SPONZORI

Broj 4/2013.

Konkurentnost? Moramo mijenjati sve, pa i način učenja

Zapeli u prošlosti, centri izvrsnosti tek u planu Muke turističko-ugostiteljskih škola s kurikulumima i praksom

Preko Norveške do posla u

Slavonskom Brodu Stipendije Đuro Đaković Holdinga

uspješnim studentima

Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka volontera. Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Hoće li uspjeti reforma koja može pokrenuti gospodarstvo?

Uvodnik Obrazovanje

Konkurentnost? Moramo mijenjati sve, pa i način učenja

Prije svega, potrebno je razumijeva-nje javne uprave i - skromnog - hrvat-skoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što

može pokrenuti Hrvatsku naprijed. Sve dok u glavama, ali i kroz konkretna djela, u pot-punosti ne profunkcionira tronožac ‘znanost-gospodarstvo-vlast’, značajnih iskoraka neće biti.” Taj zaključak Nedjeljka Perića, dekana prestižnog Fakulteta elektrotehnike i raču-narstva Sveučilišta u Zagrebu, zapravo je suma sumarum ovomjesečnog priloga Hrvat-ska 2020, posvećenog obrazovanju, njego-voj reformi i načinima na koje se može doseći veća zapošljivost radne snage. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnolo-gije, koja bi trebala ‘pokriti’ razdoblje do 2030. godine, još se piše, pa ne znamo kakva se to rješenja za budućnost predviđaju. Ono što je, međutim, očito, i o čemu je pričala većina naših sugovornika u ovome broju, jest da uče-nje i praksa, znanje i gospodarstvo, inovacije i komercijalizacija, u ovoj zemlji nisu uskla-đeni niti spojeni. Može li strategija, koja će biti objavljena na dan ulaska Hrvatske u Europ-sku uniju, biti dugo željeni okidač za stvarne promjene, trenutno se nitko ne usudi progno-zirati. Uostalom, i samu Europsku uniju muči problem kvalitete obrazovnog sustava i nje-gove neusklađenosti s potrebama gospodar-stva. Ne čudi stoga što se još nije ostvario, o čemu piše Zrinka Živković Matijević, direk-torica ekonomskih istraživanja RBA, stari plan EU da postane najkonkurentnije gospo-darstvo svijeta, sa stopom zaposlenosti od 70 posto. To su, naime, i dalje Sjedinjene Države. Novi je plan, zacrtan u strategiji rasta Europa 2020, da se stopa zaposlenosti digne na 75 posto. U Hrvatskoj je trenutno ta stopa na 55 posto. U reformi sustava obrazovanja, dakle, nismo sami. No, diktata Bruxellesa u tome nema.

Kako piše rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, zemlje imaju slobodu samostalne uspo-stave pravila i obveza. Politika EU, napominje, traži da se omogući međusobno priznavanje stupnjeva i diploma, te povezivanje kroz pro-grame pokretljivosti istraživača i studenata. “Usporedivost je preduvjet za slobodno europ-sko tržište rada”, kaže Bjeliš.

U ovom broju smo saznali i koliko stoji ‘proizvodnja’ jednog doktora znano-sti i sa sigurnošću se može reći da bi njihov odlazak u gastarbajtere na to

slobodno europsko tržište rada, ili pak među hrvatske nezaposlene, ovu zemlju skupo sta-jao, u svakome pogledu. Obrazovanje jed-nog doktora znanosti stoji, naime, 1,5 mili-juna kuna, a trenutno je, kaže nam Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstve-nika MLAZ, samo na Sveučilištu u Zagrebu višak oko 1000 doktora znanosti. Za njih kao novake, naime, u akademskim krugovima jed-nostavno nema dovoljno mjesta, a, s druge strane, ili nisu dovoljno dobro osposobljeni za rad u realnom sektoru ili u tom realnom sek-toru za njih nema posla. Sudaraju se s pora-žavajućom činjenicom da premalo hrvatskih tvrtki ulaže u istraživanje i razvoj. Cijela priča o obrazovanju i tržištu rada, odno-sno gospodarstvu, izgleda kao začarani krug. Izlaz, barem onaj u nuždi, moglo bi biti tzv. cjeloživotno obrazovanje, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Ali, na žalost, i tu smo u zača-ranom krugu: ne samo da mali broj hrvat-skih građana želi učiti nakon što završi for-malno obrazovanje, nego za to nema niti pre-duvjete. “Porazna statistika posljedica je općeg stava prema učenju i našeg mentaliteta, ali i činjenice da golem broj ljudi nema ni ključne kompetencije za cjeloživotno učenje”, smatra Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra. Poražavajuće? Pa, zaista i jest.

Trčimo u začaranom krugu, može li pomoći nova strategija? Na Sveučilištu u Zagrebu višak je oko 1000 doktora znano-sti. Za njih kao novake u akademskim krugovima nema mje-sta. S druge strane, oni ili nisu dovoljno osposobljeni za rad u realnom sektoru ili tamo za njih nema posla jer tvrtke premalo ulažu u istraživanje i razvoj Piše: Gordana Grgas

4

Konkurentnost? Moramo mijenjati sve, pa i način učenja

Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka volontera. Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Nadajmo se da ćemo napokon i pro-vesti reformu koja može pokrenuti gospodarstvo Piše: Petra Bulić/VLM

Obrazovni sustav ne uspijeva osi-gurati prave vještine za zapo-šljivost, a suradnja s gospo-darstvom kako bi se obrazo-

vanje približilo realnosti radne okoline je neadekvatna. Iako je neupitno da se ova dijagnoza odnosi i na Hrvatsku, riječ je zapravo o upozorenju Europske komisije koja gotovo dramatično ističe potrebu hitnih reformi jer obrazovanje u ostatku svijeta postaje sve kvalitetnije.

“Prestaje vrijeme u kojem je konku-rencija dolazila iz zemalja koje su mogle ponuditi samo niskokvalificiranu radnu snagu”, navodi se u dokumentu iz stude-nog u kojem Komisija iznosi niz mjera kojima se planira postići obrazovne ciljeve Europa 2020: manje od 10 posto mladih koji rano prekidaju obrazova-nje i 40 posto građana između 30 i 34 godine sa završenim tercijarnim obra-zovanjem.

Niz institucija u Hrvatskoj već pro-vodi projekte koji idu u smjeru povezi-vanja znanstvenika s gospodarstvom, a zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva osniva i 40 milijuna eura vrijedan inovacijski centar koji će finan-cirati sredstvima EU. Svijetli primjer je i Centar za transfer tehnologije Sveuči-lišta u Zagrebu.

No, strukturne reforme trebale bi se temeljiti na novoj strategiji obrazo-vanja, znanosti i tehnologije, na kojoj trenutačno radi oko 60 stručnjaka, od čega polovica u užem timu. Osnovni

5

Nedjeljko Perić, dekan zagrebačkog FER-a, kaže da je misija FER-a poticati razvoj i osnivanje malih i srednjih tvrtki

Obrazovanje

6

tekst strategije trebao bi biti gotov kroz nekoliko tjedana, do 1. srpnja, no kon-kretne mjere tim još ne želi otkriti. Kada će se, i hoće li se, realizirati ti ciljevi i mjere?

“Strategija svakako nije dovoljna, iako bi ona trebala biti motor budućeg razvoja. No, čak i ako se usvoji i počne provoditi, to će zahtijevati velike pro-mjene u raznim sektorima, a ne samo u obrazovanju. To će tražiti, bez pre-tjerivanja, angažman čitavog društva”, kaže nam Neven Budak, posebni savjet-nik premijera za znanost i predsjed-nik Nacionalnog provedbenog tijela za izradu strategije, koji je, kaže, vrlo zado-voljan radom svih uključenih u izradu strategije.

strategiju pišu bez naknade“Svi ti ljudi rade bez financijske naknade, često i sami pokrivajući putne i druge troškove i nesebično odvajajući velike količine svojeg vremena”, kaže Budak.

Iako je problema koje treba riješiti mnogo, Budak ih sažima na nekoliko područja: ustrojavanje sustava obrazo-vanja usmjerenog na učenika i studenta, profesionalizacija učiteljskog zanimanja i upravljanja sustavom, ustroj sustava osiguranja kvalitete, racionalizacija i dostatno financiranje sustava.

U svom Ekonomskom programu iz travnja Vlada najavljuje niz mjera koje su usmjerene na ispunjavanje hrvatskih ciljeva u obrazovanju do 2020. Po pita-nju ranog napuštanja školovanja Hrvat-ska zapravo odlično stoji (4,1% u uspo-redbi sa 12,9% u EU), ali kod visokog obrazovanja situacija je drugačija. Dok je u Europi trenutačno 35,5 posto ciljane dobne skupine visokoobrazovano, u Hrvatskoj je to samo 24,5 posto. I hrvat-ski ciljevi su stoga skromniji – umjesto 40 posto, ciljamo na postizanje tek 35 posto visokoobrazovanih do 2020.

No, strategija se usmjerava na raz-doblje do 2030. godine.

“Promjene prema kvalitetnijem obra-zovanju i boljoj organizaciji istraživač-kog rada ne mogu se provesti u nekoliko godina. Što se budućeg razvoja tiče, mi možemo samo pokušati osmisliti sustav koji će biti prilagodljiv, a učenicima i stu-dentima pružiti kompetencije koje će im omogućiti lakšu prilagodbu promje-nama”, kaže Budak, dodajući da bi pro-mjene u visokom obrazovanju trebalo započeti donošenjem novog zakona.

“Potom bi trebalo preispitati studij-ske programe, njihovu svrsishodnost i kompetencije koje pružaju. Onda bi tre-balo provesti racionalizaciju kako bi se sredstva koja bi se na taj način uštedjela mogla iskoristiti za poboljšanje kvalitete

Branko Štefanović, predsjednik Uprave VERN-a, ističe važnost stručnih studija

Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i management, ističe primjer Australije gdje je obrazovanje postalo treći izvozni sektor

sustava. Paralelno treba raditi na pove-ćanju financiranja, i to ne samo iz pro-računa. Treba raditi i na podizanju kva-litete znanstvenog i nastavnog osoblja. Posebna je zadaća izgradnja potrebne infrastrukture”, kaže Budak.

Na pitanje kakav tempo procesa reformi očekuje, Marko Pavić, predsjed-nik mreže mladih znanstvenika MLAZ, koji je bio član Povjerenstva za izradu smjernica za strategiju odgoja, obrazo-vanja, znanosti i tehnologije, nije pre-više optimističan.

“Konsenzus nažalost nikakav ne postoji! Ne uspijevaju se godinama i neovisno o tome tko je na vlasti provesti čak ni kozmetičke zakonske izmjene, a kamoli neophodne strukturne reforme. Bit će tu još puno rada, truda, a posebice borbe interesnih skupina za očuvanje stečenih pozicija“, jasan Pavić, dodajući da su u MLAZ-u skeptični da možemo dostići zacrtane ciljeve.

“Najveći kritičari Jovanoviće-vih reformi upravo dolaze iz njegovih redova, a slično je bilo i sa zakonima ministra Fuchsa za bivše vlasti. Nažalost lojalnost strukturama u akademiji, koje ne žele promjene, jača je nego lojalnost društvu, zajednici i reformama kojima se želi poboljšati sustav”, kaže Pavić.

Govoreći o potrebnim reformama, naši sugovornici spominju nekoliko područja: kurikulumi, mjerenje kva-litete (i ishoda učenja i nastavnih pro-cesa), način financiranja i suradnju s gospodarstvom.

stručne studije podcjenjujuKrunoslav Pisk, predsjednik Nezavi-snog sindikata znanosti i visokog obra-zovanja te član Nacionalnog koordina-cijskog tijela za izradu strategije, ističe kako bi se sva sveučilišta morala zapitati

što piše u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (aktu donesenom tek početkom 2013., koji na temelju tzv ‘ishoda učenja’ donosi standard kvalifikacija usklađen s EU) za programe koje provode: koja znanja, vještine i opće sposobnosti mora imati student po završetku studija.

Pisk smatra i da bi trebalo u potpu-nosti provesti binarni sustav – razdvojiti sveučilištne i stručne studije.

“Trenutačno imamo oko 120 tisuća studenata na sveučilištu od čega je oko 16 tisuća na stručnim studijima, dok je na politehničkim i visokim školama njih još oko 34.000”, upozorava Pisk koji smatra da bismo trebali imati 100.000 studenata na sveučilištima i još toliko na politehnikama i visokim školama.

“Na sveučilištima bi trebalo jačati

istraživačku komponentu, s obzirom na to da su naša sveučilišta još previše nastavna. Previše je ‘papirnatog studi-ranja’ i premalo se doktorskih studija bazira na istraživačkom radu”, napomi-nje Krunoslav Pisk.

Važnost stručnog obrazovanja ističe i Branko Štefanović, predsjednik Uprav-nog vijeća Veleučilišta VERN.

“Jasno je da 40 posto visokoobra-zovanih ne mogu biti znanstveni i aka-demski kadar, već da većina njih treba djelovati u struci, sukladno potrebama tržišta rada. Takav pristup uključuje pot-puni zaokret u odnosu društvene zajed-nice - prije svega akademske, a donekle i poslovne - prema stručnom visokom obrazovanju, od nerijetko podcjenjivač-kog - kakav je, naročito u Hrvatskoj, bio

7

Znanstvenicima nedostaju menadžerske vještine

Program subvencioniranja zapošljavanja znanstve-nika u gospodarstvu nudi fond Jedinstvo uz pomoć

znanja, ali naša industrija nema gdje apsorbirati toliko doktoranada jer smo uništili proizvodnju i malo tvrtki ima istraživanje i razvoj”, kaže Marko Pavić, predsjed-nik Mreže mladih znanstvenika MLAZ.

“Problem je što doktorski studiji ne uključuju šira znanja i vještine za zapošljavanje van akademije. U domaćoj industriji su nam rekli da oni, kad im dođe npr. mladi doktor znanosti s FER-a, ne znaju što bi s njim. Ne zna voditi projekte i timove i ne mogu ga zbog toga visoko pozicionirati jer ne zna upravljati ljudima. U Ericsson Nikoli Tesli pak kažu da mlade doktore sami osposobljavaju”, kaže Pavić.

Branko Štefanović, predsjednik Uprave VERN-a, ističe važnost stručnih studija

Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ upozorava da 500 mladih znanstvenika mora na burzu

Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i management, ističe primjer Australije gdje je obrazovanje postalo treći izvozni sektor

istraživačku komponentu, s obzirom na to da su naša sveučilišta još previše nastavna. Previše je ‘papirnatog studi-ranja’ i premalo se doktorskih studija bazira na istraživačkom radu”, napomi-nje Krunoslav Pisk.

Važnost stručnog obrazovanja ističe i Branko Štefanović, predsjednik Uprav-nog vijeća Veleučilišta VERN.

“Jasno je da 40 posto visokoobra-zovanih ne mogu biti znanstveni i aka-demski kadar, već da većina njih treba djelovati u struci, sukladno potrebama tržišta rada. Takav pristup uključuje pot-puni zaokret u odnosu društvene zajed-nice - prije svega akademske, a donekle i poslovne - prema stručnom visokom obrazovanju, od nerijetko podcjenjivač-kog - kakav je, naročito u Hrvatskoj, bio

Nakon što kreatori strategije razvoja visokog obrazovanja prepoznaju i pri-hvate takav strateški okvir, a morat će to kad-tad, neće biti teško u njemu poslo-žiti kurikule, organizaciju, legislativu, institucije, financiranje… No, dok se to ne dogodi, bojim se da ćemo se strateški i dalje jalovo vrtiti u krug oko zadanih, a nepostignutih ciljeva”, kaže Štefanović.

treba mjeriti ishode učenja Pitanje financiranja također je ključno. Krunoslav Pisk i Marko Pavić, predsjed-nik MLAZ-a, ističu važnost implemen-tacije programskih ugovora – budžeta, koji se sklapa s ministarstvom. Njima bi fakulteti osigurali trogodišnje finan-ciranje, ali bi se i obvezali koliko će studenata i koliko kvalitetno obrazo-vati, koliko patenata registrirati, koliko radova objaviti...

Dok Pisk drži da bi školstvo u Hrvat-skoj kao maloj zemlji moralo ostati javno, jer se samo tako može osigurati dovoljno ulaganja, kvaliteta studija i široka dostu-pnost, dekan Zagrebačke škole za eko-nomiju i menadžment Đuro Njavro, očekivano, suprotnog je stava.

“Mislim da je u cijelini sadašnji sustav izrazito neefikasan i da s obzirom na sredstva koja država ulaže, proizvodi mali broj diplomiranih, neprimjerenih znanja i vještina te tako postaje razlog strukturne nezaposlenosti mladih.

To se neće promijeniti bez mijenja-nja financiranja na model gdje će država podupirati pretežito studente preko vaučera i studentskih kredita, a samo manjim dijelom sadašnjeg iznosa nasta-viti financirati ustanove. Tako bi ponaša-nje privatnih i državnih škola i sveučili-šta bilo jednako okrenuto studentu i nje-govim potrebama”, kaže Njavro.

Komentirajući način mjerenja kva-

litete, Neven Budak, predsjednik Pro-vedbenog tijela, osuđuje česte paušalne ocjene poslodavaca.

“Mjerenje kvalitete danas se vrši samo mjerenjem kvalitete ustanova i donekle nastavnika, ali se zapravo ne mjere izla-zne kompetencije studenata. Da bi se to postiglo, nužna je suradnja visokoobra-zovnih institucija i poslodavaca. Stječe se dojam da su poslodavci često neza-dovoljni kompetencijama novozapo-slenih, ali s druge strane, izgleda da se naši stručnjaci dosta lako zapošljavaju u inozemstvu. Možda bi poslodavci trebali pokazati više inicijative oko vrednovanja kvalitete ishoda studiranja, umjesto da često daju paušalne ocjene”, kaže Budak. Krunoslav Pisk pak ističe kako studen-tima koji izađu sa sveučilišta zapravo ne nedostaje znanja nego prakse. Usto, napominje, tržište rada nije još prepo-znalo kvalifikaciju prvostupnika.

Jedan od istaknutijih fakulteta,

Sada imamo oko 120.000 studenata na sveučištima i oko 34.000 na politeh-nikama, a trebalo bi

biti 100.000 studenata na sveučilištima i još toliko na politehnikama

dosad - prema afir-mativnom.

U tom smjeru ide i bolonjska reforma, koju se često nekri-tički i paušalno napada, zanemaru-jući činjenicu da je riječ o procesu, a ne zadanom modelu, te da modeli visokog obrazovanja koji su joj prethodili, osmi-šljeni za društvo s visoko obrazova-nom elitom i nisko do srednje obra-zovanom bazom, ne mogu učinko-vito funkcionirati u društvu koje se namjerava temeljiti na visokoobrazova-noj radnoj popula-ciji.

Obrazovanje

8

zagrebački FER, takvu suradnju pro-vodi u praksi, a uvjereni su u zapošlji-vost svojih studenata.

TRANSFER IDEJA GOSPODARSTVU“Struka za koju FER obrazuje inženjere i stručnjake ima sreću da je jednaka bilo gdje u svijetu, što je veliki mamac za sred-njoškolce koji lako mogu ostvariti kari-jere u zemlji i u inozemstvu. Kroz pokre-tanje novih institucija i novih studija, u Hrvatskoj je ponuđena mogućnost viso-kog obrazovanja gotovo svim srednjoš-kolcima, no pitanju kvalitete studija tre-bamo pridati dosta pažnje”, kaže nam dekan FER-a Nedjeljko Perić. Dodaje kako je najsigurniji i najbolji način mje-renja kvalitete kurikuluma kroz izravne i stalne kontakte s poslodavcima i s nji-hovim završenim inženjerima.

“Posebnu ulogu u tome imaju Alu-mni udruga FER-a kao i Savjet Fakul-teta, koji je sastavljen od čelnika vodećih tvrtki. Pri tome treba imati na umu da zbog iznimno brzog razvoja ove struke i tehnologija, naše obrazovanje mora u značajnoj mjeri biti usmjereno na buduća radna mjesta. Značajan indi-kator uspješnosti jest i poduzetnička i inovacijska sposobnost inženjera i dok-tora znanosti u pokretanju firmi i otvara-nju novih radnih mjesta”, kaže Perić, koji dodaje da treba raditi na kontinuiranoj prilagodbi kurikuluma, ali uz dovoljno veliku slobodu i fleksibilnost sustava, kako bi institucije mogle provoditi pro-mjene brzo i bez nepotrebnih zapreka.

Suradnja s gospodarstvom ne bi, naravno, trebala stati samo na kreira-nju kurikuluma, a FER je dobar primjer programatskog poticanja.

“Strateški cilj FER-a jest povećanje istraživačko-razvojnih kapaciteta i kva-litete istraživačkoga i inovacijskoga rada radi generiranja novih znanstvenih ideja i spoznaja koje će se prenositi u gospo-darstvo razvojem visokotehnoloških proizvoda i na njima zasnovanih podu-zeća te poticanje visoke kvalitete i među-narodne prepoznatljivosti istraživačke, razvojne i inovacijske djelatnosti.

Misija je FER-a poticati razvoj i osni-vanje malih i srednjih tvrtki.

Činjenica je da se samo brzinom odvi-janja inovacijskog ciklusa postiže pred-nost. Zbog toga će FER djelovati tako da istraživanje i razvoj proizvoda ili usluga budu što više organizacijski povezani te će poticati razvoj malih dinamičnih tvrtki na uključivanje istraživačke kom-ponente u svoj razvoj i njihovu poveza-nost s istraživačkim skupinama FER-a. Partnerstvo se može ostvarivati na razli-čite načine, primjerice, zajednički pro-jekti na razvoju proizvoda ili usluga, pro-

daja licenci razvijenih proizvoda, osni-vanje zajedničkih tvrtki za specifične proizvode ili usluge, specijalistički stu-diji i nastavni angažman eksperata iz gospodarstva, obrazovanje doktora zna-nosti za potrebe gospodarstva... Sve to u određenoj mjeri već imamo, ali ima i mogućnosti da se to podigne na znatno višu razinu”, zaključuje Perić.

Marko Pavić, predsjednik MLAZ-a, priznaje da su neki fakulteti, poput FER-a, bolji, ali ističe da sustav kao takav ne podržava suradnju s gospodarstvom, a profesorima se čak sugerira da je izbje-gavaju. Kao dobar primjer navodi Cen-tar za transfer tehnologije Sveučilišta u

Zagrebu te privatnu inicijativu Zagre-bački inkubator poduzetništva, ali oni su, kaže, tek u začetku.

Đuro Njavro, dekan ZŠEM-a, kao pozitivan primjer strategije razvoja visokog školstva ističe obrazovni sektor u Australiji, koji je u 2008. bio na tre-ćem mjestu sa 14,1 mil. AUD u ukupnom australskom izvozu (!), iza izvoza ugljena i željeza. “Australska vlada osnovala je Education Investment Fund (EIF) kao glavno sredstvo obrazovnog programa. Taj fond osigurava sredstva za projekte koji stvaraju ili razvijaju značajnu infra-strukturu u visokoobrazovnim i istraži-vačkim institucijama”, naglašava.

Pavić pak upozorava da je u nas i sustav obrazovanja znanstvenih novaka pred raspadom. “Ukupno 500 doktora znanosti ostali su ili će ostati bez posla sustavu znanosti i visokog obrazovanja unutar prošle i ove godine, a Sveučili-šte u Zagrebu već barata s viškom od 1000 doktora znanosti koji neće moći naći svoje mjesto na Sveučilištu. Obra-zovanje jednog doktora znanosti stoji oko milijun i pol kuna, što znači da ćemo 750 milijuna kuna baciti u vjetar jer će mladi doktori znanosti završiti na burzi i otići iz države. Istovremeno, na plaće profesora starijih od 65 godina troši se 100 milijuna kuna – jednako kao i za sve znanstvene projekte koje financira Ministarstvo znanosti. U prvim verzi-jama zakona koji je sada u saborskoj proceduri postojalo je uvođenje kvota za zapošljavanje profesora starijih od 65 godina, ali su one u cijelosti izbrisane. Slažemo se da treba osigurati ostanak najboljih profesora u sustavu, no kada nemate kriterije kvalitete, svatko je izvr-stan”, kaže Pavić.

ULAGANJA, ALI I KORIST Kako dalje? Neven Budak, predsjednik Provedbenog tijela za strategiju, ističe da gospodarstvo mora shvatiti prednosti suradnje sa znanstvenicima. “Svakako mislim da bi država trebala stimulirati suradnju s poslovnim sektorom, ali naj-važnije je da poslovni sektor sam spozna korist od financiranja i pomaganja obra-zovnog sustava i istraživanja”, zaključuje Budak.

I dekan FER-a ističe važnost pro-mjene stava. “Prije svega, potrebno je razumijevanje i javne uprave i - skro-mnog - hrvatskoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što može pokrenuti Hrvatsku naprijed. Sve dok u glavama, ali i kroz konkretna djela, u potpunosti ne pro-funkcionira tronožac ‘znanost-gospo-darstvo-vlast’ značajnijih iskoraka neće biti”, kaže Perić.

‘FINSKA JE SVOJIm UčITELJImA DALA KULTNI STATUS’

Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih sred-njoškolskih ravnatelja i članica Koordinacijskog

tijela za izradu stratregije, ističe kako je neophodno osuvremeniti kurikulume, kao i izmijeniti neekonomičnu mrežu srednjoškolskih programa te riješiti pitanje neu-jednačenih izlaznih rezultata učenika. Puno očekuju od Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, a neophodno je posta-viti standarde osposobljenosti nastavnika, opreme i infrastrukture. Ističe kako kurikulume valja mijenjati u skladu s razvojnim strateškim ciljevima Hrvatske, te ih vezati prije svega uz ishode učenja.

Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti, ističe kako hrvatski učenici jako loše prolaze na PIZA testovima u pismenosti u jeziku i matema-tici. Kao dobar primjer navodi Finsku, gdje je sustav-nim mjerama – uključujući i povećanje plaće – zani-manje nastavnika podignuto gotovo na kultni status. U Hrvatskoj su pak visokoobrazovane osobe u obra-zovanju s neto plaćom od 6493 kune plaćene slabije nego u bilo kojem drugom od 19 sektora, tvrdi Sin-dikat obrazovanja citirajući podatke Državnog zavoda za statistiku.

Oko 500 mladih dok-tora znanosti ostali su ili

će ostati bez posla lani i 2013., a

obrazovanje jednog stoji 1,5 mil. kn