Biseri arapsko - islamske tradicije

POUCNK PRICK

SADRAJ

PRIA O G UBAVCU, ELAVCU I SLIJEPCU . . . ?

SE'ID IBN AMIR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ll

AMR IBN EL- 'AS l RIMSKI ZAPOYJEDNTK . . . . . . . . . . . l4

PRIA O OVJEKU KOJI JE POSUDIO HILJADU DINARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l6

TARIK IBN ZTJAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l8

UENICI l ZEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

SALAHUDDIN EL- EJJUBI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

I KRIMINA TAJNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

PRIA O UDESNOM AMCU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . J4

PRIA O JEDNOM DIRHEMU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 6

PRIA O IZGUBLJENOM JMET KU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 7

PRIA O MUDROM HALIFI (VLADARU) . . . . . . . . . . . . . . . . 3 8

PRIA O OVJEKU KOJI JE KTHNU0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 9

PRIA O OVJEKU KOJI J E VOLIO RASPRAVU . . .40

PRIA O KUG1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4l

NE RECI RODITELJIMA Nl:" UH "! . . . . .. . . . .. . . . .. . . . ...... 42

BITKA NA JERMUKU . ........ . . . . . . . . . . . . . ...... . . . . . ..... . . .. . ....... 46

LA .. . . . .. . . . . . . . . . .. . . . .. . . . . .. . ...... . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .... . . .. . ...... . . .... 5 1

JAV NO GRIJEENJE . . ... . . . . . . . . . . . . ......... . . . . . . . . . . . . .. . .... . . . .... 55

KARUN . . . . . . . . . .. . . . . . . . .... . . . . . .. ... . . . . . . . . . . . .. . . . . . .. . . . . . . . . .. . . .. . . . . . . .. 59

UDNA PALMA. o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o O O o o o o o o o o o o o o o o o o o o o oo o o o o 64

PRIA O OKLOPU . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . .. . . .. . . 67

UZDIZA NJE NAUKE . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . fJ9

TRI STARCA ..... . . . . .. .. . . . . . . . .. ...... . . . . . . .. .. . . . . ....... . . . . . .. . . . . . . . .. ? l

MUDRI KROJA . . . . . .. .. . . . ...... .. . . . . . .. .... . . . . . .. . . . . . . . . . . .. . ... . . . . 75

EJH REBI'A .... . . . . . . . . . . . . .. . . . . . .. . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . .. . . . . . . . .. . . . . . . . . . 78

TBLIS JE NA DJAA0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . . . . .. .85

MUS'A B IBN 'UMEJR. OO o o o o o o o o ooO o o o o o oo O O Oo O o o o o o o O O oo o o o o o o o O O O o o o o 90

SAD IBN EBI VEKKAS, JUNA K BITKE NA KADISIJJI. ..................................................................... 95

SUPRUG A"PRVAKA ARAPA" . . .......... . . . . ..... . . . . . . ...... . . . 99

Recenzija hfz. Devada Hrvaia

Odgoj mladih spada u stvari na kojima islam posebno insistira. Kur'ansko - hadiski tekstovi trae, kako od pojedinaca - roditelja tako i od drutva, da u loe maksimalan napor na planu islamskog odgoja djece i omladine. Na tome putu treba koristiti razne metode i sredstva za koja smatramo da su efikasna. Svakako da je jedna od tih korisnih i efikasnih metoda prianje i itanje pria koje u sebi sadre pouke i poruke o moralnim vri jednostima kojima se svaki musl iman treba okititi . Ova metoda je posebno znaajna u vremenu kada su naa djeca izloena raznim audio - vizuelnim sredstvima i postoji mogunost da dou u kontakt sa tetnim i neprimjerenim sadrajima za njihov uzrast.

Ova knjiga je izbor pria iz arapsko - islamske tradicije koje sadre pouke o moralnim vrijednostima kao to su potenje, emanet - povjerenje, skromnost itd. Prevodilac ovih pria, Ahmed Dinovi, je napravio izbor kojeg moemo preporuiti ne samo djeci nego i odraslim itaocima, jer svaka od njih na odreeni nain motivira i podstie

5

na pridravanje islamskog morala, a to nije potrebno samo mladima nego svakom pojedincu, bez obzira na uzrast.

Zato, toplo preporuujem itanje ove knj ige, ne samo naoj djeci i omladini nego i starij im itaocima.

Recenzent: Hfz. Devad Hrvai

6

PRIA O GUBAVCU, ELAVCU I SLIJEPCU

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a . , da je uo Poslanika, s .a.v.s . , kako pria:

"Allah, d. . je htio da iskua trojicu ljudi od Izraelana, od kojih je jedan bio gubavac, drugi bez kose, a trei sl ijep, pa im je poslao jednog meleka. Melek je doao gubavcu i upitao ga:

- ta bi ti najvie el io? Najvie bi el io imati l ijepu boju i l ijepu kou, i da se oslobodim ovog od ega se svijet zgraa na mene,- odgovori on . Melek pree rukom preko njegova tijela, te od njega sva guba spade, i dobi l ijepu boju koe. Zatim ga melek upita:

- A koji ti je imetak najdrai? Deve ( i l i kraveprenosilac hadisa je u sumnji ta je rekao),- ree on. Allah mu tada dade jednu l ijepu devu koja je u stomaku nosila mladune, a melek mu ree:

- Allah ti dao berieta u njoj . Zatim je melek doao onome bez kose i upi

tao ga: - ta bi ti najvie vol io? Lijepu kosu, i da se

oslobodim ovog od ega se svijet zgraa na mene,odgovori on. Melek ga pomi lova po glavi, te ga

7

bolest proe i dobi l ijepu kosu . Melek ga upita: - A koj i bi imetak najvie volio? Krave,

odgovori on. Al lah mu tada dade jednu lljepu steonu kravu, a melek mu ree :

- Al lah t i dao berieta u njoj. Zatim melek doe slijepcu i ree m u: - ta b i ti naj vi e elio imati? Da mi Al lah

vrati moj vid, kako bi ljude mogao gledati ,- odgovori on. Melek ga pomi lova po oima i Al lah mu vrati vid, zatim ga upita:

- A koj i bi imetak najvie vol io? Ovce,odgovori on. Al lah mu dade jednu ovcu.

U sve troj ice se imetak p lodi o i mnoio, pa je bivi gubavac imao punu dolinu deva, a bivi elavac punu dol inu krava, a bivi s l i jepac punu dol inu ovaca. Zatim melek doe gubavcu u njegovom bivem l iku i obliku te mu ree:

- Ja sam ovjek bijednik, ostao sam odsjeen na svom putovanju , i niko mi nije u stanju danas pomoi osim Al laha, pa onda t i . Zato te molim Onim koji t i je dao tako l i jepu boju i l ijepu kou, i tol iki imetak, da mi dadne jednu devu kako bi mogao nastaviti put. On mu na to ree:

-Obaveze i izdaci su mnogobrojni . Melek mu ree:

8

- Kao da te ja od nekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac to se svijet zgraavao na njegov izgled i bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogastvo)? On mu tada odgovori:

- Naprotiv, ja sam ovo naslijedio od svojih predaka. Melek mu tada ree:

- Ako si mi slagao, neka te Al lah povrati u ono stanje u kojem si bio .

Zatim je melek doao elavcu u njegovom prijanjem l iku i obliku, i rekao kao to je rekao gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi . Melek mu ree:

- Ako si mi slagao neka te Al lah vrati u ono stanje u kom si bio.

Zatim je doao s l ijepcu u nJegovom prijanjem l iku i obliku, i rekao mu:

- Ja sam siromaan ovjek, i ostao sam odsjeen na svom putovanju, i niko mi nije u stanju danas pomoi osim Allaha, pa onda ti. Zato te molim Onim koji ti je podario tvoj vid da mi da jednu ovcu, kako bi se njom pomogao na svme putu. On mu odgovori :

- I ja sam bio s lijep, pa mi je Allah d. . povratio vid, uzmi koliko hoe, a ostavi koliko hoe. Tako mi Allaha, nita ti neu danas zabraniti da uzme, radi Monog i Vel ikog Allaha.

9

Melek mu tada ree: - Zadri sav svoj imetak, v i ste b i l i samo

iskuani . Al lah je zadovoljan sa tobom, a rasrdio se je na tvoj a dva druga . . " (Buharija i M usl im)

lO

SE.,ID IBN AMIR

Oner ibn El- Hattab, da je Allah nj ime zadovoljan, je postavio Se' ida ibn Amira za namjesnika Himsa. Nije prolo mnogo vremena a kod Omera, vladara muslimana, doe delegacija stanovnika Himsa. On im ree :

"Napiite mi imena vaih siromaha, da im udijel im od imetka muslimana! " Oni mu napisae imena siromaha, a meu nj ima bi lo je i ime Se' ida ibn Amira. Omer ih upita:

"A ko je Se'id ibn Amir?" Oni odgovorie: "To je na namjesnik ! " Omer upita: "Zar je va namjesnik siromaan? ! " Oni

odgovorie : "Da, tako nam Al laha, znaj u proi mnogi dani

a da se u njegovoj k ui ne potpali ni vatra . " Omer zaplaka, a potom stavi hi ljadu dinara u kesu i ree:

"Dajte mu ovaj novac da ima od ega ivjeti . " Kada se delegacij a vratila u Rims, dali su mu

kesu, a Se' id ree: "Mi smo Allahovi i Njemu emo se vratiti ! "

Izgledao j e kao da mu se desila neka nesrea. Njegova ena ga upita:

"ta se desilo? Da nije umro vladar musli-

ll

mana?" On odgovori : "Desilo se gore od toga, doao mi je dunjaluk

da mi upropasti Ahiret ! " Ona ree: "Rijei se toga" , a l i ona n ije znala nita o

novcu. On je upita: "Hoe li m i pomoi u tome?" Ona odgovori : "Da . " On nakon toga podije l i novac

siromanim muslimanima. Nakon nekog vremena, Omer ibn El- Hattab

je posjetio H ims kako bi ispitao njihovo stanje. Susreo se sa stanovnicima H imsa i upitao ih o njihovom namjesniku, Se'idu ibn Amiru. Oni ga pohvalie, al i su se poal i l i na tri stvari kod njega, koje im se nisu dopadale. Omer pozva Se'ida ibn Amira te ih sakupi zajedno i upita:

"Na to se alite kod vaeg namjesnika?" Oni rekoe:

"Tako nam Allaha, ne izlazi pred ljude dok dan ne poodmakne ! " Omer pogleda u Se'ida i zatrai odgovor na to od njega, pa on ree:

"Tako mi Allaha, ne volim to ovo govorim, al i moja porodica nema slugu, pa ja zajedno s njima mijesim tijesto a onda ekam da nadoe, pa im ispeem hljeb. Zatim abdestim i izaem pred ljude. "

1 2

Omer potom upita: "Na to se jo alite kod njega?" Oni rekoe: "Navee n ikome ne odgovara ! " Se'id na to

ree: "Tako mi Allaha, to mi, takoe, n ije drago da

obznanim, ali ja sam dan odredio za njih, a no za Uzvienog Al laha ! " Omer upita:

"Na to se jo alite kod njega?" Oni rekoe: "On ima dan u mjesecu, kada nee n ikoga da

primi ! " Omer upita: "ta ima rei na to, Se'ide?" Se'id ree: "Nemam slugu koji bi mi oprao odjeu, a

nemam drugu odjeu osim ove koja je na meni, pa toga dana perem odjeu i ekam da se ona osui, a potom izlazim pred ljude krajem dana." Tada Omer ree:

"Hvala Allahu, koji je uinio da ne pokvarim svoje miljenje o teb i ! "

1 3

AMR IBN EL- 'AS I RIMSKI ZAPOVJEDNIK

Pri l i kom osvajanj a Egipta, u toku borbe muslimana protiv Rimlj ana, rimski zapovjednik pozva Amra ibn E l - 'Asa da s nj im pregovara u vezi utvrenja"Babi lon" . Meutim, svoj im ljudima je izdao nareenj e da na Amra obrue stijenu odmah kad izae iz tvrave . Pripremio je sve da njegovo ubistvo bude izvreno. Amr je uao kod zapovjednika ne sumnjajui nita, i odvio se razgovor meu nj ima.

Kada je Amr krenuo da napusti tvravu primjetio je na njenim zidinama sumnj ive pokrete, to je u njemu izazvalo veliku podozrivost . Odmah je postupio shodno svojoj poznatoj otroumnosti . Vrati se do zapovjednika tvrave sigurnim i mirnim koracima, potpuno spokojan kao da ga nita nije prestrai la, i kao da nita ne sumnja.

Amr je uao kod zapovjednika i rekao mu: "Pala mi je jedna ideja na um pa hou da ti je

predloim. Sa mnom, u mom logoru, je grupa ashaba Al lahovog Poslanika, s.a .v.s . , koj i su meu prvima primi l i islam. Voa musl imana nita ne odluuje dok se ne posavjetuje s nj ima, niti alje

14

vojsku a da nj ih ne postavi kao zapovjednike. M is l io sam da ti doem s nj ima, kako bi uli od tebe ovo to sam ja uo i da shvate stvar kao to sam je j a potpuno shvatio od tebe.

Rimski zapovjednik je shvatio da mu je Amr ponudio ivotnu ansu ! ! Stoga je prihvatio njegovu ideju , da ode i da sa sobom dovede ove musl i manske prvake, nj ihove najbolje ljude i zapovjednike. Onda bi ih sve pobio umjesto da ubije samo Amra. Zapovjednik dade neprimjetan signal koj im je izdao naredbu da se p lan koj im je bi lo p lanirano Amrovo ubistvo obustavi .

Rimski zapovjednik s e srdano oprosti sa Amrom i s nj im se vrsto rukova, oekivaj ui da se on ubrzo vrati sa svoj im prij atelj ima. Ujutro, j aui svoga konj a, Amr se vrati do tvrave na elu svoje vojske. S nj im su b i l i njegovi neustraivi borci koj i svom si l inom napadoe na tvravu i okupirae je , i A l l ah, d. . , im podari pobj edu protiv Rimlj ana, a musl imani nakon toga oslobodie Egipat.

15

PRIA O OVJEKU KOJI JE POSUDIO HILJADU DINARA

Prenosi se od Ebu Hurejre , r.a . , da je Poslanik, s .a .v. s . , spomenuo jednog Izraelana koji je zamolio drugog da mu posudi hiljadu dinara, pa je taj odgovorio :

- Dovedi mi svjedoke d a posvjedoe! On mu ree:

- Al lah j e dovoljan kao svjedok. Onda mi dovedi iranta!- ree mu on. Allah je dovoljan kao irant!- odgovori. Is tinu si rekao- ree drugi, te mu posudi novac do odreenog roka. Ovaj uze novac te ode na put morem. Nakon obavljenog posla potrai lau kojom e se vratiti kui do odreenog roka za vraanje duga ali ne nae ni jednu. Onda uze jedno drvo u kojem napravi otvor te u njega stavi hilj adu dinara i pismo za ovjeka koj i mu je posudio novac, te zaepi taj otvor. Drvo odnese do mora te ree:

- Gospodaru moj Ti zna da sam traio od toga i toga da m i posudi h i lj adu dinara, pa je on zatraio da neko garantuje a j a sam rekao da je Al l ah dovolj an za to , i on je time bio zadovoljan. Traio je i svj edoke pa sam rekao da je Al lah

16

dovoljan kao svjedok, pa je i t ime b io zadovoljan . Ja sam se trudio da naem lau kako b ih mu vratio dug a l i n isam uspio, pa ostav ljam ovo drvo Teb i na uvanje. Potom ga baci u more i ponovo ode traiti lau kojom bi se vratio u svoje mjesto . ovjek koj i mu je posudio novac izaao je da vidi j e l i do la kakva laa sa onim to je pripadalo njemu kad spazi upravo ono drvo u kome je bio novac, te ga izvadi za drva svojoj porodic i . Kada je isc ijepao drvo nae novac i p ismo. N akon odreenog vremena doe onaj koj i j e od njega uzeo novac i donese h i ljadu dinara, te ree :

- Tako m i Al laha, neprestano sam traio lau kako bih ti donio tvoj novac ali ne naoh ni j ednu prije ove kojom sada dooh. Ovaj drugi ga upita:

- Da li s i t i meni neto poslao? On odgovori : - Ja te obavjetavam da n isam naao nijednu

lau prije ove kojom sam doao ! Ovaj drugi mu odgovori :

- Al lah je dostavio za tebe ono to si poslao u drvetu, pa moe mirno otii sa t ih h i lj adu dinara . " (Buharija)

17

TARIK IBN ZIJAI)

Maroko i paniju dije l i jedan uski moreuz (morski tjesnac) koj i se zove"Moreuz D e bel Tarik" (Gibraltar), a sjeverno od njega je brdo koje se zove"Debelu Tarik" (Tari kovo brdo). Neko e se upitat i :

"Zbog ega su ovaj moreuz i ova planina dobi l i ovo ime?" Nazvani su po imenu uvenog arapskog vojskovoe, Tarika ibn Zijada, koj i je sa svojom voj skom krenuo iz Maroka i proavi kroz ovaj moreuz doao do Sredozemnog mora i osvoj io paniju .

Tokom dugog vremena is lam se irio svjetskim prostranstvima dok n ije obuhvatio Irak, Perziju , d io I ndije, zemlje ama i zemlje sjeverno od nj ih . Takoe, na drugoj strani , i sl am je obuhvatio Egipat i Sjevernu Afriku, a zatim su se muslimanske voe usredsrijedile na Evropu, a panija je b i la najbl ia evropska zem lj a.

U Maroku je bi la stacionirana arapska vojska, ij i je broj bio veoma mali al i ij i su vojnici bi l i izuzetne snage. Nj ihov zapovjednik bio je Tarik ibn Zijad koj i je b io poznat po svojoj hrabrosti i vjetini u vojnoj taktici .

18

Tarik je sagradio nekol iko laa i zaj edno sa svojom voj skom i nj ihovim konj i ma, kroz Sredozemno more, stigao do panije, i to prije vie od 1200 godina. Tarik se obreo sa svojom voj skom na t lu neprijatelja, pri emu je more bi lo iza nj ih a neprijatelj ispred nj ih . Pri tome, prist izanje voj nog pojaanja iz Maroka n ij e b i lo n imalo lahko .

Nalaz i l i su se pred voj skom ij i je broj iznosio vie od stotinu h i lj ada vojnika, dok broj mus l i manskih vojnika n ije prelazio sedam h i ljada!

Tarik je dobro znao pred kakvim tekoama su b i l i on i njegova vojska, j er nj ihove lae su b i le malobrojne a mogunosti za spaavanj e neznatne. Ako bi b i l i pobijeeni panci bi ih sve pob i l i , stoga je shvat io da ovakva s i tuac ija znai i l i pobjedu i l i smrt !

Tarik je onda naredio nekol ic in i svoj ih ljudi da zapale nj ihove lae ! Kada su njegovi vojnic i vidje l i vatru koja je zahvat i la nj ihove lae obuhvatio ih je strah, jer su pomis l i l i da su to uin i l i nj i hovi neprijatelj i. Poel i su da viu:

"Neprijatelj nas j e porazio ! Svi emo b it i ubi jen i ! "

Tada Tarik stade pred nj i h da i m se obrati , te ree:

"Ja sam naredio da se zapale lae ! Ljudi , gdje

19

j e izlaz? More je iza vas a neprijatelj pred vama, i tako mi Al laha, ne preostaje vam n ita drugo osim iskrenost i strp ljenje ! Ljudi, postupite i sto kao to sam i j a ! Ja sam odluio da trp im pa i vi u inite i sto, i ustajem odluno protiv neprijatelja pa i vi uini te i sto ! Napadnite svi kao jedan i porazite svoga neprijatelja ! Mi emo ovdje ostati i neemo napustiti panij u ! "

Samo to j e Tarik izgovorio tekbir, musl imanski konj anici jumue u borbu da zarade pobjedu i l i ehadet (pogib iju na Al lahovom putu) . Pred jakim naletima musl imana panci poee da se povlae, a zatim se dae u b ijeg traei spas. Musl iman i su pristizal i neprijatelj ske grupe i nanijel i su im teke gubitke.

V ladavina Arapa u panij i potrajala je vie od 780 godina, a sa dolaskom is lama zavladala je pravda i s loboda te u panij i zapoe z latno doba. Musl imani su u panij i proiri l i nauku i civi l izac ij u, i n ije potraja lo dugo a to isto se ra iri po raznim krajevima Evrope, koja je b i la utonu la u tminu neznanja i civi l izacij ske zaostalosti . Ako i danas posjet i paniju, vidjet e mnoge l ijepe arapske graevine, koje su oni podig l i . Vidjet e"Crveni zamak" (E l- Hamra) u Granadi i vel iku damij u u Kordobi . Musl imani su izgubi l i paniju al i su u

20

njoj ostavi l i ono to svjedoi o nj ihovoj vel i ini . Musl imani su osvoj i l i panij u zahvalj uj ui

velikom voj skovoi Tariku ibn Zijadu, koj i je zapalio lae i u duama svoj ih vojnika pobudio portvovanje u borbi na putu pomaganj a islama. I stinski su se bori l i i pobijedi l i !

2 1

UENICI I ZEKAT

Jednoga Ramazana uitelj dobi neto novca od zekata da ga pod\j e l i siroman im uenicima, koj ih je u razredu b io pri l i an broj . Poto je dobro poznavao stanje svakog od nj ih, novac je podijel io shodno tome. Tako j e onima koj i su bi l i siromanij i dao vei iznos, a ostalima manj i .

Nakon toga, uitelj j e uo da je meu uenicima nastala svaa zbog toga to su neki dobi l i vie a neki manje . Stoga odlui da im odri jednu praktinu l ekciju .

Odveo ih je na mjesto gdje je b i lo vrele vode, a na tom mjestu su stajale kamene ploe koje su u dodiru s vre lom vodom bi le vrlo vrue. Ispred tih ploa ui telj postavi sto i stol icu te sjede.

Onda je prozivao jednog po jednog uenika koj i bi staja l i na te p loe pred nj im. Zatim bi upitao :

"Kol iko si ti dobio novca?" Neko bi rekao : "Jednu marku" ."A ta si kupio za to?"- upitao

b i uitelj."Svesku i o lovku"- rekao bi, a zatim bi otiao a da se ne opri .

Meutim, oni koj i su dob i l i vie novca nabraja l i su:

22

"Cipele, hlae, maj icu, svesku, o lovku, pernicu, len ijar, flomastere . . . . " Dok b i sve nabroja l i poskakival i b i , jer su p loe pr i le nj ihove tabane.

Toga dana bogatij i ueni c i postadoe svjesnij i svoje odgovornost i prema A l l ahovim d . . blagodatima i da valja za to teak raun poloiti , n a to im je s l ikovito ukazao nj ihov ui telj . Pomis l ie kako je bogatstvo kao i s iromatvo iskuenje na koje je stavljen ovjek . Stoga se pokajae to su se al i l i na nain na koj i je u ite lj podije l io novac .

S druge strane, siromanij i uenic i shvatie da nemaj u na emu da zavide bogatij i m uen icima, jer e se pred Al lahom d. . polagati raun za sve blagodati koje nam je On podario a s iromanij i e ga sigurno lake i bre poloit i .

Na ovaj nain uite lj j e izgladio nesporazum meu uenic ima i svi su b i l i zadovo ljn i . . .

23

SALAHUDDIN EL- EJJUBI

Salahuddin E l - Ejjubi j e b io j edan od najveih mus l imanskih vladara i voj skovoa. Njegova slava n ije ostala samo na prostorima arapskog svijeta nego je dosegla i do Evrope. On je bio taj koj i je ivio u doba krstaa u Palest ini , protiv koj ih je vodio borbu i na kraj u izvojevao pobjedu nad nj ima, te ih protjerao iz is lamskih zemalja .

Naime, evropski kraljevi su mobi l i sa l i svoje vojske iz raznih krajeva Evrope, i usmjeril i ih na Palestinu, tvrdei da musl imani sprjeavaju kranske hodoasnike da posjete nj ihova sveta mjesta. Meutim, nj ihove tvrdnje b i le su ista la, j er su crkve bi le otvorene i dostupne svima onima koj i su ih elje l i posjetit i , bez da ih muslimani ometaj u u tome. Al i , krstai nisu do l i u ova podruja iz tog razloga nego zbog neeg drugog . . .

Krstaki pohodi s u trajal i stotinama godina tokom koj ih su oni osvoj i l i dijelove zemalja ama u koje spadaj u Sirija, Liban, Jordan i Palestina. Onda su svoje snage usmjeri l i na osvajanje Bej tulMakdisa (Jerusalema) .

Musl imani su se boril i protiv krstaa dugo vremena kako bi ih protjeral i sa podruj a koj a su

24

okupira l i . Salahuddin je uspio da im nanese teak poraz u poznatoj bici kod H ittina na sjeveru Palestine. Takoe je uspio da 1187. god. Povrati Bejtul- Makdis iz ruku krstaa. Time je zatvorena posljednja stranica u vezi s okupacijom svetih mjesta od strane krstaa, nakon ega su poel i da se bespovratno vraaju u svoje zemlje .

Prenesen je i jedan dogaaj koj i se zbio izmeu Salahuddina i kralj a Riarda Lavljeg Srca, koj i je samo jedan primjer onoga to je krasi lo Salahuddina od plemenitih svoj stava i l ij epog odgoja . Bio je dobar i p lemenit i vo l io je initi dobra djela, te nije pravio razliku izmeu uglednika i obinog podanika.

Sada emo navesti s luaj susreta izmeu Salahuddina i kralja Riarda, onako kako se on i zbio :

Poznato nam je da su se izmeu nj ih dvoj ice vodile mnoge bitke, a muslimanski voj nici su se boril i protiv neprijatelja s vel ikom hrabrou i portvovanjem, kako bi ih protjerali sa podruja islamskih zemalja . Kada su se krstai zamoril i , tra i l i su primirje od mus limana, pa je pred Salahuddinorn b i la odluka i l i da nastavi rat i l i da prihvati primirje .

Naposl ijetku, i pored toga to je ostvario po b-

25

jede u vein i b i taka koje je vodio, sklopio je primirje sa R iardom.

Nekol iko ena iz Riardove fami l ije eljele su da posjete crkvu koja je bila na podruj u koje su kontro l i sa t i mus l iman i , pa su zatrai le od Salahuddina dozvolu za to. On im je to dozvolio i na nj ihovom putu do crkve n ijedan voj nik im nije pravio smetnje . Kada su b i le u povratku do Salahuddinovih uij u doprijee nj ihove rijei da je Riard bolestan od groznice koja ga je pogodila .

Salahuddinu je b i lo vrlo lahko da ponovo otpone borbu, koristei ovu Riardovu bolest i nepostojanje dostojnog vojskovoe koj i bi ga zamijenio. Meutim, njegova ast i p lemenitost nUe mu dozvol i la da iznevjeri primirje .

Salahuddin pozva neko l iko ljekara i obavijesti ih o Riardovoj bolesti od groznice, a arapski ljekari su se u to vrijeme istical i i prednja i l i u medicin i . On im je naredio da naine l ijek za Riarda. Potom je Salahuddin uzeo l ijek sa sobom i uputio se prema Riardovom logoru, i to u pratnji svoga s l uge i preobuen u odjeu ljekara. Kada je stigao do Riardovog logora obrat io se uvanma:

"Ja sam ljekar i doao sam da l ij eim vaeg kralja!" Al i , krstai ne povjerovae u njegove

26

rijei , nego povikae: "Salahuddin ne bi n ikada poslao lj ekara da

l ijei Riarda. Ti si doao samo da ubije naeg kralja ! " I sprij e ie ga da ue kod kralja .

Meutim, Riard mu dozvol i da ue rekav i onima koj i su b i l i oko njega:

"Ja u s igurno umrijeti ako mi ljekar ne da kakav l ijek. Uvedite ga, moda e mi dati l ijek od koga u ozdravit i ! "

Tri dana nakon poetka uzimanj a l ij eka groznica nestade, a ljekar ode ne otkrivi ko je on zapravo.

Dvije voj ske su se nakon toga sukobi le u nekoliko b itaka . Riard je potom sluajno doznao ko je zapravo bio onaj ljekar, i obznanio je da vie ne el i da se bori protiv Salahuddinove voj ske, rekavi :

"Ja se ne mogu boriti protiv onoga ko m i je spasio ivot. Kako da mi bude drago da ubijem onoga ko me spasio smrti?"

Riard po drugi put sklopi primirje sa Salahuddinom i krenu za svoju zemlju Englesku . Na svom putu morao je proi kroz Francusku, ij i ga je kralj pomagao u Palestin i . Francuski kralj ne uini nita drugo do hapenja Riarda. Kada su stanovnici Engleske ul i ta se desi lo nj ihovom

27

kralju platie ogromnu svotu novca za njegov otkup. Pogledaj te raz l iku izmeu ponaanja Sa lahuddina i ponaanj a kralj a Francuske ! Salahuddinovi postupc i su odisal i mi lostivou i to lerancijom to mu je nalagala njegova uzviena vjera !

28

IKRIMINA TAJNA

Huzejme ibn B ir ivio je u mjestu E lDezira, na sjeveru S irij e . B io j e poznat po dobrom srcu, p lemeni toj dui i darelj ivosti . N ije mu se obratio n iko ko je imao neku potrebu a da mu nUe udovolj io, ak i ako bi trebao posuditi od drugih . Nije prolo dugo vremena a Huzej me osta prazn ih ruku, ne posjedujui nikakav i metak. Takoe, n iko nije htio da mu posudi novac, bez obzira to se radi lo i o malome iznosu .

Njegov ponos nije mu dozvoljavao da trai pomo od lj udi, svejedno o kome se radi lo . Dugovi su se nagomi la l i i neimat ina poe da ga sve vie stee, tako da n ije bi.o u stanj u da kupi ni ono osnovno to mu je b i lo potrebno od hrane i odjee. Ustrajavao je u odlasku u grad svaki dan, ne bi l i togod zaradio i kupio hranu kojom b i ublaio glad. Ali , situac ija se jo vie pogorala primoravi ga da iskusi svu gorinu s iromatva.

Potom je poeo da prodaje namjetaj koj i je imao u kui i sve gotovo prodao . Svaki put b i otiao sa neim od toga u grad a vraao se ophrvan tugom.

Njegova ena je pokuala da ublai njegovu

29

tugu, rekavi mu: "Moj plemeniti muu ! Ne daj da tobom

zavlada osjeaj nesree, niti dozvoli da bude rtva brige i tuge ! Ne smije se sekirati , jer Al lah je Tvorac svega i On te nee zaboraviti , a posl ije tekoe dolazi olakanje ! "

Dani su prolazi l i , a H uzejmino siromatvo je sve vie ras lo, odjea mu se izl izala, obol io je i smrao.

Kada je neimatina dost igla vrhunac odluio je da se zatvori u sobu, pa je rekao svojoj en i :

"Ja u se zatvoriti u svoju sobu i neu n i s kim vie razgovarati. Ostau u kui dok ne umrem od gladi ! "

Vijest o tekom stanju u kojem j e ivio H uzejme rairi se u mnoge krajeve. Ona doprije i do Ikrime, namjesnika El- Dezire, te on pozva neke svoje podanike i upita ih :

"ta se to desi lo sa Huzejmom? N isam ga vidio nekol iko sedmica! " Kada je saznao detalje stanja u kome se nalazio Huzej me obuze ga alost i poe da razmilja o nainu na koj i bi mu pomogao, ali da on ne sazna.

Ikrime je promijenio odjeu kako ne bi svoj im izgledom odavao da je on namjesnik, a potom je obavio al oko svog l ica. U kasnim nonim sat i-

30

ma uzj aha svoga konja i ponese sa sobom kesu sa novcem kojeg je uzeo iz dravne kase. Kada je sti gao do H uzejmine kue lagano pokuca . im je Huzejme otvorio vrata Ikrime ubaci kesu sa novcem u kuu i brzo se udalj i na svom konju . H uzejfe n ije stigao ni da ga upita ko je on, a tama noi n ije mu omogui la da ga prepozna.

Huzejme se veoma obradovao kada je vidio da je njegova nevolja okonana, pa je zahvalio Al lahu, d. . , na Njegovim blagodatima. Uj utro napusti kuu kako bi vratio svoje dugove te kupio hranu i novu odjeu.

Jkrime je sakrio svoj postupak i n ije ga otkrio osim svojoj eni , nakon to je obeala da taj nu nee kazati n ikome.

N akon nekol iko dana, Ikrime napusti svoje mjesto i ode do halife (vladara) u Damask, kako bi sebi naao posao. U to vrijeme hal ifa je b io Sulej man ibn Abdul- Me l ik . On se veoma obradovao kada je vidio ovakvu c ijenjenu l inost kao to je bio H uzejme, a zatim mu se obrati rijeima:

"Huzej me ! Nisi odavno bio u Damasku. Je l i te to bolest natjerala da doe?"

H uzej me mu ispria o nevoljama koje je preivio te o nepoznatom ovjeku koj i ga je po mo-

3 1

gao, a nije uspio da sazna o kome se radi i l i da ga prepozna.

Hal i fa se zaudio i upitao ga je : "Kako se to moglo desit i? Zar nije Ikrime

namjesnik El- Dezire? Zar nije znao za tvoju nevolju? Zato t i nije pritekao u pomo ako je znao za tvoje stanje? U istinu, on n ij e dobar namjesnik ! "

Hal ifa naredi svome pisaru da napie dva pisma, jedno koje se ticalo smjene Ikrime, a drugo o postav ljanj u H uzejme na poloaj namjesnika umjesto njega.

Huzej me se vrati u E l - Deziru i preuze vlast nad njom. Kada je u pratnj i I krime otiao do dravne kase otkrio je manjak novca u njoj . Upitao je Ikrimu o tome al i mu on n ije odgovorio na pitanje, nego mu je rekao:

"Ne mogu n i u kom s luaju da ti kaem neto u vezi sa novcem koj i nedostaje ! "

Huzejme tada naredi da ga stave u zatvor. On je u njemu proveo dugo vremena pa je obolio i bio je na samrt i , ali nije htio da otkrije tajnu u vezi s novcem.

lkriminu enu je uplailo zdravstveno stanje u kome se nalazio njen suprug, pa je pris i ljena time odlui la da prekri obeanje koje mu je dala da nee nikome odati taj nu . Napusti la je svoju kuu i

32

otila do Huzejme, novog namj esnika El- Dezire, te mu otkri la tajnu novca koj i je nedostajao iz dravne kase .

Huzej me je bio ljut na samog sebe jer nije naslutio uzrok nedostatka novca. Novac kojeg je on primio bio je identian iznosu koj i j e nedostajao . Osjetio se ponienim zbog svoga postupka prema svome i skrenom prij atelju, tom preruenom strancu koj i mu je doao j edne noi i spasio ga nevolje, a sada je u zatvoru !

Huzej me odmah ustade i uputi se u zatvor te oslobodi !krimu. Povede ga sa sobom u dvor gdje ga odjenu u naj ljepu odjeu a potom odoe Ikriminoj ku i .

Ikrime se estoko naljutio kada je saznao da je njegova ena odala tajnu koj u joj je povjerio na uvanje, ali ga Huzejme zamol i da joj oprosti jer ona nije htjela nita drugo osim da ga spasi od smrti u zatvoru .

Nakon kratkog vremena Huzejme se uputi u Damask, i ispria halifi itav dogaaj . Hal ifa se veoma obradovao Ikriminom postupku i nagradio ga za to tako to ga je postavio namjesnikom ne samo jedne pokraj ine nego c ijele tri !

33

PRIA O UnESNOM AMCU

Jedan ateista (koj i nij e vjerovao u postojanje Al laha) izazvao je is lamske uenj ake u svojoj zemlj i, pa oni odabrae najotroumnijeg meu nj ima da mu odgovori , i odredie mu tennin.

U odreeno vrijeme svi su ekal i dolazak tog uenjaka, a l i je on kasnio. Atei sta ree okupljenuna:

"Va uenj ak se prepao i nije smio doi, jer je znao da u ga pobijedit i i dokazati da ovaj svemir nema Boga!

Tokom njegovog govora stie uenjak i izvinu se za svoje kanjenje te ree:

"Na svome putu dovdje nisam mogao nai amac koj im bi preao preko rijeke. Dok sam ekao na oba l i iznenada se u rij eci poj avie daske i vel ikom brzinom i preciznou se sastavie jedna uz drugu tako da nastade amac. Zatim ni se amac pribl ii pa se ja ukrcah na njega i dooh do vas ! " Ateista ree:

"Ovaj ovjek je lud ! Kako da se sastave daske i nastane amac bez da ga iko napravi i kako da on doe do njega bez onoga ko nj ime upravlja?" Uenjak se nasmija i ree:

34

"ta onda mis l i o sebi , koj i kae da ovaj savreni i ogromni svemir nema Boga koj i ga je stvorio i nj ime upravlja? ! "

35

PRIA O JEDNOM DIRHEMU

Pripovijeda se da je neka ena dola kod jednog is lamskog pravnika i rekl a mu:

"Umro mi je brat i ostavio iza sebe 600 dirhema, pa kada su ih podije l i l i n isu mi dali osim j ednog dirhema! "

Uenj ak je razmis l io nekol iko trenutaka a potom joj je rekao:

"Moda je tvoj brat imao enu, majku, dvije kerke i dvanaest brae. " ena iznenaeno ree:

"Da, tako j e ! " O n ree : "Onda je taj d irhem zaista tvoje pravo, i oni ti

nisu uin i l i nepravdu: njegovoj eni pripada osmina ostavtine a to

je 75 dirhema, dvjema kerkama dvije treine a to je 400 dirhema, njegovoj majc i estina a to je l OO dirhema. Ostane 25 dirhema koj i se rasporeuju na njegovih dvanaest brae i sestru, a mukarcu pripada duplo od iznosa kojeg uzima ena. Tako svaki brat dobija po dva dirhema a sestri , a to si ti, ostaje jedan dirhem ! "

3 6

PRIA O IZGUBLJENOM IMETKU

Pripovij eda se da j e jedne noi neki ovjek doao do Imama Ebu Hanife i upitao ga:

"Prije mnogo vremena zakopao sam novac na jedno mjesto, al i sam zaboravio gdje je to, pa moe l i m i pomoi da rij eim ovaj problem?"

Ebu Hanife mu ree : "To nije posao islamskog pravnika da bih

mogao da t i kaem rjeenj e tog problema. " Potom je razmisl io jedan trenutak a onda mu je ponovo rekao :

"Idi i k lanjaj do ujutro, pa e se sjetiti tog mjesta ako Bog da ! "

ovjek j e otiao i poeo da klanja . Iznenada, nakon kratkog vremena i u samom namazu, sjeti se mjesta gdje je zakopao novac . Zavri namaz i pouri na to mjesto te nae i donese novac .

Ujutro on ode do Ebu Hanife i obavijesti ga da je pronaao novac te mu se zahval i . Zatim ga upita:

"Kako si znao da u se sjetiti mjesta gdje sam zakopao novac?" Ebu Hanife mu odgovori:

"Tako to sam znao da te ej tan nee ostaviti da na miru klanj a, nego e te ometati u namazu podsjeanjem na tvoj novac!"

37

PRIA O MUDROM HALIFI (VLADARU)

Omer ibn Abdul- Aziz je bio poznat po mudrosti i b lagosti . Jednog dana kod njega ue jedan od njegovih s inova i ree mu:

"Oe! Zbog ega poputa u nekim stvarima? Tako mi Allaha da sam ja na tvom mjestu ne bih se radi istine n ikog boj ao ! ''

Hal ifa odgovori s inu: "Ne uri sine ! Al lah, d. . , je u Kur'anu dva

puta pokudio alkoho l a tek trei put ga je zabranio ! Ja se boj im da ljudima kaem istinu odjednom pa da sve ostave a time b i nastala smutnj a ! " Tj . da ih primoram na to pa da odbiju .

Sin se okrenu i ode zadovoljan, nakon to se uvjerio u ispravno postupanje njegovog oca te da njegova blagost nije zbog njegove s labosti , nego rezultat pravi lnog shvatanja njegove vjere.

38

PRIA O OVJEKU KOJI JE KIHNUO

Abdul lah ibnul- Mubarek je b io poboni uenjak i vrsni poznavalac Kur'ana i sunneta. Njegovim predavanj ima prisustvovali su mnogi ljudi kako bi naui l i neto od njegovog ogromnog znanJa .

Jednog dana je i ao putem sa nekim ovjekom, pa je taj ovjek kihnuo a l i n ije zahvalio Al lahu (nije rekao elhamduli l lah) . Ibnul - Mubarek ga namjerno pogleda kako bi ga upozorio da je izgovaranje"elhamdu l i l lah" , nakon to se kihne, sunnet kojeg treba praktikovati svaki musl iman. Meutim, ovjek nije shvatio njegov pogled.

lbnul- Mubarek je el io da ovjek izvri ovaj sunnet, al i da ga ne dovede u nezgodnu s ituaciju, pa ga je upitao :

"ta kae onaj koj i kihne?" ovjek odgovori : "Eihamduli l lah ! " Na to m u Ibnul- Mubarek

odvrati : "Jerhamukel lah ! " (Al lah t i se smi lovao ! )

39

PRIA O OVJEKU KOJI JE VOLIO RASPRAVU

Jednoga dana ovj ek koj i je vol io da raspravlj a ode do I mama afije i upita ga:

"Znamo da je Ib l i s stvoren od vatre pa kako e ga onda Al lah kaznit i vatrom? ! "

Imam afija j e kratko razmisl io, a zat im je donio komad suhe zemlje i nj ime pogodio ovjeka. Na l icu ovjeka se mogao uoiti bol i ljutnja . I mam afija ga upita:

"Jesam l i ti nanio bol?" On odgovori : "Da, nanio s i mi bol ! " afija ga upita: "Kako to da s i ti stvoren od zemlje a zemlja t i

nanosi bol ? ! " ovjek nije odgovorio nita na ove rij ei i shvatio je ta je t ime elio I mam afija . Shvatio je da je to s luaj i sa ej tanom:

Al lah, d. . , ga je stvorio od vatre i kaznit e ga vatrom.

40

PRIA O KUGI

Jednog dana se hal ifa Omer ibn E l - Hattab zajedno sa grupom ashaba uputio prema amu . Tokom puta saznao je da se u amu rairil a kuga koja je ubi la mnoge ljude, pa je odluio da se vrati i zabranio je onima koj i su b i l i s nj im da idu za am.

Ehu Ubej de ibn El - Derrah, poznati ashab, ga upita:

"Zar bjeimo od Al lahove odredbe, o v ladaru pravovjernih? ! " Omer mu odgovori :

"Da je to barem neko drugi kazao, o Ehu Ubejde ! " Potom doda:

" Da, bj eimo od A l lahove odredbe u Al lahovu odredbu ! ta mis l i da posjeduje deve i da s i s nj ima doao do dol ine koj a ima dvije strane :

jedna je p lodna ( tj . na njoj ima p lodova i ras tinj a to pogoduje da se tu uvaju deve) a druga suha i nerodna ( tj . na kojoj nema nita i nije pogodna za uvanje deva). Zar nj ihovo uvanje na p lodnom dije lu ne bi b i la Al lahova odredba kao i kada bi ih uvao na nerodnom dijelu? ! "

41

NE RECI RODITELJIMA NI: " UH "%

fl ih je dozivao: "Muhennede, Muhennede, gdje si? Ostavio si

goste same ! " Muhenned ue u sobu i ree : "Oprosti te mi , spremao sam vam aj . Znate

da ja nemam nikoga osnn mamu, a ona nema snage za tako to . "

Madid: "Nema te svo ovo vrijeme, a onda nam

donese samo aj ! Gdje su orasi i bademi? Gdje je ' ? Gd . . voce . J e Je . . .

Muhenned : "Sve e stii u sv9je vrijeme, nemojte b it i

nestrplj ivi ! " Muhenned izae iz sobe te ga zaustavi 1:\iegova mama i ree mu:

"Sine, j a sam t i zabrani l a da se drui sa ovim loim drutvom, ali ti . . . "

M uhenned: "Znam, a l i oni su moj i prijatelj i . . . , da l i treba

da ih otjeram zbog tebe?" M ama: ''Mi izraavamo dobrodo l icu svakom odgo

jenom gostu a l i ovi . . . , oni koriste tvoju dobrotu ! " Muhenned:

42

"Molim te mama, ne mijeaj se u moje privatne stvari, ja sam s lobodan ovjek ! "

Iz unutranjosti doprije Fal ihov glas : "Muhennede, dones i nam karte ! Hoemo

nove karte ! " Mama ree M uhennedu: "S ine, jesi l i sad vidio kakvi su? Sve to zara

di tokom sedmice potroi na nj ih u jednoj noi ! " Muhenned odgovori povienim glasom: "Da l i sam ja to teb i neto uskratio? Ti me

izbacuje iz ravnotee tim svoj im govorom: Ne drui se s nj ima, ne pui , ne tro i !

Prestani vie s time, rekao sam ti stotinu puta da uut i jer nemam potrebe za tvoj im savjetima ! "

Muhennedova mama ne odgovori n ita na ove sinove rijei, a l i dvije tople suze skotrlj ae se niz njene obraze. Ona obrisa oi i ode u svoju sobu. Muhenned ue kod gostiju , nosei tacnu sa kolaima i ree :

"Dobrodol i prijatelj i , inite mi ast vaim dolaskom! Izvol ite i j edite ove l ijepe kolae ! "

Madid ree: "Tako mi Al laha, kola i prijaj u tek nakon

veere . I l i nije tako?" Falih mu odgovori: "Tako mi Al laha, istinu si kazao ! Al i, ta b i

nam prijalo?"

43

Madid: "ta mis l i te o posudi fula i tanj i ru humusa

(fu l i humus su vrsta arapske hrane) kojeg pravi moj otac Vel id?"

Muhenned: "Nekol iko trenutaka i to e bi t i pred vama! " Ujutro s ljedeeg dana M uhenned prespava i

zakasni na posao, jer su s ij e l i l i do kasno u no. Mama mu ree:

"Sine, nemamo nimalo h lj eba ! " Muhenned: "Uh, ta trai ! Vidi da sam zakasnio a

poinje sa nekim zahtjevim ! " Mama: "Tvoj i prij atelj i ti nisu ostav i l i ni komad hlje

ba da dorukuje ! " Muhenned ree sa vel ikom estinom:

"Tvoj i prijatelj i , tvoj i prijatelj i , ugasi tu traku starice ! Kada bi se sutra srui la kua na nae glave po tebi bi opet b i l i krivi moj i prij atelj i , zar ne ! Poela si da izmi lja ! "

Mama: "Sine, nema pravo da tako sa mnom razgo

vara, j a sam ti mama! " Muhenned:"Ti si m i mama jer s i me rodi la i

nita v ie, a l i n is i pol icajac i l i straar! " Mama:

44

"Ja ti elim samo dobro ! " Muhenned: "Dobro za mene je da me ostavi na miru , zar

ne shvata ! "Oh, dosadio mi je ivot sa tobom, ostavi me na miru i moje stvari , starice, zar ne shvata?"

Srce M uhennedove maj ke je pucalo od bola zbog njenog s ina, ali nije nikada uput i la dovu protiv njega. Meutim, Al lah sve vidi i zna . . .

Vrijeme j e prolazi lo . . . Umrije M uhennedova majka i ne proe ni nekol iko mjeseci nakon njene smrti a Muhenned se oeni .

Pro le s u godine i bolest zav lada Muhennedom i prikova ga za kuu. Imao je sina koj i mu je govorio :

"Ti n is i otac kao ostal i ! Ne izvodi me u park niti me vodi u posjetu. Dosad i lo mi je da te gledam u poste lj i i dan i no . . . Uh, b i lo b i bolje da nisi ni raao djecu, t i nepokretni ovjee ! ta vie, b i lo bi bolje da se n is i ni enio ! Poeo sam prielj kivati da umre ! Da, zamrzio sam i tebe i ovu kuu ! Odvratan je ovaj ivot sa tobom ! "

Muhenned ne progovori niti j ednu rij e , a njegove oi se rairie od straha govorei sam seb i :

"Da l i j e ovo Allahova kazna na dunjaluku prije Ahireta?"

45

BITKA NA JERMUKU

Hal id ibn Yel id spada u red najveih arapskih voj skovoa i nj ihovih naj uglednij ih ljudi . Razlog tome je to se odl ikovao vel ikom vojnom mudrou, i skrenou u svoj im djel ima, natprosjenom hrabrou te potpunom predanou u irenju is lama i uzdizanj u njegove zastave. Vodio je musl imansku vojsku iz pobjede u pobjedu, bacivi na koljena Kisrinu voj sku na jugu I raka te Kaj serovu vojsku u zemlj ama ama.

Prvi vladar u i s lamskoj dravi nakon smrti Poslan ika, s .a .v. s . , bio je Ebu Bekr Es- Siddik. Za vrijeme Poslanikovog, s .a .v. s . , ivota mnoga arapska plemena su ula u i s lam iz ljubavi prema njemu i prema onome sa ime je doao od svoga Gospodara.

Meutim, samo to je Muhammed, s .a.v. s . , presel io na Ahiret neka od t ih p lemena su se odmetnula od i s l ama, odbivi pokornost Ebu Bekru i vrativi se oboavanju kipova.

Ebu Bekr je b io najuglednij i ashab Poslanika, s .a .v. s . , i najb l ii njegovom srcu, i bio je poznat po svojoj mudrosti, i spravnom mi ljenju, mi lostivosti i pobonosti . N ije okl ij evao ni trenutak da povede

46

borbu protiv neprijatelj a i s lama pa je poslao vojsku da se bori protiv odmetnika i izvojevao pobjedu nad nj ima. Takoe, pos lao je voj sku van Arapskog poluostrva te postavio Halida ibn Vel ida za zapovjednika voj ske prvo protiv Perzijanaca u fraku, a potom i proti v B izantinaca u S irij i .

Hal id je poveo voj sku n a sjever i poeo da osvaja grad po grad, te je uspio da zaposjedne Juni I rak i da protjera Perzijance sa tih podruja. Nakon toga, poveo je svoju voj sku na prostore ama i u logorio se u bl izini r ij eke Jennuk. Tu su mu se pridrui le druge arapske voj ske pod njegovim vodstvom . to se tie B izantinaca u S irij i on i su mobi l i sali svoj u vojsku, ij i je broj prelazio stotinu h i ljada boraca, te su se u logori l i na samoj oba l i rijeke Jermuk, u b l izini musl imanske voj ske. Onda su se obe vojske poele pripremati za odlunu b itku .

Hal id je sakupio zapovjednike jedinica radi odreivanja borbene taktike, nakon to su saznali da su B izantinci sakupi l i voj sku koja je bi la tri puta vea od muslimanske voj ske, i l i jo v ie od toga.

Musl imani su ulazi l i u b itku srca preplavi jenih vjerovanjem u Al laha, d. . , i Njegovog Poslanika te vjeruju i u rijei Uzvi enog Al laha :

"Kol i ko puta je mala skupina pobijedi la

47

vel iku skupinu, s Al lahovom dozvolom" . Takoe, nj ima je preovladala nj ihova hrabrost i elja za ehadetom na Al lahovom putu.

Te noi je doao izaslanik novog hal ife Omera ibn El - Hattaba, koj i j e nosio p ismo sa vijeu o Ebu Bekrovoj smrt i . Takoe, u tom pismu je bi la naredba od strane Omera o Halidovom smjenj ivanj u sa ela voj ske i postavljanju Ebu Ubejde ibn El- Derraha na to mjesto .

E bu Ub ej da je obuzela neodlunost u pogledu toga kako da postupi u novo- nastaloj situacij i . Misl io je u sebi :

"Kako da postup im? Ova vij est moe prouzrokovati Hal idovo negodovanje ! Zar n ije mudro da ga o tome obavijestim nakon bitke? ta je najbolje da uradim a da to bude korist za muslimane?"

Dugo je razmiljao o tome, a naposlijetku je odluio da ne saoptava tu vijest nikome.

Nakon izlaska Sunca poe velika b i tka na Jennuku. To je b i la jedna od naj teih bitaka u historij i Arapa, traj ala je od j utra do mraka, a i tavim prostorom razl ij egali su se povici vojnika i vapaj i ranjenih, dok su oblaci praine nadvijali nebo iznad nj ih . Svaki muslimanski vojnik imao je protiv sebe tri i l i etiri neprij atelj ska vojnika, zbog

48

brojne nadmonosti neprijatelj a, koj i j e bio brojnij i tri do etiri puta. Hal id je bio stalno u pokretu, kretao se izmeu musl imanskih borbenih redova i bodrio ih i hval io zbog nj i h ove hrabrost i . Ovo je jo vie pojaalo moral voj n ika pa su udvostrui t i svoje napore u borbi .

estina bitke n ije doputala vojn icima ak ni uzimanje hrane i p ia. Musl imanska vojska je i pored svega ustrajavala u borbi i l i i l i su na razjarene t igrove te nisu dozvoljavali da ih obuzme umor i malaksalost. Kada j e nastupio prvi mrak ukazala se velika pobjeda Hal idove voj ske ij i je rezultat bio bespovratno naputanje S i rij e od strane Bizantinaca.

S ljedei dan Ebu Ubej de je morao prenijeti Ha lidu nareenje koje je stiglo od hal ife Omera . .

Nema sumnje d a je Hal id ibn Vel id, nakon vel ike pobjede koj u je izvoj evao u b ic i na Jermuku, postao jo uvenij i kao voj skovoa. Bio je od najhrabrij ih boraca i naj mudrij i . P itanje koje se ovdje namee jeste :

"ta je uinio Hal id kada je uo od Ebu Ubejde nareenje o njegovom smjenj ivanju?"

On nije uinio nita, nego je vel i koduno prihvat io naredbu, bez negodovanj a i prijekora, te je rekao Ebu Ubejd i :

49

"Al l ah t i se smi lovao ! Ti s i to namjerno uin io . Sakrio s i od mene stvar koj u sam volio saznati dan ranij e ! "

Hal id se borio jo u mnogim b itkama, i uestvovao je u osvaj anj u S irij e i d ije la Annenije. Nakon njegove smrti zakopan je pored velike damije u gradu H imsu (S irij a) .

5 0

LA

[bu Asim (Asimov otac) je primio p ismo od svoga sma:

Dragi oe: Piem ti ovo pismo nakon to se odui la tvo

je odsustvo od nas . . . Puno smo te poelje l i , a moj a sestrica svake noi eka da ti otvori vrata, a l i . . .

to se tie mene j a te nestrplj ivo oekujem da primim poklon od tebe . Mora da se pita, zbog ega poklon?

Zar mi n i si obeao vrijedan poklon ako uspijem u kol i?

I evo, proao sam sa visok im ocjenama. Pi i nam kada se vraa i ne zaboravi moj

poklon!

Tvoj sin Asim

Ebu Asim je primio p ismo i kada je proitao vijest da je njegov sin postigao izuzetan uspjeh u kol i , suze skvasie njegove obraze . Govorio je sam sebi :

"Jo nekol iko dana i vraam se svoj ima, ako Bog da ! "

5 1

Nije mogao da se savlada od radosti pa je uzeo pismo i odnio ga do kolega na poslu te rekao:

' 'Uzmi Muhammede i i taj ! Hvala Al lahu, on nij e iznevjerio oekivanj a svoga oca ! Doi Fuade, da t i proitam pismo svoga s ina . . . Tol iko sam ponosan na njega ! "

Te noi, Ebu Asim nije mogao da spava te je ustao iz kreveta i napisao pismo:

Primio sam vijest o tvom vel ikom uspjehu pa mi je dunj aluk postao tij esan i broj im preostale dane svake sekunde. Biu kod vas u idui petak, ako Bog da. Meutim, neu bit i sam . Sa mnom e bit i poklon za tebe, a to se tie samog pok lona e l im da te iznenadim nj ime .

Pripremi mi svjedoanstvo da obradujem svoje o i . Ja sam dobro i sve vas selamim.

Ebu Asim

Kada je Asimova mama proi ta la p ismo njenog mua pocrveni i na njenom l icu se mogao vidjet i b ijes . . . Asim je shvatio ta j e uzrok tome i pokuao se izvui a l i ga prodoran povik njegove majke ukopa ne mjestu :

"Asime, ta si ovo uradio? ta e rei svome

52

ocu kada se vrati , t i . . . ti lalj ive jedan ! Javio si mu da si poloio a t i si propao? ! Kako e tvoj otac primiti tu vijest? Gubi mi se s oiju, ti lalj ive ! "

Kada j e E b u Asim stigao u navedeno vrijeme, oekivao je da e Asim biti prvi koj i e ga doekat i . Al i , on se poselamio sa svima i jo ekao, a onda upita:

"Gdje je Asim?" Asimova mama je utjela i Ebu Asim na

njenom l icu nije mogao proitati n ita . Pobojao se da se neto n ije desi lo njegovom sinu. Ponovio je pitanje:

"Gdje je Asim? Je li bolestan?" Supruga odgovori : "Bolje bi bi lo da je bolestan . . . On je u kui a l i

ne eli da ga vidi ! " Prij e nego to je otac uspio da pita o razlogu za to njegova kerkica progovori :

"Oe, on je propao. S lagao t i je sve . . . ! " Ebu Asim se osjeao kao da ga je vel ik i eki

udarao po glav i : Asim je propao, propao, propao . . . on je lalj i

vac, lalj ivac, lalj ivac . . . to se tie Asima on je shvatio veliinu grije

ha koj i je poin io . Steglo ga je u prsima a glava mu je postala teka. On ode do oca i baci se na njegova prsa te gorko zaplaka :

53

"Molim te da mi oprosti, oe ! Poinio sam grijeh, pa uini sa mnom ta hoe, a l i j a n isam u stanju da uradim nita vie do ovo . . . oprosti m1 oe, jesi l i mnogo tuan zbog mene?"

' " cu . . .

Ebu Asim je odgovorio t ihim g lasom: "Da, moja nada u tebe se raspr i la ! " Asim ree : "Uiu marlj ivo i obnoviti ovu godinu ! Ja

Ebu Asim ga prekinu: "Ja ne govorim o tvom propadanj u u kol i ,

mene je povrijedi l a tvoja l a. Asime, vjernik ne l ae ! Na Poslanik, s .a .v. s . , nas je obavijestio da je la osobina l icemjera. Vjenik n ikada ne lae, da l i s i shvatio?"

Asim odgovori : "Da, oe ! Sve sam shvatio osim jedne stvari ! 1 1

Ebu Asim upitno podignu obrve, a Asim na brzinu ree :

"Jo uvijek ne znam koj i j e to poklon koj i s i mi donio, dragi oe! 1 1

54

JAVNO GRIJEENJE

[bu Mahmud je sjedio u parku kada doe Ebu Muhammed i pose lami ga:

" Es- selamu alej kum Ebu M ahmude ! " E b u Mahmud odgovori : " Ve alej kumus- selam ve rahmetul l ahi ve

berekatuhu, Ebu Muhammede ! Kako tvoj post?" Ebu Muhammed: " Hvala A l l ahu, ovaj l agani povj etarac

ublauje vruinu. To je Al lahova mi lost prema Njegovim stvorenj ima. Al i , ko to ulazi u park?"

Ebu Mahmud: "To je ahir, zar ga ne poznaje?" Ebu Muhammed: " Da, znam ga, al i ne mogu vjerovati svoj im

oima da on jede ! " Ebu Mahmud : "Jede u ramazanu? Moda ima neko oprav

danje za to? ahire ! ahire ! " ah ir: "Da, Ebu Mahmude? S igurno si ti jo jedan

koj i me e l i p itati o . . . " Ebu Mahmud : "Nadam se da ima neki opravdan razlog za

55

tvoje je lo?" ah ir: "Naravno ! Razlog tome je to kada postim

budem gladan, ha, ha . . . . " Ebu Mahmud: "Ako ne eli postiti barem nemoJ jesti

j avno ! " ah ir: "Ja ne uznemiravam nikoga, i ne traim od

onih koj i poste da se omrse ! " Ebu Mahmud : "M is l io sam da ako hoe jesti , 1n1 to daleko

od oiju lj udi ! " ah ir: "Molim te da se ne mijea u stvari koje te ne

interesuju, mogao bi uti neto ime ne bi bio zadovoljan ! "

ahir potom otk inu zalogaj i proguta ga te nastavi svoj put.

Ebu Muhammed ree : "Ebu Mahmude, e l im da te neto pitam !

Zbog ega si ga upozorio da ne mrsi j avno, jer on je nepokoran Al lahu u oba sluaja, svejedno jeo na osami i l i meu lj udima?

56

Ebu Mahmud: "Javno grijeenje prema Al lahu njegovo

ponavlj anje odreeno vrijeme, dovode do toga da grijeenje postane uobiajeno kod lj udi, pa se on i ohrabre da ga ine, i t ime mogunost zapadanj a u grijeh postaje mnogo vea ! "

Nakon nekol iko dana Ebu Mahmud j e razgovarao sa Ebu Muhammedom u b l iz in i izvora, koj i se nalazi usred naselja . Njegova voda b i l a j e veoma pitka i h l adna, i n a njega su svraa l i pro laznic i van ramazana, kako bi ugasi l i e.

Sada su pri l iku koristi l a djeca, pa su se prskal i vodom sa izvora , to je dovelo do toga da se zemlj a oko njega natopi vodom.

Iznenada naie ahir. . . Kada je vidio nj i h dvoj icu prib l i i se izvoru i priavi b l izu nj i h ree:

"Pogled na vodu privlai da se ona pije . . . " On se napi a potom doda:

"Kako je h ladna i p itka ! Divna l i je ! " Ebu Muhammed se razbjesni te glasno i nam

jerno p ljunu na zemlju . ahir se na to brzo okrenu da v id i ko je to uinio a l i se okl iznu i pade ravno na l ice, pri emu polomi prednje zube. Ustao je, a iz njegovih usta i nosa tek l a je krv. Pogleda prema nj ima dvoj ici pogledom koj im kao da je htio neto da kae, zatim se urno udalj i da potrai pomo.

Zubar u ambulanti povadi ahirove polomljene zube i postavi ice u njegova usta kako b i

5 7

uvrstio druge raskl imane zube. ahir izae iz ambulante zamotane glave u zavoje . Jedan ovjek koj i je bio svjedok ahirovog pada je upitao:

' 'Kako e ovaj mladi jesti?" Ebu Muhammed je rekao:

"Postie preko svoje volj e ! " Ebu Mahmud na to ree:

"Postie, a l i za to nee imati nagradu ! " Ebu Muhammed doda:

"Neka je slavljen Uzvieni Al lah ! "

58

K ARUN

Kur'an nam prenosi priu o Karunu, a on je bio i z Musaovog, a . s . , naroda. Meutim, Kur'an ne precizira vrij eme prie n iti mjesto njenog dogaanja, da l i se ova pria desi la u Egiptu, prije izlaska Muse i l sraelana iz njega? I l i s e desi la nakon toga, za Musaova, a .s . , ivota? I l i se desi la meu Israelanima, nakon Musaove smrti? Daleko od razl iitih predaj a ove prie, mi emo navesti ovaj s luaj onako kako je spomenut u asnom Kur'anu.

Uzvieni Al lah u suri"El- Kasas" kae : "Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je

tlaio, a b i l i smo mu dal i tol iko b laga da mu je k lj ueve od njega teko mogla nositi gomi la snanih ljudi .- Ne budi obijestan, jer Al lah ne voli one koj i su obijesn i ! - govori l i su mu ljudi iz naroda njegova- i nastoj da time to ti je Al lah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i in i drugima dobro, kao to je Al lah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlj i, jer Allah ne voli one koj i nered ine."

"Ovo to imam stekao sam znanjem svoj im,

59

tako ja mis l im"- govorio je on . A zar n ije znao da je Al lah prije njega unitio neke narode koj i su b i l i od njega jai i koj i su b i l i vie nakup i l i , - a zloinci nee o grijesima svoj im ni ispit ivani bi t i .

I izie on pred narod svoj u svom sjaj u .- Ah, da j e i nama ono to je dato Ka runu ! govor i l i su oni koj i su eznul i za ivotom na ovom svijetu,- on je, u istinu, presrean ."

- Teko vama ! '- govori l i su ueni- , onome koj i vjeruje i in i dobra dje la bolje je Al lahova nagrada, a bie samo strplj iv ima pruena. I M i smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjeral i , i n iko ga od Al lahove kazne nije mogao odbranit i , a n i sam sebi nije mogao pomo i .

A o n i koj i su ranije prie lj kival i da s u na njegovu mjestu, stadoe govoriti :

- Zar ne vidite da Al lah daje obi lj e onome od robova Svoj ih kome On hoe, a i da uskrauje ! Da nam Al lah nije mi lost Svoj u ukazao, i nas bi u zem lju utjerao. Zar ne vidi te da nezahvalnici nikad uspj eti nee?- Taj drugi svijet daemo onima koj i ne ele da se n a Zemlj i ohole i d a nered ine, a one koj i se Al laha boje eka srean kraj . " (Sura ElKasas, ajeti 76- 83)

60

Al lah, d . . , nam pripovijeda o Karunovom blagu te kae da su k ljuevi odaja u koj ima se nalazi lo b lago b i l i teki za vel iku grupu snan ih ljudi ! Ako znamo da su k ljuevi blaga b i l i tol ik i , kakvo je tek onda bi lo blago? ! Kur'an ne spominje u emu je on bio obijestan prema svome narodu :

moda time to je b io nepravedan prema nj i ma i l i im je bespravno otimao zem lju i imetke i l i im nije davao nj ihovo pravo u tom imetku, kao to je pravo siromanog u imetku bogatog. I l i je njegova obijest b i la iz nekog drugog razloga.

Ueni ljudi iz njegovog naroda su ga savjetoval i da postupa pravi lno prema tom b lagu i da bude umjeren . To je bio ispravan metod, i oni su ga opomenul i da se tome previe ne raduje, j er to dovodi ovjeka da zaboravi na to ko mu je podario imetak . Savjetoval i su ga da koristi imetak na dunjaluku al i da ne zaboravi na Ahiret, jer njegova dunost je da taj imetak koristi i za Ahiret. Opomenu l i su ga da je taj imetak pok lon i dobroinstvo od strane Al laha, d . . , te je njegova dunost da postupa s nj im na l ijep na in i udje ljuje od njega, kako b i dobro uzvratio dobrim. Takoe su ga opomenul i da ne in i nered po Zemlj i , t irani jom, nepravdom, zavidnou, neprijatelj stvom, troenjem i metka u nedozvoljene svrhe te njegov-

6 1

im uskraivanjem ondj e gdje je obavezno da se da, j er Al lah ne voli one koj i nered ine.

Karunov odgovor na sve to je u jednoj reenici sadravao vie vrsta nereda:

"Ovo to imam stekao sam znanjem svoj im" . Njegova vlastita zavedenost ga je uin i la da zaboravi ko je izvor te b lagodati i kakva je njena mudrost te njeno iskuenje, i zasl ij epi la ga je bogatstvo . Stoga, Karun n ije s luao savjete svoga naroda n iti je osjeao b lagodat od strane svoga Gospodara. Prijetnj a za ovaj gnusan govor i miljenje dolazi u istom ajetu :

"A zar nije znao daje A llah prije njega unitio neke narode koj i su b i l i od njega jai i koj i su bi l i vie nakupil i , - a zloinci nee o grijesima svoj im ni ispitivani b iti . " Pa ako je on bio moan i bogat, Al lah je prije njega unitio mnoge narode koj i su b i l i j a i i bogatij i od njega.

Jednoga dana Karun izae pred svoj narod u punom sjaju, pa su zatreptal a srca nekih ljudi koj i poeljee da imaj u poput onoga to je dato Karunu, i smatrali su da je on u vel ikoj b lagodati . Ueni i bogoboj azni ljudi , koj i su ul i nj ihove elje, im rekoe :

"Teko vama, koj i sami sebe varate, uvajte se i skuenj a i boj te se Al l aha ! Znajte da je

62

Allahova nagrada bolj a od Karunovih ukrasa te da je ono to je kod Al laha mnogo bolje od onoga to je kod njega ! "

Kada je iskuenje Karunovog sjaja doseglo vrhunac i kada su se pred nj i m raspl amsale strasti u duama ljudi, stie Al lahova mo da to zaustavi, kao milost s labim ljudima od njegovog zavoenj a, te da uniti zasl ijepljenost ohol ih . Stie teka kazna:

"I M i smo i njega i dvorac njegov u zemlju utj eral i ! " Tako j e u j ednom treptaj u zemlja progutala njega i njegov dvorac, te je okonao nemoan i s lab, niko mu n ij e mogao pritei u pomo nit i j e sebi mogao pomoi svoj im poloajem i imetkom.

Ljudi poee da govore jedni s drugima, perstraeni , zaueni i izv laei pouku iz ovog dogaaja . Oni koj i su bi l i opinj eni Karunovim imetkom, vlau i sjajem na dunja luku, rekoe:

"Uistinu, Al lah daje u obi lj u onome od robova Svoj ih kome On hoe, i l i uskrauje . Pa hvala Al lahu to nam je ukazao milost i sauvao nas od bolne kazne ! Mi ti se k aj emo na Uzvieni Gospodaru i tebi pripada zahvala na dunj aluku i Ahiretu. "

63

UJ)NA PALMA

Djeca se okupie oko djeda kako b i im i spriao priu o udnoj palmi . Nakon nekol iko trenutaka ti ine djed progovori :

Naa zemlj a je poznata po palmama, koje predstavljaju jedno od naj starij ih vrsta drvea . Svi nai prethodnici su voj e l i palmu koja nam daje sone i vrlo korisne hurme. Takoe, ona nam daje h ladovinu. Palme su veoma znaajan dio onoga to posjeduje naa zemlja, zbog toga im pridajemo vel iku panju . Nai oevi su mnogo vodi l i rauna o nj ima i sad i l i su ih na svakom mjestu koje je bi lo pogodno za to . S toga su se naom zem ljom proiri l i mnogobrojn i palmovic i .

Djeco, priaju da je jedna palma u jednom palmoviku sama sebe naglas zapita la :

"Zbog ega uvij ek daruj em svoj a dobra drugima? Zbog ega im dajem ove ukusne hunne? Zbog ega im prosti rem svoj duboki h lad?" Ostale palme pogledae u nju sa uenjem, tako je b i la buntovna i j uta. Jedna stara, i skusna palma joj ree :

"To ini jer je to tvoj zadatak zbog kojeg te je stvorio Uzvieni Al lah . B udi zahvalna Al lahu

64

to si bujna i zdrava i na svemu ostalom ! " M eutim, mlada palma nije b i la uvjerena u te rij ei , i ostale palme ostae zaprepatene kada ue ovu ljutu palmu kako govori :

"Od ovog trenutka u uskratiti svoj h lad i svoje hurme drugima . . . pticama i ivotinjama . . . i neu dati svoje hunne nijednom s tvorenju ! " Neke palme su pokuale da je uvjere da je takav postupak sasvim pogrean, ali glupa palma je vrsto odlui la da ne vri svoj u zadau koj u je imala. Nakon toga ona strese svoje l i e te vie nije davala plodove .

Djeco, poznato je da palma nosi svoje zeleno l i e tokom cijele godine i takoe znate da se hurme hrane preko tog l ia. Al i , prkosna palma nije dala pri l iku nijednoj hurmi da rodi . Prolo je neko vrijeme i ova palma, koj a je ranije b i la veoma l ijepa, postade samo jedan obini suhi stub. Dolo je i vrijeme raanja p lodova i sve palme su prolazile svoje naj ljepe dane . . . Sve vrste ptica su ih posjeivale . . . . djeca su se igrala u nj ihovoj h ladovini . . . samo je glupa palma, koj a je izgleda la veoma runo, bi la potpuno naputena!

Kada je doao vlasnik palmovika i ugledao je u tom stanju rekao je :

"Ova je palma bez sumnje bolesna, i boj im se

65

da se bo lest ne proiri na osta le pa lme." Onda je posijee u korijenu i odnese je daleko, te poe da je c ijepa za ogrjev. Osta le palme su bi le zbog toga veoma tune. Stara palma je kazala :

"Da! Takav biva kraj onoga ko uskrauje svoja dobra i pomo drugima ! "

66

PRIA O OKLOP U

Voda musl imana, Al ija b . Ebu Tal ib je bio na putovanju a svoj eljezni oklop, koj i je oblaio pri l ikom borbe, je privezao iza sebe, na lea deve . Kada je stigao u mjesto u koje je krenuo potrai svoj oklop, a l i ga ne nade . On mu je ispao tokom putovanja a da on to nije ni primijet io .

Kada je pro lazio kroz ariju vidio je svoj ok lop kod jednog jevreja pa ga zaustavi i zatrai od njega da mu ga vrat i . Meutim, jevrej na to ne pristade i ree Alij i :

"Zaista je ovo moj ok lop i neu t i ga dati ! " Al ija zatrai od njega da se uputi s nj im kod

kadije (sudije) , kako bi presudio meu nj ima, te nj ih dvoj ica dooe do kadije grada Medinc, koj i se zvao urej h .

Alija i spria kadij i kako je izgubio svoj oklop i kako ga je sluajno spazio kod ovog jevreja te kako je zatraio da mu ga on vrati .

Meutim, jevrej ostade uporan pri tome da je to njegov oklop kojeg posjeduje ve odavno, t e da su oklopi s l ini jedni drugima.

Kadija urej h zatrai od Alje dokaz da je oklop njegov, pa mu Alij a ukaza na znakove na oklopu po koj ima ga prepoznaje .

6 7

M euti m kadij i nisu b i l i dovoljni t i dokazi pa presudi u korist j evreja tj . da moe zadrati ok lop u svom posj edu.

A l ij a se povinova kadij inoj odluci iako je b io uvjeren da je to njegov oklop i da je kadija pogri jeio u svojoj odl uc i . Potom je htio da ode, ali ga jevrej zaustavi , zadivljen onim to je vidio od pravednosti mus l imana i nj ihovog uzvi enog odgoja, te mu ree :

"Voo pravovjernih, ovo je zaista tvoj oklop, a ja sam ga naao nakon to t i je i spao . Mogao si ga uzeti od mene bez obraanja kadij i jer si tjelesno jai od mene i u tvoj im rukama je vlast . Uprkos tome, nis i upotrijebio svoju snagu niti svoj u vlast, nego si se obratio kadij i kao i svi drugi obini ljudi ! 1 1

Potom se okrenu prema kadij i , vidno uzbuen i dirnut vel iinom onoga to je doivio, te mu ree:

"Ako je ono po emu si presudio islam, onda j a svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i da je M uhammed Al lahov poslanik! 1 1

68

UZDIZANJt NAUKE

Preneseno je od Poslanika, s .a .v. s . , da je rekao :

"Traenje nauke je obaveza svakog musl imana! "

Takoe, od njega se prenose i drugi hadis i koj i ukazuju na visok stepen koj i ima nauka te na uzdizanje poloaja uenih lj udi . Od nj ih je s lj edei had is :

"Ko krene putem trae i na njemu nauku, Al lah e mu olakati put u Dennet. Zaista, meleci podmeu svoja kri la onome koj i trai nauku iz zadovoljstva s on im to on radi . Za uenog oprost trae oni na nebesima i na Zem lj i , pa ak i ribe u vodi . Prednost uenog nad pobonim je kao prednost Mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. , Zai sta su uenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesn ic i n isu ostav i l i u nas ljedstvo ni d inare n i dirheme, nego su ostav i l i u nasljedstvo nauku, pa ko je uzme, uzeo je obi lan dio . "

U knj izi"Mu'demul- 'udebai" se prenosi od fakiha ( i s l amski pravn ik) A l ij e b . Ise E l Velvaldijja da je rekao :

"Doao sam kod Ebu Er- Rej hana E l -

69

Bej runija, koj i je bio na samrti , pa me je upitao neko pitanje koj e ga j e zaokuplja lo . Ja sam mu, saal ivi se nad nj im, rekao:

"Zar pita u takvom stanj u?" Odgovorio mi

"Da napustim ovaj dunj aluk znaj ui propis po ovom pitanj u je bolje od toga da ga napustim ne znajui ga ! " Ja sam mu dao odgovor na njegovo pi tanje i on ga je zapamtio, a onda sam izaao od njega. im sam izaao uo sam njegov posljednj i hropac . Zar ovo nij e najbolj a potvrda motu ovoga ummeta:

"Trai znanje od kol ijevke pa do groba ! "

70

'I,RI STARCA

Tri ovjeka u poodmakl im godinama su sjedi l i u parku, pa se jedan od nj ih okrenu prema drugom i upita ga:

"ta si inio u ivotu kada si dostigao svoje pozne god ine?" Drugi starac podie svoju s ij edu glavu, sretan to e odgovoriti na to p itanje, te ree:

"Ja sam ljekar, i ivio sam potpuno zdravim nainom ivota, a s druge strane sam izvravao sve svoje vjerske obaveze. Jeo sam hranu koj a mi je odgovara la a ne samo onu koja mi se dopadala. Izbjegavao sam masnu hranu i hranu koja je sadravala eer, osim to je od njega sadravalo prirodno voe i p lodovi . Mnogo sam j eo povre i svjeu salatu poput paradajza, luka i krastavaca. Takoe, upranjavao sam tje lesne vjebe i to dva sata svakoga j utra i veeri . Ne pijem i ne puim, l ijeem rano i ustajem rano. Svoje slobodno vri jeme i vrijeme odmora provodim u itanju i l i u razgovoru sa onima koj i su uenij i od mene i l i starij i i l i koj i imaju vie ivotnog iskustva. Udaljavam se od briga i tuge kol iko sam u stanju i to spr:jeavajui nj ihove uzroke i suoavajui se s nj ima prije

7 1

nego se dese . " Potom ponosno die glavu i doda: "Na taj nain sam uspio dostii ove pozne

godine ! " Onaj prvi ga ponovo upita: "A koliko t i je sada godina?" Stari ljekar mu ponosno odgovori : "Osamdeset i devet godina ! " Potom upita

svoga sagovomika: "A ti , kako s i t i dostigao te godine?" Ovaj mu odgovori : "Prosto reeno, ja sam poboan ovjek, i

osim svoga posla izvravam sve ono to m i propisuje moja vjera. Klanj am pet puta dnevno izuzev nafi la, spavam rano poput tebe, kako bih se probudio prije zore i obavio namaz. Pridravam se tjelesne istoe abdestom i kupanjem, te duevne istoe izbjegavaj ui ogovaranje, prenoenje tuih rij ei , gubljenje vremena na beskorisne stvari , pomagaju i s iromane i ispunjavajui potrebe starih i nesposobnih. Obi l azim bolesnike u boln icama, a posebno strance i l i one koj i nemaju nikoga. Pored toga, vodim rauna o i spravnom odgoj u svoj ih s inova te im pomaem u uenj u i vodim ih na izlete kako bi se igra l i i odmori l i . Zbog toga sam cije l i svoj ivot ivio m irne savjesti i zdravoga tijela ."

72

Stari lj ekar podie glavu sa odobravanjem, a onda ree :

- To je potpun i uspjean nain ivota, kojeg preporuuj u ljekari . A kol iko ti je sada godina?

- Meni je devedeset i osam godina, odgovori on .

- Vel ianstveno ! ini se mnogo mlaim od toga . Neka te Al lah jo dugo poivi i pobolja ti tvoje zdravlje !

Zatim se nj ih dvoj ica okrenue prema treem ovjeku, koj i se isto inio veoma starim. Sjedio je pognute glave i kao da je utonuo u dubok san, a nj ih dvoj ica ga upitae :

- A t i , ta si ti inio kada si dostigao te godine?

On s tekoom podie glavu i drhtavim i s labim glasom odgovori :

- to se mene tie j a nisam niti ljekar niti poboan ovjek, nit i sam uinio ita od toga to ste uini l i vas dva. Naprotiv, j a sam radio suprotno tome. ivio sam ivotom koj i se u potpunosti sastojao od avantura, zabave i lakrdij a. Bdio bih do jutra i mnogo sam puio te sam jeo samo ono to mi se dopadalo, poput kolaa i jeftinih i tetn ih jela, ije su konzumiranje doktori zabranj ival i . ivim u potpunom neredu i nikada s e nisam enio

73

ni proitao neku knj igu n i t i sam ikad klanjao i bav io se sportom.

Druga dvoj ica su gleda l i svoga sagovomika, zaueni i zaprepateni onim to su u l i . - Ako je ist ina ono to s i rekao, t i s i onda nadnaravna pojava u ovom vremenu. Kol i ko ti je onda god ina? upitae ga.

- Trideset i pet ! odgovori on.

74

MUDRI KROJA

Njegov duan je bio u selu i b io je veoma skroman, uk lapaj u i se u okol inu u kojoj je otvoren. Vidio sam ga kako sjedi a pred nj im je b io visoki radni s to na kome je stajao njegov alat . Bio je sredovjean i na njegovom l icu se primjeivalo zdravlje a na dlanovima grubost koja je bila u sk ladu sa njegovim zanatom. Primio me ozb i ljnog l ica koje nije odavalo n ita i na njemu se nisu mogi i pr imjet it i znakovi lj ubaznosti n i t i dobrodo l ice . Bac io j e brz pogled na mene prouavajui cipele u koj im sam doao . Osjet io sam se postiena kada je poeo da ih prevre u svojoj ruc i kao to doktor prevre mrtvo dijete i kao da mi govori :

"Od ovih cipela nije ostalo nita ! " Potom ih je stavio na radn i sto i okrenuo se prema svojoj novoj ivaoj main i .

Sve ovo, a d a m e nije n i pogledao, tako da osjetih nelagodu i lju tnj u . Nakon nekog vremena me upita:

"ta si trebao?" - el im da mi popravi cipele ! - Pedeset dinara, odgovori on, a da mJe

75

promij enio svoj izraz l ica i kao da me izaziva. - Ja te ne pitam o cijeni novih cipela, rekoh . - Jasno. Svaki od nas je utio, a on poe da radi sa

iglom koj a je b i la u njegovim rukama, i nije mi nita govorio .

- Zar n ije dovoljno trideset? upitah . - N ije. Zgrabih cipele i lj utito napustih njegovu rad

nju . Hodao sam putem svata pomiljajui o tom ovj eku . Kada sam stigao kui poeo sam razmiljati o svemu to se desi lo . Kada se moja ljutnja smanj i la, pomisl ih :

"Nema drugog izlaza, zar da hodam bos? Neka bude kol iko bude ! "

Vratih se do njega, a on je sjedio kao i prije i radio sa svojom iglom. Nazvao sam mu selam i stavio cipele pred njega a on se n ije n i pomjerio. Tada sam rekao :

- el im samo da danas budu gotove ! - Ako Bog da. P rogutao sam pljuvaku i rekao : - Zar mi ne moe spustit i deset dinara?

Pretjeruje sa c ijenom ! - Ti dobro zna u kakvom su stanju tvoje

c ipele, odgovori on.

76

- Pretpostavi da nemam tol i ko novca, rekoh mu.

- U tom s luaj u odustani od cipe la i hodaj bos ! Potom podie pogled prema meni i po prvi put se nasmijei te m i ree :

- Ne ljuti se ! N ita na dunjaluku n ije vrijedno tuge !

- Ti ne zna ta govori ! rekoh mu. - Meni se ini da ne grijeim. Na dunja luku

postoje lj udi koj i ele da mogu hodati bosi i b i l i bi veoma sretn i kada bi to bi l i u stanju . Zar ne vjeru' V? p l d ' ! Jes . og e aJ .

Pokaza mi jednu svoju nogu ispod odjee, kad ona odsjeena ! J pri tome se mirno osmjehivao !

U tom trenutku se sjetih onoga ko je rekao : " Izaao sam da naem obuu pa sam naao

ljude bez obje noge ! " Vratih se u svoj stan mirnij i i vesel ij i .

7 7

EJII a BI" A

Kada je Ferruh doao u Medi nu bio je hrabar mladi i pribl iio se svojoj tridesetoj godin i . Odluio je da sebi kupi kuu u kojoj e boraviti i da sebi odabere suprugu uz koj u e se smiri t i . Kup io je kuu u sred grada i odabrao je sebi suprugu, razumnu enu i vjernicu, koja je b i la prib l ino njegov ih godina, te se oeni .

FeiTuh j e sretno ivio sa svojom enom i j ednoga dana je uo i niama damije kako na hutbi govori o pobjedama musl imansk ih voj ski te podst ie lj ude na borbu na Al lahovom putu. Vratio se kui i obavijestio je enu da on odlazi u borbu na A l lahovom putu . Njegova supruga ga upita:

- Kome ostavlja mene i ovaj plod kojeg nosim u svojoj utrobi? On joj odgovori :

- Ostavljam te A l lahu i Njegovom Pos laniku, a ostavlj am t i i trideset h i lj ada dinara koje posjedujem. Koristi taj novac i troi ga na sebe i svoje d(jete dok t i se ne vratim zdrav i i tav i l i dok ne postignem ehadet na Al lahovom putu koj i e l im. Potom se oprosti od nje i krenu ka svom c i lju .

ena se porod i l a samo neko l iko mjesec i nakon odlaska njenog mua i rodi la je lijepo

78

muko d ijete. S i l no mu se obradovala i ta radost samo to j e nije dovela da zaboravi na njegovog oca. N azvala ga je Rebi 'a i na njemu su se jo od malena uoaval i znakovi otroumnosti . Majka ga je dala na poduavanje i trai la od njegovih uite l ja da ga podue na najbolj i mogui nain . N ije prolo mnogo vremena a Rebi'a je ve znao pisati i i tati , a zatim je nauio Kur'an napamet te ga je u io sa zadovoljstvom. Takoe, nauio je i dosta hadisa Al l ahovog Pos lan ika, s .a .v. s . , kao i i zreka Arapa, te je nauio od svoje vjere ono to je bi lo neophodno da se zna.

ena je ekala povratak svoga mua, ali se Ferruhovo odsustvo veoma odui la . Potom su dolazile kontradiktorne v(jesti o njemu :

nek i su govori l i da j e pao u ruke neprijatelja kao zarobljenik, a drugi da j e jo uvijek slobodan i da se bori na Al lahovom putu, a tre i da je zaradio eh adet koj i je to l iko el io . Ova posljednja vijest je prev lada la kod Rebi 'ove majke, zbog njegovog dugog odsustva, pa je mnogo pati la zbog njega.

Rebi'a se prib l iavao punoljetstvu pa su neki lj udi govori l i njegovoj majc i :

- Rebi'a je usavrio itanje i p isanje i nauio napamet Kur'an te prenosi hadise. Zato mu ne odabere neko zanimanje?

79

Njegova majka je odgovarala : - Molim Al laha da mu odabere ono to e mu

koristit i i na dunjaluku i na Ahiretu . Rebi 'a je za sebe odabrao nauku i odluio da ivi ue i i pouavaj u i druge, kol iko god bude ivio .

Rebi'a poe da prisustvuje halkama znanja koje su se odravale u medinskoj damij i . Uio je od Enesa ibn Mal ika i drugih vel ikih uenjaka. Uio je i danj u i nou sve dok se ne bi potpuno iscrpio. A kada bi mu neko neto rekao za to on bi go von o :

- uo sam o d svoj ih uitelja kako kau da ti znanje nee dati dio sebe dok mu ti ne da cijeloga sebe. Nakon toga se prouo glas o Rebi ' i meu ljudima i postade poznat po znanj u i uenost i .

Jedne noi u Meinu stie nepoznati konjanik, koj i je bio u estoj decenij i svoga ivota. Jahao je na svom konj u kreui se prema svojoj kui,a n ije znao da l i njegova kua jo uvijek postoj i . Jer, b io je dugo odsutan od nje . . . Trideset godina i l i pribl ino tol iko . Sam sebe je zap itk ivao o svojoj mladoj eni koj u je ostavio u toj kui, ta l i j e u ini la nakon njega? I o p lodu koj i j e b io u njenoj utrobi , da l i je rod i la ensko i l i muko? Je l i iv i l i mrtav? I o imetku koj i joj je ostavio, ta l i je uini la s nj im?

80

Niko nije poznavao tog konjanika niti mu je ko pridavao panj u. Odjednom je shvatio da je pred svojom kuom, i vidje da su vrata otvorena te ue u nju. Kada je Rebi'a vidio tog ratnika koj i j e iamo sablju, kako ulazi u njegovu k uu, on povika:

- Zar provaljuje u moju kuu? Zar napada moje ukuane? Potom se svaki od nj ih usprotiv i . Komije pourie do kue i opkol ie nepoznatog ovjeka, te pomogoe svome komij i tite i ga. Rebi'a mu ree :

- Predau te namjesniku, t i Al lahov nepri jatelj u ! Neznanac odgovori :

- Nisam j a Al lahov neprij atelj , nit i sam ta pogrijeio ! Ovo je moja kua i vidio sam da su vrata otvorena pa sam uao. Zatim se okrenu prema ljudima i ree :

- Ljudi, sasluaj te me. Ova kua je moja, j a sam je kupio svoj im novcem. Ljudi , j a sam Ferruh !

Rebi'ova majka je spavala al i je probudi la galama. Pogledala je kroz prozor i v idjela svoga mua, te je povikala:

- Pustite ga ! Pusti ga, Rebi 'a ! Pusti ga s ine moj jer to je tvoj otac ! Kada su njene rijei doprijele do Rebi'e i Ferruha oni se srdano zagrl ie .

Ferruh sjede pored svoje eni i poe da joj

8 1

pria o svoj im dogaaj ima, a onda joj ree: - Ovo su etiri h i lj ade dinara koje posjedu

jem. Gdje je novac koj i sam ostavio kod tebe? el im da kupimo neki vonjak i l i nj ivu. Njegova supruga mu odgovori :

- Ja sam novac utroila na pravom mjestu i vidjee to nakon nekol iko dana, ako Bog da.

Ferruh je abdestio a potom upita: - Gdje je Rebi'a? Rekoe mu: - im je uo ezan odmah se uputio u dami-

ju . Kada je Ferruh stigao u damiju vidio je da je namaz u dematu ve obavljen. Klanjao je a zatim je vidio ve l iku skupinu ljudi koj i su sjedi l i u halki i u kojoj su sticat i znanje, kakvu do sada nije vidio. Vidio je ljude koj i su se okup i l i oko predavaa na toj halki . Ferruh je pokuao da uoi o kome se radi a l i nije uspio, jer je bio daleko od njega. Kada se predavanje okonalo Ferruh upita jednog ovjeka koj i je bio u njegovoj b l izini o predavau. On mu ree:

- Zar ti n isi iz Medine? Pa zar postoj i iko u Medini a da ne poznaje ej ha? Ferruh mu odgovon :

- Izbivao sam iz Medine oko trideset godina i tek j ue sam se vratio. ovjek mu ree:

- Sjedi, i spriau ti o ej hu . ejh kojeg si sada

82

s luao je od uglednih tabi ' ina i uenjak u hadisu i fikhu i pored toga to je veoma mlad . Pored toga on je p lemenit i skroman ovjek.

FeiTuh mu ree: - Ali , ti mi n isi rekao njegovo ime ! ovjek

odgovori : - Ime mu je Rebi'a, a l i su ga uenj aci Medine

nazval i"Rebi'atur- Re'j ' ' , jer on kad ne nae tekst po nekom pitanj u u Kur'anu i l i hadisu, onda pokuava da sam dosegne propis . To ini tako to p01edi stvari o koj i ma je naveden tekst sa on ima u koj ima to nije sluaj . Ferruh ga upita:

- Kako mu se zove otac? ovjek odgovori : - FeiTuh, i uo sam da je jue stigao u

Med inu . U tom trenutku se dvije velike suze skotrljae

n iz Ferruhovo l ice. Ferruh se vrati kui i kada ugleda svoj u enu ree joj :

- Vidio sam naeg sina na naunom predavanj u kakvo nikada nisam v idio ranije . Ona ga upita :

- ta ti je drae, trideset h i ljada dinara i l i ovo to je tvoj sin postigao u nauci i njegovo uvenje u tome? Ferruh odogovori :

- Tako mi Al laha, ovo mi je drae i bolje od itavog blaga na svijetu ! Njegova ena mu ree :

- Ja sam ono to s i ostavio kod mene potroi la

83

na njega. Pa da l i ti j e drago to sam to uini la? On JOJ ree:

- Da, i imae naj bolj u n agradu zbog mene i zbog njega i zbog musl imana koj i e se okoristiti njegovim znanjem!

84

IBLI S JE NADJAAO

Jedan narod je poeo da oboava drvo ! Za to je uo pobonjak , vjernik u Allaha, pa ponese sjekiru i ode do drveta da ga odsij ee . . . Kada se prib l i io drvetu, pred nj im se u kaza lb l i s , isprijeivi se izmeu njega i drveta, t e povika na nJega :

- Skloni se ovjee ! Zato hoe posj ei ovo drvo?

d . , l .

- Jer ono zavodi lj ude ! - ta te se oni t iu ! Ostavi ih u nj ihovoj zablu-

- Kako da ih ostavim, kad je moj zadatak da ih uputim na pravi put !

- Tvoj zadatak je da ostavi ljude s lobodne da rade ta ele . . .

- Oni nisu s lobodni . . . oni s luaj u ej tansko doaptavanje .

- Da l i to el i da s luaj u ta im t i kae? ! - Ja samo el im da s luaj u ono to im Al lah

kae ! - Ja t i neu dozvol iti da posijee ovo drvo ! - Ja ga moram obavezno posjei ! Ib l is uhvati pobonjaka za vrat, a pobonjak

85

dohvati ej tana . . . i tako su se dugo hrvali , sve dok pobonjak nije nadj aao i pob ij edio u toj borbi . On je bacio ej tana na Zemlju i sjeo na njegova prsa, te mu ree :

- Jesi l i vidio moju snagu? Ib l is , koj i je bio poraen, odgovori slabim

glasom : "Nisam raunao da si t ako snaan . . . pusti me

i ini ta hoe ! Pobonjak pusti ej tana, a napor koj i je uloio

u borbi veoma ga je izmorio. Potom se vrati u svoj u kuu da se odmori te noi .

Sljedeeg dana ponovo ponese svoj u sjekiru i ode do drveta sa namjerom da ga posijee. Meutim, Ib lis izae iza drveta viui :

- Zar si i danas doao da ga posijee? - Moram to uini ti . - A da li misl i da si u stanju da me i danas

pobij edi? - Ja u se borit i protiv tebe dok ne pobijedi

ist ina! - A gdje ti je snaga? Pobonjak ga dohvati i poee da se hrvu.

B itka se okona tako to je ej tan ponovo zavrio pod nogama pobonjaka. On sjede na njegova prsa

86

i upita ga: - ta sad mis l i o mojoj snaz i? ! - U istinu, tvoja snaga je iznenauj ua . . . pusti

me i in i ta ti je volj a, ree ejtan glasom onoga koj i se gui . Pobonj ak ga pusti i vrati se svoj oj kui , te prespava no.

Proe no i osvanu dan, pa pobonjak ponovo ponese svoj u sjekiru i ode do drveta. l b l i s se pojavi pred nj im i pov ika:

- Zar nee odustati od svoj e namj ere, ovjee?

- N ikada . . . ja moram posjei ovo zlo. - Zar misl i da u te pustiti da to uradi ? - Ako se opet bude borio sa mnom, opet u

pobijedit i . I b l is j e razmis l io n a trenutak . . . Shvatio j e da

ga borba protiv ovog ovjeka nee dovesti do pobjede . . . Jer, nema nita j ae od ovjeka koj i se bori za ideju i l i vjerovanje .

N ije b i lo n ijednog na ina da Ib l is porazi ovog ovjeka, osim jednog:

varka. lb l i s mu se b lago obrati , rekavi mu : - Zna l i zbog ega te spj eavam da odsijee

ovo drvo? ! Ja to in im jer se boj im za tebe i iz saaj enja prema tebi . Jer, ako ga posijee, 011 1

87

koj i oboavaju ovo drvo te nee voljet i . . . pa zato da sebi pravi nevolje? Nemoj ga posjei a ja u ti svaki dan dati dva dinara, da se nj ima pomogne u svome izdravanj u, te da ivi u miru i sigurnosti .

- Dva dinara? - Da, svaki dan e ih nai ispod tvoga jastu-

ka ! Pobonj ak je dugo razmi ljao a zatim podie

g lavu i ree Ibl isu : - A ko mi garantuje da e uiniti to to gov

ori? - Ja t i to obeavam . . . i saznae istinitost

moga obeanja. - I sprobat u te . - Da, isprobaj me. - Dogovori l i smo se . Ib l i s prui ruku pobonj aku i tako sklopie

dogovor. . . Pobonjak se vrati svojoj kui i svaki dan kada bi se probudio i zavukao ruku pod jastuk, nalazio bi dva dinara. Sve dok n ije doao kraj tog mjeseca. Tog jutra zavue ruku pod jastuk al i ne nae nita . . . Ib l i s je prekinuo davati zlatnike . . . Pobonjak se naljut i i skoi , t e uze svoju sjekiru i ode da posijee drvo . . . l b l i s ga zaustavi na putu i povika:

- Stan i ! Gdje s i krenuo?

88

- Do drveta da ga posijeem ! lb l i s se glasno nasmija . - Hoe da ga posijee zato to sam ti prestao

davati novac ! - Ne, nego hou da uklonim zabludu i uinim

da zasija svjetlo istine ! - Ti? - Jel t i to mene ismijava, prokletnie? - Nemoj mi zamjeriti, a l i tvoj prizor me n as-

miJ ava, - Ti to govori, l a lj ive? ! Pobonjak se okomi na ej tana i uhvati ga . . .

Hrval i s u se neko liko trenutaka . . . a l i borba okona tako to je pobonjak zavrio pod Ib l i sovim nogama . . . lb l is je pobijedio i sjeo na pobonj akova prsa, ponosno mu govorei :

- Gdje je sada tvoja snaga, ovjee? ! On ree glasom onoga koj i se gu i : - Reci mi . . . kako s i me uspio pobijediti ,

ej tanu jedan? ! Jb l i s mu odgovori : - Kada si bio srdit radi Al laha pobijedio si me,

a kada si se rasrdio zbog sebe pobijedio sam te . . . Kada s i se borio z a svoje vjerovanje pobijedio s i me, a kada s i poeo da se bori za svoju korist pobijedio sam te !

89

MUSAB IBN UMEJR

Mus'ab ibn 'Umejr je b io nJezan mladi, srednjeg rasta, l ij epoga l ica, prijatnog glasa i l ijepog govora. Samo to b i na njega pao pogled dua bi ga zavoljela i samo to bi njegov glas dopro do uiju srce bi osjet i lo nak lonost prema njemu . Nosio je l ijepu odjeu i vodio je rauna o svojoj odjei i izgledu. Kada bi ga ovjek vidio znao bi odmah da je ivio u blagostanju . Koristio je naj l jepe miri se, i ne bi proao pored neke skupine, a da neko ne bi rekao :

- Ovo je Mus'ab ibn 'Umejr. Roditej i su ga puno volje l i ,a majka mu je davala mnogo novca iz svoga vel ikog imetka.

Kurej ije su b i l i zadivljeni njegovom ljepotom, mladou, l ijepom odjeom i vel ik im bogatstvom. Mus'ab n ije vol io lov kao osta l i m lad ii od Kurej a, nit i je volio da pria o novcu i poslovima kao to su to volje l i prvaci Kurej a, nego je njegov c i lj bio da ivi jedan miran ivot.

Jednoga dana, prijepodne, Mus'ab se uputi prema mjestu gdje su se okuplja l i Kurej ije, a na tom putu srete dvije skupine svoj ih vrnjaka, jedna je krenula u lov a druga se uput i la prema jednoj od

90

krmi, kako bi pi la vino. Prva skupina ga pozva u lov a druga na vino, a l i on odbi oba poziva.

Mus'ab je vie volio da ode do mjesta gdje su se okuplja l i Kurejije, kako bi prisustvovao nj i hovim razgovorima. Kada je b io sasvim b l izu, uo je raspravu koja se vodi la meu prvacima Kureja, te je sjeo b lizu nj ih . Rasprav lja l i su oko onog ovjeka kojeg su svi oni mrzi l i , jer je e l io da promijeni vjeru nj ihovih oeva i da pobuni siromane protiv bogatih .

M us'ab je sve to sasluao i poe l io da sazna neto o tom ovjeku, zbog koga se svaao i tav narod. Otiao je od nj ih i uputio se prema kui u kojoj se sastajao Muhammed, s .a . v. s . , i njegovi s ljedbenici . Kada je stigao do kue pokucao je, te mu je otvoreno. Uao je i pozdravio prisutne a potom je sjeo dok su svi gledal i u njega, divei se toj njegovoj l ij epoj odjei i izgledu. Mus'ab je sas luao Muhammedov, s .a .v. s . , govor a onda