7/28/2019 Poslovno odluivanje-Saa Petar

1/5

Poslovno odluivanje

Donoenje odluke je vjetina, kao i svaka druga, koja se usavrava vremenom i samim iskustvom, jer svatko

od nas svakodnevno donosi odluke, i to na desetke njih. Za razliku od odluka u privatnom ivotu koje se donose

uglavnom intuitivno i obuhvaaju samo manji broj osoba, odluke u poslovnom ivotu ne mogu se oslanjati samo

na intuiciju, jer zavisno od razine na kojoj se odluke donose, obuhvaaju manji ili vei broj uposlenih ljudi. Ukolikoste predsjednik drave ili premijer, o vaim odlukama ovisit esudbina moda i svih graana jedne zemlje.

Poslovno odluivanje zahtijeva vie sistematinosti nego odluivanje u privatnom ivotu zato to ono obuhvaa

vei broj ljudi, odnosno lanova same organizacije. to je razina odluivanja via, to je i samo odluivanje vanije

jer se tie veeg broja lanova organizacije, pa pogrena odluka moe imati katastrofalne posljedice za

organizaciju kao cjelinu.

Potreba za odluivanjem postoji u svim vrstama poslova i u svim organizacijama. To znai da nema ni jednog

radnog mjesta na kojem se ne donose odluke. Razlika izmeu pojedinih radnih mjesta ogleda se u tome kolika je

vanost (znaenje) donesenih odluka. Tako razlikujemo strateke i izvrne odluke, ovisno o radnom mjestu.

Kod izvrnih radnih mjesta, u strukturi radnog vremena dominiraju izvrne odluke, za razliku od managerskihradnih mjesta, kod kojih dominiraju strateke odluke nad izvrnima. Udio stratekih odluka ovisi o razini

managementa unutar organizacijske strukture, pa to je radno mjesto managera blie organizacijskom vrhu, udio

stratekih odluka e biti vei.

Vrste odluka

Budui da su drutvene, poslovne i sve druge ivotne situacije u kojima moramo

donijeti jednu ili vie odluka, iznimno brojne i svaka situacija uglavnom trai rjeenje,

odnosno odluku za sebe, tako se razlikuju i odluke koje donosimo. Tako moemo

razlikovati programirane i neprogramirane odluke, u koje svrstavamo sve odluke koje

se donose unutar organizacije.

Programiraneodluke su odluke koje se koriste za rjeavanje rutinskih problema

i to u situacijama koje se ponavljaju. Neprogramirane odluke primjenjuju se pak u

situacijama koje nisu redovne i koje se ne ponavljaju. U novim situacijama, koje se

javljaju po prvi puta, koristimo se neprogramiranim odlukama, no ipak primjenjujui

iskustvo steeno ranijim odlukama.

Odluke moemo dijeliti i na rutinske, adaptivne i inovativne. Rutinske odluke

mogu se izjednaiti s programiranim odlukama, tj. s odlukama koje se donose po

ustaljenim kriterijima odluivanja. Adaptivne odluke su odluke koje se vie baveproblemima nego samim zadatkom. Inovativne odluke znae velike promjene u

aktivnostima i usmjerene su na promjenu ciljeva, svrhe i politike organizacije.

S gledita prirode problema o kojem se odluuje razlikujemo strukturirane i

nestrukturirane odluke. Strukturirane odluke se donose u okviru odreene

strukture pa su, prema tome, i uvjetovane tom strukturom. Strukturirane odluke su

najee programirane odluke koje se donose, u pravilu, na niim razinama managementa. Nestrukturirane

odluke donose se u situacijama gdje nema stalnih uloga niti linija komunikacija. Nestrukturirane odluke su

najee neprogramirane odluke koje se, u pravilu, donose na najvioj razini managementa.

Tako odluke moemo podijeliti:

Dobar poslovni

rezultat moe se

postii uivanjem u

onome to

radimo, a ne

jednokratnim

utravanjem i

otimanjem

zvidaljki

onima kojiodgovaraju da se

igra odvija po

pravilima.

7/28/2019 Poslovno odluivanje-Saa Petar

2/5

prema cilju koji treba postii odluke, na investicijske, kadrovske, komercijalne, financijske, itd.,

prema donositelju odluke, kada mogu biti individualne i kolektivne,

prema funkcijama u organizaciji, pa mogu biti upravljake, organizacijske, izvrne i kontrolne,

prema nainu donoenja, kada odluke mogu biti programirane, rutinske, inicijativne i istraivake,

prema nainu izvrenja odluke, pa mogu biti strateke, operativne, uopene, naelne, hitne i uvjetne.Odluke razlikujemo s obzirom na njihovu vanost, s obzirom na nositelje odluivanja i s obzirom na razine

odluivanja.

Poslovno odluivanje zahtijeva vie sistematinosti nego odluivanje u privatnom ivotu zato to

ono obuhvaa vei broj ljudi, odnosno lanova same organizacije.

nema ni jednog radnog mjesta na kojem se ne donose odluke. razlika izmeu pojedinih radnih

mjesta ogleda se u tome kolika je vanost (znaenje) donesenih odluka.

Individualno odluivanje

Individualno odluivanje obiljeava injenica da odluke donosi jedna osoba odnosno pojedinac. Individualno

odluivanje je u pravilu bre i jednostavnije nego grupno, mada ne iskljuivo i lake, s obzirom na teinu

odgovornosti za pogreno donesenu odluku koju onda u tom sluaju snosi jedna osoba odnosno pojedinac.

Premda je individualno odluivanje u pravilu bre od grupnog odluivanja, ovisno o pojedincu moe biti i sporije.

Individualno odluivanje, u pravilu, koristit e se pri rjeavanju jednostavnijih problema za ije je rjeavanje

dovoljno znanje samo jedne osobe. U tu grupu jednostavnijih rjeenja spadaju i pitanja od manje vanosti za

organizaciju te pitanja o kojima se mora vrlo brzo odluiti i odluke ije posljedice obuhvaaju manji broj ljudi.

To ipak ne znai da se ponekad individualnim odluivanjem nee odluivati i o najsloenijim pitanjima i

problemima ije e (mogue) negativne posljedice, zbog pogreno donesene odluke, snositi svi uposleni u

poduzeu. Manageri se razlikuju po brojnim obiljejima, no njihova najvanija odrednica vezana je uz odluivanje

tj. na nain i kvalitetu donoenja odluka. Odluivanje odnosno odluka je krajnji rezultat njihovog rada po ijim se

rezultatima i vrednuju kao uspjeni odnosno neuspjeni. Sve ostalo u njihovom poslu manje je vano,

a zapravo je isto tako posljedica njihovih odluka. Budui da odlukama najee rjeavaju probleme, tako

managere dijelimo na stvaratelje problema, izbjegavatelje problema, rjeavatelje problema i tragatelje za

problemima.

stvaratelji problemadre se starog pravila: Mi imamo probleme za sva vaa rjeenja, a budui da ne vole

promjene i inovacije, izabiru alternativu stvaranja problema kako bi razvodnili razgovor i odgodili nalaenje

rjeenja za problem koji su stvorili.

Izbjegavatelji problema imaju nisku toleranciju prema neizvjesnosti i riziku pa, s obzirom da ne vole

riskirati, izabiru alternativu rjeavanja problema sa sigurnim i ve znanim posljedicama i rezultatima.

rjeavatelji problema imaju srednju razinu tolerancije prema neizvjesnosti i riziku, a kad se suoe sa

problemima, nastoje ih rijeiti.

tragatelji za problemom su osobe koje toleriraju nesigurnost i rizik u odluivanju, to za njih predstavlja

izazov, a zadovoljstvo nalaze u uspostavljanju neizvjesnosti.

7/28/2019 Poslovno odluivanje-Saa Petar

3/5

Grupno odluivanje

Grupno odluivanje predstavlja odluivanje u kojem odluke donose grupe ljudi strukturirane po razliitim

osnovama. Osnova za formiranje grupa moe biti vlasnitvo, managerske funkcije, zajedniki rad na nekom poslu

i slino.

Grupnu odluku donosi vei broj pojedinaca koji zajedniki rade na rjeavanju odreenog problema. Grupnoodluivanje angaira vei broj sudionika u procesu odluivanja, i u pravilu traje due od individualnog odluivanja.

Vei broj sudionika u grupnom odluivanju demokratizira odluivanje, no ini ga znatno sporijim, samim tim i

skupljim.

Grupno odluivanje ne bi trebalo mijeati s participacijom radnika u procesu odluivanja, jer grupno

odluivanje podrazumijeva ukljuivanje manjeg ili veeg broja lanova organizacije, najee managera razliitih

razina, u procesu odluivanja, za razliku od radnike participacije koja podrazumijeva sudjelovanje radnika u

procesu donoenja odluka.

Osnovno obiljeje grupnog odluivanja je da odluke donose dvije ili vie osoba, odnosno manja ili vea grupa.

lanove grupe povezuju zajedniki interesi i moraju meusobno komunicirati, budui da dijele meusobno ulogeu ostvarivanju zajednikih ciljeva grupe. Svaka grupa u pravilu je i podgrupa neke vee grupe, a radi uspjeha

odluivanja ugrupi lanovi grupe moraju se pridravati utvrenih normi ponaanja.

Koliko e grupa biti uspjena u odluivanju ovisi o ponaanju njezinih lanova, a posebno voe grupe koji

mora znati kombinirati njihove pojedinane snage kako bi ostvarili zajedniki cilj. Grupno odluivanje je sporiji i

sloeniji nain odluivanja, jer u njemu sudjeluje vei broj osoba. Ipak, grupno odluivanje je i laki nain

odluivanja, s obzirom da odgovornost za odluke na sebe preuzima cijela grupa, a ne pojedinac. Managerima je

tako lake sudjelovati u tom procesu, jer sva odgovornost (odnosno pritisak) nije samo na njima kao pojedincima.

7/28/2019 Poslovno odluivanje-Saa Petar

4/5

Grupno odluivanje

Grupne odluke donosi vei broj pojedinaca koji zajedniki rade na rjeavanju odreenog problema. Grupno

odluivanje angaira vei broj sudionika u procesu odluivanja, i u pravilu traje due od individualnog odluivanja.

Vei broj sudionika u grupnom odluivanju demokratizira odluivanje, no ini ga znatno sporijim, a samim tim i

skupljim.Grupno odluivanje ne bi trebalo mijeati s participacijom radnika u procesu odluivanja, jer grupno

odluivanje podrazumijeva ukljuivanje manjeg ili veeg broja lanova organizacije, najee managera razliitih

razina, u procesu odluivanja, za razliku od radnike participacije koja podrazumijeva sudjelovanje radnika u

procesu donoenja odluka.

Osnovno obiljeje grupnog odluivanja je da odluke donose dvije ili vie osoba, odnosno manja ili vea grupa.

lanove grupe povezuju zajedniki interesi i moraju meusobno komunicirati, budui da dijele meusobno uloge

u ostvarivanju zajednikih ciljeva grupe. Svaka grupa u pravilu je i podgrupa neke vee grupe, a radi uspjeha

odluivanja u grupi lanovi grupe moraju se pridravati utvrenih normi ponaanja.

Kada se postiu najbolji rezultati

Hoe li grupno odluivanje biti bre ili sporije ovisi o znanjima i sposobnostima lanova grupe, ali i o tome jesu

li njihova znanja komplementarna, konkurentna ili istovrsna. U grupnom odluivanju postii e se najbolji rezultati

ako su znanja lanova grupe komplementarna, a najslabiji rezultati biti e ako su njihova znanja konkurentna,

odnosno istovrsna. Kod konkurentnih znanja lanova grupe homogenost grupe bit e slaba ili nikakva, samo

odluivanje e trajati due, a upitna je i kvaliteta konane odluke. Kod istovrsnih znanja lanova grupe

odluivanje e biti relativno brzo, ali je pitanje hoe li donesena odluka biti i najbolja, s obzirom na manju

mogunost generiranja razliitih alternativa rjeenja problema.

Rezultati grupnog odluivanja ovisit e i o tipovima ljudi koji ine grupu, s obzirom na to jesu li slini po

karakteru, odnosno po nainu odluivanja i nainu gledanja na problem. Slini tipovi ljudi olakavaju odluivanje,

dok razliiti tipovi ljudi u grupi usporavaju proces odluivanja. Ipak, razliiti tipovi stvaraju vei broj alternativa

rjeavanja problema, pa mogu donijeti i bolje odluke.

Vrste grupa

U grupnom odluivanju moemo klasificirati sljedee grupe: formalne i neformalne, privremene i t rajne,

homogene i heterogene, te velike i male. Ova podjela grupa izvrena je po jednom od naela na kojima se

formiraju grupe. Tako je kod podjele na formalne i neformalne grupe bitan status lanova grupe u organizacijskoj

strukturi poduzea. Podjela na privremene i trajne grupe govori o tome jesu li grupe trajno etablirane u

organizacijskoj strukturi poduzea ili se one formiraju po potrebi. Podjela na homogene i heterogene grupe

temelji se na karakteristikama lanova grupe, dok podjela na velike i male grupe polazi od broja lanova koji ine

neku grupu.

Formalne i neformalne grupe su u najblioj svezi s organizacijskom strukturom organizacije. Formalne grupe

su propisane organizacijskom strukturom organizacije kao nositelj odluivanja na odreenom podruju odnosno

na odreenoj razini managementa. Unutar svake formalne organizacije u pravilu postoji sloeno tkivo jae ili

slabije povezanih neformalnih grupa, koje nastaju spontano i izvan organizacijske strukture organizacije.

Neformalne grupe, s obzirom na motive formiranja, dijele se na interesne grupe i prijateljske grupe.

Trajne i privremene grupe u najuoj su vezi s podjelom na formalne i neformalne grupe pa bismo mogli rei

kako su trajne grupe ujedno i formalne grupe, dok su privremene grupe najee neformalne.

7/28/2019 Poslovno odluivanje-Saa Petar

5/5

Trajne grupe su trajno postavljene u organizacijskog strukturi kao donositelj odluka, pa se one uglavnom

poklapaju s formalnom organizacijskom strukturom, pa su jasno odreeni odnosi nadreenosti i podreenosti

tijekom odluivanja o odreenim pitanjima i problemima u organizaciji.

Privremene grupe su u uskoj vezi s ad hoc organizacijom, tj. formiraju se po potrebi za realizaciju nekog

konkretnog, odreenog zadatka ili projekta. Privremene grupe u pravilu formiraju se za rjeavanje nestruktuiranihpitanja i problema.

Homogene i heterogene grupe predstavljaju klasifikaciju odluivanja sa stajalita obiljeja njihovih lanova.

Homogene grupe predstavljaju grupe donositelja odluka, koji su po mnogim svojim karakteristikama isti ili slini.

lanovi homogenih grupa imaju iste ili sline interese, stavove, znanja i sposobnosti, formalno obrazovanje,

poloaj u organizacijskoj strukturi poduzea, iskustvo, stil odluivanja pa ak i osobne karakteristike.

Za razliku od homogenih grupa, heterogene grupe sastoje se od lanova koji se meusobno rezlikuju po

interesima, stavovima, znanjima i sposobnostima, formalnom obrazovanju, poloaju u organizacijskoj strukturi

poduzea, radnom iskustvu, stilu odluivanja kao i po osobnim obiljejima.

Podjela na male i velike grupe polazi od broja lanova koji ine jednu grupu odluivanja. No, moda bi sastajalita veliine grupe bilo primjerenije diferenciranje na optimalne i suboptimalne grupe. Naime, grupe koje

broje do 7 lanova mogu se smatrati najpoeljnijim grupama za odluivanje. One grupe koje broje izmeu 7 i 10

lanova mogu se smatrati prihvatljivim grupama. Konano, svaka grupa koja broji manje od 4, a vie od 10

lanova smatra se nepoeljnom grupom za donoenje odluka.

Tehnike grupnog odluivanja

Za razliku od individualnog odluivanja, kod kojeg nema potrebe za nekim posebnim tehnikama odluivanja s

obzirom da donositelj odluka sam odluuje, u grupnom odluivanju sudjeluje manji ili vei broj osoba, lanova

grupe, koje je potrebno organizirati, usmjeriti i voditi. Zato je potrebno poznavati tehnike grupnog odluivanja,

meu kojima su najpoznatije tzv. oluja mozgova (brainstorming), nominalna grupna tehnika i Delphi tehnika.

Brainstorming ili, u slobodnom prijevodu, oluja mozgova predstavlja tehniku odluivanja koja se temelji na

intenzivnoj diskusiji, odnosno raspravi meu lanovima grupe. To je tehnika stvaranja ideja u kojoj lanovi grupe

stvaraju alternativna rjeenja problema, bez obzira na to jesu li realna i praktino izvediva.

Radno naelo brainstorminga je da nema besmislenih ideja, te da je u prvoj fazi kvanititeta vanija od

kvalitete. Procedura, u naelu, zahtijeva 5 do 12 heterogeno sastavljenih sudionika, trajanje seanse 25 do 35

minuta za jednostavnije probleme i do 45 minuta za sloenije probleme, generiranje velikog broja prijedloga, te

da skupinu vodi iskusni voditelj.

Nominalna grupna tehnika jedna je od tehnika koje se koriste u grupnom odluivanju. Ima odreenu prednost

pred brainstormingom zbog toga to je pogodna za sve faze procesa odluivanja. Nominalna grupna tehnika

odluivanja takoer ohrabruje individualnu kreativnost lanova grupe. Naziv nominalna proizlazi iz toga to

lanovi grupe djeluju nezavisno, ak ne moraju biti zajedno na istom mjestu, a grupe formiraju samo imenom.

Delphi tehnika temelji se na postizanju konsenzusa izmeu strunjaka - donositelja odluka upotrebom serije

upitnika, a razvijena je u svrhu predvianja posljedica nuklearnog napada na SAD.

Delphi tehnika opisuje budunost iz perspektive razliitih, no kompatibilnih scenarija koje osiguravaju razliiti

strunjaci. Organizator Delphi tehnike alje upitnike o zadanoj temi na adrese razliito specijaliziranih subjekata.

Kreativan dio provoenja ove tehnike sastoji se od pravilnog izbora sudionika, te pravilnog sastavljanja upitnika

koji mora biti vieslojan. Taj pristup ukljuuje pravilan izbor strunjaka i pravilno usklaivanje razliitih moguih

scenarija. Specifinosti ove tehnike ukljuuju i injenicu da se strunjaci ne susreu osobno, a idealno je kadapojedini sudionici ne znaju identitet ostalih sudionika.