POŽARI NISKOG RASTINJASEMINARSKI RAD

Mediteran, sve je više pod utjecajem poremećenih globalnih klimatskih i vremenskih utjecaja, za našu priču, sve je više pod utjecajem globalnog zatopljenja i toplinskih udara, koji se pojavljuju više puta godišnje, odnosno periodi bez oborina sve su dulji. Do nedavno, u prostoru Republike Hrvatske, dijelu Mediterana, požarima raslinja bili su uglavnom ugroženi južni krajevi. Međutim u novo nastalim okolnostima zona ugroženosti požarima raslinja sve se više povlači u kontinent i na veće nadmorske visine. Toga nisu pošteđene ni druge države u okruženju pa problem treba sagledavati i u tome kontekstu. Dakle u takvim prilikama požari raslinja sve više i više predstavljaju prijetnju suvremenom čovjeku i to kao rezultat intervencije u okolišu, tog istog čovjeka. Znatna sredstva troše se na obuzdavanje ove prijetnje ali izgorjele površine samo se povećavaju.

NISKI POŽARI: niski ili prizemni požar, zahvaća samo mrtvi materijal na tlu i nisko

rašće, redovito se brzo širi i dosiže temperaturu do 900o C. Prizemni požar, nastaje kada se zapali: pokrov tla, humus, lišće, iglice, mahovina, suha trava, suho drvo, panjevi. To je najčešċi oblik šumskih požara, brzo se širi , ima obilje plamena i vrućine. Prizemni požar - nastaje kad se zapali sloj vegetacije uz tlo i gornji sloj organske prostirke . To je najčešći šumski požar i on izbija posvuda . Ako u šumi nema prostirke ovaj požar oštećuje žilište pojedinih stabala , pogotovo u pravcu širenja . Šteta na stablu ovisi o intenzitetu požara ( vezano za količinu gorivog materijala ) i brzini širenja . Ukoliko se požar brzo širi uz padinu , na gornjem djelu žilišta se duže zadržava , na tom mjestu ošteti koru , kambij i drvo , pa se šteta vidi nakon nekoliko godina ( pojava uzročnika truleži ) . Ovaj je požar najštetniji u mladiku i u dobi letvenjaka , pogotovo kod četinjača koje često potpuno uništava . Također je štetan za vrste tanke kore kojima uništi kambij u žilištu . U tom slučaju suši se pojedino drveće ili cijele sastojine . Za uništenje kambija dovoljna je temperatura od 54°C . On se najlakše gasi , a lako prijeđe u ovršni požar

Šumski požari se mogu svrstati među najjače prirodne sile koje u svom pohodu uništavaju ljude dobra i prirodne resurse nanoseći time štete ogromnih razmjera kako privredi tako i životnoj okolini koja nas okružuje.

Šumski požari nanose šumama velike štete, što ovisi o starosti i površini šume, vrstama drveća, odnosno vegetacije te o vrsti požara i njegovoj jačini

U usporedbi s ostalim štetnim štetnim faktorima požari su najopasniji za šumu

. Niti jedan drugi štetnik ili pojava nije u stanju počiniti štete u šumi takvih razmjera kao što je to u stanju učiniti šumski požar

NASTAJANJE POŽARA Na pojavu požara, njihovu jačinu i brzinu širenja utječe

niz faktora : klimatski uvjeti, reljef, vegetacijski sastav, antropogeni utjecaji i neki drugi faktori.

Rjeđe nastaju prirodnim uzrocima, već najčešće djelatnošću čovjeka. Ljudi su najčešće krivi za većinu šumskih požara. Dosadašnja iskustva pokazala su da je većina požara otvorenog prostora inicirana paljenjem vatre na zapuštenom i zakorovljenom poljoprivrednom zemljištu, koja se u skladu s klimatskim prilikama i ružom vjetrova širi i često u konačnici zahvaća i šume

Šumski požari predstavljaju veliku opasnost za šume i šumska zemljišta, a naročito u priobalnom i otočnom dijelu gdje često poprimaju katastrofalne razmjere kao i svim područjma gdje vlada suša, gdje ima dosta suhih stabala, suhog listinca i četina, mahovine i drugih lahko zapaljivih materija.

NASTANAK UZROKOVAN VREMENSKIM NEPRILIKAMA Vremenska stanja pogodna za nastanak i širenje

šumskih požara karakterizira skup meteoroloških elemenata kada oni prelaze određene granične vrijednosti . Za ocjenu vjerojatnosti pojave i brzog širenja požara u određenom smjeru najvažnije je određivanje graničnih vrijednosti svakog elementa . Tu svakako spadaju :

- ekstremno niske količine oborina - dulja sušna razdoblja - visoke temperature zraka i njihova potrajnost - niska vlaga zraka - vjetar pogodan za isušivanje gorivog materijala - vjetar pogodan bržem širenju požara

POSLJEDICE ŠUMSKIH POŽARA Vjerojatnost njihove pojave je stalna, a štete koje nastaju su

višestruke i teško nadoknadive. Od šumskih sastojina stvaraju se zgarišta, pogoršava se kvaliteta šumskog tla, dolazi do poremećene ekološke raznolikosti, a materijalne štete su velike.

Štete od šumskih požara obuhvaćaju :

POSLJEDICE ŠUMSKIH POŽARA:izravni gubitak drvne mase

gubitak zaštite i drugih funkcija šuma

pojava ekološke erozije i erozije vodom

ugrožavanje privrednih grana

ugrožavanje faune

ugrožavanje ljudskih života

degradiranje šumskog zemljišta ( ispiranje , klizanje i dr. )

ugrožavanje prometnica i drugih javnih objekata

zatrpavanje hidroakumulacija

FAZE BORBE PROTIV POZARABorba protiv šumskih požara sastoji se od tri faze :   PREVENCIJA - namjena je izbjeći nastanak požara .

Prema pojavi vatre ona ima statičko obilježje .   OTKRIVANJE - nastoji se što prije dojaviti da je

požar nastao . Također je statičkog obilježja prema požaru .

  GAŠENJE - svrha je brzo djelovanje da se požar

savlada , a štete svedu na najmanju moguču mjeru

Najjednostavnija je intervencija na malom požaru - intervenirati može samo jedan čovjek . Povećanjem požara raste zahtjev za povećanjem broja ljudi , organizacija postaje sve složenija i zahtijeva sve više stručnjaka i rukovoditelja te je potrebna podjela poslova u središnjici koja rukovodi takvom akcijom

Svako gašenje požara mora biti planirano . U plan ulaze elementi izviđanja požara, izrada prognoze razvoja požara i operativno - taktički plan gašenja požara . U sve to uključuju se brojni elementi : vrsta i jačina požara , pravac i brzina širenja , postojanje i uzajamni položaj prepreka za širenje požara , karakteristike šumskih sastojina

Jedno od osnovnih pravila gašenja šumskih požara je brza početna akcija . Požar u začetku može ugasiti pojedinac , nakon jednog sata potrebni su deseci , a kasnije i stotine vatrogasaca . Taktika gašenja šumskih požara sadrži osnovna načela i metode organizacije gašenja , izrade prognoze daljnjeg razvoja požara , izrade plana operacije i izbor najboljeg načina gašenja određenog požara .

Sredstva za gašenje požara su ona sredstva, odnosno tvari, kojima možemo prekinuti proces gorenja rashlađivanjem, ugušivanjem, izoliranjem, aktikatalitički ili sl.

Od "idealnog" sredstva za gašenje požara zahtijevamo slijede?a svojstva:

• dobro oduzimanje topline hlade?i tvar koja gori, • stvaranje atmosfere koja spre?ava pristup zraku oko gorive

tvari, • nemogu?nost spajanja sa svim drugim stvarima, • nemogu?nost provo?enja el. energije, • nezapaljivost u svim aktivnostima, • nemogu?nost raspadanja samog sredstva na zapaljive tvari, • raspoloživost u dovoljnim koli?inama i pristupa?na cijena. Danas postoji puno razli?itih sredstava za gašenje požara ali ni

jedno od njih ne zadovoljava sve uvjete "idealnog" sredstva za gašenje požara.

PREVENTIVNE MJERE BORBE PROTIV POŽARA

Šumski požari su specifični pa im je i spriječavanje veoma teško.

Opća je potreba da se u borbi za zaštitu šuma od požara sve više oslanja na prevenciju . Trebalo bi promjeniti fizičke , društvene i ekonomske uvjete zbog kojih često izbijaju požari , poboljšati edukaciju , a prisile primjenjivat kao krajnju mjeru . Svaka efikasna regulativa mora prodrijeti u ljudsku svijest i biti u cjelosti shvaćena i prihvaćena

Prostornim uređivanjem šume treba stvoriti uvjete koji će otežati širenje požara kao i mogućnosti da se nastali požar uspješno ugasi

( razdioba šuma na odjele u nizinskom području ) U sredozemnom području nužno je izgrađivati protupožarne prosjeke i prometnice . Prosjeke treba redovito čistiti od zeljastog rašća i grmova , jer se na njima požar brže širi nego u okolnoj šumi , a lakše i nastaje i lako se prenosi u šumu . Protupožarne prometnice treba sa strane stalno držati očišćene od lakozapaljivog materijala . Preporuča se da se više pažnje obrati pirofobnim vrstama ( tamarika ) ili se unose u šumu i od njih stvaraju vatrobrani .

Osim djelovanja u preventivi, odnosno u pravcu sprječavanja nastajanja požara, čovjek ulaže napore u usavršavanju klasičnih načina gašenja ali promovira i drugačije pristupe upotrebljavajući sredstva poput zemlje ili kemijskih dodataka vodi.

GAŠENJE POŽARA ZEMLJOM U određenim momentima

možemo sipkim materijalima kao što je pijesak, ugušiti, izolirati gorenje ili djelomično ohladiti gorivi materijal, pogotovo one vatre na raslinju koje su pri tlu.

U tu kategoriju ponekad ubrajamo i zemlju,a najbolje rastresitu i suhu.

U Tlo(zemlju) u se ubraja prah, glina, pijesak, šljunak, mješavine istih i dr.

Obično kod požara raslinja zemljom zasipamo sami rub i to ručnim alatima. Diljem svijeta imamo takvu konfiguraciju tla i sastav raslinja da se nakopavanjem zemlje pred požarom pravi crta gdje se može zaustavi gorenje. Dakle nije nepoznanica da se zemlja pojavljuje kao izravno ili neizravno sredstvo za gašenje.

Ručnim nakopavanjem i zasipanjem mogu se pokriti rubna gorenja nekog požara. Teško se veće gorenje raslinja može ugasiti nanošenjem zemlje ručnim alatima, jer za tako nešto trebaju velike količine sredstva a za koje opet treba jaki pogonski mehanizmi, poput buldožera.

GAŠENJE POŽARA RETARDANTIMA

Retardanti su kemijska sredstva koje se miješaju s vodom kako bi se poboljšao ukupan učinak gašenja požara raslinja (udio retardanta oko 20%).

Retardante se u svijetu u najvećim količinama nanosi iz zraka, međutim razrađeni su načini da se oni u većoj količini nanose i sa zemlje.

Raspršivanjem retardanta požar se zaustavlja: izravno gaseći ili se nanosi prije dolaska vatre ili kao pomoć kod paljenja kontra vatre.

Retardanti djeluju inhibitorno i prekrivajuće i ne ovise o kapacitetu zadržavanje vode. Nakon nanošenja djeluju dugotrajno do ispiranja ili do prve kiše.

Glavni sastav retardanata su triamonij ili diamonij fosfat i diamonij sulfat, koji se inače koriste kao umjetna gnojiva pa nema opasnosti za bilje.

Retardanti još sadrže učvršćivač koji služi u sprječavanju prevelikog razbijana vode prilikom nanošenja, inhibitor korozije zbog zaštite opreme, boju koja se dodaje da operator vidi gdje je vršio nanošenje kako ne bi tretirao isto područje dva puta itd.

Retardanti se lakše čuvaju kao prah a imaju primjenu i u drugim prilikama npr. u preventivnim radnjama u graditeljstvu. Na našem tržištu nalazimo tekuće retardante Sabofos i Fire-Trol koji se nanose na raslinje iz zraka i sa zemlje.

Mogu se otapati i sa morskom vodom, a djelovanje se može prosto opisati: kada se mješavina nanese na površinu odnosno na raslinje, nailaskom požara stvara se zaštitni omotač u vidu "staklaste" mase koja onemogućava daljnji kontakt s plamenom pa time i gorenje.

Retardanti uz ohlađujuća svojstva vode sprečavaju ponovo zapaljenje . Smatra se da se djelovanje retardanta zasniva na tehničkoj razgrednji celuloze pri čemu se razvijaju interni ili teško gorivi plinovi i pore . Ti plinovi razređuju gorive plinove nastale izgaranjem celuloze i izoliraju drvo od oksidirajuče atmosfere . Djelotvornost retardanata usmjerena je u niz drugih pravaca ( stvaranje staklaste prevlake i dobivanje " viskozne " vode ) . Učinak retardantnih otopina ovisi o vrsti šumskog požara . U gašenju prostirke i prizemnog požara potrošit če se puno manje otopine nego u gašenju visokih požara .