1. UPRAVNI SPORUpravni spor je oblik sudske kontrole nad upravom i to prvenstveno kontrole upravnog (pojedinačnog, individualnog) akta. Upravni spor je konstrukcija pravne teorije i prakse s početka 19. st., ustrojen pod parolom potrebe da se zaštite objektivna zakonitost i posebno subjektivna prava građana (najvažniju ulogu odigrala je ideja o diobi vlasti prema kojoj jedna vlast – sudska treba zaustaviti drugu – upravnu).

2. VRSTE SUSTAVA SUDSKE KONTROLE NAD UPRAVOMRazlikujemo 2 sustava: sustav redovnih sudova (angloamerički sustav) i sustav posebnih upravnih sudova (francuski sustav).Nastanak angloameričkog sustava vezujemo uz Veliku Britaniju, odakle se prenio u njezine nekadašnje kolonije, a osobito u SAD. Upravno sudovanje preko redovnih sudova poznato je i u raznim dr. zemljama, u Europi posebno u skandinavskim – Danska, Norveška. Polaznu točku za proširenje ovog oblika kontrole predstavlja britansko pravo (common law). Osobitosti britanskog pr. poretka proizlaze iz ideje općeg prava koje predstavlja jedinstven sustav pr. normi i načela prema kojima ne djeluje samo pojedinac već i javna vlast. Izvan redovnog sudskog sustava pr. zaštita se u VB osigurava razvijanjem posebnih upr. sudova (administrative tribunale) samo za pojedina područja koja se osnivaju ad hoc (npr. školstvo, zdravstvo). Redovni sudovi imaju pravo kontrole zakonitosti općenormativnih akata uprave, te kontrolu zakonitosti njezinih individualnih upr. akata. Ovakav sustav kontrole počiva na načelu diobe vlasti, priznavajući sudovima relativno široke ovlasti. Sustav posebnih upr. sudova najkarakterističniji je za Francusku. Franc. je pravo u formiranju sustava kontrole nad upravom pošlo putem upr. sudova (jurisdiction administrative). Iz same upr. vlasti razvili su se oblici kontrole, a osobito Državni savjet (posebno tijelo koje provodi kontrolu) sa svojim sudskim funkcijama. Kontrola akata uprave u franc. pravu je široka i pruža mogućnost učinkovite zaštite prava i interesa građana. Ovaj sustav je prisutan i u Belgiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Portugalu. Franc. se sustav, za razliku od angloameričkog, ističe većom specijalizacijom, potpunijim rješavanjem sporova i ulogom upr. sudova u razvoju upr. prava (franc. Državni savjet i austrijski Upravni sud).

3. UPRAVNI SPOR U FORMALNOM I MATERIJALNOM SMISLUUS u formalnom smislu je spor za čije je rješavanje nadležan upravni sud. To je najčešći formalni pojam, ali ga je moguće primijeniti i onda kad u redovnom sudu postoje organizacijski izdvojena vijeća za upr. sporove. Pojam US u formalnom proceduralnom smislu prisutan je i kad se kao kriterij za određivanje samog spora uzima posebni postupak prema kome postupaju sudovi u upr. sporu. Mogućnost prihvaćanja pojma upravnog spora u formalnom smislu, kao i nj primjena mogući su u sustavima koji imaju posebne upr. sudove (npr. francuski).Kod US u materijalnom smislu razlikujemo 2 koncepcije: prema prvoj (kad se polazi od subjekata spora) bitno je da se kao pasivna stranka u sporu pojavljuje sama uprava (administracija) neovisno o tome tko pokreće spor i koje će se pr. norme neposredno primjenjivati. Prema drugoj (kad se polazi od pr. normi koje se odnose na predmet spora) bitno je pr. pitanje u domeni upravnog prava bez obzira na organizacijska svojstva stranaka u sporu.SPOR u širem smislu postoji čim dolazi do suprostavljanja nekom zahtjevu, pri čemu nije potrebno da onaj tko se suprostavlja zahtjevu ima procesni položaj stranke. U užem smislu za postojanje spora je bitno da se proces vodi među strankama, da postoje 2 stranke koje se spore oko određenog zahtjeva.

4. VRSTE UPRAVNIH SPOROVARazlikujemo: spor o zakonitosti upravnog akta i spor pune jurisdikcije; objektivni i subjektivni spor; te prvotni i naknadni spor.

SPOR O ZAKONITOSTI I SPOR PUNE JURISDIKCIJE (podjela se temelji na distinkciji objekta)Spor o zakonitosti pokreće se i vodi sa svrhom da se ocijeni je li neki akt zasnovan na zakonu ili nije, a to znači da li postoji ili ne postoji zakonitost. Spor o zakonitosti upr. akta može biti samo naknadni upr. spor. Predmet spora je egzistencija zakonitosti.Kod spora pune jurisdikcije sam sud rješava neki predmet, budući da pr. osnovu spora uvijek predstavlja povreda nekog subjektivnog prava. Cilj vođenja spora jest u tome da sud utvrdi, osnuje, modificira ili ukine neku pr. situaciju, a s time se u pravilu veže mogućnost suda da meritorno rješava samu stvar. Ovdje sud ima šire ovlasti koje su bliže sudu u građanskom sporu. Ovaj spor se može javiti i kao naknadni i kao prvotni.Razlike između ova 2 spora pronalazimo u cilju i svrsi spora; širini sudskih ovlasti; te u načinu određivanja spora i u učinku sudske odluke.Razlika u načinu određivanja sporova proizlazi iz toga što se sporovi o zakonitosti određuju generalnom klauzulom s negativnom enumeracijom. Spor o zakonitosti upr. akta je gl. oblik upr. spora. Kod određivanja te vrste sporova polazi se od toga da je spor o zakonitosti moguće voditi u načelu protiv svakog upr. akta (generalna klauzula), dok se slučajevi u kojima se spor ne može voditi izričito nabrajaju u pr. normi (negativna enumeracija). Sporovi pune jurisdikcije određuju se enumerativno što znači da se pravnom normom posebno utvrđuje kad sud može sam meritorno riješiti neki predmet (utvrditi, osnovati, modificirati ili ukinuti neku pr. situaciju).Učinak sudske odluke širi je u sporu o zakonitosti upr. akta od učinka odluke suda donesene u sporu pune jurisdikcije. Kad sud u sporu o zakonitosti utvrdi povredu materijalnog ili formalnog prava u procesu donošenja upr. akta koji se tužbom pred njim pobija, svojom odlukom stavlja takav akt izvan snage, a pr. učinak odluke djeluje prema svima (erga omnes). Kod spora pune jurisdikcije pr. učinci sudske odluke nastaju među strankama (inter partes).

SUBJEKTIVNI I OBJEKTIVNI UPRAVNI SPORAko je kriterij cilj spora objektivni je onaj spor kojemu je svrha prvenstveno zaštita objektivne zakonitosti, tj. obj. pr. poretka kao takvog. Subjektivni bi spor bio onaj kome bi cilj bio zaštita subj. prava pojedinaca.

1

UPRAVNI SPOR - SKRIPTA

Ako je kriterij vrsta akata koji mogu biti predmet spora, obj. spor je onaj koji se može pokrenuti i protiv općenormativnog akta, a subj. spor je onaj koji se pokreće i vodi protiv individualnog upr. akta.

PRVOTNI I NAKNADNI UPRAVNI SPOR (važan je trenutak kad je moguće voditi US)Prvotni US se pokreće i vodi prije nego što je donesen upr. akt, dakle, prije nego što je uprava autoritativnim putem, pojedinačnim aktom odlučila o pravimai obvezama određenih subjekata. Prvotni spor nastaje kao posljedica propuštanja uprave da odluči o konkretnoj upr. stvari.Naknadni US javlja se kao spor u kojem se odlučuje u upr. aktu donesenom u konkretnoj upr. stvari. Ovim sporom sud naknadno, nakon što je uprava već djelovala, ocjenjuje zakonitost njezine akcije u form. i mater. smislu....kada se spor o zakonitosti pretvara u spor pune jurisdikcije? Spor o zakonitosti pretvara se u spor pune jurisdikcije kada sud, koji je već u povodu tužbe pokrenuo postupak ocjene zakonitosti upr.akta, utvrdi da osporeni upr.akt sadrži određene nezakonitosti zbog kojih ga treba staviti izvan snage tj. poništiti, i to ako priroda stvari to dozvoljava i ako podaci postupka daju sudu pouzdanu osnovu za to, te će tada sud presudom zamijeniti upr.akt i tako riješiti upr.stvar (spor pune jurisdikcije). Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt.

4. UPRAVNI SPOR U HRVATSKOJ DO 1991. GOD.U prijašnjem povijesnopr. razvoju u Hrv. nije bilo upr. sudova, niti upravnog spora kao organizacijskog oblika sudske kontrole nad upravom. U teoriji se spominje da su postojale neke institucije koje su imale karakter socijalnih upr. sudova, no ne i obilježja upr. sudovanja (npr. komasacijsko odnosno razgodbeno povjerenstvo za predmete važnih agrarnih operacija: provođenje komasacije i određivanje i diobu zemljišta). 1918. došlo je do stvaranja Kraljevine SHS i različitih oblika sudske kontrole uprave. Nakon donošenja Vidovdanskog ustava (1921.) donesen je ubrzo i Zakon o Državnom savjetu i upr. sudovima čime je bila uspostavljena sudska kontrola nad radom uprave u smislu US (1922.). Prema tom zakonu, Drž. savjet je bio ustanovljen kao upr. sud dok su uz njega bili ustrojeni još upr. sudovi u Beogradu, Zagrebu, Celju, Sarajevu, Skopju i Dubrovniku.Nakon stvaranja Banovine Hrvatske 1939. za područje Banovine ustrojen je posebni Upravni sud sa sjedištem u Zagrebu, a vođenje upr. spora je bilo regulirano Uredbom o Upravnom sudu u Zagrebu.Nakon II. svj. rata, u prvoj fazi razvoja FNRJ ukinuti su upr. sudovi koji su prema prijeratnom pravu predstavljali osnovne nosioce kontrole uprave. Ustavni akti iz 1946. kao i zakonodavstvo koje ih je slijedilo izgradili su poseban sustav kontrole uprave sa zasebnim oblicima kontrolnog mehanizma kao što je bila kontrola od strane viših upr. tijela, kontrola predstavničkog tijela i posebno nadzor koji su provodili Opća državna kontrola i javno tužilaštvo, dok je sudska kontrola bila vrlo ograničena. Sudska kontrola nad upravom u smislu upravnog spora ozakonjena je u Jugoslaviji nakon II. svj. rata prvi put 1952. donošenjem Zakona o upravnim sporovima, koji je 1965. noveliran Zakonom o izmjenama i dopunama ZUS-a kao posljedica potrebe njegova usklađivanja s odredbama Ustava iz 1963. 1976. Skupština SFRJ usvojila je novi ZUS koji je stupio na snagu 1977.

5. UPRAVNI SPOR U HRVATSKOJ OD 1991. GOD.RH je nakon stjecaja svoje samostalnosti i neovisnosti nastavila s kontinuitetom sudske kontrole nad radom uprave posebno nad njezinim upr. aktima u obliku US. Ustav RH zajamčuje sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upr. vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. RH je preuzela ZUP od bivše SFRJ iz 1977. i to Zakonom o preuzimanju UZS-a iz 1991. Zakon o preuzimanju ZUS-a izmijenjen je 1992. Pravnu osnovu vođenja US u RH danas čine odredbe ZUS-a iz 1977. (odredbe koje nisu mijenjane Zakonom o preuzimanju ZUS-a), zakon o preuzimanju ZUS-a iz 1991. i njegove izmjene iz 1992.

6. UPRAVNI SPOR PREMA ZUS-uSudska kontrola nad zakonitošću upr. akata ima važnu ulogu za jačanje načela zakonitosti te za zaštitu prava i interesa građana. Posebno značenje zakona izraženo je u nj prvoj odredbi prema kojoj radi osiguranja sudske zaštite prava građana i pr. osoba te radi osiguranja zakonitosti sud u US-u odlučuje o zakonitosti akata kojim drž. tijela i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upr. stvarima.

7. TIJELO KOJE RJEŠAVA UPRAVNE SPOROVEUpravne sporove rješava Upravni sud RH. Prema Zakonu o sudovima iz 1994. Upravni sud RH odlučuje o tužbama protiv konačnih upr. akata (upr. sporovi) i to kao sud prvog i posljednjeg stupnja. U upr. sporovima Upr. sud odlučuje u vijećima sastavljenim od trojice sudaca (bez sudjelovanja porotnika) ako zakonom nije određeno da o kakvom pr. lijeku protiv odluka donesenih u upr. sporu odlučuje sud u širem sastavu. Zakon o sudovima predviđa ustanovljenje sudskih odjela u sudovima u kojima ima više sudskih vijeća odnosno sudaca pojedinaca koji odlučuju o stvarima iz jednog ili više srodnih područja. Na čelu odjela nalazi se predsjednik kojeg imenuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova prema prethodno pribavljenom mišljenju sudaca odjela. Na sjednicama sudskih odjela Upr. suda razmatraju se pitanja značajna za primjenu propisa iz pojedinih upr. područja kao i nacrti zakona kojima se uređuju pitanja iz djelokruga samog suda. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici obvezatno je za sva vijeća sudskog odjela Upr. suda. Vrhovni sud RH odlučuje o žalbama protiv odluka Upr. suda kad je to zakonom određeno, te o izvanrednim pr. lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u RH, a ujedno i rješava o sukobu nadležnosti između sudova na području Republike ako im je zajednički neposr. viši sud.

2

8. PREDMET SPORAPredmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti (legalnosti) upr. akta. Posrijedi je individualni (pojedinačni) upr. akt kojim se autoritativno odlučuje o pravu ili obvezi određenog subjekta (osporeni akt, ne upr. stvar, tj. predmet upr. postupka). Ukoliko sud utvrdi da je upr. aktom povrijeđeno mater. ili form. pravo, ono će ga staviti izvan snage.US se može voditi samo protiv upr. akta, što je opća (generalna) klauzula ZUS-a kojom se ujedno utvrđuje opća norma o stvarnoj nadležnosti u US-u i to na način da se spor o zakonitosti može voditi vrlo široko, praktično protiv svakog upr. akta. ZUS daje definiciju upr. akta propisujući da je to akt kojim drž. tijelo ili organizacija koja ima javne ovlasti rješava o stanovitom pravu ili obvezi odrđenog pojedinca ili organizacije u upr. stvari. Prema samoj definiciji ističu se elementi koji moraju biti prisutni kako bi se protiv upr. akta mogao voditi US: - donosioci upr. akta – koji autoritativnim uputem, upr. aktom mogu odlučivati o stanovitom pravu ili obvezi određenog

pojedinca ili organizacije su drž. tijela (tijela drž. uprave i dr. drž. tijela), pr. osobe kad odlučuju o vršenju javnih ovlasti- predmet akta – stanovita upr. stvar- upr. aktom odlučuje se o stanovitom pravu ili obvezi određenog subjekta.US se može pokrenuti protiv upr. akta koji je donesen u dr. stupnju, što znači da stranka mora protiv prvostupanjskog akta u UP-u iskoristiti žalbu kao redovni pr. lijek. Iznimno se protiv prvostupanjskog upr. akta može pokrenuti US i to protiv onog akta protiv kojeg nema mjesta žalbi u UP-u (kada akte donose drž. tijela iznad kojih nema drugostupanjskih tijela – npr. HS i Vlada). US se može pokrenuti i kad nadl. tijelo nije donijelo o zahtjevu odnosno žalbi stranke odgovarajući upr. akt.

9. STVARI IZUZETE IZ UPRAVNOG SPORAPrema općoj klauzuli ZUS-a moguće je pokrenuti US radi ocjene zakonitosti protiv svakog upr. akta. Negativna enumeracija u sustavu našeg US utvrđena je Zakonom o preuzimanju ZUS-a na način što je propisano da se US ne može voditi protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan US. Sud, kad primi tužbu u US-u, mora najprije ispitati je li posrijedi stvar u kojoj je osigurana neka dr. sudska zaštita, pa kad utvrdi da takva zaštita postoji izvan US, mora tužbu odbaciti. (pogledaj i na str.6.-Razlozi zbog kojih sud poništava osporeni upravni akt) Dupliranje sudske zaštite neracionalno je sa stajališta interesa pojedinaca i sa stajališta društv. interesa.

10. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE UPRAVNI AKT MOŽE POBIJATIUpravni se akt može pobijati : a) zato što u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito doneseni propis

ili opći akt;b) zato što je akt donijelo nenadležno tijelo;c) zato što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u svezi s činjeničnim stanjem.U US-u sud ocjenjuje zakonitost upr. akta da bi, ako utvrdi nezakonitost, upr. akt stavio izvan snage. Slobodna (diskrecijska) ocjena daje se u sferi oportuniteta (svrhovitosti) pa sud u sporu o zakonitosti, ocjenjujući zakonitost upr. akta, ne može ulaziti u slobodnu ocjenu. Akti koji sadrže slobodnu ocjenu također podliježu sudskoj kontroli, ali samo svojim pr. vezanim dijelovima. Kad je objekt spora zakonitost upr. akta u kojem je sadržana diskrecijska ocjena, domašaj sudske kontrole zakonitosti je uži (kontrola se ograničana na pr. vezane dijelove upr. akta) nego kad se radi o sporu o zakonitosti upr. akta koji ne sadrži slobodnu ocjenu (kontrolom je obuhvaćen čitav akt).

11. STRANKE U UPRAVNOM SPORUU US-u postoje 3 vrste stranaka: tužitelj, tuženi i zainteresirana treća osoba.TUŽITELJ u US-u može biti: pojedinac; pr. osoba; organizacija; skupina osoba; naselje i sl., kad smatra da mu je upr. aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposr. osobni interes utemeljen na zakonu. U svezi s određivanjem legitimacije za pokretanje spora, proizlaze određene specifičnosti: 1. tužitelj može biti fizička (naši državljani i stranci) i pravna osoba (ustanova, poduzeće), subjekti koji nemaju svojstvo fizičke odnosno pr. osobe (npr. državno tijelo, poslovna jedinica) mogu pokrenuti US ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rješava u UP-u,2. potrebno je da tužitelj smatra da mu je upr. aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposr. osobni interes zasnovan na zakonu,3. razlog za podizanje tužbe može biti povreda kakvog prava ili povreda neposr. osobnog interesa (bilo koje prirode, npr. ekonomske, financijske, materijalne i sl.) zasnovanog na zakonu. Neposrednost interesa znači da je riječ o interesu koji je u neposr. vezi s odlukom u upr. aktu, interesu što ga ta odluka vrijeća, pa bi interes bio zadovoljen čim bi bio stavljen izvan snage akt kojim se on vrijeđa. Zakon propisuje i uvjete pod kojima i dr. određeni subjekti mogu pokrenuti US: kad je tijelo jedinice lok. samoupr. (ili organizacije) rješavalo predmet u prvom stupnju, a o žalbi protiv takvog akta je rješavalo tijelo dr. jedinice lok. samoupr. (ili organizacije), tada US može pokrenuti i tijelo jedinice lokalne samoupr. (ili organizacije) koje je rješavalo u prvom stupnju ako smatra da je II° aktom povrijeđeno njezino samoupravno pravo.US može pokrenuti i nadležni drž. odvjetnik ili drugo zakonom ovlašteno tijelo ako je upr. aktom povrijeđen zakon u koris pojedinca ili organizacije odnosno jedinice lokalne samoupr. i druge pr. osobe.TUŽENI – tužena strana u US-u je tijelo čiji se akt osporava. Svojstvo tužene strane ima donosilac upr. akta. Tužitelj je dužan da u tužbi navede upr. akt protiv kojega je tužba upravljena, čime se rješava određivanje tužene strane. Donosilac takvog akta postaje time tužena strana u US-u. U tzv. složenim upr. aktima (akti u čijem su donošenju sudjelovala dva ili više tijela) tužena strana je ono tijelo

3

koje je neposr. izdalo rješenje. Kad se US pokreće zato što nadl. tijelo o zahtjevu odnosno o žalbi stranke nije uopće donijelo odgovarajući upr. akt (tzv. šutnja administracije), tužena strana je tijelo koje je bilo ovlašteno takav akt donijeti. ZAINTERESIRANA TREĆA OSOBA (osoba kojoj bi poništaj upr. akta neposr. bio na štetu) ima u sporu položaj stranke. Posebnost stranačke legitimacije na strani zainteresirane treće osobe je u tome što je njen stranački interes usmjeren da upr. akt ostane onakav kakav jest, jer bi u suprotnom poništaj akta bio na štetu takvoj osobi. Kao zainteresirana treća osoba može se javiti svaka fizička ili pr. osoba o čijem se pravu ili interesu odlučivalo u UP-u upr. aktom koji se tužbom osporava i o čemu se onda treba odlučiti u upravnosudskom sporu. Položaj zainteresirane osobe u US-u približava se položaju tuženoga (donosioca upr. akta) – oboje žele očuvati na snazi doneseni akt. U US-u u kojemu se kao stranka pojavi zainteresirana treća osoba sud joj mora omogućiti da se koristi procesnim pravima (da sudjeluje u sporu, podnosi dokaze, sudjeluje na usmenoj raspravi i sl.), kao i pr. sredstvima (redovnim i izvanrednim).

12. POKRETANJE UPRAVNOG SPORAU US-u postoji načelo da sud ne može prema vlastitoj inicijativi pokrenuti spor (nema oficijelne maksime), već to može učiniti samo na osnovi tužbe koju je podnijela legitimirana osoba. US se pokreće tužbom, a to znači da je podnošenje formalne tužbe procesna radnja bez koje nema US.

13. SADRŽAJ TUŽBEU tužbi treba navesti : ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja tužitelja (ako tužbu podiže fizička osoba). Ako se radi o pr. osobi u tužbi se mora navesti njen naziv i sjedište. upr. akt protiv kojega je tužba upravljena. Navođenje upr. akta čini se u tužbi oznakom akta (rješenja); njegova broja, datuma izdavanja i donosioca. kratko izlaganje zbog čega se tuži te u kojem se omjeru i opsegu predlaže poništavanje upr. akta. Tužitelj mora iznijeti zbog čega smatra da je došlo do povrede njegovih prava ili interesa donesenim upr. aktom i u čemu on vidi nezakonitost takvog akta. potpis podnosioca. Tužitelj može tražiti da sud uvažavanjem tužbe poništi upr. akt u cijelosti ili djelomočno. Ako se tužbom traži povrat stvari ili naknada štete, mora se staviti i određeni zahtjev u svezi sa stvarima i visinom pretrpljene štete. Uz tužbu se podnosi i po jedan prijepis tužbe i priloga za tuženo tijelo i za svaku zainteresiranu osobu, ako takvih ima. Ako je u nedostatku spomenutih elemenata tužba nepotpuna ili nerazumljiva predsjednik vijeća poziva tužitelja, prema potrebi i preko drugog redovnog suda, da u određenom roku otkloni nedostatke tužbe. Ako tužitelj ne otkloni nedostatki, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud rješenjm odbacuje tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni upr. akt ništav.

14. ROK I PREDAJA TUŽBEU US-u rok za predaju tužbe iznosi 30 dana računajući od dana dostave upr. akta stranci koja podnosi tužbu . Izuzetak postoji jedino kad je određeno tijelo (npr. drž. odvjetnik) ovlašteno za podizanje tužbe, ali mu upr. akt nije dostavljen, pa je u tom slučaju rok za podizanje tužbe 60 dana računajući od dana dostave upr. akta stranci u čiju je korist upr. akt donesen. 30-dnevni rok za podnošenje tužbe zakonski je rok koji je neproduživ. Tužitelj mora poštivati taj rok, računajući ga od dana dostave, jer njegovo prekoračenje rezultira odbacivanje tužbe. Ako tužba nije predana sudu, nego dr. tijelu, a stigne nadl. sudu nakon proteka roka za podnošenje tužbe, smatrat će se da je podnesena na vrijeme, ako se njeno podnošenje tom tijelom može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca. Povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje tužbe nije dopušten.Tužba se može predati sudu neposredno . Može biti upućena i poštom , no tada tužitelj mora voditi računa da tužba mora stići sudu prije isteka roka predviđenog za njezino podnošenje. Izuzetno se dan podnošenja tužbe pošti – preporučeno smatra danom predaje sudu. Tužba se može predati i izjavom na zapisnik kod redovnog suda nadl. za obavljanje poslova pr. pomoći (dan podnošenja tužbe na zapisnik smatra se dan predaje sudu koji je nadl. postupati prema tužbi). Za osobe koje se nalaze u oružanim snagana na obveznoj vojnoj vježbi dan predaje tužbe vojnoj jedinici ili stožeru smatra se danom predaje nadležnom sudu.

15. TUŽBA U UPRAVNOM SPORU I MOGUĆNOST ODLAGANJA IZVRŠENJA UPRAVNOG AKTA (SUSPENZIVNI UČINAK TUŽBE)

Tužba, u pravilu, ne sprječava izvršenje upr. akta protiv kojega je podnesena, što znači da ona nema automatsko suspenzivno djelovanje. Radi zaštite interesa stranaka, ZUS ipak dopušta mogućnost da u svezi s podnesenom tužbom dođe do odlaganja upr. akta, pri čemu razlikujemo 2 vrste: obvezno odlaganje izvršenja – na zahtjev tužitelja, tijelo čiji se akt izvršava, odnosno tijelo koje je nadl. za izvršenje odgoditi će pr. učinke rješenja odnosno izvršenja rješenja do konačne sudske odluke: (1)ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti; (2)ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ili (3)odgoda nije protivna javnom interesu; (4)niti bi se odgađanjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. fakultativno odlaganje izvršenja – tijelo čiji se akt izvršava odnosno tijelo nadl. za izvršenje može i zbog drugih razloga (izvan onih predviđenih za obvezno odlaganje) odgoditi izvršenje osporenog upr. akta do konačne sudske odluke, ako to dopušta javni interes. Tijelo će samo odlučiti hoće li iskoristiti tu svoju diskrecijsku ovlast.

4

16. ODUSTAJANJE OD TUŽBEPravo na odustajanje od tužbe stranka može, prema ZUS-u, iskoristiti sve do otpreme sudske odluke, što znači da se ta ovlast tužitelja gasi onog trenutka kad je sud otpremio strankama svoju odluku donesenu u povodu podnesene tužbe. Ako je tužitelj odustao od tužbe na vrijeme (prije donošenja sudske odluke), sud rješenjem obustavlja postupak, što ima za posljedicu da se stvar vraća u stanje u kojem je bila prije pokretanja US. Odustanak od tužbe treba biti izričit, što znači da tužitelj treba staviti sudu nedvosmisleno do znanja da odustaje od tužbe, kako bi sud mogao na osnovi toga donijeti rješenje. Odustanak od tužbe može biti i djelomičan (tužitelj ima pravo odustati samo od nekog tužbenog zahtjeva, npr. od zahtjeva za nakadu štete). Jednom dani odustanak od zahtjeva veže i tužioca u tom smislu što mu više nije dopušteno povlačiti odustanak i ponovno podizati tužbu u stvari u kojoj je već jednom odustao od podnesene tužbe. ZUP-om je posebno predviđeno da tijelo protiv čijeg je rješenja pravovremeno pokrenut US može do okončanja spora, ako uvažava zahtjeve tužbe, poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeđa pravo stranke u UP-u ili treće osobe.Ako je tijelo za vrijeme sudskog postupka donijelo drugi akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage akt protiv kojega je US pokrenut , izvijestit će tužitelja, ali i sud pred kojim je spor pokrenut . Sud tada poziva tužitelja da u roku 15 dana izjavi je li naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kojem opsegu, odnosno proširuje li tužbu i na novi akt. Ako tužitelj izjavi da je zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku, sud donosi rješenje o obustavi postupka, a ako izjavi da s novim aktom nije zadovoljan sud nastavlja postupak.

17. POSTUPAK SUDA PO TUŽBIKad sudu stigne tužba on ima sljedeće mogućnosti: a) da odbaci tužbu; b) da poništi upr. akt bez dostavljanja tužbe na odgovor i c) da tužbu rješava provođenjem redovnog postupka. ODBACIVANJE TUŽBE Odbacivanje se tužbe javlja kad sud, koristeći se ovlašću iz zakona, odbacuje tužbu zbog formalnih nedostataka koji su takvi da onemogućavaju pokretanje odnosno vođenje spora (a limine – sud ne odlučuje o tužbenom zahtjevu već obvezno donosi odluku kojom tužbu odbacuje kad utvrdi da za to postoji razlog). Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi ( u svakom stupnju postupka ) :- da je tužba podnesena nepravovremeno ili prijevremeno,- da je tužba podnesena protiv akta koji nije upr. akt, odnosno da se US pokreće zbog

nedonošenja akta u stvari u kojoj se niti ne donosi odgovarajući upr. akt,- da upr. akt (protiv kojeg je tužba podnesena) ne dira u prava tužitelja ili

njegov neposr. osobni interes zasnovan na zakonu,- da se protiv upr. akta (koji se tužbom osporava) mogla podnijeti žalba u upravnom

postupku, ali ona nije podnesena ili nije pravovremeno podnesena,- da je osigurana druga sudska zaštita izvan US (npr. u građanskoj parnici),- da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u US o istoj stvari. PONIŠTAVANJE UPRAVNOG AKTA BEZ DOSTAVLJANJA TUŽBE NA ODGOVOR Ako sud ne odbaci tužbu zbog razloga koji su spomenuti, a nađe da osporeni upr. akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprječavaju ocjenu zakonitosti akta, može zbog toga razloga iskoristiti posebnu zakonsku mogućnost i presudom poništiti upr. akt i bez dostavljanja tužbe na odgovor (npr. ako nedostaje nužno obrazloženje ili izreka ili nesuglasnost između obrazloženja i izreke). REDOVNI POSTUPAK Ako sud ne odbaci tužbu rješenjem niti poništi upr. akt bez dostavljanja tužbe na odgovor, provodi redovni postupak po tužbi, čija je svrha utvrđivanje činjeničnog stanja koje će kao pr. relevantsno dati osnove sudu za rješenje spora. Dostavljanje tužbe na odgovor tuženoj strani i eventualnim zainteresiranim trećim osobama je prva radnja suda, koja predstavlja nj zakonsku obvezu, čime se ujedno ostvaruje načelo kontradiktornosti spora i strankama se pruža mogućnost zaštite nj prava. Ti subjekti prema svom nahođenju daju odgovor na tužbu u roku koji odredi sud u svakom pojedinom slučaju (ne kraći od 8 dana niti duži od 30 dana). Propuštanje davanja odgovora na tužbu ne povlači za sobom nikakve posebne sankcije. Slanje spisa – tužena je strana dužna da u određenom roku, koji odredi sud, pošalje sudu sve spise koji se odnose na predmet, a ako se tako ne postupi ili ako tužena strana izjavi da spise ne može poslati, sud može riješiti stvar i bez njih.

18. USMENA RASPRAVASud u upr. sporovima rješava u nejavnoj sjednici, odnosno bez prisutnosti stranaka. Sud može zbog složenosti sporne stvari ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari riješiti da se održi usmena rasprava, koju može predložiti i stranka. Ako sudsko vijeće riješi da se održi usmena rasprava, predsjednik vijeća će odrediti dan rasprave i pozvati stranke i zainteresirane treće osobe, ako ih ima. Izostanak stranke s rasprave ne zadržava rad suda, njihovi podnesci će se svejedno pročitati. Ako na raspravu ne dođe ni tužitelj ni tužena strana, a rasprava se ne odgodi) sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka. Raspravom rukovodi predsjednik vijeća , a njen je tijek određen tako da najprije dobiva riječ član vijeća koji je izvjestilac (on izlaže stanje stvari i bit spora ne dajući svoje mišljenje), pa tužitelj koji obrazlaže tužbu, te zastupnik tužene strane i zainteresirane osobe kako bi obrazložile svoja gledištaO usmenoj raspravi vodi se zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti kao i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuje predsjednik vijeća i zapisničar.

5

razlozi su dani alternativno

19. SUDSKE ODLUKE (PRESUDA I RJEŠENJE)U US-u sud donosi 2 vrste odluka: presudu i rješenja. Presudom sud rješava spor na način da se tužba uvažava i tada se poništava upr. akt, ili da se odbija kao neosnovana. Kad sud kratkim putem odbacuje tužbu zato što je njena neumjesnost očigledna, tje. kad postoje razlozi koje zakon predviđa za odbacivanje tužbe, to čini rješenjem. Svoje odluke sud donosi većinom glasova. O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Ako je održana usmena rasprava, sud odmah nakon njenog održavanja objavljuje presudu odnosno rješenje zajedno s najvažnijim razlozima. U složenim slučajevima sud može odustati od usmenog objavljivanja presude odnosno rješenja. Ako sud ne može nakon usmene rasprave izreći presudu odnosno rješenje zato što prije toga treba utvrditi neku činjenicu za koju nije potrebna usm. rasprava, tada će presudu odnosno rješenje donijeti bez rasprave i to najkasnije u roku 8 dana nakon što utvrdi tu činjenicu.

SADRŽAJNI DIJELOVI PRESUDE ODNOSNO RJEŠENJA: oznaka suda; ime i prezime predsjednika vijeća i članova vijeća kao i zapisničara; oznaka stranaka i njihovih zastupnika; kratko izlaganje predmeta spora i dan kad je presuda; dan kad je presuda odnosno rješenje izrečena i objavljena; dispozitiv koji mora biti odvojen od obrazloženja; obrazloženje; pouka o žalbi ako je ona dopuštena. Izvornu presudu odnosno rješenje potpisuje predsjednik vijeća i zapisničar, a strankama se izdaju u ovjerenom prijepisu.

20. RAZLOZI ZBOG KOJIH SUD PONIŠTAVA OSPORENI UPRAVNI AKTSud (prema načelu ZUS-a) ispituje zakonitost osporenog upravnog akta u okviru zahtjeva postavljenog u tužbi. Pri ispitivanju zakonitosti osporenog akta sud nije vezan razlozima tužbe, pa prema tome zakonitost može naći u razlozima izvan onih koje navodi tužitelj (npr. tužitelj traži poništaj akta zbog materijalne povrede zakona, a sud nađe da ona ne postoji već da je akt donijelo nadležno tijelo, pa akt poništava zbog nenadležnosti). Sud u upravnom sporu pazi prema službenoj dužnosti na ništavost upravnog akta (kad je ništav utvrđeno je ZUP-om), pazi na pravodobnost tužbe i na to da li je tužitelj ovlašten za podnošenje tužbe, ali pazi i na to da li je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora. (pogledaj str.3.-Stvari izuzete iz upravnog spora) Sud rješava spor na podlozi činjenica koje su utvrđene u UP-u, a ako nađe da se spor ne može raspraviti na tome zbog toga što u vezi s utvrđenim činjenicama postoji proturječnost u spisima, da su one u bitnim točkama nepotpuno utvrđene, da je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak

glede činjeničnog stanja ili da se u UP-u nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi utjecala na rješavanje stvari, sud osporeni akt poništava presudom. Tada je nadl. tijelo dužno postupiti onako kako je u presudi određeno i donijeti novi upr. akt. Sud može i sam, u US-u, utvrđivati činjenično stanje (neposredno na raspravi ili preko jednog člana vijeća ili dr. tijela) i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti presudu odnosno rješenje, a ovaj izuzetak dopustiv je samo: (1)ako bi poništaj upr. akta i ponovno vođenje postupka kod nadl. tijela izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti; ili (2)ako je na temelju javnih isprava ili dr. dokaza u spisima predmeta očito da je činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenog u UP-u ili (3)ako je u istom sporu već jednom poništen upr. akt, a nadl. tijelo nije u potpunosti postupilo prema presudi. Presuda poništava (djelovanje ex tunc), a ne ukida upr. akt.

21. OBVEZNOST SUDSKIH PRESUDAPresudom suda u US-u tužba se odbija kao neosnovana (odbija se zahtjev tužitelja i potvrđuje upr. akt koji je tužbom bio osporen jer je sud našao da nema povrede zakonitosti) ili se ona uvažava i poništava se upr. akt (sud usvaja zahtjev tužitelja i presudom stavlja izvan snage osporeni upr. akt s djelovanjem ex tunc).

Obveznost pridržavanja sudskih presuda znači dužnost da drž. tijela i druga tijela (posebno tuženo tijelo) da se ponašaju u skladu s izrekom donesene presude. Obveza na pridržavanje sudske presude obuhvaća isto i tužitelja i treće osobe koje se kao stranke jave u sporu.

22. TROŠKOVI U UPRAVNOM SPORUSvaka stranka podmiruje svoje troškove. U upr. sporovima plaća se pristojba prema vrijednosti predmeta spora ako je predmet spora procjenjiv (čija se vrijednost može nesumnjivo utvrditi). Sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni je li vrijednost predmeta spora procjenjiva ili nije, a protiv takve odluke nije dopuštena žalba.

23. PRAVNI LIJEKOVI U UPRAVNOM SPORUU US-u odluku donosi isključivo Upravni sud. US pokreće se tek nakon što je iskorištena žalba u UP-u (onda kad je ona dopuštena). Za potrebe US u Hrvatskoj naglašena je jednostupnjevitost u rješavanju. Vrhovni sud odlučuje o žalbi protiv odluke Upr. suda RH kad je to zakonom određeno.

24. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVIŽalba u US-u nije dopuštena, pa je vrijednost izvanrednih pr. lijekova veća, a razlikujemo 2 takva pr. lijeka: zahtjev za zaštitu zakonitosti i ponavljanje postupka. ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI (pogledaj na str.19.druge skripte) – pravo na podnošenje ovog izvanrednog lijeka dano je nadležnom drž. odvjetniku koji ga može upotrijebiti protiv odluke suda, ako je tom odlukom povrijeđen zakon, dr. propis ili oći akt. ZZZ se podnosi u roku 3 mj. od dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi, a predaje se Upravnom sudu neposredno ili poštom ili se može izjaviti na zapisnik kod redovnog suda nadležnog za obavljanje poslova pr. pomoći. ZZZ mora sadržavati oznaku sudske odluke protiv koje se podnosi, razlog zbog koje se podnosi i oznaku podnositelja zahtjeva. Ako je zahtjev nepotpun ili nerazumljiv, sud poziva drž. odvjetnika da u ostavljenom roku ukloni nedostatke, a ukoliko drž. odvjetnik to ne učini, sud rješenjem odbacuje zahtjev. Sud može odbaciti zahtjev i kad nađe da je on nepravovremen odnosno kad ga je izjavila neovlaštena osoba.

6

O ZZZ-u sud rješava na nejavnoj sjednici, a pobijenu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva. Rješavajući o ZZZ-u nadl. sud donosi presudu, kojom zahtjev: odbija ili uvažava. Ako sud uvaži ZZZ presudom može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je zahtjev podnesen. PONAVLJANJE POSTUPKA predstavlja u upr. sudskom postupku izvanredno pr. sredstvo koje se može upotrijebiti protiv pravomoćnih sudskih odluka (može se tražiti zbog određenih činjenica, a ne pr. pitanja). Postupak dovršen presudom ili rješenjem ponoviti će se na prijedlog stranke pod sljedećim uvjetima : - ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije rijeđen za nju da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku,- ako je do odluke suda došlo zbog kazn. djela suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomoćnika, a takva je radnja kazn. djelo, - ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u kazn. ili građanskoj stvari, a ta je presuda poslije ukinuta dr. pravomoćnom sudskom odlukom,- ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka pri saslušanju pred sudom dala lažan iskaz, a odluka suda se temelji na tom iskazu,- ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi prijašnju odluku donesenu u istom US-u,- ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost sudjelovanja u US-u.Postoje 2 ROKA u kojima se može tražiti ponavljanje postupka: subjektivni koji iznosi 30 dana od dana kada je stranka saznala za razloge ponavljanja (ako je stranka saznala za razloge ponavljanja prije nego je postupak kod suda dovršen, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u tijeku postupka, 30-dnevni rok se računa od dana dostave odluke) i objektivni koji iznosi 5 g. od pravomoćnosti odluke, te se njegovim protekom obnova ne može tražiti ni po kojoj osnovi (iznimno samo ako postoji za to zakonska osnova).Ponavljanje postupka može se POKRENUTI samo prema zahtjevu stranke (bilo koje osobe koja je u sporu imala procesni položaj stranke, prvenstveno tužitelj i tuženi). Zahtjev za ponavljanje postupka stranka ističe prijedlogom za ponavljanje koji se podnosi sudu nadležnom za rješavanje. U prijedlogu se mora osobito navesti: presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži; zakonska osnova ponavljanja i dokazi odnosno okolnosti koje čine vjerojatnim postojanje te osnove; okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i čime se to dokazuje; u kojem se smjeru i opsegu predlaže izmjena presude odnosno rješenja donesenog u postupku čije se ponavljanje traži.Prijedlog za ponavljanje postupka podnose se Upravnom sudu koji o prijedlogu RJEŠAVA u vijeću sastavljenom od 5 sudaca u nejavnoj sjednici. Upr. sud odbacuje prijedlog rješenjem ako utvrdi da ga je podnijela neovlaštena osoba ili da nije pravovremen ili da stranka nije učinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje. Ako sud ne odbaci prijedlog u prethodnom postupku, provodi redovnu proceduru za ponavljanje postupka u kojoj najprije dostavlja prijedlog protivnoj stranci i zainteresiranim osobama s pozivom da u roku 15 dana odgovore na prijedlog, te nakon tog roka presudom rješava o prijedlogu.Kad se ponavljanje dopusti, stavlja se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili djelomično. Prijašnje procesne radnje na koje ne utječu razlozi ponavljanja ne ponavljaju se. Protiv odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pr. sredstva koja su dopuštena u gl. stvari.

25. POSEBNE VRSTE SPOROVAMogućnost suda da sam riješi upravnu stvar (SPOR PUNE JURISDIKCIJE)ZUS dopušta sudu koji odlučuje u povodu tužbe u US-u da može, kad utvrdi da se osporeni upr. akt mora poništiti, ako priroda stvari to dozvoljava i ako podaci postupka daju pouzdanu osnovu za to, presudom riješiti upr. stvar (spor pune jurisdikcije). Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni upr. akt.Sud može može presudom sam ( meritorno=mjerodavan, pozvan da odlučuje ) riješiti upr. stvar uz sljedeće pretpostavke :- sud treba utvrditi da se osporeni upr. akt mora poništiti (to znači da je u konkretnom sporu sud već poveo postupak ocjene

zakonitosti upr. akta i našao da osporeni upr. akt sadrži određene nezakonitosti zbog kojih ga treba staviti izvan snage)- da bi sud mogao riješiti upr. stvar, priroda stvari o kojoj odlučuje treba to dopuštati (sud mora voditi računa o karakteru

same stvari)- podaci postupka moraju sudu dati pouzdanu osnovu da bi svojom odlukokm mogao zamijeniti upr. akt (takvu pouzdanu

osnovu čine ukupni podaci postupka; sav činjenični materijal prikupljen u postupku koji omogućava da se uz poništaj akta odluči i o samoj upr. stvari).

Naknada štete i povrat stvariU US-u može se tražiti naknada štete i povrat oduzetih stvari – koja je tužitelju nanesena izvršenjem akta koji se tužbom osporava, pa se prema tome uz spor o zakonitosti vodi i drugi spor akcesorne (adhezijske) prirode i to kao spor pune jurisdikcije da bi sud u US-u u povodu jedne tužbe i u jednom sporu odlučio o dva tužbena zahtjeva (poništaj upr. akta i naknada štete i povrat stvari). Sud o zahtjevu rješava samo ako je, uvažavajući tužbu, poništio upr. akt, ali i tada po uvjetom da podaci postupka daju za to pouzdanu osnovu. Tada dispozitiv sudske presude sadrži 2 odvojena dijela :1. kojim se konstatira da se tužba uvažava i dosljedno tome poništava upr. akt (spor o zakonitosti) i 2. kojim se odlučuje o zahtjevu za naknadu štete i povrat stvari i izriče koja šteta od koga i na koji način mora biti nadoknađena, odnosno koje stvari moraju biti vraćene (spor pune jurisdikcije).Ako naknada štete i povrat stvari nije likvidiran (nema pouzdane osnove za rješavanje) sud upućuje tužitelja da svoj zahtjev ostvari u građanskoj parnici.

7

Kod odlučivanja o zahtjevu za naknadu štete i povrat oduzetih stvari postoje 2 ograničenja : prvo, da o zahtjevu sud ne može odlučivati ako nije uvažio tužbu i poništio upr. akt i drugo, ako prihvati navode tužbe i poništi upr. akt, mora imati stvar likvidnu, tj. za odlučivanje o naknadu štete i povratu stvari sud mora u podacima postupka imati pouzdanu osnovu.

Zamjenjivanje upravnog akta odlukom sudaTo je posebna vrsta upravnog spora. Pravna posljedica poništavanja upr. akta, protiv kojega je bio pokrenut US, očituje se u tome što se predmet vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt bio donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora umjesto poništenog upr. akta treba donijeti dugi, nadl. ga je tijelo dužno donijeti bez odgode, a najkasnije u roku 30 dana, računajući od dana dostave presude. To je tijelo pritom vezano pr. shvaćanjem suda kao i primjedbama suda u svezi s postupkom. Sud koji je donio presudu dužan je u presudi kojom poništava upr. akt dati upr. tijelima dovoljno jasnu i određenu orijentaciju za daljnje postupanje u izvršenju te presude.ZUS regulira 2 moguće situacije :a) situaciju koja može nastati ako nadl. tijelo nakon poništenja upr. akta donese dr. upr. akt protivno pr. shvaćanju suda odnosno nj primjedbama u pogledu postupka ib) situaciju ako nadl. tijelo umjesto poništenog akta ne donese u određenom roku novi upr. akt.

Postupanje nadležnog tijela protivno pravnom shvaćanju suda odnosno primjedbama suda u pogledu postupkaAko nadl. tijelo nakon poništenja upr. akta donese novi upr. akt, ali protivno pr. shvaćanju suda ili protivno primjedbama suda u svezi s postupkom, pa tužitelj podnese novu tužbu, sud poništava osporeni upr. akt i, u pravilu, sam rješava stvar presudom, koja u svemu zamjenjuje akt nadl. tijela. Tada sud izvještava tijelo koje obavlja nadzor nad radom tijela koje je upr. akt donijelo.

Propuštanje nadležnog tijela da u izvršenju sudske odluke donese novi upravni aktAko tijelo čiji se akt osporavao ne donese novi upravni akt ili ako ne bude donesen u određenom roku, stranka podnosi posebni podnesak kojim ponovno traži od tog tijela da donese novo rješenje (tj.upr.akt). Ako niti u roku od 7 dana nakon ponovnog traženja nadležno tijelo ne donese novo rješenje (tj.akt), stranka zahtijeva od suda da riješi stvar. U tom slučaju sud traži od nadležnog tijela da se izjasni zašto nije donijelo rješenje/akt. Nadležno tijelo dužno je o razlozima nedonošenja odmah izvijestiti sud, a najkasnije u roku od 7 dana, a ako to ne učini ili ako sud smatra da su razlozi neopravdani, sam rješava upravnu stvar (spor pune jurisdikcije) i donosi rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog tijela. Sud rješenje dostavlja tijelu nadl. za izvršenje i o tome istovremeno obavještava tijelo koje obavlja funkciju nadzora. Tijelo nadl. za izvršenje dužno je bez odgode izvršiti takvo rješenje.

Sudska zaštita protiv nerješavanja (ŠUTNJA ADMINISTRACIJE)Ako II° tijelo u roku 60 dana ne donese rješenje prema žalbi stranke protiv I° rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti US kao da joj je žalba odbijena. Stranka mora čekati protek rokova kako bi mogla poduzeti potrebne radnje. Kada jednom proteknu, onda tužitelj može podizati tužbu bez obzira na zakonom utvrđeni tužbovni rok od 30 dana, zato što se prema izričitoj odredbi ZUS-a rok za tužbu računa od dana dostave upr. akta stranci, a ako nema akta, nema ni dostave, pa tužitelj može podnijeti tužbu i nakon proteka tužbenog roka. Kad sud nađe da je tužba što je podnesena zbog šutnje administracije opravdana, presudom uvažava atužbu i određuje u kom će smislu nadl. tijelo donijeti rješenje. Ako nadl. tijelo ne donese akt odmah, a najkasnije u roku 30 dana, stranka može posebnim podneskom tražiti nj donošenje, a ukoliko niti u narednih 7 dana akt ne bude donesen, stranka može tražiti nj donošenje od suda koji je donio presudu u I°.Sud traži obavijest o razlozima zbog kojih upr. akt nije donesen…. (pogledaj gore!!!)

26. ZAŠTITA SLOBODA I PRAVA ZAJAMČENIH USTAVOMZaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom našla je svoje posebno mjesto i u ZUS-u koji svojim odredbama sankcionira tu zaštitu:- kada su slobode i prava zajamčeni Ustavom povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom i- kada je do povrede tih sloboda i prava došlo nezakonitom radnjom služb. osobe u tijelu drž. uprave odnosno odgovorne osobe u pr. osobi.

1. POVREDA SLOBODA I PRAVA ZAJAMČENIH USTAVOM KONAČNIM POJEDINAČNIM AKTOMO zahtjevu za zaštitu tih sloboda i prava odlučuje sud nadl. za upr. sporove, odgovarajućom primjenom ZUS-a. Mogućnost da se zaštita ostvaruje pred sudom nadl. za upr. sporove uvjetovana je i okolnošću da nije osigurana dr. sudska zaštita.

2. POVREDA SLOBODA I PRAVA ZAJAMČENIH USTAVOM IZVRŠENA NEZAKONITOM RADNJOMPostupak za zaštitu tih sloboda i prava pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje ako nije osigurana dr. sudska zaštita. Tužbu podnosi osoba prema kojoj je radnja poduzeta, a ako je ona sama ne može podnijeti, tužbu može podnijeti i njen bračni drug, roditelj ili dr. bliski srodnik. Tužba se podnosi sve dok radnja traje. U tužbi za zaštitu zbog nezakonite radnje treba navesti: oznaku suda; oznaku stranaka s prebivalištem odnosno sjedištem stranaka; oznaku nezakonite radnje (mjesto, vrijeme i počinitelja radnje); dokaze o učinjenoj radnji i tužbeni zahtjev.O tužbi za zaštitu zbog nezakonite radnje odlučuje županijski sud na čijem je području radnja učinjena i to u vijeću sastavljenom od trojice sudaca. Sud bez odgode dostavlja tužbu na odgovor tijelu drž. vlasti odnosno poduzeću ili dr. pr. osobi koja je učinila radnju. Odgovor na tužbu dostavlja se u roku koji odredi sud.Sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje presudom, protiv koje je dopuštena žalba u roku od 3 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu koji je donio pobijenu odluku, a o njoj odlučuje Vrhovni sud RH. Žalba ne odgađa izvršenje

8

odluke, ali sud može odgoditi izvršenje ako ocijeni da je to potrebno. Protiv odluka donesenih u postupku zaštite od nezakonitih radnji nije dopuštena revizija.Izvršnu presudu kojom se zabranjuje daljnje obavljanje nezakonite radnje i nalaže uspostava prijašnjeg stanja tijelo drž. vlasti odnosno poduzeće ili dr. pr. osoba dužni su izvršiti u roku 3 dana od dana dostave te presude.

9