samo prihvatljivih i kontrolabilnih rizika

rizični apetit se može podudarati sa rizičnom klasifikacijom samo ako banka ima

dovoljno kreditnog potencijala da može poduzeti najveće rizike po vlastitoj procjeni, a

klijent podnijeti tako visoku cijenu kupljenog kreditnog produkta

Razina rizika Postotak premije Premijska stopa 100%=3

najmanji rizik 5 0.15

srednji rizik 10 0.30

maksimalan rizik 20 0.60

32

33

INSTRUMENTARIJ ZA KONTROLU I ZAŠTITU OD KREDITNOG

RIZIKA !?

definiran profil klijenta i rizičnosti njegovog okruženja s vjerojatnostima kreditne

neplateži

pisana načela kreditne politike, čvrste kreditne procedure i sustavna kreditna analiza

njegovanje kreditnog portfelja na temelju kontinuiranog nadzora

obračun i oblikovanje odgovarajućih rezerviranja i kapitalnih pričuva

prepoznavanje znakova ranog upozorenja

uspostava upravljanja aktivom i pasivom (koncepcija i organizacija)

Nadziranje individualnih sposobnosti klijenta

Kreditni ciklus, kreditne procedure, upute i priručnici

kreditni odbor (kreditna ovlaštenja)

prolongati, revizija procjene vrijedn. kolaterala?

neusklađenost dokumentacije (izmjenjena realnost)

korekcija baze podataka

Izvješće o izloženosti kreditnom riziku

kreditni status – rizična klasifikacija, pregled financijskog položaja i stabilnosti

klijenta (kreditna dokumentacija)

tržišni položaj klijenta – slabosti i prednosti

primjenjeni/ne primjenjeni limiti, upozorenja, prisilna naplata itd.

bilančna i izvanbilančna pozicija

34

KAMATNE STOPE !?

Kamata je iznos sredstava kojeg primaju oni koji plasiraju novac odobravanjem

kredita

Kamatna stopa je odnos kamate i iznosa koji je plasiran izražena u postocima

Kućanstva se specijaliziraju u potrošnji, a poduzeća u proizvodnji. To upućuje na

postojanje razloga za pojavu tržišta kapitala jer:

različita kućanstva imaju različite osobnosti za sadašnjom nasuprot buduće

potrošnje

poduzeća mogu investirati u tvornice, opremu ili zalihe koje su dovoljno

profitabilne kako bi im se omogućila otplata kredita

Više kamatne stope upućuju pojedince na korisnost štednje većeg dijela njihova

dohotka

Za poduzeća visoka kamata znači često nemogućnost da se ista plati iz zarade, pa će

bolju stopu povrata imati ako postanu neto štediše

Opadanjem kamatne stope, raste obim potražnje za kreditom. Više se investicionih

projekata može ostvariti uz nižu kamatnu stopu

Isto tako kod pada kamatnih stopa, više kućanstava i poduzeća smatraju probitačnim

postati neto dužnicima (posuđivačima)

TRŽIŠNA KAMATNA STOPA !?

Ponuda i potražnja za kreditom neke ekonomije određuje tržišnu kamatnu stopu

Iznos kredita koji se nudi i onaj koji se potražuje uspostavlja ravnotežu na određenom

nivou iz razloga što oni koji ga potražuju nemaju poticaja da promjene svoje

ponašanje

Nominalna kamatna stopa definira se kao stopa zamjene neke valute (npr. dolara)

danas i te valute u neko buduće vrijeme

(npr. ako je tržišna ili nominalna kamatna stopa 10% godišnje, tada se ta valuta (pr.

1$) može danas zamjeniti za 1,10$ za godinu dana od danas)

35

Realna kamatna stopa – predstavlja stopu zamjene između dobara i usluga na današnji

dan i dobara i usluga na neki dan u budućnosti

U zemljama u kojima nema inflacije niti davalvacije nominalna kamatna stopa jednaka

je realnoj kamatnoj stopi

Ako je inflacija (pr. 10% godišnje) onda će u realnom izrazu 10% godišnje nominalne

kamatne stope biti zapravo nulta (0) realna kamatna stopa

IZRAČUNAVANJE KAMATNOG PRINOSA

Nominalni prinos – je onaj koji se godišnje odobrava u utvrđenoj kamatnoj stopi (pr.

na 1000$ god. 10% je godišnja kamata 100$). Nominalni prinos je ovdje izjednačen,

istovjetan sa kamatnjakom

Tekući prinos – to je nominalna godišnja kamata izražena kao postotak od tekuće

tržišne cijene obveznice. Obveznice se često izdaju i preprodaju po cijeni različitoj od

nominalne vrijednosti

Obveznica sa neograničenim vijekom trajanja zove se kosola – nikad se ne može

pojaviti na isplatu cijelog nominalnog iznosa, već se samo isplaćuje tzv. kuponski

kamatnjak (prinos) koji se postigne na neki određeni dan. Izdaje ih Britanska vlada

sekundarno tržište kratkoročnih državnih obveznica – omogućava njihovu razmjenu

prije roka dospjeća. Stoga se kratkoročne obveznice čine najlikvidnijom financijskom

imovinom, osim samog novca

36

VRSTE NOMINALNIH KAMATNIH STOPA !?

Prime stopa (prime, je ona stopa koje banke zaračunavaju na kratkoročne kredite

velikim korporacijama – svojim „najkredibilnijim klijentima“

Takva stopa je obično najniža kamatna stopa, a počiva na niskom riziku naplate od

kreditoprimca

Do 1970 god. bila je konstantna stopa, a od te godine postaje promjenljiva i viša nego

što je zvanično objavljena

Stopa na korporacijske obveznice – to je kamatna stopa koja se plaća za korporacijske

obveznice kojim investitor prikuplja novac za proširenje svojih proizvodnih pogona.

Glavnica se vraća na kraju dogovorenog razdoblja (pr. 10 godina) a kamata se plaća

godišnje

Stopa na federalna sredstva – to je kamatna stopa po kojoj depozitne institucije

posuđuju i plasiraju sredstva na tržištu federalnih sredstava odnosno na tržištu

međubankarskih posudbi. Wall street journal dnevno objavljuje vijesti o stopama koje

su prosjek stopa različitih institucija. Posuđivači plasiraju sredstva vezivanjem stope

na federalna sredstva

EKONOMSKO PONAŠANJE DEPOZITNIH INSTITUCIJA !?

Depozitne institucije – banke, štedionice

Bilančno ograničenje banke – aktiva (sredstva) jednaka pasivi (izvori)

banka želi zaraditi dohodak u obliku ekonomskog profita, a to su prihodi umanjeni za

troškove

Bankovni prihodi – od aktivnih kamata i naknada

Bankovni troškovi (rashodi) – od pasivnih kamata troškovi radne zajednice (oprema i

ljudi) - /tzv. troškovi realnih resursa kod primanja depozita i kod odobravanja kredita

Kako bi banka maksimizirala svoj ukupni profit, banka mora doseći točku u kojoj je

granični prihod upravo jednak graničnim troškovima

37

TRŽIŠTE BANKOVNIH ZAJMOVA

Banke odobravaju kredite tzv. nebankarskom sektoru – poduzećima i građanima

odnos visine (cijene) depozita i formiranja kreditne ponude

smanjenje troškova resursa banaka – moguće je uvođenjem tehnoloških dostignuća,

kao i smanjenja nadnica i plaća namještenicima banke

BANKARSKI MONOPOL

Zakoni i reguliranje banaka ograničavaju slobodu ulaska i izlaska iz bankarskog

sektora, što je inače jedna od najvažnijih pretpostavki savršene konkurencije

U uvjetima savršene konkurencije, tržišna kamatna stopa određuje se

međudjelovanjem ponude i potražnje

Monopolska banka zaračunava najvišu moguću kamatu na kredite, što su

kreditoprimci spremni platiti za iznos kredita koji je monopolska banka ponudila

tržištu

u SAD postoji više od 12.000 banaka, te i pitanje da li u takvim uvjetima tržišta

postoji monopol banaka

ODLUKA O NAČINU IZRAČUNAVANJA KAPITALA BANKE

KAPITAL BANKE

Zbog sigurnog i stabilnog poslovanja

Osiguranja obveza prema vjerovnicima – štedišama

odgovarajući jamstveni kapital sastoji se od:

temeljnog kapitala po ZOB-a

dopunskog kapitala

Propise o pojedinim oblicima kapitala i načinu izračuna jamstvenog kapitala donijela

je HNB-a – ovlaštenje u ZOB-a čl. 31

38

Sastavni dijelovi jamstvenog kapitala:

temeljni kapital = bruto temeljni kapital umanjen za odbitke od temeljnog

kapitala

dopunski kapital = bruto dop. kapital umanjen za odbitke od dopunskog

kapitala

temeljni kapital:

bruto temeljni kapital odbici

-uplaćeni dionički kapital -gubici proteklih godina

-rezerve -gubitak tekuće godine

-zadržana dobit -otkupljene vlastite dionice

-dobit tekuće godine -dio nematerijalne imovine

-kapitalna dobit (gubitak) potraživanja osigurana vlastitim dionicama

-rezerve za otkupljene -kredit kojim su kupljene dionice banke

vlastite dionice

dopunski kapital:

bruto dopunski kapital odbici

-posebna rezerva za neidentificirane gubitke -posebne rezerve iznad 1,50%

ponderirane aktive

-hibridni instrumenti -podređeni instrumenti preko 50%

temeljnog kapitala

-podređenei instrumenti -potraživanja osigurana hibridnim i

podređenim instrumentima

bruto jamstveni kapital:

temeljni kapital

dopunski kapital najviše do iznosa temeljnog kapitala

39

POKAZATELJI POSLOVANJA KAO MJERILO BONITETA I

ZNAKOVI PREPOZNAVANJA KRIZNOG STANJA KLIJENTA !?

Temelji se na financijskim izvještajima poduzeća:

bilance stanja (imovinska bilanca)

račun dobiti i gubitka (bilanca uspjeha)

izvještaj o novčanom toku

statističkih izvještaja

izvještaja o stanju poslovanja i stanju društva

dodatnih obrazloženja financijskih izvještaja

Iz ovih izvještaja izvode se pokazatelji uspješnosti

Odstupanja ostvarenih podataka iz financijskih izvješataja i pokazatelja uspješnosti od

planiranih ili standardnih vrijednosti služe kao znakovi kriznog stanja

Tabela interesa i poslovnih pokazatelja:

Skupina Manag. Vlasnici Ostali vjerovnici Ostali

P I Djelotvornost Tekuća i dugoročna Pouzdanost Uplata

O N ukupnog poslo- rentabilnost vlasničke naplate kamata poreza

D T vanja glavnice

R E

U R Tekuća i Povećanje ekonom. Sposobnost poduzeća Isplata

Č E dugoročna vrijednosti uloženih da vrati glavnicu plaća

J S rentabilnost sredstava

E A

Djelotvornost -------------------- Rezidualna Društvena

upotrebe vrijednost davanja

kapitala imovine

---------------- ------------------- Smanjenje rizika Socijalna

Sigurnost

40

P P Pokazatelji Pokazatelji Pokazatelji ---------------

O O ekonomičnosti rentabilnosti likvidnosti

S K investiranja

L A

O Z Pokazatelji ------------- Pokazatelji --------------

V A rentabilnosti zaduženosti

N T

I E Pokazatelji

Lj poslovne

I aktivnosti

Upravljanje kriznim stanjem u poduzeću

Za upravljanje kriznim stanjem koristi se jedinstveni koncept koji u različitim

područjima ima različite nazive kao što su:

restrukturiranje

prekretanje

reorganizacija

reinženjering

rehabilitacija

sanacija

Sadržaj ovih postupaka djelomično se isprepliću

Ovdje govorimo o postupku sanacije kojega razlikujemo od sanacije propisane

zakonom

Pod sanacijom podrazumijevamo sveukupne mjere za upravljanje i prevladavanje

kriznog stanja poduzeća, a posebno krize likvidnosti, krize uspjeha i strategijske krize

Prije izrade sanacijskog koncepta potrebno je utvrditi:

potrebu za saniranjem poduzeća

sposobnost poduzeća za saniranje

opravdanost saniranja

41

Potreba za saniranjem

Trajan pad prihoda poduzeća

Gubici koji su iscrpili vlastiti kapital

Poduzeće koje uskoro postoje nesposobno za plaćanje obveza

Podaci iz bilance dovode do gubitka povjerenja banaka i dobavljača

Sposobnost poduzeća za saniranje

Srednjoročne i dugoročne šanse opstanka

Dovoljan potencijal poduzeća – pozitivna prognoza nastavka rada

Mogućnost uvođenja sposobnog managementa za sanaciju

Postojanje dovoljne financijske potpore vlasnika, banaka, dobavljača

Sanacijski plan

Razrada ciljeva upravljanja krizom i potrebnih resursa

Utvrđivanje sanacijskih mjera i postupaka

Temeljni cilj sanacijskog plana

Ozdravljenje poduzeća kroz:

održavanje likvidnosti

jačanje prihodovne snage

poboljšanje imovinske strukture

Sadržaj sanacijskog plana

Prikaz poduzeća i imovinsko-pravni odnosi

Analiza aktualnog stanja i uzroka krize

Račun predviđanja koji mora obuhvatiti najmanje tri buduće godine i može se računski

provjeriti

Sanacijski management

Tim koji štiti interese banka, vlasnika i upravlja kriznim stanjem naziva se krizni

management

42

Osobine kriznog managementa

opći know-how iz područja managementa

sposobnost upravljanja krizom i stručne kompetencije

odlučnost i sigurnost pri odlučivanju

sposobnost komuniciranja i suradnje s uposlenima, bankama, dobavljačima, kupcima

sposobnost rada pod ekstremnim pritiskom rokova

sposobnost pravilnog shvaćanja stvarnog stanja

sposobnost pronalaženja rješenja složenih problema

sposobnost dosljedne provedbe planiranih mjera

sposobnost objektivnog informiranja o tijeku procesa saniranja

Struktura uprave

Funkcionalno ili teritorijalno načelo s aspekta upravljanja rizicima financijskih

institucija

Dokumenti koji uređuju pitanje uprave:

Zakon o trgovačkim društvima

Posebni zakoni (o bankama, o osiguranjima i sl.)

Statut trgovačkog društva

Poslovnik o radu uprave

Uprava – osnovne karakteristike

Nova pojava – uvedena Zakonom TD

Uprava je izvršni (posl., zast.) organ društva

Uprava vodi poslove i zastupa društvo

Uprava može biti sastavljena od jedne ili više osoba – direktora (jednočlana,

višečlana)

Višečlana uprava – skup kompetetnih profesionalaca (direktora) odgovornih

(solidarno) za rad, opstanak i razvoj društva

Članovi uprave su osobe koje upravljaju tvrtkom, odnosno njenim važnim područjima

Članovi uprave su osobe s relativno visokim stupnjem samostalnosti, ali i

odgovornosti

Članovi uprave su načelno profesionalci tj. obrazovani za isto, a poslove obavljaju

temeljito, savjesno i vješto

43

Višečlana uprava funkcionira na načelu skupne odgovornosti članova i sudjelovanja

članova u odlukama koje donosi uprava

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost i na temelju vlastitih prosudbi

Uprava vs Management:

Nije pogrešna formula: Uprava = Management!?

„Management je – općenito – proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojemu

pojedinci, radeći zajedno u skupinama, efikasno ostvaruju ciljeve“

Uprava je organ društva, koji u svrhu zastupanja i vođenja poslova zapravo oblikuje i

održava okruženje u kojemu pojedinci u skupinama, efikasno ostvaruju odabrane

ciljeve poduzeća

Cilj (članova) uprave jednak je cilju svakoga managera u suvremenom svijetu „stvoriti

višak“!

Uprava – management ima najužu vezu s upravljanjem; upravljanje se bavi

proizvodnošću; a to pretpostavlja učinkovitost i efikasnost

Prema našem zakonu i pravnoj književnosti osnovne funkcije uprave su:

vođenje poslova

zastupanje društva

To je suština managementa kako ju shvaća suvremeni svijet. Zato i naša uprava, u

osnovi ima pet poznatih managerskih funkcija:

planiranje

organiziranje

kadrovsko popunjavanje

vođenje

kontroliranje

Zastupanje:

pravne radnje prema trećima:

na sudu

izvan suda

44

Vođenje:

vizija vođenja poslova i budućnosti

organizacija i vođenje tvrtke

vođenje poslovnih knjiga

godišnje financijsko izvješće

razvoj interesa društva, njegova poslovanja i razvitka

razvoj kadrovskih resursa

razvoj materijalnih i novčanih resursa

nadzor nad procesima rad/poslovanja

nadzor nad uposlenicima

odnosi i korespondencija s drugima

izgradnja „image-a“, oglasi, reklamiranje

vođenje sporova i druge akcije u interesu društva i sl.

Temeljne funkcije managementa

Planiranje (i promišljanje budućnosti) kroz odabir ciljeva i zadataka te akcija da se isti

dosegnu

Organiziranje, kako bi se osobe koje u tvrtki rade imale precizno određenu svrhu i cilj

koordiniranje radi postizanja sklada različitih aktivnosti uposlenika, različitih

pojedinačnih napora, različitih djelatnosti, organizacijskih dijelova ili funkcija u

određenom zajedničkom poslu ili zajedničkom cilju

Upravljanje ljudskim potencijalima kako bi radna mjesta bila popunjena pravim i

sposobnim profesionalcima

Vođenje radi dobrog utjecaja na uposlenike da što više i što bolje doprinose skupnim

ciljevima tvrtke

Kontroliranje radi pravlinog mjerenja i ispravljanja djelovanja tvrtke i postizanja da

događaji u tvrtki teku prema planu

45

Bit vođenja poslova i zastupanja

U poslovima uprave jasno se razlučuju slijedeće funkcije:

planiranje – kroz odabir ciljeva i zadataka, te akcija da se isti dosegnu

organiziranje i koordiniranje – određivanje i usklađivanje aktivnosti

pojedinačnih napora, uposlenika, organizacijskih dijelova, i/ili funkcija za

ostvarenje poslovnih ciljeva

kadriranje – upravljanje ljudskim potencijalima

vođenja – radi ostvarivanja najvećeg doprinosa tvrtki od svih uposlenika, te

zastupanja prema trećim osobama

kontroliranje mjerenje i ispravljanje aktivnosti i učinaka u odnosu na planove,

ciljeve i norme

MEĐUZAVISNOST BANKARSKOG I REALNOG SEKTORA U

TEORIJI I PRAKSI

(SVJETSKA I HRVATSKA ISKUSTVA) !?

Financijsko tržište općenito, a u tom kontekstu i bankarstvo izuzetno su važan

čimbenik u ekonomskom razvoju gospodarstva. Financijski sustav i tehnološke

inovacije danas su dvije ključne poluge rasta i razvoja

Financijsko tržište ima zadaću efikasno transfferirati slobodne viškove novca u

profitabilne poslove uz što manji rizik

Empirijska istraživanja su pokazala visok stupanj korelacije između ekonomske

razvijenosti zemlje i razvijenosti bankarstva

Joseph Schumpeter je npr. rekao da dobro funkcioniranje bankarstva potiče tehnološke

inovacije i njihovo implementiranje u perspektivna poduzeća. Joan Robinson npr.

tvrdi da banke u stvari slijede poduzeća. U svakom slučaju radi se o sudbinskoj vezi

novca i realne ekonomije

Bankarski sustav na brojne načine utječe na realnu ekonomiju. Povećanjem kreditne

aktivnosti utječe se na povećanje potražnje što stimulira proizvodnju i zapošljavanje.

Banke pomažu poduzećima u upravljanju likvidnošću. One su financijski inženjer koji

svojim klijentima pomaže u rješavanju imovinsko-financijskih problema

46

Međutim, pojam bankara i banke tijekom vremena se promijenio. Bankar nije više

samo „onaj koji sjedi za stolom s perom i uz otvorenu knjigu“, već je zbog razvoja

drugih financijskih posrednika postao aktivniji, njegovi poslovi brojniji, a

kombinatorika sve razvijena i teža

Akumulacija kapitala svih sektora gospodarstva jest ključni čimbenik potreban za rast.

Međutim, nije dovoljna samo ta činjenica, već je bitan način i efikasnost upotrebe te

akumulacije, što zavisi prvenstveno o razvijenosti bankarskog sustava. Japan i

Njemačka imaju vrlo visoku stopu štednje, ali su im financijska tržišta neprimjereno

slabije razvijena u odnosu na Britaniju i SAD koje imaju nižu stopu štednje

Kako se financiraju poduzeća?

Istraživanja su pokazala da je u financiranju poduzeća dominantno interno

financiranje. Najniži udio internog financiranja je u Japanu oko 69% a najviši u

Britaniji oko 90%

Posebno je zanimljiv primjer SAD, gdje je tržište kapitala najrazvijenije a gdje je u

isto vrijeme stupanj samofinanciranja tako visok. Banke u SAD i Britaniji orijentirane

su na kratkoročno pozajmljivanje dok su banke u Japanu i Njemačkoj tradicionalno

sklonije kreditirati industriju na dulji rok

Iz prethodnog se može zaključiti da je Japan koristio u najvećoj mjeri „financijsku

polugu“ i bio izuzetno uspješan u tome, ali je to posljednjih godina izazvalo i velike

probleme i lomove

Slijedeći važan segment jest liberalizacija financijskog sustava i bankarstva.

Liberalizacija je u nekim zemljama pokazala pozitivne rezultate, dok je u drugim

imala neželjeni negativni efekt. Zanimljivo je da je Japan do prije 10 godina bio jedna

od najzatvorenijih zemalja, a u velikoj mjeri koristio je inozemnu akumulaciju. Kada

je proces liberalizacije snažnije započeo desio se udar na Tokijskoj burzi, Nikkei index

pao preko 50% itd.

47

Jesu li banke u cijelosti shvatile proces tranzicije?

U tranzicijskim zemljama banke su najvećim dijelom zadržale logiku poslovanja iz

razdoblja socijalizma; ili su s jedne strane ostale pod utjecajem politike; ili su visokim

kamatnim stopama isrpljivale klijente. Spoznaja o međuzavisnosti i zajedničkoj

sudbini koja bi počivala na tržišnim kriterijima sporo sazrijeva

Zbog toga je u tranzicijskim zemljama bio primjetan trend kamatnog dumpinga među

bankama a rezutat je bio propast mnogih banaka i visok teret za porezne obveznike

Banka u suvremenom smislu riječi treba biti „dealer“ koji će klijentu na obostranu

korist asistirati u rješavanju svih problema, od problema likvidnosti, plaćanja, prodaje

vrijednosnica, emisije vrijednosnica, leasing itd.

To je suština modela univerzalne, odnosno polifunkcionalne banke koja se bavi svim

poslovima financijskog posredovanja, a sve veći dio prihoda ostvaruje izvanbilančnim

operacijama

Može se reći da naše banke sve brže napuštaju sektor poduzeća, jer to potvrđuje

sektorski raspored kredita po institucionalnim sektorima

Banke se od nelikvidnosti realnog sektora brane zatvaranjem, smanjivanjem kreditne

aktivnosti, čime se realni sektor prepušta ili stečaju ili na teret državi

Međutim, i same banke su doprinijele nelikvidnosti realnog sektora putem visokih

kamatnih stopa što je iscrpljivalo poduzeća. Potom se obračunavale zatezne kamate,

pa kamate na kamate itd. Što je značajna stavka u ukupnoj masi nepodmirenih

dugovanja

U određenim sektorima koji imaju perspektivu banke bi morale provoditi zajedno s

poduzećima dužnicima postupke imovinsko-financijskog restrukturiranja s ciljem

ozdravljena i ostvarivanja profita

Pasivan odnos znači u konačnici gubitak za banku, državu i zaposlenike

Hrvatska naprosto nema jasnu strategiju razvoja, ne znamo što ćemo s bankama itd.

Očekivati više stope rasta i brži razvoj bez jasnih ciljeva, koordinacije realnog i

bankarskog sustava pusta je tlapnja. I ne samo to, takva ekonomska politika mogla bi

ubrzano dovesti do potpunog gospodarskog sloma

Na kraju moramo shvatiti da niti banke niti realni sektor ne funkcioniraju sami za

sebe, već da je to neophodno prirodno jedinstvo svijeta robe i novca. U tom smislu

mora biti jasan odnos i suradnja između banaka, države i poduzeća kako bi se

tranzicijski lomovi uslijed tržišnih načela amortizirali, te osigurao nesmetan razvoj

48

STANDARD ISO 9001 !?

ISO 9001 je međunarodni standard koji se bavi sustavima kvalitete

ISO 9001 je model za osiguranje kvalitete u projektiranju, razvoju, proizvodnji,

montaži, servisiranju i uslugama

Zahtjevi ISO 9001 standarda usmjereni su u prvom redu na sprečavanje

neusaglašenosti u svakoj fazi od projektiranja do servisiranja

Osnovne teme prezentacije su:

politika kvalitete banke d.d.

procedure sustava kvalitete

ocjena i rezultati sustava kvalitete

Politika kvalitete banke d.d.

Banka sustavno provodi racionalizaciju i osuvremenjivanje poslovanja. Sastavni dio

dugoročne poslovne politike je usklađivanje poslovanja s međunarodnim standardima.

ISO 9001 za banku znači temelj za kontinuirano poboljšanje kvalitete na principima

Total Quality Managementa

Sustav kvalitete upravljanja sastoji se od:

priručnika kvalitete

procedura kvalitete

radnih uputa

pripadajućih dokumenata

zapisa

Procedure kvalitete konzistentne su zahtjevima standarda i ciljevima politike kvalitete

banke

U skladu sa standardom, poslovodstvo je definiralo i dokumentiralo politiku kvalitete,

te je ona shvaćena, primjenjivana i održavana na svim razinama organizacije

Politika kvalitete usmjerena je na osiguranje da:

svi postojeći i potencijalni klijenti budu tretirani ravnopravno i dosljedno

sve ono što se odnosi na klijente i njihove poslove s bankom bude tretirano u

skladu sa zahtjevima stroge povjerljivosti i sigurnosti

vlasništvo klijenata bude čuvano u skladu s važećim zakonskim propisima

49

Poslovi banke obavljaju se u direkcijama, poslovnicama i ispostavama. Definirane su

odgovornosti, ovlaštenja i međusobne veze osoblja koje upravlja i verificira rad koji

utječe na kvalitetu. Predstavnikom poslovodstva za sustav kvalitete imenovan je

direktor Direkcije informatike. On je izravno odgovoran Predsjedniku Uprave banke

za trajno udovoljavanje sustava kvalitete međunarodnim standardima, te za

izvještavanje o djelotvornosti sustava kvalitete i ukazivanje na mogućnosti poboljšanja

Procedure sustava kvalitete

Procedura kvalitete za reviziju ugovora:

svrha je definirati slijed postupaka revizije ugovora i odgovornost osoba u

procesu sklapanja ugovora; odgovornosti osoba u procesu sklapanja ugovora

određene su unutrašnjim aktima banke

Procedura kontrole kvalitete software:

svrha je ustanoviti ispravnost programskih paketa uz potvrdu ispravnosti

izlaznih informacija; ovom procedurom obuhvaćeni su svi vlastiti programski

produkti, te produkti nabavljeni od vanjskih suradnika

Procedura kvalitete za rukovanje, pohranjivanje, pakiranje, čuvanje i isporuku:

svrha je osigurati sigurno i primjereno rukovanje, pohranjivanje, pakiranje i

isporuku novca i dokumentacije. Također osigurava ispunjavanje svih zahtjeva

zakonske regulative, a odnosi se na svekoliko raspolaganje novcem,

dokumentima i računskom opremom, tako da se spriječava njihovo oštećivanje

ili propadanje, a sve u skladu s normativnim aktima banke

Procedura kvalitete za kontrolu dokumentacije i podataka:

svrha je definirati kako se kontroliraju dokumenti svih vrsta kako bi se

osiguralo da su u upotrebi samo ispravni i važeći dokumenti. Primjenjuje se na

sve dokumente koji se koriste u banci, kontrola se vrši uz pomoć master liste

dokumentacije

Procedura kvalitete za planiranje i provedbu obrazovanja uposlenih:

svrha je definirati način planiranja i provedbe obrazovanja uposlenih radi

osiguranja profesionalne osposobljenosti svih zaposlenika banke u cilju

kvalitetnog pružanja usluga klijentima. Određuje planove školovanja i praćenje

izvršenja školovanja u odnosu na planove

50

Procedura kvalitete za vođenje zapisa:

svrha je definirati način identifikacije zapisa, njihova prikupljanja,

indeksiranja, odlaganja, pohranjivanja, vođenja i davanja na uvid. Ovom

procedurom obuhvaćeno je postupanje sa svim zapisima koji su sastavni dio

procesa i dokumentacije kvalitete, uključujući kompjuterske maske, knjige

pošte, odluke, upute, kartoni ovlaštenih potpisa, izvješća, zapisnici, obrasci,

evidencije i sl.

Procedura kvalitete za nabavu:

svrha je definirati postupke i dokumentaciju radi osiguranja da će biti kupljeni

samo proizvodi i usluge koji udovoljavaju bančinim zahtjevima kvalitete.

Procedura se odnosi na sve nabavke proizvoda i usluga za potrebe banke

uključujući uredski materijal, obrasce, kompjuterski hardware i software,

opremu, sitni inventar i sl. Procedurom se definira tko su ovlaštene osobe,

kome se proslijeđuju zahtjevi za robom, tko i na koji način vrši odabir

dobavljača, te na koji način se vrši provjera kvalitete dobavljača i nabavljene

robe

Procedura kvalitete za postupanje u slučaju reklamacija i prilika za poboljšanja:

svrha je definirati postupanje u slučaju reklamacija klijenata, odnosno kada se

uoči prilika za poboljšanje kvalitete. Primjenjuje se u svim slučajevima

reklamacija i pritužbi od strane klijenata, kao i kada se uoči mogućnost

poboljšanja nekog procesa, odnosno usluge. S njom su definirane ovlasti i

zadaci odgovornih osoba u slučaju reklamacija, te prihvaćanje i obrade

reklamacija

Procedura kvalitete za kontrolu projekta/plana:

svrha je definirati način kontrole i verifikacije projekta/plana usluge kako bi se

osiguralo da output projekta/plana udovoljava zahtjevima inputa, te da se

cjelokupan postupak planiranja-projektiranja odvija u kontroliranim uvjetima.

Primjenjuje se na planiranje svih usluga i proizvoda banke. U skladu s

unutrašnjim aktima banke definira odgovorne osobe i vrstu odgovornosti u

odnosu na kontrolu projekta/plana

51

Procedura kvalitete za nadzor i kontrolu računa klijenata:

svrha je uputiti kako se dokumentira i vodi nadzor i kontrola računa klijenta.

Ova se procedura primjenjuje na sve postojeće i potencijalne račune klijenata

banke. Cilj ove procedure je izbjeći nesuglašenost i eventualne greške koje bi

mogle oštetiti klijenta, te osigurati slijednost, ažurnost i ispravnost računa

Procedura kvalitete za korektivnu akciju:

svrha je uputiti kako treba ustanoviti, provoditi, dokumentirati i održavati

akcije kao odgovor na nalaze internih audita ili prijedloga zaposlenika banke.

Svrha korektivnih akcija je revizija sustava kvalitete radi utvrđivanja i

ukljanjanja uzroka problema. Procedura se odnosi na sve direkcije u banci, s

njom se definiraju odgovorne osobe, nužni dokumenti te izvješća potrebna za

izvršenje korektivne akcije

Procedura kvalitete za interni audit (kontrola računa):

svrha je definirati na koji se način provodi i dokumentira interni audit sustava

kvalitete radi osiguranja trajnog poboljšanja sustava kvalitete. Ova se

procedura koristi za sve interne audite sustava kvalitete bilo da su oni rezultat

periodičnog internog audita u skladu s planom internih audita, bilo da je interni

audit rezultat učestalih problema u nekoj direkciji ili primjeni sustava kvalitete

kao cjeline

Procedura kvalitete za procjenu ispravnosti opreme za brojenje gotovine:

svrha ove procedure je osigurati nužnu točnost i preciznost, označavanje,

odžavanje zapisa, kalibraciju, prikladno rukovanje, čuvanje i pohranjivanje

opreme za brojenje gotovine

Procedura kvalitete za back-up baze podataka:

svrha je odrediti vrijeme, način, medij za back-up baze podataka korištene u

integralnom informacijskom sustavu banke. Primjenjuje se na sve aktivne baze

podataka. U njoj se još određuje odgovorna osoba, mjesto odlaganja, medij,

učestalost, postupak rekonstrukcije te vođenje back-up dnevnika

52

Procedura kvalitete za primjenu statističkih metoda:

svrha je definirati na koji se način biraju i primjenjuju statističke metode radi

osiguranja djelotvorne kontrole i verifikacije procesa, odnosno radi osiguranja

sustavnog poboljšavanja sustav kvalitete. Koristi se u svim situacijama kada se

zahtjeva ustanovljavanje, kontrola i verifikacija sustava kvalitete usluga. S

njom su definirane sve procedure i osobe zadužene za odabir statističkih

metoda

Ocjena i rezultati sustava kvalitete

Politika kvalitete treba sadržavati ukupne namjere i upustva banke glede kvalitete.

Uprava treba dokumentirati politiku kvalitete u odnosu na:

usluge koje treba pružiti

image banke i njezinu reputaciju vezanu za kvalitetu

ciljeve postavljene za kvalitetu usluge

pristup koji treba usvojiti kako bi se postigli ciljevi kvalitete

uloga osoblja odgovornog za primjenu politike kvalitete

Ostvarenje politike kvalitete zahtjeva utvrđivanje primarnih ciljeva:

zadovoljstvo klijenata banke

stalno poboljšanje usluge banke

efikasnost pružanja usluge

vođenje računa o zahtjevima društva i okoliša

Procjena sustava kvalitete od strane Uprave bazira se na:

rezultatima analize o općoj efikasnosti i svrsishodnosti procesa pružanja

usluge

nalaza internih audita o primjeni i djelotvornosti svih elemenata sustava

kvalitete u zadovoljavanju postavljenih ciljeva za kvalitetu usluge

promjene unesene novom tehnologijom, konceptima kvalitete,

novomarketinškim strategijama te socijalnim ili ekološkim zahtjevima

53

Što to sve znači?

Jedini način na koji banka d.d. može zadržati stečenu reputaciju i razinu poslovanja, te

planirati povećanje kvalitete jest sustavno usavršavanje procesa poslovanja, povećanje

kvalitete usluga, smanjenje troškova i stručno usavršavanje zaposlenih

Osnovni je cilj svih napora poslovodstva utvrditi i zadovoljiti zahtjeve individualnih i

institucionalnih klijenata na dobrobit uposlenih i dioničara

Banka od 1986 godine sustavno provodi racionalizaciju i osuvremenjivanje

poslovanja. Sastavni dio dugoročne poslovne politike banke je usklađivanje

poslovanja sa međunarodnim standardima, koliko je to u nas realno moguće

Usklađivanje s međunarodnim standardima vodi ka sustavnom poboljšanju kvalitete

usluga na obostrano zadovoljstvo banke i njenih klijenata

Svaki postupak u procesu poslovanja dio je te cjeline, svaki zaposlenik doprinosi

ukupnoj kvaliteti, svaki odnos među organizacijskim dijelovima banke je dio sustava

poboljšanja kvalitete unutar banke

Slijedeći koraci

Svijest o tome da su klijenti jedini razlog i smisao našeg poslovanja mora u svakom

trenutku određivati način ponašanja i rada svakog uposlenog i banke u cjelini

Klijenti su jedini razlog našeg poslovanja

Primjedbe i potrebe naših klijenata moraju određivati naše ponašanje i rad

Klijentova ocjena kvalitete naše usluge jedina je važna ocjena

Naš je cilj da svaki naš klijent postane naš trajni partner

54

u

55