1

Prava osoba koje su

preživjele ili proživljavaju

nasilje

2

Sadržaj

Prava osoba koje su preživ jele i l i proživ l javaju nasi l je ......................................................... 1

Uvod ........................................................................................................................................................ 4

Što je nasilje?........................................................................................................................................... 5

Koje su vrste nasilja? ............................................................................................................................... 6

Prema prirodi nasilnog čina ................................................................................................................. 6

1. Fizičko nasilje .......................................................................................................................... 6

2. Psihičko nasilje ........................................................................................................................ 6

3. Seksualno nasilje ..................................................................................................................... 6

4. Ekonomsko nasilje .................................................................................................................. 6

S obzirom na objekt nasilja ................................................................................................................. 7

1. Nasilje prema samome sebi ..................................................................................................... 7

2. Međuljudsko nasilje ................................................................................................................ 7

3. Kolektivno nasilje .................................................................................................................... 7

Poseban osvrt na partnersko nasilje ..................................................................................................... 7

Kako prepoznati počinitelja nasilja u partnerskoj vezi – znakovi upozorenja? ............................... 9

Kako prepoznati žrtvu nasilja? ...................................................................................................... 10

Koji nas zakoni štite od nasilja? ............................................................................................................ 11

1. Prekršaji (s posebnim osvrtom na nasilje u obitelji).................................................................. 12

Koje su kazne za počinitelje prekršaja nasilja u obitelji? .............................................................. 12

Postoje li još neke mjere (osim kazne) koje me štite u slučaju nasilja? ........................................ 13

Koja još prava imam u slučaju nasilja u obitelji? .......................................................................... 15

Prijava prekršaja ............................................................................................................................ 15

Postupanje nadležnih tijela po prijavi nasilja ................................................................................ 16

2. Kaznena djela ............................................................................................................................ 19

Kako i kome podnijeti kaznenu prijavu? ....................................................................................... 20

Kako otprilike izgleda tijek kaznenog postupka? .......................................................................... 20

Koja su prava žrtve u kaznenom postupku? .................................................................................. 21

Gdje i kako potražiti pomoć i važne informacije? ................................................................................. 26

Besplatna pravna pomoć ................................................................................................................... 26

3

Besplatna pravna pomoć prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći ......................................... 26

Besplatna pravna pomoć prema Zakonu o odvjetništvu ................................................................ 29

Kome se obratiti za pomoć i podršku u slučaju nasilja?.................................................................... 29

Postoje li neke specijalizirane organizacije za pojedine vrste nasilja – obiteljsko nasilje? ............... 30

Popis literature ....................................................................................................................................... 31

4

Uvod

Drage čitateljice i čitatelji,

srdačno Vas pozdravljamo te Vas pozivamo i potičemo na čitanje ove brošure. Možda sami

niste žrtva nasilja (i toplo se nadamo da niste), ali vjerujte – netko u Vašoj blizini jest.

Ova je brošura izrađena sa svrhom da Vam pomogne pomoći sebi samima ili Vašim

bližnjima: da Vam pomogne prepoznati znakove koji upozoravaju na opasnost od nasilja, da

Vam pomogne osvijestiti da ste Vi ili netko u Vašoj okolini žrtva te da Vam pruži početne

informacije i smjernice za izlazak iz te situacije.

Svakome tko je ikada proživio bilo koji oblik nasilja ovom prilikom želimo poručiti da za

nasilje nikada niste krivi, da se nasilje može dogoditi svakome, da je hrabro potražiti pomoć i

da ima onih koji Vam mogu i žele pružiti podršku na Vašem putu.

Napominjemo da je ova brošura isključivo općeg i informativnog karaktera te je, budući da je

namijenjena širokom krugu čitatelja, mnogo tema koje su u brošuri obrađene (posebice one

pravne prirode) prikazano na pojednostavljen način (što ujedno znači da nisu prikazane sve

postojeće mogućnosti i situacije). Ukoliko ćete imati potrebu za detaljnijim tumačenjima i

konkretnim savjetima, slobodno se obratite nama ili nekoj od drugih organizacija koje pružaju

pomoć i podršku žrtvama nasilja i čije kontakte možete pronaći u ovoj brošuri.

Ova brošura nastala je u sklopu projekta „Savjetovalište za pravnu pomoć“ čiju provedbu

financira Ministarstvo pravosuđa.

Ovom prilikom posebno zahvaljujemo i našim dragim volonterima Sari Gunjači, Andrei

Bakarčić, Đurđici Peranić, Simonu Radovčiću i Martini Vranić, čijom je zaslugom ova

brošura sada pred Vama.

Nadamo se da će Vam brošura biti od koristi!

Vaš SOS tim

5

Što je nasilje?

Nasilje se, kao obrazac komunikacije, javlja u svim strukturama društva te je jedan od glavnih

uzroka smrti osoba od 15 do 44 godine diljem svijeta (WHO, 2002.). Svjetska zdravstvena

organizacija (WHO, 2002.) nasilje definira kao „namjerno korištenje fizičke snage i moći,

prijetnjom ili akcijom prema samome sebi, prema drugoj osobi ili prema grupi ljudi ili čitavoj

zajednici, što bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smrću, psihološkim posljedicama,

nerazvijenošću ili deprivacijom“. Modly (2000.) navodi da je cilj nasilja nametanje sile i

kontrole nad žrtvom koju se želi slomiti i podčiniti nasilnikovoj volji.

Oblici nasilja svakodnevno se šire, a načini manifestacije nasilja su sve savršeniji. Nasilje je

složena pojava te se može promatrati kao stanje koje se u emocionalnom, akcijskom ili

motivacijskom smislu izražava prvotno kao nagon, a tek potom kao ljutnja, neprijateljstvo,

srdžba i napadanje na drugoga (Žilić, Janković, 2016.).

Svaki oblik nasilja sastoji se od šest faktora: namjera da se povrijedi ili nanese šteta, intenzitet

i trajanje, moć nasilnika, ranjivost žrtve te manjak podrške i posljedice (Zečević, 2010.).

Za razumijevanje i izučavanje nasilja potrebno je uzeti u obzir uzroke na više razina: na razini

pojedinca, na razini neposredne društvene okoline, šire društvene zajednice i kulture u

najširem smislu. (Čudina-Obradović, Čudina, 2006.)

6

Koje su vrste nasilja?

Prema prirodi nasilnog čina Svjetska zdravstvena organizacija (2002.) razlikuje:

1. Fizičko nasilje

Fizičko nasilje odnosi se na primjenu sile bez obzira je li ili nije nastupila tjelesna ozljeda, a

manifestira se guranjem, udaranjem, pritiskanjem, davljenjem, gađanjem predmetima,

fizičkim sprečavanjem kretanja, uništavanjem stvari po kući, itd. To je svaki oblik nasilja

kojim se povređuje tijelo druge osobe.

2. Psihičko nasilje

Psihičko nasilje odnosi se na primjenu psihičke prisile koja je uzrokovala osjećaj straha,

ugroženosti, povrede dostojanstva, verbalno nasilje (vrijeđanje, ismijavanje, psovanje), itd.

Psihičko nasilje najčešće prethodi fizičkom nasilju.

3. Seksualno nasilje

Seksualno nasilje definira se kao bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina,

neželjeni seksualni komentar, dodirivanje intimnih dijelova tijela druge osobe bez njezinog

pristanka, i sl.

4. Ekonomsko nasilje

Hrvatsko zakonodavstvo kao oblik nasilja u obitelji poznaje i ekonomsko nasilje, koje se

definira kao „zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine,

raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem,

onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i

za skrb o djeci“.

7

S obzirom na objekt nasilja, Svjetska zdravstvena organizacija u Svjetskom izvješću o

nasilju i zdravlju iz 2002. godine nasilje dijeli u tri velike skupine:

1. Nasilje prema samome sebi

samoozljeđivanje i samoubojstvo

2. Međuljudsko nasilje

nasilje u obitelji, nasilje nad djecom, partnerom, nad starijom osobom i nasilje

unutar zajednice, nasilje prema osobama koje nasilnik poznaje i osobama koje

nasilnik ne poznaje

3. Kolektivno nasilje

organizirano i usmjereno od jedne grupe prema drugoj, a s ciljem ostvarenja

političkih, ekonomskih i socijalnih ciljeva.

Poseban osvrt na partnersko nasilje

Veliki dio nasilja odvija se „iza zatvorenih vrata“, tj. unutar obitelji ili u intimnim vezama pri

čemu su najčešće žrtve nasilja žene, djeca i starije osobe.

Slika 1. Shematski prikaz različitih vrsta nasilja s obzirom na objekt nasilja

(preuzeto iz: Klasnić (2011.)

8

Kod definiranja nasilja u intimnim ili partnerskim vezama ne smijemo se fokusirati samo na

bračne zajednice, već bi u definiciju nasilja u partnerskim vezama trebale biti uključene i

vanbračne zajednice, intimne veze (heteroseksualne i homoseksualne) te parovi koji ne žive u

zajedničkom kućanstvu. Parovi mogu, a i ne moraju imati zajedničku djecu, a veza može biti

kratkotrajna ili dugotrajna.

Prema tome, partnersko nasilje se, prema Sesar i Dodaj (2014.) dijeli na

1. prisilu i kontroliranje (zastrašivanje, prijetnje, izoliranje, uskraćivanje, ponižavanje,

podcjenjivanje, korištenje djece u svrhu zlostave, ekonomsko zlostavljanje) koja se u

heteroseksualnim vezama najčešće manifestira od strane muškarca prema ženi;

2. nasilje kao reakcija na napad (trenutna reakcija na napad, verbalna ili fizička, s

primarnom namjerom da se zaštiti sebe ili druge od ozlijede) za kojim najčešće posežu

žene prema muškarcima kao vrstom obrane od doživljenog nasilja

3. situacijsko nasilje (rasprava među partnerima koja prerasta iz verbalnog u tjelesno

nasilje) kojeg su u jednakoj mjeri počinitelji i muškarci i žene u određenim

okolnostima ili tijekom međusobnih rasprava.

9

Slika 2. Faze nasilnog odnosa

(preuzeto sa: http://stari.mup.hr/1134.aspx)

Kako prepoznati počinitelja nasilja u partnerskoj vezi – znakovi upozorenja?

• S nepoštovanjem govori o bivšim partnerima/cama

• Ne poštuje vas (na primjer: ponižava vas, ismijava vaše mišljenje, nepristojan je

prema vama, uvredljiv i sarkastičan, sve navedeno radi i pred drugim ljudima)

• Čini vam usluge koje ne želite ili toliko pretjeruje u velikodušnosti da vam je

neugodno

• Ima potrebu za kontrolom (Kontrola se obično uspostavlja na vrlo suptilne načine,

npr. komentari o odjeći ili izgledu, negativnost prema vašoj obitelji i

prijateljima/cama, vrši pritisak da provodite što više vremena s njim, nije

zadovoljan kada se opirete njegovim prijedlozima…)

• Posesivan je i ljubomoran

• Nikada nije kriv, uvijek je u pravu

• Usredotočen je na sebe

• Ovisan je o alkoholu i/ili drogi

• Vrši pritisak vezano uz seks

• Zastrašuje

• Lako se naljuti

• Prebrzo definira vezu kao ozbiljnu

• Ima dvostruke standarde za sebe i vas

• Ima negativne stavove prema ženama općenito

• Ponaša se prema vama drugačije pred drugim ljudima

• Čini se da ga privlači ranjivost

10

Kako prepoznati žrtvu nasilja?

Iako često imamo predodžbe o tome kako izgleda „tipična“ žrtva nasilja, važno je osvijestiti

da tipična žrtva ne postoji. Svatko se, bez obzira na spol, rod, dob, razinu obrazovanja i

imovinsko stanje i druge karakteristike može naći u ulozi žrtve. Također, vrlo je bitno imati

na umu da žrtva nikada nije kriva za nasilje koje joj se događa i da se nalazi u teškoj situaciji

u kojoj uvijek zaslužuje našu pomoć.

11

Koji nas zakoni štite od nasilja?

Nasilje nije samo privatan problem i bez obzira na to o kojem se obliku nasilja radi uvijek je

riječ o problemu koji se tiče društva u cjelini. Svaka društvena zajednica određuje vrijednosti

koje je potrebno štititi, a svako ponašanje kojim su povrijeđene te vrijednosti nosi sa sobom

društvenu osudu, odnosno sankciju.

Djela koja će podlijegati sankcijama utvrđuju se pravnim normama te se takva djela određuju

kao kaznena djela ili kao prekršaji.

Razgraničenje između kaznenog djela i prekršaja određuje zakonodavac, pri čemu prekršaji

predstavljaju blaže povrede društvenih vrijednosti od kaznenih djela te ih stoga prati blaža

društvena osuda, odnosno sankcija. Osim po blažim sankcijama prekršajni se postupak

razlikuje od kaznenog postupka i u postupovnim pravilima, u tijelima koja provode postupak,

u načinu izvršenja sankcija i slično.

Počinitelj nasilja prekršajno će se progoniti samo ako njegovo ponašanje ne predstavlja neki

oblik teže kažnjivog ponašanja, odnosno ako njegovo ponašanje ne predstavlja kazneno djelo.

Hoće li neko ponašanje biti kvalificirano kao prekršaj ili kao kazneno djelo odlučivati će

nadležna tijela nakon prijave nasilja te će ovisno o tome poduzeti radnje potrebne za

pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka pred prekršajnim ili kaznenim sudom.

12

1. Prekršaji (s posebnim osvrtom na nasilje u obitelji)

Budući da se nasilje vrlo često događa unutar obitelji, na ovom ćemo mjestu najviše govoriti o

Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Taj zakon usmjeren je osiguravanju zaštite članova

obitelji izloženih nasilju, poštivanju pravnog sustava te sprječavanju ponovnog počinjenja

nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

Osobe na koje se odnosi ovaj Zakon, a koje su pretrpjele nasilje, jesu:

• bračni ili izvanbračni drug

• životni partner ili neformalni životni partner

• njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih

• srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja

• srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja

• posvojitelj i posvojenik

• bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner

• osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu

VAŽNO!!! Moguće je doživjeti partnersko nasilje, a da nemate pravo na zaštitu u okviru

Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer ne pripadate ni u jednu od navedenih kategorija osoba

koje zakon štiti. Primjer takve situacije bio bi par koji ne živi zajedno i čija zajednica nije

trajnijeg karaktera – npr. par koji se povremeno viđa nekoliko mjeseci.

Ipak, to što niste zaštićeni u okviru ovog zakona ne znači da nemate pravo na zaštitu. Imate,

ali prema drugim propisima1: možete se pozivati na čl. 31. Zakona o ravnopravnosti

spolova, koji za onoga „tko s ciljem prouzročenja straha drugoga ili stvaranja neprijateljskog,

ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom

statusu, ili spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj

novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.“

!!! Ako do nasilja dođe izvan obiteljskog i partnerskog odnosa, odnosno ako na javnom

mjestu dođe do fizičkog nasilja, svađe, vike ili na bilo koji drugi način do remećenja javnog

reda i mira, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira jamči člankom 13. zaštitu žrtve od

nasilnika i kaznit će ga za prekršaj kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200

DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.

Koje su kazne za počinitelje prekršaja nasilja u obitelji?

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, tko počini nasilje kaznit će se za prekršaj

novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana. Tko

ponovi takvo nasilje, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje

5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.

1 Ovaj dio brošure posvećen je prekršajima te se stoga fokusira na tu vrstu kažnjivih djela. Ipak, napomenut

ćemo da u okviru kaznenog zakonodavstva također postoji više odredaba na temelju kojih bi, ukoliko ponašanje

neke osobe ispunjava zakonski opis (odnosno, tzv. biće kaznenog djela) mogla biti dostupna zaštita u ovakvim

situacijama. Jedan od primjera je kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140 Kaznenog zakona, koji

propisuje (zatvorsku) kaznu za onoga tko „ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom

uspostavi ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu

ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba.“

13

Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje,

kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom

zatvora u trajanju od najmanje 30 dana. Tko ponovi takvo nasilje, kaznit će se za prekršaj

novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od

najmanje 45 dana.

Ako je obiteljsko nasilje počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije

životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje

10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Tko ponovi takvo nasilje,

kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 15.000,00 kuna ili kaznom

zatvora u trajanju od najmanje 60 dana.

Osobe koje imaju obvezu prijaviti nasilje, a nisu to učinile, odnosno one koje ne prijave

policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznale u obavljanju

svojih poslova, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna do

20.000,00 kuna.

Postoje li još neke mjere (osim kazne) koje me štite u slučaju nasilja?

Osim izricanja u prethodnom odlomku spomenutih sankcija za nasilničko ponašanje (novčane

kazne i kazne zatvora), Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji žrtvama nasilja zaštitu pruža kroz

tzv. zaštitne mjere. Njihova je svrha spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i

sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na

počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji.

Vrste zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji su2:

• obvezan psihosocijalni tretman

• zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji

• udaljenje iz zajedničkog kućanstva

• obvezno liječenje od ovisnosti

!!! Počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit

će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora

od najmanje 10 dana.

Zaštitne mjere mogu se izreći po službenoj dužnosti, na prijedlog ovlaštenog tužitelja, žrtve ili

centra za socijalnu skrb. To znači da i sami, kao žrtva, imate pravo predložiti, odnosno

zatražiti izricanje neke od zaštitnih mjera.

Zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji te

zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva mogu se izreći i prije pokretanja

prekršajnog postupka.

2 Osim ovih specifičnih zaštitnih mjera koje su propisane za slučajeve nasilja u obitelji, postoje i druge zaštitne

mjere koje propisuje Prekršajni zakon (kao opći propis koji se primjenjuje na sve prekršaje), a koje se dakle, ako

je prikladno i potrebno, mogu primijeniti (i) u slučaju prekršaja nasilja u obitelji. To su: 1. obvezno liječenje od

ovisnosti, 2. zabrana obavljanja određenih dužnosti ili djelatnosti, 3. zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili

poslova pravnoj osobi, 4. zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija, 5. zabrana poslovanja s

korisnicima državnog i lokalnih proračuna, 6. zabrana upravljanja motornim vozilom

14

Sud će takvu donijeti bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja

prijedloga za zaštitnu mjeru.

VAŽNO!!! U slučaju kada je zaštitna mjera izrečena prije samog pokretanja prekršajnog

postupka, žrtva ili drugi ovlašteni tužitelj moraju u roku od osam dana od dana donošenja

odluke pokrenuti taj postupak, odnosno podnijeti optužni prijedlog – u suprotnom, sud će

ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru.

Mogućnost izricanja zaštitnih mjera je vrlo važna mogućnost čija je svrha hitna, trenutna

zaštita žrtava nasilja u obitelji i žrtvi bliskih osoba. Naime, u situacijama izravne opasnosti za

sigurnost žrtve ili članove njene obitelji, najučinkovitiji način jamčenja sigurnosti žrtvi

obiteljskog nasilja je fizičko udaljavanje žrtve i počinitelja. Iako postoji mogućnost smještaja

žrtve u sklonište, prioritet treba biti udaljenje počinitelja i izricanje počinitelju zabrane

kontakta sa žrtvom u vidu zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve.

15

Koja još prava imam u slučaju nasilja u obitelji?

Među pravima koja Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje, kao najvažnija istaknuli

bismo:

• pravo žrtve da na vlastiti zahtjev bude obaviještena o poduzetim radnjama povodom

njezine prijave i o ishodu postupka

• pravo žrtve da na vlastiti zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o

ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o

izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite

ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora

VAŽNO!!! Imajte na umu da se pravo na obaviještenost o poduzetim radnjama ili puštanju

okrivljenika na slobodu ostvaruje samo na temelju vašeg zahtjeva. Dakle, ako sami ne

podnesete zahtjev da budete obaviješteni, nećete primati obavijesti. Zahtjev možete podnijeti

bilo kojem tijelu koje sudjeluje u postupku (policija, sud…) u bilo kojem stadiju postupka.

• pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola

• pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako

prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt

• pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje

(ponavljamo, osoba od povjerenja može biti zakonski zastupnik ili druga punoljetna

osoba po izboru žrtve nasilja u obitelji, osim ako je predložena ili pozvana u svojstvu

svjedoka).

Prijava prekršaja

Tko može prijaviti nasilje?

U slučaju bilo kojeg oblika nasilja ili sumnje na nasilje, postupak započinje prijavom nasilja.

Nasilje može prijaviti bilo koja osoba koja je nasilje doživjela, ali i bilo koje osobe koje imaju

saznanja o nasilju (primjerice susjedi, prijatelji, kolege).

Određene osobe u nekim slučajevima imaju posebnu zakonsku obvezu prijaviti nasilje, pa su

tako zdravstveni radnici, stručni djelatnici u sustavu socijalne skrbi, djelatnici odgojno-

obrazovnih ustanova te stručni djelatnici vjerskih ustanova, humanitarnih i civilnih

organizacija koji se bave djecom i obitelji dužni prijaviti svako saznanje i sumnju na nasilje u

obitelji (u protivnome i sami čine prekršaj).

Kako prijaviti nasilje?

Nasilje možete prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu, ali i centrima za socijalnu skrb i

zdravstvenim ustanovama.

Nasilje se u praksi najčešće prijavljuje policiji - prijavu možete podnijeti osobnim dolaskom u

najbližu policijsku postaju, pisanim putem ili pozivom na telefon 192 koji je dostupan tijekom

cijelog dana.

16

Prijava nasilja trebala bi sadržavati što je moguće više informacija u smislu vremena, mjesta i

načina počinjenja prekršaja te informacija o počinitelju prekršaja kako bi nadležna tijela

mogla što efikasnije postupati.

Kada prijaviti nasilje?

Nasilje je najbolje prijaviti bez odgađanja, odnosno odmah po saznanju za nasilno ponašanje.

Brzim djelovanjem može se zaustaviti počinitelja u tijeku nasilničkog ponašanja ili ga

spriječiti da takvo ponašanje ponovi.

Postupanje nadležnih tijela po prijavi nasilja

Ako ste prekršaj prijavili policiji, ona bi trebala odmah započeti s postupanjem po prijavi.

Ako ste prekršaj prijavili nekome drugome (npr. centru za socijalnu skrb ili zdravstvenoj

ustanovi), oni bi trebali vašu prijavu proslijediti policiji koja će potom dalje poduzimati

potrebne zakonom propisane radnje.

Kako postupa policija po prijavi nasilja?

Ako se nasilje prijavljuje u tijeku samog počinjenja ili odmah po počinjenju, policija je dužna

žurno i bez odgode pristupiti na mjesto događaja te odmah poduzeti mjere i radnje u cilju

trenutne zaštite i sprečavanja počinitelja u daljnjem nasilničkom ponašanju. Također, ukoliko

je potrebno poduzet će radnje kako bi osoba primila potrebnu medicinsku pomoć.

U svakom slučaju, nakon zaprimanja prijave policija započinje s prikupljanjem potrebnih

dokaza kako bi utvrdila je li počinjen prekršaj i tko je počinitelj te ukoliko ocijeni da postoji

osnovana sumnja da je do prekršaja doista i došlo podnijet će optužni prijedlog nadležnom

sudu.

Posebno policijsko postupanje predviđeno je u slučajevima nasilja u obitelji. U slučaju

zaprimanja prijave o nasilju policija je dužna žurno i bez odgode uputiti se na mjesto

događaja. Žrtvi nasilja mora omogućiti da policijskom službeniku neometano i bez straha u

odvojenim prostorijama priopći sve okolnosti relevantne za utvrđivanje počinjenog nasilja te

je upoznati sa svim njenim zakonskim pravima. Važno je napomenuti i da prema novom

Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno od 1.1.2018. godine žrtva ima pravo na pratnju

osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje. Osoba od povjerenja je

zakonski zastupnik ili druga punoljetna osoba po izboru žrtve nasilja u obitelji, osim ako je

predložena ili pozvana u svojstvu svjedoka.

Više o obvezama policije u slučaju zaprimanja prijave za nasilje u obitelji možete doznati na

mrežnim stranicama MUP-a i u Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.

Postupak pred prekršajnim sudom

U postupku pred prekršajnim sudom osoba koja je doživjela nasilje naziva se žrtva ili

oštećenik, a osoba koja je počinila nasilje okrivljenik ili počinitelj. U slučaju prijavljenog

nasilja u obitelji provodi se hitni postupak kojeg su dužna provoditi sva pravosudna tijela, i

prekršajni sud i državno odvjetništvo.

17

Prekršajni postupak u pravilu se pokreće podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog

tužitelja nadležnom sudu, odnosno sudu na čijem je području prekršaj počinjen. 3

Prema Prekršajnom zakonu ovlašteni tužitelji mogu biti državni odvjetnik, tijelo državne

uprave (primjerice policija), pravna osoba s javnim ovlastima ili oštećenik. U pravilu će to

najčešće biti policija.

Dakle, u praksi će to najčešće izgledati ovako: vi ćete policiji podnijeti prijavu (nasilja), oni

će poduzeti potrebne radnje da utvrde postoji li osnovana sumnja da je počinjen prekršaj te

potom najčešće slijedi podnošenje optužnog prijedloga prekršajnom sudu.

Po primitku optužnog prijedloga prekršajni sud će najprije ispitati je li nadležan te je li

optužni prijedlog sastavljen na zakonom propisan način, a ukoliko su navedeni uvjeti

ispunjeni sud će zakazati glavnu raspravu.

Glavna rasprava počinje njezinim otvaranjem u vrijeme i na mjestu gdje je zakazana, a može

biti zaključena isti dan ili sud može zakazati više ročišta prije zaključenja glavne rasprave.

Glavnom raspravom upravlja sudac koji ispituje okrivljenika, svjedoke, vještake, daje riječ

strankama i sudionicima u postupku, sprečava odugovlačenje postupka i brine o održavanju

reda u sudnici.

Stranke i sudionici u postupku imaju pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza,

davati prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima te uz dopuštenje suca postavljati

pitanja drugima u postupku. Navedeno pravo ima i oštećenik kao sudionik prekršajnog

postupka, a može ga ostvariti sam ili putem punomoćnika (odvjetnika). Također, oštećenik

ima pravo do završetka postupka postaviti zahtjev za naknadu štete koja mu je prouzročena

prekršajem (imovinskopravni zahtjev). Sudac je dužan upoznati oštećenika sa svim njegovim

pravima koje ima prema Prekršajnom zakonu ako oštećenik to zatraži ili ako je očito neuk.

Po završetku glavne rasprave sud donosi presudu, odnosno neku drugu vrstu odluke čiju

mogućnost donošenja zakon predviđa. Ovjerovljeni prijepis odluke dostavlja se strankama i

sudionicima u postupku, a okrivljeniku, oštećeniku kao tužitelju i oštećeniku dostaviti će se i

uputa o pravu na žalbu (ako ima pravo žalbe) u kojoj će biti naveden rok u kojem je dužan

izjaviti žalbu i tijelo kojem se žalba podnosi.

Osim sankcija u vidu novčane kazne i kazne zatvora sud može u odnosu na počinitelja nasilja

odrediti i zaštitne mjere čija je svrha otkloniti uvjete koji omogućavaju ili poticajno djeluju na

počinjenje novog prekršaja. Zaštitne mjere propisane su Prekršajnim zakonom, ali i posebnim

propisima koji se odnose na prekršaje s elementima nasilnog ponašanja (kao što je već

spominjani Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji). Tako je primjerice Prekršajnim zakonom

propisana mogućnost izricanja zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i zabrana

posjećivanja određenog mjesta ili područja, a Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i

mira propisana je zaštitna mjera obaveznog liječenja od alkoholizma i narkomanije. Zakonom

o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana,

zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, udaljenja iz

zajedničkog kućanstva i obveznog liječenja od ovisnosti.

3 U nekim slučajevima moguća su i drugačija rješenja te je pod zakonom propisanim pretpostavkama prije

samog pokretanja ili tijekom prekršajnog postupka moguće i izdavanje tzv. prekršajnog naloga ili obaveznog

prekršajnog naloga. Više možete saznati u čl. 228. – 234. te čl. 239.-244. Prekršajnog zakona.

18

Sažetak: Kratki shematski prikaz prekršajnog postupka

19

2. Kaznena djela

Kaznena su djela ona ljudska ponašanja kojima se povređuju dobra i vrijednosti od velike

važnosti za pojedince i društvo, pa su zbog toga za takve radnje predviđene i najteže kazne.

Različiti oblici nasilja svakako mogu potpadati pod kaznena djela jer se njima zadire u dobra

kao što su ljudsko tijelo ili dostojanstvo.

Međutim, da bi se neka radnja smatrala kaznenim djelom ona mora biti precizno navedena i

definirana u zakonu. U našem se Kaznenom zakonu kao primjer fizičkog nasilja može navesti

npr. kazneno djelo tjelesne ozljede4, kao primjere verbalnog nasilja možemo istaknuti

kaznena djela uvrede5 i prijetnje6, a kao primjer kaznenog djela seksualnog nasilja silovanje7.

Kazneni zakon sadrži i posebno kazneno djelo nasilja u obitelji8, koje za onoga „tko teško krši

propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za

njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time

nije počinjeno teže kazneno djelo“ propisuje kaznu zatvora do 3 godine. Dakle, nasilje u

obitelji, ovisno o težini i ozbiljnosti nasilničkog postupanja, u zakonskom smislu može

predstavljati kazneno djelo ili prekršaj.

Zbog javnog interesa da se počinitelji kaznenih djela progone i kazne u skladu sa zakonom,

većina kaznenih djela progoni se po službenoj dužnosti, od strane Državnog odvjetništva

Republike Hrvatske kao samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela.

Međutim, za određena kaznena djela je u Kaznenom zakonu izričito propisano da se progone

po prijedlogu ili po privatnoj tužbi. Ako je propisano da se neko kazneno djelo progoni po

prijedlogu, to znači da Državno odvjetništvo nema ovlast postupati, odnosno voditi postupak

bez prijedloga same žrtve.9 Ako ona podnese prijedlog za progon, od tog trenutka na dalje

državno odvjetništvo postupa po službenoj dužnosti. Takav prijedlog mora biti podnesen u

roku od 3 mjeseca od saznanja za počinjenje kaznenog djela i osobu počinitelja. Ako je

propisano da se neko kazneno djelo progoni po privatnoj tužbi10, onda u tom slučaju oštećena

osoba kao privatni tužitelj mora (sama) podnijeti tužbu nadležnom sudu (ili sudu na čijem

području okrivljenik ima prebivalište ili boravište) u roku od tri mjeseca od dana saznanja za

počinjenje kaznenog djela i osobu počinitelja.

4 Čl. 117. KZ-a 5 Čl. 147. KZ-a 6 Čl. 139. KZ-a 7 Čl. 153. KZ-a 8 Čl. 179. a KZ-a 9 Primjer kaznenog djela koje se progoni po prijedlogu je kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a. 10 Primjer kaznenog djela koje se provodi po privatnoj tužbi je kazneno djelo uvrede iz čl. 147. Kaznenog

zakona.

20

Kako i kome podnijeti kaznenu prijavu?

Prema Zakonu o kaznenom postupku, svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se

postupak pokreće po službenoj dužnosti. Dakle, čak i ako niste sami bili žrtva, ali znate da

netko drugi jest – trebali biste to prijaviti.

Kaznena djela prijavljuju se podnošenjem kaznene prijave, koja je ustvari obavijest o

počinjenju kaznenog djela. Kaznena se prijava podnosi državnom odvjetniku u pisanom

obliku bilo uz predočenje osobnih podataka podnositelja, bilo anonimno, a moguće ju je

podnijeti i usmeno na zapisnik ili nekim drugim sredstvom (npr. telefonom). Valja naglasiti

kako nije pogrešno kaznenu prijavu podnijeti policiji, sudu ili nenadležnom državnom

odvjetniku, jer ta tijela imaju obvezu prijavu primiti i odmah je proslijediti nadležnom

državnom odvjetniku. U praksi, kaznene se prijave vrlo često podnose policiji koja ih potom

prosljeđuje nadležnom državnom odvjetništvu.

Oblik i sadržaj te prijave nisu strogo propisani, ali ona bi trebala sadržavati sve relevantne

podatke koji se odnose na samo počinjenje kaznenog djela (mjesto, vrijeme, okolnosti), na

osobu počinitelja, te na osobu koja je bila žrtvom tog kaznenog djela11. Nakon što nadležni

državni odvjetnik zaprimi takvu prijavu mora u roku od šest mjeseci donijeti odluku o njoj

(odnosno, mora utvrditi postoji li osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo te hoće li

nastaviti ili obustaviti postupanje protiv okrivljenika). O svojoj odluci mora obavijestiti

podnositelja prijave. Nakon isteka dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave, žrtva ima

pravo od državnog odvjetnika zatražiti obavijest o poduzetim radnjama, a ako tu obavijest ne

dobije ili ako nije zadovoljna tim radnjama ona ima pravo na pritužbu višem državnom

odvjetniku. Ukoliko se na temelju radnji provedenih u svrhu prikupljanja dokaza utvrdi da

postoji osnovana sumnja da je osoba počinila kazneno djelo, protiv te se osobe podiže

optužnica čime zapravo započinje kazneni postupak.

Kako otprilike izgleda tijek kaznenog postupka?

Tijek kaznenog postupka možemo ukratko prikazati kroz slijedeću shemu, iako treba naglasiti

kako ne postoje strogo određene granice između navedenih pojedinih faza, već se neke radnje

mogu pojaviti u različitim fazama postupka.

11 Ogledni primjer kaznene prijave nalazi se na mrežnim stranicama DORH-a

21

Koja su prava žrtve u kaznenom postupku?

Tijekom cijelog kaznenog postupka, ali i prije njegovog započinjanja, postoje zakonom

određena prava žrtve na koja se ona može pozivati.

Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su već pri poduzimanju prve radnje u

kojoj sudjeluje obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način o njenim pravima pri čemu su dužni

prema žrtvi postupati obzirno i uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela.

22

Žrtva kaznenog djela ima:

• pravo na pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela,

• pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije

ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom,

• pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,

• pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka,

• pravo da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave

te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe

kaznenog postupka,

• pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje

(osoba od povjerenja je zakonski zastupnik ili druga poslovno sposobna osoba po

izboru ovlaštenika prava na pratnju, osim ako je predložena ili pozvana u svojstvu

svjedoka),

• pravo da se medicinski zahvati prema žrtvi poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako

su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka,

• pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog

zakona, pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo biti obaviještena

o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog

progona te pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika,

• pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine

prijave i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku,

• pravo da na njezin zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju

pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja

kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite,

• pravo da na njezin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno

okončava kazneni postupak,

• druga prava propisana zakonom (npr. žrtva kaznenog djela koja u postupku sudjeluje u

svojstvu oštećenika ima pravo tijelu kojem se podnosi kaznena prijava ili sudu koji

vodi postupak podnijeti imovinskopravni zahtjev i druga prava koja pripadaju

oštećeniku12).

12 Vidi: čl. 51. Zakona o kaznenom postupku

23

Žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, ako trpi teže

posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih

sredstava pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva.

Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz

sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom, a to je Zakon o novčanoj

naknadi žrtvama kaznenih djela. Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev

uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju novčane naknade, a tako će postupiti i sud

pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu

iz sredstava državnog proračuna.

Pravo na novčanu naknadu može imati neposredna žrtva13 i posredna žrtva14. Neposredna

žrtva je osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja kao

posljedicu kaznenog djela nasilja.

Kaznenim djelom nasilja u smislu Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela smatra

se:

• kazneno djelo počinjeno s namjerom uz primjenu sile ili povredom spolnog integriteta,

• kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili

sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje

zdravlja jedne ili više osoba, a propisano je Kaznenim zakonom kao teži oblik

temeljnoga kaznenog djela počinjenog s namjerom.

Pravo na ove naknade može ostvariti žrtva kaznenog djela s elementima nasilja ako je

državljanin Republike Hrvatske, odnosno državljanin države članice Europske unije ili na

njenom teritoriju ima prebivalište. Ovo se pravo može ostvarivati samo ako je kazneno djelo

evidentirano ili prijavljeno policiji ili državnom odvjetništvu, neovisno o tome je li počinitelj

poznat i bez obzira na pokretanje kaznenog postupka. Zahtjev se mora podnijeti najkasnije u

roku od šest mjeseci od dana kada je počinjeno kazneno djelo, a o njemu odlučuje Odbor za

novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela u roku od 60 dana od primitka potpunog zahtjeva.

Prava iz Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ostvaruju se podnošenjem

propisanog obrasca15 Ministarstvu pravosuđa.

Novčana naknada prema predmetnom zakonu podrazumijeva:

• Naknadu troškova zdravstvene zaštite

• Naknadu za izgubljenu zaradu

13 Neposrednom žrtvom smatra se i osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja:

– za vrijeme počinjenja namjernoga kaznenog djela nasilja prema drugoj osobi, ako nije sudjelovala u počinjenju

toga kaznenog djela,

– pokušavajući spriječiti počinjenje kaznenog djela,– pomažući policiji pri uhićenju počinitelja,

– pružajući pomoć drugoj žrtvi kaznenog djela. 14 Posredna žrtva je bračni drug, izvanbračni drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh,

pastorak neposredne žrtve i osoba s kojom je neposredna žrtva živjela u istospolnoj zajednici. Posredna žrtva je i

djed, baka i unuk, ako je jedan od njih neposredna žrtva, u slučaju kad je između njih postojala trajnija zajednica

života, a baka i djed su zamjenjivali roditelje. 15 Obrazac se može pronaći na stranicama Ministarstva pravosuđa

24

• Naknadu zbog gubitka uzdržavanja

• Naknadu za pogrebne troškove

Dodatna prava nekih žrtava

Ako je žrtva kaznenog djela ujedno pripadnik neke posebno osjetljive skupine, uz već

navedena imat će i neka dodatna prava.

Dijete kao žrtva

Dijete kao žrtva imat će i pravo na:

• opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,

• tajnost osobnih podataka,

• isključenje javnosti

Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su prema djetetu kao žrtvi kaznenog

djela postupati posebno obzirno, imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se

izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi

nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta.

Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima

Ove žrtve imaju dodatno pravo:

• prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava,

• na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,

• da je u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da je, ako je to

moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba,

• uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo

osobni život žrtve,

• zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja

• na tajnost osobnih podataka,

• zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

Žrtve u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite

Zadnjom izmjenom Zakona o kaznenom postupku uvedena je obveza tijela koje provodi

ispitivanje da prije ispitivanja žrtve u suradnji s tijelima, organizacijama ili ustanovama za

pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela provede pojedinačnu procjenu žrtve. Pojedinačna

procjena žrtve uključuje provodi se prema Pravilnik o načinu provedbe pojedinačne procjene

žrtve, a utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu

te ako postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti (poseban način ispitivanja

žrtve, uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s

počiniteljem i druge mjere propisane zakonom). Kada je žrtva kaznenog djela dijete,

pretpostavit će se da postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite te ih utvrditi.

Žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite ima i pravo:

• prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih

sredstava,

25

• da je u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da je, ako je to

moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba,

• uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo

osobni život žrtve,

• zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja,

• na tajnost osobnih podataka,

• zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

26

Gdje i kako potražiti pomoć i važne informacije?

Besplatna pravna pomoć

Besplatna pravna pomoć prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći razlikuje nekoliko oblika pravne pomoći:

• primarna pravnu pomoć,

• sekundarna pravna pomoć,

• oslobađanje od plaćanje troškova postupka i

• oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

Podnositelju zahtjeva mogu se odobriti svi ili samo neki od navedenih oblika pravne pomoći.

Primarna besplatna pravna pomoć

Primarna besplatna pravna pomoć obuhvaća:

• opću pravnu informaciju (opću i načelnu uputu o pravnom uređenju pojedinog

područja)

• pravni savjet (cjelovitu uputu o načinu i mogućnostima rješavanja ostvarenja i/ili

zaštite određenog prava)

• sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima, Europskim sudom za ljudska

prava i međunarodnim organizacijama

• zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima

• pravnu pomoć u izvansudskom mirnom rješenju spora.

Važno je, dakle, imati na umu da primarna pravna pomoć ne obuhvaća zastupanje i

sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima – ti oblici pravne pomoći spadaju u sekundarnu

pravnu pomoć.

Primarnu pravnu pomoć pružaju uredi državne uprave u županijama, ovlaštene udruge i

pravne klinike.

Primarna pravna pomoć može se pružiti u svakoj pravnoj stvari, ako podnositelj zahtjeva sam

ne raspolaže dovoljnim znanjem i sposobnošću da svoje pravo ostvari, ako mu pravna pomoć

nije osigurana na temelju posebnih propisa, ako podneseni zahtjev nije očito neosnovan i ako

su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje stručne pravne pomoći moglo

ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.

Postupak za ostvarivanje primarne pravne pomoći pokreće se izravnim obraćanjem pružatelju

27

primarne pravne pomoći, dakle obraćanjem uredu državne uprave u županijama, ovlaštenoj

udruzi i pravnoj klinici.

Ovdje možete pronaći popis pružatelja primarne besplatne pravne pomoći.

Sekundarna besplatna pravna pomoć

Osim primarne besplatne pravne pomoći postoji i tzv. sekundarna besplatna pravna pomoć.

Ona obuhvaća:

• pravni savjet

• sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem

• sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima

• zastupanje u sudskim postupcima

• pravnu pomoć u mirnom rješenju spora

• oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka

• oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Sekundarnu pravnu pomoć pružaju samo i isključivo odvjetnici, a odobrava se posredstvom

ureda državne uprave.

Sekundarna besplatna pravna pomoć može se odobriti ako se radi o složenijim postupcima

koji se vode u vezi sa stvarnim pravima (npr. vlasnički sporovi ili sporovi oko smetanja

posjeda, osim zemljišnoknjižnih postupaka), zatim ako se radi o sporovima iz radnih odnosa,

sporovima iz obiteljskih odnosa (osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima

bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom

ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti), sporovima u ovršnim postupcima i

postupcima osiguranja, te postupcima mirnog rješenja spora. Iznimno, mogu se odobriti i u

svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz

konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a u skladu s

temeljnom svrhom Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Dodatni uvjeti za odobrenje sekundarne pravne pomoći su da se podnositelj zahtjeva nema

sposobnosti sam zastupati, da su mu materijalne prilike takve da bi plaćanje potrebne stručne

pravne pomoći moglo ugroziti egzistencijalne prilike podnositelja zahtjeva i članova

kućanstva te da se ne radi o obijesnom parničenju16 da u posljednjih šest mjeseci prije

podnositelj zahtjeva već nije odbijen sa sličnim zahtjevom zbog namjernog davanja netočnih

podataka te da mu pravna pomoć nije osigurana na temelju drugih propisa.

Oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka

Oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka može se odobriti u svim gore navedenim

postupcima (u kojima se može odobriti sekundarna pravna pomoć) ako su materijalne prilike

podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti

16 Termin obijesno „parničenje“ podrazumijeva situacije u kojima su očekivanja podnositelja zahtjeva

nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako podnositelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva, te ako su

očekivanja podnositelja u suprotnosti sa zakonom i moralom društva.

28

uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva. Pri donošenju odluke o oslobođenju

vodit će se računa o visini troškova sudskog postupka u kojem se traži oslobođenje.

Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi

Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može se odobriti u svim sudskim postupcima ako

su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo

ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva. I u ovom slučaju vodit će se

računa o visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje.

Postupak za odobravanje besplatne pravne pomoći

Kao što je već rečeno, primarna pravna pomoć ostvaruje se izravnim obraćanjem pružateljima

besplatne pravne pomoći (uredima državne uprave u županijama, ovlaštenim udrugama i

pravnim klinikama).

Za preostale oblike besplatne pravne pomoći (sekundarna pravna pomoć, oslobođenje od

sudskih pristojbi, oslobođenje od troškova), postupak se pokreće podnošenjem zahtjeva

nadležnom uredu državne uprave prema prebivalištu ili boravištu podnositelja zahtjeva.

Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu koji se može pronaći u uredima ili na internetskim

stranicama državne uprave. Uz obrazac treba priložiti i suglasnost podnositelja zahtjeva i

članova kućanstva kojim oni dopuštaju uvid u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini.

Podnositelj zahtjeva potpisom potvrđuje da su podaci koje je dao točni i potpuni.

Odobravanje pravne pomoći odnosi se na potpuno ili djelomično pokrivanje troškova pravne

pomoći, o čemu nadležni ured državne uprave odlučuje rješenjem. Ako ured državne uprave

odbije zahtjev za odobravanje korištenja sekundarne besplatne pravne pomoći (koju pruža

odvjetnica/odvjetnik), zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka ili

zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, možete podnijeti žalbu Ministarstvu

pravosuđa, međutim pazite na rok: 15 dana od dana primitka odluke na koju se žalite. Ako i

odluka Ministarstva bude nepovoljna po Vas, možete pokrenuti upravni spor pred nadležnim

upravnim sudom.

29

Uredi državne uprave u županijama osiguravaju pružanje besplatne primarne pravne pomoći.

Koji ured kontaktirati, ovisi o vašem prebivalištu odnosno boravištu.

• popis Ureda državne uprave po županijama

• informacije kako ostvariti besplatnu pravnu pomoć u Uredu državne uprave u

Primorsko-goranskoj županiji; potrebni obrasci

Detaljnije informacije o besplatnoj pravnoj pomoći, a posebno o (imovinsko-materijalnim)

uvjetima za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć možete pronaći u Zakonu o

besplatnoj pravnoj pomoći.

Besplatna pravna pomoć prema Zakonu o odvjetništvu

Besplatnu pravnu pomoć možete zatražiti i u Hrvatskoj odvjetničkoj komori u Zagrebu.

Komora osigurava besplatnu pravnu pomoć socijalno ugroženim osobama i žrtvama

Domovinskog rata u pravnim stvarima u kojima te osobe ostvaruju prava koja su u svezi s

njihovim položajem.

Više informacija, kao i obrasce potrebne za pokretanje postupka, možete pronaći na mrežnim

stranicama Hrvatske odvjetničke komore.

Kome se obratiti za pomoć i podršku u slučaju nasilja?

U slučaju da ste žrtva ili svjedok nasilja, možete se obratiti i Nacionalnom pozivnom centru

za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Centar pruža informacije i savjete žrtvama, a broj na koji

ih možete dobiti je besplatan.

Također se možete obratiti Odjelima za podršku žrtvama i svjedocima koji djeluju pri

Županijskim sudovima u Zagrebu, Vukovaru, Osijeku, Zadru, Splitu, Sisku i Rijeci. Svrha

odjela je olakšati stresne situacije svjedočenja i boravka na sudu.

30

Postoje li neke specijalizirane organizacije za pojedine vrste nasilja – obiteljsko

nasilje?

Kao što je već rečeno, u slučaju nasilja u obitelji svakako savjetujemo obratiti se policiji,

državnom odvjetništvu, centru za socijalnu skrb i/ili zdravstvenoj ustanovi.

Osim njih, postoji cijeli niz organizacija kojima se također možete obratiti za psihološku,

socijalnu i druge oblike pomoći i podrške:

• Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku izradilo je 2015.

godine adresar organizacija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u

obitelji. Među njima se nalaze i kontakti sigurnih kuća u koje se žrtve nasilja mogu

skloniti,

• osim toga, vodi i adresar ustanova koji bi vam također mogao biti od koristi.

Smatramo važnim spomenuti i djelovanje obiteljskih centara, koji djeluju u sklopu centara za

socijalnu skrb. Obiteljskim centrima možete se obratiti u svim situacijama kada je vama ili

vašoj obitelji potrebna stručna pomoć i potpora.

Ovdje možete pronaći detaljnije informacije o Obiteljskom centru PGŽ.

31

Popis literature

Knjige

1. Bancroft, L. (2015). Zašto on to radi? Uvid u misli ljutitih i kontrolirajućih muškaraca.

Zagreb: Znanje

2. Čudina – Obradović, M. Obradović, J. (2006). Psihologija obitelji i braka. Zagreb:

Golden Marketing – Tehnička knjiga

3. Klasnić, K. (2011). Ekonomsko nasilje nad ženama u intimnim vezama u hrvatskom

društvu - konceptualne pretpostavke. Socijalna ekologija : časopis za ekološku misao i

sociologijska istraživanja okoline, Vol.20 No.3 Prosinac 2011.

4. Modly, D. (2002). Kriminalistički rječnik. Centar za kulturu i obrazovanje.

5. Sesar, K., Dodaj, A. (2014). Čimbenici rizika za nasilje u partnerskim vezama.

Socijalna psihijatrija. 42(3), 162-171

6. World Health Organization (2002). World report on violence and health. WHO.

Geneva

7. Zečević, I. (2010). Priručnik – program prevencije vršnjačkog nasilja u školama.

Banja Luka

8. Žilić, M., Janković, J. (2016). Nasilje. Časopis za pitanja socijalnog rada i srodnih

znanosti. Vol. 1 No. 3, prosinac 2016. godine.

Zakoni i drugi propisi:

1. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17) (napomena: ova brošura izrađena je u prosincu 2017. godine, kada je na snazi još uvijek Zakon o zaštiti

od nasilja u obitelji iz 2009. godine s pripadajućim izmjenama i dopunama (NN 137/09, 14/10, 60/10).

Budući da 1. siječnja 2018. godine na snagu stupa novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17),

brošura je izrađena prema novom Zakonu)

2. Zakon o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) 3. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) 4. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 5. Prekršajni zakon (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) 6. Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) 7. Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12,

56/13, 145/13, 152/14, 70/17) 8. Pravilnik o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve (NN 106/17) 9. Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela (NN 80/08, 27/11) 10. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13)

32

Ovaj je dokument izrađen uz financijsku podršku Ministarstva pravosuđa, u sklopu projekta

„Savjetovalište za pravnu pomoć“. Sadržaj ovoga dokumenta u isključivoj je odgovornosti

udruge SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava i ni pod kojim se uvjetima ne može

smatrati kao odraz stajališta Ministarstva pravosuđa.

U sklopu projekta dostupna je besplatna primarna pravna pomoć žrtvama nasilja,

pripadnicima drugih osjetljivih skupina i drugim osobama koje ispunjavaju Zakonom o

besplatnoj pravnoj pomoći propisane uvjete, a u vezi sljedećih pravnih područja:

• obiteljska i druga statusnopravna pitanja te zaštite prava djece,

• prava žrtava vezano uz kazneno i prekršajno pravo,

• socijalno pravo (socijalna skrb, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, prava za vrijeme

nezaposlenosti),

• radno i antidiskriminacijsko pravo

• nasljedna i druga imovinskopravna pitanja, ako su neodvojivo povezana s nekim od

navedenih područja.

www.sos-rijeka.org

pomoc@sos-rijeka.org

+385(0)51 211 888