1

ŽAMOR

bajka o postojanju i prolaznosti

Mario Radovan

(10/2014)

2

3

Onima kojima nitko nije posvetio knjigu

4

5

Slušam glasove iz tame:

- Koje je doba noći? Koje je doba noći?

- Dolazi jutro - odgovaram - a zatim opet noć.

(prema Izaiji)

- Uzmi, Sokrate, da se mi sami ne bojimo smrti,

nego da u nama još ţivi neko dijete koje se nje boji. Kaţi nam,

kako da njega oslobodimo straha od te aveti?

- Njemu treba svaki dan kazivati neku bajku, sve dok

ga bajanjem ne ozdravite.

(prema Platonu)

6

7

Sadrţaj

1. O velikim bukama

(ili o ţivotu kao skrivanju i bijegu)

2. O govoru i znanju

(ili kako riječima stvoriti ono čega nema i preobraziti ono što jest)

3. O daljini i sjećanju

(ili o zanosu, čeţnji i snatrenju)

4. O govoru i neznanju

(ili o nedokučivosti postojanja i svijesti)

5. O uzaludnoj pitajućoj odvojenosti

(ili o čovjeku)

6. O spasonosnim naučavanjima

(ili kako se braniti od tjeskobe bivanja i od uţasa nestanka)

7. O blizini, zanosu i dodiru

(ili o traganju i ţudnji, ljubavi i ljepoti)

8. O nazorima i nagnućima

(ili kako plemenita načela dovode do pogibeljnih učinaka)

9. O tjeskobi i vedrini

(ili zašto iz uvida u ispraznost svega trebaju izrastati prave vrijednosti)

10. O smislu i besmislu

(ili o traganju za smislom, o njegovu stvaranju i darivanju)

11. O suvremenoj stvarnosti

(ili o javnom govoru, znanosti, tehnologiji i ekonomiji)

12. O jednostavnim stvarima

(ili o psima iz Costa da Caparice)

13. O vremenu i prolaznosti

8

(ili o ţivotu i smrti, o fizičkom, emotivnom i apstraktnom)

14. O stvarnosti i razboru

(ili o govoru, moralu i dvoličnosti, o čeţnji i pustoši)

9

Predgovor

Moţda je nešto od onog o čemu ovdje govorim već rečeno u nekog pjesnika ili mudraca, jer

ja sam istraţivao mnoga kazivanja i njihovi glasovi odjekuju kroz moje tišine. Tako je otprilike

zapisao jedan drevni pjesnik ili mudrac na početku nekog svog spisa. Za ovu bajku moglo bi se reći

isto: u njoj se pokušalo promišljati mnoga pitanja, krećući se kroz razna naučavanja koja su ovdje

više parafrazirana nego izloţena, ali su prepoznatljiva. Na taj način ovo kazivanje pokušava biti

dijalog s drugim kazivanjima, kao i njihova implicitna kritika.

Iskušavajući različite jezike pokušalo se dodirnuti mnoge stvari o kojima je teško valjano

govoriti, ali i valjano šutjeti. Pokušalo se baciti pogled sa više strana na razna pitanja koja često nije

moguće odgovoriti na razini pojmova i naučavanja, ali koja čovjek ne moţe ne postaviti. Pokušaj

govora o neizrecivom ne moţe nadići razinu metaforičkog, ali moţe podsjetiti na granice govora i

znanja, kao i na pogibeljnost onih dogmi koje prelaze te granice. Govor uvijek izvire iz ţelje i

potrebe da se nešto kaţe; ovo kazivanje ţeli ujedno ukazati na to kako se malo toga moţe izreći i

kako valjan govor teško doseţe svoj cilj. Ali od takve spoznaje pa do šutnje, korak je obično

prevelik. Jer ljudi su brbljava stvorenja.

U ovom kazivanju koriste se neke poznate fraze i izreke, ili njihove parafraze. To je

učinjeno zato što se te fraze dobro uklapaju u ovu priču, kao i zato da se time uspostavi vezu

izmeĎu ovog kazivanja i onih kazivanja iz kojih te fraze potječu. Pritom nije korišteno eksplicitno

citiranje, zato što ovo nije esej nego bajka, kao i zato što su izvorni govor i scene ovdje često

mijenjani. Ukratko, tko ima uši, vidjeti će sve to i sam. Za svaki slučaj, dodajmo tome i slijedeću

izjavu: što god se u ovom tekstu prepozna kao tuĎe, to nije moje. Ni ova izjava nije naročito moja

jer je otprilike isto rekao netko drugi za svoje tekstove.

Kaţu da je video tehnologija učinila opisivanje zastarjelim. Objašnjavanje je oduvijek bilo

naporno i dosadno za slušatelje i za govornike, a bilo je većinom i beskorisno. Dakle, vrijeme je za

proroke! Ova bajka ispričana je kroz ţivot jednog slučajnog "proroka", uz kojeg se našla i jedna

Magdalena, jer proroku kojeg ne slijedi neka Magdalena nije uputno vjerovati. Proroci su uvijek i

svugdje nepoţeljni ("nepodobni"); njihovo vrijeme nikad ne prolazi, jer nije nikad ni došlo.

Prvi pokušaj pisanja ove bajke izveden je prije dvadeset godina, ali nije ispao naročito

dobro. Prošlost se navodno ne moţe mijenjati, ali kad je o bajkama riječ, izradom nove verzije

moţe se proglasiti prethodnu verziju (tiskanu 1994. godine) nevaţećom i ništavnom, što ovdje i

činimo. Osim što je napisana bolje od stare verzije, nova verzija bajke sadrţi i nekoliko poglavlja

više nego stara verzija; dakle, stvar je poboljšana u svakom pogledu, što ne znači da je sada dobra.

Nova verzija dovršena je u rujnu 2010. godine. Nakon toga napravljene su neke manje

izmjene i dopunjen je podnaslov.

Mario Radovan

Muntaura, listopad 2014. godine

10

11

1. O velikim bukama

(ili o ţivotu kao skrivanju i bijegu)

- U početku još ne bijaše ovdje ni ondje, ne bijaše prije ni poslije, a ne bijaše ni sada -

govorio je Duh Učenosti. - Ne bijaše još svjetla ni tame, ne bijaše dana ni noći osutih zvijezdama.

Ne bijaše huke morskih valova, ni mira gorskih jezera.

Ne bijaše nastajanja ni nestajanja, ne bijaše susreta ni rastanaka, ne bijaše radosti ni boli.

Prije nego što je vrijeme otpočelo, Bog bijaše sam!

I mišljaše Bog: "Čemu jesam? I po čemu znam da jesam? Nije dobro biti Jedno i biti Sve i

biti Sam!" I odluči Bog stvoriti svijet.

Bog stvaraše u tišini svojih misli. Bog najprije stvori ...

- Odstupi, Sotono! - reče Nepodobni, a pogled mu odluta prema gradu.

- Sve bijaše Jedno - pokuša iznova Duh Učenosti, a glas mu sad postade nesiguran i

prijetvoran. - Sve bijaše Jedno i lice njegovo bijaše bezlično i pusto. Jer ne bijaše još ovdje ni ondje,

ne bijaše prije ni poslije, a ne bijaše ni sada.

Ne bijaše još svjetla ni tame, ne bijaše dana ni noći osutih zvijezdama.

Ne bijaše huke morskih valova, ni mira gorskih jezera.

Ne bijaše nastajanja ni nestajanja, ne bijaše susreta ni rastanaka, ne bijaše radosti ni boli.

Prije nego što je vrijeme otpočelo, sve bijaše Jedno!

Ali radoznalost obuze Jedno! I zato Ono iz sebe sama iznjedri svijest! Iz svoje nutrine,

Jedno iznjedri svijest jer htjede vidjeti - spoznati htjede - sebe sama!

Ali svijest rasu Jedno u Mnoštvo: svijest razdijeli Jedno imenima i oblicima, i ukrasi ga

mnoštvom boja! Tako lice Jednog provrvi neizmjernim šarenilom; Jedno poprimi tisuću šarenih

lica. Sve sad posta ...

- Odstupi Sotono! - ponovi Nepodobni, spuštajući se vijugavim putem prema gradu.

- Sve bijaše Ništa ... - mucao je sad Duh Učenosti, a glas mu bijaše drhtav i molećiv,

uplašen.

- Odstupi! - viknu opet Nepodobni.

- ... ali Svijest dozva Mnoštvo iz tmine Ništavila ... - nemoćno je pokušavao očajnik.

- Odstupi! Odstupi, Sotono! - vikao je sad Nepodobni jakim glasom. - OtiĎi! OtiĎi od mene!

I Duh Učenosti tad napusti Nepodobnog.

Na vijugavu putu Duh Učenosti napusti Nepodobnog.

U smiraj ljetna dana, Nepodobni se zauvijek oslobodi tog ubogog razmetljivca.

12

Misli Nepodobnog postadoše sad opet jasne i korak mu posta lak, te on vedro nastavi svoj

hod neravnim putem koji je vijugao kroz škrto raslinje kamenita podnoţja planine, spuštajući se

prema gradu. A bijaše tad već blizu grada.

***

Kad Nepodobni stiţe na gradski trg, ovako progovori jakim glasom:

- Ja donosim dah ozbiljnosti!

Osjećaj tjeskobe i praznine proţima sav svijet. Ljudi se pokušavaju sakriti od tog osjećaja

bijegom u intenzivne aktivnosti i u velike buke. Ali tjeskoba sustiţe ljude i u najvećim bukama i

prati ih u svim njihovim intenzivnim aktivnostima, koje su usto razorne i štetne.

Duhovni vodiči i goniči govore da su ljudi današnjeg doba izgubili veliki trag ţivota i da

više ne poznaju put koji je za njih odreĎen od iskona postojanja. Gubitak puta i velikog traga ţivota

stvara u ljudima osjećaj tjeskobe i praznine, koji proţima današnje naraštaje.

Tako govore duhovni vodiči i goniči puka; ali ja vam kaţem: pravog puta i velikog traga

ţivota nije nikad ni bilo. Svoj put, ljudi trebaju tek stvoriti, a za stvaranje je potrebna ozbiljnost!

Prijatelji moji, ja vas pozivam na ozbiljnost!

Svijest je prolazan glas u gluhom beskraju; iskra u beskrajnoj tami.

Svijest je tjeskobna konačnost koja na tren izranja iz beskonačnog, a zatim zauvijek nestaje

u njegovim tminama. Svijest je ţudnja za minulim, nepostojećim, nedoseţnim, nepojmljivim;

svijest je tjeskoba pred nepoznatim i neumitnim; pred vlastitim gašenjem i nestankom.

Čovjek je paradoks u srcu postajanja i nestajanja. Ništa što je konačno ne uspijeva umiriti

njegove tjeskobe ni zadovoljiti njegove ţudnje. A čovjek ne moţe dosegnuti ništa što nadilazi

konačnost - ne moţe tako nešto ni zamisliti.

Svakom tko ţivi podarena je čudestvena prilika da osjeti nedokučivu zagonetku postajanja i

nestajanja. Ali umjesto da se raduju tom čudestvenom daru, ljudi u sebi nose tjeskobu, i strah od

postajanja i nestajanja.

Paradoks prolazne svijesti koja ţudi za vječnošću mučio je mudrace svih prostora i svih

vremena. Mnogi od njih proglasili su svijet i svijest ruţnom prijevarom koju nije vrijedno podnositi.

Drugi su posvetili sve svoje snage i strasti smišljanju boljih svjetova. Takvi smišljahu čudestvene

svjetove u kojima su ljudi osloboĎeni stradanja i nemoći, i u kojima svijesti prebivaju u vječnom

blaţenstvu.

Tako je stvoreno mnoštvo himeričnih svjetova i njihovih savršenih stvarnosti.

Ali te savršene stvarnosti nisu ljudima donijele blaţenstvo ni mir, nego borbe, uništavanja i

patnje. U ime savršenih stvarnosti satire se one koji pokušavaju učiniti ovaj svijet boljim.

Umjesto da ljudima donesu vječno blaţenstvo, savršeni svjetovi posluţili su vodičima i

goničima naroda kao opravdanje za to da svoje zajednice vode u ratove protiv drugih zajednica i

njihovih savršenih stvarnosti.

Ne podlijeţite riječima vaših mudraca i zovu njihovih savršenih svjetova, prijatelji moji!

Svoj put i svoj bolji svijet, ljudi trebaju tek stvoriti!

A za stvaranje je potrebna ozbiljnost!

13

Tako započe Nepodobni, stojeći na trgu pored starog spomenika. Malobrojni prolaznici koji

su onuda prolazili u smiraj ljetnog dana, osvrtali su se na neobičnog besjednika, ali nisu marili za

njegove riječi. A Nepodobni je kazivao dalje.

- Govorim vam o velikim vjerama!

Vaši duhovni vodiči i goniči govore vam o osjećaju izgubljenosti kojeg u ljudima stvara

gubitak velike vjere. Govore vam da su ljudi ovoga doba izgubili jasnu viziju i osjećaj izvjesnosti, a

time i moć djelovanja.

U velikoj vjeri, ljudi prijeĎoše preko strašnih pustinja i voda; u velikoj vjeri sagradiše silne

gradove i bedeme; u velikoj vjeri, ljudi poraziše svoje neprijatelje i razoriše njihove bedeme i

gradove. Kako da ljudi sad još osvajaju, grade i razaraju, kad ostadoše bez velike vjere?

Tako govore vaši vodiči i goniči, ali ja vam kaţem: nije velika vjera pokretala ljude, nego je

to činila velika tjeskoba. Vjera je u ljudi uvijek bivala slaba; i najvjernija plemena lako su se

odmetala od svojih bogova i umjesto njih slavila zlatnu telad.

Svojim osvajanjima, gradnjama i razaranjima, ljudi bjeţe od osjećaja tjeskobe: bjeţe od

svijesti o vlastitoj ništavnosti i nemoći. Velike vjere i veliki ideali nisu pokretačka snaga ljudskog

djelovanja, nego su samo opravdanja za ono čemu ljudi naginju i za ono što čine.

Vjere i ideali su vela kojima ljudi ukrašavaju svoju stvarnost i prikrivaju tamne strane svojih

nagnuća i svog djelovanja. Takva vela sakrivaju i ukrašavaju stvarnost, više nego što je oblikuju.

Tako je bivalo oduvijek, a tako je i danas. Mijenja se svijet i mijenjaju se njegove velike

vjere i velike buke, ali ljudi ostaju jednako tjeskobni i izgubljeni kao što su to uvijek bili. Njihova

osvajanja, gradnje i razaranja su i dalje više bijeg nego sustizanje.

Čovjek još ne čini zbog radosti činjenja, nego zbog bijega od mirovanja i tišine. Čovjek još

jest ne zbog radosti bivanja, nego zbog straha od ne-bivanja.

Ljudi još ţive u skrivanju i bijegu. Njihove stare i nove vjere su šarena vela sa kojima

prekrivaju prazne horizonte postajanja i nestajanja, koji ih straše; vela sa kojima pokušavaju sakriti

svoju ništavnost i nemoć od sebe samih.

Velike vjere puka su velike poticateljke na bijeg od stvarnosti i od sebe samih. Ali bijeg je

beznadan i vrijeme je za povratak!

Prijatelji moji, preispitajte, preispitajte svoje vjere!

Dok je tako govorio, Nepodobnom bijahu prišle dvije starije ţene. Ali one brzo uvidješe da

ih njegov govor ne zanima, te produţiše preko trga uz glasno negodovanje. Nakon kraće stanke,

Nepodobni nastavi sa svojim kazivanjem na trgu koji bijaše skoro prazan.

- Govorim vam o vašim bogovima!

Minuli naraštaji stvorili su bezbrojne bogove u nadi ta će ih ta himerična bića štititi od

nevolja i dati im veliku moć. Ljudi su s vremenom naučili stvarati sve moćnije bogove, nadajući se

da će moćni bogovi skinuti s ljudi preteško breme prolaznosti i nemoći, tjeskobe i ţudnje.

Stvoreno je i potrošeno bezbroj hirovitih, ljubomornih i okrutnih bogova; neki od njih bijahu

vrlo moćni, a neki bijahu beskrajno moćni: bijahu svemogući. Ali nijedan od njih ne bijaše dovoljno

moćan da sa ljudi trajno skine mučno breme prolaznosti i nemoći, tjeskobe i ţudnje.

Nijedan od bogova nije uspio umiriti bolan osjećaj tjeskobe i ţudnje, koji proţima konačnu

svijest: svijest koja nakratko izranja iz beskrajnog oceana postajanja i nestajanja, a zatim zauvijek

nestaje u njegovim tamnim vodama bez obala.

14

I ovo doba stvorilo je svoje bogove: stvorilo je razornog boga Napredak i bučnog boga

Zabava. Ali ti su bogovi nemoćni i zbunjeni, kao i naraštaji koji ih stvoriše.

Čovjek napretka oboţava brzinu i uvijek ţudi za novim. Čovjek napretka ljubi brzinu i čezne

za novim zato što je svako njegovo tu-i-sada tjeskobno i prazno.

Čovjek napretka ţeli ovladati svemirom: ţeli vladati svime što jest, kao i s onim što nije. Ali

uzalud čovjeku sva ovladavanja drugim, ako ne vlada samim sobom.

Čovjek napretka ponosi se svojim velikim pothvatima. Ali ni najveći poduhvat, sam po sebi,

ne donosi čovjeku pravu radost i mir. Zato su beskorisni svi poduhvati, sva razaranja i sve gradnje,

ako čovjek pritom ne gradi i sebe sama!

Zaista, oni koji prazne duše jure putovima napretka, ne doseţu ono za čim ţude, a ne

uspijevaju ni pobjeći od onog od čega bjeţe!

Čovjek napretka i zabave obzidava se bezbrojnim napravama i zaglušujućim bukama;

uskoro bi mogao sasvim nestati pod tim šarenim valovima svačega i ničega.

Čovjek napretka i zabave opasuje se odorama ţivih i poletnih boja, ali uzaludni su njegovi

napori da se pomoću njih zaštiti od tjeskobe bivanja. Jer tjeskoba prebiva s unutarnje strane odora

kojima se opasuje i zidova sa kojima se obzidava.

Obzidavajući se šarenilom stvari i buka, čovjek zazidava sebe u tamnicu iz koje više ne vidi

drugog ni svijet, a ne vidi više ni sebe sama. Ta bučna tamnica šarenih zidova ne štititi čovjeka od

onog od čega čovjek bjeţi, niti mu pruţa ono za čim ţudi.

Čovjek napretka i zabave ljubi moćna sredstva, bučne dogaĎaje i blještave stvari, jer ţeli

postati moćan, radostan i lijep. Ali njegova razorna sredstva i velike buke čine čovjeka sve slabijim,

tuţnijim i ruţnijim.

Prijatelji moji, preispitajte svoje stare i nove bogove!

***

Bilo je ljetno predvečerje i trgom je prolazilo sve više ljudi. Neki od onih koji su prolazili

pored starog spomenika zastajali su nakratko, gledajući neobičnog govornika, a onda su nastavljali

dalje. Nepodobni pomisli kako je njegov govor preteţak za trgove, te sad pokuša ovako govoriti:

- Govorim vam o vašoj novoj velikoj moći!

Veliko znanje i moćna sredstava učinili su ljude tvorcima i gospodarima svijeta u kojem

ţive. Nova znanja i nova sredstva otvaraju ljudima beskrajne mogućnosti oblikovanja prirodnog

svijeta, kao i stvaranja novih prostora iskustva: novih stvarnosti, novih svjetova.

Ali velika stvaranja popraćena su velikim uništavanjima i još većim opasnostima. Zato je

danas nuţno da ljudi razumiju što stvaraju i što uništavaju, jer su posljedice njihova djelovanja

ogromne i nepopravljive.

Tehnološka sredstva oslobaĎaju ljude mnogih ograničenja koje im nameće prirodni svijet;

ali ta sredstva primoravaju ljude da se pokoravaju rastućim zahtjevima umjetnog svijeta kojeg ta

sredstva stvaraju.

Na sve kritike tehnološkog svijeta moţe se odgovoriti da je tehnologija donijela ljudima

točno ono za čim su oduvijek ţudjeli i što su oduvijek pokušavali dosegnuti: djelatnu moć,

15

dinamizam ţivljenja i velika uzbuĎenja!

Današnji ljudi jednaki su onima iz Homerova doba; samo su se sredstva promijenila, tako da

ljudi danas izraţavaju i ţive svoje tjeskobe i ţudnje na drukčije načine. Ali sredstva su sad postala

iznimno vaţna, jer moćna sredstva uz loše rukovanje ili loše ciljeve postaju pogubna za ljude i za

svijet.

Tehnološka sredstva daju ljudima ogromnu djelatnu moć, ali ne čine ljude mudrima,

dobrima, ni lijepima. Moćna sredstva često se koriste na načine koji uništavaju više nego što

stvaraju i koji promiču glupost: na načine koji ljude i svijet čine sve ruţnijima i tuţnijima.

Tehnološka sredstva sve više postaju gospodarima koje ljudi moraju pokorno sluţiti. Sve

aktivnosti iziskuju upotrebu tehnoloških naprava i zahtijevaju izvoĎenje točno zadanih procedura.

Stalno boraveći u takvom okruţenju, ljudi postaju roboti koji ništa ne razumiju i ne pitaju, nego

samo ispravno pritišću dugmad.

Brzina i učinkovitost postali su jedina mjerila ispravnosti ţivljenja, a potrošnja jedini cilj

ljudskog ţivota. Sav ţivot ljudi podreĎen je dosizanju najviše učinkovitosti tehno-ekonomskog

sustava i najvišeg profita za njegove gospodare.

Da bi stvorili bolji ţivot i svijet, ljudi trebaju naučiti koristiti svoja sredstva bez da pritom

pretvore sebe u njihove sluge. Jer ljudi su oduvijek skloni tome da sluţe vlastitim tvorevinama,

kako onim nebeskim tako i onim zemaljskim.

Tehnološka sredstva omogućila su komunikaciju i suradnju meĎu ljudima i narodima širom

svijeta. Komuniciranje i susretanje trebali bi promicati osjećaj bliskosti i zajedništva meĎu ljudima.

Ali tehnološka sredstva koriste se za manipuliranje ljudima, a ne za promicanje razumijevanja.

Umjesto da zbliţava ljude, javni govor razdvaja ljude i potiče ih na meĎusobno sukobljavanje.

Znanost i tehnologija omogućuju ljudima da ţivot i svijet stalno čine boljima. Da bi se tu

mogućnost ostvarilo, ta moćna sredstva trebaju biti korištena na načine koji promiču razumijevanje,

otklanjaju patnje i promiču slobodu. Ali umjesto toga, pomoću novih sredstava, jači izrabljuju i

satiru slabije, kako su to uvijek činili.

Dok je Nepodobni tako govorio, onuda je prolazio neki pripit čovjek. Zastavši nakratko, on

odlučno izjavi da ne ţeli više imati posla s politikom. Tako reče dobro upućeni prolaznik, a onda s

naporom produţi preko trga. Nedaleko Nepodobnog bijaše se zaustavilo još nekoliko prolaznika; on

se letimično osvrnu na njih, a onda nastavi kazivati ovako:

- Govorim vam o dobroti i moralnosti!

Kad se pogledaju razaranja, nasilja i okrutnosti koje ljudi čine od najranijih vremena do

danas, teško da se moţe zaključiti kako su ljudi po prirodi mudri, dobri i lijepi.

Okrutnosti su činjene ne samo u sukobima i ratovima, nego i u vjerskim obredima, kao i za

zabavu. Suvremena industrija zabave - filmovi i razne igre - pokazuje da su nasilje i destrukcija

privlačni mnogim današnjim ljudima, jednako kao što su to bili u prošla vremena.

Ljudi su stvorenja proţeta tjeskobom i ţudnjom, koja često ne znaju što da čine sa sobom ni

sa drugima. Nasilje i destrukcija, izraţeni na neki od bezbroj mogućih načina, oduvijek su bili jedan

oblik odgovora na izazov bivanja.

Rečeno je da se destruktivnim ponašanjem čovjek buni protiv vlastite ograničenosti i

nemoći. To moţe biti donekle točno, ali većina destruktivnog ponašanja je posljedica nepravednih

odnosa u zajednicama i meĎu njima; takvi odnosi uništavaju u ljudima njihove najbolje mogućnosti

i potiču u njima najgora nagnuća.

16

Ako je moral nešto što štiti prava i dostojanstvo svakog čovjeka, onda svijet nije nikad bio

moralan ni na razini naučavanja, a pogotovo ne na razini ponašanja. Tradicionalna naučavanja

dijele ljude na Nas i na Druge, a ni meĎu Nama nismo svi jednaki. Takva naučavanja ne mogu se

smatrati pravim moralnim naučavanjima.

Pohlepa i taština oduvijek upravljaju ponašanjem nosioca moći, a ostalima ne preostaje

drugo nego da slijede put kojim ih oni vode. Govor o moralnosti oduvijek sluţi samo kao velo

kojim se prekriva prava stvarnost.

Ljudi su oduvijek poznavali načelo koje sabire svu nauku o moralu. To načelo traţi od

svakog čovjeka da se prema drugima ne ponaša na način na koji ne bi ţelio da se drugi ponašaju

prema njemu, te da se prema drugima ponaša na način na koji bi ţelio da se drugi ponašaju prema

njemu. To načelo sadrţano je u naučavanjima svih religija i u kazivanjima svih mudraca, ali ono se

nije nikad poštivalo.

Moralno naučavanje pokušalo se svesti i na jednu samu riječ: ljubav. Rečeno je, ljubi svog

Boga i svog bliţnjega, i sve će biti dobro. Ali nije bilo dobro. Oni što ljubljahu svog Boga i svoje

bliţnje, nanijeli su neizmjerna zla ljudima u dalekim zemljama koje su pohlepno osvajali i koje još

osvajaju.

Tim osvajačima punima ljubavi kaţem ovako: ne trebate ljubiti nikog; bilo bi dovoljno da

moţete ne mrziti. Ili mrzite ako morate, ali nemojte činiti zlo. I pomognite drugima ponekad, ako

moţete. To je moja poruka onima koji se ponose svojim moralom ljubavi. Ovim načelom bezazlene

mrţnje pokušavam liječiti od licemjerja one koji su svojom ljubavlju nanijeli neizmjerna zla i patnje

ljudima širom svijeta.

Govor o moralu i licemjerju privukao je paţnju nekih prolaznika, tako da je sve više ljudi

zastajalo kraj starog spomenika. A nepodobni je kazivao dalje:

- Govorim o velikim riječima i o velikom licemjerju!

Današnje doba je posebno ponosno na svoju plemenitost. Ne znam da li ovo doba zaista

nadmašuje prošla vremena svojom plemenitošću, ali ih sigurno nadmašuje svojim licemjerjem.

Osvajači danas sebe nazivaju osloboditeljima i silno brinu o ljudskim pravima u onim

dijelovima svijeta koje još nisu stigli osloboditi. O pravima milijuna onih čije ţivote uništavaju ne

govore nikad. Govor o stradanjima osloboĎenih proglašen je nemoralnim, jer današnji osloboditelji

su tako njeţna stvorenja da ne mogu gledati posljedice onog što čine.

Gospodari ovog doba proglasili su izdajom svaki govor o njihovom licemjerju. Time su sebe

izdigli iznad svake kritike i iznad svih slabosti.

Ljudi poput Sokrata, Bude i Isusa, bili su proglašeni nemoralnima i izdajicama od strane

nosioca moći njihovog vremena. Da se ti ljudi danas pojave meĎu nama, bili bi opet proglašeni

izdajicama. Jer u sva vremena, nosioci moći proglašavaju izdajnikom svakog tko se usudi ukazati

na njihovo licemjerje.

Stalnim govorom o pravima i moralu stvara se dojam da odnosi meĎu ljudima i zajednicama

postaju sve bolji. Ali poboljšava se samo govor, dok stvarnost ostaje ista. U prošlim vremenima,

jači su s ponosom uništavali slabije i nije im pritom padalo na pamet da se zbog toga opravdavaju.

Danas jači uništavaju slabije jednako kao i u prošlim vremenima, ali danas to čine u ime raznih

uzvišenih načela, kao što su sloboda, ljudska prava, demokracija i slično.

Mijenja se govor, ali ponašanje ostaje uvijek isto. Drevni Atenjani, koji su izmislili

17

demokraciju, upozoravali su buduće ţrtve svojih barbarskih osvajanja da jaki rade što hoće, a slabi

trpe što moraju. Bila su to barbarska vremena, ali se barem govorilo pošteno! Drevni demokrati bili

su barbari, ali nisu bili laţovi.

Suvremeni demokrati ponašaju se prema istom načelu moći kao i njihovi drevni prethodnici,

ali govor se promijenio: danas se osvaja i uništava uz pratnju uzvišenih govora o slobodi i ljudskim

pravima! Zaista, licemjerje čini suvremene demokrate još ruţnijima nego njihovo ponašanje.

Povijest je vidjela mnoga barbarstva, ali tako jadan govor i toliko licemjerje nije viĎeno

nikad ranije. Tome su bitno doprinijela suvremena sredstva javne komunikacije, koja današnjim

licemjerima i manipulatorima pruţaju veličanstvene mogućnosti djelovanja, a oni te mogućnosti

obilato koriste.

Prijatelji moji, govorim vam o dobroti, moralnosti i licemjerju.

Prava moralnost počinje tamo gdje prestaju sve duţnosti: moralni osjećaj je suosjećanje s

drugim. Čovjek moţe imati različite duţnosti prema prijateljima i prema neprijateljima, ali moralni

odnos treba biti jednak prema svakom, ili to nije moralni odnos ni osjećaj, nego ponašanje voĎeno

duţnošću ili interesom. Prava moralnost počinje tamo gdje prestaju sve duţnosti i svi interesi.

Moralnost je suosjećanje koje prezire sitna prava i sitne duţnosti, a nadasve prezire isprazan

govor velikih licemjera, kakvi vladaju svijetom u ovo doba sustavnog zaglupljivanja i manipulacije.

Moralnost je suosjećanje; ali preplavljeni velikim bukama, ljudi više ne osjećaju ni sebe

same: kako da onda suosjećaju s drugima?

Prijatelji moji, preispitajte svoju dobrotu i svoju moralnost!

Preispitajte i govor vaših vodiča i goniča, ako imate snage za to!

***

U blizini Nepodobnog zaustavljalo se sve više prolaznika, ali ljudi zastajahu samo na kratko,

a onda nastavljahu dalje svojim putem. Nepodobni postade na trenutak svjestan besmislenosti svog

govora na trgu. Pomisli kako proroci raznih vrsta i doba nisu sumnjali u vaţnost svog poslanja, ali i

meĎu njima su postojale razlike po tom pitanju. Neki su vjerovali da su njihove riječi od suštinske

vaţnosti za ljude i svijet, dok su drugi slijedili svoj put, ne mareći mnogo za izravne učinke svog

djelovanja. Ali mnogi proroci teţili su samo tome da ojačaju vlastito pleme i zajednicu, i u tu svrhu

poticali su neprijateljstvo prema drugima. Tako su postupali biblijski proroci, ali i mnogi drugi.

Nepodobni se trgnu iz razmišljanja o smislu i besmislu proroka i javnog govora, i zaključi

kako sad treba da privede kraju svoj prvi govor na skoro praznom trgu, u smiraj ljetnog dana.

Nepodobni odluči da to učini tvrĎim jezikom, kakvim bijaše započeo svoj govor, te sad ovako reče:

- Govorim o postajanju, nestajanju i svijesti!

Bivanje je postajanje i nestajanje; stvarnost nije: ona stalno postaje i nestaje. Sve uvijek

postaje i nestaje, i time stvara privid trajanja. Ali bivanje nije stanje nego proces.

Biti znači stalno postajati i nestajati; samo su pojmovi i oblici trajni jer oni ne prebivaju u

prostoru postajanja i nestajanja. Pojmove i oblike stvara svijest i pomoću njih oblikuje i izraţava

svoja iskustva postajanja i nestajanja.

Svijest je prolazno oko koje gleda tok svih stvari iz ništavila u ništavilo. Promatranje te

neumitnosti ispunjava svijest osjećajem besmisla i nemoći. Zato svijest smišlja razne obmane i buke

18

sa kojima pokušava prekriti i sakriti tu stvarnost, i prikazati je onakvom kakva nije.

Vodiči i goniči puka govore kako sva ljudska moć i sva ljepota bivanja izviru upravo iz

obmana i buka sa kojima ljudi prekrivaju stvarnost i tako udahnjuju ljepotu i smisao ispraznoj igri

postajanja i nestajanja. Na taj način svijest dariva ljepotu i smisao sebi samoj, a time i svekolikom

postajanju i nestajanju.

Vodiči i goniči puka naučavaju kako je ţivot ljudi uopće moguć jedino kada se stvarnost

prekrije velima umirujućih obmana i kada se svijest omamljuje bukama koje prigušuju njene

tjeskobe i ţudnje.

Ali prijatelji moji, zar se moţe reći da je stvarni ţivot uopće počeo, dok se odvija samo u

okrilju šarenih vela obmana i omamljujućih buka?

Za mnoge ljude preteško je stajati sam pred licem postajanja i nestajanja. Mnogima je

njihovo "ja" preteško da bi ga sami nosili kroz ţivot; zato traţe neku obmanu i buku kojoj će predati

svoje "ja" i tako se osloboditi tog preteškog bremena.

Razumijem vaše tjeskobe i vaše ţudnje, prijatelji moji. Ali što ostaje od onih koji odbacuju

svoje "ja" i predaju ga obmanama; od onih koji svoju odvojenost zaranjaju u velike buke?

Prolazna svijest biva obuzeta bolnim osjećajem nemoći pred prizorom beskrajnog postajanja

i nestajanja; zato se svijest skriva od tog mučnog osjećaja u obmane i buke. Poznajem vaše tjeskobe

i vaše ţudnje, kao i vašu potrebu po obmanama i bukama, prijatelji moji, ali ja vas sad pozivam na

istinu i tišinu!

Vi ljubite obmane i buke, i niste naučili ţivjeti bez njih. Primite onda i moje darove: primite

najveću od svih obmana: istinu! Donosim vam i najraskošniju od svih buka: tišinu!

Vi niste vični istini i tišini; mnogi od vas ne znaju ni da one postoje.

Ah, prijatelji moji, ne krijte, ne krijte se od svoje istine i od svoje tišine!

Dok je Nepodobni tako govorio, u njegovoj blizini zaustavljalo se sve više prolaznika, a

neki ljudi bijahu sjeli na klupe ispod obliţnjeg stabla. Nepodobni se osvrnu oko sebe, a onda nastavi

svoje kazivanje.

- Govorim o samotnosti, ljubavi i smrti!

Govorim o ponorima iz kojih izrasta sve što je uzvišeno i što je vrijedno da raste.

Ljudi velikih buka tiho čeznu za onim što je uzvišeno, ali se toga i boje. Zato ga traţe tamo

gdje ga nema i gdje ga neće naći: traţe ga u obmanama i bukama.

Plašeći se svoje samotnosti, ljubavi i smrti, ljudi bjeţe u obmane i buke, u kojima

pokušavaju stresti sa sebe breme odvojenosti i prolaznosti. Ali prijatelji moji, što još ostade od onih

koji ostadoše bez svoje samotnosti, bez svoje ljubavi i bez svoje smrti?

Ljudi obmana i buka ne poznaju raskošnost samotnosti ni bezvremenost ljubavi, a ne

poznaju više ni vlastitost smrti. Ljudi velikih buka ne poznaju ponorna vrela iz kojih izviru sve

čeţnje i strasti, sva pregnuća i ostvarenja.

Ljudi velikih buka ne poznaju tiha vrela na kojima svijest napaja svoju ljubav i svoju volju

za sva bića i za sve stvari; vrela čije vode otvaraju čovjeka za njegove najviše mogućnosti!

Ljudi velikih buka tumaraju od buke do buke traţeći radost, ali prava radost ne zalazi u

velike buke; prava radost prebiva u tišini i ţivi od darivanja.

Tako reče Nepodobni; a onda zastade, prijeĎe pogledom preko lica prolaznika koji se bijahu

skupili oko njega, pa nastavi jakim glasom.

19

- Vrijeme je za novog čovjeka: za čovjeka istine i tišine!

Vrijeme je za čovjeka koji prihvaća neduţnu igru postajanja i nestajanja, i koji neumitno

naziva pravim imenom.

Vrijeme je za čovjeka koji prihvaća i hoće svoju odvojenost i svoje "ja": za čovjeka koji se

ne skriva od svoje samotnosti, ljubavi i smrti.

Vrijeme je za čovjeka čija sloboda nije samovolja i hir, nego hrabrost da se bude: da se

mirno korača i gradi nad ponorom prolaznosti i besmisla.

Vrijeme je za čovjeka koji se izdignuo iznad sebičnosti, taštine i straha, i koji rado pruţa

ruku svakome tko stremi: za čovjeka čija je radost u darivanju.

Vrijeme je za čovjeka koji svojom vedrinom obgrljuje vječnost, i sve njene radosti i boli

sabire u svoje sada.

Prijatelji moji, budite dostojanstvo nad ponorom! "Ja sam onaj koji jest!" - to neka bude

vaše ime i vaš ponos, vaše jučer i vaše sutra: to neka bude vaše bezvremeno sada!

Tako reče Nepodobni i time završi svoj govor. Zatim krenu od starog spomenika praćen

pogledima šetača i prolaznika koji se bijahu ondje skupili dok je Nepodobni govorio.

***

U blizini starog spomenika bijaše nekoliko klupa; na jednoj od njih sjeĎahu dva dobroćudna

starca i oni bijahu čuli sve što je Nepodobni govorio.

- Jesi li ti onaj koji je imao doći, ili da čekamo drugog? - doviknu Prvi Starac Nepodobnom,

dok je kretao sa trga prema moru.

- Ne, ja nisam onaj koji je imao doći - odgovori Nepodobni. - Ali ne očekujte ni drugog, jer

neće doći. Ili, čekajte ga ako vam je tako draţe, ali mislim da neće doći.

- To je dobro - reče Drugi Starac. - Jer kaţu da nas već ima previše. A ni on neće puno

propustit ako ne doĎe.

- Jesi li ti onda onaj koji poravnava putove? - pitao je dalje Prvi Starac.

- Ne, nisam onaj koji poravnava putove - reče Nepodobni. - Jer oni koji slijede moje riječi,

rado idu neravnim putovima.

- Tko si onda ti i odakle dolaziš? - viknu Prvi Starac.

- Ja sam onaj koji ne zna tko je, odakle dolazi ni kamo ide, ali zna da ide svojim putem i da

tim putem hoće ići s vedrinom! Volio bih da tako idu i drugi, ali svojim putem, a ne mojim! Jer ne

doĎoh da budem pastir stadu ni vodič slijepima. I tko ide za mnom, taj nije moj sljedbenik!

Na te riječi starci zašute; a onda jedan od njih, obraćajući se Nepodobnom, reče:

- Ne bacaj biserje pred svinje, nego ih radije uči plivati. To će im više trebati!

Ovime bi završen razgovor Nepodobnog sa dva dobroćudna starca, te on sad poĎe dalje. A

kad dobroćudni starci ostadoše sami, jedan od njih reče:

- Ah, to je još jedan od onih o kojima je govorio prorok Izaija kad je rekao: glas onog koji

viče u pustinji!

- Ne valja suditi prebrzo - reče Drugi Starac - jer zapisano je: ustima djece i nejačadi

pribaviti će sebi slavu! Tako je zapisano.

Dobroćudni starac je to rekao jer oko klupa kraj starog spomenika igrala su se neka djeca i

20

ona bijahu potrčala za Nepodobnim dok je odlazio s trga, diţući oko njega graju.

- Sumnjiv govor - reče Prvi Starac nakon duţe stanke. - Opasno je pozivati ljude da budu to

što jesu! Jer to je tako malo; to je premalo, a često je i pogibeljno!

- Ah, neka budu to što jesu, kad im ne uspijeva postati ništa bolje od toga. Bolje i to nego

gore - reče Drugi Starac. - Ali ovome valja oprostiti jer ne zna što govori.

- Da, valja mu oprostiti - sloţi se Prvi Starac. - Jer čemu uopće govoriti? Zar nije već odavno

rečeno sve ono što se imalo i moglo reći?

- Rečeno je mnogo više od toga - reče Drugi Starac. - Rečeno je mnogo više od onog što se

imalo reći, ali ostala je trajna potreba po kazivanju. Jer tišina se slabo podnosi.

- Ah - uzdahnu Prvi Starac - biti će da je to još jedan od onih koji pokušavaju riječima

popraviti svijet, ne znajući da je to uzaludan posao.

- Da, uzaludan - reče Drugi - a usto je i pogibeljan. Jer pisano je: tko se riječi laća, od riječi i

pogiba! Tako je zapisano. Ali što se tu moţe: čovjek je brbljava ţivotinja, i to je sve.

- Čovjekom se postaje onda kad se nauči pričati i slušati bajke - reče Prvi Starac - a prestaje

se biti čovjekom onda kad se u te bajke počne vjerovati! Tako nekako govorio je neki mudrac, ali se

više ne sjećam koji.

- Nije ni vaţno koji - reče Drugi Starac - jer svi su mudraci jednaki. U svakom slučaju,

bajkama ovoga ovdje ne bismo vjerovali, čak i da smo razumjeli o čemu je govorio.

Tako zaključiše dobroćudni starci, a onda se opet prepustiše drijemeţu. A Nepodobni bijaše

tad već napustio trg.

***

Napustivši trg Nepodobni siĎe do omanje luke iz koje su ribarske laĎe sad isplovljavale

prema uspavanom moru koje je bljeskalo zlatnim odsjajem zalazećeg sunca. Tada Nepodobnom

pristupi Duh Zbunjenosti i stade mu govoriti:

- Lijep je prizor laĎa koje polaze baciti svoje mreţe u bezlično more. Tko zna kakav će im

biti ulov i kakvo će im biti more. Tako je i Nepodobni danas bacio svoje mreţe u bezlično i ćudljivo

ljudsko more; tko zna kakvo će mu biti to more i kakav će mu biti ulov!

Dok mu je Duh Zbunjenosti tako govorio, Nepodobni je promatrao ribarske laĎe kako mirno

isplovljavaju iz lučice na rubu grada. Ali tada se Nepodobnom javi Duh Razbora i stade mu ovako

govoriti:

- Veliku si ludost danas učinio! Veliku si ludost učinio kad si sišao na trg da tamo siješ svoja

snatrenja i čeţnje. Za onog tko poznaje samotnost, ljubav i smrt, silazak na trgove je gubitak i put u

propast! Pogledaj sunce, tog nebeskog samotnika, koje sad gasne nad horizontom: zar silaskom ne

gubi toplinu i sjaj? Sunce obasjava jedino s visine i jedino iz daljine; kad siĎe meĎu ribare, tada

magle i isparavanja zamute njegov sjaj i tama tad prekrije sav svijet.

Čemu onda silaziti meĎu ribare? Čemu zaranjati u magle i isparavanja?

Tako je Nepodobnom sad govorio Duh Razbora i bijaše brige u njegovu glasu. Nepodobni

nije na to odgovarao ništa jer Duhu Razbora nije običavao proturječiti, ali nije ga običavao ni

slijediti. Na kraju, Nepodobni ipak reče:

- Sve stvari su manje vaţne nego što se to čini. I pad je oblik bivanja: jedan oblik postajanja

i nestajanja; jedan dio puta kojim ponekad valja proći.

21

Kad se nad more počeo spuštati mrak, Nepodobni se zaputi prema rubu grada i odande

produţi dalje prema planini, istim putem kojim bijaše sišao u grad.

Slijedećih dana Nepodobni je u predvečerje opet govorio na trgu. Glas o njemu proširio se

gradom; priče o Nepodobnom mnoţile su se i širile gradom brţe nego njegovo naučavanje. Neki su

za njega govorili da je izaslanik Boţji. Drugi su pričali o njegovim nadnaravnim moćima, iznoseći

primjere čudnovatih ozdravljenja meĎu onima koji su slušali njegova kazivanja na trgu; neki od njih

pokušavali su dodirnuti njegove halje dok je odlazio sa trga, u nadi da će tako i oni steći nadnaravnu

moć. Treći su pak govorili da je Nepodobni sišao s uma i da je lud. Bilo je i onih koji su tvrdili da

Nepodobni vara i potkrada naivne ljude pričajući im svoje besmislene bajke.

Nepodobni nije govorio o sebi. Stizao je na trg u predvečerje i ondje govorio kraj starog

spomenika. S vremenom su se ondje počeli skupljati ljudi koji su rado slušali njegova kazivanja;

dolazili su u predvečerje i sjedali na obliţnje klupe, očekujući njegov dolazak. Po završetku svog

kazivanja, Nepodobni je odlazio sa trga i silazio prema moru, gdje je ostajao do mraka. Kad su se

na ljetnom nebu počele mnoţiti zvijezde, Nepodobni je kretao prema putu koji je vodio u planinu.

Na njenom blagom obronku koji se izdizao na rubu grada, nalazio se stari maslinik i napuštena

čuvarova koliba u njemu, i ondje sad bijaše njegov dom.

22

23

2. O govoru i znanju

(ili kako riječima stvoriti ono čega nema

i preobraziti ono što jest)

S prvim mrakom, Nepodobni se vraćao iz grada u planinu. Ali jedne večeri ne učini tako;

kad se počela spuštati noć, umjesto u planinu, Nepodobni se iz luke vrati na trg. A trg je sad bio pun

svijeta; povici nadjačavahu ţamor, stvarajući tako dojam ţivosti i veselosti.

- Na trgu zaista sve govori - reče Nepodobni u sebi i krenu kroz taj sladunjavi meteţ,

puštajući da ga preplave glasovi koji su dopirali sa svih strana.

- Ljudi govore jer se boje tišine - reče mu tada Duh Sjete. - Ljudi se boje tišine koja počinje

tu iznad njihovih glava i seţe do u beskraj; boje se vječne tišine koja se pribliţava svakom od njih:

tišine koja zauvijek prekriva svaki glas, svaki smijeh i svaki krik. Ljudi se boje i zato stalno govore;

pokušavaju se sakriti iza riječi, povika i buka.

Tako Nepodobnom reče Duh Sjete.

- Ne treba se čuditi što ljudi toliko govore - javi se sad Duh Snatrenja. - Jer ljudi govorom

doseţu i ostvaruju svoju najveću moć. Govorom, ljudi snaţe ono što je slabo, a oslabljuju ono što je

prejako; govorom, ljudi ispravljaju prošlost i oblikuju budućnost; kroz svoja kazivanja, ljudi ţive

nedoţivljeno, iskušavaju nemoguće i doseţu nedoseţno. Govorom, ljudi grade raskošne dvore i

nerazorive utvrde nad ponorom besmisla i nemoći. Govorom, ljudi nadilazi stvarnost: stvaraju ono

čega nema i preobraţavaju ono što jest.

Tako Nepodobnom reče Duh Snatrenja, a onda ga napusti.

- Neka se Nepodobni ne ljuti na ljude zbog toga što puno govore - javi mu se tada Duh

Zbunjenosti. - Jer ljudi govore sve manje; izmislili su strojeve koji govore umjesto njih, tako da

ljudi sad samo slušaju. Ustvari, više ni ne slušaju, nego samo prebivaju u buci.

Tako Nepodobnom reče Duh Zbunjenosti, a onda zašuti.

- Ah, govor! - povika tad Duh Zanosa, doletjevši odnekud sa smijehom. - Blaţeni oni koji

puno govore jer njihovo je kraljevstvo brbljanja! Još više blaţeni oni koji samo slušaju, jer njima

pripadaju sva kraljevstva buke!

Tako povika Duh Zanosa, a zatim se izgubi uz divlji smijeh.

Dok mu njegovi Duhovi tako govoraše, Nepodobni stiţe na drugu stranu trga i sjede ondje

na kamenu klupu ispod jednog stabla. Sjedio je tako bez misli neko vrijeme, predajući se ţamoru

trga i grada, ali onda njegovu paţnju privukoše riječi koje su dolazile ispod drugog stabla u blizini.

Nepodobni pogleda i vidje ondje nekoliko ljudi koji sjeĎahu na klupama i koji sad bijahu zanijeti

ţivim razgovorom.

24

Nepodobni osluhnu.

***

- Izrekli smo i čuli mnogo riječi o Stvoritelju svijeta i o duši - govorio je jedan od njih, - ali

sva ta kazivanja su meĎusobno različita i proturječe jedna drugima. O tim stvarima moţe postojati

samo jedna istina; dakle, sva ta kazivanja, izuzev moţda jednog od njih, su nuţno netočna. Ja ne

nalazim razloga da bilo koje od tih kazivanja smatram boljim od ostalih: dakle istinitim, ili barem

bliţim istini. Zato mislim da sve te priče o Stvoritelju i o besmrtnoj duši treba smatrati bajkama. Jer

časnije je priznati svoje neznanje, nego braniti neki neutemeljen stav ili slijepo prianjati uz njega.

Na te riječi, svi nakratko zašute, a onda progovori starac jedra izgleda, koji je sjedio sam

nasuprot ostalima, i reče:

- Lijepo govoriš, ali tvoje riječi ne rješavaju problem o kojem sad govorimo. Jer odbaciti sva

kazivanja o Stvoritelju i duši, znači prihvatiti jedno mišljenje kao istinito: to znači prihvatiti

mišljenje da su sva kazivanja jednako neutemeljena. Povrh toga, to znači osporiti čovjeku

sposobnost da umom dosegne istinu i da tako spozna svijet i sebe sama. Misliš li ti, Čovječe Bez

Duše, da je takvo odbacivanje zaista najviše što čovjek moţe učiniti?

- A što drugo moţe učiniti? - uzviknu Čovjek Bez Duše, uzbuĎenim glasom. - Što drugo?

Zar ti, o Veliki Tragaču, moţda poznaješ nekoga tko je dosegnuo pravo znanje o čovjeku i svijetu, i

o Stvoritelju svega što jest?

- Nitko još nije saznao sve ono što bi uman čovjek ţelio znati - reče Veliki Tragač. - Ali

mislim da bi bilo nerazborito ne pokušavati to saznati i tako dosegnuti istinu o sebi i svijetu. Bilo bi,

mislim, i nedostojno umna stvorenja da se poput biljke ili ţivotinje prepusti toku svijeta, ne pitajući

za ishod i odredište vlastita puta. A upamti i ovo: umnu stvorenju poput čovjeka, nije moguće ne

pitati o sebi i svijetu, čak i kad bi pokušavao to ne činiti. Pomisli i sam, prijatelju: moţe li uman

stvor ţivjeti bez ispitivanja i traganja? I bi li takav ţivot bio vrijedan ţivljenja, čak i uz najveća

materijalna blaga ovog svijeta?

- Zaista, čovjek ne moţe ţivjeti bez pitanja i traganja - odgovori upitani; - bez toga ne bi ni

bio uman stvor. Zato sam i ja tragao i još tragam, ali istinu o Stvoritelju i o duši, koju ti makar i

nejasno razabireš, ja ne nalazim nigdje.

- Treba da je još traţiš - mirno reče Veliki Tragač.

- Ali gdje i kako? - uzviknu Čovjek Bez Duše. - Kako da traţim kad ono o čemu sad

pokušavamo govoriti izmiče svim osjetima: niti ga oko vidi, niti ga uho čuje, niti ga ruka doseţe!

Gdje i kako da ga onda traţim?

- Čovjeku su oči, uši i ruke ubogi pomagači ako umom ne doseţe i sabire govor svijeta - reče

Veliki Tragač. - Jer osjeti nas mogu navesti na trag istine, ali jedino nas um moţe dovesti do nje

same.

- Kako? - nestrpljivo će Čovjek Bez Duše. - Pokaţi nam kako nas um moţe dovesti do

spoznaje Stvoritelja i do uvida u suštinu i usud stvorova ljudskih!

- Neka bude kako traţiš - prihvati Veliki Tragač, a ostali primiše to s odobravanjem.

Veliki Tragač zastade na tren, puštajući da se društvo umiri, a onda blago uzdignuvši glavu,

reče:

25

- Traţeći ono što je nevidljivo valja nam krenuti od onog što je vidljivo, a onda slijediti put

kojim nas um vodi. Krenimo stoga od ovih kamenih klupa na kojima sjedimo za ljetnih večeri.

Misliš li da su ove klupe same nastale i da su po svojoj volji ovamo stigle?

- Zacijelo nisu nastale same od sebe, niti su same ovamo stigle - reče Čovjek Bez Duše.

- Dakle, mora da imaju svoje graditelje?

- Svakako imaju - reče Čovjek Bez Duše.

- A što je sa onim tamo starim spomenikom? - nastavljao je Veliki Tragač. - Zar i taj

spomenik nema svoje graditelje?

- Svakako ih mora imati i spomenik - reče Čovjek Bez Duše.

- A tako će, mislim, biti i sa cijelim trgom, zar ne?

- Mora biti tako.

- UviĎaš dakle - reče Veliki Tragač - da mi moţemo pouzdano znati da ove klupe, ovaj

spomenik i ovaj trg imaju svoje graditelje, iako ni ti ni ja još ne bijasmo ţivi kada su graĎeni, niti

njihove graditelje vidjesmo na djelu. Zar to ne znači da čovjek moţe pouzdano znati i ono što ne

doseţe osjetima?

- Pa ako znamo da se klupe, spomenik i trg nisu sagradili sami od sebe, onda moramo znati i

to, da su postojali njihovi graditelji - prihvati Čovjek Bez Duše.

- A to bismo, mislim, morali znati čak i kad nam o tim graditeljima ne bi nitko znao ništa

pouzdano kazati, zar ne?

- Svejedno bismo znali da su oni postojali.

- Nije li to zbog toga što znamo da svaka stvar mora imati svoj uzrok?

- Pravo kaţeš: upravo zbog toga - sloţi se Čovjek Bez Duše.

- Mislim da smo time izrekli temeljno načelo prema kojem um doseţe i spoznaje sve ono što

jest: Načelo uzroka - reče Veliki Tragač. - Prema tom načelu, spoznaja uma seţe preko granica

osjeta. To načelo nam govori da se iza svake stvari proteţe mreţa njenih uzroka i uzroka tih uzroka,

bez obzira što mi te uzroke često ne doseţemo osjetima.

- Dokle se proteţe ta mreţa uzroka? - upadne Čovjek Bez Duše. - Do u beskraj?

- Moglo bi biti i tako - reče Veliki Tragač - ali mislim da to sad nije vaţno.

- Kako nije vaţno? - nestrpljivo će Čovjek Bez Duše.

- Pa sezala mreţa do u beskraj ili ne, u njoj zacijelo vrijedi načelo uzroka: dakle, svakoj

stvari koja se nalazi u mreţi, prethode njeni uzroci. To onda ujedno znači da nijedna stvar iz mreţe

ne moţe biti uzrokom postojanja same mreţe. Ne sudim li pravo?

- Mislim da pravo govoriš - reče Čovjek Bez Duše.

- Ali ta mreţa, koju nazivamo svijetom ili svemirom, je očito ovdje; dakle, mora postojati i

njen uzrok! Ako smo se sloţili da se njen uzrok ne moţe nalaziti unutar mreţe, onda mora biti izvan

nje, zar ne?

- Tako ispada - nevoljko reče Čovjek Bez Duše.

- Zaista, postojanje svijeta uzrokovanih stvari ne moţe se razumjeti bez da se prihvati

postojanje njegova uzroka koji je potpuno različit od stvari ovoga svijeta: uzroka koji ne pripada

vremenu ni prostoru kojima pripada ovaj svijet.

Tako reče Veliki Tragač, a u društvu sad zavlada tišina.

- No, dobro - progovori Čovjek Bez Duše nakon stanke - uzmimo da postoji neko biće koje

nazivamo Stvoriteljem svijeta i da to biće ne pripada mreţi uzroka i posljedica kojoj pripadaju

stvari i pojave ovoga svijeta. Zar misliš da je to saznanje dovoljno za to da se o Stvoritelju moţe

26

govoriti sve ono što se danas o njemu govori?

- Zacijelo nije dovoljno - reče Veliki Tragač. - Ali mislim da još nismo iznijeli sve ono što

se o Stvoritelju moţe umom saznati. Nego, vratimo se opet našim klupama; sloţili smo se da one

nisu same ovamo stigle, nego da ih je netko donio. Misliš li da je to učinio sa nekim ciljem, ili pak

bez njega?

- Mora da je to učinio sa jasnim ciljem - reče Čovjek Bez Duše.

- A da li ih je postavio bilo kako; recimo, jednu ispod stabla a drugu nasred trga, ili je pak

pazio da ih postavi onako kako najbolje sluţe svrsi kojoj su namijenjene?

- Svakako je pazio na svrhu i red - reče Čovjek Bez Duše.

- I meni se tako čini - prihvati Veliki Tragač. - A zar ono što smo rekli za klupe ne vrijedi i

za cijeli trg?

- Svakako vrijedi!

- A što je sa cijelim gradom? - nastavljao je Veliki Tragač. - Nije li i sav grad graĎen tako da

svaka stvar najbolje sluţi svrsi kojoj je namijenjena i da doprinosi njegovoj ljepoti najviše što ona

moţe doprinijeti?

- Mora da je upravo tako graĎen - sloţi se Čovjek Bez Duše.

- A reci mi još i ovo: zar iz svrhovitosti i ljepote ovih klupa, trga i grada ne bismo morali

zaključiti da su njihovi graditelji bili umna bića?

- Moramo tako zaključiti - prihvati Čovjek Bez Duše. - Jer bezumni graditelji zacijelo ne bi

bili u stanju sve ovo sagraditi niti ovakvim napraviti.

- Zaista je tako - reče Veliki Tragač. - Mislim da smo time ujedno iznijeli drugo načelo

spoznaje: Načelo odraza stvaratelja u djelu. I po tom načelu, ljudska spoznaja seţe preko granica

ljudskih osjeta. Slaţeš li se sa mnom?

- Zaista je tako - reče Čovjek Bez Duše. - Jer po djelu moţemo suditi o djelatniku, ako ga i

nismo vidjeli na djelu.

- Pravo govoriš - reče Veliki Tragač. - Nego, mislim da smo o trgu i gradu već dovoljno

govorili; ali što da kaţemo za mora i planine, za oblake i za nebeska tijela što svijetle koje danju, a

koje noću? Mnoge su pjesme ispjevane o njihovim ljepotama: ali zar pored ljepote, svi oni ne nose

u sebi i neku svrhu?

- Na to pitanje teško je odgovoriti - reče čovjek Bez Duše.

- Mislim da ne bi trebalo biti teško - nastavljao je Veliki Tragač. - Ali ti sada govoriš poput

nekog stranca koji u mrkloj noći hoda gradom i sudi o njemu prije nego što dan osvane i prije nego

što moţe vidjeti svrhu i ljepotu klupe, trga i samoga grada. Nego, slaţeš li se sa mnom, da ako smo

klupu nazvali svrhovitom, onda bismo i ovo stablo što je natkriva i pravi sjenu za dnevne vrućine

trebali isto tako smatrati svrhovitim?

- Zaista je tako - sloţi se čovjek Bez Duše.

- A bi li stablo moglo rasti bez kiše?

- Znamo da ne bi.

- A zar kiša ne dolazi iz oblaka? - nastavljao je Veliki Tragač.

- Sad me opet pokušavaš prekriti nekim svojim oblakom - reče Čovjek Bez Duše, - i tako me

neopazno prenijeti tamo kamo ti hoćeš!

- A ti pazi i nemoj dopustiti da u ovom ispitivanju zaključimo nešto što nije valjano - reče

Veliki Tragač, pa nastavi: - Dakle, ako znamo da nam je kiša potrebna, onda moramo i oblacima

priznati svrhovitost postojanja, zar ne?

- Moramo i njima - prihvati Čovjek Bez Duše.

27

- A zar oblaci ne nastaju nad morem i zar ne obitavaju vrh planina? I zar nam s planina ne

dolaze još i rijeke koje napajaju grad i natapaju polja za sušnih vremena?

- Tako je kako kaţeš - odgovori Čovjek Bez Duše.

- Zar bi onda bilo pravo da planinama i moru uskratimo ono što smo priznali oblacima?

- Čini se da ne bi bilo pravo.

- A što je sa suncem? - nastavljao je Veliki Tragač. - Zar ono svojom toplinom ne pokreće

kruţenje svih voda na nebu i na zemlji?

- Izgleda da upravo ono sve pokreće!

- A kako bi bilo kad se sunce ne bi drţalo svoga puta po svodu nebeskom? Zar nas onda ne

bi spalilo svojom prevelikom vrućinom, ili pak prepustilo nas kobnoj studeni?

- Bilo bi zaista kobno za nas da sunce skrene sa svoga puta - ţivo prihvati Čovjek Bez Duše,

kao da tek sada uviĎa koliko ţivot zavisi od sklada i postojanosti svih stvari i kretanja u svijetu i

oko njega.

- UviĎaš dakle - reče Veliki Tragač - da u svim stvarima moţemo uočiti svrhu i ljepotu, i da

red vlada u svemu. A to onda ukazuje na umnost njihova Stvoritelja, kao što nam svrhovitost i

ljepota klupa i trga govore o umnosti njihovih graditelja. Ne vidjeti to i tvrditi drukčije, značilo bi

ponašati se poput nekog stranca koji u mrkloj noći luta nepoznatim krajem. A mislim da mi ne

bismo trebali biti takvima.

- Pa ne bismo ţeljeli biti! - uzviknu Čovjek Bez Duše.

- Mislim da ne bismo ni smjeli biti - reče Veliki Tragač. - Jer kao što znamo da ova klupa

ima svog postavljača, tako moramo znati da i ovaj svijet ima svog postavljača. Kao što je postavljač

klupe vodio računa o njenoj ljepoti i svrsi, tako je i postavljač svijeta vodio računa o ljepoti i svrsi

svijeta. Kao što je postavljač klupe postupio na način da mi moţemo spoznati svrhu klupe i uvidjeti

njenu ljepotu, tako je i postavljač svijeta stvorio svijet takvim da ljudi mogu u njemu vidjeti svrhu i

ljepotu, i time ujedno spoznati suštinu njegova postavljača. Onaj tko sve to ne uočava, nalikuje na

stranca u noći: on prolazi govoreći "sve je mrtvo" i "besmisao vlada", umjesto da sačeka osvit i da

sudi tek kad mu dan obasja vid. Zar ćemo i mi tako suditi?

- Ne bismo to nikako smjeli - sloţi se Čovjek Bez Duše - jer to bi bilo nezahvalno prema

graditeljima!

- Dakle, ako o Postavljaču svijeta i ne znamo mnogo - nastavljao je Veliki Tragač - morali

bismo znati da on postoji, jer nam to govori Načelo uzroka. A sklad i svrhovitost svih kretanja na

licu zemlje i na svodu nebeskom pokazuju da graditelj te neizmjerne tvorevine mora biti umno biće.

Tako reče Veliki Tragač. Ostali se sad zamisle nad onim što bijaše rečeno, ali nitko nije

tome nalazio valjana prigovora.

***

Šutnja potraja neko vrijeme, a onda progovori mladić širokih ramena, koji izgledom bijaše

najmlaĎi meĎu onima što sjeĎahu nasuprot Velikom Tragaču.

- Čini se da smo zaista utvrdili kako izvan ovog svijeta uzrokovanih stvari mora postojati

neko Neuzrokovano Umno Biće. Ali ja ne vidim kako moţemo spoznati suštinu stvari ovoga

svijeta. Jer koliko vidim, um nas vodi samo spoznaji Stvoritelja kao nuţnog bića, ali ne i spoznaji

stvari ovoga svijeta.

28

- Mislim da nas um moţe dovesti i do spoznaje suštine svih stvari - reče Veliki Tragač.

- Kako? - upita Mladić Širokih Ramena, a lica ostalih odobravahu njegovo pitanje.

- Znamo da se sve stvari nalaze u stalnoj mijeni - otpoče Veliki Tragač - a znamo i to da su

naši osjeti nepouzdani. Ali u mnoštvu pojedinačnih opaţanja dobivenih pomoću osjeta, um uočava

sličnosti. Iz toga, um stvara predodţbu i pojam: stvara zajedničko ime za sve te slične stvari. Ali ja

mislim da pojmovi nisu samo zajednička imena za mnoštva sličnih stvari. Jer kako to priliči svakom

umnom graditelju, Stvoritelj je zacijelo oblikovao svijet prema svojim zamislima. A to znači, da je

u svojim mislima odredio oblik i suštinu za svaku od pojedinačnih stvari koje nalazimo u svijetu

pojavnog, od najsitnijih do najvećih. I mora da upravo prema tim zamislima poprimaju oblike sve

pojedinačne i prolazne stvari.

- Ţeliš li reći da pojmovi imenuju Tvorčeve zamisli? - pokuša Široki.

- Mislim da bi moralo biti upravo tako - prihvati Veliki Tragač. - Jer kazujući, naprimjer,

riječ "orao", ili pak iskaz "orao je dobar letač", mi ne mislimo na ovog ili onog orla, već na orla kao

takvog. A što bi mogao biti "orao kao takav", ako ne Tvorčeva zamisao orla: zamisao koja odreĎuje

oblik i suštinu svake pojedinačne stvari za koju drţimo da je orao i koju nazivamo tim imenom. A

ako opći pojmovi imenuju Tvorčeve zamisli onda oni govore o pravoj i trajnoj stvarnosti. Isto

vrijedi i za iskaze koji su sastavljeni od općih pojmova: i oni govore o Tvorčevim zamislima; dakle,

o onome što jest i što je nezavisno od osjeta ili mnijenja bilo kojeg od ljudi. Zato takvi iskazi mogu

biti istiniti i izraţavati znanja.

- Moglo bi zaista biti tako - reče mladić. - Ali kako ćemo utvrditi da li je neki takav iskaz

zaista istinit, ako on govori o Tvorčevim zamislima i ako se njegovo značenje odnosi na ono što leţi

izvan dosega osjeta i pojedinačnih opaţaja?

- Mislim da se opet moramo posluţiti umom - reče Veliki Tragač, - i da nam jedino njime

valja suditi o istini i znanju.

- Ali što ako tvoj um sudi jedno a moj drugo? - pitao je Široki. - Tko će onda presuditi tko je

od nas dvojice u pravu? I na temelju čega će presuditi, kad se u osjete ne moţemo pouzdati?

- Mislim da se i to moţe riješiti - odgovori Veliki Tragač. - Jer iako se ti i ja ne moramo

sloţiti naprimjer u tome da li je orao morska ţivotinja ili nije, mislim da bismo se morali sloţiti u

tome da orao ne moţe biti i ne biti morska ţivotinja.

- U tome ćemo se svakako sloţiti.

- Isto vrijedi i za govor o svakoj drugoj stvari: ako i ne znamo kakva ta stvar jest, znamo

barem to da ona ne moţe imati i ne imati neku osobinu.

- Moramo uzeti da je tako - prihvati Mladić Širokih Ramena - jer bez toga bi sav govor

postao izlišan i bez značenja.

- Pravo govoriš - reče Veliki Tragač. - I zato nam kao temeljno načelo mišljenja valja uzeti

Načelo neprotuslovnosti: dakle, načelo da nijedna stvar ne moţe biti i ne biti ovakva ili pak onakva.

- Učinimo tako - prihvati Široki. - Ali zar će nam to načelo biti dovoljno da utvrdimo da li je

neki iskaz istinit ili nije? Ja još ne vidim kako bismo to mogli utvrditi.

- Put do istine odista nije lak - reče Veliki Tragač - ali taj put postoji i istina je ljudima

dostupna.

- Kako? - reče Široki, a ostali sad slušahu u tišini. - Evo, uzmi da ja tvrdim kako su orlovi

morske ţivotinje. Tvrdim samo to i ništa više. Na koji način ćeš sad ti, sluţeći se samo načelom

neprotuslovnosti, pokazati da je moj iskaz laţan?

- Ako tako postaviš stvari - reče Veliki Tragač - onda ti ne bih mogao pokazati ništa. Ali ni o

jednoj stvari ne moţe se govoriti na takav način. Jer kako to kaţe Načelo uzročnosti, stvari su

29

meĎusobno povezane, a tako bi onda trebalo biti i sa Tvorčevim zamislima. Zato nitko ne moţe

tvrditi da zna samo jednu stvar i ništa više. Ako bi netko pokušao tvrditi tako nešto, onda bismo mu

pitanjima lako pokazali da ne poznaje ni tu jednu stvar. Tebe bismo, naprimjer, kao znalca orlova

pitali što je to morska ţivotinja i gdje ţive takve ţivotinje; pitali bismo te gdje ţive orlovi i još

mnogo drugih stvari. Pa ako nam ti ne bi znao odgovoriti na ta pitanja, onda ti ne bismo mogli

priznati da posjeduješ ikakvo znanje o orlovima i morskim ţivotinjama. Morali bismo ti reći da ne

poznaješ ni značenja riječi koje koristiš. A ako bi nam odgovorio na naša pitanja, mislim da nam

onda ne bi bilo teško pokazati kako tvoji odgovori protuslove jedni drugima. To bi onda značilo da

su barem neke od tvojih tvrdnji neistinite i da je tvoj govor o orlovima nepouzdan.

Zaista, put do istine nije lak - zanijeto je sad govorio Veliki Tragač, - ali istina je dostupna i

znanje jest moguće! Put do istine i znanja nije lak ali on postoji i uman čovjek ne moţe ne kročiti

njime. A kročiti tim putem znači neumorno ispitivati pojmove i iskaze, traţeći u njima nesklad i

protuslovnosti, ili pak potvrdu da u njima protuslovnosti nema. Na taj način čovjek se uzdiţe od

privida i varki osjeta prema ljepoti istine, od šarenila mnijenja prema jedinstvu znanja, od

nepostojanog prema onome što jest: od prolaznog prema vječnom!

Tako reče Veliki Tragač.

***

Šutnja potraja neko vrijeme, a onda opet progovori Čovjek Bez Duše.

- No, dobro; uzmimo da svijet ima svog Umnog Stvoritelja koji je odredio putove nebeskih

tijela i smjene godišnjih doba, a tako i oblik i suštinu svake stvari. Uzmimo i to, da čovjek moţe

umom spoznati sve te pojave i stvari. I što onda? Što onda?! - uzviknu Čovjek Bez Duše. - Što se

sve to čovjeka tiče i zašto da za sve to mari? Zašto da čovjek ispituje suštinu svijeta i svih stvari u

njemu kad je i bez ispitivanja sasvim očito da je svijet za čovjeka zlo mjesto i da je ljudski ţivot

mučan, i da čovjek tu ništa ne moţe promijeniti!

Jer što je čovjek? - nastavljao je govornik, a glas mu sad bijaše pun prijekora. - I zašto bi

dosizanje istine bilo za njega vaţno? Ljudi nalikuju lišću koje danas pupa, a već sutra pada i u prah

se lomi, završavajući tako svoj mučni put. Zaista, čovjek je samo jednodnevan stvor: dolazi niotkud

i odlazi nikud. Zašto da onda ţudi za spoznajom i zašto da uludo troši svoje skromne moći kročeći

teškim putovima ispitivanja?

Čovjek se rado zanosi svojom umnošću - govorio je Čovjek Bez Duše. - Ali, nije li upravo

ono malo uma što se znade naći u ponekog od ljudi, najjadnijeg usuda? Čovjek je sastavljen poput

lire ili drugog nekog instrumenta; samo je tjelesan stvor i ništa više. Njegov um nalikuje harmoniji

zvukova koju lira daje; kao što bolje podešena lira daje harmoniju veće ljepote, tako će i od umnijeg

i bolje odgojenog čovjeka potjecati umnije misli i plemenitija djela. Ali ako netko liru polomi ili joj

pokida ţice, zauvijek će nestati i ona harmonija koju je lira stvarala u sebi. Jednako vrijedi za

čovjekovo tijelo i njegov um: um s tijelom izrasta i s tijelom pada. Kad zgasne ţivot tijela, tad

nestaje i uma; nestaju sve njegove spoznaje, istine, radosti i boli: svijest zgasne, ne ostavljajući za

sobom trajna traga na licu postajanja i nestajanja.

Zaista, Stvoritelj je moţda sazdao svijet reda i ljepote - govorio je sad Čovjek Bez Duše, s

gorčinom u glasu; - moţda se njegova umnost i dobrota očituju u brizi koju je pokazao za kruţenje

zemaljskih voda i za ravnomjerno kretanje nebeskih tijela. Ali za čovjeka i usud njegov, za jedino

30

biće koje je obdario umom, kao da nije mario mnogo. Jer jednako umiru bezumnik i mudrac, silnik i

pravednik. Ali nije samo smrt poniţavajuća za ljudski um, već je takav i sam ţivot, jer kako reče

pjesnik, mnogo mudrosti, mnogo jada; što više znanja, to više patnje.

Nakon ovih riječi Čovjeka Bez Duše, u društvu nastade tišina i napeto iščekivanje odgovora

Velikog Tragača. A on tad reče:

- Veseli me što čovjeka usporeĎuješ sa lirom, a njegov um sa ljepotom harmonije. Jer čini se

da po svojoj raskoši i ljepoti um zaista najviše nalikuje harmoniji. Ali mislim da joj po svojoj

prirodi ipak ne nalikuje.

- Volio bih da me u to uvjeriš - reče Čovjek Bez Duše.

- Pokušati ćemo to učiniti zajedno - reče Veliki Tragač. - Ali da bismo to mogli učiniti, treba

da se vratimo Stvoritelju, jer mislim da o njemu nismo još rekli sve ono što o njemu moţemo znati i

što o njemu valja reći. Prije svega, čini se da bi Stvoritelj svega što jest morao biti vječan. Ne misliš

li tako?

- Moralo bi biti tako - ţivnu ponovo Čovjek Bez Duše. - Jer ako je Stvoritelj stvorio sve,

onda njega nije imalo što stvoriti; dakle, jest oduvijek. Nadalje, čini se da onoga koji je sve stvorio,

ne moţe ništa uništiti: dakle, biti će zauvijek. Ako sad uzmemo ovo dvoje zajedno, onda moramo

zaključiti da je Stvoritelj vječan.

- Krasno govoriš - prihvati Veliki Tragač. - A jesmo li mi Stvoritelja dosegli vidom, sluhom

ili nekim drugim osjetom, ili smo ga umom spoznali?

- Nismo ga dosegli osjetima, nego umom - reče Čovjek Bez Duše.

- A zar sve ono što je tjelesno ne doseţemo osjetima?

- Doseţemo - reče Čovjek Bez Duše.

- Dakle Stvoritelj, kojeg osjetima ne doseţemo, neće biti tjelesan?

- Čini se da neće.

- Dakle, netjelesan je - zaključi Veliki Tragač.

- Tako bi moralo biti - suglasi se Čovjek Bez Duše.

- Ali zar i um, za razliku od harmonije koju doseţemo sluhom, ne izmiče svim osjetima? Ne

bi li onda i um morao biti netjelesan?

- Ispada da mora biti netjelesan - nevoljko prihvati Čovjek Bez Duše.

- A zar sve to što smo rekli za um ne vrijedi i za osjećaje: za prijateljstvo, radost i tugu? Ili

misliš da se oni mogu rukom dotaknuti?

- Čini se da vrijedi i za njih - reče Čovjek Bez Duše.

- I meni se tako čini - nastavljao je Veliki Tragač. - Ali zar ne bismo onda morali zaključiti,

da su um i osjećaji po svojoj prirodi slični Stvoritelju: dakle, netjelesni i vječni?

- Tako ispada! - uzviknu Čovjek Bez Duše pokazujući znakove nestrpljivosti.

- A to netjelesno u čovjeku - reče Veliki Tragač - nazivamo jednim imenom duša. Tako,

mislim, svi ljudi nazivaju ono boţansko i vječno u čovjeku: ono za što ti tvrdiš da ne postoji.

- Neka bude kako ti kaţeš - s uzdahom reče Čovjek Bez Duše.

- Neće li onda biti da tebe krivo nazivaju kad te zovu Čovjekom Bez Duše? - reče Veliki

Tragač - Ili moţda svi ljudi imaju dušu, a samo je ti nemaš?

Društvo se na te riječi nasmija, a Čovjek Bez Duše kao da više nije imao volje raspravljati o

onome o čemu se na tim klupama već mnogo puta raspravljalo.

31

***

U društvu sad nastade ţamor, ali onda Čovjek Bez Duše ustade i reče Velikom Tragaču:

- No dobro, neka bude kako ti kaţeš. Ali sad bih od tebe htio čuti zašto Stvoritelj hoće da

bude svijeta? I zašto ljudima daje blistav um i plemenite osjećaje? I nadasve, zašto ljude prepušta

patnji i smrti, kad ih već dariva tako veličanstvenim darovima?

- Mnogo pitaš i to sve odjednom - reče Veliki Tragač. - Ja ti ne mogu dati sasvim pouzdane i

potpune odgovore na takva pitanja jer mnoge stvari još ne doseţem jasnim znanjem, nego ih samo

naslućujem. Ali Stvoritelj mi je dao umnu dušu; zato drţim razboritim slijediti put kojim me ona

vodi. Dakle, ako tako ţeliš, moţemo pokušati ispitati što je Stvoritelja moglo navesti na stvaranje

svijeta.

- Ispitujmo onda! - uzviknu Čovjek Bez Duše.

- Dopuštaš li - reče Veliki Tragač - da govoreći jezikom smrtnih ljudi, Stvoritelja svega što

jest usporedimo sa moćnim vladarom?

- Neka bude tako.

- Svijet je upoznao mnoge vladare koji bijahu skoro svemogući za svoga vremena -

nastavljao je Veliki Tragač. - Ali meĎu njima postoje velike razlike, jer neki od njih bijahu veliki

rušitelji, a drugi bijahu veliki graditelji i stvaraoci. Nije li tako?

- Zaista je tako.

- Ne kaţemo li za prve da su bili bezumnici, a za druge da su bili plemeniti i umni?

- S pravom tako sudimo - reče Čovjek Bez Duše.

- A što misliš, što je plemenite i umne vladare moglo navesti na to da grade i stvaraju?

- Mora da je to bila njihova dobrota - reče Čovjek Bez Duše. - Jer zacijelo ih nitko nije

mogao prisiliti da tako rade.

- Mislim da pravo sudiš - prihvati Veliki Tragač. - A nismo li mi zaključili da Stvoritelj

svijeta mora biti umno biće?

- Tako smo zaključili.

- Zar onda ne bi moralo biti da je i Stvoritelja svijeta upravo njegova dobrota navela na

stvaranje?

- Tako ispada! - uzviknu Čovjek Bez Duše. - A bilo bi lijepo kad bi tako i bilo. Ali ako je

zaista dobrota navela Stvoritelja da sazda ovaj svijet, kako ćemo onda objasniti postojanje zla?

Mnogo je onih koji o Stvoritelju govore s gnjevom, jer kaţu, previše je zla i patnje u svijetu!

- Mnogi tako govore - prihvati Veliki Tragač, - ali mislim da mi ne bismo smjeli tako suditi

bez da to ispitamo onako kako smo to učinili s drugim stvarima.

- Ispitajmo onda!

- Dopuštaš li da za trenutak prihvatimo, da su Stvoriteljeve namjere bile dobre? - reče Veliki

Tragač.

- Tako slijedi iz njegove umnosti! - uzviknu Čovjek Bez Duše. - Ali što ako se pokaţe da je

takav sud o njegovim namjerama nespojiv sa njegovim djelom?

- Ako bi se stvari pokazale takvima - reče Veliki Tragač - onda bismo, mislim, morali

ponovo ispitati načela spoznavanja i mišljenja, koja smo ranije usvojili. Jer iz tih načela slijede svi

naši zaključci.

- Zar se i u načela smije posumnjati? - upadne Mladić Širokih Ramena.

- Svakako se smije i u njih posumnjati - odgovori Veliki Tragač. - Ali bilo bi nerazborito

32

odbaciti neko načelo samo zbog jedne činjenice koja mu naoko protuslovi, a zanemariti pritom

tisuću drugih činjenica koje ga potvrĎuju. Zato valja najprije pomno ispitati spornu činjenicu, a tek

zatim načelo. Nego, slaţete li se da pokušamo ispitati odakle zlo u svijetu?

- Moramo to ispitati - reče Čovjek Bez Duše, a ostali se sloţe s njim.

- Uzmi dakle, da svi stanovnici ovoga grada nekud odsele ili nestanu - govorio je Veliki

Tragač obraćajući se Čovjeku Bez Duše - i da sav grad ostane tebi. Da ti pripadnu sve palače i

trgovi, a tako i sve drugo. Zar tebi, kao dobrom čovjeku, ne bi bilo ţao što raspolaţeš tolikim

blagom, a nikog nema da se s tobom raduje?

- Naravno da bi mi bilo ţao! - reče Čovjek Bez Duše.

- Ne bi li onda poţelio da se naĎe netko s kim ćeš u radosti dijeliti sve ovo bogatstvo?

- Svakako bih poţelio.

- Ne bi li onda učinio sve što je u tvojoj moći da u grad doĎu i drugi ljudi?

- Svakako bih to učinio!

- Ali zar ne misliš da bi sa dobrima u grad došlo i zlih ljudi, koji bi tvoju dobrotu i blagodati

grada upotrijebili na zlo?

- Zacijelo bi došlo i takvih - sloţi se Čovjek Bez Duše.

- Ne bi li tada poţalio što si i takve doveo u grad?

- Mora da bih poţalio!

- Ne bi li onda bilo razborito ispitati nekako sklonosti svakog došljaka, prije nego se ga

primi u grad?

- Mislim da bi trebalo ispitati - sloţi se Čovjek Bez Duše.

- Mislim da upravo to čini Stvoritelj - reče Veliki Tragač. - Jer meni ovaj svijet nestalnosti i

privida nalikuje na mjesto kušnje za ljude. Stvoritelj je u čovjeku spojio smrtno sa besmrtnim, tijelo

sa dušom, prolazno sa vječnim, i postavio ga usred doline nestalnosti i privida. Strasti tijela i varke

osjeta vuku čovjeka na putove zablude i zla, dok umna duša nastoji povesti čovjeka putem razbora i

dobrote. Stoga se meni čini, da put razbora i dobrote vodi Stvoritelju za kojim umna duša ţudi i da

na kraju zemaljskog ţivota, kad smrt opet razdvoji dušu od tijela, duše onih koji su išli tim putem

stiţu k Stvoritelju, dok duše onih koji podlegoše porocima tijela bivaju prepuštene vjetrovima

nebeskim da ih raznesu poput dima. Čini se da Stvoritelj tako bira stanare svog Vječnog Grada i da

će duše razboritih i dobrih vječno prebivati u njegovu blaţenstvu.

- Misliš da stvari stoje upravo tako? - s nevjericom upita Čovjek Bez Duše, dok ostali

slušahu u tišini.

- Teško je o tim stvarima govoriti sasvim točno i sa sigurnošću - reče Veliki Tragač. - Ali iz

svega što smo do sada zaključili, čini mi se da bi tako nekako trebalo biti.

- Zlo je, dakle, prolazno jer postoji samo u ovom svijetu? - pitao je Čovjek Bez Duše. - Zlo

postoji samo zato da dobrima omogući dosizanje vječnog dobra?

- Čini se da bi trebalo biti tako - reče Veliki Tragač. - Mislim da je ono što nazivamo zlom

samo nuţna kušnja za ljude. Kaţem nuţna, jer da nema zla, kako bismo mogli poznavati dobro? I

kako bismo onda mogli postati pravičnima i dobrima, i time pokazati da smo dostojni vječnog

blaţenstva?

- Zaista, ne bismo sve to mogli - sloţi se Čovjek Bez Duše, ali onda prijekorno doda: - Ali

zar ne misliš da je dobri Stvoritelj mogao učiniti da zla u svijetu bude manje? Svijet bi i tada mogao

biti mjestom kušnje za čovjeka, zar ne?

- Tako se mnogima čini - reče Veliki Tragač - ali ja mislim da moramo i to ispitati prije

nego donesemo konačan sud.

33

- Ispitujmo onda!

- Prije svega - otpoče Veliki Tragač - treba imati na umu da pomisao kako bi u svijetu moglo

biti manje zla znači, da bi svijet mogao biti drukčiji nego što jest. Zato nam valja najprije ispitati

pojam mogućeg.

- Slušam! - reče Čovjek Bez Duše.

- Kao prvo, čini se da ono što nije pojmljivo i što se ne da zamisliti, to nije ni moguće.

- Kako to misliš?

- Uzmi naprimjer "četverokutni trokut". Zar si ti u stanju zamisliti tako nešto?

- Mislim da takav trokut nije nitko u stanju zamisliti - reče Čovjek Bez Duše.

- Dakle, mislim da smijemo zaključiti kako takav trokut ne moţe postojati. Jer kako bi

moglo biti ono što nije moguće ni zamisliti. Ili krivo sudim?

- Mislim da pravo govoriš - sloţi se Čovjek Bez Duše.

- S druge strane, sve ono što jest zamislivo, moramo smatrati mogućim - nastavljao je Veliki

Tragač. - Naprimjer, zamisliv je svijet u kojem kamenje ne pliva, nego tone u vodi; takav svijet već

poznajemo, zar ne? Ali lako je zamisliti i svijet u kojem kamen bačen u vodu ne tone, nego pliva; a

takav jedan svijet je zacijelo i moguć, zar ne?

- Svakako je moguć.

- Ali, prema Načelu neprotuslovnosti, nepojmljiv je, a onda i nemoguć, svijet u kojem isti

kamen bačen u istu vodu tone i ne tone. Ili, naprimjer, moguć je svijet u kojem pod ovim stablom

stoje ove klupe na kojima sad sjedimo, a jednako je tako moguć i svijet u kojem pod ovim stablom

nema klupa; ali zacijelo nije moguć svijet u kojem bi klupe bile i ne bile pod ovim stablom. UviĎaš

dakle, da ima bezbroj mogućih svjetova, ali da se ni u jednom od njih ne mogu istodobno naći one

stvari koje se meĎusobno isključuju.

- Pravo govoriš - sloţi se Čovjek Bez Duše.

- Dakle, svaki mogući svijet, pa tako i ovaj postojeći u kojem ţivimo, mora biti jedan skup

su-mogućih stvari. Nije li tako?

- Zaista je tako.

- Čini se da je Stvoritelj mogao uvesti u postojanje bilo koji od mogućih svjetova, zar ne?

- Mora biti da je mogao - sloţi se Čovjek Bez Duše. - Jer ne vidi se što bi ga u tome bilo

moglo spriječiti.

- Zato se sad moramo upitati zašto je Stvoritelj uveo u postojanje baš ovaj svijet, izmeĎu

svih mogućih svjetova.

- Upravo se to moramo upitati! - uzviknu Čovjek Bez Duše. - Ali bojim se da je to pitanje

preteško i da na njega nećemo moći odgovoriti.

- Mislim da smo na to pitanje već odgovorili - reče Veliki Tragač. - Stvoritelj je uveo u

postojanje upravo ovaj svijet zato što je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova.

Na te riječi društvo se pokrenu, ali Veliki Tragač nastavi odlučnim glasom:

- Prije svega - reče - stvaranje svijeta zacijelo nije bilo nuţno. Dakle, ako je uman Stvoritelj

odlučio da neki od mogućih svjetova uvede u postojanje, onda mora biti da je postojanje bolje od

ništavila. Nadalje, svako umno biće bira ono što smatra najboljim, a Stvoritelj, kao apsolutno i

ničim ograničeno umno biće, zacijelo je učinio ono što jest najbolje.

Kad Veliki Tragač to reče, društvo ţivnu; začuše se povici i bijahu izrečena mnoga pitanja

istovremeno. A onda Čovjek Bez Duše umiri ostale, i reče:

- Ti dakle tvrdiš da je Stvoritelj, uz svu svoju mudrost i dobrotu, nuţno morao uključiti u

34

postojanje i neku minimalnu količinu zla? Jer svaki od mogućih svjetova sadrţi i neku odreĎenu

količinu zla?

- Mislim da Stvoritelj nije uključio zlo - reče Veliki Tragač - nego da ni u jedan od mogućih

svjetova ne mogu biti uključena sva ona dobra koja bi bila potrebna da se neki svijet moţe nazvati

savršenim.

- Dakle ono što nazivamo zlom je zapravo samo nedostatak nekog dobra? - upita Čovjek

Bez Duše.

- Mislim da bi moralo biti upravo tako - potvrdi Veliki Tragač. - To nedostajuće dobro nije

uvedeno u postojeći svijet zbog toga što je ono bilo nespojivo sa nekim drugim, većim, dobrom koje

jest uvedeno u postojanje i koje je ljudima dano.

- Nije li ipak čudno da se ovaj najbolji od svih mogućih svjetova ljudima tako često čini vrlo

nesavršenim, pa čak i zlim mjestom? - javi se opet Mladić Širokih Ramena.

- Nesavršenstvo ovoga svijeta koje ljudi osjećaju, samo je odraz nuţnog raskoraka izmeĎu

svega onog što je prolazno, i boţanske suštine naše duše. Jer sve što je konačno i podloţno mijeni

mora izgledati nesavršenim kad se vrednuje mjerilom vječne duše. Zato nas nesavršenstvo ovoga

svijeta ne smije ispunjavati tjeskobom, nego treba da nas podsjeća kako ovaj svijet nije cilj, nego

samo put: samo je staza koju valja proći časno i bez zastajkivanja zbog škrtih plodova s trnovita

grmlja kroz koje nam se valja probijati. Ljudi koji to uviĎaju ne podlijeţu poţudama tijela, nego

slijede glas umne duše koja ţudi samo za savršenstvom i koja čovjeka hoće povesti Savršenome,

kao svom iskonu i cilju.

Tako je govorio Veliki Tragač.

***

Nakon ovih riječi tišina potraja. Kao da nitko nije više nalazio načina da ospori kazivanje

Velikog Tragača, a i on sam bijaše sad zašutio i utonuo u misli. Svi sjeĎahu mirno, ali njihova su

lica govorila da svaki od njih promišlja ono što bijaše rečeno, ili pak traţi u duši neku stidljivu i

plahu misao koja još ostade skrita. Šutjehu dugo, a onda se Veliki Tragač pogledom vrati svojim

prijateljima i reče:

- Čini se da su vas moje riječi dovele u nepriliku i da vam moje kazivanje zvuči neobično.

- Utješno i lijepo zvuče tvoje riječi - s uzdahom reče Čovjek Bez Duše - i ja ne vidim što bi

se valjanog moglo prigovoriti tvom kazivanju. Ali ti i sam znaš da uz svu ljepotu tvojih riječi,

nevjera i strah još pritišću duše smrtnih ljudi. Reci, kako da povjerujemo da je zaista onako kako

smo od tebe sad čuli?

- Prijatelji moji - reče Veliki Tragač, a glas mu sad posta briţan - sjenka neznanja nadvija se

nad svaki govor o suštini i putu čovjeka i svijeta. Ali ako je zaista tako kako smo rekli, onda nam ne

treba ni od čeg strahovati i ni pred čim strepiti, nego se moţemo jednako radovati ţivotu i smrti. Ali

i kad ne bi bilo tako i kad bi svijet bio samo kaotično i bezumno zbivanje, i kad bi smrt bila početak

vječne noći bez snova, ne bi bilo dobro da se čovjek preda takvoj misli. Zato vas pozivam da upravo

u ovoj stvari, u kojoj čovjek moţda i ima najviše razloga za zebnju i strah, tragate za najljepšom

nadom koja donosi mir. I ne napuštajte napor traganja prije nego tu nadu dosegnete. A kada je

dosegnete, moći ćete s vedrinom u duši prihvatiti izazov ţivota i smrti. I ja provodim dane u takvoj

nadi: u nadi da ću po smrti, na onom svijetu dijeliti s drugim ljudima dobra kakva priliče razboritu i

35

dobru čovjeku. A koja su to dobra, to samo Stvoritelj zna. Ali mislim da čovjek ne treba teţiti za

većim blaţenstvom od toga da se druţi sa razboritim i dobrim ljudima koji ţivješe prije njega, kao i

sa onima koji nakon njega imaju proći licem svijeta.

Tako reče Veliki Tragač.

Noć bijaše već odmakla i trg se polako praznio. Iz okolnih ulica strujio je svjeţ noćni lahor s

planine, klizeći tiho preko trga i spuštajući se prema moru. Na kamenim klupama ispod stoljetna

stabla još se dugo govorilo o Stvoritelju i duši, o strahu i o nadi, ali ne bijaše više rečeno ništa nova.

A kad je trg bio već sasvim pust, i kad se drhtava noćna tišina nadvila nad umoran grad predan snu,

društvo se uz riječi pozdrava raziĎe. Ispod stabla ostade samo Veliki Tragač i sad je ondje sjedio

sam.

Nepodobni je sve ovo vrijeme sjedio ispod drugog stabla, pomno prateći razgovor. Tokom

večeri promatrao je lik Velikog Tragača, traţeći na njemu odjek riječi koje bijahu izrečene; tad mu

se činilo da zanos kazivanja proţima starčev lik dahom vedrine i bezvremenosti. Ali Nepodobni je

sad na Velikom Tragaču vidio jasan trag umora i sjete; starčevo je lice sad pokazivalo umor onog

koji govori tamo gdje nema ušiju za njegove riječi; onog čiji glas čeţnje, ne nalazeći prava odjeka,

traţi sad smiraj u tišini.

Veliki Tragač sjeĎaše ondje još neko vrijeme, a onda ustade i laganim korakom krenu preko

trga. Hodao je polako, zastajkujući povremeno, kao da se u mislima vraća onome što bijaše rečeno

tokom duga razgovora. Nepodobni tad htjede poći za njim; poţeli da s Velikim Tragačem podijeli

čuĎenje i tišinu zvjezdana neba nad usnulim gradom. Htjede, ali neka ga nemoć zadrţa te on ostade

nepomično sjediti. A kad se lik Velikog Tragača izgubio u sjeni ulice na drugoj strani trga,

Nepodobni se naglo prenu: "Zar sam sanjao?" - pomisli skoro uplašeno - "Zar sam sve to sanjao?!" -

pitao se zbunjene misli.

Dugo je Nepodobni sjedio bez pokreta, uzbuĎen i zbunjen. A onda ustane i poĎe, i besciljno

lutaše usnulim gradom.

36

37

3. O daljini i sjećanju

(ili o zanosu, čeţnji i snatrenju)

Svitalo je kad se Nepodobni vraćao prema planini. Stigavši do starog maslinika skrenu s

puta i produţi stazom prema napuštenoj čuvarevoj kolibi koja sad bijaše njegov dom. Nedaleko

kolibe nalazila se stijena ispod koje je izvirao mlaz bistre vode, te on produţi do izvora da se ondje

umije i napoji svjeţinom. - "Slava suncu koje pokreće sve vode na nebu i na zemlji!" - reče glasno,

a sunce novog dana već bijaše obojilo krajolik rumenilom. - "Svoj leţaj moram danas postaviti u

kolibu - pomisli - jer sunce pokreće i dnevne spavače!" - Kad se vrati kolibi, uze prostirku sa panja

pored ulaza, unese je unutra i ondje prostrije sebi leţaj. U mislima mu još bijahu prizor sa trga i

riječi Velikog Tragača, ali ga umor ubrzo svlada te on zaspi dubokim snom.

Kad se Nepodobni probudio, sunce je već bilo visoko. PoĎe do izvora, a zatim se zaputi

prema vrhu planine, skupljajući usput šumske plodove. Dok je tako hodao, u misli mu se vraćalo

kazivanje Velikog Tragača te on stade opet promišljati ono što bijaše čuo prošle večeri. Dugo je

Nepodobni pokušavao poduprijeti starčev govor čeţnje ali ne naĎe za to dovoljno jaka potpornja;

dugo je u mislima traţio osnovu dovoljno čvrstu da ponese snove Velikog Tragača, ali ne naĎe

takve osnove.

Lutajući tako planinom i mislima, vrati se naposljetku opet kolibi i sjede na panj. Tada mu

pristupi Duh Razbora i reče:

- Zar onaj koji druge poziva na ozbiljnost, ţeli sad krenuti putovima čeţnje i maštanja!

Doletje mu odnekud i Duh Zanosa, vičući:

- Zar onaj koji hoće Nuţnost nazvati pravim imenom - onaj koji ljude poziva da budu

dostojanstvo nad ponorom - hoće sad poći putovima ispraznih igri riječima i mašte!

Tako mu rekoše njegovi duhovi, a onda ga ostave sama.

- Da, pravo govore moji duhovi - reče Nepodobni u sebi. A onda ustane, ostavi Velikog

Tragača i njegove snove, i krenu stazom niz stari maslinik; stiţe tako do puta koji je vijugao

podnoţjem planine i produţi njime prema gradu. Prostor kojim je sad hodao bijaše prekriven niskim

raslinjem; samo su rijetki čempresi razbijali jednoličnost prizora uzdiţući se ravno prema nebu.

Pogled mu je čas počivao na gradu koji je leţao pred njim, a čas bi odlutao desno prema horizontu

nad morem koje se gubilo u izmaglici ljetna popodneva, a onda se vraćao ţilavim busenima trave

koji su rasli izmeĎu kamenja na neravnu puteljku.

Kad stiţe nadomak grada i zaĎe meĎu prve vrtove, pogled Nepodobnog padne na cvjetnjak

nedaleko puta. Bijaše ondje mnogo šarenog bilja i raznovrsnog grmovlja, a u sjeni ovećeg stabla

38

nalazio se zdenac. Dan bijaše vruć i Nepodobni poţeli da se napije svjeţe vode, te on skrenu s puta,

uĎe u cvjetnjak i poĎe prema zdencu. Ali zdenac bijaše dubok a on nije imao čime dosegnuti vode.

Tad sjedne na rub zdenca, predajući se igri cvijeća na vjetru i sjetnim mislima o krhkosti ljepote.

Dok je tako sjedio, izmeĎu cvjetnih grmova stiţe jedna ţena s vjedrom u ruci. Nepodobni se

tome obradova te ţivo reče:

- Daj mi, Ţeno, tvoje vjedro da zahvatim vode i utaţim ţeĎ!

- Ha! - nasmija se Ţena - smiješna li putnika koji ţeĎa kraj zdenca! Smiješna li

putnika - govorila je prilazeći zdencu i pomno gledajući došljaka. Nepodobni zastade na tren pa

onda reče:

- Mnogi ljudi nose u sebi vrelo Vode Ţivota, a ţedni prolaze licem svijeta. Jer nitko ne

dolazi da se napije s njihova vrela, pa zato ţeĎaju i oni sami.

- Čudno govoriš! - reče Ţena, zagledavši se u lice putnika u trošnim lanenim haljama.

- Zaista, kaţem ti - govorio je Nepodobni - tko pije vodu iz ovog zdenca, brzo će opet

oţednjeti. Ali tko se napoji na izvoru Vode Ţivota, ne ţedni nikad.

- Daj mi te vode - započe Ţena pomalo zbunjeno, jer nije razumjela riječi Nepodobnog - daj

mi te vode, pa da više ne ţednim. Daj mi i za moje cvijeće - dometne kroz smijeh, spuštajući vjedro

u zdenac - pa da ni ono ne ţeĎa više i da ga više ne moram zalijevati. Ali vidim - govorila je sad

opet veselim glasom, zabacujući bujnu kosu preko lijepih ramena - da ti nisi ni sebe još napojio sa

tom vodom!

Nepodobni ne odgovori ništa, nego uze konopac iz njenih ruku i digne vjedro svjeţe vode te

se napije. Dok je pio, Ţena ga je pomno gledala, a onda odjednom reče:

- Ali da ti nisi prorok! Da ti nisi onaj što u predvečerja govori dolje na trgu?

- Jesam - reče Nepodobni, i bi mu pomalo neugodno što ga Ţena nazva prorokom.

- Mnogi o tebi pričaju i mnogo se o tebi govori - reče Ţena uzbuĎenim glasom. - Moram i ja

jednom doći da te čujem. Doći ću jednom - reče, a licem joj preletje lagan drhtaj. U njenim lijepim

očima Nepodobni tad opazi trag sjete i prikrivene čeţnje; vidje onu tajnovitu dubinu pred kojom

zamiru razlozi i vrijeme, a koju je rijetko sretao u ljudi. Ali ona se tad sakri, oborivši pogled.

- DoĎi jednom - reče Nepodobni uz osmijeh. A onda se oprosti od Ţene i nastavi put prema

gradu. Odlazeći, još se jednom osvrnu prema zdencu i vidje kako Ţena s vjedrom u ruci nestaje

meĎu cvjetnim grmovima dok joj vjetar zanosi lelujavu kosu.

Kad Nepodobni ode od Ţene, pristupi mu Duh Zbunjenosti i poče ţivo govoriti:

- Mnogo je ovdje divna cvijeća, a divnom se čini i ona koja ga uzgaja!

Nepodobni ne reče na to ništa, ali Duh Zbunjenosti je sad zaneseno govorio dalje.

- Ti ljude pozivaš na suosjećanje: učiš ih ljubavi i volji za sva bića i sve stvari! Ali tvoj je

nauk preteţak za Malene i zato ga nerado primaju!

Ti hoćeš ljude naučiti darivanju! Ali preteţak je taj nauk za Malene, i zato je nemio njihovu

uhu!

Ti ljude pozivaš na vedrinu nad ponorom! Ali bojim se da to nije ono što Maleni nazivaju

pravom srećom!

Zaista, uzaludna su sva kazivanja Nepodobnog i svi njegovi napori! Ne bi li onda bilo bolje

da Nepodobni - umjesto da govori drugima - sada posluša nauk drevnih mudraca puka? A o pravoj

sreći, mudraci puka govore ovako:

Ako ţeliš biti sretan jedan dan - opij se!

Ako ţeliš biti sretan jedan mjesec - oţeni se!

39

Ako ţeliš biti sretan cijeli ţivot - uzgajaj cvijeće!

Tako govore mudraci puka i čini se da su skoro u pravu. Zato mislim da bi bilo najbolje da

se Nepodobni sad opije i da se tom prigodom oţeni uzgajateljicom cvijeća! Tako bi jednim

zamahom ubio sve tri muhe!

Tako je Nepodobnom sad govorio njegov Duh Zbunjenosti, i bijaše vrlo ponosan na svoje

kazivanje.

- Ne volim ubijati - reče Nepodobni, nasmijavši se mudrosti svog Duha Zbunjenosti. - Osim

toga, za izvršenje tog pothvata trebalo bi nekako opiti i uzgajateljicu cvijeća.

Duh Zbunjenosti tada shvati svu sloţenost situacije i utihnu. A Nepodobni se u mislima vrati

pogledu Ţene i on je sad opet ronio zanosnim dubinama njenih blagih očiju.

Prolazeći kroz bezlični ljudski meteţ, Nepodobni vidje i upozna mnoge ljude, dogaĎaje i

mjesta. Isprva je pamtio sve, uzimajući tako na sebe suvišno breme sjećanja; u njegovoj duši

skupljahu se dogaĎaji lišeni ljepote i snage; skupljahu se prazna lica lišena prave radosti i prave

tuge. Ali Nepodobni bijaše naučio odlagati to suvišno breme ispraznosti: bijaše naučio zaboravljati.

Odavno je već prepuštao zaboravu sve isprazne riječi, suvišne susrete i prazne dogaĎaje. Samo

poglede koji su mu nešto kazivali ili skrivali nije zaboravljao nikad. A pogled ţene koju je sreo kraj

zdenca bio je takav; njene duboke i nasmijane oči budile su u Nepodobnom neka davna sjećanja i

on je sad ţelio lutati putovima daljine i sna.

***

Zanijet mislima o susretu kraj zdenca, Nepodobni stiţe do trga i već iz daleka vidje skupinu

onih koji su na klupama kraj starog spomenika čekali na njegov dolazak. Njegove misli sad bijahu

drugdje i on sad nije bio voljan govoriti na trgu. Nepodobni je u svemu bio pouzdan i nastojao je ne

razočarati nikog, ali nije prihvaćao kao obavezu ono što nije bila njegova obaveza. Zato Nepodobni

sad skrenu u ulicu koja je prolazila pored trga i vodila prema moru, prepuštajući se zanosnom zovu

daljine i snatrenja. Dok je sjetnih misli prolazio bučnim ulicama, pristupi mu Duh Razbora i stane

mu ovako govoriti:

- Nepodobnog sad zanosi blizina ţene, i njegova čeţnja sad hoće govoriti o ljubavi. Ali je li

Nepodobni siguran da odista poznaje ono o čemu sad ţeli govoriti?

Nepodobnog zanosi blizina ţene - govorio mu je Razboriti, dok se spuštao prema moru, - i

njegova čeţnja sad hoće govoriti o ljubavi. Ali čini se da blizina nije tlo na kojem hoće rasti velika

ljubav. Zaista, bez odvojenosti, ni najbolji pjesnici nisu znali govoriti o ljubavi; štoviše, čini se da

bez odvojenosti nisu ni imali o čemu govoriti.

Uzmi naprimjer ponajvećeg od svih pjesnika, Homera. Da bi stvorio sjajni lik Penelope,

morao je jadnicu ostaviti da samuje dvadeset godina - ţivo je sad govorio Razboriti. - To je strašno

mnogo; sav ţivot prošao joj je u čekanju. Nadalje, trebalo je da i njen ljubljeni Odisej dvadeset

godina stradava na bojnom polju i po olujnim morima. Doduše, taj se puno bavio i sa raznim

uzburkanim curama, ali uvijek ţudeći za domom svojim! Trebalo je da Penelopa silnu muku muči

sa preko stotinu nametljivih prosaca i da Odisej u zadnji čas sve njih poubija!

Sve je to, dakle, bilo potrebno da bi se stvorio dovoljno uvjerljiv temelj na koji pjesnik moţe

poloţiti dirljive riječi o njihovu ponovnu susretu: njoj (Penelopi) koljena i srce klonu, zaplače i k

njemu poleti ... tako se radovaše ugledav muţa, i sa vrata ne puštaše Odiseju bijelih ruku. Dugo

40

plakahu jedno i drugo ...

Ali priča o toj veličanstvenoj ljubavi ne završava ovdje - uzviknu Razboriti. - Samo bi netko

neupućen u tajne velike ljubavi mogao pomisliti kako je tim divnim stradalnicima bilo dovoljno

razdvojenosti i nevolja i kako se to dvoje nikad više odvajati neće. Naivac bi mogao pomisliti da će

pjesnik završiti priču u stilu "I još su dugo, dugo i sretno ţivjeli zajedno". Ali, naravno, ništa od

toga. Malo nakon povratka, dični Odisej objašnjava svojoj vjernoj Penelopi kako njemu valja opet

poći ... i s veslom zgodnim u ruci zaputit se u gradove mnoge, sve dok ne dospije tamo gdje za more

ne znaju ljudi, i gdje ne sole jela, i slano ne jedu ništa. Ako sam pravo shvatio što je pjesnik htio

reći, Odisej bi sad trebao poći na neki daleki put kopnom, noseći pritom veslo u ruci. Odisej kaţe da

se tom novom putovanju ne veseli, ali on će svejedno poći.

Ukratko, nameće se zaključak da su se Odisej i Penelopa mogli silno voljeti zbog toga što

nisu nikad bili zajedno - uzviknu Razboriti. - Neke stvari su se promijenile od Homerova vremena;

izmeĎu ostalog, promijenile su se i ljubavi: nekako su izblijedile, a izblijedio je i govor o njima.

Tamo gdje u govoru još ima snage, ta snaga i dalje izvire iz starog i jedinog izvora prave snage i

ljubavi: iz odvojenosti! Zato moţemo zaključiti da način govora o ljubavi nije odreĎen osobinama

raznih jezika i kultura, pa čak ni umijećem pojedinog pjesnika. Način govora o ljubavi odreĎen je

najviše činjenicom da se ljubav ţivi i osjeća prvenstveno kao melem na rani. Bez rane odvojenosti,

melem nema prave snage i postaje ništavan.

Tako je govorio Duh Razbora, koji je večeras bio dobro raspoloţen. Ali Nepodobni sad nije

bio takvog raspoloţenja.

- Kad je pjesnik htio pokazati na koji način se satire ljubav i strast - ţivo je nastavljao

Razboriti - onda ljubavnike nije odvojio, naravno, već ih je vezao zajedno. Za takvim vezivanjem

morao je posegnuti jadni Hefest, hromi olimpski kovač. Pored svih drugih nedaća, Hefestu je zla

sudbina dodijelila za ţenu baš boginju ljubavi Afroditu. A Afrodita k'o Afrodita; bila je prilično

nestašna i poprilično ga je varala, ponajviše sa olimpljanima, i to sa ratnikom Aresom, mešetarom

Hermesom i bonvivanom Dionisom, a bijaše joj drag i jedan smrtnik, kralj Anhiz. Uzgred, neka

Nepodobni uoči da boginja ljubavi nije pokazivala interes za proroke i pustinjake.

Dakle, kad je nesretni Hefest jednom zatekao svoju ljubu Afroditu kako spava uz dičnog

bojovnika Aresa, olimpski ih je kovač okovao zajedno! Svezao ih je okovima tankim k'o paučina i

gotovo nevidljivim, ali vrlo čvrstim i nerazrješivim. Hefest okovima čvrsto uhvati ono dvoje, znajući

da ako se i ljube vrlo, spavat neće se skoro prohtjeti njima. Dakle, još su drevni olimpski bozi znali

da stalna blizina guši veliku ljubav i gasi plamen strasti, a nerazrješiva okovanost čini to posebno

jako.

Kad je Hefest, na molbe drugih bogova, oslobodio spomenute ljubavnike okova, oni su

odjurili svaki na svoju stranu. Ne vjerujem da se nisu ponovo susretali, ali ne baš odmah. Dakle,

podsjećam Nepodobnog da u neposrednoj blizini velika ljubav i strast ne ţive dobro, a obično ne

ţive ni dugo.

Tako je Nepodobnom govorio Duh Razbora, dok se spuštao prema moru. A bijaše tad već

blizu mora.

- Pored pjesnika, problemom ljubavi bavili su se i filozofi - nastavljao je Razboriti. - Neki

od njih nazvali su ljubav tugovanjem u dvoje. Prema njima, tuga je ono tlo na kojem moţe izrasti

velika uzajamnost izmeĎu dvaju bića. Samo se tijela zdruţuju zbog zadovoljstva, govore oni, a duše

ujedinjuje tuga. Ono što se naziva velikom ljubavlju je ustvari veliko meĎusobno saţalijevanje

41

dvaju bića koja spoznadoše svoju odvojenost od nedokučivog, svoju prolaznost pred vječnim, i

svoju uzaludnost. U tom kontekstu, razdvojenost onih koji se vole, kako to biva u svim pričama,

moţe se shvatiti kao metaforu koja ukazuje na ontološku odvojenost svake pojedine svijesti. Glas

ljubavi prema drugom postaje tada izraz ţudnje svijesti kao odvojenosti za dodirom i jedinstvom.

S druge strane, vječnu odisejsku ţudnju za ponovnim odlaskom moţemo u tom kontekstu

shvatiti kao samoobranu svijesti: jer svijest postoji, odnosno jest, samo kao odvojenost i odmak!

Ali ostavimo to za drugi put. Jer nije uputno uzimati sasvim ozbiljno kazivanja pjesnika i filozofa.

Ali ipak, čini se da je ljubav zaista i nadasve zajedničko sklonište dvaju tjeskobnih bića, koja

spoznaše svoju ništavnost i svoju nemoć pred hladnom prazninom nedokučivog.

- Zar se time umanjuje njena vrijednost i ljepota? - nevoljko progovori Nepodobni.

- Ne - odgovori Duh Razbora - jer ne umanjuje se vrijednost melema time što mu je

potrebna rana. Htjedoh samo reći da je melem moguć samo za ranjenog, i da su skrovište i zaklon

potrebni samo uplašenima. Zar je Nepodobni zaista toliko teško ranjen i uplašen, da sad čezne za

melemom i skrovištem?

Tako mu reče Duh Razbora, a onda napusti Nepodobnog.

***

Stigavši do mora, Nepodobni sjede ondje i zagleda se u uspavanu površinu vode, predajući

se bez misli njenu nehajnu lelujanju. Tad mu se iznenada javi Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari i

stade mu ovako govoriti:

- Zar će Nepodobni sad tugovati zbog pjesnika i filozofa? Uvijek i prije svega, a posebno

prije tugovanja, potrebno je ispitati stvari sustavno i iscrpno. A pjesnicima i filozofima to rijetko

polazi za rukom. S njima čovjek nikad ne zna što zapravo hoće i kamo smjeraju, a posebno se to ne

zna kad pokušavaju govoriti o ţenama i ljubavi.

Tako otpoče Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari. Nepodobni je znao da taj ne misli brzo

završiti i zato ga sad pusti da govori.

- Uzmi, recimo, boţanstvenog Platona - nastavljao je Sustavni. - Platon je u svojim

kazivanjima vrlo uvaţavao ţene, ali se drţao dalje od njih. Reklo bi se, ţivio je po načelu "hvali

more, drţ' se kraja"! Sa takvima čovjek nikad ne zna što o moru zapravo misle.

S druge strane, mnogo prizemniji Aristotel smatrao je da ţene umom bitno zaostaju za

muškarcima. Ali se dvaput ţenio, jer mu prva ţena bijaše umrla. U oporuci, o obje svoje ţene i o

svojoj kćerki govori briţnim i dirljivim riječima, kojima je teško naći para u njegovim spisima.

Moglo bi se zaključiti da Aristotel nije kod ţena naročito cijenio um, ali da je vrlo cijenio njihove

osjećaje. Moţda je s Aristotelom i bilo tako, ali neki drugi filozofi su kasnije tvrdili da ţene nisu

umno inferiorne u odnosu na muškarce, nego upravo emotivno. Pritom nisu mislili da ţenama

nedostaje emotivne uzburkanosti i plitkih strasti, nego da njihovim osjećajima i strastima nedostaje

dubine. Tvrdili su da ţene ne poznaju onu apsolutnu i satiruću strast koja neke muškarce navodi da

stvaraju matematičke teorije, muzičke simfonije ili filozofske sustave, čime se ţene rijetko kada

bave. Takva dubina neka bi nedostajala i ţenskoj ljubavi, kaţu oni. Moţe biti da to nije daleko od

istine. Ali kaţem, sa pjesnicima i filozofima se nikad ne zna. A ne zna se ni sa ţenama.

Tako je sad Nepodobnom govorio Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari, a onda zastade pa

42

podigavši glas, ţivo reče:

- Ali opći sudovi i ocjene ne mogu se donositi samo na temelju nekoliko nasumce odabranih

mišljenja ili primjera. Da bi se o nekoj stvari moglo donijeti valjan sud, potrebno je tu stvar najprije

u cijelosti ispitati. Pritom ispitivati treba redom i sustavno, a započeti treba od početka.

Problemi sa ţenama otpočeli su izrazito rano - uzviknu Sustavni; - točnije, već sa prvom

ţenom, kojoj bijaše ime Eva. Stoga nam od nje valja i započeti sa ispitivanjem. A s Evom je bilo

ovako. Bogu Jahvi, za koga kaţu da je stvorio svijet i čovjeka, učinilo se da nije dobro da čovjek

bude sam. I tada je - bez da stvar najprije sustavno i iscrpno ispita - odlučio povući vrlo riskantan

potez: napravio je prvu ţenu, Evu. Za razliku od svog kolege olimpljana Zeusa, koji je bio oţenjen,

a usto i svestran ljubavnik, Jahve se nije nikad ţenio. Zato se njegova olako donijeta odluka da

Adama baci u tako neizvjesnu pustolovinu, čini vrlo nesmotrenom. Ali pustimo sad to, jer rečeno je

da vrčevi nemaju pravo suditi o Lončaru!

Bilo sa Lončarom kako bilo, sa pojavom Eve stigle su nevolje. Nije sve nevolje skrivila ona

sama, ali njen udio je izrazito velik. Eva je prva zagrizla plod sa stabla čije plodove Jahve bijaše

zabranio jesti. Kaţu da se radilo o nekoj jabuci; jabuke su i kasnije često bivale kobne za ţene, a

onda i za muškarce. Na Evin poticaj, to je voće kušao i Adam, a stvar se onda završila tako što ih je

Jahve zbog toga izbacio iz raja. Eva je pokušala svaliti krivicu za taj incident na zmiju, koja joj je

rekla da smije jesti spomenuto voće; neoprezan je svakako bio i Adam, tako da snosi i znatan dio

odgovornosti. Stoji i primjedba da je Jahve ostavio prilično loš dojam o sebi, istjeravši ljude iz raja i

svalivši na njih bezbrojna zla zbog jedne jabuke. Ali sad, što je tu je; o Lončaru se ne sudi. Ali u

vezi sa Evom mora se ispitivati stvari uvijek nanovo, sustavno i iscrpno.

Po izlasku iz raja, Adam i Eva ubrzo su dobili prvog, a zatim i drugog sina - ţivo je sad

nastavljao Sustavni. - Kad su ta dva momka porasla, stariji od njih ubio je svog mlaĎeg brata.

- Dakle, već prvi od Sinova Ljudskih bio je bratoubojica - nevoljko reče Nepodobni. - To

znači da potječemo od zaista sjajnih predaka.

- Tako je, na ţalost - reče Sustavni. - Potječemo od preţivjelih, a to često znači od ubojica.

Jer od tog prvog čina bratoubojstva, taj običaj se briţno njeguje i odrţava meĎu ljudima. Mijenjaju

se oblici ubijanja, ali intenzitet ne opada; ustvari, zadnjih nekoliko stoljeća raste. Čovjek se stoga

mora upitati što bi bilo sa ovim svijetom da je taj dični običaj otpočeo samo malo ranije: da su se

meĎusobno pobili Adam i Eva. Čini se da bi to bilo imalo katastrofalne posljedice za daljnji razvoj

čovječanstva. A moţda i ne bi; moţda bi Jahve bio smislio neko drugo rješenje. Ali bilo kako bilo,

Adam i Eva nisu se meĎusobno pobili, što nepobitno dokazuje da su se prvi muškarac i prva ţena

voljeli!

- Usprkos incidentu s jabukom - dometne Nepodobni.

- Usprkos incidentu - potvrdi Sustavni zbunjen upadicom, a onda stade sustavno ispitivati

stvar, braneći to što bijaše zaključio.

Večer se polako spuštala nad more i lučicu na rubu grada, a Duh Sustavnog Ispitivanja

Stvari iznosio je i objašnjavao mnogo toga do čega Nepodobnom sad nije bilo stalo.

- Dakle, problemi ovoga svijeta započeli su uglavnom zahvaljujući ţeni - ţivo je govorio

Sustavni, vraćajući se svom promišljanju i ispitivanju. - A ţene bijahu razlogom i mnogih drugih

znanih i neznanih nevolja koje su slijedile spomenutom incidentu u raju. To se posebno odnosi na

lijepe i nestašne ţene. Govori se da je Helena iz Arga bila vrlo lijepa, a čini se da je bila i vrlo

nestašna.

Problemi s Helenom počeli su vrlo rano - nastavljao je Sustavni, ali ga Nepodobni više nije

43

ţelio slušati. Njegove misli bijahu sad daleko i njegova se duša predavala sjeti. Ali Sustavni se nije

davao smesti; pretresao je priče o nestašnoj i zlokobnoj Heleni, o vjernoj Penelopi, o nesretnoj Siti,

o umješnoj i hrabroj Juditi, o mudroj i tragičnoj Antigoni, o prijevarnoj Dalili i o mnogim drugim

znanim i neznanim ţenama i njihovim usudima. Nepodobni ga je dugo puštao da govori, a onda

počne razmišljati o tome kako da ga odagna od sebe.

- Kako smo krenuli - pokuša Nepodobni, - bojim se da će nas ovdje zateći duboka noć i

zora, a da problem zvan ţena svejedno nećemo stići istraţiti dovoljno sustavno i iscrpno.

- Materija je vrlo sloţena i opseţna - branio se Sustavni. - Jer bilo je ţena! Bilo je sjajnih

ţena; bilo ih je i tamo gdje ih se rijetko spominje i gdje im se ne pridaje dovoljan značaj. Uzmi

naprimjer dvije sjajne ţene iz Sokratova ţivota i smrti, koje izgledaju impresivnije od Sokrata. Prva

od njih je njegova ţena Ksantipa, a druga je Diotima, za koju Sokrat sam kaţe da ga je poučila onim

umijećima sa kojima se onda on kasnije proslavio. Ali poĎimo redom.

Sokrat je postao slavan zbog iznimne lakoće s kojom je primio smrtnu presudu a zatim i

pogubljenje. O tim dogaĎajima izrečeni su mnogi hvalospjevi, ali meni te stvari ne izgledaju

naročito impresivno. Prije svega, mnogo hvaljena Sokratova obrana pred Atenskim sudom je loša u

svakom pogledu. U Ateni je tada bila takva situacija da bi Sokrat vjerojatno bio osuĎen i uz bolju

obranu, ali vjerojatno ne na smrt. Gore od obrane je Sokratovo odbijanje da pobjegne iz Atene

nakon presude, dok je čekao na pogubljenje. Sokrat je sebe nazivao graĎaninom svijeta; dakle, nije

mu trebalo biti jako teško maknuti se iz Atene na neko vrijeme i otići u neki drugi grad. Sokrat je

znao da su ljudi skromna znanja, kao i to da su političari često nepošteni; pa ipak, mirno je pristao

na to da ga ubiju samo zato što je jedan od tih političara htio da Sokrat bude pogubljen. Ja u svemu

tome ne vidim nikakve mudrosti ni ljepote.

- O ţenama je riječ, ne o Sokratu! - uzviknu Nepodobni.

- Naravno, naravno - prihvati brzo Sustavni. - Nakon smrtne presude, Sokrat je proveo u

zatvoru oko mjesec dana, čekajući na izvršenje presude. Njegovi prijatelji, filozofi poput njega,

dolazili su k njemu u zatvor i provodili ondje dan sa njim, raspravljajući o raznim pitanjima, kako

su to činili cijelog ţivota. Zadnji dan čekanja na izvršenje presude, na kraju kojeg je Sokrat trebao

biti pogubljen, njegovi prijatelji doĎoše u zatvor ranije nego obično. Ali Ksantipa je već bila tamo;

sjedila je pored Sokrata kojem čuvari bijahu upravo skinuli okove, drţeći njihovog malenog sina na

koljenima. Ali kad su stigli Sokratovi prijatelji, ljubitelji mudrosti poput njega, za Ksantipu više nije

bilo mjesta. Sokrat je zatraţio da je netko odvede doma; jedan od slugu je to učinio, dok se jadna

Ksantipa otimala i strašno plakala. O Ksantipo, ţeno mojih snova! Svejedno je da li je Ksantipa

odvedena odmah ujutro, ili je ostala do večeri. Svejedno je što čovjek radi zadnji dan svog ţivota,

kao što je svejedno što je radio u sve ostale dane svog ţivota. Sve je svejedno i sve je nevaţno. Ali

upravo zato nije svejedno! Ne zalazeći ovdje u podrobnosti, mnogo više cijenim Ksantipino zdravo

ponašanje, nego Sokratovo teatralno samoubojstvo u sedamdesetoj godini ţivota.

- Da čujemo što je bilo s drugom ţenom - s uzdahom reče Nepodobni.

- Diotima je Sokrata naučila sve ono sa čime se on kasnije proslavio - ţivo je govorio

Sustavni. - Sokrat to sam kaţe i priznaje. Prvo, Diotima je Sokrata poučila metodi istraţivanja

pomoću pitanja i dogovora; to je kasnije nazvano Sokratovom dijalektičkom metodom, ali Sokrata

je tome poučila Diotima. Nadalje, Diotima je Sokrata uputila u prirodu ljudskog znanja i pokazala

mu pravi put koji vodi od prolaznih pojava do neprolaznih suština, od prolaznih stvari do vječnih

oblika. Treba posebno istaknuti da je Diotima poučila Sokrata u jednom sjajnom procesu valjanog

dijalektičkog zaključivanja. Sokrat je nakon toga stalno koristio tu metodu, ali Sokratov govor ne

doseţe onu ljepotu, preciznost i valjanost argumenata, koje nalazimo u Diotiminom kazivanju sa

44

kojim ona prenosi Sokratu svoje znanje i svoje umijeće kazivanja i zaključivanja.

Dakle, Diotima je poučila Sokrata - nastavljao je Sustavni, - a ovaj je onda poučio mladog

Platona. Platonovo naučavanje je zatim postalo uzorom i modelom mišljenja cjelokupne Zapadne

civilizacije, dijelom preko izravnih i neizravnih učenika, poput Aristotela i Pavla, a dijelom preko

pisanih materijala. To znači da cjelokupna mudrost Zapada zapravo potječe od jedne ţene, koja ...

- A da ispitivanje nastavimo sutra? - upadne Nepodobni.

- Bilo je i ţestokih ţena! - pokuša Sustavni ponuditi nešto uzbudljivije. - Bilo je vrlo

ţestokih ţena! Tako je Pentesileja, kraljica Amazonki, izašla na dvoboj najvećem bojovniku,

strašnom Ahileju! Poginula je nesretnica, naravno; ali učinila je ono što se ni najveći junaci nisu

usuĎivali učiniti, nego su bijegom pokušavali spasiti glavu. Priča kaţe da se Pentesileja jako dopala

Ahileju i da mu je bilo vrlo teško što ih je sudbina suočila na takav način.

- A da ispitivanje nastavimo sutra? - ponovi Nepodobni. - Uostalom, taj Ahilej je bio blesav;

zar nije mogao tu Pentesileju samo zarobiti, za početak.

- Ah, teško je sad o tome suditi - s uzdahom reče Sustavni. - Ahilej je navodno tugovao za

nekom Briseidom, koju je ranije bio zarobio ili oteo, a onda su mu je njegovi drugari uzeli i dali je

kralju Agamemnonu.

- A da ispitivanje ipak nastavimo sutra! Tvoje je znanje golemo, a dani su kratki! - uzviknu

Nepodobni i stade se smijati.

Sustavni na to zašutje, uvrijeĎen zbog tako neozbiljna drţanja pred tako ozbiljnim pitanjem,

i napusti Nepodobnog ne kazavši više ništa. A Nepodobni tad ustade i zaputi se prema planini. Ali

dok je polazio, doletje odnekud Duh Oštrine i dovikne mu:

- Ţene su velikodušne u praštaju slabosti, ali vrline ne praštaju nikad; za vrline se osvećuju!

Tako Nepodobnom doviknu Duh Zanosa i odletje neznano kud, odakle bijaše i došao. Tada

se Nepodobnom javi Duh Zbunjenosti i briţnim glasom reče:

- Moţda dolazim u nevrijeme, ali kad se već govori o ljubavi, neka Nepodobni ima na umu i

ovo: kad se Odisej nakon dvadeset godina vratio domu svome, prepoznao ga je jedino pas.

Nepodobni ne odgovori na to ništa; prolazio je ulicama na rubu grada slušajući glasove

večeri i krećući se prema putu koji je vodio u planinu. Kad je stigao do puta bijaše već noć, ali je

mjesečina jasno obasjavala krajolik. Svjeţina večeri budila je zrikavce u travi i njihov ga pjev

doprati do kolibe.

***

Stigavši do kolibe, Nepodobni uze prostirku, razastre je na travu ispred vrata i legne. Susret

kraj zdenca odveo je Nepodobnog na putove sjećanja i njegove su misli sad sjetno lutale njima. U

starom masliniku bila je vedra ljetna noć i ona je u Nepodobnom budila sjećanja na ranu mladost i

na neke davne ljetne noći u nekom dalekom kraju. Misli su Nepodobnog vraćale njegovoj davnoj

dragoj i on se sad sjećao davnih večeri koje su zajedno provodili pod zvjezdanim nebom poput

ovog.

Nevidljive niti bjehu ih splele tog ranog ljeta i oni postadoše jedna ţudnja, jedna zbunjenost

i jedna strast. Bilo je to davno i već je prošlo mnogo vremena otkako ga ni sjećanja nisu vraćala tim

mjestima i tim ljetnim noćima. Ali susret u cvjetnjaku razgrnu talog vremena sa tih davnih dragih

45

slika, jer kretnje i pogled ţene koju je sreo kraj zdenca bijahu slični onima njegove davne drage.

Sjećanja su Nepodobnog sad vodila uskim stazama izmeĎu rascvala ţbunja i on je ponovo

gledao nasmijani lik svoje drage. Dočekivao ju je ispred tvrĎave čije oronule zidine bijaše prozvao

ostacima hrama Boga Rata; hodali su onuda stazama izmeĎu grmova oleandara i divljih ruţa čiji

mirisi napajahu suton, prepuštajući se igri i smijehu, dok se neopazno spuštala ljetna noć. Volio je

svoju dragu; ljubio je sjaj njenih očiju i njenu toplu put. Ali brzo proĎe to ljeto, i već prvi jesenji

povjetarci skidahu velo bezbriţnosti sa njihove igre, otkrivajući pribliţavanje neumitnog koje je

imalo doći.

Nepodobni osjeti nadolaţenje vremena pristajanja na obmane ţivota i predavanja bukama

njegovim. Ali sve se u njemu opiralo tom predavanju. Volio je otvorenost i vedrinu, i htio je da sve

bude takvim; ono što takvim nije bilo, činilo mu se greškom i propustom.

Nepodobni je vjerovao da svijet, usprkos svim svojim problemima i ograničenjima, moţe

biti drukčiji, bolji. Vjerovao je da svijet moţe biti mjestom otvorenosti i vedrine, a znao je da svijet

obmana i buka nije takav.

Tako je još zarana osjećao i mislio Nepodobni, i to ga je polako odvajalo od drugih,

odvodeći ga neopazno u pustinju; to ga naposljetku odvoji i od njegove drage.

Nepodobni zarana osjeti ispraznost ţivota iza zastora obmana i buka: ţivota koji je

oblikovan nuţnošću i voĎen taštinom i strahom. I on ga ne htjede prihvatiti. Daljine su ga počele

vući jače od svake bliskosti, i on naposljetku krenu za njihovim zovom.

Jedne večeri Nepodobni ne sačeka svoje drage. Dok je suton već šaputao glasom dolazeće

jeseni, on ode od hrama Boga Rata, ne sačekavši one koju je ljubio. Odlazeći od hrama, otkinu sa

ruţinog grma jednu grančicu sa bijelim cvijetom i krenu niz brijeg. Prolazeći pored djece koja se

ondje igrala, Nepodobni pruţi cvijet jednoj djevojčici; dijete uze cvijet, zbunjeno gledajući za

čovjekom koji je odlazio niz brijeg, ni sam ne znajući kud.

Nepokorne misli zarana otrgoše Nepodobnog od zavičaja i odvedoše ga na put traganja: na

put na koji čovjek uvijek stupa sam i na kojem teško nalazi suputnika.

Tim je putem Nepodobni hodao i danas.

Mnogo je od onda proteklo ljeta i mnoge je putove prevalio Nepodobni. Ali svijet vedrine za

kojim je ţudio, svijet ljubavi i volje za sva bića i sve stvari, nije našao. Prošao je kroz mnoge buke

svagdanjeg ţivota i istraţio mnoge tišine hramova mudrosti, ali prave vedrine ne naĎe ni u bukama

ovoga svijeta ni u tišinama njegovim.

Mnoge je godine Nepodobni proveo u hramovima mudrosti traţeći ondje izvor prave

vedrine. Upoznao je mnoga naučavanja i susreo u njima mnoge tjeskobe i ţudnje, mnoge zanose i

ludosti, ali prave vedrine nije u njima nalazio. Svako od tih naučavanje nudilo mu je svoje vječno

spasenje ili svoje vječno očajanje, ali prave vedrine nije u njima nalazio; uvidje samo da nje ondje

ni nema. Svako od naučavanja bijaše sigurno u svoje sveznanje i u svoje konačno rješenje, a prava

vedrina ne voli sveznanje ni konačna rješenja.

ProĎoše godine i Nepodobni uvidje da su sva spasonosna naučavanja samo svjedočanstva o

ljudskoj tjeskobi i o nemoći ljudi da dosegnu i ţive pravu vedrinu.

Nepodobni uvidje da velike knjige ne izrastaju iz velikog znanja, velikog zanosa, ni velike

vjere, nego iz velike potrebe po kazivanju. A velika potreba po kazivanju je uvijek znak tjeskobe i

nesnalaţenja. Nepodobni uvidje da su velike knjige i velika naučavanja prvenstveno spomenici

tjeskobe i bolne čeţnje svijesti za nemogućim dodirom, objašnjenjem i opravdanjem.

46

Mnoge je godine Nepodobni proveo uz knjige mudrosti, probijajući se izmeĎu zamki

njihova ustajala govora i slušajući nemoćan zov njihovih minulih svjetova. Često se igrao oštreći

nokte na neizglaĎenim pojmovima njihovih naučavanja, i tako s godinama i on postade majstor u

igri krugovima čije je središte svugdje a obod nigdje.

Ali ponekad u ljetne sutone, kad je svjetlo dana gasnulo nad krovovima, igra krugovima

gubila je svaki čar, a misli su Nepodobnog vraćale drevnoj tvrĎavi na brijegu njegove mladosti.

Tada bi ga obuzimala silna čeţnja za zavičajem i za nasmijanim likom one o kojoj već odavno nije

znao ništa, ali koju zauvijek ponije u sebi. Njegov Duh Razbora bi ga tada umirivao kazujući mu

kako sjećanja nalikuju na maĎioničara koji nas vara u dobroj namjeri: vara nas zato da nas obraduje

nečim čega nema i što nije nikad ni bilo onakvo kakvim se sada čini. Duh Razbora mu je tada

govorio kako ljepota i draţ prošlog ne dolaze toliko od odreĎenih mjesta i ljudi, koliko dolaze od

samog vremena: od davno minulog vremena bezbriţnosti i igre.

A vrijeme ne dopušta povratak, niti se moţe zaustaviti!

Kad se zamorio velikih knjiga i njihovih naučavanja, Nepodobni je napuštao hramove

mudrosti i polazio traţiti vedrinu meĎu ljudima čiji mu se ţivot činio jednostavnim i odmaknutim

od svih "pitanja", "zamki" i "krugova" kojima bijahu ispunjene velike knjige. Ali ni meĎu njima

Nepodobni ne naĎe one vedrine za kojom je tragao.

Nepodobni je ţudio za otvorenim ljudima, ali nalazio je samo ljude potpuno sigurne u svoje

istine, a pune sumnje prema svemu što nije njihovo i prema svakom tko nije poput njih. Nalazio je

ljude koji sporo shvaćaju ali su uvijek spremni za borbu.

Ţudio je za otvorenim ţivotom, ali nalazio je samo ţivote u zaglušujućim bukama i potpuna

predavanja koja ţivot lišavaju svake otvorenosti i ljepote.

Ţudio je za otvorenim svijetom, ali nalazio je samo svjetove djelovanja koji ne dopuštaju

propitivanja. Nalazio je svjetove grubih dogaĎaja i plitkih uzbuĎenja, lišene prave ljubavi i volje;

bučne svjetove, za koje nije znao nalikuju li više komediji ili tragediji, ali osjećao je da u njima

nema vedrine.

Ne, ni meĎu onima koji bijahu daleko od knjiga i hramova mudrosti, Nepodobni ne naĎe

prave radosti, a ni prave tuge; nalazio je samo buku i predavanje, samo jurnjavu i borbu.

Kad se umorio buka, jurnjava i borbi, Nepodobni se vraćao hramovima mudrosti, njihovim

mrtvim knjigama i njihovim nemoćnim naučavanjima.

Lutajući kroz tišine i buke, Nepodobnom se ponekad činilo kako se vrti u krugu. Misao o

uzaludnosti traganja za svijetom vedrine ispunjavala ga je tada osjećajem izgubljenosti i krivice. Ne

nalazeći ono za čim je tragao, pritiskala ga je gorka misao kako je upravo svojim traganjem izgubio

ono za čim je ţudio. Sve mu se tad činilo strašnim nesporazumom koji nikad neće moći ispraviti, a

ni objasniti. Njegova je tjeskobna misao tad traţila kako da iskupi krivicu za sva svoja stradanja i za

neke davne suze koje ne vidje, ali nije nalazio dovoljne pokore za svoj grijeh. Tad bi ga obuzimala

silna čeţnja za nemogućim: da opet stoji pored tvrĎave na brijegu svoje mladosti, slušajući šapat

onog davno minulog ljeta na zalazu; da dočeka onu od koje ode i da sav svoj nemir zauvijek skrije u

njenim njedrima i da se nikad ne rastanu.

Tako su prolazile godine Nepodobnog: proĎoše u traganju i nenalaţenju.

Nepodobni je zarana uvidio svu ispraznost pukog prihvaćanja neumitnog, ali je s godinama

upoznao i svu teţinu odupiranja; odavno je poznavao sav jad slijepog prianjanja uz istine svoga

47

vremena, ali proĎoše godine i on upozna svu teţinu njihova propitivanja: spozna da je to put na

kojem čovjek teško išta nalazi, a lako gubi sve.

Nepodobni je odavno znao koliko je teţak put do drugog, ali s vremenom uvidje da je još

mnogo teţi put do sebe sama; spozna da taj put vodi kroz mnoge pustinje i da često ne dovodi do

cilja.

Nepodobni je odavno poznavao i prihvatio prolaznost svega, ali s vremenom upozna i

nemoćnu ţudnju za propuštenim, nestalim i nepovratnim.

Nepodobni bijaše pošao sa brijega svoje mladosti da traţi svijet vedrine, ali taj svijet nije

nalazio. ProĎoše godine i on spozna i osjeti svu hladnoću postajanja i nestajanja: spozna tjeskobnu

bezdomnost svih bića i svih stvari. I tad raskinu začarani krug spasonosnih tišina i buka u kojem se

bijaše našao: odbaci sva konačna rješenja i zauvijek prihvati svoju zapitanost, svoju otvorenost i

svoju bezdomnost.

Nepodobni prigrli ljepotu otvorenosti: ljepotu ljubavi i volje za sva bića i sve stvari što

nepovratno prolaze licem postajanja i nestajanja. I to ga odvede u planine i na trgove.

Nepodobni poĎe u planinu da ondje neometan iskušava tajnu postajanja, nestajanja i svijesti,

i da se toj tajni raduje. PoĎe i na trgove da progovori onima koji traţe, ali ne nalaze. Htjede buditi i

one koji ne traţe, nego pokušavaju pobjeći od sebe samih, krijući se iza rutina, obmana i buka.

Nepodobni krenu putem koji ne vodi domu i tako mu igra postajanja i nestajanja postade

domom; poĎe samotnim putem koji ga je doveo u ovu noć u starom masliniku, punu mjesečine i

zrikavaca.

***

Nepodobni je sad leţao pred vratima kolibe zagledan u dubine zvjezdanog neba, a njegove

misli lutale su putovima sjećanja. Gledao je daleka lica i proţivljavao davne susrete i rastanke,

radosti i tuge, osjećajući na trenutke nemoćnu ţelju da bude drukčije nego što je bilo. "Ali je li išta

od onoga što se zbilo i što ostade iza nas, moglo biti drukčije?" - pomisli. "To nije moguće znati" - s

uzdahom reče u sebi. Ostaju samo pitanja i čuĎenja, i bolno ţaljenje za prošlim. Ostaju sjetne tišine

u kojima pokušavamo slušati odjeke svojih koraka na putovima kojima nismo išli: ostaju čeţnje za

onim što nismo bili, a što smo ţeljeli i mogli biti. Ostaju ţudnje za nemogućim dodirom onog što je

bilo, a čega više nema i što više nije.

Tako je sad razmišljao Nepodobni i misli mu bijahu sjetne. Ali tad mu se potiho javi Duh

Zbunjenosti i briţnim glasom reče:

- Brzo prolazi vrijeme; sve brzo prolazi: sve postaje dalekim i nedoseţnim, nestaje. Sjećanja

su sjetna jer govore o gubitku i o prolaznosti svega. Ali neka se Nepodobni sad ne ţalosti zbog toga.

Jer što bi čovjek bio bez sjećanja? Ne bi li bio poput kamena koji se kotrlja niz padinu, ne noseći

ništa sa sobom i ne videći ništa pred sobom? Čovjek je sjećanje i očekivanje: samo smo uspomena i

san!

Tako Nepodobnom reče Duh Zbunjenosti, a onda tiho nestade kao što bijaše i došao.

Njegove riječi umire Nepodobnog i on sad pusti da ga noć i sjećanja vode uskim stazama kroz

rascvalo grmovlje oleandara i divljih ruţa. Ponovo je gledao nasmijani lik svoje davne drage i topli

sjaj njenih očiju u suton; radovao se njenim zagrljajima i smijao se njenoj ljupkoj ljutnji kad joj

48

ljetni vihor otimaše haljine.

Opet je silazio niz brijeg svoje mladosti, zauvijek ostavljajući zavičaj; lutao je davno

prijeĎenim putovima i susretao na njima davna lica i minule zanose: lica koja je volio, izgubio ili

ostavio, i koja su sad bila samo daleka sjećanja. Svi njegovi putovi, svi susreti i rastanci, sve radosti

i boli, postajali su sad u njemu jedna sama radost i jedna sama bol: sve je postajalo čuĎenjem.

Svi prošli i svi budući putovi svih ljudi - sve čeţnje, radosti i boli koje proĎoše, koje jesu i

koje imaju doći - postajali su u njemu jedna čeţnja, jedna radost, i jedna bol: sve je postajalo

beskrajnim čuĎenjem.

Noć je odmicala a Nepodobni se u dubini svog bića radovao tome što ga nedokučivo

postajanje stvori iz ništavila, da bude i da vidi čudo: da osjeti nedokučivu igru postajanja, nestajanja

i svijesti.

49

4. O govoru i neznanju

(ili o nedokučivosti postojanja i svijesti)

Jednom dok je odsutne misli hodao puteljkom u podnoţju planine, Nepodobnom se učini da

čuje neke neobične zvukove. Isprva se nije osvrtao na njih, ali onda zastade i posluša: učini mu se

da čuje zvuk gitare i praćen nerazgovjetnim ljudskim glasom sličnim mumljanju. Zagleda se u

smjeru odakle su dopirali zvukovi i zaključi kako se neobični muzičar zacijelo sklonio u sjenu

stabla koje se uzdizalo nedaleko od puta. Dok je tako stajao slušajući neobične zvukove, priĎe mu

Duh Čeţnje i stade mu govoriti tihim glasom.

- Tuţna li je srca onaj koji tako svira; koliko li se htijenja i nemoći krije u tom zvuku! Zar

Nepodobni ne bi ţelio upoznati samotna svirača koji hoda putovima kojima i on sam hoda? Zar se

Nepodobni nije zasitio svoje samoće u planini i svoje samoće na trgu?

Tako je sad Nepodobnom govorio njegov Duh Čeţnje. Nepodobni je stajao neko vrijeme i

slušao neobične zvukove, a onda se pokrenu i poĎe u smjeru iz kojeg su dopirali zvukovi. Kad se

pribliţio osamljenu stablu, ugleda ondje krepka starca s gitarom u ruci, predana svom sviranju i

pjevanju. Do starčevih nogu leţala je skromna prtljaga.

- Smijem li podijeliti s tobom ovo malo sjene? - obrati se Nepodobni starcu, iskazujući time

pozdrav. Ali starac je nastavljao sa sviranjem i mumljanjem, ne obraćajući paţnju na došljaka.

Nepodobni ostade stajati neko vrijeme, a onda pomisli kako ne valja smetati nekoga tko sad ne ţeli

ničiju blizinu, te se okrenu da ode. Ali starac tad podignu pogled i progovori.

- Za sjenu ne moraš pitati - reče - jer čini se da svatko ostavlja barem onoliko sjene koliko je

uzima.

- A često ostavlja i više od toliko - reče Nepodobni - pogotovo onda kad se skloni ispod

stabla tako rijetkih grana. Oprosti što te ometam u svirci - reče, vraćajući se pogledom starcu - ali

ţelio upoznati onog čija je glazba tako neobična.

- Ja sam bivši profesor - reče starac - bivši profesor istine i naklapanja. Nekad sam govorio

vrlo mnogo; sad ne govorim više; sad samo sviram i pjevam.

- A zašto bivši profesor ne govori više? - upita Nepodobni.

- Ah - uzdahnu starac - mnoge sam godine govorio, a onda sam se toga umorio. Govorio

sam o onome što jest i o onome što nije; govorio sam o dobru i o zlu. Ali odavno uvidjeh da ljudima

nije dano znati što jest ni što nije, a čini se da ljudi ne uspijevaju saznati ni što je dobro a što je zlo.

Zato ne govorim više. Sad još samo svirkom i mumljanjem slavim nedokučivu tajnu postajanja,

nestajanja i svijesti. Mumljanjem razgovaram sa nedokučivim i iskazujem neizrecivo, jer samo tako

mogu valjano govoriti o neizrecivom i razgovarati sa nedokučivim.

50

Dok je sjedovlasi muzičar tako govorio, Nepodobni sjede na kamen nedaleko od njega. Tad

mu se nečujno prikrade Duh Nestašnosti i šapnu mu na uho:

- Nepodobni je danas susreo mudraca! Zašto da mu ne podastrije darove koje je nedavno

primio na trgu od Velikog Tragača? Zašto da ne iskuša ostarjelog znalca istine i naklapanja? -

govorio je sad Duh Nestašnosti, uz zavjerenički smijeh.

Tu se sad umiješa i Duh Razbora, govoreći:

- Nije li nečasno kušati samotna starca? Nije li dovoljno to što dijeliš sjenu s njim?

Nepodobni otjera svoje duhove i vrati se mislima starčevu kazivanju, ali starac sad bijaše

zašutio.

- Zar misliš da čovjeku zaista nije dano znati što jest a što nije - progovori Nepodobni, a

Duh Nestašnosti poticao ga je iz daljine.

- Nije dano - mirno odvrati bivši profesor istine i naklapanja. - Ono što ljudi nazivaju

znanjem samo je govor: kazivanje koje ne doseţe dalje od predodţbi koje ono samo stvara.

- Dakle, sve su to riječi, riječi i samo riječi - prihvati Nepodobni kroz smijeh, sjetivši se

kazivanja nekog pučkog pjesnika. Ali ipak, zar riječi ne iskazuju znanje o stvarnosti?

- Čini se da ne iskazuju - odvrati starac. - Ljudi govorom stvaraju predodţbe o stvarnosti, ali

stvarnost - ako ona postoji - ne doseţu nikad.

- Ali zar je moguće da bivši profesor istine i naklapanja nije čuo za načelo uzročnosti i za

načelo neprotuslovnosti - govorio je sad Nepodobni, potaknut onime što bijaše čuo na trgu. - I kako

moţe onda poricati mogućnost spoznaje stvarnosti i dosizanja istine o njoj?

- Sve je to samo govor - odvrati starac, odlaţući gitaru. - A govor ljudi je uvijek relativan,

često protuslovan, a još češće bez jasna značenja. Nego, ako ţeliš, dok nas vrućina veţe za škrtu

sjenu ovog stabla, moţemo to lako pokazati.

Tako reče bivši profesor istine i naklapanja, koji pored mumljanja očito bijaše još uvijek

sklon govorenju.

- Ali zar ne bismo time činili ono što smo proglasili bezvrijednim: dakle, govorili! - nasmija

se Nepodobni.

- Tako se čini - odgovori starac - ali jedino govorom moţemo razotkriti i pokazati slabosti

govora. Zato nam ne preostaje drugo nego da govorimo još barem toliko da pokaţemo slabosti i

nemoć govora. Nakon toga, govor moţemo i odbaciti, a moţemo ga i zadrţati, ako nam je šutnja

preteška.

Spomenuo si načelo uzročnosti - nastavljao je starac, u kojem se sad budio davni zov

kazivanja; - neki govore kako se pomoću tog načela moţe otkriti i spoznati sve što jest. Dakle,

pokušajmo najprije utvrditi što bi moglo biti ono za što se govori da jest. Da li je to nešto konačno

ili beskonačno, nešto nastalo ili vječno.

- Mislim da stručnjaci kaţu da je svemir neograničen ali konačan, ako si na to mislio - reče

Nepodobni.

- Tako govore, ali ja to ne razumijem - reče starac. - Jer ne mogu zamisliti mjesto sa kojeg

ne bi bilo moguće odapeti strijelu dalje: mjesto na kojem ne bi postojalo ono "dalje" u koje bi

strijela mogla poletjeti.

- Stručnjaci kaţu da se svemir moţe predočiti pomoću kugle - pokuša Nepodobni; - na kugli

uvijek postoji "dalje", zar ne?

- Ja hoću dalje od kugle, a ne dalje po kugli - uzviknu starac. - Ja hoću sa kugle, a ne vidim

kamo. Dakle, ako je svemir konačan poput kugle, onda to znači da ne postoji mogućnost kretanja

51

dalje od te kugle, preko njenih granica. To znači da preko te granice ne postoji ništa. Takva granica

i takvo "ništa" su nepojmljivi; time govor o konačnosti svemira postaje nerazumljiv, odnosno bez

jasna značenja.

- Ali kugla je ovdje uzeta samo kao metafora; kao slikovit prikaz i predodţba onoga što ljudi

još nisu naučili izraziti na neki precizan način.

- Moţe biti, ali metaforički govor se ne moţe smatrati objašnjenjem; takav govor samo

pokazuje da ljudi ne uspijevaju objasniti neku stvar, pa onda to pokušavaju prekriti smišljanjem

raznih predodţbi sa kojima prekrivaju neznanje, kao i nemogućnost znanja. Metaforički govor je

često zanimljiv, uzbudljiv i zabavan; takav govor moţe biti i koristan, ali ne doseţe istinu i ne

donosi stvarno objašnjenje.

- Ako se svemir ne moţe valjano opisati kao nešto konačno, onda bi to moglo značiti da je

svemir beskonačan - poticao je Nepodobni starca.

- Moglo bi - reče bivši profesor - ali nam to ne pomaţe mnogo. Jer pojam "beskonačno"

označava negaciju svake pojmljive veličine: "beskonačno" je samo drugi naziv za "nepojmljivo

mnogo"; dakle, nepojmljivo. To znači da ono-što-jest, ili svemir, nije moguće pojmiti ni kao nešto

konačno, ni kao beskonačno. Isto tako nije ga moguće pojmiti ni kao postalo, ni kao vječno.

- Stručnjaci kaţu da je svemir nastao "velikim praskom" koji se dogodio nekad davno; kaţu

da je sa tim praskom započelo i vrijeme - reče Nepodobni.

- Govor o početku svemira i vremena je jedna zbirka grešaka raznih vrsta - nastavljao je

ostarjeli znalac istine i naklapanja. - Prije svega, veliki prasak, ako ga je bilo, ne moţe se zvati

početkom svemira. Jer Ništa ne moţe eksplodirati; ako je pak eksplodiralo Nešto, onda je to Nešto

već postojalo, tako da taj prasak nije bio pravi početak svemira.

- Ali mogao je biti početak sadašnjeg oblika svemira - reče Nepodobni.

- To je točno - prihvati starac - ali stručnjaci nam taj prasak nude kao početak Svega; a

početak Svega je naprosto nepojmljiv, tako da o njemu nije moguće govoriti na valjan način.

Govor o početku vremena je jednako problematičan, ili naprosto isprazan - nastavljao je

starac. - Prije svega, vrijeme ne postoji, tako da ono nije nikad započelo teći niti će ikad prestati

teći. Vrijeme je jedna apstrakcija, poput brojeva; ono postoji samo kao element ljudskog govora i

predočavanja; ono ne postoji kao element svemira, nezavisan od ljudskog uma. Vrijeme je jedna

koordinata prostora ljudskog shvaćanja i govora, na koju ljudi projiciraju svoje iskustvo promjene:

svoje iskustvo postajanja i nestajanja. Vrijeme ne "teče"; stvari postaju i nestaju; govor o "toku

vremena" je samo slikovit prikaz ljudskog iskustva toga nastajanja i nestajanja.

- Dakle, vrijeme uopće ne postoji? - upita Nepodobni, za svaki slučaj.

- Ne postoji u onom smislu u kojem postoje kamenje, rijeke i planine. Postojanje valja

podijeliti u barem tri kategorije: fizičke entitete, osjećaje svjesnih bića, i apstraktne tvorevine uma.

Brojevi, vrijeme, jezik i mnogo toga drugog, su tvorevine ljudskog uma. Time se sad ne moţemo

podrobnije baviti, a nije ni potrebno da to činimo - reče starac. - Jer i bez toga moţemo pokazati da

je govor o početku i kraju vremena semantički besmislen.

Ukratko, sam pojam "početak" pretpostavlja postojanje vremena; bez postojanja vremena,

pojam "početak" je nepojmljiv jer ne znači ništa. "Početak" moţe postojati samo u vremenu, tako da

se "početak" ne moţe dogoditi bez da postoji vrijeme. To znači da se "početak vremena" naprosto

ne moţe dogoditi, osim ako se ne pretpostavi postojanje nekog meta-vremena u kojem se taj

početak dogodio. Nadalje, sam spomen početka, nameće pitanje što je bilo prije toga; tvrdnja da

"prije" nije postojalo čini govor o vremenu nejasnim. Slično vrijedi i za "kraj vremena", ali to ćemo

52

ostaviti za drugi put.

S druge strane, "vječnost" je jedan oblik beskonačnosti; dakle, nepojmljiva je. Ukratko,

ovdje moţemo samo ponoviti zaključak da čovjek nije u stanju pojmiti postojanje - ili postajanje i

nestajanje - ni kao konačno ni kao beskonačno, ni kao nastalo ni kao vječno. Dakle, nije ga uopće u

stanju shvatiti.

Tako reče starac, a onda zašutje.

***

- Shvaćali mi to ili ne, nešto je ipak tu! - pokuša Nepodobni pokrenuti ostarjelog znalca

istine i naklapanja. - A onda se moramo upitati odakle dolazi: moramo pitati za uzrok njegova

postojanja. Jer iskustvo nas uči da sve što postoji ima neki uzrok svog nastanka i postojanja.

- Upitati se moţemo svašta - reče starac, - ali se često ne moţemo nadati odgovoru. Načelo

uzročnosti ne vodi do izvora svega što jest, ili do Stvoritelja svega što jest, kako se to obično kaţe.

Upravo suprotno, to načelo pokazuje da takav izvor ili Stvoritelj ne mogu postojati. Čini se da

načelo uzročnosti trebamo prihvatiti, jer se na njemu zasniva sve ljudsko znanje, ne samo ono

teorijsko, nego i ono praktično koje je potrebno za svagdanji ţivot. Ali uz prihvaćanje načela

uzročnosti, govor o izvoru i Stvoritelju svega postaje besmislen. Jer ako smo uzeli da svaka stvar

mora imati uzrok svog postojanja, onda to vrijedi i za "Stvoritelja svega". Time Stvoritelj prestaje

biti Stvoritelj svega i biva sveden na stvorenje koje je stvorio njegov uzrok: to jest, Stvoritelj

Stvoritelja, i tako u beskraj.

- Ne bi li Stvoritelj mogao bit neuzrokovan - reče Nepodobni. - Ne bi li Stvoritelj mogao biti

Neuzrokovani Uzrok i Nepokrenuti Pokretač svega?

- Takva pretpostavka protuslovi načelu uzročnosti - reče starac. - Dakle, ne samo da nas

načelo uzročnosti ne vodi do Stvoritelja svega što jest, nego prema tom načelu, Neuzrokovani

Uzrok i Nepokrenuti Pokretač ne mogu postojati: dakle, ne postoje.

- Pa ipak, najveći znalci istine i najveći majstori naklapanja oduvijek su upravo prema tom

načelu dokazivali nuţnost postojanja Nestvorenog Stvoritelja i Pokretača svega što jest - uzviknu

Nepodobni.

- Činjenica da su ljudi oduvijek govorili besmislice ne obavezuje nas da to činimo i mi, a

mislim da nam ne daje ni pravo da to činimo - reče starac. - Ljudi svašta govore, pogotovo slavni

majstori istine i naklapanja. Naprimjer, neki govore kako se "bez-umna materija" ne bi mogla ovako

pravilno kretati kad ne bi bila oblikovana i upravljana od strane nekog Apsolutnog Uma. Ali

materija se kreće naprosto onako kako se kreće; da li to nekim stvorenjima poput ljudi izgleda umno

ili bezumno, sasvim je svejedno. Zaista, veliki majstori istine i naklapanja znaju biti vrlo smiješni:

najprije proglase nemogućim nešto što se zbiva svugdje i stalno, a onda se čude kako se to moţe

zbivati!

- No, dobro - nasmija se Nepodobni - ali danas i majstori naklapanja priznaju da dokazi o

postojanju Stvoritelja nisu valjani. Ali strašna zagonetka postajanja i nestajanja naprosto prisiljava

ljude da tragaju za nečim što nadilazi tu mučnu igru neumitnosti zbivanja i ljudske nemoći. Zato su

ljudi izgradili mnoge putove nade, koji moţda i ne vode nikud, ali izgledaju privlačno, obećavajuće,

ili barem utješno.

- To sa nadom i utjehom mogu donekle prihvatiti, iako nisam siguran da to zaista pomaţe na

53

način kako se tvrdi da pomaţe. Ustvari, ja mislim da takvi putovi često više štete nego što pomaţu -

reče starac. - Ali znalci istine i naklapanja nisu se puno promijenili. Danas su spremni priznati da

dokazi o postojanju Stvoritelja nisu valjani; ali su sad uveli novi oblik stare igre: sada ističu kako

nema ni dokaza o njegovu nepostojanju. To neka bi onda značilo da je pretpostavka o njegovu

postojanju i dalje sasvim legitimna. Ali to je promašen govor, jer tvrdnje oblika "Ne postoji x ...",

izrečene nad beskrajnim prostorom, općenito nije moguće opovrgnuti na izravan način. Naprimjer,

uzmi tvrdnju da negdje - u svemiru ili izvan njega, što god to značilo - postoji sedmoglavi zeleni

mačak sa tri repa. Takvu tvrdnju nije moguće opovrgnuti na izravan način, jer nije moguće

pregledati sav beskonačan prostor i tako utvrditi da takav mačak ne postoji. Ali nemogućnost

pobijanja neke tvrdnje ne opravdava usvajanje pretpostavke da postoji nešto što nismo u stanju

pojmiti, čije postojanje protuslovi temeljnim načelima ljudskog mišljenja, i za čije postojanje nema

nikakvih pozitivnih naznaka.

Tko ima uši neka vidi!

Tako je govorio bivši profesor istine i naklapanja, a onda opet zašutje. Nakon nekog

vremena, Nepodobni reče:

- Točno je to što kaţeš, ali valja shvatiti i one koji prigušuju razum da bi oţivjeli nadu! Jer

Stvoritelj obilno nagraĎuje taj njihov napor: Stvoritelj dariva ljudima i svijetu objašnjenje i smisao!

- Stvoritelj ne dariva nikakvo objašnjenje ni smisao - reče starac. - UvoĎenjem Stvoritelja

sve postaje još manje jasno, još više besmisleno, a i još više tuţno. Prvo, ako nam svemir izgleda

kao nedokučiva i nepojmljiva tajna, onda bi onaj koji ga je stvorio morao biti mnogo čudestveniji i

nepojmljiviji od samog svemira. Dakle, uvoĎenjem Stvoritelja sve postaje još manje jasno nego bez

njega, bez obzira koliko nepojmljivo to izgledalo sada. Drugo, zašto bi netko tko je tako moćan da

stvori svemir, stvorio nešto što je tako suvišno i pusto poput svemira? Konačno, zašto bi netko tko

moţe i zna tako mnogo, proizveo tako tuţna i ruţna stvorenja kao što su ljudi? Jer ljudi čine mnogo

više zla nego druga stvorenja, a i pate mnogo više nego druga stvorenja. Onima koji tvrde da nema

dokaza za nepostojanje Stvoritelja, odgovaram ovako: postojanje ljudi je dovoljan dokaz da nema

Stvoritelja.

- Sad već pretjeruješ - nasmija se Nepodobni; - ljudi imaju i dobrih osobina!

- Neki ljudi imaju; za druge nisam siguran - reče starac. - Razumnost govora i ponašanja

mogla bi biti jedna od tih dobrih osobina, ali ta osobina je rijetka meĎu ljudima. U svakom slučaju,

ljuti me to što znalci istine i majstori naklapanja svašta govore o Stvoritelju. Naprimjer, nazivaju ga

svemogućim i sveznajućim, iako su ti pojmovi protuslovni, tako da ne opisuju nikakvu stvarnost.

Moţe li netko tko je svemoguć napraviti tako teţak kamen da ga on sam ne moţe podignuti? Moţe

li netko tko je sveznajuć izmisliti nešto novo? Dakle, nitko ne moţe biti svemoguć i sveznajuć

naprosto zato što su to protuslovni pojmovi, koji sami poriču ono što tvrde.

Konačno, čak i kad bi Stvoritelj znao sve o svemiru, ne bi imao načina da samom sebi

objasni vlastito postojanje, kao ni vlastitu narav i smisao svog djelovanja, bez da se pozove na nešto

izvan sebe, što mu prethodi. Takvo pozivanje onda vodi u beskraj, kako smo to ranije rekli.

Zatim slijede mnoge priče o Stvoriteljevoj dobroti, usprkos svim uţasima i ludilima koje

ljudi čine i trpe. Govori se i to da Stvoritelj brine o ljudima, i to o svakom pojedincu posebno. Ne

vidi se zašto bi netko preuzeo na sebe toliku brigu; promatrajući sve bijede i patnje ovoga svijeta,

teško bi se moglo zaključiti da bilo tko brine o ljudima na bilo koji način.

- Mislim da ni oni sami ne brinu puno o sebi - nasmija se Nepodobni.

- Zato kao odgovor na sva takva naklapanja, ja kaţem ovako: postojanje tako tuţnih i ruţnih

54

stvorenja kao što su ljudi, dokazuje da ovaj svijet nije stvorio nikakav sveznajući, svemogući i

dobar Stvoritelj.

- Moţda ga je stvorio neki Stvoritelj priučnik, koji još nije svladao zanat - nasmija se

Nepodobni. - Ili je Stvoritelj nekud otputovao i zaboravio na svoje djelo, koje sad izgleda prilično

zapušteno.

- Moţda spava - prihvat starac - a moţda je i umro. Jer nema dokaza da su Stvoritelji

besmrtni!

- Tvoje kazivanje zvuči beznadno, ili čak okrutno! - uzviknu Nepodobni.

- Situacija jest beznadna i okrutna - reče bivši profesor istine i naklapanja.

- Zato ljudi oduvijek pokušavaju promijeniti takvo stanje, stvaranjem raznih predodţbi, koje

objašnjavaju postajanje, nestajanje i svijest na načine koji nadilaze tu beznadnu i okrutnu sliku koju

im ti podastireš svojim kazivanjem.

- Čini se da ljudi ne mogu ne pokušavati nemoguće; problem nastaje onda kad hoće sebe

uvjeriti da su u svojim pokušajima uspjeli. Kad u to pokušaju uvjeriti druge, onda obično nastaje

tragedija.

- Dakle, ljudima zapravo ne preostaje drugo nego da se od mučnine postajanja i nestajanja

sakrivaju u razne intenzivne aktivnosti i zabave - reče Nepodobni.

- I u isprazna kazivanja - dometne starac.

- Pa ipak, nije li okrutno ostaviti ljude ovako same, bez znanja i nade, usred beskrajnog i

bešćutnog svemira? Nije li okrutno prepustiti ljude bešćutnom ţrvnju postajanja i nestajanja, koji

satire sva njihova djela, kao i njih same? Nije li strašno prepustiti ta bića koja misle, osjećaju,

čeznu, ţude, ...

- Jest strašno - prekide starac Nepodobnog - ali tako jest. - Tako jest, - ponovi tiše, a pogled

mu je sad počivao na staroj gitari.

***

Šutnja potraja, a onda Nepodobni reče:

- Ovako smo, dale zaključili. Izvor i postojanje Svega ne moţe se objasniti ni na koji način.

Svaka pojava objašnjava se pomoću nečeg što je različito od nje. Izvan Svega nema ničega, tako da

se Sve nema čime objasniti. Drugim riječima, o Svemu nije moguće reći ništa. UvoĎenje Stvoritelja

kao nečeg što nadilazi Sve, ne pomaţe. Pomoću takvog Stvoritelja moţe se objasniti Sve osim

njega, ali to Sve onda više nije zaista Sve, jer Stvoritelj ostaje izvan njega. Zato tada nedostaje

objašnjenje Stvoritelja, pa Stvoritelja od Stvoritelja, i tako u nedogled.

To smo dakle zaključili i na to se ne trebamo više vraćati - govorio Nepodobni. - MeĎutim,

ako ljudi i ne mogu razumjeti izvor i smisao cjeline postajanja i nestajanja, ljudi očito jesu sposobni

otkriti i razumjeti mnoga svojstva i načela ponašanja onoga što jest. Sloţili smo se da nas načelo

uzročnosti ne vodi do Stvoritelja; ali to načelo je vrlo moćno sredstvo u objašnjavanju stvari u ovom

svijetu, stvari koje se često nalaze s onu stranu ljudskog iskustva, ali su doseţne ljudskom umu.

- Načelo uzročnosti je vrlo moćno - reče bivši profesor istine i naklapanja - ali ono ljudima

stvara jednako mnogo problema koliko ih rješava. Ustvari, čini se da to načelo ljudima više

oduzima nego što im donosi.

- Naslućujem na što smjeraš - reče Nepodobni - ali volio bih od tebe čuti ostatak te priče.

55

- Prije svega - uzviknu ostarjeli majstor istine i naklapanja - nakon što smo pokazali da je

Stvoritelj samo prazna riječ bez značenja, moramo se oprostiti i od onog "boţanskog u nama":

dakle, od "netjelesne umne duše".

- Moramo li to zaista učiniti - upadne Nepodobni.

- Mislim da moramo - reče starac - ali postojanje netjelesne umne duše moţemo osporiti i

empirijskim putem. Eno ondje u torbi imam nešto ţestoka pića; ako to sad ispiješ na iskap, mislim

da će tvoja umna duša biti još samo duša. A ti ćeš mi onda objasniti - ako to budeš u stanju - kud je

nestala njena umnost i kako se netjelesna duša mogla opiti.

- Bolje da izostavimo eksperiment - reče Nepodobni.

- Sad kad smo ostali bez duše - nastavljao je starac - preostao nam je samo materijalni svijet.

Ili, bolje rečeno, preostalo nam je ono nepojmljivo nešto, u trajnom kretanju i mijeni. Ako uzmemo

da u tom svijetu vrijedi načelo uzročnosti, onda u tom svijetu nema mjesta za slobodu; ostanemo li

bez slobode, ostali smo bez čovjeka!

- Mora li se baš tako zaključivati? - pokuša nepodobni pokolebati ostarjelog znalca istine i

majstora naklapanja.

- Moramo - odgovori starac - jer načelo uzročnosti ne dopušta govor o slobodi. Prema tom

načelu ništa ne nastaje bez uzroka i u svakoj situaciji nastaje točno i samo ono što u toj situaciji

mora nastati, i ništa drugo ne moţe nastati. Svako zbivanje je nuţna posljedica nekih uzroka, bez

obzira jesu li ti uzroci nama poznati ili nisu. Na taj način odvija se sve zbivanje od početka svemira

i tako će se odvijati sve do njegova kraja, što god "početak" i "kraj" ovdje značili.

Svaki čovjek je dio te stvarnosti koja se kreće i mijenja prema načelu uzročnosti - nastavljao

je starac. - To znači da ono načelo koje odreĎuje kretanja kamenja koje se kotrlja, morskih struja i

nebeskih tijela, odreĎuje i kretanje čovjeka. To nadalje znači da čovjek ne moţe biti - a onda i nije -

nimalo više slobodan u svom djelovanju nego što je to kamen koji se kotrlja niz padinu, ili strijela

koja je odapeta prema nekom cilju. Let strijele uzrokovan je puštanje napeta luka i njenim polaznim

usmjerenjem; vjetar je moţe skretati u letu, ali sama strijela nije slobodna ni promašiti ni pogoditi.

Jednako vrijedi za čovjeka: u svakom trenutku nalazi se u nekoj situaciji i ponaša se na način kojeg

odreĎuju uzroci koji na njega djeluju. Čovjek je voĎen nuţnošću, jednako kao i odapeta strijela,

jednako kao i kamen koji se kotrlja niz padinu.

- Ali što je s mislima i osjećajima? - uzviknu Nepodobni.

- I oni su proizvod nekih uzroka; dakle, nuţnosti - reče starac. - Načelo uzročnosti svodi

učinke čovjekove umnosti i osjećaja na razinu zvonjave budilice koja zvoni u osam. Budilica ne

"odlučuje slobodno" da zvoni, niti kada da zvoni. Budilica zvoni onako kako mora, a mora zato što

je tako napravljena i zato što je tako navijena. U svijetu u kojem vrijedi načelo uzročnosti, sve se

ponaša poput budilice: sve zvoni onako kako je napravljeno i kako je navijeno, i ništa nije slobodno

zvoniti drukčije, kao što ni budilica navijena da zvoni u osam, nije slobodna zvoniti u sedam.

Ako ti se usporedba čovjeka sa budilicom ne sviĎa - nastavljao je starac - onda moţeš uzeti

da načelo uzročnosti svodi svakog čovjeka na jednu pozornicu na kojoj se odvija igra nastajanja i

nestajanja, kao igra uzroka i posljedica. Čovjekove misli i osjećaji su samo vanjski odrazi onog što

se zbiva na razini materijalne nuţnosti na kojoj se sve odvija i na kojoj je sve uzročno odreĎeno.

- Ali time se svijest svodi samo na promatrača čovjekova postajanja i nestajanja! - uzviknu

Nepodobni. - Svesti čovjeka na budilicu i svesti svijest na promatrača znači ukinuti čovjeka kao

slobodno, umno i osjećajno biće!

- Nisam li ti odmah rekao da načelo uzročnosti oduzima ljudima još više nego što im

donosi? - reče ostarjeli majstor istine i naklapanja. - To načelo pogibeljno je ne samo za Stvoritelja,

56

nego i za čovjeka.

Zašutješe na tren, a onda Nepodobni reče:

- A da pokušamo čovjeku vratiti netjelesnu umnu dušu? Moţda bi to ipak pomoglo da se

naĎe neko moguće rješenje odnosa uzročnosti i slobode. Neki govore da umna duša nije podloţna

zakonima materijalnog svijeta, ali te zakone poznaje, tako da ona moţe slobodno odlučivati o

čovjekovu ponašanju i oblikovati dogaĎaje u materijalnom svijetu.

- Netjelesna duša ne rješava ništa - reče starac; - ona samo donosi dodatne nerješive

probleme. Prvo, nema nikakve osnove za pretpostavku da čovjek ima netjelesnu dušu kakvu druge

ţivotinje nemaju. Ako bi se sudilo po ljepoti i dobroti, ja bih mnogim ţivotinjama dodijelio dušu

prije nego ljudima. Zar konji, srne, razne ptice i mnoge druge ţivotinje nisu ljepše i dobroćudnije od

ljudi? Drugo, što to zapravo znači "imati dušu"; tko je taj koji je "ima" i gdje je drţi; kako moţe

igdje "boraviti" nešto što je nematerijalno? Treće, kako moţe postojati bilo kakav odnos izmeĎu

materijalnog i nematerijalnog? Ako takav odnos ne postoji, onda duša nema nikakvog dodira sa

materijalnom stvarnošću koju poznajemo i koju pokušavamo objasniti; ako pak taj odnos postoji,

onda mora biti da je nematerijalna duša jednako podloţna zakonima kao i materijalna stvarnost. I

tako dalje; ne, duša nam ne bi pomogla da objasnimo ono o čemu ovdje govorimo.

- Znači li to da su ljudi zaista samo odapete strijele i kamenje survano niz padinu? - reče

Nepodobni. - Znači li to da je svaki ţivot samo prividno "traţenje puta", ali da čovjek ustvari uvijek

ide stazom nuţnosti?

- Čini se da je zaista tako - reče starac; - sav svemir izgleda takvim, tako da je teško naći

neko valjano opravdanje za to da se čovjeka izuzme iz tog svijeta nuţnosti.

- Ali ljudi svejedno smatraju sebe slobodnima i ne prihvaćaju stav da su poput kamenja koje

se kotrlja niz brdo - reče Nepodobni. - A ne prihvaćaju ni to da su samo puki promatrači toka

stvarnosti čiji su sićušni dio.

- Ljudi smatraju sebe slobodnima jer bi svoĎenje ljudskih ţivota na puke uzročno odreĎene

procese imalo porazne posljedice za ljude. Bez postojanja slobode, ne bi imalo smisla govoriti o

odgovornosti i zaslugama; bez toga, ne bi imao smisla ni sustav nagraĎivanja i kaţnjavanja; ne bi

bilo osnove ni za to da se nekog pohvali ili kritizira. Sve bi se odvijalo prema načelu uzročnosti i

sve bi nuţno bilo onakvim kakvim jest, tako da nikakva kritika ni pohvala ne bi imala smisla.

Gubitak slobode imao bi tako nepovoljne posljedica za ljude, da ga ljudi jednostavno ne

mogu prihvatiti. Ali uz prihvaćanje načela uzročnosti, ljudi nisu u stanju objasniti na koji način

mogu biti slobodni. Načelo uzročnosti čini ljude licima u lutkarskoj predstavi: ljudi odlučuju o

svom ponašanju onoliko koliko i ti junaci od krpa, a toliko su onda i zasluţni ili odgovorni za to

ponašanje. To ne znači da nekim ljudima i ponašanjima ne pripadaju atributi dobrih i korisnih, a

drugim ljudima i ponašanjima atributi zlih i štetnih. Ali to znači da su jedni i drugi samo lutke u

igrokazu zvanom postojanje i nestajanje. A onda su upravo toliko i zasluţni za "svoje" ponašanje,

kao i za atribute koji im se pripisuju.

- Mnogo nam oduzima to načelo! - uzviknu Nepodobni. - Prvo, to načelo ne vodi nas do

Stvoritelja, kako se to obećavalo, nego pokazuje da nema osnove za govor o Stvoritelju. Drugo, to

načelo svelo je ljude na kamenje koje se kotrlja i na lutke od krpa. To načelo je zaista pogibeljno,

tako da bi moţda bilo najbolje odbaciti ga! - poticao je Nepodobni ostarjelog profesora istine i

naklapanja.

- Ali ne zaboravi da se praktički sve ljudsko znanje temelji upravo na tom načelu. Dakle,

odbacivanjem toga načela lišili bismo ljude svega onog znanja i razumijevanja na temelju kojeg

57

sada ţive. Nadalje, odbacivanje načela uzročnosti ne bi ljudima donijelo slobodu. Jer sloboda nije

moguća ni bez načela uzročnosti. Ukratko, sloboda je uvijek sloboda izbora; za izbor potrebno je da

postoji mogućnost predviĎanja posljedica nekog čina; predviĎanje posljedica moguće je samo ako

dogaĎaji jesu uzročno odreĎeni. Dakle, za postojanje slobode nuţna je valjanost načela uzročnosti,

koje pak poriče mogućnost postojanja slobode.

- Zvuči beznadno! - nasmija se Nepodobni. - Ispada da je sloboda nemoguća uz načelo

uzročnosti i bez njega. S druge strane, bez slobode, cjelokupno ljudsko djelovanje i postojanje biva

radikalno obezvrijeĎeno u svakom pogledu.

Situacija izgleda zaista beznadno - govorio je sad Nepodobni - ali kad se slijedeći put

sretnemo na nekom putu, izloţiti ću ti svoje rješenje te vječne zagonetke koja je mučila mudrace

svih vremena. Ja mislim da imam rješenje tog zagonetnog odnosa uzročnosti i slobode, i mislim da

moje rješenje moţe spasiti oboje: uzročnost i slobodu.

- Imam dojam da si ti veći majstor istine i naklapanja od mene - reče starac - i da me ovdje

samo ispituješ; ali neka ti bude. U svakom slučaju, tvoje rješenje bih radije poslušao drugi put. A ti

do onda ispitaj još jednom da li je tvoje rješenje zaista valjano, jer mnogi majstori naklapanja su već

ponudili razna rješenja, ali nijedno od njih nije valjano. Ukratko, bez načela uzročnosti, svijet

postaje kaotičnim prostorom, u kojem nema i ne moţe biti znanja, suvisla odlučivanja, ni slobodna

djelatnika. Uz načelo uzročnosti, zbivanje postaje pojmljivo, ali tada nepojmljivima postaju sloboda

i slobodan djelatnik.

- Mislim da imam rješenje koje ujedinjuje načelo uzročnosti i slobodu na valjan način - reče

Nepodobni. - Ali to rješenje iziskuje vrlo precizan govor; potrebno je prije svega reći što se točno

mislim pod pojmom slobode i što se točno misli pod pojmom djelatnika. Većina vječnih problema

je posljedica nejasnih pojmova i neprecizna govora. Pojam slobode i pojam djelatnika spadaju meĎu

najmanje jasne pojmove, što onda stvara nerješive situacije, ali rekli smo da ćemo tu stvar ostaviti

za drugi put.

***

Zašutješe; Nepodobni se prepusti tišini obamrla kraja i svjeţini lahora koji je najavljivao da

se dan polako naginje prema svom smiraju. Šutjehu neko vrijeme, a onda se Nepodobni trgnu i reče:

- Pored načela uzročnosti valja spomenuti još jedno temeljno načelo spoznaje i mišljenja:

načelo neprotuslovnosti. Misliš li da nam to načelo moţe pomoći u spoznaji stvarnosti?

- To načelo je korisno ali ono nije dovoljno - reče bivši profesor istine i naklapanja. - Načelo

neprotuslovnosti odnosi se na govor, a ne na stvarnost. Ukratko, za skup tvrdnji kaţemo da je

protuslovan, ako istodobno tvrdi i poriče istu stvar; to ne mora činiti izravno: skup tvrdnji je

protuslovan ako iz njega slijede neka tvrdnja i njena negacija. Skup tvrdnji je neprotuslovan ako

nije protuslovan.

Protuslovnost neke priče ili teorije pokazuje da barem nešto u toj priči ne moţe biti istinito.

Ali neprotuslovnost ne jamči da je sve što neka priča kaţe istinito; štoviše, neprotuslovnost ne jamči

da je išta od onog što ta priča kaţe istinito. Moguće je ispričati mnoge neprotuslovne bajke o

zlatnim ribicama, letećim tanjurima, demokraciji, slobodi i drugim stvarima, čije tvrdnje kazuju

nešto što je sasvim različito od stvarnosti. Mogu postojati neprotuslovne znanstvene teorije koje

potpuno promašuju ono o čemu tvrde da govore.

58

Ukratko, načelo neprotuslovnosti odnosi se na formu govora, ne na njegov sadrţaj. Logika

odreĎuje i pokazuje donju granicu valjanog govora, kao i granicu na kojoj prestaje razumijevanje.

Ono što ide ispod te granice, sigurno nije istinito kao cjelina, niti moţe biti razumljeno kao cjelina.

Ono što je protuslovno, sigurno sadrţi neistinu, ali i ono što je neprotuslovno moţe biti sasvim

neistinito i nerazumljivo.

- Nekako malo nudi ta logika - nasmija se Nepodobni.

- Nije to tako malo kako se to moţe učiniti na prvi pogled - reče starac. - Ono što logika

traţi i jamči je od suštinske vaţnosti za valjanost govora i razumijevanja. Logika je siguran temelj

na kojem valja graditi; ali siguran temelj ne moţe jamčiti da se na njemu neće sagraditi loša zgrada

koje će se odmah srušiti.

- U svakom slučaju, logika nam ne jamči mogućnost dosizanja istine o stvarnosti u kojoj

ţivimo - zaključi Nepodobni.

- To ne jamči - sloţi se starac.

- Dakle, u svom traganju za znanjem, uspjeli smo do sada izgubiti Stvoritelja, besmrtnu

dušu, slobodu a time i čovjeka; sad smo saznali da nam ni istina nije dostupna! Čini se da ljudima

zaista preostaju jedino riječi, riječi i samo riječi, kako to reče neki pučki pjesnik.

- Kad se tišina slabo podnosi - dometne bivši profesor istine i naklapanja.

- Ali kako onda znanost uspijeva postići tako sjajne rezultata, usprkos svim ograničenjima

koje smo ovdje iznijeli? - reče Nepodobni.

- Zato što se znanost ne bavi spoznajom istine nego postizanjem učinaka - reče starac. -

Oslanjajući se na promatranja i pokuse, znanost nastoji utvrditi pomoću kakvih se "ulaza" moţe

upravljati ponašanjem nekih pojava, odnosno pomoću kakvih se "ulaza" u neki sustav mogu postići

odreĎeni "izlazi" iz tog sustava. Znanost se moţe podijeliti na teorijsku i praktičnu. Teorijska

znanost često proizvodi teorije koje nemaju izravne primjene, kao i simboličke sustave za koje je

teško naći valjanu interpretaciju u svijetu u kojem ţivimo. Takve teorije i sustavi često nemaju

praktičkih učinaka.

S druge strane, praktični znanstvenici često postiţu impresivne rezultate. Praktička znanost

zasniva se na promatranju i na izvoĎenju eksperimenata, odnosno na primjeni vrlo općenite metode

koju moţemo nazvati metodom pokušaja i promašaja. Praktička znanost teţi tome da razvije čim

učinkovitije sustave upravljanja prirodom, zajednicama i jedinkama. Za znanost nije bitno što je

ono što jest, odakle dolazi i zašto jest, i tome slično. Znanost izučava kako se ponaša ono što jest i

na koji način se moţe utjecati na to ponašanje, sa ciljem da se postignu odreĎeni učinci.

- Ali ipak, istraţujući načela ponašanja stvarnosti na raznim razinama, čini se da bi znanost

trebala stalno napredovati prema konačnoj spoznaji temeljne strukture stvarnosti - poticao je

Nepodobni starca.

- Tako se čini, ali nije tako - reče ostarjeli znalac istine i naklapanja. - Jer ne postoje ni

konačna spoznaja ni temeljna struktura stvarnosti. Svakim promatranjem stvarnosti nameće se toj

stvarnosti neke oblike, svojstva i odnose, koji su odreĎeni spoznajnim sposobnostima, jezikom i

ciljevima promatrača. Naprimjer, u stvarnosti zacijelo ne postoje sve one čestice i sile sa kojima

jezik fizike pokušava naslikati stvarnost. Atomi, neutroni, neutrini i brojni drugi entiteti i sile, su

apstrakcije pomoću kojih ljudi izraţavaju neka svoja opaţanja ili nagaĎanja, ali te apstrakcije ne

moraju biti "prave slike" stvarnosti. Moţda se moţe reći da stvarnost ima neku svoju "temeljnu

strukturu" koja je sasvim nezavisna od promatrača, ali govor o takvoj stvarnosti je problematičan.

Jer svaki govor strukturira ono o čemu govori: nameće mu neke oblike i odnose. Struktura je

59

spoznajna kategorija: ona je nešto što spoznavatelj projicira na stvarnost, koja moţe biti sasvim

"amorfna", interno bezlična.

- Ali vjerojatno nije takva - reče Nepodobni. - Točno je da različiti jezici nameću stvarnosti

različite strukture, tako da nema smisla govoriti o konačnoj strukturni stvarnosti kao o nečem što

zaista postoji nezavisno od promatrača i njegovog jezika, i čeka da bude otkriveno. Isto tako, točno

je da naše vrjednovanje različitih teorija zavisi od naših ciljeva i od našeg sustava vrijednosti uopće.

Zato se vjerojatno ne moţe govoriti ni o konačnoj spoznaji stvarnosti, jer novi ciljevi promatrača

mogu dovesti do novih vrjednovanja teorija, u zavisnosti od njihovih učinaka, što bi onda donijelo i

nove "konačne spoznaje" stvarnosti. Ali usprkos svoj toj neodreĎenosti, činjenica je da nisu svi

jezici jednako uspješni u komunikaciji sa stvarnošću. To onda znači da stvarnost nije indiferentna

na jezik kojim joj se obraćamo! To bi onda moralo značiti da sama stvarnost po sebi ima neku svoju

imanentnu ili temeljnu strukturu.

- U načelu, moţe se prihvatiti da stvarnost ima neku temeljnu strukturu koja je nezavisna od

promatrača - reče starac. - Ali svaki govor o stvarnosti nameće neku svoju strukturu toj nedokučivoj

"stvarnosti bez promatrača", tako da je o njenoj temeljnoj strukturi teško govoriti. Čak i da neki

promatrač "pogodi" svojim govorom točno tu "temeljnu strukturu", ne bi imao načina da sazna da

ju je pogodio. Moţda se taj problem moţe riješiti tako, da se uzme da su mnoge strukture imanentne

stvarnosti, ali da nijedna od njih nije temeljna, jer temeljnost spada u kategoriju vrijednosti, a

vrijednosti uvijek zavise od stanovišta i ciljeva promatrača.

U svakom slučaju - nastavljao je sjedovlasi znalac istine i naklapanja, - to što stvarnost

različito reagira na različite jezike i teorije ne znači da znanost nuţno napreduje prema konačnoj

spoznaji temeljne strukture stvarnosti. Dovoljan razlog za ovakav stav smo već iznijeli: takva

temeljna struktura naprosto ne postoji, a nije moguće pribliţavati se cilju koji ne postoji. To ujedno

znači da ne postoji ni konačna znanstvena istina o stvarnosti; različite teorije i "slike stvarnosti"

mogu biti istodobno "najbolje" sa različitih stanovišta i u odnosu na različite ciljeve.

Dakle, znanost ne moţe doseći konačan cilj zbog toga što takav cilj ne postoji - govorio je

starac. - Ali i kad bi postojao konačan cilj, razvoj znanosti mogao bi ne dovesti do tog cilja; štoviše,

mogao bi uopće ne voditi prema tom cilju. Razvoj neke znanosti moţe krenuti krivim putem, koji

ne vodi cilju. Konačno, i kad bi postojala temeljna struktura stvarnosti i kad bi razvoj neke teorije

proizveo takav pojmovni sustav koji "sjeda" točno na tu strukturu, ne bi bilo moguće znati da se to

dogodilo, tako da bi znanstvenici i dalje pokušavali unaprijediti tu savršeno točnu teoriju. Ako je ta

teorija dosegla "istinu", onda bi se daljnjim razvojem ta teorija mogla samo udaljavati od istine. Ima

tu i još mnogo problema, ali mislim da smo o tom pitanju rekli dovoljno za ovu prigodu.

***

Šutnja sad opet potraja, a onda Nepodobni reče:

- Ljudi poznaju barem dobro i zlo. To ipak poznaju: to naprosto osjećaju.

- Čini se da ljudi ne poznaju ni to - odvrati starac. - Ljudi su odabrali nekoliko riječi kao što

su sreća, bogatstvo, pravda i dobrota, i na njih su postavili znak Dobra. Odabrali su i nekoliko riječi

kao što su nesreća, siromaštvo, nepravda i zloća, i na njih su postavili znak Zla. Ali te riječi shvaća

svatko na svoj način. Neki govore da Dobro izrasta iz rada i skromnosti, a da nerad i rastrošnost

vode u Zlo, dok drugi tvrde suprotno. Neki traţe Dobro u povlačenju i miru, dok ga drugi traţe u

60

buci i borbi. Neki traţe Dobro u nadi i u predodţbama onog što će jednom doći, dok drugi traţe

Dobro u draţima ovog trenutka. I tako, sanjari ţive od iščekivanja onog što ne dolazi nikad i čega

nema, dok praktični ljudi muče sebe i druge pokušavajući dosegnuti ono što je nedoseţno i čega

nema.

- Stručnjaci kaţu da su vrijednosti relacioni entiteti - reče Nepodobni. - Svaka vrijednost

izraţava odnos izmeĎu objekta i subjekta. Ništa nije dobro ni zlo, ruţno ni lijepo samo po sebi, nego

takvim postaje za onog koji ga takvim smatra. Sve moţe biti dobro ili zlo, ruţno ili lijepo za onog

tko ga smatra takvim. Ljudi se obično slaţu oko osnovnih vrijednosti, ali takvo slaganje ne čini te

vrijednosti objektivnima.

- Mislim da po pitanju vrijednosti nema puno slaganja meĎu ljudima - reče starac. - Uzmi

naprimjer muziku; ono čime se jedni oduševljavaju, za druge je mučenje. Mediji danas pretvaraju

svakog monstruma u slavnu ličnost, a istraţivanja navodno pokazuju da su masovni ubojice postali

junaci novih naraštaja. Većinu toga što promiče i nameće suvremeni kapitalizam i tehno-ekonomija,

ja ne smatram ni dobrim ni lijepim. A i u prošla vremena ţivjelo sa vrijednostima koje ne izgledaju

naročito dobrima ni lijepima.

Ljudi se ne snalaze - s uzdahom reče starac, podigavši glas. - Čini se da im misli zamagljuje

sjenka prolaznosti i smrti, koja trajno lebdi nad njima, bivajući im svakim danom sve bliţa, dok ih

potpuno ne prekrije. Svijest o vlastitoj prolaznosti i ništavnosti ispunjava ljude osjećajem tjeskobe i

prisiljava ih da traţe zaklon u raznim obmanama. Tako neki traţe zaklon u vječnom miru i

blaţenstvu, dok ga drugi traţe u ispraznoj i suludoj buci i strci.

- A kako ţivi bivši profesor istine i naklapanja? - upita Nepodobni.

- S vedrinom primam sve što sretnem i sve što me snalazi - odgovori starac. - Vidim

ispraznost kazivanja i sudova drugih, ali sam ne sudim više ni o čemu. Promatram nedokučivu igru

postajanja i nestajanja; osjećam kako me miluje nečujni lahor prolaţenja i gledam kako me odnosi

sa sobom.

- A kako se znalac istine i naklapanja obraća smrti?

- Šutnjom: s njom i o njoj šutim.

Tako reče ostarjeli znalac istine i naklapanja, i zašutje.

Starac je sad sjedio bez pokreta, pogleda uprta u daljinu. Nepodobni pomisli kako je već

dovoljno kušao neobičnog muzičara i kako je sad vrijeme da se oprosti s njim i da poĎe dalje. Ali

Duh Nestašnosti nije mu još davao da ustane; tako umjesto riječi oprosta, Nepodobni reče:

- Mnogo sam toga od tebe čuo za ovo kratko vrijeme. Ali mnogo je onih koji drukčije

govore. Zašto da vjerujem baš tebi?

- Meni ne moraš vjerovati - mirno odvrati starac. - Ja ne traţim vjernike, a slabo ih i

podnosim. Ja sam ti samo iznio svoje nesnalaţenje, a ti učini s tim što hoćeš.

- Nakon svega što sam od tebe čuo, čini se da je za čovjeka najbolje da se drţi zdrava

razuma i da njime sudi o stvarima i o sebi samom. A zdrav razum mi sad govori da se sunce već

naglo prema zapadu i da mi sad valja nastaviti put.

- Da, zdrav razum bi mogao biti najbolji vodič - reče starac - ali mislim da ta pojava nije

naročito raširena meĎu ljudima. Ali i zdrav razum nas često vara. Naprimjer, iako se nama čini da je

sunce otputovalo prema zapadnom horizontu, zvjezdoznanci kaţu da nije tako: kaţu da se sunce ne

kreće, nego da se zemlja okreće oko svoje osi. Gledajući svijet oko sebe, nitko zdrava razuma ne bi

pomislio tako nešto, zar ne?

- U što se čovjek onda moţe pouzdati? - reče Nepodobni.

61

- Pouzdati ni u što - odgovori starac. - Čovjek mora djelovati da bi mogao ţivjeti; pritom

mora uzimati kao da neke stvari jesu ovakve ili onakve. Ali kakve stvari zaista jesu, to čovjek ne

moţe znati; a ne moţe znati ni da jesu.

- Zar se ni u vlastite osjete ili sjećanja ne moţemo pouzdati? - reče Nepodobni. - Meni se,

recimo, čini sasvim pouzdanim da sam te prije sat ili dva zatekao ovdje kako sjediš s gitarom u ruci.

- I meni se čini da je bilo tako - uzviknu starac, a licem mu preletje čudan drhtaj. - Tako se

čini, ali to ne znači da je tako i bilo. Jer nema ničeg protuslovnog u pretpostavci da je svijet nastao

prije pet minuta i to točno onakav kakvim ti i ja mislimo da je bio prije pet minuta. Dakle, da je ovaj

svijet nastao odjednom, zajedno sa svim ljudima i njihovim sjećanjima, pa tako i sa tvojim i mojim

sjećanjem na naš susret, koji se moţda nije zbio osim u našim mislima. S obzirom da u takvoj viziji

stvarnosti nema ničeg protuslovnog, ona moţe biti istinita. Pritom, ni ti ni ja ne moţemo znati da li

je ona jest istinita ili nije, a kamo li dokazati to drugima.

- Ali tako nešto nije vjerojatno! - reče Nepodobni.

- Zašto nije? - uzviknu starac. - Nije vjerojatno u odnosu na što?

- To zvuči previše čudno! Ludo!

- To nije nimalo čudnije ni luĎe od tvrdnje da je ovaj svijet nastao prije milijardu godina, ili

pak u bilo kojem drugom trenutku vječnosti, kao ni od tvrdnje da je postojao oduvijek - govorio je

sad starac uzbuĎenim glasom. - To nije ništa manje shvatljivo, a ni više ludo, od pretpostavke da

svijet uopće postoji. A ti si ranije rekao da je "nešto" ipak tu! Dakle, čudnovate stvari se dogaĎaju.

Zato ni ti ni ja ne moţemo znati otkad smo ovdje, niti kako smo ovamo stigli. Stvari ne moraju

postojati da bi um imao predodţbe o njima; dogaĎaji se ne moraju dogaĎati da bi u umu postojalo

sjećanje na njih. Svijet obiluje zanesenjacima koji su svašta vidjeli i doţivjeli, što mi obični smrtnici

ne vidimo. Neki su bili uzneseni u Nebo i tamo gledali stvarnost za koje zdrav razum smatra da ne

postoji. Kako mogu ja znati da svijet kojeg mislim da iskušavam zaista postoji nezavisno od mene i

da sve to nije samo tvorevina mog uma? Jer da bi bilo viĎenja, ne mora postojati ništa drugo osim

promatrača! - govorio je sjedovlasi lutalica drhtavim glasom. - I zato dok hodam pustim putovima i

napućenim trgovima često ne uspijevam odagnati od sebe misao kako ja sam oblikujem i slikam

prostor kojim mislim da hodam. Progoni me misao kako moja svijest sama stvara privide planina i

polja, ljudi i zvukova oko mene; kako stvara privid puta po kojem mislim da hodam i privid mog

tijela na tom putu.

Moja svijest tada zna da je sasvim sama: da je ona jedino što jest i da su sve stvari i pojave

samo slike koje ona sama stvara na praznom licu Ništavila. I tad me obuzima osjećaj neizrecive

radosti, ali i neizdrţivog uţasa! Tad uzimam gitaru, sviram i mumljam, pokušavajući na taj način

odagnati od sebe to neizdrţivo stanje. Očajnički traţim pouzdan znak kako postoji još nešto osim

moje svijesti i kako sve ovo šarenilo - zemlja i nebo i sav taj ljudski meteţ - nisu samo priviĎenja

moje samotne svijesti, osuĎene da u samoći vječno stvara prazne slike na licu Ništavila! Očajnički

traţim pouzdan znak da nisam Sam, da nisam Jedno, i da nisam Sve! Ali ne nalazim ga.

Dok je tako govorio pogleda uprta u daljinu, starčevo lice poprimi čudan izraz, a njegova je

ruka traţila gitaru koju bijaše prislonio uz stablo. Kad mu gitara bijaše u krilu, on udari rukom

preko ţica, poprativši mumljanjem reske zvuke.

Nepodobni ustade i sad je zbunjen stajao pred samotnim sviračem, ali starac kao da ga više

nije vidio. Nepodobni je ţelio umiriti starca i odagnati njegov uţas, ali znao je da nema načina da

uvjeri samotnog lutalicu kako njegova svijest nije Sama i nije Jedno i nije Sve. Uvidje da ne moţe

učiniti ništa, jer Nepodobni je sad bio samo slika koju je samotna svijest ostarjelog znalca istine i

62

naklapanja naslikala na praznom licu Ništavila. Videći da ne moţe učiniti ništa, Nepodobni ostavi

samotnika sa njegovom svirkom i krenu prema putu s kojeg bijaše sišao privučen glazbom.

Kad se Nepodobni vratio na puteljak s kojeg bijaše skrenuo idući prema gradu, pristupi mu

Duh Razbora i reče:

- Zašto si kušao starca? Probudio si njegov uţas! Sad se samotnik još i stidi što je svoj jad

povjerio jednoj utvari!

Tako mu reče Duh Razbora, a Nepodobni ne odvrati ništa, nego zbunjene misli nastavi

hodati putem koji je blago vijugao, uzdiţući se podnoţjem planine. Hodajući tako, stiţe nadomak

starog maslinika, a onda zastade i osluhnu: do njega još dopirahu zvuci gitare koji se razlijegahu

pustim podnoţjem planine u smiraj ljetna dana. Nepodobni tad vidje da je odlazeći od znalca istine,

naklapanja i muzike, i vrativši se na puteljak, pošao u krivom smjeru i tako umjesto na trg, stigao

ponovno do starog maslinika. Tad odluči da toga dana ne silazi u grad te produţi stazom kroz

maslinik prema kolibi. Kad stiţe pred kolibu, legne ondje na travu i predade se raskošnoj tišini, dok

se sunce polako spuštalo prema bljeskavom moru na horizontu.

63

5. O uzaludnoj pitajućoj odvojenosti

(ili o čovjeku)

Jednom, dok se Nepodobni spuštao prema gradu, pristupi mu Duh Zbunjenosti i stade mu

ovako govoriti:

- Zašto Nepodobni govori ljudima jezikom koji ljudi ne razumiju? Zašto govori jezikom

istine i tišine, kad zna da ljudi velike buke ne razumiju toga jezika? Zašto govori o samotnosti,

ljubavi i smrti, kad zna da ljudi buke i strke ne razumiju takav govor?

Nepodobni poznaje tisuću jezika - govorio je Duh Zbunjenosti. - Zašto onda ne progovori

ljudima nekim jezikom koji taj bučni meteţ još moţe primati? Zašto Nepodobni ne progovori puku

jezikom korisnog, štetnog i nuţnog?

Tako Duh Zbunjenosti savjetova Nepodobnog dok se spuštao prema gradu, a onda ga

napusti.

Kad Nepodobni stiţe na trg i doĎe do starog spomenika, ovako stade govoriti:

- Čovjek je odvojenost!

Čovjek je jedinstven trenutak pitajuće odvojenosti nečeg od sebe sama. Vi ono "nešto"

nazivate čovjekom, a ono "to-samo" nazivate svijetom ili svemirom. Ali čovjek nije ni ono "nešto",

niti ono "to-samo", nego je upravo odvojenost!

Čovjek je svijest, a svijest je odvojenost: svijest je rascjep u srcu Jednog!

Svijest je rascjep, prolazna napuklina u jedinstvu postajanja i nestajanja: napuklina kroz

koju Jednost postajanja i nestajanja promatra sebe samu.

Svijest jest upravo i jedino kao rascjep i odvojenost! -

A odvojenost je zapitana i tjeskobna.

Tako otpoče Nepodobni svoje kazivanje na trgu u smiraj ljetna dana. Trgom su prolazili

malobrojni šetači, ali nekoliko ljudi sjedilo je na klupama kraj starog spomenika; neka su djeca

trčala onuda, a bijaše ondje i par pospanih pasa. Nepodobni je sad kazivao dalje:

- Čovjek je pitajuća odvojenost!

Čovjek je pitanje koje stoji ispred svih pitanja i koje ostaje nakon svih odgovora. Čovjek je

pitanje iz kojeg izviru sva druga pitanja i kod kojeg zamire glas svakog odgovora.

Čovjek je jedino biće koje je samome sebi pitanje i problem; jedino biće za koje su

postajanje i nestajanje pitanje i problem od kojih ne moţe pobjeći, a ne moţe ih ni riješiti.

Rečeno je: čovjek je jedino biće koje ne samo da zna, nego ujedno zna da zna. I u tome leţi

njegova uzvišena izuzetnost. Ali ja vam kaţem: čovjek je jedino biće koje ne samo da ne zna, nego

64

ujedno zna da ne zna i da ne moţe saznati. Jer svaki porast njegova znanja donosi mu samo jasniji

uvid u nedokučivost Nedokučivog!

U tome se sastoji njegova pitajuća odvojenost.

Svijest je bolan rascjep na licu Nedokučivog!

Odvojenost je zapitana i tjeskobna, i ona rado mašta o jedinstvu. Ali taj san više satire nego

što snaţi, više uništava nego što stvara!

Vaši duhovni vodiči i goniči uče vas brojnim putovima koji vode blaţenstvu u jedinstvu;

njihova su naučavanja vrlo različita, ali je cilj uvijek isti: pobjeći od bolne odvojenosti!

Oni to nazivaju osloboĎenjem i spasenjem.

Vaši duhovni vodiči i goniči podastiru pred vas nakićene putove koji vode blaţenstvu u

jedinstvu. Oni vas nagone da poĎete tim putovima koji spašavaju od bolne odvojenosti i vode u

Konačno Utočište i Trajan Dom.

Oni to nazivaju dosizanjem blaţenstva.

Ali zar ukidanjem odvojenosti neće biti ukinut i sam čovjek? Jer gdje bi mogla prebivati

svijest kad nestane odvojenosti? I što moţe ostati od svijesti kad nestane odvojenosti?

Varljivi su putovi vaših mudraca: varljiv je zov jedinstva i glas je njegov pogibeljan! Jer

čovjek je odvojenost, i samo po tome i samo tako čovjek jest!

Ali vi moţda i ne ţelite biti!

Vama se odvojenost čini hladnom i zapitanost vas ispunjava tjeskobom. Ah, prijatelji moji,

trebate naučiti sami ugrijati svoju odvojenost i razvedriti svoju zapitanost! -

Trebate otkriti svoju ljubav i svoju volju!

Prijatelji moji, govorim vam o čovjeku: govorim o jedinstvenom trenutku pitajuće

odvojenosti. A vi pitate što ima u tome korisnog, što štetnog, a što nuţnog.

Nema, prijatelji moji, u tome ničeg korisnog i ničeg štetnog, a nema ni nuţnog. Čovjek je

tek prilika - prilika da se bude! -

A prilika moţe biti i propuštena.

***

Dan se bliţio kraju i dnevna vrućina na trgu bijaše prošla. Klupe pored starog spomenika

bijahu sad popunjene, a u blizini je stajalo još nekoliko ljudi koji slušahu kazivanje Nepodobnog. A

on je sad ovako govorio:

- Život je uzaludnost!

Ţivjeti znači biti jedinstven trenutak uzaludne pitajuće odvojenosti.

Ono što vi nazivate svijetom - taj odraz Jednog u ogledalu svijesti - nadaje se kao postojano

stremljenje prema dolje; kao stremljenje prema najniţoj razini zbivanja: prema tamnoj ledenoj

tišini. I ništa se ne moţe oduprijeti tom stremljenju.

U svojoj teţnji da spoznaju iskon i kretanje postajanja i nestajanja, ljudi su otkrili da sva

sunca izgaraju i gasnu, i da svemir stremi prema apsolutnoj tami i mirovanju apsolutne ravnoteţe.

Sva kretanja su posljedica neravnoteţe, a postajanje i nestajanje streme apsolutnoj ravnoteţi. I ništa

se ne moţe oduprijeti tom stremljenju prema apsolutnoj smrti.

65

Nasuprot tome, ţivot stremi rastu i stvara neravnoteţu!

Ţivot je teţnja i nastojanje koje se pokušava oduprijeti neumoljivom stremljenju Jednog,

stremljenju njegovog postajanja i nestajanja. Ali zar pokušavati nemoguće ne znači činiti uzaludno?

I zar činiti uzaludno ne znači biti uzaludnim?

VoĎeni ţudnjom za bivanjem, ljudi se nadaju da njihova znanja o stremljenju Jednog nisu

još potpuna i da postajanje i nestajanje moţda ne streme prema svom kraju: prema apsolutnoj tami i

apsolutnoj smrti apsolutne ravnoteţe.

Ljudska znanja su sićušna i nesigurna, tako da su takva nadanja opravdana, ali ona ljudima

ne donose ništa. Moţda ljudi još ne poznaju pravu prirodu Jednog i pravi put njegova stremljenja.

Ali trenutnost i odvojenost svake svijesti je odavno poznata. Svoju trenutnost i svoju odvojenost

poznaje i osjeća svaka pojedina svijest. A zar biti trenutak pred licem vječnog i biti odvojen od

njega, ne znači biti uzaludnim?

Zaista, ţivot je uzaludna odvojenost!

Vi se ljutite što vas nazivam uzaludnima. Ali vrijeme je da se tu neduţnu riječ oslobodi

kletve koja je na nju bačena.

Vrijeme da čovjek postane ponosan na svoju uzaludnost! Jer mnogo je uzaludnih bića na

svijetu, ali nijedno nije tako uzaludno kao čovjek! Neka stoga to bude vaša hrabrost i vaš ponos!

Neka vaša uzaludnost bude poziv vašoj ljubavi i volji za sva bića i sve stvari: neka bude

razlogom da postanete oni koji ljube, hoće i stvaraju, i tako ravnodušnom postajanju i nestajanju

darivaju ljepotu i toplinu!

"Uzalud" - vi ne volite tu riječ i od nje se uţasavate.

Ali uzaludnost je tlo na kojem moţe rasti i najljepše bilje! Štoviše, nije li upravo uzaludnost

ono tlo na kojem bi trebalo rasti i najbolje cvjetati upravo najljepše bilje? Jer upravo odsustvo svrhe

otvara oko, misao i volju za ljepotu.

Znam da meĎu vama ima mnogo onih koji spoznaše vlastitu uzaludnost, ali onda uplašeni

ustuknuše natrag: natrag u neku veliku buku koja zaglušuje. Ali ja vam kaţem: poĎite naprijed!

Koraknite preko te zadnje prepreke do sebe samih: prigrlite svoju uzaludnost i steći ćete svoju volju

i svoju hrabrost da budete!

Prijatelji moji, ja dolazim da vas pozovem da budete!

"Uzalud" - vi ne volite tu riječ i od nje se uţasavate.

Ali, zaista, kaţem vam: čovjek se raĎa tek spoznajom vlastite uzaludnosti, ţivi tek njenim

prihvaćanjem, i moţe postati plodnim tek na njenu tlu!

Ah, konačno, ako vam je uzaludnost još preteška, onda uzmite da ljudski ţivot nije sasvim

uzaludan. Jer tko bi znao za neduţnu igru postajanja i nestajanja - pred koga bi Jedno podastiralo

svoj nemir, svoju igru i svoju zagonetnost - da nema čovjeka i začuĎenog oka njegove svijesti!

Radujte se, dakle, svojoj uzaludnoj izuzetnosti!

Ali ne zaboravite pritom ni na svoju izuzetnu uzaludnost!

Prijatelji moji, govorim vam o ţivotu: govorim o jedinstvenom trenutku uzaludne pitajuće

odvojenosti! A vi pitate što ima u tome korisnog, što štetnog, a što nuţnog.

Nema, prijatelji moji, u tome ničeg korisnog i ničeg štetnog, a nema ni nuţnog. Ţivot je tek

prilika - prilika da se bude! -

66

A prilika moţe biti i propuštena.

***

Na trg je stizalo sve više šetača; neki od njih prilazili su starom spomeniku, ali su zatim

odlazili dalje, dok su drugi ostajali, tako da je skupina onih koji slušahu kazivanje Nepodobnog

rasla. A on je sad govorio dalje.

- Smrt je okončanje uzaludne odvojenosti!

Vi ne volite smrt i ljutite se na nju. Ali jeste li ikad pomislili da li bi čovjek mogao ţivjeti

bez nje?

Vi rado maštate o vječnom ţivotu, a još mu se i nadate. Ali jeste li se ikad upitali da li bi

čovjek mogao podnijeti vječnost?

Zar vječnost ne bi obezvrijedila svaki izbor i odluku? Jer čemu da čovjek išta odlučuje tu i

sada, ako pred njim stoji vječnost?

Ne bi li vječnost obezvrijedila svako djelovanje? Jer čemu da čovjek išta čini tu i sada, ako

pred njim stoji vječnost?

A zar bi vi mogli ţivjeti bez odlučivanja i činjenja?

Vi rado "ubijate vrijeme", daveći ga u velikim bukama. Zar se onda ne pitate kakve bi vam

strašne buke bile potrebne da u njima "udavite" vječnost?

Prijatelji moji, poznajem vašu ţudnju za bivanjem i vaše uţasavanje od nebivanja. Da,

čovjek trenutne uzaludne pitajuće odvojenosti i sam poznaje ţudnju za vječnošću. Ali ne polaţe

nikakve nade u tu himeru koju nigdje ne nazire, a nije ju u stanju ni pojmiti!

Prijatelji moji, vi ne ljubite smrti i od nje se uţasavate. Ali vrijeme je da čovjek spozna da je

smrt vrelo iz kojeg izviru svaka odluka i svaki čin: vrelo iz kojeg izvire sav ţivot!

Zaista, sve dolazi upravo od one za koju drţite da sve oduzima!

Nije čovjeku roĎenjem podaren ţivot, već mu ţivot dariva upravo smrt: njegova smrt! Jer

bez nje, ţivot bi bio bezvrijedan ili čak uţasan - ili jednostavno nepojmljiv.

Smrt je izvor iz kojeg se napaja sve bilje koje raste na lijehama ţivota. Od njenih voda

izrasta sve bilje Dobra, ali i sve bilje Zla. Budite hrabri vrtlari! Ne zaranjajte svoje ljubavi i svoje

volje u bezličnost velikih buka, jer zamru li u vama ljubav i volja, kako ćete moći suditi o dobru i o

zlu?

Ja nisam vaš duhovni vodič ni gonič i nisam došao da vas učim putovima blaţenstva u

jedinstvu: ne, ne propovijedam vam put spasenja. Ali, zaista kaţem vam: tko prigrli svoju smrt,

steći će svoj ţivot!

Prijatelji moji, govorim vam o smrti: govorim o okončanju uzaludne pitajuće odvojenosti. A

vi pitate što ima u tome korisnog, što štetnog, a što nuţnog.

Nema, prijatelji moji, u tome ničeg korisnog i ničeg štetnog, ali je smrt nuţna.

Smrt je ona neprilika po kojoj ţivot postaje prilikom! - prilikom, koja moţe biti i

propuštena!

Prijatelji moji, vi ne volite smrt i ţalostite se zbog nje. Ali nije li nerazborito ţalostiti se

zbog onog što je nuţno?

67

***

Kad to reče, Nepodobni nakratko zastade; meĎu onima što su sjedili ili stajali kraj starog

spomenika i slušali njegovo kazivanje tad nastade ţamor i začuše se glasovi. A Nepodobni je sad

kazivao dalje.

- Vi pitate za smisao života? -

Pitate za smisao postojanja trenutne uzaludne pitajuće odvojenosti.

Vi traţite da vam se dade smisao ţivota, a k tome još i smisao Svega-što-postoji, kao i

smisao odsutnosti Onog-čega-nema.

Ali, prijatelji moji, vrijeme je da čovjek prestane pitati i da počne darivati! Jer tko drugi u

svekolikom postajanju i nestajanju - tko osim čovjeka - uopće moţe darivati?

Vi pitate za smisao ţivota i svijeta. A ja vam kaţem: ne pitajte nego darivajte! -

Budite oni koji darivaju smisao sebi samima i cjelokupnom postajanju i nestajanju!

Vaši duhovni vodiči i goniči govore kako bi čovjek odvojenosti i uzaludnosti bio najjadniji

od svih bića: previše jadan da moţe darivati. Ali njihova naučavanja čine čovjeka i ţivot još

jadnijima nego što jesu!

Vaši duhovni vodiči i goniči govore da bi čovjek odvojenosti i uzaludnosti bio apsurdan!

Ali nisu vam u stanju kazati kakav čovjek ne bi bio apsurdan!

Vaši duhovni vodiči i goniči govore da ţivot kao trenutnu uzaludnu pitajuću odvojenost nije

moguće voljeti! Ali ja vam kaţem: bez odluke i prihvaćanja, nikakav ţivot ni svijet nije moguće

voljeti!

Bez odluke i prihvaćanja, svaki ţivot i svaki svijet su jednako mučni i proţeti tjeskobom!

Prijatelji moji, preispitajte naučavanja svojih duhovnih vodiča i goniča!

Svijet je djelo svemogućeg, sveznajućeg i dobrog Stvoritelja, koji ujedno upravlja svim

zbivanjem - tako naučavaju vaši duhovni vodiči i goniči: vaši mudraci.

Zadatak svakog čovjeka je da pokorno sluţi tog nevidljivog Gospodara - govore oni, - a

čovjekovo blaţenstvo sastoji se u tome da Gospodaru doĎe i da mu vidi lice.

Ali zar će se ljude zauvijek nazivati slugama i pokoravati ih strahom? Zar je moguće da se

ljudi nisu u stanju izdignuti iznad te otuţne vizije stvarnosti i sebe samih?

Zar su ljudi i svijet zaista zasluţili toliko poniţenje i toliki prezir? I zar se takvo naučavanje

ne protivi vašoj dobroj volji i vašem dobrom ukusu?

Preispitajte naučavanja svojih mudraca!

Vaši duhovni vodiči i goniči naučavaju da je ţivot patnja i da je svijet zlo mjesto. Za onog

tko je stupio na lice svijeta, najbolja mogućnost je već izgubljena: ne roditi se, ne biti! - govore

oni. - A druga najbolja mogućnost za čovjeka jest otići čim prije!

Tako govore vaši mudraci brzog odlaska - i ostaju ovdje!

Ali nije li ţivot mudraca brzog odlaska apsurdan? Nije li apsurdno zadrţavati se na zlu

mjestu i govoriti o tome kako treba otići, umjesto da se to učini?

Zar oni koji govore o brzom odlasku, ali ostaju ovdje, ne čine ţivot apsurdnim?

68

Preispitajte naučavanja svojih mudraca!

Znanjem čovjek osmišljava ţivot - govore vaši duhovni vodiči i goniči. - Postajanje i

nestajanje je razloţno zbivanje, a čovjekov zadatak i blaţenstvo njegovo sastoje se u spoznaji tog

zbivanja i njegove suštine - tako govore vaši duhovni vodiči i goniči: vaši mudraci.

Ali zar čovjek znanja nije apsurdan? -

Nije li apsurdan onaj koji ne zna, a čiji je zadatak da saznaje i sazna? Jer protekla je, teče i

teći će beskrajna rijeka ljudi koji zauvijek nestadoše i nestaju ne izvršivši toga zadataka i ne

dosegavši toga cilja: dakle, ne ostvarivši smisla svog postojanja.

Oni koji svojim znanjem daleko nadmašuju ostale ljude, time ne umanjuju veličinu svoga

neznanja. Jer svako znanje je ograničeno i nesigurno, i svako je znanje okruţeno beskrajnim

neznanjem.

Ne čini li onda takvo naučavanje čovjeka apsurdnim?

Preispitajte naučavanja svojih mudraca!

Vaši duhovni vodiči i goniči govore da je svemir bojno polje, a postojanje borba! Čovjekov

zadatak i blaţenstvo njegovo sastoje se u tome da neograničenim ţarom svoga htijenja i napora

dosegne i iskaţe najveću moć!

Ali nije li čovjek maksimalne moći apsurdan? -

Nije li apsurdan onaj koji bez predaha izgara u ţaru svoga htijenja i napora? Takav čovjek

nalikuje na nekog tko sumanuto juri za ciljem kojeg sam gura pred sobom!

Moţe li postojati išta apsurdnije od toga?

Preispitajte naučavanja svojih mudraca!

Vaši duhovni vodiči i goniči naučavaju da smisao ţivota leţi u slavnoj prošlosti i u sretnoj

budućnosti! Čovjekov zadatak je da stvara slavnu prošlost i sretnu budućnost, a blaţenstvo njegovo

sastoji se u tome da ţivi u njima!

Ali nije li čovjek buduće prošlosti apsurdan? -

Nije li apsurdan onaj čije sada nije nikad dovoljno da opravda ţivot, postajanje i nestajanje?

Nije li apsurdan onaj koji moţe stajati samo poduprt štakama "slavna prošlost" i "sretna

budućnost"?

Zar se moţe vjerovati u veličinu prošlosti i u sjaj budućnosti onih koji su u sadašnjosti tako

slabi?

Preispitajte naučavanja svojih mudraca!

Vaši duhovni vodiči i goniči naučavaju kako je svaka velika buka dovoljno i jednako dobra,

ako čovjeka oslobaĎa od njega samog!

Pitajuća odvojenost je tjeskobna i ona satire - govore oni. - Zato čovjekov zadatak, cilj i

blaţenstvo njegovo leţe u ukidanju zapitanosti i u okončanju odvojenosti!

Tako naučavaju oni koji govore da vas štite od vas samih! -

Tako šapuću i viču oni koji vas mame i nagone u velike buke, u kojima zamire svaki glas

koji stremi u visinu i gdje sve postaje jednakim, neupitnim, bezličnim.

Ali, prijatelji moji, zamru li u vama vaša ljubav i vaša volja, što će još ostati od vas? Nećete

li tada biti samo apsurdne utvare koje tjeskobno lutaju pustinjama velikih buka?

Preispitajte, preispitajte naučavanja svojih mudraca!

69

Tako reče Nepodobni, a onda zastade, pa s uzdahom nastavi:

- Ah, prijatelji moji, znam da vi radije slijedite nego ispitujete. Vi rado prianjate uz

odgovore koje vam šapuću i dovikuju vaši mudraci, u nadi da ćete time skinuti sa sebe teret

vlastitog pitanja: da ćete tako izmaći svojoj uzaludnoj pitajućoj odvojenosti.

Ali zar upravo ţivot kao došapnut odgovor nije apsurdan? Zar takav ţivot nije besmislen i

propušten čak i kao pitanje?

Vi oduvijek čeznete za nečim što će zatomiti glas pitajuće odvojenosti u vama; oduvijek

očekujete dolazak Nekog čija će Riječ premostiti sve provalije pitanja oko vas i ispuniti pustoš u

vama.

Ali uzalud čekate. Uzalud traţite izvan i oko sebe: trebate naučiti traţiti u sebi samima! -

Traţite u svojoj istini i tišini! -

Traţite u svojoj ljubavi i volji!

Zaista, prijatelji moji, vrijeme je da sami zasijete svoje lijehe uzaludne pitajuće odvojenosti i

da plodovi sa tih lijeha postanu vaš odgovor na zagonetku ţivota.

Ţivot svakog čovjeka je njegovo pitanje! Čovjek rado prima došapnute odgovore svojih

mudraca: pred svojim pitanjem rado se sklanja u velike buke. Ali na svoje pitanje, čovjek mora

odgovoriti sam. Jer ne bude li odgovor njegov, hoće li moći reći da je sam ţivot bio njegov?

Ţivot najmoćnijeg kralja, koji je ţivljen samo kao došapnut odgovor, isprazniji je od ţivota

zadnjeg prosjaka njegova kraljevstva koji na svoje pitanje prinosi vlastiti ţivot kao svoj odgovor!

Zaista, ima kraljeva čiji ţivoti nisu vrijedni ţivota zadnjeg prosjaka njihova kraljevstva!

Tako reče Nepodobni, a onda zastade, prijeĎe pogledom preko lica onih koji se bijahu

skupili kraj starog spomenika, pa nastavi.

- Prijatelji moji, ja nisam mudrac puka i ne učim ljude zastrtim istinama ni apsurdnom

smislu. Ja govorim o osjećaju odvojenosti i o tjeskobnoj zapitanosti; govorim o jedinstvenosti,

trenutnosti i uzaludnosti: govorim o dostojanstvu i vedrini pred nedokučivim! -

Ja pozivam na ozbiljnost!

Nisam došao za to da ljude činim apsurdnima niti da ih okivam obmana, nego da ih

oslobaĎam okova obmana i apsurda. Ne donosim novu definiciju smisla svijesti ni smisla postajanja

i nestajanja, jer se njihov smisao ne da definirati: moţe se jedino htjeti, stvarati i osjećati! -

Ili se pak osjeća besmisao i tjeskobu!

Svijest, postajanje i nestajanje ne dadu se mjeriti varavim metrima vaših mudraca. Njihova

kazivanja su samo šarena vela satkana od praznih riječi, bačena preko lica nedokučivog. Njihov

govor čini da čovjek i svijet izgledaju više apsurdnima i tjeskobnima, i manje pojmljivima, nego što

ih čini moj govor o nedokučivosti postajanja i nestajanja, i o svijesti kao odvojenosti i uzaludnoj

zapitanosti.

Odista, čovjek ne moţe samim razumom riješiti zagonetku postajanja, nestajanja i pitajuće

odvojenosti, niti moţe njime premostiti ponor smrti. Ali ne moţe to učiniti ni poricanjem razuma:

ne mogu to učiniti ni utješne bajke vaših mudraca.

Čovjeku ostaju samo njegova ljubav i volja! -

Ostaju samo odluka i prihvaćanje!

Ne, ni prihvaćanjem čovjek ne moţe koraknuti preko onog što je nepremostivo, ali

70

prihvaćanjem ono prestaje biti tako tjeskobno i strašno. A tada suvišnima postaju i sve utješne vizije

i spasonosna naučavanja vaših mudraca. Suvišnima postaju sva njihova naučavanja, koja iskrivljuju

i sputavaju: koja satiru umjesto da uzdiţu.

Prijatelji moji, govorim vam o smislu ţivota i svijeta: govorim o smislu svijesti, postajanja i

nestajanja! A vi pitate što ima u tome korisnog, što štetnog, a što nuţnog.

Nema, prijatelji moji, u tome ničeg korisnog i ničeg štetnog, a nema ni nuţnog. To je samo

traganje za pravom bezbriţnošću i vedrinom.

Jer vrijeme je da čovjek vedrinom natkrili sve korisno i sve štetno - a i sve nuţno!

Vrijeme je da svijest svojom vedrinom obgrli nedokučivo postajanje i nestajanje, i svu

ravnodušnost njihovu! Jer time svijest dariva ljepotu postajanju i nestajanju, kao i sebi samoj! -

A time dariva i smisao!

***

Tako reče Nepodobni, a onda zastade; u mnoštvu koje se skupilo oko obliţnjih klupa tad

opet nastade ţamor i začuše se povici. A Nepodobni na to nastavi, ovako govoreći:

- Vi kažete da je za život nužno djelovanje!

Da, za ţivot je neophodno i djelovanje. A vaši duhovni vodiči i goniči naučavaju da su za

djelovanje neophodni bogovi i ideali.

Uplašeni upravo osjećajem odvojenosti i uzaludnosti, ljudi su u stanju počiniti najveće

strahote ako ih netko nekud ne vodi. A ljudsko stado moţe slijediti samo borbene bogove i ideale!

Čemu onda uopće podsjećati ljude na njihovu odvojenost i uzaludnost; čemu govoriti o istini

i tišini; čemu maštati o ljubavi i volji za sva bića i sve stvari?

Tako govore vaši goniči i vodiči, i vješto pred vas podastiru putove djelovanja okićene

borbenim bogovima i idealima. Tako naučavaju vaši mudraci: vaši zaštitnici koji vas štite od vas

samih.

Ali, prijatelji moji, zar ljudsko stado ne čini najveće strahote i onda kad ga netko nekud

vodi? Nije li sav hod čovječanstva - sva "slavna povijest svijeta" - jedno razorno srljanje za

borbenim bogovima i idealima? Nisu li svi putovi vaših istina i vašeg napretka zasuti uţasima i

natopljeni krvlju?

Nije li onda krajnje vrijeme da ljudi spoznaju i prigrle svoju uzaludnost? Time će spoznati i

uzaludnost strahota koje čine na putovima svojih istina i svog napretka!

Nije li vrijeme da ljudi uvide svu razornost i ispraznost svojih borbenih bogova i ideala?

Ah, prijatelji moji, kako čeznem za vremenom slabih bogova i jakih ljudi!

Čeznem za ljudima bezazlenim i hrabrim: za ljudima čija snaga leţi u njihovoj velikoj

ljubavi i volji za sva bića i za sve stvari!

Ali vi još ljubite borbene bogove i ideale. Zar onda ne strepite da bi budućnost svijeta mogla

biti još mnogo gora od njegove tjeskobne i krvave prošlosti?

Strepite, strepite pred vremenom koje dolazi!

Tako sad povika Nepodobni, a onda zastade, prijeĎe pogledom preko lica onih što sjeĎahu

ili stajahu nedaleko njega, pa nastavi blagim glasom.

71

- Znam da je za ţivot neophodno djelovanje; ljudi svojim djelovanjem ujedno šire horizonte

svog razumijevanja i svoje moći. Djelovanjem, ljudi stječu sve što imaju i postaju ono što jesu. Zato

vam ja ne otimam vaše djelovanje. -

Ne, ne pozivam vas na mirovanje, jer znam da ljudi nisu u stanju mirovati. Ljudi su bića

koja ne mogu stajati u mjestu: ako ne mogu napredovati, onda hoće nazadovati! Povrh toga, hoće se

i stalno nadmetati!

Nisam došao da vam otimam vaše bogove ni ideale: vaše velike ponose, ni vaše velike vjere,

a ni vaša nadmetanja! -

Čovjek uzaludne pitajuće odvojenosti ne dolazi da vam otima vaše prošlo ni vaše buduće,

nego ţeli podariti vedrinu vašem uzaludnom "sada"! A nije li "sada" ona graĎa iz koje je sazdana

sva vaša slavna prošlost? I zar se u "sada" ne pretvara sva vaša sretna budućnost?

Prijatelji moji, donosim vam ljepotu vašeg "sada" na dar!

Ali vi ne volite moj dar. Vi se pred njim skrivate iza svojih borbenih bogova i razornih

ideala. Jer vi ljubite samo ono što vas oslobaĎa od vašeg "sada"!

Vi ljubite ono što vas sakriva i oslobaĎa od vas samih!

Tako reče Nepodobni i bijaše tuge u njegovu glasu. Ali onda opet progovori jakim glasom:

- Prijatelji moji, nisam došao da vam otimam vaše bogove i ideale, vaše bučne zaklone. Ali

čovjek uzaludne pitajuće odvojenosti ovako govori ljudima velikih buka.

Vi se ponosite svojim bogovima i idealima; neka vas onda ne vrijeĎa to što se i drugi ponose

svojima. Neka uvaţavanje drugih bude znak vaše snage i izraz vašeg ponosa!

Vi koji poznajete put spasenja, ne proklinjite one koji ne idu vašim putem. Jer oni moţda

slijede trag najljepše zvijezde i ne mare za zlatnu telad što razasuta leţi na vašim putovima.

Vi koji ţurite u sretnu budućnost, idite! Ali neka vaš hod ne bude tako razoran. Ne satirite

sve na što naiĎete na svom putu napretka, jer čovjek lako zaluta, a onda se mora vraćati. Zato neka

vaše napredovanje ne bude tako razorno, jer vaše bi vraćanje moglo voditi kroz pustinju!

Vi koji se morate nadmetati, nadmećite se sa sobom samima! Ako za to niste dovoljno jaki,

nadmećite se sa sebi jednakima. I ne zaboravite jedno: dijelite svoje nagrade poraţenima! Jer jadni

su ona pobjeda i onaj pobjednik kojima je potrebna nagrada!

Prijatelji moji, govorim vam o djelovanju! A vi pitate što ima u tome korisnog, što štetnog, a

što nuţnog.

Ah, prijatelji moji, sve je u mom kazivanju korisnije i sve je manje štetno od onog što sa

sobom donose i što za sobom ostavljaju vaši borbeni bogovi i razorni ideali: vaše velike buke!

Sve je u tome korisnije i sve je manje štetno od onog što ljudima donose njihovi veliki

ponosi i velike taštine: njihove velike buke!

A to je sad postalo i nuţno!

Ne znam samo da li je to još moguće!

Ali ako još nije moguć čovjek uzaludne pitajuće odvojenosti - ako još nije došlo vrijeme za

ozbiljnost - onda još nije moguća ni prava vedrina! -

Jer samo ozbiljnost moţe biti odista bezbriţna i vedra!

Ah, prijatelji moji, ne recite mi da ljudi još nisu dorasli tome da slijede trag najljepše

zvijezde, i da im prethode još duga lutanja kroz tmine velikih buka! -

Ne recite mi da se čovječanstvo neće nikad uzdignuti dotle da slijedi trag najljepše zvijezde,

i da su ljudi osuĎeni na trajno lutanje tminama velikih buka! -

72

Sve dok ih neopazno ne prekrije vječna tišina!

Tako reče Nepodobni i time završi svoje kazivanje. Iza njegovih riječi nastade tišina, a onda

meĎu onima što slušahu njegovo kazivanje krenu ţamor, ali nitko ga sad ne upita ništa. Nepodobni

tad krenu niz trg i zaputi se prema moru.

73

6. O spasonosnim naučavanjima

(ili kako se braniti od tjeskobe bivanja

i od uţasa nestanka)

Jednom dok je Nepodobni sjedio kraj mora predan zanosnim preljevima boja večernjeg

neba, pristupiše mu svi njegovi duhovi i stadoše mu ovako govoriti:

- Nismo zadovoljni onime što Nepodobni govori! Jer on govori poput nekoga tko ne uočava

činjenice: zato je njegov govor bezvrijedan.

- Zar je i to moguće? - nasmija se Nepodobni. - Zar je moguće da se moji duhovi uspiju u

nečem sloţiti? Pa makar i samo u tome da su nezadovoljni. Nego, kazujte! - reče. - Ţelim čuti vaše

prigovore.

- Nepodobni krivo sudi o bogovima - otpoče Duh Klonulosti, - a krivo sudi i o ljudima.

Nepodobni tvrdi da naučava istinu i tišinu, ali čini se da on ne poznaje prave istine o bogovima i

ljudima.

Tako otpoče Duh Klonulosti, a ostali duhovi sad zašute.

- Čovjek je kratkotrajan splet osjećaja i misli, koji izranja iz ponora bešćutnog i

nepojmljivog - nastavljao je Klonuli, - da bi zatim zauvijek nestao u njemu. Izronjena svijest, kao

pitajuća odvojenost, ţudi za dodirom i odgovorom. Ona traţi načina da progovori s postajanjem i

nestajanjem, i da postane beskrajna poput njega.

Ljudski um ne moţe ne pitati za svoje odakle, čemu i kuda, ali ne uspijeva naći prihvatljiva

odgovora na ta pitanja. Zato um rado prianja uz ne-racionalan govor: čovjek pokušava stvoriti ono

čega nema, a za čim ţudi.

Ljudski osjećaji ne mogu ne čeznuti za toplinom i ljepotom, ali u bešćutnom postajanju i

nestajanju ta čeţnja ne nalazi prava odjeka. Zato osjećaji nagone ljude da tragaju i maštaju: ljudi

pokušavaju zamišljati ono što ne uspijevaju naći, a za čim ţude.

To je prava istina o čovjeku!

Nepodobni ne voli ne-racionalna kazivanja - govorio je Klonuli. - Ali jedino ne-racionalan

govor daje ljudima mogućnost da stvore ono što je nedoseţno i nepojmljivo, a za čim ne mogu ne

čeznuti. Zato ljudi oduvijek pribjegavaju takvu govoru; na to ih nagoni glas ţivota u njima: glas koji

čovjeka hoće zaštititi od pustoši ništavila i uvesti ga u puninu bivanja!

Nepodobnom su odbojna naučavanja koja se zasnivaju na načelima mišljenja kao što su

"Očito je, ali je nemoguće!" i "Nemoguće je, ali je nuţno!". Ali zar Nepodobni ne uviĎa da jedino

takva naučavanja mogu nadići tragičnost svijesti i besmislenost postajanja i nestajanja? Čovjek

nema drugog načina da nadiĎe vlastitu nemoć i besmisao svega, nego da se tom besmislu preda.

74

To je prava istina o čovjeku!

Nepodobni ne mari za naučavanje o Bogu kao Stvoritelju i Spasitelju - zanijeto je sad

govorio Klonuli. - Ali zar Nepodobni ne uviĎa da je glas upućen Bogu krik bespomoćnog koji traţi

načina da gane bešćutno i da preobrazi neumitno? - ili da barem progovori o sebi i o svom jadu!

Sve što jest ţeli biti, i sve što biva ţeli trajati, ali nestanak je usud svake izdvojenosti. Tako

je sa svim bićima, ali jedino čovjek poznaje smrt! Samo čovjek je smrtno biće, jer jedino je on

svjestan svoje prolaznosti: jedino čovjek osjeća vječno ništavilo kao svoj usud.

Ljudi pokušavaju intenzivnim aktivnostima odvratiti od sebe misao o ponoru u koji padaju:

pokušavaju se sakriti od te misli u buke djelovanja. Ali ta misao prati svakog čovjeka, ma gdje se

krio. A misao o skorom nestanku - svijest o vječnom ne-biti kao vlastitom usudu - ispunjava svakog

čovjeka osjećajem bolne nemoći i ţudnje. I zato čovjek ne moţe ne podići svoj pogled i glas prema

Nebu. Zazivljući Boga, čovjek viče o svojoj nemoći i svom strahu, o gorčini i ţudnji. A neka

Nepodobni ne prečuje ni glas nade!

To je prava istina o čovjeku!

Ovdje Klonuli zastade, dajući tako svojim riječima vremena da djeluju i da stvore utisak,

kako to čine dobri govornici.

- Što traţiš od mene? - reče Nepodobni, ulovivši priliku.

- Kroz mnoge je buke i mnoge tišine prolutao Nepodobni - nastavio je Klonuli, ne osvrćući

se na pitanje. - Zar onda nije morao spoznati da ljudi nemaju i ne mogu imati čvrsta uporišta ni u

čemu osim u Bogu Spasitelju? I da čovjek ne nalazi niti će ikada naći prava smiraja igdje osim u

Spasitelju.

Svaka je ovozemaljska sreća krhka; svaki je ţivot proţet nevoljama, bolima i strahom; svaku

raskoš i moć prekriva sjena prolaznosti i smrti. Zato za ljude nema i ne moţe biti prave radosti ni u

čemu osim u čvrstoj vjeri u Spasitelja, čija moć i dobrota pretvaraju svu tu prolaznu kukavnost u

vječno blaţenstvo.

- Što traţiš od mene? - uzviknu Nepodobni, koji bijaše postao nestrpljiv.

- Ah, neumoljiv je Nepodobni prema meni - reče Klonuli - i znam da ne mogu ništa traţiti.

Ali radovalo bi me kad bih Nepodobnog čuo ovako govoriti na trgu:

Ja donosim svjetlost! Vama čije misli beznadno lutaju tminama neznanja i nemoći, ja

donosim svjetlost vjere!

Ja donosim mir! Vama čiji ţivoti protječu u tjeskobi i sjeni smrtna straha, ja donosim mir

vjere!

Ja donosim radost! Vama čiji koraci odzvanjaju putovima bola i beznaĎa, ja donosim radost

vjere!

Radujte se! Radujte se, jer niste stvoreni za ovaj svijet i nećete biti prepušteni patnji i smrti!

Slijedite glas čeţnje u sebi, jer taj glas vodi vas Onome od koga dolazite i koji vas ljubi!

Bog koji vas stvori vidi vašu nemoć i čuje glas vaše čeţnje, i on je vaš Spasitelj; On je

svemoguć, pravedan i dobar, i On će ...

- Moj Duh Klonulosti zna da ja ne mogu tako govoriti - prekinu ga Nepodobni.

- Zašto? - povika Duh Klonulosti bolnim glasom. - Zašto ne bi mogao tako govoriti? Ne

traţim od tebe da povjeruješ kako drevni spisi nekog pustinjskog plemena dolaze upravo od Boga;

ne traţim da prihvatiš dokaze kako Dobri Bog postoji; ne traţim da promatrajući ovaj svijet, sam

zaključiš kako će na kraju sve biti dobro, samo zato što bismo mi ţeljeli da tako bude. Ne, ne traţim

75

od tebe da utjehu vjere propovijedaš na temelju objave, dokaza, ili uvida, nego iz suosjećanja!

Traţim, da upravo zato što nema jasne objave, valjana dokaza ni pouzdana uvida, ljudima darivaš

utjehu vjere! A zar i ti sam ne pozivaš na darivanje?

- Ne bih znao darivati ono čega nemam i što nisam u stanju ni primiti - odvrati Nepodobni.

- Ne govorim o vjeri kao imanju nego o vjeri kao stavu! - uzviknu Klonuli. - Um i osjećaji

čine čovjeka stradalnikom i neduţnom ţrtvom u ovom bezumnom i bešćutnom kovitlaju postajanja

i nestajanja; zašto se onda čovjek ne bi branio pomoću njih? Zašto ne bi čovjek moćima svog uma i

glasom svoje čeţnje stvorio neku sretniju viziju stvarnosti: zašto da čovjek ne stvori jedan svijet

osloboĎen besmisla i smrti, i tako nadiĎe svoju ništavnost, nemoć i tjeskobu?

Govorim o vjeri kao samo-osmišljenju čovjeka!

Vjera je jedini glas kojim čovjek moţe nadići vlastitu bolnu ništavnost, kao i besmislenost

svega. Vjera je glas kojim svijest dariva postajanju i nestajanju dah topline, a sebi samoj smisao i

vječnost!

- Bojim se da je vjera svejedno loš izbor - nevoljko reče Nepodobni, a bijaše nelagode u

njegovu glasu.

- Zašto? - uzviknu Klonuli. - Vjerom čovjek ne gubi ništa; moţe jedino steći! Ah, znam da

Nepodobni rado ističe kako plodovi vjere ne nasićuju. Ali pozivam Nepodobnog i sve one koji rado

prigovaraju vjeri: stvorite nešto bolje i mi ćemo vas slijediti! Ali ne dolazite nam s banalnostima, jer

ljudima nije do šale!

- To već zvuči bolje - reče Nepodobni.

- Mnogo je onih koji obaraju kulise vrijednosti i smisla, koje vjera podiţe na praznim

horizontima, da njima zaštiti ljude pred uţasom ništavila. Vi rušite ono što drugi grade, a niste u

stanju ponuditi ništa bolje. Zar niste svjesni okrutnosti onoga što činite? Zar ne znate da je vjera u

Spasitelja oduvijek bila i da će zauvijek ostati jedinom utjehom i zadnjim osloncem svih nemoćnih,

svih ţrtava sudbine i zla? Zar ne znate da je Bog oduvijek bio zaštitnik malenih, potporanj slabih,

utočište napuštenih, spasitelj očajnih! Sudbina je često okrutna i svijet je često bešćutan, tako da će

uvijek biti onih kojima je neophodan Spasitelj. Zato će uvijek biti i vjere u Spasitelja!

Zaista, svim rušiteljima usprkos, dok god bude zla, nemoći i smrti, bit će i vjere. Ljudi neće

nikad napustiti svog svemogućeg Boga Spasitelja!

A ni njihov Bog neće napustiti njih!

Tako je sad govorio Klonuli. Nepodobni ga ne htjede prekidati, ali naposljetku reče:

- Lijepo govori moj Duh Klonulosti, ali ja svejedno mislim da je vjera nesretan izbor. Jer

bojim se da vjera donosi ljudima barem onoliko zla koliko ga otklanja, a često donosi i više. Ali

neću sad o tome govoriti. Ţelim samo podsjetiti da je Isus iz Nazareta - čovjek koji se usudio ovaj

ljudski zvjerinjak pozvati na dobrotu i vedrinu - razapet na zahtjev vjernika. Isus je razapet kao

heretik. On je tada i tamo bio heretik. Nakon toga, u njegovo se ime stoljećima satiralo druge kao

heretike. I to većinom one koji su Isusu bili mnogo bliskiji nego njihovi progonitelji. Eto, to je ono

zbog čega ja drţim da je vjera nesretan izbor: u ime vjere, činilo se i čini se mnogo zla.

Treba pogledati stvarnost iza uzvišenih riječi - govorio je sad Nepodobni. - Moj Duh

Klonulosti dobro zna da ja dijelim radost sa svim ljudima koje je vjera usrećila i da suosjećam sa

svima onima koje je vjera uništila; zna da poštujem sve utješne vizije stvarnosti, njihove tvorce i

sljedbenike. Ali meni nije dano ići takvim putovima, niti slijediti takva naučavanja.

- A za čime bi Nepodobni mogao poći? - upita Klonuli prijekornim glasom. - Jer velika

većina ljudi osjeća apsolutnu potrebu da slijedi nešto ili nekoga. Malo je onih koji su kadri hodati

76

bez da ih se vodi!

- Ah! - nasmija se Nepodobni, - ako bih već išao za nekim, onda bih najradije slijedio sjetne

majstore s obronaka planine Fuji.

Vjetrom nošen dim s vrha Fuji nestaje u daljini!

Tko zna sudbu moje misli što odluta s njim?

Tako je pjevao majstor Saigyo. A njegov mlaĎi sudrug, Basho, pokisao na nekom putu,

uzvikuje:

Putnik! -

Pod tim imenom neka me znaju -

Na ovom jesenjem pljusku!

Za takvim "glasnicima boţjim", moţda bih i pokušao poći - govorio je Nepodobni.

- Ali oni ne vode nikud! - povika Klonuli. - Oni nisu odgovor!

- Ali jesu pitanje! - uzviknu Nepodobni. - A ja ne volim malene odgovore na velika pitanja!

Radije se igram samim pitanjima!

- Pogibeljnim je putom pošao Nepodobni - govorio je Klonuli, glasom punim prijekora i

nemoći. - Jer pitanja su ponori! Putovi tragača su putovi bez povratka, a i bez prava cilja!

Odista, pogibeljnim je putem pošao Nepodobni - govorio je Klonuli s gorčinom u glasu. Ali

Nepodobni mu više ne htjede odgovarati, jer znao je da Duhu Klonulosti nema što podariti, a nije

mu više ţelio ni oduzimati.

***

Dok je Duh Klonulosti tako govorio, ostali Duhovi postajali su sve nemirniji i meĎu njima

nastade komešanje. A onda Duh Zanosa prekinu govornika i ţamor, viknuvši jakim glasom:

- Dosta! Dosta s tim Klonulima!

Dokle će Nepodobni slušati te jadikovke suvišnih, koje vrijeĎaju ţivot i truju svijet? I dokle

će i on sam govoriti poput njih?

Klonuli traţe zaklon pred olujom postajanja i nestajanja! Oni maštaju o vječnom ţivotu, a

boje se ţivjeti i ovaj ţivot koji im je podaren. Oni maštaju o vječnim blaţenstvima raznih vrsta, a

nisu u stanju radovati se ni ovom danu koji im je podaren!

Čekajući blaţenu vječnost, Klonuli rado brbljaju i o svom uzvišenom moralu: o suosjećanju

i samilosti. Ali sve su to samo jadikovke uplašenih ţivotom!

Klonuli s Istoka i Klonuli sa Zapada pokušavaju se sakriti iza svojih utješnih vizija

stvarnosti, ali ţivot ne mari za njihove vizije!

Ţivot priznaje samo moć i kroči samo putovima volje!

Ţivot jest igra volje, a volja hoće nadmetanje i stvaranje!

Tako povika Zaneseni. A onda na tren zastade, pa nastavi odlučnim glasom:

- Nepodobni se još ne razmeće govorom o vječnosti i spasenju, kao što to čine Klonuli. Ali i

on rado govori o suosjećanju! Nije li time Nepodobni postao sličan Klonulima: nije li poput njih,

postao neprijateljem ţivota?

Odista, nije li i ljubitelj vedrine postao jednim od onih što sputavaju i obaraju ţivot?

A ja hoću da Nepodobni slavi i uzdiţe ţivot!

77

Hoću da govor Nepodobnog bude olujom koja razara sve utješne vizije slabih; olujom koja

oslobaĎa ţivot od kuţnog zadaha suvišnih!

Hoću da govor Nepodobnog slama i obara sve ono što je slabo, a da uzdiţe i pokreće sve

ono što je jako!

Hoću da Nepodobni potiče one koje snaga vodi prema morima bez obala; one koji su roĎeni

da budu bezavičajni i koji ljube neizvjesnost: one koji se ne daju zadovoljiti, umiriti, uspavati!

Hoću da glas Nepodobnog poziva one koji smiju i mogu ţivjeti samo ţivotom stvaraoca i

osvajača; hoću da stvara one koji preziru sve što je utješno i dovršeno: one čija stvarnost izrasta iz

njihove hrabrosti i volje!

Tako hoću da govori Nepodobni!

Hoću da govor Nepodobnog stvara osvajače!

Jer ja ljubim onog koji je napustio sve zavjetrine utjehe i nade; onog koji se s pjesmom

otisnuo na olujno more postajanja i nestajanja; onog čija puna jedra ţude samo za otvorenim

horizontima i neosvojenim morima!

Ljubim onog koji ne mari za ustajale istine i vrijednosti, nego stalno propituje granice

mogućeg, voĎen voljom za nadmetanjem i igrom, a nadasve voljom za moć!

Ljubim onog koji prema drugom i prema sebi samom znade biti neumoljiv i tvrd; onog koji

ne mari za sitne kreposti i sitna lukavstva, za sitnu sreću i sitne patnje: onog čija velika volja prezire

sve obzire i strahove slabih!

Ljubim onog koji hoće ţivjeti ţivotom ratnika; onog koji se ne ponosi svojim prijateljima,

nego svojim neprijateljima: onog koji ne teţi vječnom miru, nego novoj pobjedi!

Hoću da govor Nepodobnog budi i potiče stvaraoce!

Jer ja ljubim onog za koga biti znači stvarati; onog koji ne prihvaća nikakva konačna

rješenja i nikad ne pita za konačan cilj; onog koji je odbacio sve utvare znanja i koji hoće samo

nestalnost i slučajnost, neizvjesnost i igru!

Ljubim onog koji u sebi sabire i nadilazi sve protuslovnosti i sve zagonetke; onog čija

strašna pitanja poput munja paraju olujom postajanja i nestajanja, a čiji su odgovori zapovijedi!

Ljubim onog čiji hod stvara put i koji nad sobom razapinje svoje vlastito nebo; onog čija

volja stvara sve što ona sama zapovijeda da bude: onog čija je volja - istina!

Ljubim onog koji svoj ţivot stvara kao umjetničko djelo! Jer samo stvaranje i ljepota mogu

učiniti ţivot vrijednim radovanja, usprkos svim strahotama koje ga proţimaju!

Ljubim onog koji stvara i ţivi ljepotu, jer tako dariva smisao sebi samom: tako dariva

ljepotu i smisao svekolikom postajanju i nestajanju!

Hoću da glas Nepodobnog potiče volju i hrabrost!

Jer ja ljubim onog koji na svom putu ne moţe sresti ništa pred čim bi zadrhtala duša

njegova; onog koji sve susreće s odobravanjem: onog čija hrabrost i najstrašnijim stvarima dariva

ljepotu!

Ljubim onog čija volja vlada svakim "sada"; onog koji ravnodušno gleda na smrt, jer zna da

je "sada" jedina stvarnost!

Ljubim onog čija volja slavi ţivot i odobrava postajanje i nestajanje, jer od takvih dolaze sva

velika djela: oni sami jesu najveće djelo!

Ljubim onog koji ţivi kako hoće on sam, ili - ne ţivi uopće!

78

Tako je sad vikao Duh Zanosa. Ali onda zastade, pa s uzdahom reče:

- Ah, zašto Nepodobnom takav govor ne dolazi iz srca? Kad bih ga barem jednom čuo tako

govoriti, vikati iz svega glasa! Ali govor Nepodobnog je preblag i njegove strijele ne doseţu do

zvijezda!

Tako reče Zaneseni, a onda zašuti. Nepodobni se sad smijao u duši, radujući se kazivanju

svog Duha Zanosa; ali onda ga obuze neka slutnja, pa mu reče:

- Visoko odapinješ svoje strijele! Visoko odapinješ svoje strijele, ti, rušioče zvijezda! Ali

sve što je k nebu bačeno mora pasti natrag. A tvoje bi strijele mogle pasti na tebe.

Nastade tišina. Boje večernjeg neba bijahu već izgubile sjaj, a nad more se spuštala tama. Na

nebu su se nazirale prve zvijezde, a s druge strane zaljeva blijed mjesec kretao je s horizonta. Svud

naokolo vladala je tišina; čuo se tek tihi klokot vode i nerazgovijetan ţamor grada u daljini.

***

Nepodobni se sad htjede prepustiti tišini večeri, ali tada progovori Duh Odmaka i sumornim

glasom reče:

- Bilo bi dobro da Nepodobni zašuti. Jer čemu prosipati riječi pred taj mučni meteţ ţivota?

Čemu obmane: čemu utješne vizije i prazni zanosi?

Postajanje je stremljenje bez cilja.

Postajanje je zbivanje koje izvire iz nedostatka koji se zbivanjem ne umanjuje. Postajanje je

rijeka bez izvora i ušća, čiji mučan tok vječno traje, ali ne vodi nikud.

Ţivot je mučnina i patnja.

Svijest izranja iz tamnih voda rijeke postajanja i nestajanja, samo toliko da osjeti mučninu

ţudnje i nemoći, a zatim zauvijek nestaje u tmini iz koje dolazi.

Zaista, sve je proţeto mučninom i ispunjeno patnjom. Govor zaglušuje i omamljuje, ali ne

otklanja mučnine i patnje. Zato bi bilo dobro da Nepodobni utihne.

Tako Nepodobnom reče Duh Odmaka, vrativši ga iz snatrenja, a onda zašuti. Nepodobni je

znao da Odmaknuti nerado govori, ali ga sad pokuša izazvati:

- I? - uzviknu - Što da se radi? Treba utihnuti; i što još treba učiniti?

- Ništa - prihvati Odmaknuti. - Jer sve što ţivi, sve što je izronjeno iz tame, već nezadrţivo i

nepovratno tone u mučnom kovitlanju rijeke postajanja i nestajanja, i uzaludni su svi pokušaji

izronjenih da se otmu kovitljaju. Svaki njihov napor, svaka ţudnja i svako htijenje samo povećavaju

mučninu i patnju.

Zato ni za čim ne teţi i ni pred čim se ne sklanjaj - tako poručujem Nepodobnom. - Ničem

se ne raduj i ni zbog čega ne tuguj; nadvladaj bolnu ţudnju u sebi i ugašen proĎi posred svijeta.

Postani svijest bez izraza volje.

Čini kao da ne činiš: čini bez htijenja i strasti.

Satri svaku klicu ţelje i namjere koja nikne u tebi.

Oslobodi se zle navike govora; oslobodi se svake misli koja traga ili stremi i sačuvaj mir nad

mučnim ponorom ispraznosti.

79

Zaboravi na ništavilo prošlog i na ništavilo budućeg, a ne prianjaj ni uz ništavilo koje stoji

na prijelazu izmeĎu budućeg i prošlog.

Budi putnik na putu na kom putnika nema; proĎi nezamijećen i ne ostavljaj za sobom traga.

Bez prianjanja i opiranja, bez ţudnje i bez otpora, pusti se niz rijeku postajanja i nestajanja. I

ne misli o kraju svoga puta: on će doći sam i nepozvan, kao što bijaše došao i početak.

Utihni: prigrli tišinu i prebivaj u njoj. -

Prebivaj izvan domašaja ljubavi i mrţnje, pobjede i poraza, radosti i tuge: budi ravnodušan

prema svemu i neka ti sve bude jednako blizu i jednako daleko.

NadiĎi prostor i vrijeme, bivanje i ne-bivanje.

Postani jedno sa svime - i tako iščezni.

Tako je govorio Duh Odmaka, a onda opet zašuti.

- Ako je tako kako kaţeš - pokuša Nepodobni pokrenuti ga opet - ne bih li onda trebao

propovijedati utrnuće htijenja i ţudnje, a ne zašutjeti?

- Bio bi to uzaludan napor - odgovori Odmaknuti. - Jer ljudi se više od svega opiru upravo

utrnuću htijenja i ţudnje. Oni po tome nalikuju na nekog tko se opire gorku lijeku, ne znajući da ga

jedino taj lijek moţe izliječiti i osloboditi patnje.

Svijet ne bi prihvatio istinu koja je previše duboka za ovaj bučni meteţ plitkih strasti i

ispraznih borbi. Zato napusti trgove i poĎi u planinu, prije nego što i sam postaneš ţrtvom zablude

ţudnje i htijenja.

PoĎi u planinu i prebivaj ondje u tišini, ravnodušan poput stijene i nedodirljiv poput lahora.

Tako je Nepodobnom govorio Duh Odmaka, a glas mu je bivao sve sličniji nekoj dalekoj

jeki koja dozivlje i mami. Kad Odmaknuti opet utihnu, Nepodobni ga ne htjede više izazivati, nego

se pokuša opet vratiti tišini večeri i klokotanju vode kojom je usnulo more oblijevalo obalno

kamenje.

***

Iz tog snatrenja Nepodobnog sad trgnu Duh Gnjeva, koji iznenada povika:

- Kakvo je to brbljanje o ravnodušnosti i nedodirljivosti! Ţivot je previše uţasna stvar da

bismo pred njim mogli stajati ravnodušni!

Čovjek ne moţe proći neokrznut kroz tu Dolinu Apsurda zvanu svijet! To je nemoguće!

Ne, pred ovim mučnim prizorom ţivota, koji traje već predugo, čovjek ne moţe i ne smije

više stajati ravnodušan - vikao je Gnjevni. - Ta ludost zvana "ţivot" treba konačno biti uništena,

potpuno i zauvijek!

Satrveno treba biti sve ono što u sebi nosi trag ţivota, a nadasve ono u čemu ima razuma,

osjećaja ili volje. Jer čemu promatrati i promišljati taj poniţavajući kovitljaj postajanja i nestajanja;

tu ispraznost i taj jeziv promašaj, koji gasne i uranja u ledenu tamu?

Čemu da postoji ta uzaludnost i mučnina zvana "svijest", čije je postojanje stalno padanje u

ponor ništavila? Zašto da bude ono čemu su potrebne "utješne vizije" i "spasonosni nazori" za to da

bi moglo podnijeti vlastito bivanje?

Zaista, čemu ta poniţavajuća nemoć i sve to jadno batrganje zvano "ţivot"?

80

Zašto da postoji ono što pati?

Tako je sad vikao Duh Gnjeva. Tu zastade na tren, ali onda nastavi:

- Ah, ţivot je odista strašna ludost! Svaki pojedini ţivot je tek jedno kratko, uzaludno i

mučno vršljanje kroz pustoš i kretanje prema tami. Ali ni ukupna povijest ţivota nije ništa više od

toga. Jer sav ţivot zajedno je isto tako samo jedan kratkotrajan, mučan i sasvim suvišan meteţ u

pustinji i kretanje prema tami!

Ništa od onog što biva gurnuto na tu pozornicu apsurda nije traţilo da bude! Ništa od onog

što je roĎeno nije ţeljelo da bude uvedeno u tu krvavu dramu. Sve što ţivi, bez pitanja je gurnuto u

ovaj mučan i bolan kovitljaj besmisla samo zato da bude njime poniţeno i satrveno!

Čemu onda još podnositi taj uţas!

Čemu još ići tim bolnim putem raĎanja-za-smrt i čemu podnositi to poniţavajuće polagano

umiranje zvano "ţivot"?

Zaista, ţivot, ta strašna greška ili neukusna šala, mora biti konačno satrt! I naša je sveta

duţnost da ga satremo: odmah, nemilosrdno i bez odgaĎanja!

Na nama je da satremo i izbrišemo s lica postojanja sve ono u čemu ima traga ţivota, a

nadasve ono u čemu ima razuma, osjećaja i volje. Time će jednom zauvijek biti okončana svaka

tjeskobna odvojenost i mučna zapitanost.

Da, satrti moramo i izbrisati sve što ţivi, a nadasve - sebe same!

Tako je sad vikao Duh Gnjeva. Njegov gnjev bijaše velik, tako da mu se nitko nije ţelio

suprotstaviti. Naposljetku, Gnjevni se zaustavi sam; ali onda opet progovori, a glas mu sad posta

drhtav i tih, povjerljiv.

- Ali stvar je sad u našim rukama - reče. - Ljudi danas raspolaţu sredstvima koja im

omogućuju da konačno ostvare veličanstveni cilj potpunog istrebljenja ţivota. Nakon neizmjernih

napora mnogih naraštaja najboljih istraţivača i izumitelja, ljudi su konačno dospjeli na sam rub

ostvarenja najvaţnijeg i najuzvišenijeg od svih ciljeva: konačnog istrebljenja ţivota!

Ali ljudi kao da sad oklijevaju. Čovječanstvo i dalje neumorno i strastveno razvija sjajna

razorna sredstva, ali kao da još nije zrelo za to da ta sredstva konačno upotrijebi!

- Čini se da je ljudima nekako lakše izvršiti samo-uništenje, kao i opće uništenje ţivota, na

taj način da postupno zatruju svijet blaţim otrovima - upadne Nepodobni. - U tome su vrlo uspješni;

na tom putu samo-istrebljenja, ljudi nimalo ne oklijevaju, nego nezadrţivo napreduju.

- To je točno - veselo prihvati Gnjevni - i to ohrabruje; ali pred Velikim Korakom se još

oklijeva! Čini se da čovječanstvo još nije zrelo za taj veliki Završni Vatromet, ali ja znam da će

jednog dana sazreti za to, i znam da je taj dan blizu!

Da, braćo, blizu je Veliki Dan: dan Konačnog Spasenja! -

Zato, radujmo se!

Tako je sad govorio Duh Gnjeva drhtavim glasom. Ostali Duhovi šutjehu zbunjeni i pomalo

uplašeni, a Nepodobni se u sebi pitao gdje završava gnjev, a gdje počinje ludost. Pitao se i dokle

ludost moţe dosegnuti, ali na to pitanje nije nalazio pouzdana odgovora.

***

81

Kazivanje Gnjevnog napokon prekinu Duh Razbora, koji odlučnim glasom reče:

- Mislim da se ovdje pretjeruje! Ţivot je zaista vrlo nesavršena pojava u svakom pogledu; ali

upravo zato ne treba toliko grajati oko njega!

Tako reče Duh Razbora presjekavši Gnjevnog; ovaj na to zašuti i ne progovori više. A Duh

Razbora je sad kazivao dalje.

- To da su svijet, ljudi i ţivot prilično nesavršeni, očito je i slijepima. Nadalje, da je ljudski

ţivot uglavnom mučna pojava ne tvrde samo pesimisti, nego to obično priznaju i optimisti. Rečeno

je da oni ljudi koji imaju nešto više razuma i osjećaja od prosjeka, obično spadaju meĎu pesimiste.

Ali valjda u tome postoje i izuzeci; tako se jednog slavnog pjesnika obično opisuje kao "optimista".

Ali i taj optimistički pjesnik je pred kraj svojega dugog ţivota rekao: Ne mogu se potuţiti na svoj

ţivot; ali u biti, on nije bio ništa drugo nego bol i breme. Tako je dakle govorio veliki pjesnik-

optimist.

Većina ljudi ne ostavlja dojam velikih pjesnika, tako da bismo se mogli ponadati da njihovi

ţivoti nisu samo bol i breme. Ali čini se da je i za obične smrtnike ţivot prilično teško breme. Ljudi

ne bi strastveno prali automobile, stezali kravate pod grlo, probadali se ţicama i kitili se šarenim

krpama i premazima, kad vlastito postojanje ne bi osjećali kao bol i breme. Ljudi se ne bi penjali na

vrhove planina po najteţoj strani i činili bezbroj drugih čudnih i potpuno nepotrebnih stvari, kad

vlastiti ţivot ne bi osjećali kao bol i breme.

Nepotrebno mučeći sebe i druge, ljudi pokušavaju pokazati sebi i drugima da čine nešto

korisno, lijepo ili čak iznimno. Činiti nešto iznimno, izgleda posebno privlačnim, koliko god to

nešto bilo nepotrebno i glupo. Uzgred, od svih nepotrebnih stvari na svijetu najviše me fascinira

činjenica da milijuni ljudi svako jutro steţu sebi omču pod grlom. To me ne samo fascinira, nego i

plaši, jer to rade prije svega nosioci moći i vladari ovoga svijeta. Dok oni sebi steţu omču pod

grlom, ja se od njih ne mogu nadati ničem dobrom. Zanimljivo je da to rade samo muškarci, a ţene

ne. Zašto je tako, ne znam, ali pustimo sad to. U svakom slučaju, svi ljudi pokušavaju djelovanjem

nadići mučninu bivanja, kao i odagnati uţasnu misao o svom skorom nestanku.

Ukratko, čovjek je skoro savršeno nesavršena pojava: bivanje je za njega bol i breme, a

pomisao na prestanak bivanja ispunjava ga uţasom! Ali sve je to već odavno poznato, i zato

razboriti ljudi o tome ne govore. Jer čemu uznemiravati uznemirene.

Pored strukturne nesavršenosti svijeta i ljudskog ţivota - nastavljao je Duh Razbora, koji se

sad bijaše raspričao - postoje jake naznake da ni ljudi kao jedinke nisu naročito dobri. Ustvari, čini

se da su uglavnom loši, i to svatko u onoj mjeri u kojoj mu njegova moć dopušta da bude loš. Ne

govore tako samo mizantropi, nego su to tvrdili i dobro upućeni ljudi koji su bili vrlo društveni.

Naprimjer, jedan vrlo društveni Francuz napisao je da je zemlja prekrivena ljudima koji ne

zasluţuju da čovjek s njima govori. Jedan vrlo društveni Englez napisao je da je njegov ţivot bio

proţet trima osjećajima: ţeljom za ljubavlju, ţeljom za znanjem, i suosjećanjem sa svima koja pate.

To zvuči vrlo lijepo, dirljivo i ohrabrujuće. Ali na jadanje jednog manje društvenog Austrijanca

kako su neki ljudi zli, spomenuti Englez odgovara kako su svi ljudi zli! Englez ujedno iznosi svoju

procjenu da većina ljudi ima o drugima vrlo loše mišljenje. Konačno, jedan slavni Rimljanin, veliki

poznavatelj ljudi i jedan od najvećih majstora ţivljenja i umiranja, kaţe ovako: moramo priznati, zli

smo, bili smo zli i, mrsko mi je to reći, ostat ćemo zli. Ove pojedinačne ocjene nisu dovoljne da se

postavi konačan vrijednosni sud o svijetu, ljudima i ţivotu, ali te ocjene izgledaju prilično

znakovito.

82

Promišljanje o ljudskim osobinama i ponašanju treba uzeti u obzir i to da nije nimalo lako

biti čovjek - nastavljao je Razboriti. - Pjesnici svih prostora i vremena nadmeću se u traţenju riječi i

izraza koji zorno pokazuju kako je biti čovjek mučno, bolno, tragično i tako dalje. U drevnim

spisima Zapada ljude se usporeĎuje s dimom na vjetru, dok se na Istoku ljude obično usporeĎuje s

mjehurićima na vodi. Homer to sabire ovako: Nema odista ništa kukavnijeg nego je čovjek, od svih

bića što dišu na zemlji, što gmiţu po njoj. Dalo bi se naći i ponekog pjesnika koji veliča čovjeka i

ljudski ţivot, ali takva veličanja obično se odnose samo na neke aspekte ljudskog ţivota. Tako

naprimjer Sofoklo počinje svoj hvalospjev ljudskim umijećima sljedećim riječima: Mnogo je silnih

bića na svijetu, ali nijedno nije tako silno kao čovjek. Ali na kraju Sofoklo priznaje da to najsilnije

od svih bića ipak nemoćno pada pred smrću, od koje još ne izbaja lijeka.

Bez da sad idemo u preveliku širinu, moţemo zaključiti da su mišljenja o svijetu, ljudima i

ţivotu uglavnom negativna. Tako naprimjer Shakespeare, glasom svoga slavnog momka Hamleta

kaţe da mu svemir nalikuje na gnusan oblak kuţnih para, dok čovjeka naziva prahom, ili gorim

nazivima. Doduše, Shakespeare objašnjava da njegov momak iznosi tako tmurna viĎenja stvari

zbog toga što je loše raspoloţen. A loše je raspoloţen zato što su njegov stric i njegova majka

otrovali njegova oca. Kao majstor pučkih igrokaza, Shakespeare zna da puk traţi jasne razloge za

tjeskobu bivanja, odnosno za "loše raspoloţenje"; nadalje, on zna da puk ne voli neodgovorena

pitanja, i zato uz pitanja daje publici i konkretne odgovore. Ti odgovori su redovito ukrašeni

propisanom dozom ludila, nasilja i krvi, ali pustimo sad to; uostalom, zar nisu svi slavni ljudski

pothvati uvijek bivali popraćeni ludilom, nasiljem i krvlju?

Konačno, spomenimo i to, da su neki pjesnici i mudraci ljude nazvali tvorevinom perverzne

Boţje mašte. Zvuči poprilično maštovito.

Ukratko - uzviknu Duh Razbora - moţemo zaključiti da je povijest čovječanstva jedna

mučna i krvava priča - tragedija, drama apsurda ili groteska, kako tko već voli - za koju svatko

pristojan i dobronamjeran moţe jedino poţeljeti da je nije nikad bilo. Ali ta se priča dogodila i ona

traje; mi smo trenutačno lica u toj skoro savršeno nesavršenoj priči. Dakle, tu smo i valja nam nešto

činiti! Jer ne zaboravimo: čovjek nije samo brbljava ţivotinja, nego i vrlo nemirna. Zato ne treba

previše mudrovati o tome kako stvari s ljudima i svijetom ne stoje baš najbolje: osuĎeni smo na

djelovanje. I to na djelovanje u takvu svijetu i s takvim ljudima.

Tako je govorio Duh Razbora, a onda zastade, pa podigavši glas reče:

- Nego, Nepodobnom se večeras upućuju prigovori i zahtjevi. Ali ja ću mu umjesto toga

uputiti jedno upozorenje, jer mu je to sad potrebno; ne znam samo hoće li to biti od koristi.

Nepodobni je pošao na trgove i meĎu ljude; on govori ljudima ono što oni ţele i ono što ne

ţele slušati. Da li Nepodobni poznaje ljude dovoljno dobro da bi im se smio toliko pribliţiti? Jer

govoriti ljudima opasnije je nego krotiti zvijeri i to nije posao za neupućene!

Nepodobni govori o ljubavi i volji za sva bića i sve stvari: on poziva ljude na suosjećanje i

na plemenitost - govorio je Razboriti. - Uz neke kulturalno odreĎene specifičnosti svog jezika, tako

nešto naučavao je Isus. Za njega se kaţe da je usto i liječio, hranio, tješio i hrabrio ljude, pa čak i

uskrsavao mrtve. Ali kada se odlučivalo o njegovu usudu, narod okupljen pred Pilatovom palačom

urlao je "Neka se raspne!".

Ovdje nije vaţno da li je zaista bilo baš tako, u povijesnom smislu. Činjenice nisu vaţne;

vaţna je priča jer ona pokazuje ukus publike. A priča je htjela da strada onaj za koga se kaţe da je

bio neduţan i plemenit! Da stvar bude gora, Isusova ţrtva bila je sasvim beskorisna. Isus nije uspio

83

nimalo popraviti ljude; upravo suprotno, povijesno razdoblje poslije Krista bilo je netolerantnije i

destruktivnije nego što je to bilo razdoblje prije Krista. Pritom su velika nasilja i zla činjena upravo

u njegovo ime! Drugo, nikad nikog nije zanimala suština Isusova kazivanja i njegova moralnog

naučavanja. Umjesto toga svi su uvijek od njega traţili "plaću" za svoju "vjernost": traţili su

zdravlje, bogatstvo, vlast i mjesto u raju; tako je bilo nekad, a tako je i danas.

Dakle, čini se da je beskorisno govoriti puku o suosjećanju i plemenitosti, o etici i estetici.

Jer puk nije u stanju shvatiti ni prihvatiti nikakvu dobrotu ni ljepotu koja nije na neki način dobro

plaćena. Kao što netko reče, Isus bi bio učinio bolje da je ostao u pustinji i da se drţao daleko od

Malenih. Jer oni svaku uzvišenost srezuju i svode je na svoju mjeru!

Neki kaţu da su Isusova Muka i Konačna Pobjeda samo simbol čovjekova stanja i stradanja,

kao i čovjekove čeţnje, nade i vjere u vlastitu konačnu pobjedu nad zlom i nad smrću. U tome ima

istine, ali to ne rješava problem o kojem ovdje govorimo, jer povijest obiluje plemenitim ljudima

koji su bili prezreni i koji su stradali upravo zbog svoje plemenitosti. Za jednog takvog stradalnika

rečeno je ovako: kao što to uvijek biva, svijet ga je kaznio zbog njegove plemenitosti. Dakle, ne radi

se samo o simbolu, nego tako biva uvijek.

Nepodobni je kročio na trgove i pribliţio se ljudima: neka ne zaboravi na ove riječi!

Tako reče Duh Razbora, a onda zašuti.

***

Tišina potraja, a onda progovori Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari i ozbiljnim glasom reče:

- Mislim da se ovdje previše olako sudi o krupnim stvarima. Za donošenje sudova od tako

velike vaţnosti, neophodno je cijeli slučaj "čovjek" najprije sustavno i iscrpno ispitati. Bez toga ja

se ograĎujem od svih vaših zaključaka.

- I ja isto tako - dometne tiho Duh Opreza, osvrćući se prema ostalim Duhovima. - Ni ja ne

bih o tome rekao ništa. Ustvari, ja o svemu tome ne mislim ništa.

- Ti jesi ništa - reče Duh Zbunjenosti, a ostali se Duhovi na to nasmiju.

- Ja ne razumijem što se, zapravo, ovdje hoće - branio se Oprezni uzrujanim glasom. -

Uostalom, nisam ja napravio ni oblikovao ovaj svijet! Kad sam se ja pojavio u svijetu, sve je već

bilo uglavnom rečeno i uraĎeno. I zato se ja ograĎujem od onoga što se ovdje govori i sudi, jer ne

ţelim snositi nikakvu odgovornost za ono što nisam napravio ni rekao.

Tako je govorio Duh Opreza, uzrujanim glasom. A ostali su se duhovi sad glasno smijali te

on ubrzo zašuti.

Nastade tišina; ali onda opet progovori Duh Zbunjenosti i tihim glasom reče:

- Večeras se Nepodobnom upućuju prigovori; ja mu ne bih ţelio ništa prigovarati, ali nisam

sasvim zadovoljan s njim. Jer ja bih jako ţelio da Nepodobni postane slavan, ali mislim da on ne

teţi tome dovoljno.

Tako reče Duh Zbunjenosti, a onda se zastidi zbog onog što bijaše rekao i zašuti. Nepodobni

se nasmija na njegove riječi, a onda upita:

- A kako?

- Ne znam - reče Duh Zbunjenosti, nesigurnim glasom. - Ali znam da svi ljudi ţele postati

slavni.

84

- A zašto?

- Ne znam - odgovori Zbunjeni. - A moţda ne znaju ni oni sami. Ali ipak svi ţele postati

slavni. Svi ţele ući u povijest i tako postati besmrtni!

- Besmrtni?

- Tako se nazivaju oni čije se ime pamti zauvijek - objasni Zbunjeni.

- Zauvijek? - nasmija se Nepodobni. - Nije li to malo previše?

- Dobro, onda skoro zauvijek - pokuša Zbunjeni naći kompromisno rješenje.

- Skoro zauvijek? - smijao se sad Nepodobni, kom je Duh Zbunjenosti bio najdraţi od svih

njegovih duhova. - Skoro zauvijek? Koliko je to, zapravo?

- Ah, ne znam - branio se Duh Zbunjenosti. - Ti me uvijek zbunjuješ takvim pitanjima. A

onda mi se još i smiješ. Ali stvari nisu jako smiješne. Evo, uzmi ovo more i ovo stijenje oko sebe i

ovo šareno nebo nad sobom: sve što te okruţuje bilo je ovdje davno prije tebe i ostati će još dugo

poslije tebe. Isto se zbiva sa svakim čovjekom: ljudi prolaze i zauvijek nestaju. Nestati znači ne biti,

a to je ono čega se čovjek najviše uţasava! A upravo je to usud svakog od ljudi.

Ljudi prolaze i nestaju zauvijek - govorio je sad Duh Zbunjenosti ozbiljnim glasom i pomalo

uvrijeĎen. - Sve njihove radosti i boli, sve ljubavi i sve mrţnje prekriva tišina i odnosi vječni

zaborav.

Ljudi odlaze i zauvijek nestaju u tminama ništavila. I nitko se ne moţe oduprijeti takvu

usudu, niti moţe od njega pobjeći. Zato ljudi ţude za tim da im se zna i pamti barem ime!

- Mudra je danas misao mog Duha Zbunjenosti - reče Nepodobni, pomalo iznenaĎen onime

što je sad slušao. - Ali ipak, nije li sva ta borba za ime samo jedna velika i smiješna taština? Jer

čemu ime onom koga više nema i tko više nije?

I što je to ime?

Kako se još zna kome ime pripada kad ostane samo? Zar ono uopće ikome još pripada: zar

smrću čovjeka njegovo ime ne postaje beskućnikom i nahodom?

Zaista, gdje prebiva ime onog koga više nema i koji više nije? Mrzne li? Tuguje li za onim

koji ga nošaše svijetom i koji mu bijaše toplim domom? Tuguje li što ostade samo? Strepi li pred

zaboravom i nestankom?

Tuguju li imena koja nitko ne zaziva više? Ili se moţda raduju svom novom miru?

Tuguju li imena koja još nitko ne ponese? Imena koja još nitko ne zazva i koja moţda nitko

nikad neće zazvati? Ili se moţda raduju svom nepomućenom miru?

Zaista, što je to ime?

- Ah, ne znam ja odgovarati na takva pitanja - reče Duh Zbunjenosti molećivim glasom. -

Ali bih ipak volio da Nepodobni postane slavan. Evo, zašto da Nepodobni ne postane mudracem,

kad već znade postavljati tako teška pitanja! Tako bi zacijelo postao slavan!

- Mudraci su samo pauci na mreţi - reče Nepodobni. - Nečujno se kreću svaki po svojoj

zatvorenoj mreţi pojmova, ili pak blaţeno drijemaju u njezinu dnu, na njezinim konačnim

rješenjima. Zaista, mudrac je naličan pauku na mreţi. Ali svaki pauk je suţanj svoje mreţe, a ja

ljubim svoju slobodu.

- Ali postavši mudracem, mogao bi postati slavan! - trudio se Duh Zbunjenosti.

- Još sam premlad i pri snazi da bih bio mudar - uzviknu Nepodobni. - Jer mudracem čovjek

moţe postati tek onda kad mu ponestane mašte i snage da čini ludosti.

Te riječi sasvim obeshrabre Zbunjenog te on zašutje. Nepodobni tad ustane i krene prema

rubu grada i prema puteljku koji je vodio u planinu i do starog maslinika na njezinu obronku. Tad

ga napustiše i njegovi duhovi.

85

***

Kad Nepodobni već bijaše nadomak starome masliniku, javi mu se Duh Čeţnje i reče:

- Mnogo su toga Nepodobnom večeras govorili njegovi duhovi. Samo ja ne rekoh ništa. Zato

bih ţelio reći nešto sada, iako znam da to činim uzalud. Zašto Nepodobni ne proĎe opet pored

cvjetnjaka nadomak grada?

Nepodobni ne odgovori na to ništa, ali ga Duh Čeţnje ne napusti, već mu stane ovako

govoriti:

- Dugo Nepodobni samuje u planini; dugo samuje, a više se nikom i ne nada; moţda više

nikog i ne ţeli, jer je sad zavolio svoju samotnost.

Dugo je Nepodobni ţudio za svijetom vedrine, odmaknutim od prigušenih strahova i laţnih

radosti. I naposljetku, našao je taj svijet u samotnosti i tišini. Ali zar Nepodobni nikad ne osjeti ţelju

za blizinom nekoga s kim bi dijelio svoje čuĎenje, radost i igru?

Nepodobni poznaje nuţnost samotnosti onih čija je duša prepuna da bi mogla još primati i

čiji su darovi odveć krhki za grubost ovog svijeta; onih čija je duša prebogata za siromaštvo ovoga

svijeta. Nepodobni ne ljubi ţivota u stadu i buci. Ali nije li se već zasitio i svoje samotnosti? I nije li

ga upravo njegova zatomljena čeţnja vodila k cvjetnjaku i k njegovu sjenovitu zdencu?

- Sve kad bih i čeznuo - nevoljko odgovori Nepodobni - ne bi li to bio uzaludan san o

nemogućem?

- Nemogućnost bi trebala biti dovoljnim razlogom da se čovjek ne nada, ali rijetko uspijeva

biti dovoljnim razlogom da ne čezne! - reče Duh Čeţnje.

- Duboka je duša samotnika - uzdahnu Nepodobni - i strasti svijeta velikih buka odveć su

plitke za nju. Zato duša samotnika više i ne čezne, nego prebiva u tišini i u njoj nalazi svoju

vedrinu.

- Ali i u velikim bukama ima onih koji čeznu za putovima istine i tišine, na koje nemaju

snage kročiti - govorio je Duh Čeţnje. - Moţda je Nepodobni sad probudio jednu takvu čeţnju i

san. Moţda je u onoj koja dane provodi meĎu raskošnim gradskim cvijećem probudio ţelju da kuša

pustinjsko cvijeće samotnika. A nije li i ona s čijeg se zdenca napio svjeţine i u čiji blagi pogled

ponekad još sjetno zaranja probudila u Nepodobnom ţelju za blizinom drugog?

Nepodobni ne odgovori na to ništa, a Duh Čeţnje ponovi ono što bijaše rekao na početku:

zašto Nepodobni ne proĎe opet pored cvjetnjaka na rubu grada?

Tako reče i napusti Nepodobnog.

86

87

7. O blizini, zanosu i dodiru

(ili o traganju i ţudnji, ljubavi i ljepoti)

Nakon kazivanja na trgu, Nepodobni se često spuštao prema moru; sjedio bi ondje i

promatrao pučinu nad kojom je gasnulo sunce tonući na horizontu. Sjedio je tako neko vrijeme

puštajući da ga miluje večernji lahor što se nečujno spuštao s planine. A onda je ustajao i kretao

prema planini. Hodao je puteljkom koji je vijugao izmeĎu vrtova i nasada na rubu grada i koji je

vodio prema starom masliniku.

Stigavši do maslinika Nepodobni skrenu sa puteljka i nastavi hodati stazom koja je vijugala

izmeĎu stabala, uspinjući se prema kolibi. U masliniku je sad vladao uobičajeni noćni mir; ali kad

se Nepodobni udaljio od puteljka i kad je već bio na pola staze prema kolibi, učinilo mu se da iza

sebe čuje šušanj maslinovih mladica koje su rasle oko zapuštenih stabala i pruţale se prema stazi.

Isprva je nastavljao hodati, ne osvrćući se na zvukove, ali onda mu se učini da zvukovi postaju jači i

razgovjetniji. Nepodobni stane i zagleda se niz stazu koja je u polumraku vedre noći ostajala iza

njega, ali ne vidje nikog.

- Nepodobni je zavolio mir svojih samotnih večeri u starom masliniku - progovori mu tad

Duh Čeţnje - ali bi sad ipak ţelio ugledati na stazi lik one čiji ga blagi osmijeh još veţe za sjenovit

zdenac u cvjetnjaku nadomak grada. Ali uzalud se Nepodobni osvrće jer nitko ne dolazi njegovim

putem.

Tako je sad Nepodobnom govorio Duh Čeţnje. A Nepodobni se poboja nisu li se njegove

uši sad počele šaliti s njim. Zato se više ne htjede osvrtati na zvukove za koje mu se činilo da dolaze

sa staze koja je ostajala za njim. Stigavši do kolibe, Nepodobni sjede na panj kraj vrata i prepusti se

tišini ljetne noći. Sjedio je tako neko vrijeme, a onda ustade i poĎe do izvora. Vrativši se kolibi,

iznese prostirku, razastre je i poloţi na travu nedaleko vrata, a zatim legne na jednu polovicu, a

drugu prebaci preko sebe. Leţao je mirno i bez misli, ali ne zaspa odmah.

Nakon nekog vremena Nepodobni opet začu šušanj maslinovih grančica, a zatim i zvuk

lagana koraka. Nalakti se na leţaju i zagleda se u smjeru odakle su dolazili zvukovi; isprva nije

vidio ništa, ali onda razabra lik ţene kako dolazi stazom, zaranjajući u sjene maslinovih stabala kraj

kojih je prolazila i izranjajući iz njih. Gledao ju je kako se pribliţava, ne znajući je li to zbilja, ili

mu njegova čeţnja sad dariva snove o onom za čime moţda zaista ţudi. A kad se Ţena pribliţila

kolibi i kad je na mjesečini jasno vidio i prepoznao njeno lice, Nepodobni joj se javi riječima:

- Ţeno, zašto krišom dolaziš k meni?

- Dolazim da vidim zašto samuje onaj koji tako strastveno govori o ljubavi za sva bića i sve

stvari - reče Ţena kroz smijeh, pomalo uzbuĎenim glasom.

88

- Zašto mi nisi prišla dolje na trgu? - reče Nepodobni, ustajući. Zatim stane skupljati

prostirku, presavijajući je na pola i praveći tako od nje sjedalo. Ţena vidje to, pa uze drugu stranu

prostirke da mu pomogne.

- Nisi mi rekla zašto dolaziš krišom - vrati se Nepodobni svom pitanju.

- Ah - reče Ţena - nisam ti htjela prići dolje na trgu da ne sablaznim one koji vole svog

pustinjaka i njegova kazivanja.

Nepodobni poloţi presavijenu prostirku kraj vrata kolibe i ponudi Ţeni da sjedne, a on sjede

na travu nedaleko nje. Zašutješe na tren, a onda Nepodobni reče:

- Jesi li mi donijela neki cvijet?

- Nisam - osmjehnu se Ţena pomalo zbunjeno - nisam se sjetila, nisam na to mislila. Ali ti

previše traţiš - dometnu zatim ţivo; - najprije vode, a sada i cvijeće. Da sam donijela cvijeće bi bio

traţio kristalnu vazu.

- Tako je to s pustinjacima - nasmija se Nepodobni; - oni ničeg nemaju i svašta im treba

donositi.

- Upravo tako - prihvati ţena - a onda se još i hvale kako ţive poput ptica nebeskih, koje niti

siju niti ţanju! Nije li tako?

- Izgleda da je upravo tako - reče Nepodobni.

Zašutješe, a onda Ţena reče:

- Lijepo je ovdje. Znala sam ponekad doći ovamo danju. Ali uvijek sam ţeljela provesti

jednom ovdje noć; jednu noć u prirodi, na tihom i samotnom mjestu, daleko od grada i njegovih

buka. Odavno sam bila naumila doći jednom ovamo prije mraka, a onda ostati i prenoćiti ovdje, ali

sam to uvijek odgaĎala, jer bilo me strah. Ali kad sam saznala da ti ovdje boraviš, odlučila sam da

te jednu večer krišom slijedim ovamo.

- Dakle, moje me uši ipak nisu varale - reče Nepodobni.

- Čekala sam te na izlazu iz grada, nedaleko cvjetnjaka i kad si prošao putem, krenula sam

za tobom. Slijedila sam te iz daleka, sve dok nisi stigao do kolibe. A ja sam onda ostala tamo dolje i

ondje sjela u travu kraj staze. Nisam namjeravala dolaziti k tebi, nego sam htjela ostati ondje do

zore i tako konačno provesti jednu ljetnu noć pod vedrim nebom na pustom mjestu sasvim sama.

- Sasvim sama? - nasmija se Nepodobni.

- Ah, tebe nisam računala - reče Ţena. - Nisam ti se namjeravala ni javljati. Ali kad mi se

učinilo da si ti zaspao, odjednom sam se počela osjećati nekako nelagodno. Noć je postala nekako

previše tiha i bliska, gotovo da me dodirivala, i počelo me biti pomalo strah. Ne znam zašto, ali

osjećala sam se nelagodno. Pomišljala sam da se vratim kući, ali nisam se usuĎivala zaputiti se

sama u to doba noći niz stazu i dalje putem prema gradu. I onda sam pobjegla k tebi.

- Krasno - nasmija se Nepodobni; - ja sam mislio kako te jedino neodoljiva ţelja za mnom

mogla dovesti ovamo gore u moju kolibu. A radilo se zapravo samo o strahu od mraka.

- Ah, tko bi ga znao zašto ljudi bjeţe jedni k drugima - reče Ţena. - Ljepše zvuči ako se kaţe

da to čine iz prijateljstva ili iz ljubavi, ali čini se da strah od samoće i mraka ima u tome uvijek

umiješane prste.

- Ja naučavam da tjeskoba i strah pokreću svijet - reče Nepodobni; - mora biti da mi u znak

zahvalnosti što im pridajem toliki značaj, oni sad šalju tebe.

- Bit će da se radi o nagradi - reče Ţena. - A ti se ne bojiš biti sam?

- Biti sam, ne - odgovori Nepodobni; - bojim se gluposti, ali od nje se nema kamo pobjeći.

Ona je tako vitalna i prodorna da s lakoćom nalazi i sustiţe svakog, na trgu i u planini, i nitko joj ne

89

moţe pobjeći. Čak i kad bi čovjek uspio izmaknuti svim glupostima drugih, što je nemoguće, našla

bi ga i ščepala njegova vlastita glupost.

- Ah, ti voliš govoriti apstraktno - reče Ţena. - Ali ja često pomišljam na to, kako čovjek

nikad, baš nikad, od roĎenja do smrti, ne izaĎe ni na jedan jedini dan iz bučnog i mučnog meteţa

svakidašnjice. Tko od ljudi ikad provede i jedan jedini dan izvan vreve i buke ljudskog stada?

Moţda jedino neki brodolomac.

- Čini se da ima više ljudi nego planina - reče Nepodobni, - tako da nije ni moguće ţivjeti

nikako drukčije nego u zajednici, bez obzira da li se to nekom sviĎa ili ne.

- Nisam mislila reći da bi ljudi trebali napustiti gradove i razbjeţati se po planinama, poput

orlova ili vukova - reče Ţena. - Voljela bih samo da bude moguće ponekad izaći barem na jedan dan

iz tog ljudskog mravinjaka, iz te vreve i strke, motora i muzika; odmaknuti se od svih tih glasova i

nadvikivanja, od vaţnih vijesti o uspjesima i nesrećama. Ali danas to nije moguće.

- Čak ni odlaskom na godišnji odmor - dometne Nepodobni.

- Ti me zafrkavaš - reče Ţena - ali danas svi ljudi stalno borave u buci. Svugdje i uvijek

postoji neka pozadinska buka, neka kakofonija agresivnih i iritantnih zvukova. Neke od tih buka

proizvode razni strojevi i vozila, ali velik dio buka proizvodi se namjerno: samo zato da se njima

ošamuti ljude.

- To si dobro primijetila - reče Nepodobni - ali ljudi su se sad navikli na buku i više ne bi

bili u stanju ţivjeti bez nje. Jedan stručnjak za ljude rekao mi je jednom da je svijet ispunjen bukom

zato što ljudi vole buku; ona im je potrebna. Tišina ispunjava ljude strahom i zato ljudi oduvijek

proizvode razne vrste buka. Tehnologija omogućava ljudima da to čine mnogo lakše i intenzivnije

nego ikad ranije, i ljudi obilato koriste tu mogućnost.

- To zvuči kao da je točno, ali zapravo nije - reče Ţena. - Točno je da su ljudi oduvijek

voljeli razne muzike i bučne dogaĎaje, ali danas se ljudima svuda nameću razne buke, preko one

mjere koju ljudi ţele. A ljudi ne mogu učiniti ništa po tom pitanju, nego trpjeti i podnositi. Većina

ljudi nema kamo pobjeći od svega toga.

Zašutješe na tren, a onda Ţena reče:

- A ti ovako sam ovdje, cijele noći - ti se ne bojiš tišine?

- Ja se bojim buke - reče Nepodobni; - točnije, buka mi je odbojna, a plaše me oni koji je

vole i oni koji je proizvode. Jer buka uništava sposobnost i ţelju za razumijevanjem stvari, a onda i

ţelju za dobrotom i za ljepotom. Ljudi buke sposobni su samo za zabavu, a uništavanje postaje za

njih izvor vrhunskog uzbuĎenja i zanosa.

- Pitanje je u kojoj mjeri ljudi sami naginju takvom okruţenju i ponašanju, a u kojoj mjeri

im se takvo stanje nameće - reče Ţena.

- Stručnjaci za ljude kaţu da sa porastom buka, opada sposobnost rasuĎivanja i kritičkog

mišljenja - reče Nepodobni. - To znači da nosioci moći imaju razloga da namjerno drţe ljude u buci,

jer onda mogu lakše manipulirati s njima. Da stvar bude gora, stručnjaci za ljude kaţu i to, da buka

potiče agresivnost u ljudima.

- To izgleda očito samo po sebi - reče Ţena. - Ali bez obzira što kaţu ti tvoji stručnjaci za

ljude, ja sam htjela reći kako bi svijet bio mnogo bolji i ljepši kad bi ljudi imali to iskustvo mira i

tišine, pa makar i samo jedno takvo iskustvo. Mislim da bi ljudi onda bili manje agresivni i manje

destruktivni; da bi naučili ponekad stati i pogledati oko sebe. A ovako svugdje vlada buka i strka.

To nije dobro, a nije ni lijepo. Jer usprkos svim svojim nedostacima, svijet obiluje i ljepotama. U

svakom kutku ţivi neko biće ili cvijeta neki cvijet koji moţda ţudi za tim da njegova ljepota bude

90

otkrivena. Ali ţiveći u strci i buci, ljudi više ne opaţaju ništa; ţurno prelaze preko svega i usput

satiru sve kuda prolaze. I tako, ţureći u ţelji da dosegnu čim više, ljudi zapravo suzuju i smanjuju

svoj svijet; svode vlastito postojanje na jednu samu dimenziju: na jurnjavu. Meni se to čini velikom

greškom i velikim gubitkom.

Tako je sad Ţena govorila Nepodobnom.

- Ja stalno ističem kako ne traţim sljedbenike - reče na to Nepodobni, - ali čini se da sam

jednog ipak stekao!

- A nemoj se ni nadati da ćeš ih steći mnogo više od toliko - ţivo reče Ţena. - Jer ti govoriš

kao da ne pripadaš ovome svijetu. Ali oni kojima govoriš su iz ovoga svijeta. Dolje na trgu ima onih

koji rado slušaju tvoja kazivanja, ali se pravim sljedbenicima nemoj nadati. Ljudi sve slušaju za

zabavu, više nego iz stvarnog interesa. Ali neću ti sad govoriti o ljudima, o njihovim nagnućima i

ponašanju, jer mora da si i ti dobro upoznao ljude. Ali zar onda ne vidiš koliko su njihove misli i

njihovi ţivoti daleko od tebe i od tvoga naučavanja?

Nepodobni je znao da su misli ljudi daleko od njegovih misli i od njegova naučavanja:

daleko od njegove istine i tišine, od ljubavi i volje za sva bića i sve stvari. Znao je to vrlo dobro i

zato se ponekad s tugom u duši navečer uspinjao stazom kroz stari maslinik, ostavljajući za sobom

bezličnu vrevu grada u dolini. Mislio je tada na one koji su snom ili bučnim zabavama pokušavali

predati zaboravu još jedan bezličan dan što ostade iza njih. Znao je da njegovo kazivanje moţe

privući paţnju samo onih čije breme ţivota bijaše preteško i koji su u njegovim riječima traţili

utjehu, zaklon, ili predah. Ali Nepodobni nije dolazio traţiti ovakve sljedbenike; nije došao da bude

tješitelj ni voĎa, nego onaj koji budi. Nepodobni htjede buditi one koji su osjećali ispraznost ţivota

predana bukama, i u kojih bijaše snage i hrabrosti za vedrinu. Ali znao je da takvih ima vrlo malo.

Sve je to Nepodobni dobro znao, ali je sada govorio:

- Znam da su misli puka još daleko od mojih misli. Ali zar nije rečeno kako onaj koji baca

riječi preko šarenog ljudskog mnoštva nalikuje sijaču? Neka zrna padnu na kamenje i pojedu ih

ptice; druga zrna istrunu u zemlji i ona ne izniknu nikad; treća zrna izniknu, ali zbog lošeg tla ili

zbog velikog korova ugibaju, ne dospjevši dati ploda; ali neka zrna padnu na dobro tlo: ta zrna

izniknu, izrastaju i donose stostruk plod, obradujući tako sijača ...

- Ma ti siješ u pustinji! - uzviknu Ţena, ne dajući se zanijeti riječima Nepodobnog. - Ti siješ

u pustinji - govorila je s osmijehom na licu, ali odlučnim glasom. - Ti siješ u pustinji i ništa za

tobom ne niče, a kamo li da ploda donosi.

- Znaj Ţeno - uzviknu Nepodobni - da će doći dan kad će pustinja ljudskih srca u kojoj ja

danas sijem, postati rascvalim poljem nad kojim će nečujni lahor Tajne pjevati radosnu pjesmu

ţivota: pjesmu ljubavi i volje za sva bića i sve stvari: pjesmu vedrine!

- Ma ne moraš mi sad drţati govor - smijala se Ţena. - Nakon što sam te upoznala kraj

zdenca, raspitala sam se o tvojim kazivanjima na trgu. Dolazila sam i na trg, ali sam stajala malo

dalje, iza tebe, tako da me vjerojatno nisi vidio. Poznajem tvoje naučavanje; lijepo zvuči tvoj govor,

iako je često nerazumljiv. Mora da si dobar čovjek, ali mislim da si sasvim promašen za ovaj svijet.

Jer ti govoriš kao da ne vidiš da su ljudi sebični i pohlepni, i da je svijet bešćutan i grub; kao da ne

vidiš da ljudi ne pokazuju stvarno suosjećanje ni solidarnost sa onima koji su u nevoljama i koji

stradavaju. Svatko uvijek gleda na slabosti i nevolje drugog kao na priliku da mu otme najviše što

moţe. U taj ljudski zvjerinjak ponekad zaluta i neki plemenit stvor. Ali takav ne nalazi ovdje ničeg

za sebe, a ne uspijeva ništa ni ostaviti za sobom. Takav čovjek moţe posluţiti jedino za to da se o

njemu govori: o nekom samo jedan dan, o drugom tisuće godina. Ali to je ujedno sve što ljudsko

91

stado moţe primiti od takvog čovjeka.

- Prilično sumorne misli za jednu uzgajateljicu cvijeća! - reče Nepodobni. A onda ispriča

Ţeni ono što mu bijaše kazao njegov Duh Zbunjenosti onog dana kad ju je prvi put sreo, dolje u

cvjetnjaku, kraj zdenca. A Duh Zbunjenosti mu je tada kazao kako bi bilo najbolje da se oţeni sa

uzgajateljicom cvijeća. Jer prema naučavanju drevnih mudraca, to bi mu donijelo trajnu sreću. Ţena

se na to nasmija, a Nepodobni je sad govorio:

- Nisam više siguran da je moj Duh Zbunjenosti dobro govorio kad mi je onaj dan onako

savjetovao. Ali uzmimo da stvari zaista stoje otprilike onako kako ti kaţeš. Zar usprkos tome, ili zar

upravo zbog toga, ne bismo trebali barem teţiti nečem boljem, ljepšem? Nije li vrjednije teţiti za

nečim što je zaista dobro, pa makar bilo i nedoseţno, nego šutke prihvaćati ono što je pri ruci, ali

nije naročito dobro?

- Tu dilemu ja za sebe još nisam sasvim riješila - osmjehnu se Ţena zagonetno. - Ali ako ti

za sebe jesi i ako sa pukih ţelja ţeliš krenuti prema njihovu ostvarenju, onda moraš upotrijebiti

odgovarajuća sredstva, jer u suprotnom nećeš postići ništa.

- A ta sredstva bi bila? - upita Nepodobni.

- Ako zaista ţeliš darivati - reče Ţena, - i ako ţeliš da tvoji darovi budu prihvaćeni, onda oni

trebaju biti prije svega privlačni ljudima! Zato svoju istinu o ljubavi i volji moraš zaodjenuti nekim

šarenim ruhom privlačnih laţi i ljudi će je moţda primiti.

- Kakvim ruhom? - upadne Nepodobni.

- Obećaj nešto lijepo, raskošno, zanosno - uzviknu Ţena. - Ne pravdu i mir na svijetu jer u to

više nitko ne vjeruje, nego nešto sasvim osobno, neko uzvišeno stanje duše: neko unutarnje stanje,

koje se ne moţe mjeriti ni provjeriti, a onda ni osporiti. Takve stvari su temeljni sastojak i glavna

snaga svih privlačnih naučavanja. Usto treba da malo i strašiš ljude, jer onda će te više slušati i tvoj

će im govor izgledati uvjerljivije. Ukratko, pokreni ljude nečim; razbudi i pokreni maštu praznih i

tjeskobnih: navedi ljude da sanjaju, da zaborave na sebe, i svijet će te moţda slijediti. Ne trebaš

govoriti o plemenskim bogovima i idolima, čemu nisi sklon; osim toga, ima mnogo drugih koji o

tome govore, tako da bi se ti u toj disciplini teško probio i postigao uspjeh. Govori o bilo čemu što

čovjeka moţe navesti da sanja! Izmisli nešto; kakav si ti inače prorok!

- Svijet više ne vjeruje u istine ukrašene šarenim velima laţi - reče Nepodobni. - A nije

zapravo nikad ni vjerovao ...

- Ali ih je uvijek slijedio - uzviknu Ţena. - Da li zbog nade ili zbog straha, to je svejedno: ali

slijedio ih je. Po tom pitanju, ljudi uvijek ostaju poput djece: meĎu onim što im se ponudi ne biraju

ono najbolje ili najvrjednije, nego ono što je najljepših i najţivljih boja. Zato ako zaista ljubiš ljude i

ako im ţeliš darivati, onda odjeni svoje darove nekim ruhom privlačnih laţi i zanosnih obmana, i

svijet će ih primiti. Ako ţeliš darivati, darivaj ono što ljudi mogu primati!

- Ali kako da zaodjenem svoje istine privlačnim ruhom laţi, kad ja ukazujem upravo na

štetnost svih takvih privlačnih ruha? - branio se Nepodobni.

- Ljudi su bića koja ţele sanjati, bića koja hoće sanjati, bića koja moraju sanjati da bi mogla

podnijeti stvarnost. Ljudi su bića koje pokreću snovi, a ti vidi što moţeš napraviti po tom pitanju.

- Ali mora jednom doći vrijeme istine i stvarnosti koja ...

- Ti maštaš - prekinu ga Ţena. - Istina ne zanima nikog, posebno ne tvoja istina: tko bi

zaboga ţelio biti "trenutna uzaludna pitajuća odvojenost"? Kako si se samo sjetio takovog nečeg!

Ma ne kaţem da stvari ne stoje upravo tako i da to nije istina. Ali takva istina nije ljudima mila i

zato je ljudi neće ni prihvatiti.

- Ali samim neprihvaćanjem, ta se istina neće promijeniti - pokuša Nepodobni. - Znam da u

92

blizini te istine, ljude često obuzima tjeskobni osjećaj besmisla i da ljudi zato pokušavaju pobjeći

čim dalje od nje. Ali taj bijeg nije moguć. Jer i onda kada čovjek naoko nije više svjestan te svoje

temeljne istine - onda kad misli da se od nje trajno skrio, predavši se nekoj aktivnosti i buci - ona

vlada i upravlja njime. Upravo iz te istine izviru sve strke, obmane i buke u kojima se ljudi

pokušavaju sakriti od te istine! Zato čovjek tu istinu treba prihvatiti, jer jedino tako moţe nadići

svoju potrebu po razornim obmanama, bukama i strkama. A to je presudan korak na čovjekovu

tešku i mučnu putu do sebe sama. Jer obmane i buke su pogibeljnije od istine pred kojom se ljudi

pokušavaju skriti i od koje uzalud bjeţe. Ali o tome ću ti pričati sutra ako doĎeš na trg, jer ne priliči

mi da drţim govor pred tako malobrojnom publikom, zar ne?

- Da, da, bit će bolje da to ostavimo za sutra - sloţi se Ţena - jer nisam došla k tebi zato da

se prepiremo, nego da gledam zvijezde i da slušam tišinu noći.

- I da te onda spopadne strah - dometne Nepodobni. - Uostalom, nisi ni došla k meni, nego

samo u maslinik. A onda te strah gurnuo još malo dalje.

- No, dobro - reče Ţena - sad sam ovdje. Ne znam samo da li to tebe veseli. Ali ti si me sam

pozvao: rekao si mi da doĎem jednom, zar ne?

- Mislio sam na trg - reče Nepodobni kroz smijeh.

- Nisi bio dovoljno precizan - govorila je Ţena, - i sad me moraš naučiti slušati tišinu

zvijezda. Ali bojim se da si ti nekakav laţan prorok. Jer govoriš previše zagonetno, a i mene si već

sasvim zbunio time. "Slušati tišinu" - nije li to čudan govor?

- Oštroumnu sam sljedbenicu stekao večeras - nasmija se Nepodobni, - zaista oštroumnu.

Ipak, tišinu jest moguće slušati; moţda ju je malo teţe čuti - govorio je sad Nepodobni kroz smijeh.

- Ma ti si neki neozbiljan prorok - reče Ţena.

***

Zašutješe, a onda Ţena reče:

- Stalno zaboravljam pitati te ono što sam te prvo htjela pitati; naime, što te navelo da

govoriš na trgu.

- Svijet mi izgleda tuţnim i ruţnim pa sam smatrao da treba nešto pokušati učiniti. Svijet i

ţivote ljudi oblikuje grubi kapitalizam koji se zasniva na tri načela: profitabilnosti, učinkovitosti i

potrošnji. Sve je podreĎeno maksimizaciji profita, učinkovitosti i potrošnje; to su ujedno temeljne

vrijednosti tog razornog i zaglupljujućeg društveno-ekonomskog sustava. Ta načela vode u najgori

mogući svijet: u svijet agresivnog ponašanja i sveopćeg neznanja, koji je usto neodrţiv, zatrovan,

pregrijan, bez dovoljno energije i sirovina, i tako dalje. Tradicionalne narative nisu bile dobre za

ljude i svijet, ali ni ova današnja ne izgleda boljom.

- I ti sad misliš sve to popraviti? - reče Ţena.

- Ne mislim baš sve; nešto malo, moţda - reče Nepodobni. - Ili recimo da sam ovog ljeta

htio pokušati nešto drugo.

- Ako je tako, onda si zaista odabrao nešto drugo - nasmija se Ţena.

- Sokrat je govorio da ljudi čine zlo iz neznanja - reče Nepodobni; - to bi onda značilo da

znanje štiti ljude od toga da čine zlo. Nisam baš siguran da je to sasvim točno i da vrijedi za sve

ljude ...

- Nisam sigurna ni ja - dometne Ţena.

93

- Ali znanje i racionalan govor su neophodni za to da se smanji količina zla i patnje u svijetu

- nastavljao je Nepodobni. - Uvid u ljudske teţnje i patnje, uspjehe i tragedije, moţe u ljudima

pokretati osjećaje koji dovode do toga da se ljudi odnose jedni prema drugima na konstruktivan i

dobronamjeran način. Pojedinci i zajednice trebaju ulagati snage u ostvarenje dvaju temeljnih

ciljeva: minimizaciju patnje i širenje znanja meĎu ljudima. Nisam siguran u kojoj mjeri su takve

teţnje ostvarive, niti u kojoj mjeri bi one popravile ţivote ljudi, ali to su temeljni ciljevi prema

kojima bih ja ţelio da čovječanstvo usmjeri svoje materijalne i mentalne snage. Mislim da bi ljudi

koji bi imali širi i dublji uvid u ljudsku stvarnost, pokazivali veću razinu razumijevanja za druge i

odnosili se prema drugima na dobronamjerniji način.

- Dakle, znanje ne jamči dobrotu, ali ti misliš da je potiče - reče Ţena.

- Ja mislim da bolji uvid u situaciju pobuĎuje u ljudima suosjećanje i dobronamjeran odnos

prema drugima. Iz dubljeg razumijevanja izrastaju konstruktivniji osjećaji. Ako to nije put koji vodi

prema boljim ljudima i svijetu, onda moţe biti da takvog puta uopće nema. Ravnoteţa meĎusobnog

straha moţe spriječiti ljude i narode da se meĎusobno unište, ali takva ravnoteţa ne čini ni ljude ni

svijet dobrima, a usto je i nestabilna i moţe se lako srušiti. Ljudi su voĎeni osjećajima; zato se ţivot

i svijet mogu napraviti boljima samo tako da se u ljudima potiče konstruktivne i dobronamjerne

osjećaje. Znanje moţe to činiti jače nego što su neznanje i manipulacija ljudima to ikad uspjeli

učiniti.

- Vjerojatno imaš pravo - reče Ţena - ali bojim se da ti to neće puno pomoći. - Osim toga, ja

mislim da nikada neće doći vrijeme u kojim neće biti puno onih kojima je utjeha draţa i potrebnija

od znanja. Nikad neće doći vrijeme u kojem ljudi neće pokušavati maštom nadići stvarnost i u mašti

traţiti utjehu od tjeskobe raĎanja, ţivljenja i umiranja. Ali pustimo sad to. Ja bih sad slušala tišinu,

jer za to nemam često priliku.

Tako su Ţena i Nepodobni ispitivali moć tišine i riječi. Nepodobni je ispričao Ţeni priču o

umješnoj i hrabroj Juditi, a zatim i onu o prijevarnoj Dalili, pitajući je usput nije li ona došla da

poput Judite spasi grad od njegove opsade, ili pak poput Dalile namjerava uspavati ga i predati ga u

ruke neprijatelja. A Ţena je Nepodobnog poučila o beskorisnosti takvih pitanja. Jer takva pitanja

očekuju iskrenost upitane, a iskrenost se u ljudi rijetko susreće, pogotovo kod raznih Judita i Dalila.

Tako su govorili Ţena i Nepodobni; bijaše meĎu njima smijeha i tišine, a noć je odmicala. A

onda legoše zajedno na prostirku i zaspaše, privivši se jedan uz drugog kao da se oduvijek znaju.

Sutradan je Nepodobni opet govorio na trgu. Završivši svoje kazivanje, izgubio se u vrevi

grada krećući se prema planini. Stigavši do cvjetnjaka na rubu grada, Nepodobni skrenu s puteljka,

uĎe u cvjetnjak i sjede ondje na rub zdenca. Ne proĎe dugo, a izmeĎu cvjetnih grmova pojavi se

Ţena, koja je dolazila s druge strane. Nepodobni joj poĎe u susret, a onda zajedno izaĎoše iz

cvjetnjaka i krenuše puteljkom koji je vodio prema starom masliniku. Tako je bivalo i slijedećih

večeri. Nepodobni nije puno razmišljao o tome; blizina Ţene bijaše mu draga, ali bijaše mu i briga.

Ţena ga bijaše nazvala prorokom, a on je onda zaključio kako uz svakog pravog proroka zacijelo

treba postojati i jedna Magdalena - da li kao nagrada ili kao kazna, teško je reći. Zato Nepodobni

odluči da o tome ne razmišlja.

***

94

Jedne večeri dok su leţali u pred kolibom gledajući zvjezdano nebo, Ţena reče:

- Nekad sam pisala pjesme, ali sam prestala.

- A zašto si prestala? - reče Nepodobni.

- Ustvari, nisam ni pisala ni prestala pisati - reče Ţena. - U nekim razdobljima napisala sam

nekoliko pjesama, bez namjere i plana, a tako sam i prestala pisati.

- Volio bih čuti neku od tih pjesama - reče Nepodobni.

- Ţelja će ti odmah biti ispunjena - reče Ţena. - Zapravo, ispuniti ću ti tri ţelje, kao što to

čini svaka pristojna zlatna ribica. Jer donijela sam tri pjesme da ti ih pokaţem; toliko će biti

dovoljno za početak, a i nemam ih puno više od toliko.

- Zar misliš da je mjesečina dovoljno jaka da se moţe čitati - reče Nepodobni, - ili ti sve to

znaš napamet?

- Ne bih znala točno napamet - reče Ţena - ali donijela sam novu svjetiljku.

- Ti ćeš ovu kolibu pretvoriti u raskošnu vilu.

- Nemoj sad prigovarati, nego poslušaj pjesme - reče Ţena. - Ali treba da najprije obećaš

jednu stvar: da večeras nećeš mudrovati o njima. Sutra ih moţemo analizirati, popravljati ili baciti,

ali večeras ne. Obećavaš?

- Obećavam - reče Nepodobni.

- Prva pjesma napisana je davno, a nosi naslov Ruke. Naslov nije naročito vaţan, ali pjesme

obično imaju naslov - reče Ţena, a zatim uzdahnu pa počne čitati:

More;

more tvojih ruku snenih;

valovi što oplakuju, miluju, odnose;

oplakuju.

Koga li sad grle tvoje misli

tko se krišom šulja mojim tminama?

More tvojih ruku snenih;

more zaborava.

Pročitavši prvu pjesmu, Ţena zašuti, kao da se u mislima vratila u neko davno vrijeme, a

onda se trgne i reče:

- Druga pjesma napisana je manje davno i različita je od prve, kao što je bilo različito i

vrijeme u kojem je napisana. Ili točnije, ja sam bila različita u to vrijeme. Naslov druge pjesme je

Trenutak - reče Ţena, a onda zastade pa počne čitati:

Proljeće; svitanje u gori:

rumeno nebo na obzoru;

snene krošnje opijene vlagom noći;

sjaj rose na travi.

Hodam stazom;

95

nadamnom, na rascvalu jasenu,

koncert za slavuja i tišinu svitanja.

Zastadoh; slušam:

Savršena čistoća zvuka!

Nenatkriljiva snaga htjenja!

Opojni zanos razigranosti!

PostiĎene tom neiskazivom ljepotom,

moje se nemoćne misli brane:

Savršeno je samo ništavilo.

Nenatkriljiva je samo smrt.

Opija nas samo uzaludnost.

Ali ljepota!

Ljepota trenutka! - uzviknuh u sebi.

I poĎoh dalje.

Pročitavši drugu pjesmu, Ţena zastade na tren, a onda reče:

- Treća pjesma napisana je ovih dana; ustvari, nije još ni dovršena, a mislim da ne moţe ni

biti dovršena.

- Ali onda nisi prestala pisati - reče Nepodobni.

- Ovu ne uzimam sasvim kao pjesmu, a ne uzimam je ni kao sasvim svoju - reče Ţena. - Ovu

pjesmu pokušala sam napisati potaknuta tvojim mističnim kazivanjem na trgu. Htjela sam vidjeti da

li bih ja znala govoriti na onako nerazumljiv način kao što ti ponekad govoriš. Dakle, ova pjesma je

jedan nedovršeni pokušaj da te nadmašim u tvojoj disciplini teškog govora. Pjesma nosi naslov U

krugu; slušaj je paţljivo - reče Ţena i poče čitati:

Mogu li Riječi ikad izraziti tjeskobni beskraj ČuĎenja?

I ako ne mogu, čemu onda Riječi?

Moţe li se beskraj ČuĎenja ikad izraziti lakoćom Pitanja?

I ako ne moţe, čemu onda Pitanja?

Mogu li Pitanja ikad susresti svoje Odgovore?

I ako ne mogu, čemu onda Pitanja?

Mogu li Odgovori ikad postati Znanjem?

I ako ne mogu, čemu onda Odgovori?

Moţe li Znanje ikad prerasti u Nadu?

I ako ne moţe, čemu onda Znanje?

Moţe li Nada ikada postati Stvarnošću?

I ako ne moţe, čemu onda Nada?

Moţe li Stvarnost ikad izaći iza vela Riječi?

I ako ne moţe, čemu onda Stvarnost?

Mogu li Riječi ikad izraziti tjeskobni beskraj ČuĎenja?

I ako ne mogu, čemu onda Riječi?

96

Kad Ţena pročita treću pjesmu ona zašuti, a Nepodobni tad reče:

- Obećao sam da neću komentirati i analizirati, ali ću te pohvaliti; to moram učiniti.

- Zbog pjesama, ili zbog mene? - reče Ţena.

- Zbog pjesama i zbog tebe - reče Nepodobni.

- Jesi li uočio da u trećoj pjesmi završni par pitanja ponavlja prvi par pitanja? - reče Ţena

nakon stanke.

- Učinilo mi se da je tako, ali ne pamtim tako precizno - reče Nepodobni.

- Ah, s kim ja gubim vrijeme - reče Ţena. - Nego, sigurno si i ti pisao pjesme, ili ih još pišeš.

- Nisam još počeo - nasmija se Nepodobni. - Ustvari, napisao sam ponekad poneku, ali

malo. Nisam osjećao izričitu ţelju da ih pišem, a nisam bio ni naročito zadovoljan s onim što sam

napisao kad sam pisao.

- Nisi bio dovoljno nesretan da pišeš pjesme - reče Ţena.

- Ili dovoljno sretan - reče Nepodobni; - valjda nisu baš svi pjesnici nesretni. Nego, imam u

torbi nekoliko pjesama koje su preţivjele; sad ću ih potraţit pa ću ti pročitati jednu; toliko će biti

dovoljno za večeras.

- Onu koja ti je najdraţa?

- Ili onu koja me moţda najviše ljuti - reče Nepodobni ustajući i odlazeći u kolibu sa

Ţeninom svjetiljkom u ruci. Brzo se vrati sa pohabanim fasciklom u drugoj ruci, legne opet kraj

Ţene i otvori fascikl.

- Pročitati ću dvije pjesme - reče; - najprije jednu koju nisam mislio, a zatim onu koju jesam

mislio pročitati. Naslov prve pjesme je Tama.

Tamna me svjetla probadaju.

Taman je zrak koji udišem.

Tamne su rijeke i tamno je more koje ih upija.

Tamne tišine davno zamrlih krikova odjekuju u meni.

Obdaju me tame neroĎenih i tame mrtvih;

vlaţne tmine utroba i grobnih raka;

tmine onih koji zauvijek ostadoše neroĎeni,

tmine onih koji zauvijek umriješe;

strašne tmine onih koji ţive mrtvi.

Tame tvoje duše zasjenjuju moje putove;

tame moje duše zasjenjuju tvoje putove.

Tamni sjaj tvojih mrtvih nada i tvojih ţivih strahova

plaši me iz tvoga oka.

Tame naše i tuĎe, tame teške i neprobojne

zasjenjuju sve naše putove.

- Naslov one pjesme koju jesam mislio pročitati je Lakoća - reče Nepodobni, odlaţući list i

97

uzimajući drugog iz pohabanog fascikla.

- Nadam se da će ova druga biti malo manje tamna - reče Ţena.

Ti i ne slutiš onu lakoću kojoj stremim.

Moja se nastojanja lome o nevidljive hridi; tonu u magle nedorečenog,

neostvarenog, neostvarivog.

Moji su koraci sputani strepnjom i sapleteni ţudnjom; teţak je moj hod

i ne odiše onom lakoćom kojoj jedinoj stremim.

Oko mene leţe krhotine polomljenih kopalja: tjeskobni svjedoci nerazbora

i nemoći.

A kad svom očajanju traţim predaha i kad od tih krhotina stanem sastavljati

mrtve igračke, Ti mi se smiješiš.

Ali tjeskobni su moji predasi i neutješnom ostaje moja plava čeţnja.

A ti kao da i ne slutiš onu lakoću kojoj jedinoj stremim.

- Nadam se da ono "ti" nisam ja - reče Ţena nakon stanke.

- Ne, to nisi ti; ono "ti" nije nitko, upravo nitko - reče Nepodobni; - u tome i jest problem, ali

rekli smo da večeras nećemo analizirati i komentirati; to ćemo ostaviti za sutra.

- Ah, ne moramo analizirati ni sutra - reče Ţena. - Ali slušajući tvoje pjesme nisam baš

sigurna da vi proroci zaista mislite ono što pričate drugima. Tvoje pjesme ne zvuče mi baš vedro.

- Riječi proroka i ţena na valja shvaćati sasvim doslovno - reče Nepodobni i zagrli Ţenu.

A ljetna noć obavijala je svojim čarom dvoje samotnih bića koje udruţi slučajnost, a koje je

ţudnja za blizinom i dodirom sad vezivala svakim danom sve jače.

98

99

8. O nazorima i nagnućima

(ili kako plemenita načela dovode do pogibeljnih učinaka)

Sunce bijaše već visoko kad se Nepodobni umivao na izvoru nedaleko kolibe, zahvaćajući

rukama vodu i zapljuskujući njome tijelo. Tad mu se javi Duh Oštrine i stane mu ovako govoriti:

- Nepodobni promišlja razna naučavanja i prosuĎuje nazore na ţivot, ali nisam siguran da on

zaista poznaje pravu prirodu naučavanja i njihovu i stvarnu ulogu. Nepodobni promatra sadrţaje

naučavanja, ali sadrţaji su nevaţni; on pokušava vrjednovati naučavanja prema njihovim učincima;

ali djelovanje i učinci ne slijede iz naučavanja, nego iz nekih stanja i nagnuća. Naučavanje sluţi

tome da opravda neko djelovanje koje izvire iz nekog danog stanja i nagnuća.

Tako Nepodobnom reče Duh Oštrine, a onda ţivo nastavi:

- Naučavanja imaju prije svega operativnu ulogu: ona izraţavaju neko stanje i teţnju,

omogućuju ujedinjavanje jedinki u zajednice, i opravdavaju neko djelovanje. Nezavisno od svog

sadrţaja, svako naučavanje:

(1) opisuje neko stanje i ističe njegove nedostatke, te izraţava odreĎene teţnje i nagnuća

ljudi;

(2) omogućava ujedinjavanje i zajedničko djelovanje onih ljudi koji se nalaze u danom

stanju i kojima je svojstveno dano nagnuće;

(3) opravdava i time oslobaĎa ono djelovanje koje slijedi iz danog stanja i nagnuća; svako

naučavanje ujedno tvrdi da takvo djelovanje vodi u radikalno bolje stanje.

Iznad rečeno vrijedi za naučavanja Sokrata, Bude, Kung Fu Cea, Isusa, Pavla, Marxa i svih

drugih popravitelja ljudi i svijeta. Obredi i mitovi, od najstarijih do najnovijih, djeluju prema istim

temeljnim načelima. Zato nema smisla gubiti vrijeme na ispitivanje činjenične točnosti i logičke

koherentnosti raznih naučavanja. Činjenice i logika ne vrijede ništa i ne zanimaju nikog: bitno je

raspoloţenje! A raspoloţenje izrasta iz stanja i nagnuća: iz njih izrasta i naučavanje koje izraţava to

raspoloţenje i koje opravdava i oslobaĎa jedan način ţivota i djelovanja koji iz tog raspoloţenja

slijede.

Dakle, nema potrebe da se uvijek nanovo ispituje činjeničnu utemeljenost i koherentnost

pojedinih naučavanja - govorio je Duh Oštrine, - jer snaga i vitalnost nekog naučavanja ne leţe u

istinitosti njegova govora o stvarnosti, nego u tome što to naučavanje izraţava neko raspoloţenje

koje je ljudima imanentno i čini to raspoloţenje djelatnim.

Tako naprimjer nema potrebe pokazivati kako je Sokratovo kazivanje neprecizno,

nedorečeno, uglavnom neutemeljeno, a često i protuslovno. Jer sve je to znao i Sokrat. Ali usprkos

tome, Sokrat je jasnim glasom pozvao ljude na suočavanje sa velikim pitanjima, kao što su znanje,

100

pravičnost, dobrota i smrt. Jer bjeţeći od teških pitanja, ljudi propuštaju dosegnuti svoje najviše

mogućnosti. Ţivot bez suočavanja sa velikim pitanjima ţivota i smrti nije vrijedan ţivljenja, kaţe

Sokrat. On u ljudima budi vjeru u mogućnost ostvarenja boljeg ţivota na ovom svijetu, kao i nadu u

postojanje jednog drugog, radikalno boljeg svijeta, s onu stranu vremena i smrti. Sokrat svojim

govorom i ţivotom ujedno pokazuje put koji vodi prema tim boljim svjetovima. Ukratko, Sokrat je

oblikovao, izrazio i svojim ţivotom pokazao jedno stanje i nagnuće, i dao opravdanje jednog načina

ţivota i djelovanja koji iz njih slijede i koji vode k boljem stanju. Izrazio je suštinu problema i

pokazao put koji vodi k njegovu rješenju, i po tome je bio Sokrat.

Isto vrijedi za Budu i za njegovo naučavanje. Poput Sokrata, i on je bio suviše mudar da bi

pisao, tako da ga ne moţemo uloviti za riječ. Nadalje, Buda je odbijao davati pojmovne odgovore

na mnoga pitanja, jer on nije promicao neku teoriju, nego jedan temeljni stav prema ţivotu i jedan

način ţivljenja. Suština Budina naučavanja nije u riječima, ali moţe se reći da nas on poziva da

budemo putnici na putu na kojem putnika nema. Taj zagonetni iskaz poziva ljude da se oslobode

ţudnje i htjenja, jer se samo tako mogu osloboditi zla stanja u kojem se nalaze i dosegnuti radikalno

bolje stanje. Postoje razne grane i škole Budizma; mogu se napraviti različiti izbori iz budističke

literature i njihov govor moţe se interpretirati na različite načine. Ali bez obzira na sve te varijacije,

Buda je na jedinstven način istaknuo patnju kao temeljno osjećanje koje proţima sva bića, posebno

svjesna bića, koja poznaju htjenje i ţudnju. Buda je ponudio lijek koji oslobaĎa od mučnine i patnje:

pozvao je na utrnuće strasti i ţudnje i na ne prianjanje. Dakle, Buda je oblikovao, izrazio i svojim

ţivotom pokazao jedno stanje i nagnuće, i dao opravdanje jednog načina ţivota i djelovanja koji iz

njih slijede i koji vode k boljem stanju. Izrazio je suštinu problema i pokazao put koji vodi k

njegovu rješenju, i po tome je bio Buda.

Ni Isus nije pisao. To je razlog više zašto nema naročitog smisla ukazivati na to kako u

EvanĎeljima ima puno toga što ne zvuči nimalo boţanski. Suvišno je i banalno dokazivati notornu

činjenicu da iako se EvanĎelja nazivaju knjigama ljubavi, u njima ima previše govora o plaći za

odanost; da ima mnogo nelagodnih scena, poput proklinjanja smokve i davljenja svinja; da obiluju

nevaţnim čudesima, uvredama i prijetnjama. Suvišno je, jer kroz sve to ipak prodire Isusov izraz

stanja i njegovo opravdanje jednog načina ţivota. Ne brinite se tjeskobno za svoj ţivot, nego teţite

kraljevstvu Boţjem i njegovoj pravičnosti, kaţe Isus. On izraţava ograničenja i stremljenja koja su

svojstvena svim ljudima, bili oni siromasi ili Salomoni. Isus budi u ljudima osjećaj dostojanstva i

pokazuje im put prema vječnosti. Mnoga plemenita stremljenja ostaju neostvariva u ovom svijetu,

na objektivnoj razini; Isus nudi jedan put njihova ostvarenja na subjektivnoj razini. Moguće su razne

interpretacije Isusova kazivanja, ali on je oblikovao, izrazio i svojim ţivotom pokazao jedno stanje i

nagnuće, i dao opravdanje jednog načina ţivota i djelovanja koji iz njih slijede i koji vode k boljem

stanju. Dakle, izrazio je suštinu problema i pokazao put koji vodi k njegovu rješenju, i po tome je

bio Isus.

Jednako vrijedi i za druga velika naučavanja: njihova veličina ne sastoji se u njihovom

doslovno čitanom sadrţaju, već u tome što uspijevaju izraziti, oblikovati i posvjedočiti jedno stanje

i nagnuće, opravdati jedan način ţivota i djelovanja koji vodi boljitku, odnosno savršenstvu.

Saberimo dosad rečeno u slijedeću temeljnu tezu Nauke o naučavanju:

Djelovanje ne slijedi iz sadrţaja naučavanja, nego iz stanja i nagnuća. Naučavanje samo (1)

izraţava stanje i nagnuće, (2) omogućava djelatno ujedinjavanje, i (3) opravdava (i time oslobaĎa)

način ţivota i djelovanja koji slijede iz danog stanja i nagnuća (raspoloţenja).

101

Dakle, stanje i nagnuće su primarni i oni uvijek traţe svoje opravdanje i osloboĎenje. Stanje

i nagnuće uzrokuju nastanak naučavanja koje im je primjereno i potrebno: oni iznjedruju vlastiti

izraz, svoje opravdanje i svog osloboditelja. S druge strane, ono naučavanje koje nema oslonca u

stvarnom stanju i nagnućima ljudi, ne uspijeva se nametnuti ljudima, barem ne trajno. Jer takvo

naučavanje naprosto ne opravdava i ne oslobaĎa ono djelovanje koje iziskuju postojeće stanje i

nagnuća ljudi.

- Čini se da ta tvoja teza oslobaĎa odgovornosti začetnike onih naučavanja koja su dovela do

velikih uništavanja - reče Nepodobni. - Jer i za njih se onda moţe reći da su bili samo proizvod i

nuţan izraz jednog stanja i općeg raspoloţenja. Nije li tako?

- To je teško pitanje na koje je teško dati valjan odgovor - reče Oštroumni. - Odavno je

primijećeno da povijest slavi one velike uništavatelje koji su bili uspješni, a osuĎuje one koji nisu

bili uspješni. To se posebno odnosi na evropske osvajače koji su počinili golema zla širom svijeta,

ali ih i danas slave oni koji imaju od toga koristi. Ali ja mislim da moja teza nikog ne oslobaĎa,

nego samo pokušava objasniti stvari. Jer odgovornost za posljedice nekog djelovanja ne moţe se

pripisati samo naučavanju u ime kojeg se djelovalo. Da bismo to pokazali, potrebno je da najprije

iznesemo četiri temeljne teze o učincima naučavanja. Na temelju već rečenog, moţemo postaviti

Prvu tezu o učincima, koja glasi:

Naučavanje ne djeluje samo po sebi; ono sluţi kao sredstvo za utemeljenje i gradnju

zajednice, odnosno organizacije.

Temeljna načela raznih naučavanja često su bila poznata mnogo prije nego što su ta načela

našla svoju upotrebu u gradnji neke organizacije. Naprimjer, načelo "Ljubi bliţnjega svoga kao

samoga sebe" poznato je kao jedno od temeljnih načela naučavanja na kojima je sagraĎena

kršćanska organizacija. To načelo nalazimo zapisano već u Levitskom zakoniku, ali prije Isusove

ličnosti i posebno prije Pavlove gradnje organizacije, to načelo nije imalo naročitog praktičkog

učinka.

- Čini se da nije imalo naročitog učinka ni nakon toga - upadne Nepodobni.

- Imalo je - reče Oštroumni - ali na gradnju organizacije; kasnije djelovanje te organizacije

je druga stvar. Ali najbolje da idemo redom; dakle, Druga teza o učincima naučavanja glasi:

Organizacija se zasniva i gradi na plemenitim (privlačnim) načelima.

Organizirati znači okupiti, odnosno povezati ljude na način koji omogućava zajedničko

djelovanje. Okupljati je utoliko lakše što je privlačnije načelo oko kojeg se okupljanje provodi. Ono

što je privlačno ne mora biti plemenito, ali ljudi uvijek naĎu načina da zaodjenu plaštem

plemenitosti ono što ih privlači. Ali ovdje ne govorimo o problemu laţne plemenitosti; ovdje

ispitujemo na koji način stvarno plemenita načela vode do destruktivnog ponašanja. O tome kako i

zašto se to moţe dogoditi govori Treća teza o učincima naučavanja, koja glasi:

Jaka organizacija ne provodi plemenita (privlačna) načela na kojima je graĎena.

Okupljanjem ljudi oko plemenitih (ili privlačnih) načela, organizacija stječe moć. Moćna

organizacija ne slijedi plemenita načela na kojima je graĎena, jer joj ta načela više nisu potrebna.

Jaka organizacija raspolaţe sredstvima prisile; oni koji raspolaţu sredstvima prisile, obično ne vode

mnogo računa o svojoj privlačnosti. Moćnima je privlačnije zahtijevati poslušnost i pokornost

drugih, nego zavrijediti njihovo poštovanje i podršku. Jaka organizacija zadrţava svoja plemenita

načela kao svoje simbole, ali njeno djelovanje nema ništa zajedničkog s onim što su ti simboli

102

izvorno izraţavali i obećavali.

Konačno, Četvrta teza o učincima naučavanja glasi:

Opasnost svakog naučavanja proporcionalna je plemenitosti (privlačnosti) onih načela i

sadrţaja koje propovijeda.

Ovdje treba ponoviti da ono što je privlačno ne mora biti zaista plemenito, ali promicatelji

svakog naučavanja nazivaju plemenitim ono što je u tom naučavanju privlačno za njih i njihove

sljedbenike. MeĎutim, i onda kad neko naučavanje promiče stvarno plemenita načela na razini

kazivanja, praksa organizacije koja je sazdana oko tog naučavanja često je suprotna tim načelima;

navedene četiri teze pokazuju zašto je tako.

Četvrta teza skoro nuţno slijedi iz prethodne tri. Naime, ako se organizacija gradi na

plemenitim načelima, a zatim (kad stekne moć) ta načela ne provodi, onda njeno djelovanje lako

dovodi do ne-plemenitih posljedica. MeĎutim, takav razvoj dogaĎaja nije samo moguć, nego je i

praktički neizbjeţan. Na čelne pozicije jake organizacije dospijevaju ambiciozni ljudi, koji teţe

širenju i jačanju organizacije, kao i svoje osobne moći; taj rast i širenje ostvaruju se kroz razne

oblike borbe protiv suparnika i protivnika. Učinkovito djelovanje organizacije na operativnoj razini,

iziskuje ljude koji su spremni provesti svako nareĎenje i počiniti svako zlo, kad im se kaţe da je to

u interesu organizacije. To su redoviti ograničeni ljudi grube prirode. Takvi ljudi uvijek podrţavaju

jaku organizaciju, jer im je takva organizacija potrebna u istoj mjeri kao i oni njoj. Konačno, jaka

organizacija je redovito autoritarna i netolerantna, tako da ona stvara ograničene ljude grube

prirode.

Time se krug zatvara: čim plemenitije (privlačnije) naučavanje, tim je lakša gradnja jake

organizacije; čim jača organizacija, tim je veća vjerojatnost njenog destruktivnog djelovanja. Zato

nema ničeg neobičnog što su pod zaštitnim znakom kršćanske ljubavi stoljećima činjena ogromna

zla širom svijeta. Nije čudno što je Marxovo učenje o dostojanstvu radnog čovjeka često korišteno

na način koji je ograničavao prava onih čija je prava nominalno promicao. Nije čudno što se u ime

napretka i blagostanja uspjelo zatrovati svijet i ljude. Nije nimalo neobično što se u ime slobode i

demokracije svijetom širi imperijalizam i barbarizam. I tako dalje. Naprosto, plemenita načela sluţe

za gradnju jake organizacije; u svom djelovanju, jaka organizacija ne slijedi plemenita načela koja

propovijeda.

Tako reče Duh Oštrine.

***

Nepodobni primi teze bez pogovora, ali Oštroumni kao da nije bio sasvim siguran u njegovu

suglasnost s onim što mu je sad izloţio; zato reče:

- Nepodobnom su bliskiji sveci i mudraci nego političari i vojskovoĎe; zato predlaţem da

pogledamo kako navedene četiri teze o učincima nalaze potvrdu u slučaju Pavla iz Tarza i moćne

organizacije koju je on osnovao. Potvrdni primjeri nisu dokazi, ali temeljne teze ne mogu ni biti

dokazane; takve teze mogle bi biti jedino opovrgnute primjerima koji im protuslove, ali dok se to ne

dogodi, svaka potvrda njihove valjanosti povećava njihovu praktičku prihvatljivost.

Nepodobni šutke pristane, te Oštroumni ţivo nastavi:

- Ne zalazeći u nepotrebne prijepore, moţemo reći da je Pavao utemeljio Kršćanstvo; dakle,

103

bio je začetnik i graditelj jedne organizacije. Gradio je na Isusovu načelu ljubavi (prema bliţnjem) i

na vjeri u Isusovo uskrsnuće, iz kojeg neka bi onda slijedilo uskrsnuće svih ljudi. Dakle, u skladu s

Drugom tezom, Pavao je gradio na plemenitim (privlačnim) načelima.

Pavlu nije bilo lako. Nosioci moći njegovog vremena nisu blagonaklono dočekali novog

konkurenta na trţištu. Profinjeni Atenjani dočekali su Pavlov govor o uskrsnuću riječima: O tome

ćemo te slušati drugi put! Nešto manje profinjeni predstavnici rimske vlasti rekoše mu: Luduješ

Pavle! Tvoje te veliko znanje čini luĎakom! A u Jeruzalemu, u njegovom narodu, vikalo se: Makni

takvog stvora sa zemlje! On ne smije ţivjeti! Konačno, srebrnar Demetrije iz Efeza, grada koji je

pravljenjem suvenira boţice Artemide stjecao veliku zaradu, ovako je pred svojim kolegama izloţio

suštinu problema: Ljudi, vi znate da od ovog posla zavisi naše blagostanje, a vidite i čujete da je

ovaj Pavao zaveo mnogo svijeta tvrdeći da bogovi izraĎeni rukama nisu pravi bogovi. Tako postoji

pogibao da naš zanat propadne!

Nije teško zamisliti s kakvom je naklonošću Pavao bio priman u Efezu i okolici nakon takva

govora. Dakle, kao što rekosmo, Pavlu nije bilo lako ni doći do riječi, a kamo li do slušatelja i do

vlastite organizacije.

Ali Pavao je sve to nadvladao - uzviknu Oštroumni. - Njegovo naučavanje i njegova

organizacija postigli su silan uspjeh, tako da se na prvi pogled moţe učiniti kako je Pavao uspio

nametnuti svijetu jedno naučavanje kojem su se svi odupirali. Ali ustvari, bilo je obrnuto: situacija i

nagnuća onoga doba stvorili su Pavla i njegovo naučavanje! Spomenimo samo neke osnovne

činjenice.

Prije svega, uskrsnuće zvuči vrlo privlačno. Isusov i Pavlov govor o tome bio je osebujan,

ali ne i potpuna novost. O trajanju iza smrti govorilo se u mnogim religijskim naučavanjima, mnogo

stoljeća prije Isusa. Prorok Izaija govori o uskrsnuću, iako se stručnjaci spore oko toga što je prorok

zapravo htio reći. Platon je u svojim spisima sabrao elemente iz mnogih naučavanja o onostranosti i

duši nekoliko stoljeća prije Pavla. Njegov utjecaj na Pavla bio je velik, tako da su neki nazvali

kršćanstvo platonizmom za mase. Ukratko, uskrsnuće je bio privlačan proizvod za kojim je svijet

intenzivno tragao.

Bilo je to vrijeme Stoika, koji su naučavali kako sreća ne zavisi od posjedovanja dobara

ovoga svijeta, i kako su vrline jedine prave vrijednosti i izvor sreće. U skladu s time, zagovarali su

bratstvo svih ljudi, što se onda odrazilo na kršćanski govor o ljubavi prema bliţnjima. Bilo je to

doba robovlasništva, u kojem se ogromna većina ljudi mogla nadati boljem ("gospodskom") ţivotu

jedino na nekom drugom svijetu.

Pavao je bio obrazovan, govorio je više jezika i puno je putovao, tako da je dobro poznavao

sve te stvari: poznavao je stanje i nagnuća svoga doba. U Isusovom naučavanju, Pavao je

prepoznao pravi izraz tog stanja i tih nagnuća. Od Isusa i njegovih malobrojnih sljedbenika preuzeo

je plemenita (privlačna) načela ljubavi i uskrsnuća, i dopunio ih nizom praktičnih uputstava. Ta

načela i uputstva opravdavala su i oslobaĎala onaj način ţivota koji je slijedio iz danog stanja i

danih nagnuća, i za koji je rečeno da vodi zadovoljenju tih nagnuća i radikalno boljem stanju.

Ukratko, ulaţući svu svoju veliku sposobnost i strast, Pavao je svijetu počeo propovijedati

ono što je svijet ţelio slušati, bez obzira na otpore nosioca moći, i što je svijet bio spreman primati!

Dakle, ravnao se prema stanju i slijedio nagnuća, te opravdavao i oslobaĎao onaj način ţivota i

djelovanja koji je iz njih slijedilo. To mu je donijelo početne uspjehe u gradnji organizacije.

Da je zaista bilo tako kako govorim, najbolje pokazuje činjenica što je Pavao otpočeo

karijeru javnog djelatnika kao progonitelj malobrojnih Isusovih sljedbenika. Ali kad je u njihovom

104

naučavanju prepoznao pravi izraz stanja i nagnuća svoga doba, promijenio je stranu i počeo stvarati

organizaciju na onim načelima protiv kojih se isprva borio. Dakle Pavao je očito slijedio više nego

što je nametao!

Prijelomni trenutak u razvoju Pavlove organizacije nastupio je nakon par stoljeća, kada je

car Konstantin uzeo kršćanstvo kao sluţbenu religiju Rimskog carstva. Učinio je to zato što je

kršćanstvo najbolje artikuliralo tadašnje potrebe i interese Rimske vlasti. Jer Pavao je u svojim

praktičkim uputstvima naučavao, izmeĎu ostalog, ovako: Neka se svatko pokorava vlastima, jer

vlast dolazi od Boga, i onaj koji se suprotstavlja vlasti, protivi se volji Boţjoj. Konstantinu nije bilo

teško prepoznati u Pavlovom govoru glas pravoga Boga!

Ali postavši religijom Carstva - uzviknu Oštroumni - Pavlova organizacija ujedno ulazi u

domenu Treće teze o učincima i pruţa joj uvjerljivu potvrdu. Naime, stjecanjem moći, organizacija

se u svojoj praksi udaljuje od izvornih načela na kojima je bila sagraĎena; umjesto širenja ljubavi i

nade meĎu ljudima, ona uvodi takav duh netolerancije kakav povijest nije nikad vidjela. Kršćani su

progonili i uništavali sve druge religije (organizacije) sa ogromnom strašću i okrutnošću. Trebala su

proći mnoga stoljeća da bi Pavlova organizacija dosegla vrhunac moći i da bi njen čelnik (papa)

mogao sebe nazvati kraljem nad kraljevima. Ali na tom putu rasta moći organizacije bilo je mnogo

više pohlepe, taštine i nasilja, nego ljubavi. Ako se netko pokušao suprotstaviti takvoj praksi

organizacije i podsjetiti moćnike na izvorna načela Isusova naučavanja i ţivota, bivao je proglašen

heretikom i odstranjen. Spaljivanje se smatralo najboljim načinom odstranjivanja; spaljivalo se čak i

posmrtno, kosti. Dakle, izvorno naučavanje ne samo da ne mora biti uzrokom ponašanja (prakse)

jake organizacije koja je na njemu sazdana, nego redovito postaje ţrtvom te prakse!

Toliko o prvom plemenitom načelu Pavlova naučavanja, načelu ljubavi, i o pripadnoj praksi

njegove organizacije. Ne mogu pouzdano reći kako stvari stoje s uskrsnućem i vječnim ţivotom,

kao drugim temeljnim načelom Pavlova naučavanja. Ali poznato je, da je Pavlova organizacija

proglasila ovozemaljski ţivot "grijehom", a svijet Dolinom suza: takvima ih je u svoje vrijeme

uvelike i učinila.

Ukratko, djelovanje Pavlove organizacije tokom više od tisuću godina njene velike (iako

promjenljive) moći potvrĎuje valjanost Četvrte teze o učincima: plemenite misli jednog sanjara iz

cvjetne Galileje posluţile su kao opravdanje za jednu destruktivnu praksu koja je tim mislima bila

potpuno suprotna! Zato bi bilo pogrešno kriviti Isusa za ono što je učinjeno u njegovo ime. Isto

tako, bilo bi skoro jednako pogrešno kriviti Pavla za zla koja je učinila njegova organizacija. Ta

organizacija je s vremenom postala toliko dominantna, da je pojedincima naprosto omogućavala da

nesmetano izraţavaju ono što se naziva ruţnim i zlim u čovjeku. Do toga dovodi svaka prejaka

organizacija, nezavisno od toga kakvim se načelima kiti i čime opravdava svoje djelovanje.

Ne znam jesam li time odgovorio na tvoje pitanje o odgovornosti začetnika naučavanja i

graditelja zajednica, ali pokušao sam pokazati na koji način se stvari odvijaju u stvarnosti. O tome

moţemo podrobnije razgovarati drugi put; za sada moţemo reći da je pitanje odgovornosti sloţeno i

da odgovornost obično nije samo na onima koji su nešto naučavali ili činili, nego i na onima koji su

stvorili stanje u kojem je to postalo moguće i privlačno naučavati i činiti.

Tako reče Duh Oštrine.

Nepodobnom se kazivanje Oštroumnog činilo uglavnom valjanim, ali činilo mu se da Nauku

o naučavanju ipak nije još doradio do kraja. Zato sad reče:

- Mislim da tvoja načela iziskuju dodatnu doradu, a i tvoj zaključak je prilično apstraktan,

105

ali neka to za sada bude onako kako si rekao. Nego, ti si ipak previše velikodušan prema Pavlu i

sličnim promicateljima koječega. Jer poslušaj što Pavao piše u svojoj poslanici braći iz Korinta:

Nema meĎu vama, braćo, ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo

plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo, izabra

Bog da posrami jake, ... i čak ono čega nema, izabra Bog da uništi ono što jest!

Tako je Pavao pisao Korinćanima. Nijedno naučavanje nije me tako uţasnulo kao ove

Pavlove riječi. Ograničenost i krhkost ljudske mudrosti i snage su dobro poznate, ali proglašenje

ludosti i slabosti Boţjim izborom zaista ne moţe ne uţasnuti čovjeka!

- Moţe se o tome i tako razmišljati - mirno reče Oštroumni. - Ali Pavao je rekao točno ono

što je morao reći ako je ţelio da ga slušaju oni na koje je tada mogao računati u gradnji svoje nove

organizacije. Zenon, osnivač stoičkog naučavanja, koji nije govorio kao Pavao, nije uspio osnovati

ni pokrenuti ništa naročito. Uzgred, upućeni kaţu da onaj tko se oslanja na ljudske slabosti ima

mnogo veće izglede na uspjeh - jer bolje izraţava nagnuća - od onog koji u ljudima pokušava

poticati vrline i snagu. Genijalni Pavao učinio je više od toga: on je slabost proglasio snagom!

- Onda nije čudno što je stekao tako mnogo sljedbenika - dometne Nepodobni. - Ali Pavao

nam ima reći još toga: Ako bi vam tko - bili to mi, bio anĎeo s neba - navijestio EvanĎelje protivno

onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ... neka je proklet! - tako Pavao poručuje

Galaćanima. Zanimljiv je i slijedeći Pavlov sud: Ako tko uči drugu nauku, taj je naduta neznalica i

boluje od ispraznog prepiranja. Od toga nastaju zavist, svaĎa i trvenja meĎu ljudima pokvarena

uma i lišenih istine - tako Pavao piše Timoteju.

- Iz toga ti zaključuješ kako Pavlov govor potiče isključivost, netrpeljivost i sukobe - reče

Oštroumni. - Ali takav zaključak je površan, jer Pavao samo iznosi neke osnovne činjenice. Prvo,

naučavanje na temelju kojeg se provodi ujedinjavanje i gradi organizacija, mora biti neupitno, jer

prijepori oko naučavanja ometaju gradnju organizacije. Drugo, Pavao dobro zna da ljudi naginju

meĎusobnom trvenju, pogotovo kad se oblikuju nova naučavanja i organizacije; Pavao zna da su

takva trvenja vrlo štetna i on ih nastoji spriječiti.

Kad već govorimo o Pavlovim porukama - nastavljao je Duh Oštrine, - valja reći da je

Pavao napisao mnoge lijepe riječi o suosjećanju i ljubavi. U svom sjajnom Hvalospjevu ljubavi,

izmeĎu ostalog kaţe: Kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih

imao, bio bih ništa! Taj hvalospjev ljubavi je zaista veličanstven. Ali Maleni su prečuli Pavlove

riječi kako je ljubav veća od vjere i zdušno su se posvetili vjerskim sukobima i progonima raznih

vrsta! Zašto? Nije li to bio njihov izbor? I nije li taj izbor bio posljedica onih stanja i nagnuća koja

su svojstvena ljudima?

I tako, kad je Pavlova organizacija postala vrlo moćna, to je mnogima davalo priliku da

iskazuju svoja destruktivna nagnuća nesmetano i bez ograničenja. Ali to ne znači da su Pavlove

riječi bile uzrokom praksi organizacije koju je on utemeljio. Destruktivno ponašanje omogućavala

je (i poticala) prvenstveno činjenica što je u jednom dugom povijesnom razdoblju, ta organizacija

imala preveliku (često i apsolutnu) vlast i moć.

Gubitkom apsolutne moći - nastavljao je Oštroumni, - djelovanje Pavlove organizacije

postupno ali nuţno, vraća se u domenu Druge teze o učincima: dakle, organizacija opet nastoji

okupljati ljude oko privlačnih (plemenitih) načela ljubavi (solidarnosti, dostojanstva) i uskrsnuća

(utjehe pred neumitnim). I u tome moţe opet biti vrlo uspješna, jer temelji na kojima gradi svoj

govor (ljubav, nemoć i smrt) su neprolazni, vječni. Ali kako to kaţe Treća teza o učincima, ako bi

Pavlova organizacija opet dosegla svoju staru slavu i moć, od ljubavi i od brige za slabije, kao i od

106

stvarne utjehe, ostalo bi vrlo malo.

- Dakle, stari bogovi, njihova naučavanja i institucije ponekad popuštaju, ali ne padaju

lako - dometnu Nepodobni.

- Ona naučavanja koja se zasnivaju na temeljnim odreĎenjima čovjekove situacije ne

zastarijevaju lako - reče Oštroumni. - Čovjeku su svojstvena neka radikalna ograničenja; zato ona

naučavanja koja svojim kazivanjem grade putove koji vode preko tih ograničenja, ostaju uvijek

privlačna i nalaze sljedbenike. Što god ljudi učine i dosegnu, ograničenost, patnja i smrt biti će i

dalje s njima; zato naučavanja Sokrata, Bude, Isusa, Pavla i sličnih ostaju uvijek privlačna. Jer ta

naučavanja pokazuju ljudima kako da se suoče sa tim radikalnim ograničenjima i nude putove

nadilaţenja tih ograničenja. Privlačnost takvih naučavanja mijenja se s vremenom, zavisno od

razvoja povijesnih dogaĎaja, ali nikad ne zamire sasvim. Zato je uvijek moguće da tok dogaĎaja

dovede do stanja u kojem će neko od drevnih naučavanja opet zaţivjeti u punom sjaju.

- Dakle, nije isključeno da ćemo jednog dana opet slaviti Olimpske bogove! - ţivnu

Nepodobni, koji je od svih bogova najviše volio Olimpljane. Bio je pomalo zavidan nekima od njih,

a tiho je čeznuo za nekoliko Olimpskih boginja.

- Nije isključeno - reče Oštroumni - ali nije ni vjerojatno. Jer Olimpljani su previše zdravi i

duhoviti da bi mogli steći trajniju naklonost širokih masa. Olimpljani bijahu jedan bljesak zdravlja i

duhovitosti; takvi bljeskovi nemaju puno izgleda na širenje ni trajnost. S druge strane, uvijek postoji

mogućnost da ljudi posegnu za najokrutnijim bogovima i obredima iz svoje bogate riznice.

- Misliš da ljudsko napredovanje na ljestvici razboritosti i plemenitosti nije nepovratno?

- Napredovanje? - reče Oštroumni. - Nema neke naročite osnove za govor o napredovanju

po tim pitanjima. Humanisti devetnaestog stoljeća bili su zanijeti veličanjem ljudskih sposobnosti i

ljudskog dostojanstva, i nisu mogli ni zamisliti ono što je nosilo vrijeme koje je imalo doći. Nisu

očekivali da će u dvadesetom stoljeću biti ubijeno više ljudi nego u cjelokupnoj prethodnoj povijesti

čovječanstva. Ljudi danas ne ţele misliti kako bi u dvadeset i prvom stoljeću čovječanstvo moglo

ponoviti poduhvat kakav je izvelo u dvadesetom stoljeću. Nadajmo se da to neće učiniti, ali to ne bi

bilo veliko iznenaĎenje, a ne bi bila ni neka naročita novost.

Ali govor o razumnosti i plemenitosti je općenito problematičan. Jer svako naučavanje i

djelovanje naziva se plemenitim, razumnim i pravičnim od strane onih čije stanje i čija nagnuća

izraţava. Svi ljudi hoće imati neke vrijednosti i neki smisao. Ako se ljudi osjete lišenima toga,

spremni su proglasiti uzvišenim i smislenim vlastito stanje lišenosti. Jer svaka vrijednost i svaki

smisao prihvatljiviji su od besmisla i ništavila. U toj trajnoj ljudskoj borbi za osmišljenje vlastitog

postojanja, najgora su ona vremena (stanja) u kojima se raspada neko osmišljavajuće naučavanje:

kad pada jedan sustav vrijednosti. Uplašeni prazninom, ljudi su tada skloni poduzimanju radikalnih

koraka, i to prema natrag: natrag k "izvornim vrijednostima", kako se to kaţe. To se moţda ne čini

vjerojatnim, ali ljudi su u stanju vratiti se na taj način svojim najokrutnijim bogovima i obredima.

Takva vraćanja "izvorima" viĎena su mnogo puta; na taj način, ljudi su uvijek u stanju oţivjeti

najstrašnije oblike svog barbarizma.

Tako reče Duh Oštrine.

***

Nastade tišina, a onda Nepodobni reče:

107

- Naučavanja Sokrata i Bude djeluju miroljubivo i umirujuće u usporedbi sa Pavlovim

strastvenim govorom, koji pokazuje netrpeljivost i fanatizam. Usprkos tvojim tezama, čini se da su

zbog toga i organizacije sazdane na njihovim naučavanjima ipak manje agresivne i destruktivne od

one organizacije koja je sazdana na Pavlovom naučavanju.

- Sokrat i Buda su više različiti nego slični i zato ih treba promatrati odvojeno - reče

Oštroumni. - Sokratovo naučavanje nije našlo mnogo sljedbenika zato što previše traţi a premalo

nudi, da bi se oko njega moglo okupljati široke mase naroda. Drugim riječima, Sokratovo kazivanje

ne izraţava stvarno stanje ni stvarna nagnuća većine ljudi, tako da njegovo naučavanje nije pogodna

osnova za gradnju jake organizacije.

- Zar nije Sokratov učenik Platon sagradio svoju čuvenu školu zvanu Akademija na toj

osnovi? - reče Nepodobni. - Platonova Akademija razvila se kroz stoljeća u impresivnu i vrlo

utjecajnu instituciju.

- Puno si toga strpao u ovih nekoliko riječi - reče Duh Oštroumnosti. - Prije svega, Platom je

Sokrata učinio slavnim, ali je ujedno sasvim iskrivio izvorni Sokratov govor, na razini sadrţaja i na

razini stila. Sokrat iz ranih Platonovih djela ističe svoje neznanje; Platon ga je u svojim kasnijim

djelima toliko preobrazio, da je Sokrat počeo govoriti u svom superiornom znanju i traţiti da ljudi

poput njega budu postavljeni za kraljeve i vladare.

Drugo, Platon jest osnovao svoju školu u Akademovoj šumi na rubu Atene, ali današnje

sveučilišne institucije nisu izrasle iz Platonove akademije. Današnji sveučilišni svijet nosi samo

naziv po Platonovoj školi, ali taj svijet izrastao je iz Pavlove škole. Razvoj današnjeg sveučilišta

otpočeo je u kršćanskim samostanima. Da ironija bude potpuna, Pavlovi sljedbenici zatvorili su

Platonovu Akademiju u Ateni (na Balkanu) iste godine kad su otvorili svoj prvi samostan u mjestu

Monte Cassino (na Apeninima), mislim da je to bilo 529. godine. Konačno, akademski svijet ne

odlučuje ni o čemu, niti je ikad odlučivao. Akademski svijet oduvijek samo sluţi stvarne nosioce

moći, koji ga za to plaćaju.

Ali vratimo se pitanju da li bi organizacija zasnovana na dobroćudnom i tolerantnom

naučavanju bila manje agresivna i destruktivna nego što je to (bila) organizacija koja je sagraĎena

na Pavlovom naučavanju. Prema tezama koje smo iznijeli, nezavisno od naučavanja oko kojeg je

organizacija sazdana, ako organizacija dosegne preveliku moć, onda ona omogućava destruktivno

ponašanje, a onda se takvo ponašanje redovito i dogaĎa.

Sokratovo naučavanje ne moţemo smatrati izravnom osnovom na kojoj je sazdana neka

bitna organizacija. Ali njegov učenik Platon pokušao je u svojim opseţnim spisima definirati

savršeno organizirano društvo, a učinio je i neke pokušaje da takvo društvo uspostavi. Platon je

započeo svoje pisanje zgraţanjem nad društvom koje je osudilo na smrt i pogubilo njegovog učitelja

Sokrata na temelju sumnjivih optuţbi i zbog nevaţnih stvari. Učinili su to Atenski demokrati toga

vremena. S godinama, Platon se u svom pisanju udaljio od svog učitelja, po predmetu interesa i još

više po stavovima koje je iznosio: postajao je sve više dogmatičan i netolerantan. Tako Platonova

zadnja knjiga, nazvana Zakoni, sadrţi takve prijedloge zakona protiv krivovjernika, prema kojima

bi Sokrat opet bio pogubljen! Platonovi zakoni predviĎaju i razna duga preodgajanja krivovjernih

prije njihova konačnog pogubljenja. Za Sokrata bi takvo preodgajanje bilo mnogo teţa kazna od

pukog pogubljenja. Stručnjaci kaţu da je Platon u meĎuvremenu - od Sokratova pogubljenja do

pisanja Zakona i svoje smrti - sazrio; dakle, shvatio je kako djeluje jaka organizacija. Srećom, tu

svoju savršenu organizaciju (drţavu) nije uspio uspostaviti. Inače, mnogi Platonovo naučavanje o

organizaciji drţave smatraju pretečom Inkvizicije, fašizma, i sličnih stvari.

108

- Dakle, da smo umjesto Svetog Pavla dobili Svetog Platona ne bi nam bilo ništa bolje - reče

Nepodobni. - Nego, kako stoje stvari s Budinim naučavanjem? Taj djeluje vrlo blago i dobroćudno.

- Ni Budino naučavanje nije bezazleno - reče Oštroumni. - Buda ne pokazuje borbenu narav

ni Pavlovski ţestoki temperament u djelovanju na javnoj sceni, ali i Budino naučavanje često se

manifestira na vrlo drastične načine. Budističko odvraćanje od svijeta i neprianjanje (distanciranje

od svega) su oblici asketizma. Asketizam je fanatizam okrenut prema samom sebi: dakle, rečeno

Pavlovim riječima, to je trvenje i svaĎa sa samim sobom i uništavanje sebe sama. Navodim jedan

primjer iz rane budističke poezije, koji pokazuje kako blago Budino naučavanje moţe imati jednako

dramatične učinke kao i vatreni Pavlov govor. Dakle, u spomenutoj pjesmi, neki mladić prosi jednu

"isposnicu" koja je krenula "neokaljanim putem". Mladić joj se obraća njeţnim riječima i izmeĎu

ostalog kaţe: Nema na svijetu bića draţeg od tebe, ptičice blaga pogleda. Poslušaj moje riječi i

doĎi da sretno ţiviš u mom domu!

Isposnica odgovara da je to ne zanima. Ali njen blagi pogled jako privlači mladića, tako da

on ponavlja svoje pozive. Na kraju, rečena isposnica iskopa svoje oko i pruţi ga mladiću, govoreći:

izvoli, uzmi to oko, zadrţi ga! Dakle, tako postupaju oni koji su krenuli Budinim "neokaljanim

putem". Treba li ovdje podsjećati na Isusove riječi: ako te tvoje oko navodi na grijeh, iščupaj ga i

baci od sebe? Te riječi rado ističu vatreni Pavlovi sljedbenici: dakle, opet "isposnici" koji su pošli

njihovim "neokaljanim putem"!

Buda je kasnije vratio rečeno oko na njegovo mjesto i ono je ponovo zasjalo na djevojčinu

licu. Ali neka Nepodobni uoči da je fanatizam svojstven i utihnulima; dakle, i onima koji su vrlo

miroljubivi prema drugima, koji se povlače iz svijeta i koji su na operativnoj razini čista suprotnost

Pavlu, koji je često proklinjao, uništavao i borio se da pridobije što više sljedbenika.

Fanatizam je, dakle, svojstven i onim sljedbenicima koji nisu vjernici Pavlovog tipa - reče

Oštroumni. - Na temelju toga, kao i svega ostalog što smo do sada rekli, moţemo postaviti slijedeći

opći okvir za neko buduće razmišljanje o čovjeku, njegovom stanju, njegovim nagnućima,

naučavanjima i djelovanjima:

- Svijest je tjeskobna i uvijek traţi izlaz (spasenje) iz svog stanja pitajuće odvojenosti.

- Naučavanje koje nudi izlaz (spasenje) je izraz ljudske tjeskobe i opravdanje jednog puta

nadilaţenja tjeskobe. Naučavanje oslobaĎa jedan način ţivota i djelovanja, ali nije njegov uzrok.

- Snaga prianjanja uz neko naučavanje nije posljedica sadrţaja tog naučavanja, nego je

posljedica jačine tjeskobe (teţine stanja, jačine nagnuća) i odraz je stanja svijesti.

- Oko naučavanja gradi se organizacija; moćna organizacija omogućava djelovanje koje je

suprotno onim privlačnim načelima na kojima je zasnovana.

- Nezadovoljstvo ponašanjem dominantne organizacije stvara novo stanje, a time i potrebu

po razvoju novog naučavanja, koje onda pokreće stvaranje nove organizacije.

- Tjeskoba stalno nagoni ljude da stvaraju nova stanja i da lutaju putovima kojima ih vode

njihova nagnuća i naučavanja. Tjeskoba pokreće ljude u njihovom vječnom traganju za spasenjem.

- Koje neće nikad naći - dometne Nepodobni.

- Što ne znači da ga ljudi ne moraju uvijek traţiti - reče Oštroumni.

Duh Oštrine zašutje, ali ga Nepodobni sad pokrenu pitanjem.

- Ti naučavanja stalno vezuješ uz organizacije. Zar je takvo vezivanje neizbjeţno?

- Uglavnom jest - reče Oštroumni - ali i onda kad oko nekog "spasonosnog naučavanja" nije

sagraĎena moćna organizacija, takvo naučavanje daje uglavnom štetne učinke. Naime, da bi neko

109

naučavanje bilo "spasonosno", osoba mu se mora potpuno predati, jer u suprotnom naučavanje ne

moţe dati prave učinke. Potpuno predavanje vodi u isključivost i fanatizam; kad taj duh iziĎe iz

boce, okomljuje se na drugog (u obliku agresivnog ponašanja), ili pak na sebe sama (u vidu nekog

ekstremnog ponašanja). Dakle, ne donosi ništa naročito dobra.

Ali fanatizam se rijetko ograničava na jedinku. Za većinu ljudi teško je vjerovati i djelovati

samostalno; potporu svojih stavova i ponašanja, jedinka traţi u drugima, dijeleći ih usput na suborce

(pravovjerne) i neprijatelje (krivovjerne). I tako opet stiţemo do organizacije i do svega onog što

ide uz nju. Sam začetnik nekog privlačnog naučavanja ne moţe spriječiti da se na tom naučavanju

sagradi organizaciju i njene institucije. Naprimjer Isus je prezirao institucije i njihove "knjiţevnike i

farizeje", i zacijelo nije mogao ni sanjati da će jednog dana on postati simbolom najveće institucije

u povijesti, sa bezbroj "knjiţevnika i farizeja"! Isus je bio veliki ljubitelj jednostavnosti, otvorenosti

i slobode - ptica nebeskih i ljiljana u cvatu! Ali su ga jedni knjiţevnici i farizeji dali razapeti, a drugi

su ga proglasili svojim vrhovnim svecem i zatvorili ga u svoje mračne hramove i institucije.

- Grozno! - uzviknu Nepodobni - to je zaista grozno. Nego, čini se, da bi tvoju Četvrtu tezu

o učincima naučavanja trebalo pojačati Petom tezom, koja bi mogla glasiti otprilike ovako:

Dobri obično nisu operativno sposobni, a operativno sposobni obično nisu dobri.

Naučavanja dobrih koriste sposobni na svoj način. Tako plemenita naučavanja dobrih obično sluţe

kao opravdanje za djelovanje koje je tim naučavanjima suprotno.

Ali, ostavimo to za drugu priliku - reče Nepodobni. - U biti, problem je u tome što se bez

jake organizacije ne mogu napraviti velika dobra djela, a uz jaku organizaciju mogu se napraviti

velika zla.

- Upravo tako - prihvati Oštroumni. - Ali takvo stanje stvari ne opravdava one začetnike

naučavanja i graditelje organizacija, čije su teţnje izravno destruktivne. Dakle, one koji kao izlaz iz

stanja tjeskobe nude izravno uništavanje, bilo drugih, bilo sebe samih. Iznijetim tezama pokušalo se

samo pokazati na koji način plemenita naučavanja često dovode do destruktivnog ponašanja.

- Najbolje bi bilo učiti ljude umjerenosti - dometnu Nepodobni. - Neka svoj nemirni duh

drţe zatvoren u boci, makar mu u njoj bilo tijesno!

- Pokušalo se i to, ali bez većeg uspjeha - reče Oštroumni. - Ljude se oduvijek pozivalo na

umjerenost i razboritost, ali odaziv nije nikad bio naročito velik. Drevni mudraci govorili su "Ničeg

previše!" i isticali to kao temeljno načelo valjanog načina ţivljenja. Ali ljudi još nisu naučili ne

pretjerivati. A kad se ide u krajnosti i dospje do fanatizma, onda svako djelovanje postaje

destruktivno, bez obzira na plemenitost riječi sa kojima je popraćeno. Ali duh hoće van iz boce, a

najlakše se iz nje iskrada kroz buku ljupkih riječi i plemenitih naučavanja.

Tako reče Duh Oštrine.

***

Zašutješe opet, a onda Nepodobni reče:

- Ovdje govorimo o starim naučavanjima, ali čini se, da su se stvari sad izmijenile. Ljudi

danas zapravo nemaju nekog jakog spasonosnog naučavanja; ne bi li to trebalo značiti da je čovjek

današnjice nadišao onu tjeskobu bivanja koja takvo naučavanje treba (kao izlaz/spas), a onda ga i

stvara?

110

- Izmijenila se situacija - reče Oštroumni - ali ljudi nisu nadišli tjeskobu bivanja. Ljudi više

ne uspijevaju prikriti svoju neizrecivu sićušnost, prolaznost i nevaţnost. Spoznali su beznačajnost

vlastite vrste, neizbjeţnost gašenja sunčevog sustava, kao i cijelog svemira. Ljudi su shvatili da iz

svega toga nema izlaza, niti je moguće ikakvo stvarno spasenje. Tjeskobu bivanja se sad pokušava

prigušiti stvaranjem raznih napetosti i strahova: vanjskim strahovima nastoji se prigušiti unutarnje

tjeskobe. Ukratko, nije nestalo tjeskobe, nego je nestalo vjere u mogućnost bijega od nje: nestalo je

vjere u mogućnost spasenja. Čovječanstvo se danas nalazi u stanju bezidejnosti, umjerenog straha i

izrazite apatije. Ljudi nisu više u stanju ni u što vjerovati, niti se ičemu nadaju.

- Danas ne bi pomogao ni jedan Pavao - dometnu Nepodobni.

- Sa takvima se nikad ne zna - reče Duh Oštrine. - Oni su previše izuzetni da bi se moglo

unaprijed suditi o njihovoj moći i dosegu. Stanje apatije i straha su pogodno tlo za velike pokretače.

Ali problem je u tome što se ljudima više nema što ponuditi. Vječno blaţenstvo raznih vrsta,

blagostanje i sretna budućnost su već utrošeni. Većina ljudi nije naročito sklona sokratovskom

ispitivanju ţivota, kao ni budističkom neprianjanju uza nj. Moglo bi se pokušati sa emotivnim,

etičkim ili estetskim nazorom, odnosno pristupom ţivotu, postajanju i nestajanju, ali mislim da

većina ljudi ne bi to prihvatila. Što da se sad ponudi, čime da se spasi, kamo da se usmjeri?

- NaĎe li se neki novi Pavao, on će to znati - nasmija se Nepodobni. - Dakle, prepoznati će

stanje i nagnuća, oblikovati ih u jedno spasonosno naučavanje koje pokazuje ljudima put ispravnog

djelovanja koji vodi konačnom spasenju - govorio je sad Nepodobni, pokazujući da je naučio

lekciju.

- Svakako - uzviknu Oštroumni. - Ali moţda je bolje da se takav ne naĎe. Volim ljude jasnih

nazora i čvrstih uvjerenja, ali ne volim fanatične organizatore, a ni prejake organizacije. Naučavanja

i organizacije su neophodna sredstva za ţivot i djelovanje, ali kad se ta sredstva koriste u prevelikim

dozama, onda se obično zatruje ţivot i svijet.

S druge strane - nastavljao je Oštroumni, podigavši glas, - čovječanstvo bi sad moglo poći u

smjeru koji je suprotan pavlovskoj jasnoći, sigurnosti i uvjerenju. Moglo bi otklizati u neku novu

mistiku. Svijet kojeg ljudi intenzivno grade i u kojem ţive, postaje tehnološki i organizacijski sve

sloţeniji, a ljudi postaju u njemu sve zavisniji od raznih sustava i procedura, i sve bespomoćniji

pred njima. Ţivot ljudi danas na svakom koraku zavisi od djelovanja tehnoloških i administrativnih

sustava, pred kojima je čovjek kao jedinka nemoćniji nego što je spiljski čovjek bio pred silama

prirode.

- Ponovno zavisimo od gnjeva nevidljivih bogova! - nasmija se Nepodobni.

- Ima jedna sitna razlika - reče Oštroumni. - Spoznavši nadmoć prirodnih sila, naši spiljski

preci proglasili su te sile svjesnim bićima, u nadi da će tako moći uspostaviti dijalog s njima i

utjecati na njih. S druge strane, suvremeni ljudi stvorili su nadmoćne umjetne sile i sad im ne

preostaje drugo nego da ih uzdignu na razinu boţanstava, da bi na taj način opravdali vlastitu

nemoć pred njima i objasnili sebi zašto im se moraju pokoravati. Sve ostalo sliči na već viĎeno.

Podsjetimo da pored vidljivih tehnoloških sila, čovjeku danas prijete i bezbrojni nevidljivi zli

duhovi - razna zračenja, trovanja i drugo - protiv kojih ni pojedinci, ni zajednice često ne mogu

poduzeti ništa. A kad se ljudi naĎu u situaciji da ne mogu učiniti ništa suvisla, onda se okreću

bogovima, magiji i mistici.

Ali konačno, moţda stvari i ne stoje tako loše! - uzviknu sad Oštroumni glasom koji je

obećavao. - Čini se da je suvremena informacijska industrija sad pronašla spasonosni nazor na ţivot

111

i način djelovanja, koji će zauvijek umiriti sve ljudske tjeskobe i tako ljude konačno i definitivno

odvesti u stanje blaţenstva!

Ukratko rečeno, proizvodi informacijske industrije uništavaju sve ono što se obično naziva

mišljenjem i osjećajima. Stalno prekidanje televizijskih programa bučnim i agresivnim reklamama

dovodi do toga da čovjek prestane doţivljavati - promišljati, osjećati, pamtiti - išta od onog što

gleda. Reklame su samo jedan sitni element priče o informacijskom dobu. Strelovito mijenjanje

agresivnih scena svugdje i uvijek, uz stalno bljeskanje i zaglušujuću buku, postala je naša jedina

stvarnost. Bučno i plitko šarenilo postalo je stilom ţivota i mjerilom njegove kvalitete. Trajno

preplavljen rastrganim prizorima i poticajima, čovjek ulazi u stanje neke neodreĎene ošamućenosti

ili plitke zanesenosti: dakle, prestaje biti pitajuća odvojenost! Nadajmo se, da će time trajno nestati

i njegova tjeskoba bivanja i da se čovjek sad nalazi pred definitivnim spasenjem: pred ulaskom u

stanje trajnog blaţenstva!

Uostalom, tko zna - uzviknu Oštroumni, - moţda je tako najbolje! Moţda su ona vremena u

kojima se strastveno vijalo zastavama duše i uma - vremena pitajuće odvojenosti: vremena traganja

i stvaranja, velikih obmana i nada - bila samo jedna mučna i krvava etapa na putu Homo sapiensa

iz blaţenstva prirodne majmunaste zaigranosti u blaţenstvo informacijske majmunaste zaigranosti.

Ja osobno mislim da je prirodna zaigranost bila ljepša od informacijske, ali o ukusima ne volim

raspravljati.

Širina i brzina promišljanja Duha Oštrine zbunila je sad Nepodobnog, tako da on više nije

bio siguran da li se Oštroumni šali ili misli ozbiljno. Nepodobni htjede to razjasniti, ali Duh Oštrine

ga tad napusti. A bijaše tad već podne.

112

113

9. O tjeskobi i vedrini

(ili zašto iz uvida u ispraznost svega

trebaju izrastati prave vrijednosti)

Dugo je toga dana Nepodobni hodao predan mislima; prolazio je šumarcima, silazio k moru

i odmarao pod krošnjama sjenovitih borova. Kad se sunce nagnulo prema zapadu, Nepodobni se

zaputi prema gradu; kad je stigao do starog spomenika, na obliţnjim klupama sjedila je skupina

ljudi koji su rado slušali njegova kazivanja. Netko od njih tad doviknu Nepodobnom:

- Kazuj nam o onom "nečem" i o "tom-samom"! I reci nam, čemu "nešto" i odakle "to-

samo", a i čemu "odvojenost"!

Nepodobni je govorio o čovjeku kao o svijesti, a svijest bijaše nazvao odvojenošću "nečeg"

od "sebe sama". Ali ne bijaše kazao što je ono "nešto", ni što je ono "to-samo", a ni čemu "nešto",

odakle "to-samo", niti čemu odvojenost. Zato ga ljudi sad tako pitahu.

Potaknut pitanjem, Nepodobni sad ovako progovori:

Vi pitate što je to "ja" i što je to "ne-ja"; pitate čemu svijest i čemu svijet, ili postajanje i

nestajanje. Ali onaj tko to zna, taj o tome ne govori, a onaj tko o tome govori, taj ne zna. Zar ţelite

sad od mene slušati neistinu?

- Kazuj nam, kazuj! - povikaše oni što sjeĎahu na klupama.

- Nije li šutnja jedini valjan govor o onom što uvijek postaje, ali nikad nije? - pokuša još

jednom Nepodobni.

- Mi ne volimo šutnju! - odvratiše oni. - Mi nemamo drugog utočišta osim govora!

Kad to ču, Nepodobni se saţali nad ljudima, te im stade ovako govoriti:

- Vi pitate što je to "ja"!

Ali nitko ne moţe kazati što je to "ja". Jer "ja" je ime za nešto što uvijek postaje, ali nikad

nije. Sa svakim doţivljajem - sa svakim osjetom, mišlju i osjećajem - mijenja se ono što nazivate

svojim "ja"; svakim trenom i svakim dahom ono postaje drukčijim.

A zar biti drukčijim ne znači biti drugim? Kako da se onda izrekne postojanu riječ o toj

nestalnosti: zar svaki čvrst govor o njoj ne bi bio neistinit?

Smijemo li uopće reći da jest nešto što je uvijek drukčije i uvijek drugo? I zar je moguć

valjan govor o prividu: o nečem za što se ne moţe reći čak ni da jest?

Zaista, u onome što nazivate svojim "ja", nema ničeg postojanog. Postojana je samo svijest o

sebi: svijest o onome što nazivate svojim "ja". I samo po njoj, vaše "ja" poprima privid bivanja!

A svijest je odvojenost!

114

Tako im reče Nepodobni. Ljudi su sad u tišini slušali njegovo kazivanje, a on je govorio

dalje:

- Vi pitate što je to "ne-ja"!

Pitate o onome što nazivate svijetom.

Ali nitko ne moţe kazati što je to "ne-ja" ili "svijet". Jer "svijet" je ime za nešto što uvijek

postaje ali nikad nije. Sa svakim dogaĎajem - sa svakim pokretom i činom - mijenja se ono što

nazivate "svijetom"; svakim trenom i svakim dahom ono postaje drukčijim.

A zar biti drukčijim ne znači biti drugim? Kako da se onda izrekne postojanu riječ o toj

nestalnosti: zar svaki čvrst govor o njoj ne bi bio neistinit?

Smijemo li uopće reći da jest nešto što je uvijek drukčije i uvijek drugo? I zar je moguć

valjan govor o prividu: o nečemu za što se ne moţe reći čak ni da jest?

Zaista, u onom što nazivate svojim "ne-ja", nema ničeg postojanog. Postojana je samo

svijest o "ne-ja": svijest o onome što nazivate "svijetom". I samo po njoj, vaše "ne-ja" poprima

privid bivanja!

A svijest je odvojenost!

Tako im kaza Nepodobni. A onda na tren zastade, pa nastavi:

- Vi pitate čemu svijest i čemu postajanje i nestajanje!

Vi niste zadovoljni mojim kazivanjem o uzaludnosti svijesti i o nepojmljivosti izvora

postajanja i nestajanja. Ali onda pitajući "čemu", vi traţite od mene da vas obmanjujem i da vam

govorim neistinu. Jer nema načina da se odgovori na takva pitanja, osim kazivanjem ispraznosti i

neistine.

Ali vi volite kazivanja; vi volite slikovit govor i šarene bajke. Primite onda i ovo moje

kazivanje - slikovit govor, ili šarenu bajku, kako vam je draţe. Kazujući neizravno, manje ću lagati,

a moje kazivanje je usto sasvim bezazleno.

Zanemarite, dakle, svaku izdvojenost i svaku različitost, i pokušajte zamisliti postajanje i

nestajanje kao bezlično Jedno. Uzmite sad da je to Jedno osjetilo ţelju da pogleda sebe sama.

Ali za promatranje, nuţan je odmak! Jedno ne mogaše vidjeti sebe, bez da se odvoji od sebe

sama! Zato Jedno stvori rascjep - ranu stvori u srcu sebe sama - i tako nastade svijest!

Svijest je napuklina u srcu Bezličnog; ona je ono prazno od napukline: ona je čista

odvojenost. Svijest je praznina u kojoj se odraţava postajanje i nestajanje: u tom odrazu, Jedno

promatra svoj lik!

U odrazu svijesti, Jedno pokušava promatrati svoje "sada". Ali svijest obmanjuje Jedno, jer

odraţavajući ga, ona ga ujedno oblikuje: prekriva ga mnoštvom nestalnih oblika, varljivih imena i

šarenim prividom boja.

Tako im kaza Nepodobni.

- Vi pitate zašto postajanje satire svijest!

Pitate zašto svijesti gasnu: pitate čemu smrt.

Ah, prijatelji moji, ne znam zašto postajanje satire svijesti koje ono samo stvara. Ne znam

čini li to zaluĎeno vlastitom ljepotom koju vidi u odrazima svijesti, ili pak to čini uţasnuto svojom

ruţnoćom koju kroz njih vidi.

Moţda to čini iz gnjeva što ga svijest svojim pogledom prekriva beskrajnim mnoštvom

varljivih oblika, imena i boja: što ga drobi i rasipa u nestalnost šarenila i mnoštva, lišavajući ga tako

postojanosti, suštine i istine.

115

Moţda gašenjem svijesti, postajanje liječi svoje rane! Moţda svakom smrću zarasta jedan

bolan rascjep u srcu Jednog.

Vi pitate zašto postajanje gasi i satire svijesti. Ali nije li veće čudo što se svijesti uopće pale,

nego to što gasnu?

Vi volite kazivanja o ţivotu i smrti, i niste još naučili ţivjeti bez riječi. Ali jedan me lutalac

nekoć poučio da se o smrti valjano govori samo onda kad se o njoj šuti. To znači da se ni o ţivotu

ne da kazati ništa naročito, jer bez govora o smrti nije moguć ni valjan govor o ţivotu.

Vi volite kazivanja i uvijek traţite riječi; ali, zaista, kaţem vam: ne ţivi čovjek samo od

riječi, nego i od tišine!

Najdublji i najuzvišeniji osjećaji govore tišinom Ljudi trebaju spoznati veličinu šutnje pred

nedokučivim i neizrecivim, pred velikom tugom i pred velikom radošću. A nije li konačna svijest u

beskrajnom prostoru postajanja i nestajanja nešto nepojmljivo i neizrecivo? Nije li svijest koja stoji

sama pred licem postajanja i nestajanja neizreciva radost i neizreciva tuga?

Današnje bučno doba ne poznaje prave uzvišenosti ni dubine; ovo doba sve pretvara u plitke

buke koje drţe ljude i ţivot na površini. Ali ljudi trebaju upoznati uzvišenost šutnje da bi mogli

osjetiti najveće od svih čuda: čudo postajanja, nestajanja i svijesti.

Da, prijatelji moji, za bezbriţnost i vedrinu potrebna je tišina! Tako nas uči ozbiljnost! -

A samo ozbiljnost moţe biti odista bezbriţna i vedra!

Tako im kaza Nepodobni.

- Vi pitate o postajanju i svijesti!

Ali samo su dvije stvari odista nedokučive: postajanje i svijest!

Postajanje je nepojmljiva i neizreciva tajna. Uzaludno je očekivati stvaran odgovor na

pitanje "Odakle postajanje?", ili "Zašto je postajanje takvo, a ne drukčije?". Uzaludno je nadati se

suvislu odgovoru na pitanje "Čemu uopće postajanje i svijest: zašto uopće Nešto, a ne naprosto

Ništa?"

Uzaludno je traţiti odgovore na takva pitanja, jer takvi odgovori ne mogu postojati. O

postajanju i nestajanju kao Jednom, Cjelini i Svemu nije moguće reći ništa suvisla.

Pojedinačne stvari u svijetu objašnjavaju se meĎusobno, jedne pomoću drugih, ali se Cjelinu

nema čime objasniti niti se je moţe predočiti ili pojmiti. Izvan Svega nema ničeg, tako da se Sve

nema čime objasniti.

Pitanja odakle ili čemu postajanje i nestajanje nisu prava pitanja, jer ne dopuštaju nikakva

suvisla odgovora. To nisu prava pitanja, već su to samo izrazi čuĎenja i nemoći, koji pokazuju da je

čovjek odista uzaludna pitajuća odvojenost!

Nedokučivo je postajanje i nestajanje, i ne da se obuhvatiti riječima ni okovati pojmovima.

Svaki govor izdvaja i odvaja, dok je postajanje i nestajanje Jedno. Svaka izdvojenost manja je od

Jednog i prebiva u njemu: u Jednom prebiva i svaki govor!

Jer i govor je jedna izdvojenost u cjelini postajanja i nestajanja: govor je izdvojenost kojom

Jedno zadirkuje sebe sama.

Nedokučiva je i svijest!

Svijest je oko koje gleda, a oko ne moţe vidjeti sebe samo. I kad misli da misli o sebi, svijest

misli o nekom odrazu sebe same u sebi samoj. Ali sebe samu, svijest ne vidi nikad!

Dvije stvari su odista nedokučive, nepojmljive i neizrecive: postajanje i svijest. A ničeg

116

drugog i nema. Nedokučiva je tajna postajanja i oka njegova; pogled svijesti ne prodire kroz tmine

postajanja i nestajanja, a ne moţe vidjeti ni sebe sama.

Ljudska svijest zacijelo nije jedini pogled koji je Jedno do sada bacilo na sebe i kakve će još

bacati. Jer čovjek je samo igra i tren! Nemirno će postajanje i nestajanje bacati mnoge nove poglede

na sebe, ali nijedan od tih pogleda neće nikad obgrliti Cjelinu, a ni vidjeti sebe sama!

Zaista, nedokučiva je tajna postajanja i oka njegova! -

A takvom će zauvijek i ostati.

***

Tako je sad govorio Nepodobni. A onda zastade, prijeĎe pogledom preko ljudi koji sjeĎahu

na obliţnjim klupama i stajahu iza njih, pa nastavi kazivati.

- Tjeskoba i nemoć nagone ljude na stalna tumačenja!

Tjeskoba bivanja i strah od nestanka oduvijek nagone ljude da se obdaju riječima i da se

zaklanjaju iza naučavanja: da stalno tumače svijet i sebe same. Njihove su riznice pune spasonosnih

naučavanja, ispravnih putova i konačnih rješenja. Ali buka riječi ne skida vela tajne s nedokučivog,

niti moţe izreći neizrecivo. A ne uspijeva ni otkloniti tjeskobe i straha.

Neznanje je čovjekova sudbina!

Svako tumačenje je pokušaj osvjetljenja dijela tame. Ali tama je beskrajna i ona obdaje

svaku svjetlost. Mnoga tumačenja su pokušaji bijega, jer pokušavaju sakriti ono što ne ţele vidjeti i

što ne ţele da bude.

Ali nikakav govor ne moţe sakriti tamnost tame iz koje sve izvire i u koju sve ponire: tame

koju nitko ne poznaje, niti je moţe pojmiti, pa ni zazvati pravim imenom.

I zato svako tumačenje pluta u tami nedokučivog.

Svako znanje poloţeno je u beskrajno neznanje.

Svaki govor zamire u beskrajnoj tišini.

Tako je sad govorio Nepodobni, a onda nastavi briţnim glasom:

- Zaista, riječi ne daju niti mogu dati stvaran odgovor na tajnu postajanja, nestajanja i

svijesti. Ali pitati je nuţno! Jer samo pitajući, čovjek postaje onaj koji jest: samo njegova

neodgovoriva pitanja čine čovjeka - čovjekom!

Ali ljudi ne vole neodgovoriva pitanja i nerješive probleme.

Ljudi radije prianjaju uz one duhovne vodiče i goniče čija naučavanja osakaćuju misao i

čine je nesposobnom da nerješiv problem vidi! Rado prianjaju uz one mudrace koji osakaćuju jezik

i tako ukidaju mogućnost da se neodgovoriva pitanja izrazi!

Ljudi prianjaju uz one duhovne vodiče i goniče koji osakaćuju misao i jezik, da bi na taj

način ukinuli mogućnost postojanja neodgovorivih pitanja i nerješivih problema.

Ali ukidanjem pitanja i problema u mišljenju i jeziku, ne uspijeva se ukinuti zapitanost

svijesti. Jer ne moći pitati ne znači ne osjećati pitanje i problem: ne znači ne biti pitanje i problem!

Zaista, riječi ne mogu naći stvarna odgovora na tajnu postajanja, nestajanja i svijesti, ali je

pitanje neizbjeţno. Pitanje dolazi nezvano i samo, i čovjek se ne moţe sakriti od njega, jer čovjek

jest pitanje i problem!

Prianjanjem uz neupitan govor svojih mudraca, čovjek se pokušava sakriti od svog pitanja;

117

pokušava pobjeći od svoje uzaludne zapitanosti: pokušava nemoguć bijeg od sebe sama.

Ali pokušavajući nemoguće, čovjek samo propušta ostvariti moguće!

Tako im kaza Nepodobni.

Tjeskoba i nemoć nagone ljude na stalna objašnjavanja i tumačenja svijeta i sebe samih. Ali

buka praznih riječi ne odaginje tjeskobe i ne otklanja nemoći. Zato ja nisam došao objašnjavati

neobjašnjivo.

Ne ţelim sakrivati veliko pitanje, niti donosim novo spasonosno naučavanje, kakvih imate

već previše; ne, ne dolazim sakatiti vaš um ni vaš jezik.

Nisam došao da vas učim nekom novom jeziku slabosti, nego jedinom jeziku snage: učim

vas jeziku ljubavi i volje za sva bića i sve stvari!

Prijatelji moji, doĎoh da donesem vedrinu vašem "sada"! Razmotrite dar koji vam donosim!

I ne ljutite se na postajanje i nestajanje zbog njihove prevelike tajnovitosti. Promatrajte ih

radije kao lijepu ţenu, koja više zanosi onime što sakriva nego onime što pokazuje.

Ah, prijatelji moji, vi me nagonite da govorim o neizrecivom i da time ograničavam

neograničeno: nagonite me da govorim o postajanju i nestajanju, o svijesti i o draţesnim ţenama!

Ali onaj tko njih poznaje, taj o njima ne govori. A onaj tko o njima govori, taj ih ne poznaje.

Tako reče Nepodobni.

***

Ovdje Nepodobni zastade i prijeĎe pogledom preko lica onih koji slušahu njegovo

kazivanje. Nitko mu od njih sad ne kaza ništa, te on nastavi sa svojim kazivanjem.

- Govorim o nemogućnosti bijega od pitanja!

Svijest izranja na lice postajanja i nestajanja, bez pitanja i bez objašnjenja, a tako mora i

nepovratno nestati s njega.

Izronjena svijest osjeća tjeskobu odvojenosti, uţas trenutnosti i nemoć uzaludnosti.

Izronjena svijest osjeća sebe samu kao tjeskobu, i zato rado bjeţi od sebe same.

Ljudi oduvijek bjeţe u buke neupitnog govora i intenzivnog djelovanja, u buke velikih

zabava i šarenila stvari, nastojeći tako pobjeći od svoje tjeskobne odvojenosti.

Bjeţeći od svoje tjeskobne pitajuće odvojenosti, ljudi su spremni zaći u najuţasnije buke i u

najstrašnije pustinje. Ali čovjek ne moţe pobjeći od sebe sama! -

I tko odabere bijeg, odabrao je tjeskobu!

Vi se divite svim velikim bjeguncima!

Vaša ţudnja za bijegom i vaš strah veličaju i slave heroje i mučenike, velike pobjednike i

velike preziratelje; vi slavite zato da ne biste morali slijediti: da ne biste morali sami zalaziti u one

buke i pustinje koje vas mame, ali koje bi za vas bile previše strašne!

Vi veličate i slavite svoje velike vojskovoĎe, svece i plesače, i rado se klanjate pred njima.

Slavljenjem i klanjanjem vi pokušavate odloţiti breme svoje pitajuće odvojenosti na njihova leĎa.

Moţda vas vaši vojskovoĎe, sveci i plesači mogu nekud povesti, ali time vas neće osloboditi

vaše pitajuće odvojenosti: neće vas osloboditi vaše tjeskobne svijesti! Jer nema takvih mjesta ni

118

stanja u kojima čovjek svoju tjeskobu i svoju vedrinu ne mora nadilaziti i dosizati sam! Zato su

uzaludna sva vaša oboţavanja i klanjanja.

Zaista, tjeskobni su putovi oboţavatelja i slijepih sljedbenika!

Pokušaj bijega od pitanja vodi mnoge ljude na putove zla.

Svijet je oduvijek bio pun nasilja i zala koje ljudi čine jedni drugima, drţeći da će tim

strašnim bukama zaglušiti i nadvladati svoj tjeskobni osjećaj pitajuće odvojenosti. Ljudi poseţu za

nasiljem, misleći da će iskazivanjem moći satiranja satrti svoju nemoć i tjeskobu!

Ali uzaludna su sva nasilja i zla koja ljudi čine, jer pred tjeskobom, moć satiranja je

ništavna. Onaj tko je stekao moć da satre mnoge gradove i narode, nije time stekao moć nad svojom

tjeskobnom odvojenošću i uzaludnošću!

Put nasilja i razaranja ne vodi čovjeka prema vedrini, nego ga odvodi još dublje u pustoš

tjeskobe, nemoći i straha. Jer nasilje još najstrašnije satire onog koji ga čini!

Bjeţeći od svog velikog pitanja, čovjek često čini nasilje i nad samim sobom. Ali i takva

nasilja su uzaludna, jer ni satiranjem sebe sama, čovjek ne moţe nadvladati glas uzaludne pitajuće

odvojenosti u sebi.

Tako je govorio Nepodobni; a onda zastade pa reče:

Ali zašto vam govorim o vladarima i zločincima, o svecima i plesačima? Takvih ljudi ima

malo, iako ne i premalo.

A ljudi puka, svoje tjeskobe najradije zaranjaju u plitke vode svagdanjih buka; zaklon i spas

pred bolnom odvojenošću traţe u predavanju bučnim tekućim trendovima. A s vremena na vrijeme,

rado prianjaju uz svoje duhovne vodiče i goniče - uz svoje vojskovoĎe, svece i plesače - puštajući

da ih oni vode putovima velikih ponosa i velikih vjera.

Ali ni u plitkim vodama bučnih tekućih trendova, ni na putovima velikih ponosa i velikih

vjera, čovjek ne uspijeva sa sebe trajno stresti svoju pitajuću odvojenost. Ako velike buke nakratko

nadjačaju njen glas, ona nakon toga vrišti još jače. Ona se budi u trenucima zamora ili predaha, a

ponekad nenadano izranja i usred najjače buke.

Njegova pitajuća odvojenost prolazi s čovjekom kroz sve buke, i jalov je svaki njegov napor

da sa sebe strese sebe sama. Nema puta kojim bi čovjek mogao pobjeći od sebe; čovjek moţe jedino

doći k sebi i tako steći sebe sama! A to i mora učiniti!

Jer što moţe pruţiti drugom onaj koji još nema ni sebe sama?

I čemu se moţe nadati od drugog koji je njemu jednak?

A svijest moţe nadići tjeskobni osjećaj odvojenosti, trenutnosti i uzaludnosti jedino igrom

darivanja i primanja!

Prijatelji moji, govorim vam o nemogućnosti bijega od tjeskobe: govorim o uzaludnosti svih

pokušaja skrivanja iza velikih ponosa i vjera, ili u plitkim vodama tekućih trendova.

Govorim o nemogućnosti bijega od uzaludne pitajuće odvojenosti: o jalovosti svakog

pokušaja bijega svijesti od sebe same!

Govorim o nemogućnosti bijega od tjeskobe i o nuţnosti njena nadilaţenja!

Ali onaj tko to poznaje, taj nerado o tome govori. A onaj tko rado govori, taj to ne poznaje.

Povrh toga, ne zna da je takav govor nemio ušima puka, a onda je i uzaludan.

Tako reče Nepodobni.

119

***

Kad to reče, Nepodobni zastade na tren, prijeĎe pogledom preko onih koji slušahu njegovo

kazivanje, pa nastavi:

- Govorim o nužnosti nadilaženja tjeskobe!

A za nadići, nuţno je prihvatiti!

Čovjek mora prihvatiti sebe sama, da bi mogao biti; a mora biti, da bi mogao biti za drugog:

da bi mogao voljeti i htjeti, i time nadići svoju tjeskobnu i bolnu odvojenost!

Ali kako da čovjek prihvati sebe sama? RoĎen i odgojen u velikim bukama, čovjek ţivi i

umire a da nikad i ne sretne sebe sama!

Čovjek velikih buka ţivi i umire usamljen, ali se nikad ne uzdiţe do samotnosti: nikad ne

upozna tišine; nikad ne stupa sam pred lice nedokučivog. A jedino tim putem, svijest moţe doći

sebi i sebe prihvatiti.

Jedino u tišini čovjek stoji sam pred licem nedokučivog i time prihvaća sebe sama kao

jedinstven trenutak uzaludne pitajuće odvojenosti: time nadilazi svoju ništavnost-u-buci; tako

postaje za sebe i za drugog, i time stupa na put nadilaţenja tjeskobe.

Zaista, prijatelji moji, čovjek mora biti da bi mogao nadići svoju tjeskobu; a da bi postao,

mora zaći u svoju tišinu i prihvatiti svoju istinu!

Tako reče Nepodobni.

Ali ne uzimajte krivo mojih riječi o samotnosti. Ne pozivam vas na ţivot usamljenika; ne, ne

vodim vas u pustinju, nego vas vodim vama samima!

Pozivam vas da izaĎete iz plićaka velikih buka i da zaĎete u dubine u kojima svijesti plivaju

svaka u svojoj tišini; u dubine, u kojima svijest prihvaća svoju istinu i tako dolazi sebi samoj: u

dubine gdje svijest stječe svoju ljubav i svoju volju, i tako stupa na put nadilaţenja tjeskobne i bolne

odvojenosti!

Pozivam vas da napustite plićake velikih buka i da zaĎete u dubine istine i tišine, u kojima

svijest nadilazi tjeskobu! Ali vi ne ljubite istine i tišine; vi se krijete od svoje pitajuće odvojenosti i

bjeţite od svoje trenutnosti i uzaludnosti.

Vi još ne traţite put prema sebi samima.

Znam, prijatelji moji, teţak je put do sebe sama. Teška je zadaća što je postajanje zadade

svijesti: teško je biti oko koje gleda, ali ne shvaća; biti trenutak pred bezvremenim, bez pravog

uvida i nade! -

Ali to je zadaća što je postajanje namijeni čovjeku! I samo njenim prihvaćanjem, čovjek jest

onaj koji jest. -

A biti je jedinstvena prilika!

Prijatelji moji, govorim vam o nadilaţenju tjeskobe!

Govorim o nuţnosti prihvaćanja sebe sama kao jedinstvene trenutne uzaludne pitajuće

odvojenosti!

Govorim o istini i tišini kao početku puta prema sebi samom i prema drugom: kao početku

puta prema vedrini!

Ali, prijatelji moji, onaj tko to osjeća, nerado o tome govori. A onaj tko rado govori, to još

120

ne osjeća. Povrh toga, ne zna da je takav govor nemio ušima puka, a onda je i uzaludan.

Tako reče Nepodobni.

***

Nepodobni ovdje zastade oborena pogleda, dajući tako slušateljima da predahnu od njegovih

riječi i od svoje šutnje. MeĎu ljudima tad krenu ţamor i začuše se povici; Nepodobni na to podignu

opet pogled, te ovako progovori:

- Vi pitate o vrijednostima!

Vaši duhovni vodiči i goniči govore vam da bez velikih vjera, velikih ponosa i tekućih

trendova ne bi mogle postojati nikakve vrijednosti.

Ali ja vam kaţem: prave vrijednosti mogu postojati bez obmana i buka. Štoviše, za

ostvarenje pravih vrijednosti neophodno je odbaciti sve nebeske obmane i zemaljske buke:

neophodne su istina i tišina!

A ja donosim glas istine i tišine!

Ljudi oduvijek prolaze licem postajanja i nestajanja voĎeni glasom svojih slabosti, a takvim

govorom stvorili su i svoje vrijednosti. Upravo jezikom slabosti - jezikom obmana i buka - stvorene

su sve vladajuće vrijednosti: svi agresivni bogovi i razorni ideali. Ali krvava i otuţna povijest

svijeta pokazuje kako je krajnje vrijeme da čovjek odbaci vrijednosti stvorene jezikom slabosti i da

progovori jezikom svoje snage!

Zaista, vrijeme je da se napuste obmane i buke, da čovjek stupi u svoju istinu i tišinu, i da

odande progovori jezikom svoje snage: jezikom ljubavi i volje za sva bića i sve stvari! Jer samo tim

jezikom čovjek moţe stvarati i ţivjeti prave vrijednosti!

Samo govoreći jezikom svoje snage, čovjek moţe ţivjeti pravi odgovor na pitanje koje jest

on sam!

Ljudi su u tišini slušali kazivanje Nepodobnog, a on im, podigavši glas, sad reče ovako:

- Vrijeme je da čovjek uvidi ispraznost svojih spasonosnih naučavanja i pogibeljnost svojih

zastrtih istina, i da stupi pred otvorene horizonte postajanja i nestajanja!

Vrijeme je da čovjek spozna da su bogovi isprazne buke i da nema ljubavi ni volje, dobrote

ni pravde, osim ljudske. I da prazno nebo i uzaludna zemlja postanu pozivom njegovoj ljubavi i volji

za sva bića i sve stvari!

Vrijeme je da čovjek spozna, da slavne prošlosti nije bilo i da sretne budućnosti neće biti:

oduvijek postoji samo sadašnjost i zauvijek će biti tako. A u velikim bukama sadašnjost je uvijek

tjeskobna i prazna.

Vrijeme je da čovjek odbaci isprazne snove i da stvarnost učini boljom! A za promijeniti

stvarnost potrebno je prije svega da čovjek promijeni sebe sama.

Vrijeme je da čovjek prihvati svoju odvojenost; da odbaci isprazne snove o blaţenstvu u

jedinstvu i da počne stvarati sklad sa svim bićima i svim stvarima! A za sklad, potrebni su ljubav i

volja!

Vrijeme je da čovjek spozna, da nema pravih vrijednosti - da nema radosti ni ljepote - tamo

gdje nedostaju jednostavnost i dobrota. A jedino ljubav i volja mogu učiniti postajanje i nestajanje

jednostavnim i dobrim!

121

Da, prijatelji moji, vrijeme je da se napuste vrijednosti stvorene jezikom slabosti; da se

odbace agresivne šarene bajke koje ljudima donose više zla nego dobra.

Vrijeme je za prave vrijednosti!

Vrijeme je za istinu i tišinu, i za nedodirljivu vedrinu čovjeka istine i tišine!

Jer što moţe pomutiti vedrinu onog koji poznaje i prihvaća svoju jedinstvenost, svoju

trenutnost i svoju uzaludnost; onog koji u sebi nosi svoju ljubav i svoju volju za sva bića i za sve

stvari; onog koji ljubi i odobrava postajanje i nestajanje!

Budite oni koji ljube i hoće, i tako darivaju! -

Budite oni kod kojih obitava vječnost i gdje sve njene radosti i boli nalaze svoj dom! -

Budite pjesnici postajanja i nestajanja, jer samo pjesnici mogu ţivjeti neizrecivo! -

Budite oni po kojima postajanje i nestajanje biva pjesmom!

Tako povika Nepodobni, a onda zašuti. Mnoštvo tad krenu ţamor i začuše se povici o patnji

i o zlu. Kad ču njihove riječi, Nepodobni podignu opet pogled pa im briţnim glasom reče:

- Vi pitate o patnji i zlu!

Zaista, meĎu ljudima ima onih za koje drţimo da nisu vrijedni ljubavi: onih čije ponašanje

vrijeĎa. Ali ipak, svi su ljudi braća po tjeskobnosti. Po tome zločinac nije u boljem poloţaju od

ţrtve; štoviše, njegov tjeskobni osjećaj izgubljenosti mora da je toliko teţak, da uz osudu njegova

čina, budi i saţaljenje prema počinitelju. Pomislite sami: bi li vi ţeljeli biti takvima?

Zaista, nije uvijek lako voljeti, pa ni razumjeti. Tamo gdje ne moţete voljeti praštajte!

A kad ste prinuĎeni na borbu protiv ludosti i zla, borite se odlučno, ali bez mrţnje. I ne

sudite svoje neprijatelje samo po njihovim djelima, nego se sjetite i njihove i zaglušenosti: sjetite se

da dolaze iz velikih buka iz kojih teško moţe doći išta dobrog.

Neka vaše vedrine ne pomuti nikakva nevolja; naprotiv, neka vas svaka nevolja vraća vama

samima. Neka nevolja stresa sa vas ispraznost velikih buka i neka vas budi za vašu ljubav i volju: za

vašu vedrinu!

Prijatelji moji, imajte svoju hrabrost i svoj ponos! Jer ni usud nema moć nad onim koji ga

prihvaća hrabro i s ponosom; nad onim koji poznaje i prihvaća svoju jedinstvenost, svoju trenutnost

i svoju uzaludnost: nad onim čija volja odobrava nedokučivu igru postajanja i nestajanja.

Budite oni koji jesu i kojima ni usud ne moţe ništa oteti. Budite oni koji mogu samo darivati

i neka u darivanju bude vaša moć i vaše bogatstvo!

Budite poziv svim ljudima; budite svjetlo koje sije u tminama obmana i buka: budite

glasnici novog čovjeka i svijeta koji imaju doći!

Budite svjetlost postajanja i radost njegova!

Prijatelji moji, govorim vam o tjeskobi i o vedrini!

Govorim o ozbiljnosti koja progovara jezikom prave snage: jezikom ljubavi i volje za sva

bića i sve stvari!

Govorim o ozbiljnost koja čovjeka otvara za njegovu najvišu mogućnost: za vedrinu!

Govorim o dosizanju prave vedrine, koja nadilazi sva sitna zadovoljstva, sve raskošne

obmane i sve velike buke.

Ali onaj tko pravu vedrinu poznaje, taj nerado govori jer ljubi istinu i tišinu. A onaj tko rado

govori, taj prave vedrine još ne poznaje!

122

Mnogi će reći kako bi u ovom svijetu obmana, taštine i borbe, čovjek ozbiljnosti - čovjek

velike ljubavi i volje - bio poput jaganjca meĎu vucima. Ima u tome istine i zato čuvajte se mojih

darova; ne uzimajte ih na sebe ako drţite da su preteški i da ih niste u stanju nositi.

Ne uzimajte na sebe mojih darova ako drţite da bi vas sapletali u hodu i da bi vam oteţavali

put. Ali kaţem vam: još će teţi biti putovi onih ljudi koji licem postajanja i nestajanja prolaze bez

mojih darova!

Zaista, mučni su i tjeskobni putovi onih kojima su moji darovi preteški!

Tako reče Nepodobni i time završi svoj govor. U mnoštvu nastade ţamor, ali ga nitko više

ne upita ništa, te on krenu niz trg prema moru. Dok je odlazio s trga pristupiše mu neki ljudi i

upitaše ga:

- Reci nam, tko te posla da govoriš?

- Nitko - odvrati Nepodobni.

- U čije ime onda govoriš? - pitali su dalje.

- U svoje - odvrati Nepodobni i produţi prema moru. A nad grad se već spuštala večer.

123

10. O smislu i besmislu

(ili o traganju za smislom, o njegovu stvaranju i darivanju)

Jednom dok su leţali pred kolibom zagledani u beskraj zvjezdanog neba, Ţena reče:

- Ti što sve znaš i razumiješ, odgovori mi na jedno kratko pitanje. U čemu je smisao ţivota?

- Pitanje je zaista kratko - reče Nepodobni - ali bi odgovor mogao biti vrlo dug; ali mogao bi

biti i vrlo kratak, zavisi od toga kako se shvati pitanje. Jer to pitanje, samo po sebi, nije precizno ni

jasno; a moţda nije ni pitanje.

- Nemoj se izmotavati, nego odgovaraj - reče Ţena. - I treba da govoriš jasno, ne onako kako

govoriš na trgu.

- Upućeni kaţu da je pitanje smisla temeljno pitanje s kojim se ljudi moraju suočiti - započe

Nepodobni. - To je temeljno pitanje s kojim se ljudi stalno suočavaju kao pojedinci i kao zajednice,

čak i onda kada toga nisu svjesni. Svaki ţivot je stalno traganje za smislom i pokušaj da se dade

neki valjan odgovor na to pitanje. Svaki ţivot jest jedan odgovor na to pitanje, iako mnogi odgovori

ne izgledaju naročito dobrima ni lijepima.

- Pokušaj biti malo konkretniji - reče Ţena.

- Oni koji govore o smislu ţivota obično nude jednostavne odgovore na to pitanje i daju

jednostavne naputke o tome kako ţivot učiniti smislenim - nastavljao je Nepodobni. - Ili pak kratko

kaţu da ţivot nema nikakvog smisla. Ali pitanje o smislu je zapravo neprecizno a moţda i

neodgovorivo; moţda to uopće i nije stvarno pitanje.

- Ti si još kod pitanja - reče Ţena; - ja sam traţila odgovor!

- Pitanje smisla ţivota moţe se odnositi na razne stvari i moţe se interpretirati na razne

načine - govorio je Nepodobni. - To pitanje moţe biti shvaćeno kao pitanje o tome na koji način

treba da ljudi ţive i čemu treba da teţe. Ali to moţe isto tako biti shvaćeno kao pitanje zašto ljudi

postoje i zašto treba da ţive, ako to zaista treba. Na drugo pitanje je teţe odgovoriti, ako je takav

odgovor uopće moguć.

Pitanje smisla moţe se općenito interpretirati kao pitanje zašto je ovaj svijet postajanja i

nestajanja takav kakav jest, a ne drukčiji i koja je svrha njegova postojanja. Moţe se interpretirati i

šire: zašto je svemir takav kakav jest, a ne drukčiji i koja je svrha njegova postojanja. U najuţoj

interpretaciji pitanja o smislu, jedinka moţe pitati zašto ja postojim i zašto ja treba da ţivim. U

najširoj interpretaciji, pitanje smisla moţe se shvatiti kao pitanje zašto postoji Nešto što nazivamo

svemirom, a ne naprosto Ništa.

- Kako bi uopće moglo postojati Ništa - upadne Ţena.

- To pitanje moramo ostaviti za drugu večer - reče Nepodobni.

- Ah, s tim prorocima - reče Ţena; - uvijek izbjegavaš teška pitanja!

124

- Odgovori na svaku od navedenih interpretacija pitanja smisla mogu isto tako biti vrlo

različiti - nastavljao je Nepodobni. - Konačno, postoje tvrdnje da pitanje o smislu zapravo nije

stvarno pitanje. To pitanje ima valjan oblik, ali ono nije stvarno pitanje zbog toga što na njega nije

moguće dati stvaran odgovor. Svaki odgovor na takvo pitanje je subjektivan i proizvoljan, i zato se

ne moţe smatrati stvarnim odgovorom, već je to naprosto izraz jednog stava ili osjećaja. Ono na što

nije moguće dati stvaran odgovor, ne treba smatrati stvarnim pitanjem.

Takav stav nije bez osnove, ali ne djeluje ni sasvim uvjerljivo. Odgovori na pitanje smisla

jesu subjektivni i proizvoljni, utoliko što izraţavaju osobne stavove jedinki ili zajednica. Ali to ne

mora značiti da su pitanja o smislu, kao ni odgovori na ta pitanja, zbog toga besmisleni. Bolje bi

bilo nazvati ih nepotpunima, jer svaki takav odgovor nosi u sebi polazno pitanje na koje pokušava

odgovoriti.

- Da čujemo te odgovore, bili valjani ili ne - reče Ţena.

- Postoje tri osnovna pristupa pitanju smisla, koje moţemo nazvati religijskim, svjetovnim i

kritičkim. Ljudi su oduvijek tragali za nekim smislom ţivota koji nadilazi konačnost i ništavnost

ljudskog ţivota u usporedbi sa beskrajem vremena i prostora. U tom traganju otkrili su razne sjajne

stvari, ali im je oduvijek bilo teško vjerovati da su njihova rješenja zaista valjana. Načelno govoreći,

mudraci Zapada otkrili su vječnu dušu i time riješili problem ljudske prolaznosti. S druge strane,

mudraci Istoka otkrili su ponovno raĎanje istog sebstva u drugom tijelu nakon smrti i time riješili

pitanje ljudske prolaznosti i niz drugih stvari.

U prvom slučaju, besmrtna duša omogućava svakoj jedinki ne samo vječni ţivot, nego isto

tako i uvoĎenje pravde, nagrade i kazne, koje prelaze granice zemaljskog ţivota i seţu u vječnost. U

drugom slučaju, kod ponovnih utjelovljenja istog sebstva, ciklus takvih utjelovljenja omogućava

jedinki da se kreće prema stanju potpunog blaţenstva. To stanje blaţenstva prelazi granice ljudskog

razumijevanja, ali u obje varijante, ljudima je dana sjajna mogućnost da se ispravnim ţivotom kreću

prema tom stanju i da ga dosegnu. Ta mogućnost osmišljava zemaljski ţivot.

- Svi hoće u blaţenstvo - reče Ţena - ali čini se da nitko ne moţe ni zamisliti to stanje. Još da

netko upita ljude kakva smisla ima provesti cijelu vječnost u blaţenstvu!

- Dakle, religijska naučavanja se meĎusobno razlikuju - nastavljao je Nepodobni - ali sva

takva naučavanja pruţaju svojim sljedbenicima jasan odgovor na pitanje smisla, na razini načina i

na razini svrhe ţivljenja, na razini jedinke, zajednice i cjelokupnog postojanja. Ljudi ne mogu i ne

trebaju poznavati sve tajne postajanje i nestajanja; rečeno im je onoliko koliko je dovoljno za valjan

ţivot. Ljudi treba da ţive u skladu s onim što im je rečeno, a to ujedno znači i zapovjeĎeno. Oni koji

slušaju te zapovjedi biti će nagraĎeni vječnim blaţenstvom koje nadilazi ljudsko shvaćanje; oni koji

ne slušaju te zapovjedi biti će kaţnjeni vječnim mukama čije strahote isto tako nadilaze ljudsko

shvaćanje.

- Ukratko, smisao ţivota je u tome da se sluša zapovjedi i da se na taj način dospije u raj -

reče Ţena; - u suprotnom, ide se za pakao.

- Otprilike tako - reče Nepodobni, - iako postoje bitne tehničke razlike izmeĎu naučavanja

različitih religija, posebno izmeĎu onih koje se naziva Zapadnima i onih koje se naziva Istočnima.

MeĎutim, u biti sve se svodi na isto temeljno načelo: ispravan način ţivota vodi u trajno blaţenstvo,

a neispravan način u trajnu patnju.

Prema trojnoj podjeli koju smo spomenuli ranije, drugi pristup pitanju smisla je svjetovni -

reče Nepodobni. - Pristalice svjetovnog pristupa pitanju smisla ţivota kaţu da religijska naučavanja

ne daju ljudskom ţivotu smisao, nego ga čine besmislenim jer svode ljude na bespomoćne sluge

125

hirovitih bogova. Povrh toga, nema objektivnih razloga za pretpostavku da postoje bogovi ili Bog,

tako da nema ni osnovanih razloga za vjerovanje da bi oni mogli podariti smisao ljudskim ţivotima

i ljudskoj povijesti.

Ukratko, moderni mudraci proglasili su tradicionalne religijske naracije i vizije pukim

fantazijama i vještim obmanama, i proglasili su ljudski ţivot apsurdnim. To njihovo otkriće nije

zapravo bila velika novost jer su drevni mudraci znali da je ljudski ţivot apsurdan. Zbog toga su i

gradili putove koji vode u virtualne svjetove u kojima ljudi nadilaze prolaznost i sve bijede ovoga

svijeta: putove koji vode prema vječnosti i blaţenstvu. Suvremeni ljudi sakrivaju se od osjećaja

apsurdnosti i od pitanja smisla bijegom u intenzivne aktivnosti i buke. Ali ni takvi bjegovi nisu

novost, jer ljudi su se oduvijek tako ponašali. Razni Ahileji i Odiseji, Jingiskani i Napoleoni, kao i

suvremeni Demokrate Osvajači, srljali su svijetom čineći golema zla, pokušavajući na taj način dati

nekakav smisao vlastitim ţivotima.

- A ti sad propovijedaš ljudima da takvo stanje stvari treba hitno promijeniti u stilu "vodite

ljubav, a ne rat: time ćete osmisliti svoje ţivote" - reče Ţena.

- Ti si previše pojednostavila moje naučavanje - reče Nepodobni - ali neka bude da je tako.

- Smrtni ljudi jadaju se zato što su prolazni i ograničenih moći - reče Ţena. - Ali zamisli

kako je tek svemogućem i sveznajućem vječnom Bogu: njemu mora da je beskrajno dosadno!

- Moţda ga ponekad posjeti neka uzgajateljica cvijeća, pa ga onda malo razveseli - reče

Nepodobni. - Bilo s posjetima kako bilo, svjetovni pristup ističe da smisao ljudskim ţivotima ne

mogu dati ni bogovi kojih nema, niti beskrajni svemir koji nije svjesno biće i ne poznaje nikakve

vrijednosti, niti ima ikakvih ciljeva. Smisao ljudskom ţivotu ne moţe podariti nitko izvana, niti taj

smisao moţe biti otkriven u vanjskom svijetu, kao nešto postojeće i dano. Smisao svojim ţivotima

mogu dati jedino sami ljudi, a to i moraju učiniti da bi uopće mogli ţivjeti.

Dakle, smisao je nešto što jedino svjesna bića mogu dodijeliti svom postojanju; time ona

ujedno daju odreĎeni smisao cjelokupnom postajanju i nestajanju koje ih je stvorilo i koje podrţava

njihov ţivot. Smisao je više stvar osjećaja i odabira nego znanja. Smisao mogu traţiti i stvarati

jedino svjesna bića koja poznaju osjećaje radosti i tuge, straha i ţudnje. Jedino takva bića mogu

poznavati smisao, jedino ga ona trebaju i traţe, i jedino ga ona mogu stvoriti. I jedino za njih taj

smisao postoji ili vrijedi. Dakle, smisao ţivota je stvar izbora i on je subjektivan. U zajednicama

obično postoji odreĎena razina suglasnosti o smislu ţivota, ali smisao nije nikakva objektivna

datost.

Konačno, treći pristup, kojeg smo nazvali kritičkim, kaţe da odgovori na pitanje smisla

ţivota i postojanja nisu i ne mogu biti pravi odgovori - nastavljao je Nepodobni. - Ne samo da je

svaki odgovor na pitanje smisla subjektivan i proizvoljan, nego to nije ni pravi odgovor, zato što u

sebi nosi isto pitanje na koje navodno odgovara.

- To ne razumijem - reče Ţena.

- Pa recimo da ja kaţem da je smisao mog ţivota u tome da tebi omogućim da dolaziš u ovu

kolibu. Takav odgovor implicitno sadrţi u sebi pitanje smisla takvog smisla. Dakle, kakav smisao

ima ţivot koji sluţi tome da omogući nekome da dolazi u nekakvu kolibu.

- Dakle, ja nisam dovoljna da učinim tvoj ţivot smislenim - reče Ţena.

- Ni ti, ni nitko drugi, ni ništa drugo, niti ja osobno - reče Nepodobni. - Jer što god da netko

dade kao odgovor na pitanje smisla, isto pitanje smisla moţe se ponoviti za dani odgovor. Dakle, uz

svaki odgovor na pitanje o smislu moţe se postaviti pitanje njegova smisla, koje je u biti jednako

kao i polazno pitanje na koje se pokušalo odgovoriti, i tako u nedogled. Svaki pokušaj da se dade

126

odgovor na pitanje o smislu samo pokazuje nemogućnost postojanja takvog odgovora, kaţu

pobornici ovakvog pristupa govoru o smislu.

Govorom o smislu, ljudi samo izraţavaju svoju začuĎenost i nemoć pred licem postajanja i

nestajanja, koje ih stvara i satire. Ljudi takvim govorom iskazuju svoju zbunjenost i nemoć, svoju

tjeskobu i ţudnju. Govor o smislu je više stvar osjećaja nego razuma; to je više stvar poezije nego

znanosti.

- Svjetovni pristup pitanju smisla čini se najboljim na praktičkoj razini - reče Ţena - jer

oslobaĎa u ljudima stvaralačke mogućnosti i ujedno ukazuje na njihovu odgovornost za to što biraju

i čine. Ali kritički pristup je isto tako dobar, jer ukazuje na čovjekovu otvorenost. Svaki odgovor na

pitanje smisla ţivota je proizvoljan i nuţno nepotpun; to otvara ljude i potiče ih da tragaju za novim

mogućnostima stvaranja i iskušavanja.

- To zvuči privlačno ali je i opasno - reče Nepodobni - jer ljudi mogu u svom traganju i

iskušavanju krenuti putem destrukcije i tako uništiti sebe i sve svoje otvorene mogućnosti. Govor o

smislu redovito ima pozitivne konotacije, ali ono što netko naziva smislom ţivota ne mora uvijek

poticati konstruktivno i dobronamjerno ponašanje. To vrijedi za smisao koji je ljudima zadan nekim

naučavanjem ili dogmom, kao i za smisao kojeg je neka jedinka ili zajednica sama odabrala.

Destruktivni ljudi i zajednice nalaze smisao svog ţivota i djelovanja u destrukciji. Usvajanje

nekog smisla ţivota moţe učiniti ljude sretnima, ili barem manje nesretnima, ali ih nipošto ne mora

učiniti dobrima. Mnogi sljedbenici velikih naučavanja, koji su bili duboko uvjereni u smisao vlastita

ţivota i djelovanja, počinili su velika i nepotrebna zla. To posebno vrijedi za neke velike svece i

velike osvajače.

- Dakle, ništa u ovom svijetu nije besprijekorno - reče Ţena - čak ni posjedovanje čvrstog

uvjerenja u smisao vlastitog ţivota. I to moţe davati ljudima snage da čine zlo.

- Što su čvršća uvjerenja i što su veći autoriteti, tim veća zla mogu biti počinjena u njihovo

ime - reče Nepodobni. - Dok smisao ţivota običnih ljudi odreĎuju ideje raznih fanatika, dotle će u

svijetu biti puno ludila i meĎusobnog uništavanja, kao što je uvijek bilo. Neupitne istine i neupitni

autoriteti mogu opravdati svako zlo. Neupitne istine su često sredstvo pomoću kojeg vodiči i goniči

naroda tjeraju male ljude da se meĎusobno mrze i ubijaju. Tragedija čovječanstva je u tome što ga

većinom vode i gone ljudi koji nisu dobri. Ponekad se naĎe i neki izuzetak, ali takvih ima malo.

***

Zašutješe, a onda Nepodobni reče:

- Da saberemo stvari. Dakle, pojedinačni ţivoti i sav ljudski rod nemaju nikakvog smisla

osim onog kojeg im ljudi dodijele. Svemir nema nikakvog smisla osim onog kojeg mu ljudi, ili

moţda neka druga svjesna bića dodijele. Smisao je uvijek smisao za nekog; smisao po sebi ne

postoji, niti moţe postojati. Kad bi ljudi postali besmrtni i svemogući, kad bi preoblikovati sav

svemir i napravi još bezbroj drugih čudesa, to sve zajedno, samo po sebi ne bi imalo nikakva smisla,

ako ljudi tome ne dodijele neki smisao. Smisao sam po sebi ne postoji i ne moţe postojati.

Tradicionalan način da se odgovori na pitanje smisla ţivota i svemira je taj da se prihvati

neku religiju i njeno naučavanje. Jer religijska naučavanja daju vizije postojanja, koje nadilaze ona

ograničenja koja navode ljude da pitaju za smisao ţivota i postojanja. Ali sva religijska naučavanja

su isto tako ljudski proizvod i izbor.

127

Svjetovni odabir smisla svodi se na odabir nekog načina ţivota, odnosa prema drugim

ljudima i prirodnom svijetu, aktivnosti i drugih stvari. Takav odabir moţe uključivati stjecanje

bogatstva, povećavanje tehnološke moći, promicanje etičnosti i dobrote, promicanje estetskog

odnosa prema postojanju, i drugo. Ali ljudi i zajednice mogu odabrati i neke vrlo destruktivne

stavove i ponašanja kao svoj smisao ţivota.

- Nisi rekao koji pristup se tebi čini najboljim - reče Ţena; - znam da to nije religijski, ali u

govoru o smislu ima prostora za razne kombinacije i varijacije.

- Religijski pristup nije moj izbor - reče Nepodobni - ali za takav izbor postoje prilično jaki

razlozi. Ţalosno je samo to, što se religije često koriste kao sredstvo za poticanje sukoba meĎu

ljudima i zajednicama. Religijski pristup nije moj izbor, ali ja imam razumijevanja za taj pristup,

moţda iz suosjećanja s onima kojima je takav pristup neophodan. Ljudske misli i govor odreĎeni su

osjećajima: tjeskobama i ţudnjama. Razum je oduvijek prinuĎen stvarati vizije i iluzije kakve od

njega traţe osjećaji. Takve vizije tješe, hrabre, obećavaju i potiču; one isto tako prijete i plaše, i

time omogućuju upravljanje ljudima; one ujedno zabavljaju, a to je najbolji način da se ljude tješi i

da se njima upravlja. Takve vizije daju smisao ţivotu ljudi i njihovom svijetu, i time usmjeravaju

djelovanje ljudi i naroda.

Religijske narative su mreţe privlačnih vizija i svrhovitih iluzija koje stvara razum voĎen

tjeskobama i ţudnjama, kao i praktičkim potrebama organizacije ţivota u zajednicama. Razum je

prinuĎen stvarati i podupirati iluzije koje ne mogu izdrţati njegov kritički pogled. Ali osjećaji i

operativne potrebe odnose prevagu nad kritičnošću i iskrenošću razuma, i primoravaju razum da za

njih učini ono što osjećaji i praktičke potrebe traţe. Ljudi su u stanju reći i učiniti svašta, u ţelji da

se obrane od tegoba ţivljenja i od uţasa smrti. Zato ne koristi raspravljati s onima koji rado govore

o svjetovima s onu stranu iskustva i vremena. Ljudi sebe nazivaju racionalnim bićima, ali nije

racionalnost ono što čovjeka čini različitim od svih drugih bića, nego je to upravo njegova potreba

po ne-racionalnom. Jedino ljudi imaju taku potrebu i to ih čini različitima od svih drugih bića što

ţive na zemlji i gmiţu po njoj.

Ukratko, za ljude, znati je jedna stvar, a ţivjeti druga. Ţivot je često teţak, osjećaji pritišću, i

razum nema drugog izbora nego da im sluţi na svaki način na koji to moţe učiniti. Neću sad o tome

govoriti, ali moram ponoviti ţaljenje što duhovni vodiči i goniči naroda koriste himerične svjetove

ljudskih čeţnji za to da u njihovo ime progone ljude i vode narode u ratove. Da nema religija, razni

osvajači, mrzitelji i progonitelji drugih ljudi, našli bi neko drugo opravdanje za svoje destruktivno

ponašanje, ali religije su svakako vrlo učinkovito opravdanje za svaku vrstu nasilja i uništavanja.

- Ljudi ţude za vječnošću i mnogi nisu spremni zadovoljiti se ni sa čim manjim od toga -

reče Ţena. - Takvim ljudima najbolje je dati vječnost, na jedan način ili drugi, jer će inače praviti

još više problema. Najbolji način da se to učini je da im se dodijeli besmrtnu dušu i da ih se preda u

nadleţnost svemogućem Bogu. Pa neka oni s njim rješavaju sve stvari.

- Nevolja je u tome što takvi onda hoće vladati svim ljudima u ime svoga Boga - reče

Nepodobni - ali pustimo sad to. Neki ljudi traţe više od zemaljskog ţivota zato što su neskromni, ali

neki to zaista smiju traţiti zbog toga što im je u ovom ţivotu dano premalo. Mnogi ţivoti su tako

tragični i kratki da je naprosto okrutno tvrditi kako je to sve što tim ţivotima pripada i kako nema

ničeg preko toga. Prosječan ljudski ţivot izgleda beskrajno jadno u usporedbi sa beskrajem vremena

i prostora koje ne moţe dosegnuti i sa beskrajem mogućnosti koje mu nisu dane. Ali neki ţivoti su

još mnogo tuţniji od tog tuţnog prosjeka. Tko smije biti tako okrutan da kaţe onima čiji je ţivot

velika patnja, kako je to njihovo sve? - kako je to sve što njima pripada i sve što oni jesu? Ne kaţem

da tragičnost nekih ţivota opravdava tvrdnju o tome kako ovaj zemaljski ţivot nije sve, ali stradanja

128

i patnje ljudi čine takvu tvrdnju razumljivom, a često i potrebnom.

- Ţivot je zaista često tragičan - reče Ţena - ali ja mislim da su suosjećanje i solidarnost ljudi

veća utjeha onima koji pate, nego što to moţe biti obećavanje blaţenstva na drugom svijetu.

Ljudima je oduvijek bilo teško vjerovati u takva blaţenstva. Ali lakše je darivati raskošna obećanja

o vječnom blaţenstvu, nego pruţiti makar skromno suosjećanje i materijalnu pomoć. Ja mislim da

istinsko suosjećanje i pomoć drugih moţe pobuditi osjećaj radosti u najteţim ţivotima u mnogo

većoj mjeri nego što to moţe učiniti najraskošnija iluzija.

- Lijepo rečeno, a mislim da je to i točno - reče Nepodobni. - Ali pitanje smisla i vrijednosti

ţivota ostaje uvijek otvorenim. Mislim da su različiti ljudi skloni različitim vrstama odgovora na to

pitanje. U svakom slučaju, svi odgovori su stvar ljudskih sklonosti i izbora, i nemaju objektivnog

utemeljenja preko toga. Ljudski ţivot i povijest čovječanstva nemaju nikakav smisao osim onog

kojeg ljudi sami biraju i stvaraju.

- Ljudi obično pokušavaju dati smisao svojim ţivotima kroz konkretne aktivnosti i odnose

prema drugim ljudima i prema svom okruţenju - reče Ţena. - Većina ljudi se ne pita puno o smislu

postojanja svemira, nego nalazi smisao ţivota u dosizanju konkretnih i dobro poznatih ciljeva, kao

što su bogatstvo, slava, prijateljstvo, društvena moć i slično.

- To je točno i to se moţe smatrati normalnim - reče Nepodobni. - Ali to se isto tako moţe

smatrati izbjegavanjem suočavanja sa pitanjem smisla ţivota, više nego odgovorom na to pitanje. U

svakom slučaju, kako to netko reče, nuţno je usvojiti stav da ljudski ţivot ima neki smisao i da je

vrijedan ţivljenja, jer promatranjem i iskušavanjem ţivota teško da bi se moglo zaključiti tako

nešto.

- Ti moje primjedbe ponekad nazivaš ciničnima - reče Ţena, - ali mislim da me taj netko

nadmašuje po tom pitanju.

Zašutješe na tren, a onda Ţena reče:

- U čemu ti nalaziš smisao svog ţivota? Mislim, osim u tome što meni omogućavaš da

dolazim s tobom u ovu kolibu, naravno.

- I u tome što ti sluţim kao jastuk za glavu dok leţiš na travi.

- Mogu si ja donijeti i bolji jastuk - reče Ţena; - dakle, reci u čemu ti nalaziš smisao?

- Apsolutni smisao ne nalazim ni u čemu - reče Nepodobni; - relativni ili odabrani smisao

nalazim u nečem što nazivam poetičkim odnosom prema postajanju i nestajanju. Pod time mislim na

konstruktivan i dobronamjeran odnos prema svemu; na stalno otkrivanje, stvaranje i promicanje

onog što drţim da je dobro i onog što drţim da je lijepo.

- A onog što je istinito? - upadne Ţena.

- I istinitog, naravno - reče Nepodobni - ali svijetu danas nedostaje dobrote i ljepote mnogo

više nego znanja. Poetičkim odnosom ne pokušava se odgonetnuti tajnu postajanja i nestajanja: ne

objašnjava se ono što je neobjašnjivo. Takvim odnosom čovjek se suočava sa stvarnošću onakvom

kakva jest, nastoji učiniti je boljom i radovati se ţivotu u njoj. I na taj način odgovoriti na izazov

postajanja i nestajanja, svemira i svijesti, i podariti svemu tome nekakav pozitivan smisao. Mislim

da je to najbolji odgovor kojeg čovjek i čovječanstvo mogu dati na zagonetku i izazov postajanja i

nestajanja. Ljudi su brodari na beskrajnom moru slučajnosti i ravnodušnosti, koje nema luka ni

obala. Najviše što mogu učiniti jest da se suoče sa svojom stvarnošću i da je hrabro prihvate, i da

zajedničkim snagama učine svoje kratko putovanje prema ništavilu toliko dobrim i lijepim koliko

ono moţe biti.

- Ali moţe li kratko putovanje prema ništavilu uopće biti dobro i lijepo? - uzviknu Ţena.

129

- To uvelike zavisi o suputnicima - reče Nepodobni, privivši rukom Ţenu k sebi. - Rečeno je

da ljubav izdiţe ljude iznad vremena i smrti. Što ti kaţeš na to?

- Izvlačiš se protupitanjem - reče Ţena. - Rekla sam ja odmah da si ti sumnjiv prorok. Htjela

sam čuti tvoj jednostavan odgovor na moje kratko pitanje o smislu ţivota. Ne znam jesi li me više

prosvijetlio ili zbunio svojim odgovorom. Ali barem nisi govorio onako nerazumljivo kako obično

govoriš na trgu, a to je već uspjeh. Dakle, najbolje je biti sretno zaljubljen; dok to traje, sve izgleda

lijepo i dobro.

- Ako traje zauvijek, onda je time riješen sav problem smisla ţivota, postajanja i nestajanja -

reče Nepodobni.

- Ali obično ne traje zauvijek, tako da su ljudi prinuĎeni traţiti i druga rješenja - reče Ţena. -

Zato smo mi izrazili puno razumijevanja za religijski pristup, ali smo zaključili da to nije naš izbor.

Baš smo to lijepo riješili.

- Dakle, nama ne preostaje ništa drugo nego ljubav.

- Sveopća ljubav i volja za sva bića i sve stvari; to sam naučila - reče Ţena. - Ali pomisliš li

ti ikad na to što će biti s tobom kad umreš?

- Ništa.

- Je li ti ţao što nećeš ići u raj?

- Ne naročito - reče Nepodobni; - ne bi to bilo pravo mjesto za mene; ja sam više šumski

orijentiran. Ja ću prerasti u krošnje planinskih stabala; šaputati ću s njima na proljetnom lahoru i

urlati u ljetnim olujama.

- Fantaziraš - reče Ţena; - uostalom, i stabla umiru.

- I ne idu u raj, ali od njih zatim rastu druga stabla i tako u krug. Moj prvi odgovor na tvoje

pitanje bio je precizan i točan: "ništa". Ti me onda svojim pitanjima tjeraš da govorim o onome o

čemu se nema što reći. Ali ono što sam rekao o stablima moglo bi biti točno. Zato ne trgaj grane kad

šećeš planinom; sjeti se da ja rastem s njima.

- Imati ću to na umu - reče Ţena.

***

Zašutješe, a onda Ţena reče:

- Bio si spomenuo i estetički pristup pitanju smisla - reče Ţena - ali o tome nisi rekao ništa.

- To spada u svjetovni pristup - reče Nepodobni. - Estetički pristupa je ţestoko zagovarao

Nietzsche; mnogi su prihvatili taj pristup, ali obično u manje radikalnom obliku nego što ga je on

propovijedao.

- Zar je i on bio prorok?

- Samo je pisao - reče Nepodobni - ali pokušavao je to činiti u proročkom stilu.

- I što je sve lijepog napisao?

- Nije uputno pokušati sabrati suštinu Nietzscheova naučavanja, jer je njegov govor šaren i

nekoherentan, tako da nije moguće precizno izraziti suštinu njegova govora bez da se kaţe znatno

više ili znatno manje od onog što njegov govor sadrţi.

- A da ipak pokušaš sabrati tu suštinu? - reče Ţena. - Baš me privlači estetički pristup.

- Ukratko, Nietzsche naučava da smisao ţivota i svijeta treba traţiti i stvarati na estetičkoj

razini. Jer promatrani na toj razini, ţivot, postajanje i nestajanje mogu biti vrijedni radovanja,

130

usprkos svim bijedama i strahotama koje su im svojstvene.

- Dakle, umjesto statičkog blaţenstva u raju ili nirvani, Nietzsche nudi dinamičko blaţenstvo

u prolaznoj i uvijek novoj ljepoti igre postajanja i nestajanja - reče Ţena; - jesam li to dobro rekla?

- Lijepo si to rekla, a moglo bi biti i skoro dobro. Nietzsche govori o ljudskom stvaranju i

uništavanju, više nego o postajanju i nestajanju kao procesu. Ali njegovo kazivanje je opseţno i u

njemu ima puno toga. U svakom slučaju, Nietzsche mrzi stare bogove i idole, i njihove ustajale

istine i vrijednosti. On hoće uništiti iluzorne svjetove dogmatskih naučavanja jer oni porobljuju

ljude i sputavaju njihove stvaralačke sposobnosti. Ljudi se trebaju osloboditi starih bogova i idola

da bi mogli ostvariti svoje najbolje mogućnosti, svoje spoznajne i stvaralačke potencijale, i svoje

sposobnosti iskušavanja punine bivanja. Istine i vrijednosti nisu ljudima zadane od bogova, niti su

ona trajne; njih stvaraju ljudi i one trebaju biti stvarane uvijek nanovo, u stalnom procesu ljudskog

samo-odreĎivanja i samo-ostvarivanja. Nietzsche poziva na skok u ponor slučajnosti i besmisla, jer

time čovjek doseţe apsolutnu slobodu i otvara mogućnost oblikovanja sebe sama i svoje stvarnosti.

On hoće da ţivljenje bude estetički čin: da ţivot bude slobodno stvaranje ţivota kao umjetničkog

djela. Takvo stvaranje treba biti voĎeno slobodnom imaginacijom, ţeljom za iskušavanjem i voljom

za moć. Jedino slobodnim stvaranjem vlastitog ţivota kao umjetničkog djela, čovjek moţe podariti

ljepotu i smisao vlastitom bivanju, a time i cjelokupnom postajanju i nestajanju.

- Ne zvuči loše za početak - reče Ţena. - Dakle, ljudi se trebaju osloboditi svih iluzija i

prihvatiti stvarnost takvu kakva jest i učiniti od nje ono najljepše što moţe biti učinjeno.

- Da, ali tu ima ozbiljnih problema - reče Nepodobni. - Prije svega, pitanje je koje su to

čovjekove najviše mogućnosti i što je ono najljepše što čovjek moţe učiniti s onim što mu je dano,

kao sirovina i kao sposobnost. Nietzsche zanemaruje činjenicu da su i stari bogovi proizvod ljudske

imaginacije! Ako su ti proizvodi štetni kako Nietzsche tvrdi da jesu, onda nema osnove za nadu da

će novi proizvodi ljudske imaginacije biti bolji od starih.

- Ali biti će novi! - uzviknu Ţena - a to je uvijek uzbudljivo!

- Imaš pravo; novost sama po sebi ne bi trebala značiti puno, ali ona je kod Nietzschea bitna

- reče Nepodobni. - Jedan od bitnih elemenata Nietzscheova naučavanja je upravo njegovo ţestoko

zagovaranje radikalne otvorenost u prostoru stvaranja, a usput i slobode uništavanja. Njegov govor

moţe se shvatiti kao kritiku nepromjenjivosti tradicionalnih naracija i dogmi, više nego kao kritiku

njihovih sadrţaja. Jer onaj koji zagovara radikalnu slobodu i otvorenost, nema pravo kritizirati

nikakav konkretan sadrţaj. Ili recimo ovako: Nietzscheova kritika sadrţaja tradicionalnih naracija

nije naročito dobra, ali njegova kritika dogmatičnosti tih sadrţaja moţe se smatrati opravdanom i

valjanom.

- Ipak ćemo nešto napraviti od njega - ţivo reče Ţena.

- Ima tu još problema. Naprimjer, moguće je tvrditi da su vječni, svemogući i dobri Bog,

zajedno sa religijskim vizijama stvarnosti s onu stranu granica ovoga svijeta, najviše što prolazna i

ništavna ljudska bića mogu zamisliti i stvoriti. Moţe biti da ljudi neće nikad stupiti u te boţanske

prostore koje je proizvela njihova imaginacija. Ali ako ih ljudi mogu zamisliti, ili iskusiti ih u svom

osjećanju, onda moţe biti da su time dosegnuli najviše blaţenstvo - ili barem najviše uzbuĎenje i

zanos - koje smrtna stvorenja mogu dosegnuti. Problem je jedino u tome što ljudi često ne uspjevaju

ţivjeti u bajkama koje gradi njihova imaginacija. Ali u svakom slučaju, religijska naučavanja sa

svojim svemogućim boţanstvima, rajevima i paklovima, mogu se smatrati najvećim tvorevinama

ljudske imaginacije, najvećim kreativnim ostvarenjima i najvišim izrazom čovjekove volje za moć.

Jer ta naučavanja su izraz ţelje i odlučnosti ljudi da dosegnu ništa manje nego blaţenstvo i vječnost.

131

- Po tebi ispada da religijska naučavanja zapravo teţe istome cilju kao i Nietzsche - reče

Ţena nakon stanke.

- Cilj nije isti u tehničkom i operativnom smislu, ali jest isti u suštini - reče Nepodobni. -

Tradicionalne narative su dogmatske i njihove su istine nepromjenjive; Nietzsche hoće otvorenost,

slobodu i stalnu mijenu, ali krajnji cilj je isti. Religijska naučavanja pokušavaju prikazati svijet i

ljudski ţivot na takav način da im se ljudi mogu radovati usprkos svim bijedama i uţasima koji

proţimaju ţivot i svijet. To isto hoće postići Nietzsche, iako na drukčiji način. Religijske narative

pokušavaju učiniti stvarnost dobrom na taj način što stvarnost prekrivaju šarenim velima privlačnih

iluzija i tako poriču sve ono što izgleda tragičnim i strašnim. Nietzsche pak poziva ljude da prigrle

stvarnost onakvu kakva jest, sa svim njenim bijedama i strahotama, i da budu umjetnici koji svojim

ţivljenjem sve to pretvaraju u umjetničko djelo. Time se sav ţivot, stvaranje i uništavanje, radost i

patnja pretvaraju u estetičke fenomene. Na taj način postajanje i nestajanje izdiţu se sa etičke razine

patnje i suosjećanja na estetičku razinu stvaranja, ljepote i zanosa. Dakle, čovjek treba biti umjetnik

koji snagom svoje volje i svoje stvaralačke imaginacije pretvara u umjetničko djelo, u estetički

fenomen, sve što susreće i tako osmišljva vlastiti ţivot i cjelokupno postajanje i nestajanje.

- Time sva stradanja i patnje ovoga svijeta postaju samo sirovina u rukama Nietzscheovih

umjetnika - reče Ţena. - Takvim "pretvaranjem" i "izdizanjem" svega na estetičku razinu, Nietzsche

zapravo iskrivljuje stvarnost još više nego što to čine religijske narative. Mislim da je taj Nietzsche

ipak bio sumnjiv slučaj.

- To svakako, ali njegovo naučavanje ima svoju privlačnost - reče Nepodobni. - Umjesto

trajnog pokoravanja starim istinama i vrijednostima, ili starim obmanama, Nietzsche potiče na

stalno propitivanje i stvaranje novih istina i vrijednosti. Umjesto za vječnim spasenjem, Nietzsche

ţudi za stalno novim prizorima moći i ljepote: za prolaznim zanosima i radovanjem pred neiscrpnim

čarima estetičkog stvaranja i iskušavanja. Njegovo kazivanje ne daje konkretna operativna uputstva

za ţivot, nego samo promiče jedan pristup ţivotu. Nietzsche ne propovijeda Pravi Put, nego poziva

svakog čovjeka da stvara svoj put: da svojim hodom stvara jedan autentičan put, čije je stvaranje u

biti estetički čin. I sam govor o autentičnosti je više estetički čin nego operativni naputak o tome

kako ţivjeti stvaran ţivot u stvarnom svijetu. Društvo u kojem bi svatko slijedio svoj autentični put

ne bi funkcioniralo dobro i brzo bi završilo u anarhiji, koja je dobra osnova za pojavu velikih voĎa i

diktatura.

- Što ti misliš, postoje ili neke vječne istine i vrijednosti? - upita Ţena.

- Kako se uzme - reče Nepodobni; - istina nije sasvim dobro definiran pojam, a vječnost je

prilično duga. Sve se pomalo mijenja, ali neka suštinska svojstva ljudskog ţivota, kao što su

konačnost, tjeskobe i ţudnje, su prilično postojana, tako da su i neke istine o tome prilično

postojane; pjesnici i zanesenjaci ne mogu ih promijeniti tek tako. Nadalje, neke stvari moraju se

učiniti ili barem smatrati postojanima da bi ţivot jedinki i zajednica mogao funkcionirati.

Nietzsche je bio sjajan pjesnik, ali slabašan mislilac - nastavljao je Nepodobni. - Njegov

govor o estetičkom pristupu postojanju, o autentičnosti ţivljenja, i o ţivljenju kao samo-stvaranju

umjetničkog djela, zanemaruje pitanje dobra i zla; točnije rečeno, Nietzsche hoće nadići tu razinu

govora o stvarnosti i njena vrjednovanja. Nietzscheov metaforički govor je poetičan i zanosan, ali

uzet doslovno, njegov govor moţe poticati na bezobzirno i destruktivno ponašanje. Neki novi estete

i umjetnici postojanja mogli bi biti barbari i uništavatelji, kako su to često bivali junaci i osvajači

prošlih doba, koji su oblikovali svijet i ljudsku stvarnost. Opasna je svaka igra ljepotom, koja hoće

nadići razinu dobra i zla! Istina, dobrota i ljepota trebaju ići zajedno, jer samo kad su zajedno one

132

uzdiţu ţivot i promiču nabolje ljudske mogućnosti.

Nietzsche opravdava uzdizanje estetičkog iznad etičkog pozivanjem na prirodu, koja ne

poznaje dobra ni zla. Ali takve usporedbe nisu primjerene. Svojim spoznajnim moćima čovjek se

uzdiţe daleko iznad svega ostalog što poznaje; zato čovjek treba oblikovati svijet na konstruktivan i

dobronamjeran način, a ne oponašati bešćutnost tla iz kojeg izrasta. Uostalom, priroda ne poznaje ni

estetičke vrijednosti u većoj mjeri od etičkih. Govor o radosti stvaranja koje iziskuje uništavanje ne

mora biti zlonamjeran, ali je vrlo riskantan. Uzdizanjem estetičkog iznad etičkog moţe se opravdati

svako barbarsko ponašanje. Govor o uzdizanju bilo čega iznad razine dobra i zla je opasan; takav

govor moţe poticati one koji su jači da bezobzirno satiru one koji su slabiji, i da to još nazivaju

stvaralačkim činom.

U mom poetičkom pristupu, estetsko je neodvojivo od etičkog: ono što nije dobro, to nije

lijepo. Ili da to načelo izrazim u malo blaţem obliku: ono što je destruktivno, to nije lijepo. Ono što

je destruktivno moţe biti impresivno i zastrašujuće, ali ja to ne smatram lijepim. Konačno, ja ne

mislim da ikakva ljepota moţe "iskupiti" patnje ovoga svijeta; nasuprot tome, mislim da dobrota

moţe.

- Nisi baš dobar prema Nietzscheu - reče Ţena; - sve više ga kritiziraš.

- Nema mnogo onih koji su sposobni napraviti od svog ţivota veliko umjetničko djelo - reče

Nepodobni. - S druge strane, izdizanjem svog ponašanja iznad razine dobra i zla, slabašni umjetnici

mogu donijeti mnogo stradanja drugima i sebi. Ali evo, sad ću od Nietzscheova kazivanja pokušati

napraviti najbolje što mogu, a onda ćemo ga ostaviti na miru.

- Da čujemo to najbolje.

- Dakle, Nietzsche izdiţe estetičko iznad etičkog zbog toga da bi mogao ljepotom "iskupiti"

patnju i tragičnost ljudskog ţivota. Jer jedino promatrani na estetičkoj razini, ljudski ţivot, svijet i

svemir mogu biti nešto čemu je moguće radovati se, usprkos svim njihovim bijedama i strahotama.

Nietzsche jednako odobrava stvaranje i satiranje jer bez velikih satiranja nisu moguća ni velika

stvaranja. On prihvaća tragičnost ţivota jer time hoće nadići pesimizam. Nietzsche hoće ljepotom

opravdati tragičnost; on čak odobrava tragičnost zbog ljepote. Nietzsche hoće stvarati ljepotu usred

besmisla ţivota i patnje, postajanja i nestajanja, i time im darivati smisao usprkos svim njihovim

strahotama. Konkretnije rečeno, jedino pretvaranjem vlastitog ţivota u umjetničko djelo čovjek

moţe "iskupiti" svoj ţivot i nadići svoju tragičnost; time čovjek ujedno iskupljuje sav svemir koji

ga je stvorio. Zato je čovjekova najviša mogućnost u tome da oblikuje vlastiti ţivot i iskušava

cjelokupno postajanje i nestajanje kao estetski fenomen.

Evo, to bi bilo najbolje što ja mogu ukratko reći o Nietzscheovom naučavanju, ili najbolje

što ja mogu napraviti od njegovog šarenog govora. Nietzsche je majstor kazivanja i stila, pjesnik.

Ali na razini sadrţaja, njegovo kazivanje je slabašno, neprecizno i prazno, ponekad je protuslovno,

a često zvuči kao poticanje na bezobzirnost i barbarizam. Njegov metaforički govor, uzet doslovno,

potiče bezobzirnost jačih i satiranje slabijih, stalno nadmetanje i rat. Polazeći od njegovog govora o

prihvaćanju tragičnosti da bi se na taj način nadišlo pesimizam, Nietzscheovo kazivanje moglo bi se

interpretirati na način koji ga izdiţe iznad razine zagovaranja bezobzirnosti i barbarizma. Ali sam

Nietzsche nije to izdizanje izveo na jasan način.

- Ovo zadnje zvuči komplicirano, ali nije vaţno - reče Ţena. - Nego, je li Nietzsche

zagovarao bezobzirnost jačih i rat samo u metaforičkom smislu, ili je mislio i doslovno?

- To se ne moţe reći sa sigurnošću, a vjerojatno to nije znao ni on sam - reče Nepodobni. -

Slobodan čovjek je ratnik, kaţe na jednom mjestu, ako se dobro sjećam. Zašto baš ratnik; zašto ne

pjesnik ili pustinjak, ili pak pjesnik i pustinjak, kao što je bio on sam.

133

- Je li nekad bio u ratu? - upita Ţena.

- Bio je ali kratko, zbog lošeg zdravlja - reče Nepodobni. - U svakom slučaju, tog pjesnika,

pustinjaka i patnika privlačio je govor o ratu mnogo više nego govor o ljubavi.

- A da li se druţio sa ţenama?

- Druţio se, ali ih nije dirao - reče Nepodobni; - samo je pričao s njima.

- Nije bio poput tebe koji nalikuješ na neku hobotnicu punu ticala.

- Po tom pitanju smo vrlo različiti - reče Nepodobni. - Moje naučavanje po tom pitanju glasi

ovako: nije dobro za zdravlje puno pričati sa ţenama bez da ih se dodiruje.

- Zašto nije dobro za zdravlje? - reče Ţena.

- Ne znam, ali ja to tako osjećam - reče Nepodobni. - Milijun riječi ne moţe nadomjestiti

jedan dodir, a ne moţe ga ni opisati.

- Takav govor ne priliči jednom proroku - reče Ţena.

- Ne priliči proroku da ima curu u svojoj kolibi, ali ako je ima, onda je ima.

- A cure na trgu - reče Ţena; - kako njih gledaš?

- Njih ne gledam; na trgu su za mene svi ljudi jednaki - reče Nepodobni. - Postoje prostori

koji iziskuju odmak i prostori koji iziskuju bliskost.

- Ovaj prostor očito iziskuje bliskost - reče Ţena, privivši se uz Nepodobnog.

***

Zašutješe, a onda Ţena reče:

- Bez obzira na sve kritike, meni se ipak počinje nekako sviĎati taj estetički pristup ţivotu.

- Znao sam da će ti se dopasti - reče Nepodobni; - Nietzsche je bio promašen slučaj, koji je

bio jako privlačan sebi sličnima.

- Znala sam da ćeš biti ljubomoran - reče Ţena. - Ali meni se dopada ovakva priča. Svemir

ne poznaje nikakvih vrijednosti ni ciljeva i ravnodušan je na ljudske radosti, patnje i ţudnje.

Umjesto da se to uzima kao nešto strašno tuţno, treba to shvatiti kao nešto što ljudima daje potpunu

slobodu stvaranja i iskušavanja. Ravnodušnost svemira omogućava ljudima da iskušavaju svoje

spoznajne mogućnosti, svoje emotivne dosege, i svoje stvaralačke mogućnosti, na sasvim slobodan

način.

- Ravnodušnost svemira ne znači ravnodušnost drugih ljudi - upadne Nepodobni.

- Da bi dosegnuli svoje najviše mogućnosti - nastavljala je sad Ţena - ljudi se trebaju suočiti

sa ţivotom, postajanjem i nestajanjem, u svoj njihovoj zastrašujućoj stvarnosti, bez prikrivanja i

sakrivanja. Stari iluzorni svjetovi trebaju biti odbačeni, tako da stvaralačka imaginacija moţe

slobodno igrati svoju igru u bezgraničnom prostoru mogućeg. Tako čovjek ostvaruje svoju najvišu

stvaralačku slobodu i moţe oblikovati svoju stvarnost u bezgraničnoj igri kreativne imaginacije, i

tako iskusiti beskrajno bogatstvo i ljepotu bivanja. OsloboĎeni od drevnih bogova i od zlatne teladi,

ljudi mogu i trebaju postati stvaraoci i gospodari svojih ţivota i svoje stvarnosti. Slijedeći svoju

kreativnu imaginaciju, ljudi trebaju stalno stvarati, iskušavati i izraţavati beskrajnu raznolikost

svojih mogućnosti.

- Ali sva ta silna sloboda ne pokazuje nikakav put - reče Nepodobni; - ona pred čovjekom

otvara najuzvišenije mogućnosti, ali i najmračnije ponore. Zato je Nietzscheov govor nepotpun u

najboljem slučaju, a moţe se smatrati i neozbiljnim, destruktivnim.

134

Zašutješe na tren, a onda Ţena reče:

- Neka ti bude; ti sve znaš bolje. Ali ima u tom estetičkom pristupu nečeg zbog čega ću se ja

još time baviti kad budem imala vremena. A što ti zapravo hoćeš reći kad govoriš o ljubavi i volji za

sva bića i sve stvari? Zar bi čovjek zaista trebao voljeti sve oko sebe?

- Ne treba doslovno voljeti - reče Nepodobni; - čovjek bi trebao biti pomalo nastran za tako

nešto. Ja hoću reći da ljudi trebaju imati konstruktivan i dobronamjeran odnos prema svemu što

susreću i čine. Konstruktivno i dobronamjerno ponašanje nije nekritičko prema drugima, ali nije ni

destruktivno i zlonamjerno. A to je već mnogo. Jer mnogi ljudi i zajednice voĎeni su prvenstveno

agresivnim i destruktivnim porivima. Dovoljan razlog da nekog ili nešto unište jest taj da to mogu

nekaţnjeno učiniti.

Ili recimo ovako: kao što estetički pristup hoće iskupiti sva zla pomoću ljepote, tako moj

poetički pristup hoće to učiniti pomoću dobrote. Inače, čini se da je izvorno značenje pojma poiesis

bilo prilično široko i ne sasvim precizno; ja sam taj pojam za svoje potrebe definirao kao stvaranje

onog što je dobro i lijepo. Pritom, dobrota čini osnovu, a ljepota je prati u mjeri u kojoj to moţe.

- Tvoji stavovi su dobri i lijepi - reče Ţena - ali su beznadni. Nisu mnogo bliţi stvarnosti

ţivota nego Nietzscheovi. Ljudi i njihovo ponašanje nisu ni naročito lijepi ni naročito dobri; većina

ljudi je zbunjena i sebična, a neki su i zli. Pogledaj samo jedan banalan primjer: deseci tisuća ljudi

dolazi na stadione gledati kako će netko ubiti zbunjenog bika. Zar to nije tuţno i ruţno?

- To jest tuţno i ruţno - reče Nepodobni.

- Ali oni u tome nalaze ljepotu i smisao ţivota - reče Ţena. - Kaţem ti da su ljudi uglavnom

zbunjeni i nesretni, a ima i zlih. Ti pričaš o ljubavi i volji za sva bića i sve stvari, ali tvoj govor je

vrlo daleko od stvarnosti u kojoj ţivimo. Ponekad pomislim kako su ljudi najruţnija i najtuţnija

vrsta ţivotinja, a onda se uplašim takve misli.

- Ne moraš se plašiti - reče Nepodobni; - već su drevni mudraci zaključili da nema ničeg

jadnijeg nego što je čovjek, od svega što ţivi na zemlji i što gmiţe po njoj. Ljude su usporeĎivalo sa

prahom, lišćem i dimom na vjetru; poznato je i to da su ljudi u stanju počiniti najstrašnije zločine

koje mogu zamisliti, prema drugima i prema sebi samima. Ljudi su jedine ţivotinje koje masovno

ubijaju pripadnike vlastite vrste, i to ne samo radi materijalne koristi, nego i za zabavu. Ljude se

nazivalo jedinim iracionalnim ţivotinjama, jedinim nesretnim ţivotinjama, jedinim bezdomnim

ţivotinjama koje se nigdje ne osjećaju kod kuće i kojima nigdje nije dobro. Ukratko, sve loše o

ljudima je već odavno rečeno. Ali ljudi imaju i ogromne stvaralačke mogućnosti; treba poticati te

mogućnosti, jer jedino snagom svoje dobrote i razuma, ljudi mogu nadvladati svoja nagnuća prema

ludilu i zlu.

Problem je u tome što ponašanje ljudi bitno odreĎuju strukturne osobine društveno-

ekonomskog sustava u kojem ljudi ţive. Te osobine oblikuju najagresivniji meĎu ljudima, i time

potiču agresivnost u svim ljudima i sputavaju njihovu dobrotu. Današnje društvo barbarskog

kapitalizma oblikovano je prema načelu maksimiziranja učinkovitosti, profitabilnosti i potrošnje, i

to društvo je nehumano. Ja današnje društvo ponekad opisujem kao najgori mogući svijet, koji

stvara najgore moguće ljude i najgori mogući ţivot, ali znam da "dobrih" i humanih društava i

svjetova nije zapravo nikad bilo.

- I što da se radi? - reče Ţena.

- Otprilike ništa, jer se otprilike ništa ne moţe napraviti. Čovječanstvo je propustilo priliku

da se uzdigne iznad zloće i ruţnoće barbarskog kapitalizma i sad mu ne preostaje drugo nego da ga

podnosi slijedećih sto godina. Ali nije sigurno da će ljudi i svijet izdrţati tako dugo.

135

- Moţe li se ruţnoća i zloća ovakvog svijeta izbjeći na taj način da se ţivi u ljubavi i slozi na

razini osobnih odnosa sa drugim ljudima? - upita Ţena.

- To je vrlo bitno i vrlo teško pitanje - reče Nepodobni. - Stručnjaci kaţu da ne moţe, a oni

su to valjda ispitali. Ali nisam siguran da su u pravu. Ustvari, ja mislim da sve ono što je zaista

dobro i lijepo, odvija se na razini osobnih odnosa. Ja sam, naprimjer oduvijek više volio jednu

dragu curu, nego najveći javni vatromet ili nogometno prvenstvo svijeta.

- Hm; u to nisam baš sigurna - reče Ţena; - mislim da je u tvom odnosu prema dragim

curama postojala i neka greška.

- Sigurno je postojala - reče Nepodobni - ali pustimo sad to. Nego, stručnjaci bi mogli ipak

biti u pravu. Jer u agresivnom i nehumanom društvu, ljudi postaju psihotični i agresivni; postaju

teški jedni drugima i sebi samima, tako da se dobri osobni odnosi teško mogu ostvariti.

- Dakle, stručnjaci nisu u pravu kad kaţu da se dobrim osobnim odnosima ne mogu

nadomjestiti slabosti barbarskog i idiotskog svijeta u kojem ţivimo - reče Ţena. - Ali stručnjaci jesu

u pravu kad kaţu da se to ne uspijeva učiniti, jer je stvarnost takva da ljudi više nisu sposobni

stvarati ništa što je zaista dobro i lijepo.

- Mislim da je tvoj zaključak točan - reče Nepodobni. - Zato je svijetu neophodno novo

naučavanje koje promiče razumijevanje, dobrotu i ljepotu na svim razinama.

- Najviše što moţemo po tom pitanju učiniti tu i sada jest da damo svoj osobni doprinos

porastu količine dobrote, ljepote i zadovoljstva u svijetu - reče Ţena. - Jer nema drugog načina da se

popravi opća situacija, nego osobnim doprinosom.

Tako su Nepodobni i Ţena provodili ljetne noći u starom masliniku, tragajući za ljepotom i

smislom, u igri riječima i u zagrljajima, a ljeto je odmicalo.

136

137

11. O suvremenoj stvarnosti

(ili o javnom govoru, znanosti, tehnologiji i ekonomiji)

Jednom dok se spuštao prema gradu, Nepodobnom pristupi Duh Sustavnog Ispitivanja

Stvari i stane mu ovako govoriti.

- Ţivimo u doba zastrašujuće moćnih komunikacijskih sredstava i zastrašujuće ruţnog

javnog govora. Ljude se danas sustavno iscrpljuje bukama, zaglupljuje i manipulira propagandnim

govorom kao nikad ranije u povijesti. Sav javni govor sveo se na proganjanje ljudi agresivnim

sloganima koji ne kazuju ništa suvisla i ne pokazuju pravo stanje stvarnosti. Svijetu danas nedostaje

sustavan, konkretan i operativno relevantan govor, koji objašnjava, ukazuje na suštinu problema i

usmjerava ljude prema pravim ciljevima.

- To je točno - sloţi se Nepodobni. - To je vrlo točno.

- Zato ja očekujem da ti progovoriš ljudima na valjan način - uzviknu Sustavni. - Treba da

govoriš o relevantnim stvarima, na jasan, sustavan i operativno upotrebljiv način! Treba da govoriš

o medijima, o znanosti, o tehnologiji, o ekonomiji i politici. Jer to su relevantne stvari koje oblikuju

svijet i ljude.

- Imati ću to na umu - reče Nepodobni.

- Sumnjam - s uzdahom reče Sustavni - ali ja sam učinio ono što je bilo u mojoj moći.

Skrenuo sam ti pozornost na suštinu problema. A na tebi je da učiniš ono što je u tvojoj moći.

Tako reče Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari i napusti Nepodobnog.

Kad Nepodobni stiţe na trg i doĎe do starog spomenika ovako progovori ljudima koji tamo

čekahu na njegov dolazak.

- Bučan govor vlada svijetom!

Bučne riječi propovijedaju se kao uzvišene istine i kao plemenita načela. Ali takav govor je

često samo velo kojim pohlepa i taština sakrivaju svoje ruţno lice: skrivaju svoja ruţna djela i svoje

ruţne namjere!

Zaista, nisu li najveća zla u povijesti počinjena u ime istine, napretka, slobode, demokracije,

pravde, vječnog blaţenstva i sličnih uzvišenih ideala?

Zlo ne prebiva u uzvišenom govoru, ali takav govor često maršira ispred zlih namjera i

prostire im put! Plemenita načela koja se propovijedaju kao zapovjedi bogova i vladara, često su

samo bučna vela koja sakrivaju namjere i djela koja su suprotna načelima koja se propovijedaju.

Čuvajte se gorljivih propovjednika velikih riječi, prijatelji moji! Jer oni rado dokazuju

istinitost svojih riječi satiranjem onih koji se usuĎuju ukazati na njihova djela!

Istina koju vam ja donosim je skromna i tiha. Ona izvire iz slučajnih susreta i dodira

138

prolaznih odvojenosti, i ona prebiva meĎu skromnim ljudima dobre volje.

Ne podlijeţite velikim riječima, prijatelji moji! Neka njihova buka ne zagluši vaše uši, tako

da moţete čuti tihi zov drugog!

Jer moţda netko ima poruku za vas!

Kad to reče, Nepodobni se sjeti riječi svog Duha Sustavnog Ispitivanja Stvari, pa ovako

progovori:

- Današnje vrijeme naziva se informacijskim dobom, ali taj naziv više prikriva stvarnost

nego što je opisuje. U današnje doba, ljude se ne informira, nego ih se preplavljuje ispraznim

bukama tako da ne stignu pitati o bitnim stvarima ni govoriti o njima. Današnji javni govor ne

informira ljude, nego ih formira: oblikuje ljude na način koji odgovara nosiocima moći i

gospodarima javnog govora. Sa ljudima se danas manipulira mnogo jače i uspješnije nego ikad

ranije u povijesti. Ako ovo doba zasluţuje ikakav naziv, onda je to naziv doba manipulacije.

Vještim zastrašivanjem i obećanjima danas se moţe postići masovnu "podršku graĎana" za

razna osvajanja, za uništavanja ţivota milijuna neduţnih ljudi i za druga ruţna djela. Prije pojave

suvremenih sredstava javne komunikacije nije bilo tako. Ljudi su se morali pokoravati nareĎenjima

vladara i odlaziti u ratove ubijati i ginuti, ali nisu vjerovali da je to dobro, niti su to "podrţavali".

Danas je većinu ljudi lako uvjeriti u bilo što, i to je ono što me plaši. Učinkovita sredstva i metode

manipuliranja ljudima postala su veliko zlo ovoga doba i velika opasnost za budućnost svijeta.

Kaţe se da je informacijska industrija istisnula kulturu knjige i zamijenila je kulturom

pokretnih slika. To ne zvuči loše jer knjige su većinom prevelike i dosadne. Ali problem je u tome

što su pokretne slike koje su zamijenile knjige, sadrţajno još gore nego što su to bile knjige. Slike i

zvukovi koji su istisnuli pisanu riječ i koji danas oblikuju stvarnost u kojoj ljudi ţive, su sve više

agresivni, psihotični i zaglupljujući. Oni iscrpljuju ljude i tako ih čine podloţnijima radikalnoj

manipulaciji kojoj su ljudi danas stalno izloţeni.

Slika moţe kazati više nego tisuću riječi, ali slika moţe i lagati više nego što moţe lagati

tisuću riječi. Slike nisu uvijek autentične; svatko prikazuje samo one slike koje ţeli da se vide; slike

mogu biti popraćene netočnim objašnjenjima koja sasvim iskrivljuju stvarnost. Zato kultura slika i

predodţbi omogućava mnogo učinkovitije laganje i manipuliranje ljudima nego što je to

omogućavala kultura pisane riječi.

Kultura ekrana i pokretnih slika čini nas površnima. Komunikacija se odvija pomoću

pokretnih slika koje prolaze i ne zadrţavaju trajnije našu paţnju. Brze pokretne slike ne potiču na

razmišljanje ni pamćenje, niti daju vremena za to. Slike su popraćene iritantnim zvukovima, što

zajedno teţi tome da uništi misaoni i emotivni sustav ljudi i tako ih učini idealnim proizvoĎačima,

potrošačima i glasačima. Brzim mijenjanjem scena, proizvodi informacijske industrije hoće

onemogućiti mišljenje, pamćenje i osjećanje, jer ljudi osloboĎeni pamćenja, mišljenja i osjećaja

postaju idealni graĎani društva trţišne ekonomije, kao i svakog totalitarnog sustava.

Informacijska tehnologija omogućila je da svijet postane jedna zajednica, da svi ljudi sve

vide i saznaju istodobno i odmah. Tehnologija još nije učinila ljude svemogućima, ali im je

omogućila da budu skoro sveznajući i sveprisutni. Omogućila je da svaki čovjek postane ţiteljem

svijeta i članom zajednice svih ljudi. Tako bi to moglo biti, ali tako nije.

Proizvodnja javnog govora i mnijenja je jedna grana informacijske industrije, koja ima svoje

poslovne i strateške ciljeve kao i svaka druga industrijska djelatnost. Industrija javnog govora teţi

139

tome da njeni proizvodi budu privlačni trţištu i da oblikuju svijest ljudi na način koji sluţi interese

onih koji plaćaju njene usluge. Ta industrija ujedno promiče strateške interese zajednice kojoj

pripada, jer su to ujedno i njeni interesi. Cilj industrije javnog govora nije da informira ljude o

relevantnim činjenicama i dogaĎajima, ili da ih obrazuje i da širi njihovo razumijevanje stvari. Njen

cilj je upravo suprotan: da indoktrinira ljude i da oblikuje njihove stavove u sladu sa ciljevima

nosioca moći od kojih ta industrija zavisi.

U kontekstu stvarnog stanja stvari, govor o slobodi medija i o slobodi javnog govora spada

meĎu mnoge laţi od kojih je sazdana otuţna stvarnost suvremenog svijeta.

Točne i odmjerene informacije o relevantnim dogaĎajima nemaju mjesta u industriji javnog

govora; one ne sluţe ničem u kontekstu onog čime se ta industrija bavi. Informacijska industrija

stvara dogaĎaje, zajedno sa stavovima ljudi o tim dogaĎajima. Biranjem što će unijeti u prostor

javnog govora i na koji način će to predstaviti, informacijska industrija je postala tvorac stvarnosti u

kojoj ţivimo i tvorac "istina" sa kojima ţivimo.

Golema količina ciljno oblikovanih sadrţaja sa kojima informacijska industrija stalno

preplavljuje ljude, stvara situaciju u kojoj nitko više ništa ne pamti, nitko više ništa ne razumije,

nitko više ništa ne vjeruje, i nikog više nije briga ni za što. Produkcija dogaĎaja i buka je toliko

intenzivna da se nitko više ne sjeća što se dogodilo jučer, a kamo li što je bilo rečeno prije godinu

dana. Nitko o tome i ne brine, jer ljudi ne shvaćaju javni govor ozbiljno. Ali taj govor svejedno

oblikuje prostor njihove svijesti i iskustva.

Ljudima se manipulira na razini instinkata, više nego na razini mišljenja, jer mišljenje je

uništeno bukama. Ljudi su postali psihički kondicionirani na dnevnu dozu dogaĎaja i buka, i nikog

nije briga za jučerašnje buke. U kulturi sadašnjeg i prolaznog, jučerašnji govor je zastario i

bezvrijedan. U kulturi sadašnjeg i prolaznog, nitko ne brine za dogaĎaje i buke jučerašnjeg dana, jer

su dogaĎaji i buke ovoga dana dovoljni za jedan dan.

U svemu tome povremeno se začuje neki glas koji viče da to stanje treba mijenjati. Treba,

ali nije jasno tko bi to mogao učiniti ni kako. Nosioci moći koji su takvo stanje stvorili, nemaju

interesa da ga mijenjaju i oni neće to učiniti. Drugi to nisu u stanju učiniti.

Ali i u lošim stvarima znade se naći ponešto dobro. Svjetla i buke koje informacijska

industrija masovno proizvodi i širi svijetom, omogućuju ljudima da se odmaknu od svoje otuţne

stvarnosti i da predahnu od nje. Proizvodi informacijske industrije prave društvo osamljenima i

zabavljaju prazne; a takvih u ovom svijetu ima sve više. Proizvodi informacijske industrije

manipuliraju i zaglupljuju sve nas zajedno; preostaje nam nadati se ti proizvodi čine barem neke nas

manje nesretnima.

Tako reče Nepodobni, a onda uzviknu:

Branite se od ţrvnja javnog govora, prijatelji moji, jer taj ţrvanj melje sve u ništa! Neka

njegova strašna buka ne zagluši vaše uši, tako da moţete čuti tihi zov drugog!

Jer moţda netko ima poruku za vas!

***

Nepodobni ovdje zastade, a onda opet progovori mirnim glasom i na način koji mu očito

140

bijaše draţi od onog kojeg mu je preporučio njegov Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari.

- Ljudi oduvijek tragaju za čvrstom osnovom da na njoj sagrade svoj trajan dom. Ali nema

čvrste osnove u svijetu, a nema je ni izvan njega. Bivanje je kretanje i mijena: bivanje je igra

postajanja i nestajanja u kojoj ništa ne traje osim ljudske tjeskobe i ţudnje.

Zamoreni himeričnim savršenim stvarnostima njihovih mudraca, ljudi počeše tragati za

trajnim oblicima u prolaznoj stvarnosti. Ljudi postadoše znanstvenici i istraţivači.

Ali ljudi brzo uvidješe da je ono najbliţe jednako nedoseţno, neulovljivo i nepojmljivo kao i

ono najdalje. Znanstveni opisi stvarnosti su više proizvod spoznajnih mogućnosti ljudi i njihovih

ciljeva, nego odraz same stvarnosti takve kakva odista jest.

Teorije su pojmovne mreţe koje ljudi pletu i bacaju ih u tamne vode bezlične i neulovljive

stvarnosti. Mnoge su ribe ulovljene takvim mreţama, ali samu vodu stvarnosti ne moţe zahvatiti

nijedna pojmovna mreţa.

IzmeĎu svake znanstvene predodţbe stvarnosti i same stvarnosti stoji nepremostiv ponor

preko kojeg ne moţe koraknuti nikakav govor ni misao. Jer svaki govor pretvara stvarnost u jednu

predodţbu stvarnosti; zato govor ne moţe nikad dosegnuti ni izraziti samu stvarnost.

Čovjek znanosti nadomjestio je boţanske istine o himeričnim svjetovima, sa učinkovitim

predodţbama o ovom svijetu u kojem ţivi.

Čovjek tehnološkog napretka nadomjestio je vječno blaţenstvo nebeskog mira, sa trenutnim

uzbuĎenjima zemaljskog nemira.

Umoran od traganja za Svemogućim koji vlada svime, čovjek znanosti i tehnologije sad

slavi svoju moć kojom upravlja jednim sićušnim dijelom svega. Ta moć moţe biti vrlo dobra za

ljude, ali moţe postati i kobnom ako se ljudi pokaţu lošim upravljačima!

Znanost stvara sredstva ali ona ne odreĎuje ciljeve, niti ih ona moţe odreĎivati.

Znanost svodi stvarnost na besciljnu igru uzroka i posljedica. Ta igra odvija se na razini

materijalne stvarnosti: na razini objektivnog. Ali znanost ne doseţe subjektivno: ne obuhvaća stanje

svijesti.

Predodţbe stvarnosti, koje stvara govor znanosti ne sadrţavaju stanja svijesti koja je izvor i

tvorac tih predodţbi. U znanstvenim predodţbama stvarnosti nema uzaludne pitajuće odvojenosti,

njenih osjećaja, vrijednosti, ni teţnji. Materijalna stvarnost slijepih uzroka i posljedica ne poznaje

nikakve osjećaje ni vrijednosti, teţnje ni ciljeve; u takvoj stvarnosti nema ničeg što vrjednuje ili

pita.

Znanost i tehnologija otvorile su ljudima mnoge sjajne mogućnosti, ali donijele su im i

mnoge velike nevolje. Znanost i tehnologija su moćna sredstva, ali one ne mogu pokazati ljudima

put dosizanja najviših ljudskih mogućnosti. Zato ne prianjajte strastveno uz njihova bučna obećanja,

prijatelji moji. Ne dopustite da njihove buke zagluše vaše uši, tako da moţete čuti tihi zov drugog!

Jer moţda netko ima poruku za vas!

Nepodobni se sad opet sjeti riječi Sustavnog, pa ovako progovori onima koji sjeĎahu na

klupama kraj starog spomenika i stajahu oko njih.

- Govorim o znanosti, o njenim mogućnostima i ograničenjima. Svaka pojava moţe biti

objašnjena na više načina i pomoću različitih pojmovnih sustava. Povrh toga, pojam objašnjenja

nije precizno definiran. Ono što netko naziva objašnjenjem, drugi mogu ne smatrati valjanim

objašnjenjem; drugi mogu tvrditi da to objašnjenje nije razumljivo, da se oslanja na sumnjive

141

pretpostavke ili na kriva načela zaključivanja, da nije potpuno, ili da nije optimalno.

Svako objašnjenje oslanja se na neke temeljne pretpostavke i na neka temeljna načela

zaključivanja. Ali nikakve pretpostavke nisu temeljne same po sebi, niti su valjane u apsolutnom

smislu; takve pretpostavke su nešto što ljudi usvajaju zato da bi na osnovu njih objašnjavali druge

stvari. Temeljne pretpostavke mogu se mijenjati, ali one su nuţan dio svakog objašnjenja. Da bi se

pokazalo valjanost temeljnih pretpostavki, trebalo bi usvojiti neke druge temeljne pretpostavke,

koje bi onda postale "krajnji oslonci" ljudskog znanja, koje se ne obrazlaţe nego se ih usvaja. To

znači da je svako objašnjenje relativno na dva načina. Prvo, objašnjenje moţe biti valjano samo u

onoj mjeri u kojoj su valjane pretpostavke i načela na koje se oslanja. Drugo, svako objašnjenje je

samo jedno od više mogućih objašnjenja.

Ljudsko znanje je relativno i nepotpuno, a takvim će zauvijek i ostati. Uvijek će biti moguće

opisati pojave na neki drugi način i sa drugog stanovišta, i uvijek će biti moguće postavljati nova

pitanja. Moţda se moţe pretpostaviti da stvarnost ima neku svoju imanentnu strukturu, koja je

nezavisna od svih ljudskih pogleda i objašnjenja. Ali takva pretpostavka je problematična; ako je i

točna, ona nije provjerljiva, jer ljudi ne mogu vidjeti stvarnost nikako drukčije nego svojim očima,

instrumentima i pojmovima. A to je onda ljudska slika stvarnosti, a ne slika imanentne strukture

stvarnosti. Ljudi govore o stvarnosti pomoću pojmova i zakona koje nazivaju "prirodnima", ali svi

pojmovi i zakoni su ljudske tvorevine i mogli bi biti oblikovani drukčije.

Ako i postoji nešto što se moţe zvati imanentnom strukturom stvarnosti, ta struktura moţe

izgledati različito, u zavisnosti od razine i načina promatranja stvarnosti. Ako uzmemo da postoji

samo jedna "prava" struktura stvarnosti, to ne znači da je znanost moţe ikad otkriti. Znanstvene

teorije i objašnjenja mogu se kretati "okolo" prave strukture stvarnosti, ali ne dosegnuti je nikad.

Konačno, i kad bi neka znanstvena teorija "pogodila" točno pravu strukturu stvarnosti, ljudi

ne bi mogli znati da se to dogodilo. Jer se stvarnost sama po sebi ne moţe vidjeti, tako da takav

pogodak nije moguće vidjeti, i zato sa stanovišta ljudi, uvijek postoji mogućnost da neka druga

teorija "pogodi" stvarnost bolje od one teorije koja sada izgleda savršenom.

Znanstvene teorije ne bave se pitanjem istine kao sklada govora i stvarnosti, jer je stvarnost

sama po sebi nedoseţna. Znanost se ne bavi istinom, nego učincima. Teorije se vrjednuju na temelju

učinaka čije ostvarenje omogućuju. Nova teorija smatra se boljom od prethodne ako omogućava

dosizanje boljih učinaka od prethodne teorije. Ali učinke vrjednuju ljudi, prema svojim spoznajnim

mogućnostima i prema svojim ciljevima. Zato se za nijednu teoriju ne moţe nikad utvrditi da daje

točnu ili najbolju sliku stvarnosti, niti da predstavlja konačno znanje o stvarnosti. Sve znanstvene

istine su relativne i zavisne od ljudi, kako od njihovih sredstava i mogućnosti spoznaje, tako i od

njihovih ciljeva. Sve znanstvene istine su uvijek ljudske istine.

Apsolutno ili konačno znanje o stvarnosti nije moguće doseći jer takvo znanje ne postoji.

Svako znanje je odnos izmeĎu promatrača i promatranog, izmeĎu subjekta i objekta. Znanje nije ni

u subjektu ni u objektu, nego je odnos meĎu njima. Taj se odnos moţe mijenjati i to čini svako

znanje relativnim. Govor o izgledu objekta bez subjekta koji ga promatra zvuči protuslovno, jer

svaki izgled je izgled za nekog promatrača. Slika stvarnosti koju daje neka teorija zavisna je od

promatrača: od njegova jezika i pretpostavki, od njegovih spoznajnih mogućnosti i sredstava, i od

njegovih ciljeva. Svaka konzistentna teorija pokazuje jednu moguću sliku stvarnosti, ali nijedna

teorija ne moţe dati konačnu sliku stvarnosti.

142

Ljudi su vrlo osebujna bića koja se kreću ovim svijetom svega nekoliko tisuća godina. Za to

kratko vrijeme, ljudi su postigli nevjerojatno mnogo na planu dosizanja znanja i tehnološke moći.

Ali nema osnove za pretpostavku da su ljudske spoznajne i misaone sposobnosti takve da ljudi

mogu "saznati sve" o svijetu u kojem su izrasli. Ljudske kognitivne sposobnosti mogle bi biti vrlo

skromne u usporedbi na sposobnosti nekih drugih bića, koja stvarnost vide na način na koji je ljudi

neće nikad moći vidjeti.

Stvarnost se čini beskrajnom po svojoj širini i dubini, a ljudske kognitivne mogućnosti su

zacijelo ograničene. Bogatstvo oblika stvarnosti ne mora biti beskrajno, ali bilo bi vrlo čudno da to

bogatstvo ne nadilazi ljudske spoznajne mogućnosti. Zato se čini razboritim pretpostaviti da ljudi

nikad neće moći pojmiti ni predočiti sebi sve oblike koje stvarnost krije u sebi. Ljudi su postigli

mnoge impresivne stvari u znanosti, ali bilo bi nerazborito očekivati da su njihove mogućnosti

takve da mogu spoznati sve što jest i da mogu vidjeti sve što moţe biti viĎeno. Jer širina i dubina

stvarnosti zacijelo radikalno nadilazi doseg ljudskih spoznajnih mogućnosti.

Za fiziku se kaţe da najbolje opisuje strukturu stvarnosti, jer fizika prodire u dubinu

stvarnosti više nego što to čine druge znanosti. Ali jezik fizike ne obuhvaća svijest ni mentalna

stanja ljudi. To znači da govor fizike ne obuhvaća svog tvorca, ljudsku svijest i prostor subjektivnih

stanja te svijesti. Dakle, i onaj govor znanosti koji prodire najdublje u stvarnost, je radikalno

nepotpun. A takvim bi mogao zauvijek i ostati.

Znanost se bavi pitanjima kako nešto nastaje i kako se moţe nešto ostvariti, ali pitanja što

treba ostvariti i zašto, ne spadaju u domenu aktivnosti ni u kompetencije znanosti. Takve odluke

donose ljudi na temelju svojih osjećaja: na temelju strahova i ţudnji, pohlepe, taštine i dobrote. Jer

svega toga ima u ljudi.

Znanost je objektivna i ona se bavi sa onim što je objektivno; to ovdje znači sa onim što je

mjerljivo, izravno ili neizravno, prema nekim točno zadanim mjerilima i metodama. Znanost moţe

proučavati ljudske vrijednost i ciljeve, ali ne moţe postavljati te vrijednosti ni ciljeve, jer su oni

ljudski, a to znači subjektivni. Znanost i tehnologija mogu omogućiti čovjeku da smršavi ili da ode

na Mars, ali ne mogu odlučiti da li čovjek to treba učiniti. Vrijednosti i ciljeve uvijek postavljaju

ljudi, na temelju nekih svojih osjećaja, tjeskoba i ţudnji.

Znanost i tehnologija su sredstva pomoću kojih ljudi mogu učiniti mnogo toga, ali ljudi su

oni koji odlučuju što će učiniti, a što neće učiniti.

Ovdje Nepodobni zastade, pa opet progovori, pokušavajući sabrati suštinu onog što bijaše

rekao, jer učini mu se da je to sad potrebno učiniti.

Znanost je igra bez kraja; uvijek postoji mogućnost da se razvije novu teoriju koja pristupa

stvarnosti sa novog gledišta, sa novim sustavom pojmova, sa novim sredstvima za promatranje i

mjerenje, kao i sa novim ciljevima.

Znanost je beskrajna igra; ona moţe ispričati bezbroj priča o stvarnosti, ali ne moţe ispričati

točnu i konačnu priču jer takva priča ne postoji. Znanost ne moţe otkriti konačnu istinu o stvarnosti

jer takva istina ne postoji. A i kad bi postojala i kad bi ta istina bila otkrivena, ljudi ne bi mogli znati

da je to zaista konačna istina i da daljnja poboljšanja nisu moguća.

Znanost moţe stalno proizvoditi nova znanja i širiti prostor ljudskog iskustva, imaginacije i

moći. Ali znanost ne moţe odreĎivati ljudske vrijednosti ni ciljeve.

Tako reče Nepodobni, a onda uzviknu:

Znanost otvara ljudima mnoge putove dosizanja djelatne moći, ali znanost ne moţe pokazati

143

ljudima put dosizanja najviših ljudskih mogućnosti! Zato ne prianjajte previše strastveno uz njena

bučna obećanja, prijatelji moji. Ne dopustite da njene buke zagluše vaše uši, tako da moţete čuti tihi

glas drugog!

Jer moţda netko ima poruku za vas!

***

Znanost ima status Delfijske proročice - nastavljao je Nepodobni, - koja sve zna, ali čiji

jezik obični smrtnici ne razumiju. Za običan svijet stvoreno je bezbroj tehnoloških naprava, koje

utjelovljuju mudrost znanosti i koje sluţe tome da usreće ljude. Tako nas barem uče nosioci moći i

gospodari prostora javnog govora.

Tehnologiju se naziva osloboditeljicom ljudi, jer ona daje ljudima veliku djelatnu moć i

oslobaĎa ih mnogih prirodnih ograničenja. Ona omogućava ljudima da povećaju svoju kontrolu nad

okruţenjem u kojem ţive i da prošire horizonte svog iskustva. Ali tehnologija istodobno nameće

ljudima jedan način mišljenja i ponašanja: nameće im jedan način bivanja ljudima. Tehnološko

okruţenje postaje svemogućim gospodarom kojem se ljudi moraju pokoravati. Stalno radeći sa

tehnološkim napravama i izvodeći precizno zadane procedure, ljudi se sve više svode na sluge tih

naprava - ili naprosto na tehnološke naprave.

Tehnologija oblikuje ţivotni prostor ljudi i njihove aktivnosti; time ona ujedno oblikuje

prostor ljudskih misaonih sposobnosti i emotivnih iskustava. Zaista, tehnologija danas oblikuje

ljude i njihovu stvarnost; ili točnije: pomoću tehnologije, nosioci moći oblikuju ljude i njihovu

stvarnost.

U doba tehno-ekonomije sve se radi pomoću tehnologije i sve se oblikuje na način koji sluţi

ekonomskim ciljevima. Ljudi i prirodni svijet svedeni su na sredstva koja su podreĎena optimalnom

funkcioniranju tehno-ekonomskog sustava i moraju se stalno prilagaĎati njegovim potrebama. Cilj

toga sustava je njegov rast, kojem se ţrtvuje sve drugo. Tehnologija se koristi na način koji promiče

učinkovitost i profitabilnost tehno-ekonomskog sustava, i uništava sve što ne doprinosi tom cilju.

Tehnologija omogućava ubrzavanje svega, a ekonomija to ubrzavanje zahtjeva. Ekonomija

oblikuje ţivot ljudi u većoj mjeri nego tehnologija, jer ekonomija je ona koja upravlja razvojem

tehnologije i odreĎuje načine njezina korištenja. Zato za probleme ovoga svijeta ne valja kriviti

tehnologiju, nego temeljnu narativu koja oblikuje društveno-ekonomski sustav i njegovu praksu.

Tehno-ekonomska paradigma promiče dinamizam i agresivno ponašanje, operativan način

mišljenja i emotivni odmak od svega, kao i teţnju prema materijalnoj moći. Svagdanji ţivot postaje

u sve većoj mjeri tehno-ekonomski poduhvat. Oni koji ne vole takav način ţivota prinuĎeni su

pokoriti mu se ili nestati. Tehnologija širi prostor ljudskih mogućnosti, ali istodobno ona stvara

totalitaran radni i ţivotni prostor, u kojem nema mjesta za one koji se ne pokoravaju zahtjevima

koje taj prostor postavlja ljudima.

Znanost i tehnologija same po sebi ne donose bolji ţivot ljudima, niti stvaraju bolji svijet.

Kvaliteta ţivota zavisi prvenstveno od društveno-ekonomskog sustava. Taj sustav moţe promicati

korištenje tehnoloških sredstava na način koji čini ţivot ljudi sve gorim i uništava prirodni svijet.

Sustav poznat pod bezazlenim nazivom trţišna ekonomija čini upravo to. Taj sustav prisiljava ljude

144

da rade do iznemoglosti i da stalno strepe za svoj posao, stvara ogromne imovinske razlike koje su

za većinu ljudi poniţavajuće, i pritom bezobzirno uništava prirodni svijet.

Takav tehno-ekonomski napredak čini ţivot i svijet mnogo gorima nego što bi mogli biti.

Nosioci moći u tehno-ekonomskom sustavu, koji uništava ljude i prirodni svijet, govore kako će

nove tehnologije riješiti sve probleme ovoga svijeta. Oni koji tako govore obmanjuju; probleme

stvaraju i mogu ih riješiti jedino ljudi. Ljudi to mogu učiniti razvojem razumnijeg i pravičnijeg

društveno-ekonomskog sustava, kao i razumnijim odnosom prema prirodnom svijetu, čijim

uništavanjem, ljudi uništavaju sebe same.

Znanost i tehnologija pruţaju ljudima veliku djelatnu moć, ali ne čine ljude razumnima,

dobrima ni lijepima, a pogotovo ih ne čine sretnima. Potrebno je mnogo više od znanja i tehnološke

moći za to da se stvori društveno okruţenje koje promiče konstruktivno ponašanje i dobre osjećaje

u ljudima. Znanje i tehnološka moć pruţaju velike mogućnosti, ali potrebna je ljudska dobra volja

da bi se ostvarilo konstruktivne mogućnosti znanosti i tehnologije, i da bi se izbjeglo destruktivna

nagnuća ljudi.

Ljudski ţivot ne bi bio bolji bez tehnologije, ali mogao bi biti bolji uz razumniju upotrebu

tehnologije. Ljudi trebaju naučiti gospodariti tehnologijom bez da pritom sami sebe porobe njome.

Da bi stvorili bolji ţivot i bolji svijet, ljudi trebaju naučiti koristiti znanost i tehnologiju bez da

pritom sebe pretvore u njihove sluge i bez da sa njima unište svijet.

Tehnologija omogućava širenje prostora djelovanja i iskustva, ali uz pomoć tehnologije

počinjena su i mnoga strašna razaranja, a mogla bi biti počinjena i mnogo strašnija. Tehnološka

nadmoć omogućila je nekim ljudima da satiru ţivote bezbrojnih časnih ljudi i naroda čije je oruţje

bilo slabije. Bogatstvo tehnološki jačih često se zasniva na iskorištavanju i uništavanju tehnološki

slabijih. Tako je bivalo kroz cijelu povijest, a tako je i danas. Tehnologija je proizvod ljudskih

potreba, kreativnosti i nagnuća, a načini njena korištenja isto tako. Ona otvara ogromne mogućnosti

stvaranja, ali i ogromne mogućnosti uništavanja.

Promatrajući njenu moć i draţ, mnogi kaţu da je tehnologija najimpresivnije ostvarenje

ljudskog uma i ljudskih nastojanja. Tehnologija je prestala biti samo sredstvo; ona je sad postala

cilj. Rečeno je da tehnologija utjelovljuje ne samo najveću moć, nego i najveću ljepotu koju su ljudi

ikad otkrili ili stvorili i koju su uopće u stanju otkriti ili stvoriti. Tehnologija oblikuje našu sliku

stvarnosti, od subatomarne razine do kozmičkih razmjera, a sve više oblikuje i samu stvarnost.

Ljudi vide svijet očima tehnologije i ţive u stvarnosti koju ona stvara. Ali bez ljudske dobrote i

ljepote, tehnološka moć je prazna i naginje tome da postane razarajuća.

Govori se da će znanost i tehnologija uskoro moći slobodno oblikovati ljude i tako im

omogućiti da postanu onakvima kakvima ţele biti. Pitanje je prema čijim ţeljama će ljudi biti

oblikovani. Zacijelo prema ţeljama nosioca moći, na izravan ili neizravan način. A nosioci moći će

onda ljude pretvoriti u savršene proizvoĎače, potrošače i ratnike. Ili će moţda sve ljude pretvoriti u

savršene idiote jer se od takvih onda dade napraviti svako drugo savršenstvo.

Tehnologija radikalno umanjuje količinu vremena koja je potrebna da se proizvede neku

stvar, da se dosegne neko mjesto, i da se stvori neku situaciju. Neki ističu da se takvom uštedom

vremena produţuje ţivot i da se ljudi tako kreću prema besmrtnosti. Ali takav govor je pogrešan.

Tehnologija otvara nove mogućnosti maštanja, stvaranja i uništavanja; ona intenzivno angaţira

svijest i time vodi ljude prema stanju zaborava njihove radikalne ograničenosti i ništavnosti. Brojne

naprave meĎu kojima i sa kojima ţivimo, drţe nas stalno angaţiranima; one stalno obuzimaju našu

145

svijest i tako nam pomaţu da zaboravimo na vrijeme i smrt. Ali to ne vodi ljude bliţe besmrtnosti,

nego bliţe stanju smrti. Uronjeni u aktivnosti i buke strojeva sa kojima ţive, ljudi mogu zaboraviti

na vrijeme, ali vrijeme ne zaboravlja na njih.

Nije moguće pribliţiti se beskonačnosti: ono što nije u njoj, to je izvan nje i tamo će

zauvijek ostati. Tehnologija ne vodi ljude prema vječnosti, ali im pomaţe da zaborave na svoju

prolaznost. Operativna moć i brzina su opijatici koje tehnologija dariva ljudima, ili točnije, koje

ljudi proizvode uz pomoć tehnologije. Ljudi su oduvijek ţudili za operativnom moći i bjeţali od

vremena; tehnologija im je u tome omogućila ispunjenje mnogih ţelja. Ali nepremostiv ponor

izmeĎu ljudskih postignuća i ţudnji ostaje isti, a takvim će i ostati.

Brzina je postala temeljna odrednica i simbol sadašnjeg doba i načina ţivota. OdreĎena

razina učinkovitosti je poţeljna, ali kad brzina postane vrhunska vrijednost, onda ţivot postaje

prazan. Brzina uništava ţivot jer onemogućava ljude da iskušavaju stvari u njihovoj punini. Ţivjeti

brzo znači ne ţivjeti uopće! Onaj koji se uvijek kreće maksimalnom brzinom ne iskušava ništa na

svom putu osim brzine, a brzina je najpraznije od svih iskustava. Brzina onemogućava da čovjek

iskušava mnoge stvari, čime ona radikalno osiromašuje ţivot.

Da bi čovjek uspostavio blizak i sadrţajan odnos sa svijetom i bivanjem, potrebno je da se

kreće polako. Čovjek ţivi samo jednom, ali onaj tko svoj ţivot provodi u stalnoj ţurbi, taj uopće ne

ţivi! Jer za ţivjeti je potrebno je imati vremena. Ljudi ţure zato da uštede vrijeme, ali vrijeme se ne

moţe uštedjeti; moţe se ga samo potrošiti na različite načine. Potrošiti svoje vrijeme u ţurbi znači

potrošiti ga na najgori način. Zaista, oni koji ţive u ţurbi, ne iskušavaju ništa od onog kroz što

prolaze i zato oni uopće ne ţive.

Brzina je jedno-dimenzionalno iskustvo i ona čini ljude i ţivot takvima. Brzina oduševljava

mentalno osebujne ljude koji nisu u stanju iskusiti ništa drugo osim brzine. Tehno-ekonomija sili

sve ljude da postanu takvim bogaljima. Tako glasi moj odgovor na stalno ubrzavanje svega i na

stalni rast psihotičnosti ljudi, koje to ubrzavanje stvara. Ţivot ljudi ubrzan do granica tehnološki

mogućeg, konvergira prema psihotičnoj praznini. Što se čovjek brţe kreće, to manje iskušava i ţivi:

to manje jest. Stalno ubrzavanje svega vodi u sve veće ništavilo.

Ljudski ţivot je trajna borba s vremenom i prostorom. Tehnologija je omogućila ljudima da

postignu sjajne uspjehe u toj borbi. Ali kad se brzina uzdigne na razinu najviše vrijednosti, onda

cjelokupno ljudsko djelovanje i iskustvo postaju besmisleni i prazni. Ţivot u stalnoj jurnjavi ne

ostavlja nam vremena da promišljamo vrijednosti i ciljeve sa kojima ţivimo; da mislimo o tome što

smo i tko smo, kamo idemo i što bismo mogli biti. Ţivot u brzini ne dopušta nam ni da primijetimo

da jesmo.

Tako reče Nepodobni, a onda nastavi:

- Povijest je oblikovana silom, a ne dobrotom i stvaralačkom imaginacijom. U svijetu koji se

oblikuje silom, operativno jači prevladavaju. Ali sila ne mora zauvijek podrţavati ţivot: put sile ne

mora biti put ţivota, nego moţe voditi prema uništenju ţivota. Znanost i tehnologija donijele su

ljudima moć da potpuno unište ljudski rod i sav ţivot na zemlji. Ljudi su stvorili razorna sredstva

koja sve teţe drţe pod kontrolom, a teško da itko i zasluţuje da mu se takva sredstva povjere na

čuvanje.

Nije moguće predvidjeti kako će ljudi i svijet izgledati za sto godina, a kamo li za milijun

godina. Ali u kontekstu rastućih razornih potencijala, rastućeg nezadovoljstva i neprijateljstava, i

sveopće manipulacije ljudima, moţe se smatrati čudom ako čovječanstvo preţivi slijedećih sto

146

godina. Kaţu da se čuda dogaĎaju; nadajmo da će se dogoditi i ovo čudo. Ali trebati će promijeniti

mnoge stvari da bi se to čudo dogodilo.

Tako reče Nepodobni, a onda uzviknu:

Tehnologija donosi ljudima ogromnu djelatnu moć, ali ne pokazuje ljudima put prema

najvišim ljudskim mogućnosti. Zato ne podlijeţite njenim bučnim obećanjima, prijatelji moji. Ne

podlijeţite riječima propovjednika nezadrţivog tehnološkog napretka! Ne dopustite da njihove buke

zagluše vaše uši, tako da moţete čuti tihi zov drugog!

Jer moţda netko ima poruku za vas!

***

Nepodobni ovdje zastade kao da time hoće završiti svoje kazivanje o onome što je od njega

traţio Duh Sustavnog Ispitivanja Stvari. Ali onda opet progovori i reče ovako:

- Ljudi su stupili na svoj povijesni put kad su postali stvaraoci.

VoĎeni potrebama, strahovima i ţeljama, ljudi počeše stvarati alate, priče i zajednice.

Suočeni sa mnogim zaprekama i ograničenjima, kao i sa svojom nemoću pred njima, ljudi

počeše stvarati alate. Pomoću alata, ljudi pokušavaju umanjiti svoju ograničenost i povećati svoju

moć, zaštititi se od razornih sila prirode i zavladati njima.

Osjećajući se izgubljenima u nedokučivom prostoru ravnodušnog postajanja i nestajanja,

ljudi počeše stvarati priče. Svojim pričama, ljudi pokušavaju zaodjenuti smislom vlastito bivanje,

kao i nedokučivo postajanje i nestajanje koje ih stvara i satire. Priče im bijahu putokazi i vodiči u

djelovanju; one su usmjeravale njihove napore i opravdavale njihova stradanja. Svojim pričama,

ljudi pokušavaju nadići vrijeme i nemoć, dotaknuti vječnost i doseći blaţenstvo.

VoĎeni nuţnošću i progonjeni strahom, ljudi počeše stvarati zajednice. Ljudske zajednice

bijahu stvarane zajedno sa pričama i oko njih. Svaka zajednica bijaše oblikovana i voĎena prema

istinama svoje priče.

Tako su stvorene mnoge priče i mnoge zajednice. A onda su vodiči i goniči naroda počeli

govoriti ljudima kako su samo priče njihove zajednice istinite i dobre. Priče drugih zajednica su

laţne, govorahu oni; zato druge zajednice trebaju biti uništene, tako da nestanu i njihove laţne

priče.

Tako je započela i tako traje povijest svijeta. Tako je započela beskrajna priča o borbama

meĎu zajednicama i o njihovom meĎusobnom uništavanju, zvana ljudska povijest.

Mnogi vodiči i goniči naroda govore kako postojanje drugih priča vrijeĎa istine njihove

zajednice. Govore kako postojanje drugih priča i zajednica predstavlja prijetnju njihovoj priči i

njihovoj zajednici. Zato druge priče i zajednice trebaju biti uništene.

Mnogi vodiči i goniči naroda govore kako je najbolji način da se dokaţe vlastite istine taj,

da se uništi one koji sumnjaju u njih, ili koji im se odbijaju pokoriti.

Na taj način odvija se povijest čovječanstva. Mijenjaju se načini govora, ali suština ostaje

ista. Povijest svijeta je uglavnom jedna ruţna i tuţna priča o stalnoj borbi izmeĎu zajednica, kao i o

stalnom satiranju slabijih unutar svake zajednice. Ta borba u kojoj agresivniji progone i satiru

mirnije, proizvela je neizmjerno mnogo patnje, a proizvodi je i danas.

147

Ne podlijeţite isključivim istinama zajednice kojoj slučajno pripadate, prijatelji moji! Ne

dopustite da njihove buke zagluše vaše uši, tako da moţete čuti tihi glas drugog!

Jer moţda netko ima poruku za vas!

Ljudska povijest je jedan beskrajno sitan ţamor u beskrajnom prostoru tišine.

Prebivamo u beskrajnoj pustinji ravnodušnosti; svi naši uspjesi i sve naše tragedije, sve naše

radosti i sve naše tuge pripadaju samo nama, ljudima. Nitko drugi ih ne vidi i ne zna za njih. Čemu

da onda trošimo svoje sitne snage i umijeća na meĎusobna neprijateljstva i uništavanja?

Vrijeme je da svatko od nas, pojedinac i zajednica, nauči da pored nas postoje drugi i da

drugi nisu ovdje samo zato da se protiv njih borimo i da ih uništavamo. Drugi mogu obogatiti naš

zajednički svijet, ako im omogućimo da to učine.

Skladan ţivot svih ljudi i zajednica neće uzdignuti ljude iznad vremena i patnje, ali moţe

ova trajna ljudska bremena učiniti manje teškima.

Zaista, vrijeme je da ljudi i zajednice prestanu sa meĎusobnim uništavanjem i da prionu

gradnji zajedničkog svijeta raznolikosti: svijeta u kojem se raznolikosti susreću bez prezira i u

dobroj namjeri.

Rečeno je da ljudi ne mogu ţivjeti bez ideala. Ako je tako, neka onda stvaranje skladnog

svijeta raznolikosti postane ideal svih dobrih ljudi svijeta. Kaţem, svih dobrih ljudi, jer teško je

nadati se da bi ostali mogli prihvatiti takav ideal.

Znanost i tehnologija mogu jednog dana nadvladati prostor i vrijeme, i izdignuti ljude iznad

svih fizičkih ograničenja. Ali to, samo po sebi, neće učiniti ljude dobrima ni lijepima, a pogotovo ne

sretnima. Ako porast tehnološke moći ne bude praćen stvaranjem pravičnog društva i

dobronamjernim ponašanjem pojedinaca i zajednica, onda porast tehnološke moći moţe dovesti do

stvaranja najgoreg mogućeg svijeta.

Ljudi ţude za djelatnom moći, ali treba da pritom nauče poštivati jedni druge i štititi

zajednički prirodni svijet. Bez toga, moć ostavlja ljude prazne i zbunjene; više moći donosi im samo

više truda, uništavanja i straha.

Ţelja da se susreće druge na dobronamjeran način i sa suosjećanjem, je najuzvišenija

osobina ljudske prirode, na kojoj treba graditi osobne i društvene odnose. Najviši cilj ljudskih

nastojanja ne smije biti puko povećavanje tehnološke moći, nego promicanje konstruktivnog

dijaloga i suradnje meĎu svim ljudima i zajednicama svijeta, kao i razumnog odnosa prema

prirodnom svijetu.

Tehnološka moć sama po sebi je prazna i ona vodi prema totalitarnom svijetu borbe, straha i

razaranja. Za stvaran napredak ţivota i svijeta, mi ljudi trebamo pokazati novu snagu koja izrasta iz

nas samih; tehnologija je već dovoljno snaţna. Za napredak čovječanstva, mi ljudi trebamo postati

boljima; tehnologija je već dovoljno dobra.

Ljudi modernog doba stvorili su impresivna sredstva. Ali jesu li ljudi suvremenog doba

sposobni stvoriti sa tim sredstvima išta što je vrijedno tako moćnih sredstava? Ili su moćna sredstva

jedina impresivna stvar koju je naše doba u stanju stvarati?

Ljudi su neumorni stvaratelji koji često postaju ţrtvama svojih tvorevina. Tehnologija

oslobaĎa ljude mnogih ograničenja koja su svojstvene ţivotu u prirodnom svijetu; ali istodobno,

tehnologija omogućava zatvaranje ljudi u njen mrtvi svijet procesa i jurnjava, ispraznih svjetala i

buka. Jesu li se ljudi sad potpuno predali tom mrtvom svijetu, ili su još sposobni za plemenite vizije

148

i za velike stvaralačke zanose? Kakve bi vizije i kakvi zanosi mogli pokrenuti ljude ovoga doba?

Na ta pitanja moţe biti teško odgovoriti; ali to su pitanja koja sad valja postaviti!

Ne podlijeţite velikim riječima propovjednika nezadrţivog napretka, prijatelji moji! Ne

podlijeţite pristranim istinama vodiča i goniča vaših zajednica! Ne dopustite da njihove buke

zagluše vaše uši, tako da moţete čuti tihi glas drugog!

Jer netko ima poruku za vas!

I vi imate poruku za nekog!

Tako reče Nepodobni i time završi svoje kazivanje. Znao je da njegov Duh Sustavnog

Ispitivanja Stvari ne bi bio naročito zadovoljan njegovim kazivanjem. Ali Nepodobni nije više

mario za to tko je zadovoljan njegovim kazivanjem a tko nije. Govorio je ono i onako kako mu je

dolazilo iz duše, ponekad sa zadovoljstvom, ponekad s tugom, a ponekad s ljutnjom.

149

12. O jednostavnim stvarima

(ili o psima iz Costa da Caparice)

Jednom dok su leţali u travi, gledajući ljetno nebo prekriveno zvijezdama, Ţena reče

Nepodobnom:

- Tuţna sam danas. Pričaj mi nešto lijepo.

- Zašto si tuţna? - upita Nepodobni.

- Ne znam - reče Ţena; - tako mi nekad doĎe. Pričaj mi nešto pa će proći. Ali hoću nešto

lijepo i jednostavno. Tvoj govor je uvijek tako tragično dubok, ili tragično banalan, kako se već

uzme, da ponekad zamara. Tjeskoba, samotnost, ljubav i smrt: što se o tome moţe reći? Otprilike

ništa. Hoću da mi pričaš nešto jednostavno i lijepo. Jer uvijek treba teţiti onome što je jednostavno i

lijepo, a na takav način valja i govoriti.

- Tvoje cvijeće je jednostavno i lijepo - reče Nepodobni; - ja ne mogu ispričati ništa što je

tako jednostavno i tako lijepo kao tvoje cvijeće.

- Pokušaj nešto pa ćemo vidjeti kako dalje - reče Ţena.

- Jedne zime ţivio sam na obali oceana u velikom praznom hotelu - otpočne Nepodobni.

- U praznom hotelu? Kako si ţivio u praznom hotelu? - upadne Ţena.

- Tako je ispalo - reče Nepodobni. - Ţalio sam se na muzike i motore u urbanom prostoru u

koji me bijahu smjestili kao gosta. Pa se onda netko sjetio da poznaje nekog čiji roĎak radi kao

čuvar nekog hotela na obali, koji je zimi zatvoren i prazan. I tako sam tim putovima dospio u taj

prazan hotel.

- Koliko je bio velik taj hotel?

- Bio je visok; imao je petnaest katova ako se dobro sjećam; ja sam stanovao na petom katu i

to je bilo nisko u odnosu na veličinu zgrade.

- Ţivio si sasvim sam u tako velikom hotelu?

- Većinom da; vikendom bi znao neko doći u hotel, što me nije naročito veselilo.

- Mogu si misliti - reče Ţena; - više od jedne osobe po hotelu je stvarno previše.

- Hotel se nalazio na obali, u malom mjestu blizu većeg grada na čijem sam sveučilištu

gostovao te zime - nastavljao je Nepodobni. - To mjesto na obali bavi se turizmom, tako da je zimi

prilično pusto. Ali zato to malo mjesto, koje se zove Costa da Caparica, ima svoje pse. Ili bolje

rečeno, psi imaju svoju Costa da Caparicu.

- Ha, to bi moglo biti zanimljivo - reče Ţena. - Jesu li te ugrizli puno puta?

- Nisu; mislim da ti psi uopće ne grizu. Oni su više umjetnički nastrojeni.

- Da li plešu ili pjevaju?

- Mislim da su uglavnom dramski nastrojeni. Dakle, ja sam obično izlazio iz hotela u dva

150

sata iza ponoći i odlazio u šetnju uz obalu oceana. Obala je tamo pjeskovita i ravna, tako da je

ispred tog mjesta napravljena brana od golemog kamenja da valovi ne poplave naselje. Brana je

betonirana s gornje strane, tako da se moţe hodati po njoj. Kada je oseka, onda se voda povuče od

brane i moţe se hodati po pijesku; nedjeljom tamo igraju nogomet na pijesku. Ali kada je plima i

kad su veliki valovi, onda stvari izgledaju prilično dramatično. Kad se val pribliţava obali, voda

postaje sve plića, tako da se u jednom trenutku vrh vala sruši prema naprijed uz vrlo jaku buku i uz

bljesak bijele pjene u tami; ostatak vala se zatim razbija o branu.

- I ti si onuda šetao noću sam? Zašto? Traţio si da te neki val odnese sa sobom u tamu i

bezdan?

- Nisam to traţio; dobro sam ispitao situaciju. Najprije sam došao danju i promatrao sve

stvari i kretanja; zatim sam došao noću, popeo sam se po stepenicama koje su vodile na branu iz

smjera grada, ali nisam se odmah usudio hodati po brani u mraku. Konačno sam zaključio da je

brana dovoljno visoka i da me valovi neće doseći, da je vidljivost loša ali dovoljno dobra da ne

skrenem sa brane u valove, i onda sam krenuo u šetnju po rečenoj brani.

- I nije te bilo strah?

- Trebalo mi je par večeri da se priviknem na zastrašujuću buku valova u tami i na sablasne

bljeskove bijele pjene koja se stvarala kod rušenja valova u tami. Obala je tamo ravna, tako da se

val ruši u velikoj duţini istovremeno; ta ogromna količina vode koja se ruši, stvara jedan vrlo jak

tutanj niske frekvencije, koji u mraku zvuči zastrašujuće. Ali u ovoj priči nije riječ o valovima, nego

o psima. A psi o kojima sad hoću pričati bili su juţnije od naselja, tamo gdje nije bilo brane. Šetanje

po brani bilo je dramatično za olujnih zimskih noći, ali bilo je dosadno za mirnih noći bez valova.

Na toj brani nalikovao sam na nekog manekena u mraku i bez publike.

- Zar brana nije bila osvijetljena?

- Jedna lampa bila je kod stepenica koje su vodile na branu iz smjera grada, ali ostatak brane

bio je u mraku. Moţda su postojali neki rasvjetni stupovi ali su pregorile ţarulje, ili se moţda nije

očekivalo da će netko onuda šetati noću. Brana se većim dijelom protezala sjeverno od stepeništa po

kojem sam dolazio na nju, ali njen sjeverni dio završavao je na ušću rijeke, tako da je mogućnost

kretanja u tom smjeru bila ograničena; mogućnost kretanja prema jugu nije bila ograničena. Jedne

zvjezdane noći bez valova, stigavši do juţnog kraja brane, nastavio sam hodati po pjeskovitoj obali

prema jugu udaljujući se od naselja. Noć je bila mirna i ocean je spavao. Nešto dalje od juţnog

završetka brane, sa moje lijeve strane leţalo je u pijesku mnogo prevrnutih ribarskih laĎa. Prolazeći

onuda učinilo mi se da sam čuo neki neobičan ţamor; ali ţamor je potrajao kratko i ja sam nastavio

hodati pijeskom prema jugu. Nakon pola sata vraćao sam se istim putem natrag; na istom mjestu,

kraj prevrnutih laĎa u pijesku, opet mi se učinilo da sam čuo jedan mnogoslojni ţamor.

- To su bili psi lutalice, koji su spavali u pijesku, ispod laĎa - reče Ţena.

- Bili su psi, ali ne lutalice -reče Nepodobni. - U Costa da Caparici, psi nisu lutalice; oni su

tamo kod kuće, a ljudi su lutalice.

- Pa neki ljudi zaista jesu lutalice - reče Ţena.

- Dakle, na mojoj prvoj noćnoj šetnji uz obalu prema jugu, nije se dogodilo ništa naročito.

Slijedeću večer bila je jednako lijepa zimska noć; šetnja pijeskom mi se dopala, pa sam i slijedeću

noć krenuo uz obalu prema jugu. Na odlasku i na povratku čuo sam i isti ţamor kraj prevrnutih

laĎa; učinilo mi se da je drugu večer taj ţamor bio nešto razgovjetniji i jači.

- To je bilo upozorenje da ako doĎeš još jednom, onda će te pojesti! - ţivo reče Ţena.

- I treća noć bila je zvjezdana i lijepa; dopala mi se šetnja pijeskom, pa sam opet krenuo

prema jugu, kao i prethodne dvije noći. Stigavši do prevrnutih ribarskih laĎa čuo sam isti ţamor kao

151

i prethodnih noći, ali tome nisam više pridavao naročitu paţnju, te sam nastavio hodati prema jugu.

Pola sata kasnije vraćao sam se istim putem i bio sam opet kraj laĎa. Ali umjesto već uobičajenog

ţamora nevidljivih pasa, ovaj put je ispod prevrnutih laĎa istodobno pojurilo na mene pedeset pasa.

- Pedeset? - viknu Ţena.

- Ne znam; moţda ih je bilo samo dvadeset i šest; nije bio trenutak za brojanje. Znam samo

to da su me u jednom trenu svi zgrabili zubima za odjeću i obuću, od cipela i vezica do okovratnika.

Svi su me drţali zubima i ţestoko reţali; drţali su me na svim razinama, zavisno od toga koliko

visoko je koji pas mogao dosegnuti. Turali su mi šape u dţepove i vukli odjeću. Bilo ih je toliko

mnogo da sam izgledao poput stoţera oko kojeg je naslagan stog pasa.

- Ma ti izmišljaš i laţeš kao pas! - uzviknu Ţena.

- Ne, to sigurno ne; ja nemam puno dara za izmišljanje. Moja situacija je bila toliko bizarna

da je ja sigurno ne bih bio u stanju izmisliti. Stajao sam apsolutno mirno jer znao sam da ne mogu

učiniti apsolutno ništa. Pasa je bilo toliko, da su me mogli potpuno pojesti, tako da od mene ne

ostane niti košćica. Drţali su me u svojim zubima i ja nisam mogao učiniti točno ništa. Najveći

meĎu njima, jedan golemi vučjak stao je ispred mene, postavio je prednje šape na moja ramena i

ţestoko reţao par centimetara ispred mog nosa. Ja sam samo okretao oči prema oceanu na čijoj se

mirnoj površini odsijavala mjesečina, i mislio sam kako bi me moţda skok u vodu mogao spasiti.

Ali takav skok nije bio moguć iz više razloga; jedan od tih razloga bio je taj što me zubima drţalo

bezbroj pasa. Okolo tog stoga pasa sa mnom u sredini kao stoţerom, trčao je jedan kudravi bijeli

psić lajući svom snagom i poskakujući u trku. Samo me on nije drţao; valjda više nije bilo mjesta

gdje zagristi. Situacija je bila toliko bizarna da nisam znao ni što misliti; stajao sam apsolutno

mirno; samo sam oči okretao prema vodi, iako mi nemogući skok u vodu ne bi bio ni od kakve

pomoći.

A onda su me su me svi psi istodobno pustili i vratili se u tišini pod svoje laĎe. Koliko dugo

su me drţali, ne znam. Moţda jednu minutu, moţda znatno duţe, ne znam; moj poloţaj je bio toliko

bizaran i opasan da nisam bio u stanju procijeniti koliko je taj nevjerojatan dogaĎaj trajao. Jedini

pokazatelj protoka vremena bilo je trčanje bijelog kudravog psića oko tog stoga pasa; po tome mi se

učinilo da je drama trajala barem jednu minutu, a moţda i znatno više.

- Jesi li ti siguran da je bilo baš tako? - reče Ţena. - Da nije to bio samo neki san zimske

noći?

- To sigurno nije bio san; psi iz Costa da Caparice su vrlo stvarni i vrlo inventivni, tako da sa

njima nema potrebe da se išta izmišlja ili sanja. Ali slijedilo je nešto ne manje čudno, ili moţda još

mnogo čudnije. Kad su me psi pustili i vratili se pod laĎe i kad sam se malo pribrao, uočio sam da je

jedan pas ostao stajati kraj mene. Kad sam krenuo prema hotelu, pas je krenuo sa mnom. Od tog

mjesta do hotela bilo je oko kilometar puta. Taj pas, srednje veličina, tamno smeĎe kratke dlake,

hodao je uz mene sve do vrata hotela, a onda se valjda vratio pod svoje laĎe.

- Jeste li nešto pričali putem? - reče Ţena.

- Nismo; pas je hodao pored mene, oko metar daleko od mene; drţao je glavu okrenutu

nekako u stranu, ali me svakih desetak metara pogledao. I tako smo hodali zajedno u tišini jedan

kilometar. Ponekad mi se činilo kao da mu je neugodno zbog načina na koji su on i njegovo društvo

postupili prema meni. Moţda me pratio zbog toga da me ne napadnu kakvi drugi psi; za večeras je

bilo dovoljno. Ne znam; tog šutljivog psa i te šetnje sjetim se često; taj pas i ta šetnja intrigiraju me

više od čudnovatog dogaĎaja kraj laĎa. Jer to da su me psi htjeli zaplašiti i otjerati iz njihove zone,

izgleda razumljivo, u krajnjoj liniji. Ali zašto me zatim trebalo pratiti doma? Zašto baš taj pas? Je li

ga netko zaduţio; tko i zašto? Ako me pas pratio po duţnosti, mogao je varati; mogao me pratiti par

152

stotina metara pa se vratiti. Zaista, ponašanje čopora kraj laĎa bilo je čudnovato, ali isto tako i pasji

normalno. Ali postupak ovog psa ostao je za mene neobjašnjiv. Na koji način je taj pas vidio cijelu

ovu priču koju sam ispričao - to je za mene ostala tajna. Meni se činilo da me pas u hodu pogledava

nekako vrlo dobronamjerno, na način kao da se izvinjava.

- Htio ti je reći da pasji ţivot zimi u pijesku pod laĎama nije naročito zabavan - reče Ţena. -

Zima je duga i dosadna; zato kad naiĎe neki čudak, onda se mi psi moramo malo poigrati s njim.

Što dugo da radimo za dugih zimskih noći? - smijala se Ţena. - Nego, pretpostavljam da nisi bio

dovoljno radoznao da ispitaš na koji način ti psi tretiraju zimske noćne lutalice kad im doĎu u

pohode po četvrti put.

- Nisam to ispitao - reče Nepodobni; - nisam bio toliko radoznao. Odlazio sam u šetnju

prema jugu, ali ne više do prevrnutih laĎa. Inače, mislim da postoje dvije mogućnosti kako ti psi

tretiraju noćnog gosta koji im dolazi po četvrti put. Prva mogućnost je da ga ostave sasvim na miru;

naprosto, proglase ga "jednim od nas". Druga mogućnost je da ga sasvim pojedu, tako da od njega

ne ostane ništa. Tada su pravno čisti jer nema dokaza da je dotični ikad postojao.

- A odjeća?

- Odjeću se moţe zatrpati u pijesak i kasnije koristiti kao leţaj. Osim toga, nisam siguran da

se odjeću moţe smatrati dokazom da je postojao čovjek. Na svijetu ima više odjeće nego ljudi. Na

temelju svega što sam imao priliku naučiti o psima iz Costa da Caparice, mislim da bi posjetitelja

koji im dolazi po četvrti put, prihvatili kao svog drugara. Ali ne moram ja provjeravati baš svaku

stvar; ponekad je bolje ponešto pretpostaviti sa sigurne udaljenosti.

***

- Tako je to dakle bilo sa tim tvojim psima - reče Ţena nakon stanke; - dobro da si preţivio.

- Bilo je sa psima još puno toga - reče Nepodobni, - i sve to izgledalo je vrlo nevjerojatnim.

Ja sam poznavao pse vrlo dobro kad sam stigao u one krajeve; ali psi iz Costa da Caparice su nešto

sasvim drugo.

- Onda mi pričaj još - reče Ţena.

- Za slijedeću priču treba najprije iznijeti par kratkih činjenica i objašnjenja. Dakle, kako

smo to već rekli, ja sam stanovao u praznom hotelu sa mnogo katova. Ustvari, tamo su bila dva

jednaka prazna hotela, jedan kraj drugog, ali ja sam stanovao u jednom od njih.

- Čudno da nisi zakupio oba - reče Ţena.

- Kad već zanovijetaš, a zbog točnosti priče, ovdje moram reći slijedeće. Nekoliko godina

kasnije, stjecanjem slučajnih okolnosti, došao sam do zaključka da ti moji hoteli moţda nisu bili

pravi hoteli. Moţda su te dvije nove zgrade zapravo bili apartmani namijenjeni za iznajmljivanje ili

prodaju. Jer ti moji hoteli nisu imali sobe nego apartmane.

- Dakle, ti zapravo ne znaš ni u čemu si stanovao - reče Ţena; - svašta od tebe.

- Ovdje govorimo o psima, a ne o hotelima, ali sad treba da razjasnimo tu stvar. Ja sam o

svom stanovanju znao sasvim dovoljno i znao sam to sasvim precizno. Rečeno mi je koliko trebam

platiti mjesečno i kome; rečeno mi je da su struja i voda uključene, ali da su te zgrade zvanično

zatvorene i da su prazne. Više od toliko, mene nije zanimalo. Ispitao sam pogled sa raznih katova i

zaključio da je pogled na ocean sa petog kata otprilike jednako dobar kao i sa petnaestog kata, pa

sam se uselio u jedan apartman na petom katu. Dakle, ja sam znao sve što je bilo relevantno za

153

mene. Kakav je bio pravni ili poslovni status tih zgrada, nije me nimalo zanimalo. Za mene su to

bili hoteli.

- Bit će bolje da se vratimo psima - reče Ţena.

- Dakle, bio je zimski period i okolo mojih dvaju praznih hotela, koji su se nalazili na rubu

naselja, nije bilo nikog. Psi su se puno bavili sa mnom samo zato što sam bio skoro jedini gost u

njihovom gradiću u zimskom periodu. Ljeti kad tamo doĎu tisuće ljudi, onda se psi sigurno ne bave

pojedincima na način kako su se te zime bavili sa mnom. Konačno, u tom mjestu znatan broj ljudi

bavi se metenjem ulica. Bilo je to prije potpune pobjede barbarizma zvanog trţišna ekonomija, tako

da je ručno metenje ulica bio jedan dobar način da se zaposli ljude.

- Pusti sad ljude; hoću pse - reče Ţena.

- Sad će stići pas, ne brini, i to vučjak golem poput lava. Ali da završimo sa barbarizmom i

idiotizmom. Kad danas ponekad prespavam u civilizaciji, u cik zore pod moj prozor stiţe neki stroj

koji pravi buku od milijun decibela i glumi pometača ulica. Mogu shvatiti luĎake koji to proizvode;

ali ne mogu shvatiti luĎake koji to kupuju i manijake koji to šalju pod moj prozor.

- Hoću vučjaka velikog poput lava! - uzviknu je Ţena.

- Dvjesto metara dalje od ulaza u hotel, uz put koji je vodio prema naselju, pometači ulica

imali su svoju baraku koja je sličila maloj gostioni sa dvorištem; bila je lijepa i uredna.

- Valjda su je onoliki uspijevali mesti i drţati je urednom - dometne Ţena. - Ali hoću psa!

- Pometači ulica su vjerojatno imali puno posla ljeti, ali zimi nisu, jer to ljetno naselje je

zimi skoro prazno. Zato su pometači ulica zimi uglavnom nešto kuhali i sjedili su na suncu pred

svojom barakom, kao da su na izletu. Oni su ujedno imali vučjaka golemog poput lava.

- Konačno, stiţe golem pas! - uzviknu Ţena.

- Kada sam prvo jutro izlazio iz hotela prema gradu, prošao sam pored njih. Nismo obratili

naročitu paţnju jedni na druge; jednostavno, prošao sam cestom. Ali dvadesetak metara nakon što

sam prošao pored njih, dobio sam ţestok udarac s leĎa u plećku, koji me zamalo oborio. Okrenuo

sam se i vidio vučjaka velikog poput lava, kako se mirno vraća svojoj marendi kod pometača ulica.

Dakle, pas se zatrčao za mnom, skočio u vis i udario svojom plećkom u moju plećku; ja sam se

odbio na jednu stranu, on na drugu, i to je bilo to. Sve to bez diskusije, lajanja i sličnih stvari.

Ali to što ovu priču čini pričom dogaĎalo se slijedećih nekoliko mjeseci. Naime, ja sam

svaki dan nastojao izbjeći tog psa; a on je valjda te zime imao samo mene i nije nikako mogao

dopustiti da proĎe dan bez da ja dobijem svoj propisani udarac s leĎa u plećku.

- Jadan pas - reče Ţena; - te zime imao je samo tebe za se igrati; to nije bio neki naročito

širok izbor.

Strateška borba počela je već slijedeće jutro - nastavljao je Nepodobni. - Opet sam prošao

pored pometača ulica i njihovog lava; ali sada sam pomno pazio da se ta zvijer ne bi opet zaletila za

mnom, kao jučer. Hodam i slušam; ne čuje se ništa; nakon trideset metara, okrenem se i vidim: pas

mirno leţi i nešto gloĎe. Dakle, sve je u redu; ono jučer bilo je iznimno ili slučajno. Taman kad sam

došao do tog zaključka i popustio paţnju, dobio sam ţestok udarac u leĎa.

- Dakle, pas te pustio da se udaljiš, a onda je dojurio za tobom?

- Tako je, a tako je bivalo i slijedećih dana i mjeseci. Ne bi imalo smisla sad opisivati svu

sloţenost naših strateških nadmetanja koja su trajala cijelu zimu. Ukratko, mislim da nisam uspio

nadmudriti toga psa niti svaki deseti dan: uvijek me našao. Nisam više prolazio pored barake od

pometača, nego sam odlazio u naselje vrlo obilaznim putovima, ali to nije pomoglo: uvijek me

našao. Dojurio bi nečujno sve do mene, a onda bi zadnjih par koraka ţestoko zagrabio noktima

154

asfalt, skočio čim više i uvijek pogaĎao svojom plećkom moju plećku. To se dogaĎalo za mog

prvog jutarnjeg izlaska, koji je bivao oko deset sati u jutro. Kasnije toga dana, pas me više nije

kontaktirao.

- Bilo mu je dovoljno da te pozdravi svako jutro - dometne Ţena.

- Taj pas znao me sustići više od kilometar daleko od hotela, ali ja sam svakako morao

dobiti udarac svoj svagdanji. Pas je znao odakle izlazim i otprilike u koje vrijeme; čini se da je znao

i kamo obično idem. Ja sam pokušavao odlaziti od hotela u različitim pravcima, tako da ne proĎem

ni blizu barake od pometača ulica; kretao sam se različitim putovima, ali ništa nije pomoglo.

Ustvari, ja mislim da kad je pas vidio da ja ne prolazim više pored njegove barake, onda se on

lagano kretao u krugu od par stotina metara oko hotela, i tako me uvijek uspijevao pronaći, bez

obzira u kojem smjeru sam krenuo i kojim putem sam išao. Vjerojatno, nije puštao da izaĎem iz

kruga od par stotina metara od hotela bez da on to vidi. Ulice su zimi bile prazne, tako da me je lako

mogao vidjeti iz daleka i naći me, bez velikih napora. A onda se vjerojatno zabavljao, slijedeći me

na odreĎenoj udaljenosti, skrivajući se iza uglova, i tako sve do završnog napada i udarca, koji je

uvijek dolazio vrlo iznenada, iako je bio vrlo očekivan.

- Hoćeš reći da je taj pas prekidao doručak, zbog toga da bi se bacao tebi na rame? - reče

Ţena. - Čudan neki pas.

- Postoje strasti koje neke pse i neke ljude pokreću mnogo jače od hrane - reče Nepodobni.

- Je li te nekad oborio?

- Nije sasvim; on je bio teţak, ali i ja sam prilično teţak; više puta bio smo na rubu obaranja,

ali nisam nikad pao. Inače, učinak njegova udarca zavisio je od trenutnog poloţaja mojih nogu.

- Dakle, ti si te zime proučavao zavisnost učinka udarca vučjaka u leĎa od poloţaja nogu

udarenoga. Jesi li o tome barem napisao koji znanstveni rad?

- Nisam još - reče Nepodobni; - više od toga intrigirala me činjenica da taj pas nije nikad

zalajao na mene, niti je pokazao interes za ikakvu komunikaciju sa mnom, osim rečenog udarca u

leĎa. Nije me naročito smetao udarac; ali ljutilo me to što me uvijek uspijevao naći, koliko god sam

se ja trudio da mu nekako pobjegnem iz hotela na način da me ne uspije naći.

***

Zašutješe na tren, a onda Nepodobni reče:

- Ne znam da li sam odabrao najbolje dijelove iz mog druţenja sa psima iz Costa da

Caparice; za svaki slučaj mogu ti ispričati još poneku stvar, pa ti onda odaberi onu priču koja ti se

najviše sviĎa.

- Pričaj onda - reče Ţena; - baš su mi simpatični ti tvoji psi. Doduše, bilo bi uzbudljivije da

su te malo grizli, ali sad što je, tu je.

- Nekoliko kilometara iznad spomenute obale i hotela nalazila se uzvisina na kojoj se

nalazilo sveučilište na kojem sam te zime gostovao.

- Zar je i na sveučilištu bilo pasa? - reče Ţena.

- Ne tako mnogo kao na obali, ali bilo ih je. Jedan od njih je svakako zasluţio mjesto u

ovom kratkom izviješću o psima iz onog dijela svijeta.

- Ni taj te nije ugrizao?

- Nije me ugrizao ni taj, ali taj bi me bio ugrizao da nisam ispravno shvatio njegove stavove

155

po nekim pitanjima. Ali taj pas zasluţio je mjesto u ovoj pasjoj zbirci, ne samo po tome što bi bio

ugrizao one koji ga ne slušaju, nego još više zbog svoje nevjerojatne smirenosti, ako se to moţe

tako nazvati. Jer to je bilo i više od smirenosti.

Ukratko, u sastavu sveučilišta bio je restoran. Vrata restorana bila su okrenuta prema jugu.

Ispred vrata bio je velik otirač za cipele. Rečeni pas odabrao je sebi kao mjesto za izleţavanje na

zimskom suncu upravo otirač pred vratima restorana.

Pas je bio golem, crn, ne znam koje pasje vrste; nije izgledao naročito mladoliko. Onako

golem leţao je izvaljen na stranu, ispruţenih nogu i zabačene glave, prekrivajući sav otirač pred

vratima restorana. Ostavljao je dojam savršene opuštenosti i mira; kao da je potpuno odmaknut od

svega što se zbivalo oko njega, kao da ništa i ne postoji osim njega.

- To je bio neki pas meditator - reče Ţena. - Na zimskom suncu i ja postanem pospana.

- Da podsjetim, pas je spavao na otiraču za cipele pred vratima restorana. Sveučilište je bilo

novo i još se gradilo, tako da još nije imalo jako puno studenata. Ali po mojoj procjeni, u restoran je

dolazilo na ručak oko pet stotina ljudi dnevno, uglavnom studenti i studentice. Ako uzmemo da

svaki od njih ima dvije noge i da svaki od njih ulazi u restoran i izlazi iz njega, to daje dvije tisuće

stopa u neposrednoj blizini psa izvaljenog na otiraču ispred vrata.

- Hoćeš reći da su svi ti ljudi koračali preko psa na ulazu u restoran i opet na izlazu? - reče

Ţena.

- Da, svi smo koračali preko psa - reče Nepodobni; - tome treba dodati da su sve to bili

mladi i ţivahni ljudi, koji su se ponekad gurkali ili gledali za nekim, tako da je neko od njih lako

mogao nehotice stati psu na rebra. Ali pas se nije zbog toga ni najmanje uzrujavao. Leţao je u

savršenom miru, ne mareći ni za što.

- Moţda je taj pas bio neki mazohist, koji je jedva čekao da mu netko zgazi rebra - reče

Ţena.

- Moţda, ali nije ostavljao takav dojam - reče Nepodobni. - Njegova savršena opuštenost i

mirnoća s kojom je spavao protegnut na otiraču, dok je bezbroj cipela i nogu stupalo oko njegovih

rebara, bili su naprosto fascinantni.

- Moţda je bio star, slijep i gluh pa nije nikog vidio ni čuo - reče Ţena.

- Nije bio takav; nego postoji mogućnost da pas nije leţao na tom otiraču baš cijeli dan. Ja

nisam dolazio u taj restoran svaki dan, niti sam tamo ostajao cijeli dan. Ispričao sam ono što sam

viĎao onda kad sam dolazio na ručak u taj restoran. Ali čak i ako je tej pas spavao na tom otiraču

samo ponekad, to je ipak bilo vrlo čudno mjesto za onako blaţeno izleţavanje.

- Rekao si da te je taj pas skoro ujeo; jesi li mu ti pokušao poloţiti cipelu na rebra, onako u

eksperimentalne svrhe?

- Nisam - reče Nepodobni - ali pored dnevnih susreta na vratima restorana, taj pas i ja imali

smo i noćne susrete. Tada se vidjelo da pas nije bio nimalo krepan, nego je vrlo ţestok. Ja sam često

dolazio na sveučilište navečer, iza osam sati.

- Prije noćne šetnje uz ocean?

- Prije šetnje, ili umjesto nje. Ako sam išao navečer na sveučilište, onda sam se obično

vraćao vrlo kasno pješke, tako da dodatna noćna šetnja nije bila potrebna; ako nisam išao na

sveučilište, onda sam svakako išao na noćnu šetnju.

- I po kiši?

- Pustimo sad kišu. Dakle, imao sam ključ od ulaznih vrata zgrade, tako da sam mogao doći

nakon večere na odjel, kad su ostali već otišli. Pred ulaznim vratima koja su vodila na odjele je isto

tako bio otirač za cipele, kao i pred restoranom.

156

- I pas se onda noću sunčao na otiraču pred tim vratima - reče Ţena.

- Noću se nije sunčao, ali to je vjerojatno bio pas od noćnog čuvara sveučilišta. Po danu mu

se više sviĎalo spavati pred restoranom, a noću bi dolazio spavati na otirač ispred glavnih vrata koja

su vodila na odjele, dok je noćni čuvar običavao sjediti i drijemati negdje unutra.

- I onda si ti koračao svaku večer preko toga psa na otiraču, na isti način kao što su stotine

drugih koračale preko njega u toku dana pred restoranom - reče Ţena.

- Otprilike tako, ali uz odreĎene specifičnosti i varijacije - reče Nepodobni. - Prvo, noćni

susreti bili su sasvim osobni; tu nije bilo gomile studenata koja viče i skače, nego pas i ja sami. Ja

bih došao do otirača, stavio bih preko psa ključ u bravu i otključao vrata; zatim bih koraknuo preko

psa i ušao unutra. Pas je spavao sa jednakim blaţenim mirom kao i danju pred restoranom; noću

nije bivao protegnut, nego skupljen ali sve ostalo bilo je isto.

- A kad te onda htio ugristi?

- To spada u varijacije. Otprilike svaku desetu večer, kad sam stigao desetak metara od

vrata, pas je naglo skočio sa otirača, zauzeo ţestoko borben stav i počeo reţati, a zatim i ţestoko

lajati. Moji pokušaji da mu objasnim da sam ja onaj do sinoć i od preksinoć i tako dalje, nisu imali

nikakvog učinka. Ako sam ja napravio korak naprijed, isto je učinio i pas prema meni, reţeći još

jače. Bio je velik, tako da nije imalo smisla zaoštravati situaciju. Zaoštravanje ne bi bilo pomoglo;

pas ne bi popustio.

Naša glasna poziciona borba probudila bi noćnog čuvara iz drijemeţa, koji bi onda došao i

otvorio vrata sa unutarnje strane. Pas se onda smjesta umirio, legao opet na otirač i ja sam koraknuo

preko njega u zgradu kao i prethodne večeri.

- Nevjerojatno! - reče Ţena. - Zašto je radio taj igrokaz svaku desetu večer?

- To sam se i ja dugo pitao. A onda sam došao do zaključka koji moţe izgledati neobičnim

ali je vjerojatno točan. Pas je jednostavno htio pokazati da on radi svoj posao i da zasluţuje kruh

svoj svagdanji, a i poneku kost. Jer da smo svi i uvijek slobodno koračali preko njega, onda bi on

bio postao sasvim suvišan. Ali ako on zaustavi onog koga on hoće i kad on to odluči - makar to bilo

sam par puta mjesečno - onda pas time pokazuje da radi svoj posao i da vlada situacijom.

- Čudno - reče Ţena; - to objašnjenje zvuči mi malo previše čudno.

- Moţe biti čudno - reče Nepodobni, - ali ja sam dugo traţio neko objašnjenje za neobično

ponašanje toga psa i nisam našao ništa bolje. Ustvari, to objašnjenje je sasvim dobro. Zašto bi pas

mene puštao deset večeri da preko njega otključam vrata i uĎem u zgradu, a jedanaestu večer ne da

mi ni prići vratima? Jedino zato da pokaţe tko je tu gazda.

***

Nepodobni zašuti na tren, a onda reče.

- Evo još jedne kratke epizode, kao predzadnje; a onda dolazi zadnja.

- Ta zadnja mora da je posebno dramatična - reče Ţena.

- Nije naročito dramatična; više je erotična.

- Onda poţuri sa predzadnjom! - uzviknu Ţena.

- Predzadnju kratku epizodu treba ispričati zato što je jednostavna; da ne stekneš dojam kako

je sav moj ţivot sa psima iz Costa da Caparice bio jako sloţen, pun mističnih ponašanja i strateških

borbi. Mnogi dogaĎaji bili su sasvim jednostavni, ili su barem tako izgledali.

157

Dakle, jedne noći vraćajući se sa šetnje uz obalu, prema hotelu, prolazio sam preko jednog

malog trga. Kad sam bio na sredini trga, iz jedne mračne uličice izjurio je čopor pasa i krenuo

prema meni u ţestokom galopu uz zaglušan laveţ. To se dogodilo iznenada, tako da nisam ni

pokušao poduzeti ništa, dok se čopor strelovito pribliţavao prema meni. Bio sam već navikao na

svašta, tako da sam jednostavno stao. Kad je čopor u galopu bio na kojih osam metara od mene,

jedna starica sa nekog prozora je nešto viknula prema psima. Izgovorila je samo jednu riječ koju ja

nisam razumio. Psi su ţestoko zakočili noktima na kamenim pločama sa kojima je trg bio popločen

i utihnuli. Stoje tako u tišini i gledaju čas staricu na prozoru, čas mene, ne mičući se. A onda su se

okrenuli i mirno odšetali u mrak iz kojeg su došli. Vjerojatno su u sebi psovali staricu koja im je

upropastila noćnu zabavu.

- Dakle, baba te spasila - reče Ţena. - A sad hoću erotičnu priču!

- Ja sam babi svakako bio zahvalan, ali nakon svih svojih dogodovština sa psima, nisam bio

naročito uzbuĎen tim dogaĎajem. Ali impresioniralo me je to kako su psi stali na jednu samu babinu

riječ i zatim u tišini otišli u mrak odakle su došli, kao da nije ničeg ni bilo.

- Hoću erotiku! - uzviknu Ţena.

- Evo te erotične priče - reče Nepodobni. - Ali stručnjaci za priče kaţu da su erotske priče

dosadne, pa ne znam kako će ova ispasti; u svakom slučaju, ova priča nije naročito dramatična.

- Nemoj se izmotavati - reče Ţena - nego prijeĎi na stvar!

- Dakle, jedno jutro hodajući prema gradu, prošao sam kraj jedne druţine od petnaestak

pasa, koji su bili intenzivno angaţirani u seksualnim aktivnostima.

- Hoćeš reći, da su se bacili na grupni seks?

- Tako nekako; ali meni je to više sličilo na radnu akciju. Radili su to bez naročite strasti i

bez uzrujavanja; posebno je bilo zanimljivo vidjeti kako uredno i bez guţve mijenjaju partnere. A

onda sam ugledao nešto po čemu mi je ova epizoda ostala u posebnom dobrom sjećanju. Par metara

dalje od te čoporativne radne akcije ili pasjeg orgijanja, sjedili su jedan mali kudravi crni pas i jedan

mali kudravi bijeli pas. Sjedili su jedan nasuprot drugome i svaki je poloţio glavu na reme onom

drugom. Izgledali su kao dva zagrljena anĎela usred općeg orgijanja.

- Skoro da si me raznjeţio tim tvojim orgijama i anĎelima - reče Ţena.

- Popodne kad sam se vraćao, orgije su bile završene; psi su bili otišli. Ali mali kudravi crni

pas i mali kudravi bijeli pas su i dalje sjedili zagrljeni glavama, onako kako sam ih ostavio ujutro,

otprilike šest sati ranije. To je zaista bila ljubav!

- Jesi li siguran da to nisu bili psi od pliša, koje su djeca tamo zaboravila?

Nepodobni ne reče ništa.

- Ne moraš se rastuţiti zbog svake moje primjedbe - reče Ţena.

- Nije stvar u sadrţaju tvojih primjedbi, nego u tonu - reče Nepodobni. - Ti si prilično

nadarena po pitanjima cinizma i sličnih stvari. Ti psići su sigurno bili pravi i ţivi psi, i oni su se

sigurno jako voljeli.

- Moţda su oni bili na nastavi iz seksualnog odgoja - reče Ţena.

- Moţe biti - reče Nepodobni - i to na vjeţbama. Uostalom, tko zna što su oni radili onih šest

sati dok sam se ja vratio.

***

158

Zašutješe na tren, a onda Ţena reče:

- Bilo s mojim cinizmom kako bilo, psi iz Costa da Caparice su te očito porazili i dotukli na

sve načine. Prošao si izmeĎu njih neokrznut, kako bi to rekao Buda, ali si stalno bio u defenzivi.

Dopustili su ti da preţiviš jednu zimu meĎu njima, ali mogli su te i pojesti za večeru da im se

prohtjelo. Moţda te nisu grizli samo zato što im nisi izgledao naročito ukusno. U svakom slučaju, ti

si bio potpuno bespomoćan meĎu njima i preţivio si samo zahvaljujući njihovoj velikodušnosti.

- To nije točno - reče Nepodobni; - to nije nimalo točno. Ispričao sam ti samo neke epizode

iz mog bogatog ţivota sa psima iz Costa da Caparice. Ali bilo je još mnogo toga. Naprimjer, jedne

noći dok sam hodao betoniranim dijelom brane, vraćajući se sa njenog krajnjeg sjevera, iz obliţnjeg

vrta u kojem su rasle naranče, izašlo je pet vučjaka na branu i krenulo u silovit juriš prema meni.

Toga dana bio sam ljut; bio sam strašno ljut zbog neke stvari koja nije imala veze sa psima. Kad

sam vidio tih pet zvijeri kako su pojurile na mene, viknuo sam tako da se moglo čuti na drugu

stranu oceana i ţestoko pojurio prema njima. Zakočili su noktima na betoniranoj brani, podvili

repove i pobjegli natrag odakle su došli.

- Jesi li siguran da je bilo baš tako? - reče Ţena.

- Potpuno sam siguran - reče Nepodobni; - nisu to bili jedini vučjaci koji su zakočili i

pobjegli kad sam ţestoko zareţao na njih. Ali da bih reagirao tako ţestoko, potrebno je da budem

jako motiviran; te noći bio sam jako motiviran.

- Naljutila te neka ţena?

- Nije, nego jedan birokrat, ali taj ne spada u ovu priču.

- A da vučjaci nisu zakočili i pobjegli?

- Ali jesu.

- A da nisu? - reče Ţena, privivši se uz Nepodobnog.

- Onda bih ja bio zaklao tri vučjaka, a preostala dva bila bi zaklala mene, i to bi bilo to.

- Bio bi ih pobijedio sa tri prema dva!

- Bio bih izgubio sa tri prema jedan.

- Bio bi pobijedio sa tri prema jedan - uzviknu Ţena - Tri prema jedan je tvoja pobjeda!

- Imaš pravo, bila bi to moja pobjeda sa tri prema jedan; to što bi pritom preostala dva

vučjaka bila zaklala mene, nije naročito vaţno; vaţna je pobjeda.

- Za pobjedu se mora ponešto i ţrtvovati - reče Ţena.

Šutjehu neko vrijeme; a onda Nepodobni upita:

- Je li moja priča bila dovoljno jednostavna, kako si to naručila?

- Razmišljam o tome kako su svi psi iz tvojih priča danas mrtvi, moţda i oni mali kudravi

koji su bili onako jako zaljubljeni. Jer psi obično ne ţive dugo - reče Ţena.

- I tako smo preko jednostavnih stvari opet stigli na pitanje samotnosti, ljubavi i smrti - reče

Nepodobni.

Leţahu u tišini, Nepodobni i Ţena, gledajući u dubinu zvjezdanog neba.

- Oni mali psi nisu umrli - reče Nepodobni.

- Jer su tada bili još vrlo mladi - upita Ţena.

- Ne zbog toga, nego zato što su se voljeli - reče Nepodobni; - u bajkama, oni koji se vole,

uvijek ţive dugo i sretno.

- I to zajedno - dometnu Ţena.

- Što nekima ne uspijeva ni u bajci - reče Nepodobni i zagrli Ţenu.

- Ma baš su dragi ti tvoji psi iz Costa da Caparice - reče Ţena.

159

- Mene su posebno impresionirali bistrinom i imaginacijom - reče Nepodobni. - Imao sam

dojam da oni igraju svoju igru u kojoj mi ljudi moţemo imati poneku sporednu ulogu, ali suštinu

njihove igre mi uopće ne razumijemo. Naprimjer, trebalo je vidjeti ponašanje pasa koje je one noći

zaustavila starica nasred trga svojim povikom sa prozora. Ima nečeg posebnog u načinu na koji su

jurili prema meni, kako su stali, kako su gledali mene i kako su gledali staricu, kako su se okrenuli i

kako su laganim trkom nestali u tišini i mraku iz kojih su došli. Ti psi sve izvode na vrlo osebujan

način. Ti psi su umjetnici i gospodari situacije, čak i onda kad se pokoravaju zahtjevima ljudi.

- A čime se hrane ti psi - reče Ţena - ako je dopušteno postavljati tako banalna pitanjima o

tim vrhunskim dramskim umjetnicima? Tebe očito nisu pojeli, ali nešto moraju jesti.

- Ne znam čime se hrane, ali mislim da većina pasa ima nekog svog meĎu ljudima. Psi se

slobodno kreću ulicama, ali mislim da većina njih ima definiran stalni boravak. U svakom slučaju,

mislim da sa prehranom nemaju problema. Ja sam rijetko zalazio u mesnice, ali jednom sam vidio

ovakvu situaciju. UĎe pas u mesnicu, stane na sredinu i mirno razgleda robu u staklenim vitrinama.

Kad je došao na red, mesar je uzeo jednu veliku kost, odnio je van i stavio je pored vrata. Pas je

pošao za njim, uzeo kost i mirno odšetao svojim putem.

- Kao da je bio u kupovini.

- Upravo tako; ako ljudi smiju pojesti tone mesa, valjda i pas ima svoje elementarno pasje

pravo na jednu kost.

- Ma baš su simpatični ti psi. Je li ti bilo ţao ostaviti ih i otići?

- Bilo mi je ţao i uvijek ih se sjećam, ali tako to biva u ţivotu. Nadam se da ću jednom

svratiti u one krajeve da vidim kako ţive njihovi potomci.

- Puno ih pozdravi u moje ime - reče Ţena - iako bi trebalo da nauče malo i gristi.

160

161

13. O vremenu i prolaznosti

(ili o ţivotu i smrti, o fizičkom, emotivnom i apstraktnom)

Jednom dok je hodao šumovitim dijelom podnoţja planine, Nepodobni pomisli kako sve

oko njega vrvi ţivotom. Stabla, trave, gušteri i bezbrojne bube, ptice i komarci, kao i neizmjerno

mnogo nevidljivih ţivih bića kojih navodno ima svugdje i u svemu - sve je puno ţivota. Ali tad mu

se javi Duh Oštrine i ovako reče:

- Stručnjaci kaţu da je pojava ţivota čudo. Jer za postojanje ţivota potrebno je da postoje

neki vrlo precizno odreĎeni uvjeti. To čini postojanje takvih uvjeta vrlo malo vjerojatnim u odnosu

na neizmjerno mnogo drugih mogućnosti. Zato je pojava točno takvih uvjeta, a onda i ţivota, veliko

čudo.

- Nisam naročito impresioniran tim čudom - reče Nepodobni. - Fizikalne osobine planete

Zemlje i njena okruţenja očito jesu takve da su omogućile pojavu ţivota, i ţivot je sad tu.

Uostalom, da ga nema, nitko ne bi zbog toga osjećao nikakav nedostatak.

- Moţda ţivot postoji samo na Zemlji - reče Oštroumni. - Moţda su ljudi sami u beskrajnom

svemiru. Moraš priznati da je to zaista impresivno, fantastično, zastrašujuće!

- To me nimalo ne impresionira niti zastrašuje - reče Nepodobni. - Nimalo me ne zanimaju

vanzemaljci; ljudi se meĎusobno uništavaju širom Zemlje, a onda još ţude za tim da naĎu nekakve

vanzemaljce. Zašto? Zato da se pokolju i sa njima? Inače, ja ne bih rekao da su ljudi jedina ţiva

bića u svemiru; svemir je beskrajno velik, tako da u njemu moţe biti svačega, pa i bezbroj vrsta

ţivih bića. Ali ta bića, odnosno vrste ţivota, mogu biti vrlo različita od ljudi.

- Kakva misliš da mogu biti?

- To nitko ne moţe znati - reče Nepodobni. - Ni kako ta bića izgledaju, ni koliko su velika,

ni koliko su pametna ili snaţna. Ali kaţem, mene ne zanimaju vanzemaljci, nego ljudi ove planete;

ljudi su mi sasvim dovoljno za početak, a često su mi i previše.

- Dobro, ali fizičari kaţu da kad odreĎeni broj fizikalnih konstanti ne bi imao točno one

vrijednosti koje ima, onda se svemir ne bi bio razvio onako kako se razvio, nego na neki sasvim

drugi način, tako da u tom slučaju planete Zemlje i ţivota na njoj ne bi ni bilo. Način razvijanja

svemira zavisi od vrijednosti tih konstanti, tako da bi sitne promjene u njihovim vrijednostima bile

odvele razvoj svemira u nekom sasvim drugom smjeru.

- Shvatio sam - reče Nepodobni; - čudo je što postojimo i imali smo jako puno sportske

sreće što smo se uspjeli plasirati u prostor postojanja. Ali ja nisam time impresioniran. Da te

konstante nisu onakve kakve jesu, ne bi nas bilo, i to je sve. Umjesto nas i svega ostalog što jest,

bilo bi nešto drugo. Moţda bi bila nastala neka druga bića, bolja, ljepša i manje nesretna od ljudi.

Ukratko, mislim da svemir nije postigao neki naročit uspjeh time što je sa tim svojim konstantama

162

proizveo baš ljude.

- Dakle, to da su svemir i ţivot takvi kakvi jesu ne impresionira te naročito - reče Duh

Oštrine. - A ima li nešto što bi tebe moglo impresionirati?

- To što mene impresionira jest činjenica da su sićušna i krhka stvorenja poput ljudi toliko

impresionirana činjenicom što postoje - reče Nepodobni. - Ljudi su cijeli svemir proglasili

pozornicom koju je za njih napravio svemogući Stvoritelj, za to da oni na toj pozornici mogu igrati

svoju tragikomediju punu nasilja i ludila. Kakve li umišljenosti kozmičkih razmjera! Ljudi postoje i

to je sve. Ljudi ne sluţe ničemu, niti je išta stvoreno zbog njih. Ljudi jednostavno koegzistiraju sa

rijekama, planinama i zvijezdama, sa štakorima, leptirima i krumpirima, i sa bezbroj drugih stvari.

Postojanje jest čudestvena i neobjašnjiva pojava, ali je isto tako i apsolutno trivijalna činjenica.

Postojanje naprosto jest, ili točnije rečeno, ono se dogaĎa: sve stalno postaje i nestaje.

- Ali ljude treba shvatiti - reče Oštroumni pomirljivim tonom. - Ljudi su prolazna bića

izgubljena u beskraju vremena i prostora. Ne znaju zašto su ovdje i sada, i zašto samo za kratko

vrijeme. U beskraju vremena i prostora, ljudi su neizrecivo sićušni; izranjaju na površinu samo na

tren, a onda zauvijek nestaju kao da ih nije nikad ni bilo. Ta neizbjeţnost nestanka je ljude uvijek

ispunjavala osjećajem tjeskobe, očaja i nemoći. Ljudi su uvijek pokušavali naći neki prihvatljiv

izlaz iz te nepodnošljive i beznadne situacije. Tragajući za izlazom iz te situacije, neki su čovjeka

proglasili superiornim svemiru, jer čovjek poznaje patnju i smrt, dok svemir ne zna ništa!

- Ovakvi pokušaji da se ljude učini superiornima svemiru, su isto jedan oblik umišljenosti -

upadne Nepodobni. - Jer svemir koji nas ubija, isto tako nas i stvara, tako da mu se po tom pitanju

ne moţe puno prigovarati. Nadalje, ljudi su dio svemira, tako da ono što ljudi znaju i osjećaju, zna i

osjeća svemir.

- Vrijeme pritišće ljude - reče Duh Oštrine - vrijeme i smrt pritišću ljude. I zato ljudi svašta

govore i svugdje traţe nekakva "čudesa" koja bi ih mogla spasiti iz njihove beznadne situacije; na

kraju su odlučili sami sebe proglasiti čudom. Ustvari, moţe se reći da i jesu čudovišta.

***

Zašutješe, a onda Duh Oštrine reče:

- Ali valja priznati da su u svojoj borbi s vremenom i s vlastitom prolaznošću, ljudi postigli

neke sjajne uspjehe. Pritisnuti tjeskobom i ţudnjom, ljudi su odavno počeli traţiti putove koji vode

preko granica ovoga svijeta i preko granica vremena i prolaznosti. I uspjeli su naći takve putove,

kao i stvoriti vječne prostore savršenstva u koje ulaze nakon što napuste ovaj svijet, i u kojima onda

prebivaju u vječnom blaţenstvu. To vječno blaţenstvo je zaista veličanstven izum! Danas to izgleda

kao sasvim normalna stvar, ali put do raja bio je dug i teţak. Biblijski bog Jahve, za koga se kaţe da

je stvorio svijet i ljude, nije dao nikakve naznake o besmrtnoj duši ni o raju. Jahve jasno kaţe prvom

čovjeku: prah si i u prah ćeš se vratiti!

- Misliš, Adamu?

- Da; rečeno je da je njega Jahve osobno izradio iz zemlje. Ali ni njemu ni drugim ljudima

Jahve nije obećao ništa preko praha. Stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog nije ljudima dao

nikakve najave o besmrtnoj duši, raju, vječnom blaţenstvu i sličnim stvarima. Starije knjige Starog

zavjeta prihvaćaju smrt kao neizbjeţnu činjenicu. U tim knjigama smrt se ne prikriva, niti se je

pokušava objasniti na neki utješan način. Za one koji umru kaţe se da odlaze u Šeol o kojem nije

163

rečeno skoro ništa, osim da je to mjesto duboke tame u kojem se ne dogaĎa ništa. Mrtvi ostaju u

Šeolu zauvijek, poput potonulih vrčeva na dnu duboka mora. Pisci tih knjiga očito nisu znali ništa o

duši, uskrsnuću i sličnim stvarima. Ali postupno se javljaju novi glasovi. Tako u jednoj od kasnijih

knjiga, sedmoro braće i njihova majka, koji bijahu mučeni i pogubljeni od neprijatelja, iznose vjeru

u uskrsnuće i vječni ţivot. Ali u Starom zavjetu govor o tim stvarima javlja se vrlo polako. Jahve ne

doprinosi takvom razvoju naracije; on opisuje ljude kao vjetar koji prolazi i ne vraća se više. Ali

ljudi su krenuli prema vječnosti, bez obzira što ih Jahve nije podupirao u tim nastojanjima. Autori

starozavjetnih knjiga su polako stigli do tvrdnji da je Bog stvorio čovjeka za vječnost, ali Jahve ih

nije pratio na tom razvojnom putu. Jahve se nije maknuo dalje od "praha" i "vjetra". Ali kad se ljudi

nekud zapute, onda ih ni bogovi ne mogu zaustaviti; ljudi će radije mijenjati bogove nego odreći se

svojih ciljeva. Proroci uvode neke nove elemente u beznadan govor o smrti, postupno najavljujući

da će oni što umriješe opet ţivjeti. Konačno, Novi zavjet i Kršćanstvo čine radikalan korak u tom

pogledu. Svakom čovjeku dodjeljuju besmrtnu dušu, a usto najavljuju i uskrsnuće tijela. To je zaista

radikalna pobjeda ljudi nad smrću, barem na razini ţudnje i imaginacije.

- Ali duša je mnogo starija od Kršćanstva - dometne Nepodobni.

- Čini se da je duša Grčki izum - reče Oštroumni - ali znanja o tim stvarima nisu sasvim

precizna ni pouzdana. U grčkim mitovima, koji su oblikovani otprilike kada i rane starozavjetne

priče, ljudi nakon smrti odlaze u podzemni svijet zvan Had. Homer kaţe da u Hadu ljudima "ostaju

duša i lik"; čudi me što autori novijih starozavjetnih knjiga, koje su pisane stoljećima nakon

Homera, nisu svojim mrtvima podarili barem "dušu i lik". Inače, u Hadu mrtvi se kreću i govore, ali

to je vrlo mračno i tuţno mjesto, tako da nije sigurno da li je Had bolji od Šeola u kojem se ne

dogaĎa ništa. U svakom slučaju, Grci su uveli dušu i zagrobni ţivot mnogo stoljeća prije nego što je

to učinilo Kršćanstvo. Osigurali su ljudima vječno trajanje, ali moţe se reći da ţivot mrtvih u Hadu

nije bio vrijedan ţivljenja. Grčka tradicija sadrţi mnoga kazivanja o zagrobnom ţivotu, ali ona nije

uspjela sagraditi raj na jasan način, kako su to učinili Kršćani koji su time istisnuli šarenilo Grčke

narative. Vječnost je vaţna, ali vaţno je i u kakvom prostoru je čovjek provodi.

- Grci su propustili izmisliti raj - reče Nepodobni - ali nisu izmislili ni pakao sa beskrajnim

uţasima i strašnim mukama, kako su to napravili Kršćani.

- Grci nisu izmislili pakao - reče Oštroumni - ali to ima svoje dobre i loše strane. Moţe biti

da je pakao donio Kršćanstvu više sljedbenika nego raj. Neki su se uplašili pakla pa su se priklonili

toj vjeri, u nadi da će tako izbjeći pakao. Drugi su se pak poveselili tome kako će se neki drugi ljudi

prţiti u paklu, pa su zato prihvatili tu vjeru.

- U svakom slučaju, mnoge Kršćanske duše opisivale su uţase i muke pakla sa posebnom

strašću - reče Nepodobni.

- To je točno - prihvati Oštroumni. - Ali uz sve tvoje simpatije za grčke bogove i boginje,

moram reći da je Had bio izrazito primitivna tvorevina. U Hadu nema nagrada za dobra djela koje je

osoba učinila za svog zemaljskog ţivota, niti ima kazni za zla djela koja je osoba učinila za svog

zemaljskog ţivota. Had nema moralno-edukativnu dimenziju, kao što je nema ni Šeol, a ta

dimenzija je vrlo bitna. Moţe biti da raj sluţi sanjarima da o njemu maštaju; pakao moţe sluţiti

zlima da se iţivljavaju opisujući njegove strahote. Ali raj i pakao uvode nagradu i kaznu koje se

zasnivaju na osobnom ponašanju, a to je bitan element svakog suvislog društva. Grčka narativa je

raznolika, ali nije uspjela razviti kvalitetan zagrobni svijet i ţivot. Zato se moglo očekivati da će se

pojaviti netko tko će proizvesti nešto bolje po tom iznimno vaţnom pitanju. To su učinili Kršćani,

koji su svoj raj i pakao sagradili koristeći nacrte i graĎevni materijal mnogih tradicija, a ponajviše

Grčke. Kršćanstvo je iz raznih tradicija preuzelo ono što mu se činilo dobrim i razvilo je stvar dalje

164

na svoj način. Inače, rani kršćanski spisi napisani su na grčkom jeziku.

Kazivanja o duši, drugim svjetovima i zagrobnom ţivotu su vrlo raznolika i proteţu se kroz

mnoga stoljeća i prostore - uzviknu Oštroumni nakon stanke. - O tim stvarima govorilo se u svim

narodima i kulturama, ali nije uvijek jasno što je tko mislio pod tim pojmovima. O čovjeku kao

spoju smrtnog tijela i besmrtne duše govori se već u Orfizmu. Sokrat je cijeli ţivot izazivao ljude

ispitujući njihovo znanje i neznanje; na kraju svog ţivota Sokrat izaziva i smrt, dovoĎenjem u

pitanje njenih osobina. On kaţe kako je nerazumno bojati se smrti, jer nitko ţiv ne zna što smrt jest

i kako zapravo izgleda biti mrtav. Ljudi se boje smrti kao da je ona najveće zlo, ali nitko od ljudi ne

zna nije li smrt ulazak u prostor najvećeg blaţenstva.

- Ne vjerujem da je Sokrat vjerovao u ono što je govorio - upadne Nepodobni.

- Ali ponašao se kao da je vjerovao - reče Duh Oštrine. - U svakom slučaju, Sokrat je bio

veliki majstor ţivota i smrti, koji je od vlastitog ţivota i smrti stvorio umjetničko djelo, kako bi to

rekao Nietzsche. Sokrat odlazi u smrt sa velikim nadama, ne mareći za Homerovo kazivanje o Hadu

kao mjestu tame i općeg jada.

- Ali ja ne mogu vjerovati da je Sokrat zaista vjerovao u ono što je govorio o smrti - reče

Nepodobni; - bio je previše pametan da bi to vjerovao. Kad je starost suočila Sokrata sa padom

snage i blizinom smrti, veliki scenski majstor odigrao je svoju zadnju predstavu na način kojeg je

on smatrao najboljim, i to je bilo sve. Umjesto da podnosi staračke tegobe i promatra vlastito

polagano umiranje, odigrao je svoju oproštajnu predstavu i otišao. Učinio je to na način koji se meni

ne sviĎa naročito, ali pustimo sad to. U toj tehnički savršenoj predstavi nedostaje iskrenosti. Sokrat

je govorio previše zadnji dan svoga ţivota. Zar taj čovjek nije nikad mogao šutjeti? Zar nije mogao

provesti u tišini barem zadnji dan svog ţivota? Mislim da se Sokrat bojao samoće i tišine, i zato je

stalno govorio po trgovima.

- Mislim da ti pretjeruješ u svojoj kritici Sokrata - reče Oštroumni. - U svakom slučaju,

njegov učenik Platon napisao je puno toga o onostranosti i zagrobnom ţivotu. Skupljao je graĎu po

mnogim mitovima i kultovima, i slagao je stvari na svoj način. Platon je u tom slaganju bio prilično

vješt, ali ne i sasvim dosljedan; njegov govor o tim stvarima se s vremenom mijenjao. Platon je

sabrao i proizveo mnogo materijala, koji je kasnije posluţio Pavlu i drugim kršćanskim autorima u

njihovim naporima da poboljšaju postojeće teorije o besmrtnoj duši, onostranosti i vječnom ţivotu.

- Ne moramo se sad baviti patentnim pravima - reče Nepodobni.

- Govor o duši je problematičan - nastavljao je Oštroumni, - kako sa stanovišta činjenica

tako i sa stanovišta logike. Ali sa psihološkog stanovišta, besmrtna duša i raj kao mjesto vječnog

blaţenstva, su najveća ostvarenja kreativne ljudske imaginacije. Ljudi su najprije stvorili besmrtne

bogove, poput Zeusa, Jahve i bezbroj drugih. To je bio veliki kreativni čin, ali ljudi pritom ostadoše

i dalje prah, lišće i dim, koje raznosi vjetar. Slijedio je novi kreativni čin i radikalno samo-uzdizanje

čovjekovo: otkrivena je vječna duša, čime su ljudi učinili sami sebe besmrtnima poput njihovih

vječnih bogova!

- To je zaista bio veličanstven korak - upadne Nepodobni - čije veličine današnji naraštaji

opčinjeni mobitelima nisu svjesni.

- Slobodno jedite jabuke koje vam je Jahve zabranio jesti, rekla je zmija Evi u vrtu

Edenskom; neće vam se zbog toga dogoditi ništa lošeg, nego ćete postati poput bogova - nastavljao

je Duh Oštrine. - Ljudi su jeli te jabuke i zbog toga su bili izbačeni iz Edena i kaţnjeni smrtnošću.

Ali ljudi su ţilave zvjerke i ne daju se lako poraziti. Trebalo im je za to nekoliko tisuća godina, ali

oni su na kraju učinili sami sebe besmrtnima poput bogova. Taj skok u besmrtnost je najveći

165

poduhvat kojeg su ljudi ikad učinili, mnogo veći od svih tehnoloških otkrića.

- Samo bi korak natrag iz himeričnih nebesa i vječnog blaţenstva, u stvarnost ovoga svijeta,

mogao biti jednako velik i jednako vaţan - reče Nepodobni. - Ljudima su trebale tisuće godina da se

uspnu do rajskih visina, a toliko bi im moglo trebati i da se vrate u stvarnost ovoga svijeta, ako to

ikada uspiju učiniti.

Kršćanski raj nije jedini prostor vječnog ili bezvremenog blaţenstva - nastavljao je

Oštroumni, ne obazirući se na primjedbu Nepodobnog. - Istočne narative rješavaju problem

prolaznosti i patnje, bez raja kršćanskog tipa. Raznolikost tih narativa, koje su nastajale i širile se

tisućljećima je velike, tako da se one ne mogu opisati sa par rečenica, ali moţe se pokušati ukratko

izraziti njihova temeljna načela i vizije. Govor Istočnih naučavanja o ţivotu i smrti izgleda manje

dramatično nego govor Zapadnih narativa. Prije svega, u njima se kaţe da je smrt nuţna jer bez

smrti, svijet raĎanja bi ubrzo postao prenapučen, tako da se u njemu ne bi moglo ţivjeti. Nadalje,

prema Istočnim narativama, pojedinačna smrt nije naročito tragična stvar. Jer nakon smrti, sebstvo

se "ponovno raĎa" ili utjelovljuje u nekom novom tijelu i ţivotu, i tako sve dok sebstvo ne dosegne

svoje konačno osloboĎenje i uĎe u stanje bezvremenog blaţenstva. Dakle, Istočne narative izgledaju

tehnički sloţenije od Zapadnih. Svako sebstvo prolazi kroz dugi niz raĎanja i smrti na svom putu

prema bezvremenom konačnom blaţenstvu.

- Blaţenstvo bez raja - dometne Nepodobni.

- Blaţenstvo je sasvim dovoljno - reče Oštroumni. - Za to stanje blaţenstva, koje se u

Hinduizmu naziva moksa a u Budizmu nirvana, kaţe se da je neopisivo. To stanje moţe se samo

iskusiti, a iskušavaju ga samo oni koji ga dosegnu i koji su time osloboĎeni od daljnjih raĎanja i

umiranja. U svakom slučaju, to stanje ima status najvećeg dobra, ako se tako smije reći, kojem teţi

svaki ţivot; više od toga nema smisla govoriti o onome što je neopisivo. Obje te velike tradicije

imaju više varijanti, i njihov govor o sebstvu i njegovom ponovnom raĎanju je problematičan sa

raznih aspekata. Pitanja što je to sebstvo, kako i zašto "prelazi" iz jednog utjelovljenja u drugo, i

brojna druga pitanja, su problematična, posebno u Budizmu, ali sa tim stvarima se sad ne moţemo

baviti. Pokušajmo izraziti suštinu tih naučavanja na slijedeći način. Svaki sadašnji ţivot odreĎen je

ponašanjem prethodnog fizičkog nositelja sebstva koje sada nosi taj ţivot, a ţivot budućeg nositelja

toga sebstva zavisi od toga kako se u ovom ţivotu ponaša sadašnji nositelj toga sebstva. Ili recimo

to ovako: kvaliteta tvog sadašnjeg ţivota (utjelovljenja) je odraz tvog dobrog i lošeg ponašanja u

tvojim prethodnim ţivotima (utjelovljenjima), a kvaliteta tvog budućeg ţivota (utjelovljenja) zavisi

od tvog dobrog i lošeg ponašanja u ovom ţivotu (utjelovljenju). Ili još jednostavnije: tako ti je kako

si zasluţio, i biti će ti onako kako zasluţiš.

To izgleda kao izvrsno rješenje iz više razloga. Prvo, svaki ţivot je samo jedna etapa na putu

sebstva prema savršenstvu, prema kojem se kreće svako sebstvo. Drugo, svatko je sam kriv za svoje

nevolje u ţivotu: zasluţio ih je svojim lošim ponašanjem u prethodnim ţivotima. Svatko moţe

učiniti svoj slijedeći ţivot boljim i ubrzati svoj hod prema stanju konačnog savršenstva, i to na taj

način da ţivi ispravno u ovom ţivotu. Slaba strana ovog inventivnog rješenja je u tome što ono

pruţa idealnu osnovu za iskorištavanje slabijih. Za sve nevolje krivi su si sami, a bolji slijedeći

ţivot mogu steći ţiveći ispravno ovaj ţivot. Pritom "ispravno" redovito znači pokorno sluţeći

jačima. Takve narative su i razvijene sa ciljem da se primora ljude na pokornost.

Ali kada se govori o religijskim narativama - nastavljao je Oštroumni, podigavši glas, - valja

uvijek imati na umu da su to vrlo opseţna, raznovrsna, nepotpuna i nekoherentna kazivanja, čiji se

166

sadrţaji mogu tumačiti na mnogo načina. Ja sam pokušao iznijeti neke temeljne stvari iz nekih od

narativa onako kako ja mislim da je najbolje, ali ne bih se oko toga sporio. Bez obzira na patentna

prava i pojmovne teškoće narativa o duši, besmrtnosti i vječnom blaţenstvu, činjenica je da su ljudi

oduvijek ţudili za besmrtnošću i vječnim ţivotom. U drevnoj priči babilonske produkcije, koja je

starija od Jahve i Zeusa, mokse i nirvane, kralj Gilgameš, uplašen starenjem i svjestan dolazeće

smrti, kreće u svoj najveći poduhvat: polazi u potragu za besmrtnošću. Priča kaţe da je Gilgameš u

svom poduhvatu zamalo uspio, ali ipak nije uspio.

Otkrićem besmrtne duše i raja kao mjesta vječnog blaţenstva, problem smrti - najveći od

svih ljudskih problema - je konačno riješen. Govor Novog zavjeta nije naročito precizan i mnoge

stvari ostale su nedorečene. Ali u toj narativi postavljene su smjernice koje su kasnije razraĎivane

stoljećima, na opće zadovoljstvo vjernika, pogotovo onih koji računaju na to da im pripada mjesto u

raju.

- Mi ostali nemamo puno razloga za oduševljenje tom radosnom viješću - upadne

Nepodobni. - Dakle, problem smrti riješen je na sjajan način za mnoge ljude, ali nisam siguran da bi

Gilgameš bio sasvim zadovoljan mjestom u raju. On je više volio zadovoljstva ovoga svijeta.

- Ah, ništa nije savršeno za sve - reče Oštroumni. - Mislim da bi Gilgameša još manje

privlačila moksa ili nirvana. Kraljevi su kraljevi i oni nalaze blaţenstvo jedino u kraljevanju.

***

- Ljudi su se oduvijek branili od smrti na razne načine - progovori opet Duh Oštrine, nakon

stanke. - Par stoljeća poslije Platona i par stoljeća prije Kršćanstva, mudri Epikur pokušao je izigrati

smrt pomoću logike. On je govorio otprilike ovako. Smrt, ta najstrašnija od svih aveti koja plaši sve

ljude, meni ne znači ništa. Jer dok ja jesam, moje smrti nema, a kad moja smrt bude, mene neće biti.

Epikurov način zaključivanja je zanimljiv, a moţda je i formalno valjan, jer uvijek postoji samo

sadašnjost. Ali taj način zaključivanja promašuje bit problema. Jer to što ljude muči za ţivota je

svijest da se njihova smrt pribliţava i da će neizbjeţno doći. Ta svijest prisutna je za trajanja svakog

ţivota, bez obzira što njegova smrt još nije prisutna. Moţe biti da je Epikurovo zaključivanje bilo

utješno za njega, ali ne vjerujem da je pomoglo mnogim ljudima.

- U svakom slučaju, takvo zaključivanje nije imalo nikakvih izgleda u konkurenciji sa

besmrtnom dušom i rajem - reče Nepodobni. - Ali Epikur bi na to mogao reći da pred smrću ne

pomaţe puno nikakvo zaključivanje, kao ni utješne vizije i radosne vijesti. Moglo bi pomoći jedino

samozavaravanje, ali nisam siguran da to pomaţe svima onima koji tvrde da im pomaţe.

- Bez obzira što koliko pomaţe, ljudi su oduvijek pokušavali drţati avet smrti dalje od sebe -

reče Oštroumni. - Ljudi svih povijesnih doba i svih kultura bili su zbunjeni i uplašeni sa razornim

učincima vremena i prolaznosti svega što biva. Satirućim učincima mijene uvijek se pridavalo

radikalno veću vaţnost nego stvaralačkim učincima mijene. Ljudi su uvijek bili više frustrirani

činjenicom što moraju umrijeti, nego oduševljeni činjenicom što su bili roĎeni. Neki kaţu da nema

osnove za takav asimetričan odnos prema postanku i nestanku. Mijena odnosi sve, ali odnosi samo

ono što je donijela. Zato neki govore da nema osnove za to da se vrijeme i mijenu okrivljuje za bilo

što. Ljudi ne bi smjeli podcjenjivati veličanstven dar iskustva bivanja, koje im dariva igra postajanja

i nestajanja. Ali govor o simetričnosti roĎenja i smrti ipak nije valjan. Onome koji nije roĎen ne

nedostaje ništa, jer onome koji nije ne moţe nedostajati ništa. Ali onome koga postajanje nakratko

167

stvori na svojoj površini, moţe nedostajati mnogo toga. Zato činjenica što je netko bio dozvan u

postojanje ne mora biti shvaćena kao dar; mnogi ţivoti su takvi da više nalikuju na kaznu nego na

nagradu. Za onog koji svoj ţivot smatra lošim, ulazak u prostor postojanja moţe se smatrati kaznom

i poniţenjem, a ne nagradom. S druge strane, za onog tko je zadovoljan svojim ţivotom, svijest o

tome da se taj ţivot stalno bliţi kraju i nestanku je najstrašnije osjećanje koje uopće moţe postojati.

Nije nimalo sigurno da sve radosti postojanja zajedno, mogu prevagnuti nad tim strašnim osjećajem

radikalnog gubitka i nemoći. Čovjeku biva pokazan jedan sićušni djelić prostora bivanja, i on poţeli

da u tom prostoru ostane zauvijek i da njime luta bez kraja i konca. Ali mu to nije dano, nego biva

silom izguran iz prostora u koji je bio uveden bez da to traţi. Je li takvo uvoĎenje u postojanje, koje

uključuje tjeranje iz njega, najveća nagrada ili pak najveća okrutnost, teško je reći. U svakom

slučaju, tu nema opće simetričnosti; najviše što se moţe reći je da to zavisi od stava svake pojedine

osobe.

- Prije nego me upitaš da li je meni drago što postojim, mogu ti reći da ne znam - reče

Nepodobni. - Ali sam siguran da me nimalo ne uţasava pomisao na to da se moglo dogoditi da

nikad ne postanem. Po tome bi se onda moglo zaključiti da me činjenica što postojim ne veseli

naročito. I to je točno. Ali me isto tako nimalo ne veseli činjenica što ću prestati postojati.

- Ah, tebe dakle ne veseli ni to što si postao, ni to što ćeš nestati - nasmija se Oštroumni. -

Što bi ti onda htio i što bi tebe veselilo?

- Ne znam, ali u svakom slučaju, govor o simetričnosti roĎenja i smrti nije valjan - reče

Nepodobni. - Ja sada jesam i ja sada ne ţelim prestati biti, i ja sada znam da ću prestati biti. I to je

ono što me sada ispunjava osjećajem tjeskobe i nemoći. Činjenica da ja sebi nisam nedostajao prije

roĎenja i da si neću nedostajati nakon smrti, ne pomaţe ništa. To što nakon smrti neću osjećati

nikakav gubitak ni nedostatak, ne pomaţe ništa. Za mene je bitna moja stvarnost tu i sada. A ta

stvarnost je bitno odreĎena sviješću o mojoj prolaznosti i smrti. OdreĎena je sviješću da jednog

dana više neću biti i da ću nestati zauvijek. To je nešto najstrašnije što čovjek moţe zamisliti.

- Točnije, što ne moţe zamisliti, o čemu ne ţeli misliti i o čemu pokušava ne misliti, barem

ne na način na koji ti sad činiš - reče Oštroumni. - I bolje da ne razmišlja, jer čemu da se trudi oko

nečeg oko čega ne moţe učiniti ništa.

- Nestati zauvijek - to zaista zvuči previše strašno da bi se moglo zamisliti - reče Nepodobni.

- Ja ne mislim da je ţivot naročito dobar da bi se trebalo uţasavati nad njegovim nestankom. Ali s

godinama čovjek se nekako navikne na to da on jest, a onda misao o nestanku postaje zastrašujuća,

bez obzira na to koliko je ţivot nesavršen.

- Ljudi su oduvijek smišljali razne argumente sa kojima su pokušavali uzdizati ţivot i

umanjiti ruţnoću smrti - reče Oštroumni, - ali ti argumenti su sumnjive kvalitete. Jedan od tih

argumenata glasi ovako. Ako je ţivot dobar, onda ţivot jest dobar i smrt ga nije učinila lošim. Ako

pak ţivot nije dobar, onda smrt koja ga okončava nije loša. Taj argument ne valja, jer ţivot moţe

biti loš upravo zato što ga starost i smrt okončavaju na tuţan i poniţavajuć način. Dakle, ţivot i smrt

mogu biti loši u kombinaciji. Ţivot je loš jer ga takvim čini smrt, a smrt je loša jer čini ţivot lošim.

Time što smrt tu lošost okončava, ne mijenja činjenicu da ona tu lošost stvara.

Neki ističu kako su radost, ljubav i druge lijepe stvari dobre, bez obzira na to što su konačne

i što ne traju zauvijek. To je točno; ali takav argument izostavlja činjenicu da svijest o prolaznosti

onog što je dobro rastuţuje ljude i da ta tuga onda zasjenjuje sve ono dobro koje ţivot donosi. U

prosječnom ţivotu dogaĎa se mnogo dobrih i lijepih stvari, ali zbroj svega onog što čovjek osjeća i

proţivi ostaje sporan; teško je reći da li je pozitivan ili negativan. Teško je kvantificirati osjećaje;

jedan jak osjećaj moţe prevagnuti nad tisuću slabijih.

168

- Ali postoji jedan test koji moţe dati odgovor na to pitanje, bez kvantifikacije osjećaja -

reče Nepodobni. - Taj test svodi se na slijedeće vrlo jednostavno pitanje: da ti se ponudi takvu

mogućnost, da li bi prihvatio da opet proţiviš svoj dosadašnji ţivot? Opet proţivjeti znači početi

sasvim od početka, bez ikakvih znanja i sjećanja koja je čovjek stekao u ovom ţivotu. Ali pitanje

sadrţi pretpostavku da bi taj ponovni ţivot bio potpuno jednak onome kojeg je čovjek do sada

proţivio.

- I koji je tvoj odgovor na to pitanje? - ţivo reče Oštroumni.

- Ne znam - reče Nepodobni. - Ne ţelim na to pitanje odgovoriti sa "ne", a ne mogu ni

odgovoriti sa "da". Negativan odgovor djeluje mi previše tuţno, poraţavajuće; pozitivan odgovor ne

bi mi izgledao iskreno, a vjerojatno ne bi ni bio točan. Nadam se da će mi se u budućnosti dogaĎati

dobre stvari, tako da ću jednog dana moći odgovoriti sa "da", ali za sada ne mogu to učiniti.

- Govor o nadi zvuči naivno, ali neka ti bude - reče Oštroumni. - Inače, to testno pitanje je

zanimljivo. Bilo bi vrlo zanimljivo znati koliki postotak ljudi bi na to pitanje iskreno odgovorio

pozitivno. Baš bih volio to znati, ali to se neće nikad saznati.

***

Pored riječi, ljudi se od prolaznosti brane i kamenjem - reče Duh Oštrine nakon stanke. -

Nadgrobni spomenici i njihovi natpisi su pokušaji da se produţi trajanje ljudi nakon smrti i njihovu

komunikaciju s ovim svijetom. Ljudi oduvijek čine sve što je u njihovoj moći da spriječe svoj

potpuni nestanak. Nadgrobni spomenici i natpisi na njima su jedan od načina na koji ljudi

pokušavaju sačuvati svoju osobnost i nastaviti svoje prisustvo na ovom svijetu. Za onog tko umre

moţe se reći da traje i dalje u sjećanjima i razgovorima onih koji su ga poznavali. Ali kada umru i

oni koji su ga poznavali, onda čovjek zaista prestaje postojati na ovom svijetu. Nadgrobni kamen

moţe ga spasiti i produţiti njegovo prisustvo stoljećima ili mnogo duţe. Povijest pamti vrlo mali

dio onih što ţivješe na ovom svijetu, a i njih stalno zaboravlja jer stalno dolaze nova lica koja ta

nesretnica mora pamtiti. Zato za ogromnu većinu ljudi, prisutnost na ovom svijetu mogu produţiti

jedino imena na nadgrobnim spomenicima. Ni nadgrobni spomenici ne traju zauvijek, naravno; i

oni se raspadaju, a često bivaju i maknuti da bi na njihovo mjesto bili postavljeni drugi; svijet je

prenapučen, a groblja isto tako. Piramide su isto nadgrobni spomenici, koji su potrajali relativno

dugo, i vjerojatno će ih ljudi sačuvati još vrlo dugo. Ne samo zbog onih koji su u njima sahranjeni,

nego zato što su to impresivni spomenici ljudskih pregnuća i ostvarenja.

- A valjda i ljudske iracionalnosti - dometnu Nepodobni.

- To svakako; ali i piramide će jednom pasti, ili će prestati biti zanimljive nekim budućim

naraštajima ljudi, pa će onda biti prepuštene zaboravu. Stručnjaci kaţu da se i svemir kreće prema

svojoj smrti: prema stanju potpune ravnoteţe u kojoj je sve poravnano, amorfno, nepokretno, mrtvo.

Ljudska smrt, kao potpuni i vječni nestanak jedne osobe, je krajnje obeshrabrujuća pojava, pred

kojim čovjek ne zna što da misli. Ali smrt cijelog svemira izgleda još beskrajno strašnije.

- Ah, kako se uzme - upadne Nepodobni; - svemir je i onako vrlo šupalj i prilično mrtav. Od

atoma do sunčevog sustava i galaksija, sve je vrlo šuplje.

- Šupalj jest, ali mrtav baš nije. Zavisi kako se promatra njegova kretanja. Osim toga ja ne

bih rekao da će svemir ikad umrijeti. Kaţu da je sadašnji svemir, ili sadašnja verzija svemira, nastao

tako što je nešto eksplodiralo. Jednom kad ovaj svemir onemoća, opet će nešto eksplodirati i taj će

169

dosadni vergl zvan postajanje i nestajanje krenuti opet iz početka.

- Blago svemiru; a mi ljudi odvrtimo se samo jednom i nikad više - reče Nepodobni. - Kad

čovjek čuje da će se čak i tromi svemir nakon smrti pokrenuti nanovo, onda vječni nestanak svakog

čovjeka izgleda još tuţnije, čak nepravedno. Ne samo da će se ova verzija svemira izvrtiti do kraja

bez njega, nego će se i sve buduće verzije svemira vrtiti bez njega. To je zaista previše tuţno.

***

Pored riječi i kamenja, ljudi su smislili i bezbroj drugih načina da se brane od prolaznosti i

smrti - nastavljao je Duh Oštrine. - Ljudi oduvijek nalaze razna sredstva koja odvraćaju njihove

misli od prolaznosti i smrti; neki ta sredstva nazivaju opijaticima. Razne muzike i plesovi spadaju

meĎu najstarija sredstva te vrste. Igre i nadmetanja, stjecanja bogatstva i jurnjave raznih vrsta imaju

jaku opijatsku dimenziju. Ljudi ne čine to što čine samo zato što ţele postići neki učinak toga

činjenja, nego i zato da pobjegnu od svijesti o sebi, o svojoj ograničenosti i prolaznosti. Ljudi se

bave i mnogim korisnim aktivnostima zbog njihovog opijatskog učinka. Potpunim predavanjem

raznim aktivnostima, ljudi prestaju biti svjesni vlastite prolaznosti i smrti. Neki prostori, poput

hramova, planina i velikih šuma, svojom izuzetnošću stvaraju osjećaj bezvremenosti u ljudima.

Suvremena tehnologija i njeni proizvodi imaju isto tako vrlo jaku opijatsku dimenziju. Proizvodi

informacijske industrije vezuju svijest za sadašnjost, ograničavaju je na tekuće zbivanje, na "sada", i

tako je izdiţu iznad vremena i prolaznosti. Tko uvijek ţivi u sadašnjosti, ţivi vječno jer sadašnjost

ne prolazi nikad.

- To se tako samo čini - reče Nepodobni.

- Ako se čini, onda jest, barem dok traje - reče Oštroumni. - Tehnologija daje ljudima

operativnu moć ali ona ima i vrlo jaku opijatsku dimenziju, što je čini posebno privlačnom za

mnoge ljude. Tehnologija proširuje prostor ljudskih mogućnosti; ona stvara nove mogućnosti

djelovanja i maštanja, stvaranja i uništavanja. Tehnologija intenzivno angaţira ljude, tako da oni

zaboravljaju na svoju prolaznost i ništavnost. Informacijska tehnologija i proizvodi informacijske

industrije imaju posebno jako opijatsko djelovanje. Oni stalno ispunjavaju svijest sa bezvremenim

sada, sa tekućim dogaĎanjem, i tako brane svijest od toga da se u nju ušuljaju dugoročni strahovi,

slutnje i iščekivanja. Proizvodi informacijske industrije postali su opijum za narod, kao što je to

nekad bila religija.

- Kao što je to još uvijek religija - dometne Nepodobni.

- Da, ali religija sad ima vrlo ozbiljnu konkurenciju u informacijskoj industriji. U znatnom

dijelu svijeta, informacijska industrija je postala vaţnije i ekonomski relevantnije opijatsko sredstvo

nego religija. Zanimljivo je i to da moć religije danas suštinski zavisi od informacijske tehnologije.

Bez suvremenih komunikacijskih sredstava, glas propovjednika ne bi se čuo daleko.

Informacijska industrija oblikuje način na koji ljudi osjećaju vrijeme, odnosno kako osjećaju

protjecanje stvarnosti. Proizvodi te industrije čine to na dva osnovna načina: stalnim vezivanjem

svijesti za "sada", i nelinearnošću naracije. Ekrani raznih vrsta i sadrţaja stalno vezuju pozornost

svijesti na trenutno dogaĎanje, ne ostavljajući joj prostora i ne dajući joj poticaja da promišlja

prošlo ni buduće. Svaki sadrţaj okupira svijest gledatelja dotle dok traje, i drţi je u stanju površnog

uzbuĎenja ili ošamućenosti, ne ostavljajući ništa za sobom. Ali uvijek ima mnogo novih sadrţaja

170

iste vrste, tako da se stanje površnog uzbuĎenja i ošamućenosti nastavlja i postaje trajno. Proizvodi

informacijske industrije mame ljude svojom opijatskom moći, koja stalno vezuje ljudsku paţnju na

"sada" i time izdiţe ljude iznad prolaznosti i vremena. Jer samo "sada", bez prošlog i budućeg, nije

vrijeme.

Drugo, sadrţaji proizvoda informacijske industrije izlaţu se na način koji ne odraţava

linearnost dogaĎanja u stvarnosti. Takav način prikazivanja sadrţaja odreĎuje način na koji ljudi

doţivljavaju stvarnost. Nelinearnost prikaza sadrţaja ukida osjećaj ureĎenosti, a time i osjećaj

redoslijeda dogaĎanja, i prolaznosti svake pojave. To se posebno odnosi na razne kombinacije

zvučnih i vizualnih sadrţaja, od kakvih se sastoji većina proizvoda informacijske industrije. Razlika

izmeĎu vijesti i zabave se gubi; sve postaje jedno amorfno bučno šarenilo koje ošamućuje. Nema

širine uvida ni ureĎenosti koja traţi sjećanje i potiče očekivanje. Ukidanjem suvislog redoslijeda u

kazivanju, proizvodi informacijske industrije ukidaju osjećaj prolaznosti i tako uzdiţu ljude iznad

vremena

- Dakle, čine ljude besmrtnima i blaţenima - dometnu Nepodobni.

- Ne čine ljude besmrtnima a ni naročito blaţenima - reče Oštroumni, - ali ti proizvodi

oblikuju svijest na način da ljudi nisu izravno svjesni svoje prolaznosti i da ne misle o njoj. Ti

proizvodi vode nas neopazno do smrti, što moţda i nije loše. Ali svojim plitkim bukama vode nas

neopazno i kroz ţivot, što izgleda loše. Svi opijatici sprječavaju ljude da vide i promišljaju svoju

stvarnost, kao i da stvaraju nove putove svog hodočašća prema otvorenim horizontima postojanja i

nestajanja. U svakom slučaju, pokušaji ljudi da pobjegnu od vremena i prolaznosti pokreću mnoge

ljudske aktivnosti. Trajna borba s vremenom i prolaznošću oblikuje ljude i njihovo ponašanje. Ţelja

za bijegom od vremena i prolaznosti navodi ljude na to da čine plemenita djela i velike poduhvate,

ali isto tako da čine ogromne ludosti i zla. Naša borba s vremenom čini nas onakvima kakvi jesmo,

kao jedinke, kao zajednice i kao čovječanstvo.

***

- Ljudski um vjerojatno neće nikad postići trajan mir sa svojim najvećim neprijateljem,

vremenom - reče Nepodobni nakon stanke. - Ali to je donkihotovska borba, jer taj neprijatelj ne

postoji osim kao tvorevina ljudskog uma.

- Ali postoji mijena, a to je dovoljno - reče Oštroumni. - Vrijeme je fiktivni neprijatelj, ali je

prolaznost stvaran neprijatelj. Situacija je zapravo još kompleksnija. Jer i kad ne bi bilo prolaznosti

i kad bi sve bilo trajno i neprolazno, ljudi opet ne bi znali što da rade sa sobom, i opet bi pitali koji

je smisao svega toga, i opet ne bi nalazili nikakva odgovora na to pitanje. To kratko pojavljivanje

zvano ţivot, koje implicira i nuţni nestanak, nalikuje više na poniţenje nego na nagradu. Višestruko

produţenje ţivota ne bi u tome ništa promijenilo. Ţivot bi i dalje bio jedan beskrajno mali djelić

beskrajnog trajanja. Čini se da bi jedino beskrajno trajanje moglo zadovoljiti ljude i riješiti problem

bivanja. Ali beskrajan ţivot bio bi još veća zagonetka i muka nego što je to konačan ţivot, moţda

čak beskrajno veća zagonetka i muka. Jer što bi čovjek radio cijelu vječnost i zašto bi trebalo da to

radi? Zaista, konačno ljudsko postojanje je nerješiva zagonetka, ali beskrajno postojanje bila bi još

beskrajno veća zagonetka i muka. Ljudi bi htjeli biti poput bogova, trajati vječno i vladati svime, ali

ne pomišljaju na to kako je svemogućem i sveznajućem bogu beskrajno dosadno.

- Usprkos svemu tome, da mi je ponuĎeno da ţivim još sto godina u snazi i zdravlju,

171

prihvatio bih - reče Nepodobni, - a isto bih učinio i za sto godina. Zaključujući po indukciji, to znači

da bih prihvatio da ţivim zauvijek, koliko god strašno izgledalo ţivjeti vječno.

- Nisam siguran da se ne bi umorio nakon nekoliko takvih produţetaka - reče Oštroumni - ili

nakon nekoliko milijuna takvih produţetaka; u usporedbi sa vječnošću, sve je to isto. Ljudska

tjeskoba i ţudnja ne mogu se trajno umiriti u konačnom prostoru i vremenu, ali ljudi nisu u stanju

zamisliti ni kako bi to moglo biti učinjeno u beskonačnom vremenu i prostoru. Nemirno postajanje i

nestajanje stvorili su svijest koja promatra i promišlja postajanje, nestajanje i sebe samu. Problem

nastaje zbog toga što svijest vidi i razumije nešto, ali ne moţe razumjeti ni pojmiti sve. Svijest ţeli

spoznati sve, ali sve nije moguće vidjeti i razumjeti, i zato je svijest nuţno tjeskobna.

Ali čini se da suvremeni ljudi ne uspijevaju više prekrivati stvarnost starim velima iluzija i

da počinju prihvaćati svoju prolaznost i ništavnost - uzviknu Oštroumni. - Suvremeno doba razvilo

je kulturu prolaznog koja promiče aktivnost, brzinu i promjenu. Umjesto da se zanose vječnošću,

ljudi se sad zanose trenutkom u kojem ţive. Slabost ovakvog pristupa ţivotu je u tome što ţivot u

trenutku, bez svijesti o prošlom i bez pogleda prema budućem, ne izgleda najboljim što čovjek

moţe učiniti sa sobom na ovom svijetu, a moglo bi biti ono najgore.

Kaţe se da su ljudi današnjeg vremena istisnuli smrt iz prostora ţivljenja, kao i iz vlastite

svijesti. Umire se u bolnicama, a pogrebi se odraĎuju na brzinu i rutinski. Neki govore vrlo kritički

o tim stvarima, ali takvo ponašanje ljudi ja zapravo razumljivo. Ljudi su shvatili da po pitanju smrti

ne mogu učiniti ništa. Nemila im je, kao što je uvijek bila, i zato se pokušavaju odmaknuti od nje

najviše što mogu, u fizičkom i psihičkom smislu.

- Ali pogrebi nekih slavnih ličnosti su veliki svjetski dogaĎaji koji se odvijaju danima i koje

gleda cijeli svijet - reče Nepodobni.

- Da, ali to nije stvar odnosa prema smrti, nego način ponašanja suvremenog društva

medijskih spektakala - reče Duh Oštrine. - Pogrebi slavnih ličnosti postali su danas prije svega

medijski spektakli, kao i sve ostalo.

Govor i ponašanje ljudi u vezi sa smrću bivali su često neobični i danas mogu izgledati

apsurdno - reče Oštroumni nakon stanke. - Naprimjer, smrt izazvana nesretnim slučajem, ili

zločinom tumačila se kao Boţja kazna za grijehe koje ljudi moţda ne znaju, ali ih Bog zna. Čak i

ţrtve očitih zločina smatrane su krivima za svoju smrt. U srednjem vijeku, rodbina je morala platiti

kaznu za grijehe svog nesretno poginulog člana da bi joj bilo dopušteno da ţrtvu nesreće ili zločina

pokopa na normalan kršćanski način. To danas izgleda nerazumnim i okrutnim, ali nisam siguran da

li se situacija danas zaista poboljšala po tom pitanju. Danas se ţrtvuje ţivote milijuna neduţnih ljudi

zato da bi neki osvojili bogata nalazišta nafte, ostvarili goleme profite, i slično. Uništene ţivote ljudi

proglašava se "cijenom" koju se moralo "platiti" da bi se ostvarilo "napredak", "slobodu", i tome

slično. Mislim da po pitanju poštivanja ţivota slabijih, čovječanstvo nije puno napredovalo u

zadnjih desetak tisuća godina. Mijenja se način govora, ali ponašanje ostaje isto, ili postaje sve

gore. Prostor javnog govora kontroliraju jači, i oni govore i rade što hoće, dok slabiji trpe što

moraju. Tako je to bilo oduvijek, ali bojim se da situacija postaje sve gora.

Oduvijek se govori o strahu od smrti - nastavljao je Oštroumni - ali mislim da govor o

strahu nije primjeren. Svijest o smrti je radikalno frustrirajuća i rastuţujuća, ali tu nema nekog

jasnog razloga za strah. Mislim da se kod smrti ne radi o strahu, nego o osjećaju krajnje frustracije i

nemoći. Taj osjećaj je krajnje rastuţujuć i zato ljudi pokušavaju pobjeći od njega usvajanjem raznih

172

spasonosnih naučavanja i predavanjem raznim načinima ţivota. Takvi bjegovi nisu sasvim uspješni

jer ljudi ipak znaju da se stalno kreću prema tišini i tami ne-bivanja, ali trude se da o tome ne misle i

da toga ne budu svjesni. U svakom slučaju, to nije stvar straha, nego osjećaja krajnje frustracije i

nemoći.

Konačno, o smrti se oduvijek govori kao o najvećem neprijatelju svega što ţivi. Ali takav

govor je uvelike nepravičan prema smrti. Jer nije smrt ta koja satire ţivot, nego to čini sam ţivot,

svojom unutarnjom dinamikom rasta i opadanja. Kada starost i bolesti učine ţivot nemoćnim i

mučnim, smrt dolazi kao spasiteljica od patnji i poniţenja. S obzirom da se ţivot ne uspijeva trajno

odrţati u dobrom stanju, smrt dolazi kao spasiteljica bespomoćnih koje su pritisnule bolesti i

nevolje. Kod onih smrti koje su izazvane nesrećama, smrt dolazi u nevrijeme. Ali ni tada ne valja

kriviti smrt, nego one okolnosti koje su dovele do nesreće i koje su silom dozvale smrt onda kad

ona sama nije još mislila doći.

- Ah, ta smrt - reče Nepodobni; - mislim da je zdravo ponekad govoriti o njoj, bez obzira što

se po tom pitanju ne moţe ništa učiniti. Tako se čovjek priprema za susret sa svojom smrću koja će

sigurno doći, koja je već na putu i koju svatko mora osobno susresti. Povremeni govor o smrti je

bolji za zdravlje, nego stalna borba da se pobjegne od svijesti o njoj.

***

Zašutješe, a onda Duh Oštrine reče:

- Vrijeme pritišće ljude, ali to je zapravo neprecizan govor jer vrijeme ne postoji samo po

sebi. Vrijeme je apstraktna tvorevina ljudskog uma, poput brojeva. Vrijeme je jedna koordinata

prostora govora, u kojeg svijest projicira svoje iskustvo bivanja. Vrijeme ne teče, niti ono postoji u

smislu u kojem postoje rijeke, stijene i kruške. Vrijeme ne postoji, ali postoji mijena. Vrijeme ne

teče, ali stvari se mijenjaju i tako prolaze i nestaju.

- Ali fizičari o vremenu govore drukčije - dometne Nepodobni, znajući da njegov Duh

Oštrine rado osporava valjanost njihova govora.

- Fizičari su napravili mnoge vrlo impresivne stvari - reče Oštroumni - ali njihov govor je

često slabašan. Oni su sjajni eksperimentatori, što znači da rade uglavnom prema metodi pokušaja i

promašaja, ali njihov govor o tome što rade nije naročito impresivan.

Stvarnost se moţe smatrati jednom cjelinom, ali za govor o njoj neophodno je uvesti neke

podjele. Minimalna podjela koju valja učiniti jest takva, da se cjelinu onog što postoji podijeli u tri

prostora postojanja ili u tri osnovne klase entiteta. Ta tri prostora su: prostor fizičkih stvari, prostor

mentalnih stanja, i prostor apstraktnih tvorevina ljudskog uma. Kamenje i rijeke, ţirafe i komarci

spadaju u fizičke entitete, ali vrijeme ne spada tamo. Vrijeme je apstraktni entitet stvoren ljudskim

umom i ono ne postoji u fizičkom svijetu, kao što ne postoji ni broj pet. Vrijeme, brojevi, simfonije,

formule, pjesme, kao i svi oblici koje ljudi stvaraju, jesu stvarni entiteti, ali nisu fizički entiteti. Oni

postoje u svijetu apstraktnih tvorevina, ali ne postoje u fizičkom svijetu. Ako kaţem da se na stolu

nalazi pet jabuka, nemoj mi reći "jabuke vidim, ali gdje je pet". Pet ne postoji u fizičkom smislu u

kojem postoje jabuke. Pet je jedna apstraktna tvorevina ljudskog uma. Nije moguće naći broj pet u

fizičkom svijetu; nije ga moguće "detektirati" sa instrumentima, kako se to moţe učiniti sa raznim

elektromagnetskim valovima i drugim nevidljivim fizičkim stvarima. Broj pet ne moţe biti naĎen u

prirodi naprosto zato što ga tamo nema. Isto vrijedi za vrijeme: ni ono ne prebiva u fizičkom svijetu,

173

nego u svijetu apstrakcija. Fizičari bi to trebali shvatiti, jer u suprotnom će njihov govor o vremenu

zauvijek ostati "nedovršen" i "frustrirajuć", kako to sami priznaju, a biti će i nekonzistentan, što

znači pogrešan.

Fizički entiteti, mentalna stanja, i apstraktni entiteti ne postoje na isti način - nastavljao je

Oštroumni. - Fizički svijet se stalno mijenja: sve stvari nalaze se u procesu postajanja i nestajanja;

stvarnost nije stanje, nego proces. Ljudi izraţavaju i kvantificiraju svoja iskustva mijene na taj način

da ta iskustva projiciraju na jednu koordinatu prostora govora, koju nazivaju vrijeme. Standardne

koordinate toga apstraktnog prostora su isto tako fizički poloţaj, uzročnost, količina (broj) i druge.

Deskriptivna metafizika bavi se pitanjima utvrĎivanja koordinata ili dimenzija prostora ljudskog

govora i razumijevanja, ali time se sad ne trebamo baviti. Ovdje je dovoljno da razlikujemo tri

osnovne vrste entiteta u prostoru ljudskog iskustva i razumijevanja. To su entiteti fizičkog svijeta,

mentalna stanja, i apstraktni entiteti. Jabuka, zubobolja i broj pet spadaju redom u tri navedene klase

entiteta. Vrijeme ne postoji i ne teče u fizičkom smislu; ono nije dio fizičkog svijeta, nego je mjera

kojom ljudi izraţavaju veličinu i intenzitet mijene u fizičkom svijetu. Ljudi to čine usporeĎivanjem

dvaju fizičkih procesa, od kojih jedan ima ulogu sata ili kalendara. Taj fizički proces onda izraţava

veličinu promjene drugih entiteta.

- Pa ipak svi govore da vrijeme teče - dometnu Nepodobni.

- Ljudski um iskušava mijenu stvari oko sebe, kao i vlastito mijenjanje. Umjesto da kaţu da

stvarnost teče, ljudi kaţu da vrijeme teče. Takav slikovit način govora, sam po sebi nije bitan, ali

situacija postaje problematična onda kad se slikovit govor o toku vremena počne shvaćati doslovno.

Tada ispada da je vrijeme nešto što fizički postoji i što zaista teče. Da stvar bude gora, tako govore i

fizičari, koji bi trebali poznavati fizičke entitete i znati da vrijeme ne spada meĎu te entitete.

- Da stvar bude još gora, fizičari govore da je vrijeme relativno i da teče različito brzo u

različitim situacijama - dometnu Nepodobni.

- To je sasvim promašen govor - reče Duh Oštrine; - takav govor pogrešan je na ontološkoj,

epistemološkoj i logičkoj razini. Takav govor vodi u očiglednu protuslovnost, što znači da je nuţno

pogrešan. Protuslovan govor ne samo da ne moţe opisivati nikakvu stvarnost, nego nema ni jasna

značenja. Protuslovan govor tvrdi i poriče istu stvar; osim što ne moţe biti istinit, takav govor nije

ni razumljiv. Jer što zapravo kaţe priča koja tvrdi i poriče istu stvar?

- A što ako je stvarnost protuslovna? - dometnu Nepodobni.

- To pitanje je promašeno - reče Oštroumni. - Stvarnost jest takva kakva jest; ona nije ni

protuslovna ni neprotuslovna: ona naprosto jest. Protuslovan odnosno nekonzistentan moţe biti

jedino govor o stvarnosti. Logičke kategorije nisu primjenjive na stvarnost, nego samo na govor.

- Fizičari tvrde da je relativnost vremena potvrĎena sa mnogim pokusima - reče Nepodobni

nakon stanke, potičući tako Oštroumnog, jer ga je ţestina njegova kazivanja sad zabavljala. - Zar ti

tvrdiš da svi oni laţu?

- Ne mislim da laţu, nego da ne razumiju što govore - uzviknu Oštroumni. - Pokusi mogu

potvrditi valjanost formula. Ali formule same po sebi ne kazuju ništa. Formule su poput strojeva:

ako im se dade neke ulaze, one proizvode neke izlaze. Fizičari mogu biti zadovoljni tim izlazima,

zato što odgovaraju njihovim predviĎanjima i mjerenjima. Ali formule same po sebi ne kaţu ništa o

značenju tih izlaza, kao ni o vlastitom značenju. Značenje je stvar interpretacije onoga što je

izmjereno i izračunano, kao i interpretacije samih formula. Relativnost vremena nije stvar mjerenja

nego stvar interpretacije rezultata mjerenja. Pokus moţe potvrditi valjanost formule, ali pokus ne

174

kazuje njeno značenje. Ako neka interpretacija dovodi do protuslovnosti, onda je ta interpretacija

pogrešna, bez obzira što je formula "računski" točna. Da ne duljim, činjenica da se neki procesi

odvijaju sporije na velikim brzinama ne znači da vrijeme teče sporije na velikim brzinama.

- Ali zašto se to usporavanje procesa ne bi moglo objasniti na taj način, da se uzme kao

postulat da vrijeme teče sporije? - poticao je Nepodobni svog Duha Oštrine. - Svaku stvar moţe se

objasniti na više načina, zar ne?

- Zato što takav postulat dovodi do protuslovnosti - uzviknu Oštroumni. - A to znači da

objašnjenje koje se na njega oslanja ne objašnjava ništa!

- Dakle, logika je po tebi jača od činjenica - odvrati Nepodobni.

- Logika se ne bavi činjenicama, niti se sa njima nadmeće - reče Oštroumni. - Logika

odreĎuje donju granicu moguće istinitosti govora, kao i donju granicu razumijevanja. Ta donja

granica zove se neprotuslovnost ili konzistentnost; ono što pada ispod te granice, ne moţe biti

istinito kao cjelina, niti moţe biti razumljivo kao cjelina. Ono što je nekonzistentno naprosto nije

objašnjenje jer to nije i ne moţe biti razumljivo kao cjelina. Ali neću više govoriti o tome. Ljudi

vole egzotične i uzbudljive priče, bez obzira koliko promašene bile. Govor o usporavanju vremena,

o zaustavljanju vremena, o kretanju vremena prema natrag i slično, je mnogima privlačan, ali to je

besmislen govor jer on govori o nečemu čega nema. DogaĎaji se mogu odvijati brţe ili sporije, a

moţda i u obrnutom smjeru, ali vrijeme ne moţe izvoditi takve akrobacije zato što vrijeme ne

postoji u fizičkom smislu ni fizičkom svijetu. Govor onih koji to ne uviĎaju vodi u kontradikcije i

ne kazuje ništa.

- Ali fizičari kaţu da govor o relativnosti vremena nije protuslovan - reče Nepodobni. - Oni

kaţu da ubrzavanje jasno pokazuje ...

- To neću slušati - uzviknu Oštroumni; - taj "argument" je previše promašen da bih o njemu

raspravljao. Fizička stvarnost je proces; vrijeme je tvorevina ljudskog uma i ono ne postoji u

fizičkom svijetu. Potrebno je razviti novu fiziku, zasnovanu na govoru o mijeni i o intenzitetu

mijene. Fizika, sagraĎena na nepostojećem vremenu, iscrpila je svoje mogućnosti objašnjavanja i

više ne proizvodi valjana objašnjenja, nego nekonzistentne priče. Fizika treba traţiti neko drugo

objašnjenje za neočekivano ponašanje elektromagnetske radijacije, koje je dovelo do govora o

relativnosti vremena. Jer govor o relativnosti vremena je jedno ad hoc rješenje koje to nije.

Da zaključim: sve u fizičkom svijetu "teče", ali vrijeme nije dio fizičkog svijeta i ono ne

teče. Vrijeme ne teče ni brţe, ni sporije, ni jednako, ni naprijed, ni natrag: vrijeme ne teče uopće!

Uostalom, to je tvrdio već Lukrecije prije dvije tisuće godina.

- Ali za njega kaţu da je bio lud - reče Nepodobni.

- Tako kaţu za svakog tko pokušava govoriti razumno - reče Duh Oštrine i zašuti.

***

Šutjehu neko vrijeme, a onda Nepodobni s uzdahom reče:

- Sve u svemu, nije lako biti čovjek.

- Nije lako, nije - prihvati Oštroumni, a onda zastade, pa reče: - ustvari, kako se uzme. Jer

konačno, taj nedokučivi teatar postajanja, nestajanja i svijesti ne mora se uzimati tako jako ozbiljno,

dramatično i tragično kako se to oduvijek činilo. Jer poslušaj, naprimjer, ovakvo kazivanje o stanju

stvari; kazivanje koje je sasvim istinito.

175

Čovjek izranja na ovaj svijet, vršlja po njemu tren ili dva, a zatim odlazi i nestaje zauvijek.

Nestaje ne saznavši gdje je zapravo bio, čemu je ovamo dolazio, je li morao dolaziti, što je zapravo

bio i je li mogao biti nešto drugo. Konačno, kad ode i nestane, više ne zna ni - da je bio!

Zar to nije smiješno! - vikao je sad Oštroumni. - Zar to nije smiješno! Ali ljudi se nad tom

zagonetnom tragikomedijom postajanja i nestajanja u kojoj osobno igraju, rijetko kad iskreno

nasmiju.

- Mora biti da ipak nije naročito smiješna.

- Bit će da nije - prihvati Duh Oštrine. - Ali mislim, da ako nas ta komedija i ne uspijeva

naročito nasmijati, ne bismo smjeli dopustiti ni da nas previše rastuţuje. Ne znam zašto, ali čini mi

se da bismo tako nekako trebali ţivjeti.

- I umirati?

- Da, ljudi bi morali naučiti umirati u poboţnoj tišini, kako to netko reče. Od smrti ne bi

trebalo praviti šarene priredbe. Takve priredbe ja doţivljavam kao uvredu.

- Uvredu koga?

- Čovjekove volje i napora da prihvati i ţivi ţivot onakvim kakav jest; da bude plemenit i

ostane dostojanstven svemu usprkos - reče Oštroumni. - Naprimjer, kaţu da Chuang Ce, koji je po

svemu bio pravi mudrac, nije htio da mu njegovi učenici prave svečan pogreb jer, kako reče, njegov

je kovčeg svemir ukrašen zvijezdama, a sva ţiva bića su njegova pogrebna povorka. Mudracu ne

treba više od toliko.

- Mudraci nisu baš česta pojava - reče Nepodobni.

- Nisu - prihvati Oštroumni, - ali smrt se i onako ne da prekriti nikakvim raskošnim

priredbama; ona je ljudima nemila i takvom ostaje svim obredima, priredbama i bajkama usprkos.

Rečeno je, da je smrt uvreda i poniţenje za čovjeka, i da joj se zato ljudi smiju oduprijeti svim

sredstvima kojima raspolaţu. Neka bude tako, ali ja mislim da raskošne priredbe nisu najbolje

sredstvo; jedino pravo sredstvo mogla bi biti jednostavnost tišine.

- Pred smrću, nijedno sredstvo ne moţe postići mnogo - reče Nepodobni. - Zato i nema

ničeg što bi u takvoj situaciji bilo posebno razborito učiniti ili reći. Ali neke situacije i smrti su

toliko tragične da je pred njima preteško ne učiniti i ne reći ništa.

- Zaista, pred golemom nesrećom, čovjek ne zna što da čini - prihvati Duh Oštrine. - Kaţu

da je Kung Fu Ce, koji je bio vrlo staloţen, bolno vikao kad mu je umro najdraţi učenik. S druge

strane, u slavnoj priči o Jobu jedino što me impresionira je šutnja. Kad su Jobova tri prijatelja čula

za strašno uništenje koje bijaše zadesilo njegov dom, oni poĎoše da ga posjete. Kad doĎoše Jobu i

vidješe koliko je zlo palo na njegov dom, razdriješe svoje haljine i udariše u plač. Zatim sjedoše na

zemlju pored njega i sjeĎahu ondje s njim sedam dana i sedam noći, i nijedan od njih ne progovori

mu ni riječi, jer vidjehu kako je golema njegova patnja.

Zaista, pred pregolemom nesrećom i patnjom čovjek ne zna što da čini ni što da kaţe. Zato

mislim da treba naučiti šutjeti tamo gdje riječi ne mogu izraziti veličinu pojave i silinu osjećaja.

Tako reče Oštroumni, a onda zašuti.

Šutnja sad potraja dugo, ali onda Oštroumni iznenada opet ţivnu i reče:

- Ovo promišljanje stanja stvari ne bi valjalo shvatiti kao definitivan sud o suštini čovjeka,

ţivota i svijeta. Takav sud još nije moguće donijeti, jer ljudski rod je još strahovito mlad, tako da

još nema prave osnove na temelju koje bi takav sud mogao biti donijet. Čovječanstvo još nije pravo

ni prohodalo. Zato valja shvatiti njegovo nesnalaţenje, a onda i oprostiti mu mnoge nespretnosti, pa

i poneku od ludosti koje čini.

176

- Jer još ne zna što čini - dometne Nepodobni.

- Tako nekako - prihvati Oštroumni. - Doduše, trebalo bi malo više paziti na to što čini, jer

iz toga što je čovječanstvo vrlo mlado ne slijedi da mu predstoji dug i sretan ţivot. Moglo bi mlado i

poginuti. Da je čovječanstvo zaista vrlo mlado vidi se po tome što se Homo sapiens nalazi na sceni

samo nekoliko desetaka tisuća godina, dok nam zvjezdoznanci obećavaju da će uvjeti za ţivot na

Zemlji potrajati nekoliko milijardi godina.

- Dakle, čovječanstvo zaista nije još ni prohodalo - nasmija se Nepodobni.

- Očito je još u pelenama - reče Oštroumni.

- Nadajmo se da se to nestašno dijete neće satrti svojim igračkama!

- Treba se nadati - reče Oštroumni, - iako njegov nestanak ne bi bio neki naročit gubitak;

nitko ga ne bi ni primijetio. Ali bilo bi zaista tuţno da to nestašno dijete uništi samo sebe. Kad je

već roĎeno neka poraste. Moţda jednog dana bude nešto od njega. Ne izgleda naročito dobro, ali

nikad se ne zna.

- Djeluje pomalo umorno i apatično s obzirom na svoju mladost - reče Nepodobni.

- Treba nekako pokušati udobrovoljiti ga - reče Oštroumni. - Treba mu stalno pričati lijepe

bajke i navoditi ga da sanja, da nekako zaboravi na sebe. Barem dok malo poraste, a onda će se

vidjeti što dalje.

- Brzo se zasiti svake lijepe bajke - reče Nepodobni - i rado lomi i sve ljupke igračke. Bojim

se da to djetešce voli samo opasne igračke i krvave bajke!

- To dijete pokazuje jasne znakove nezgodne naravi - prihvati Oštroumni. - Ali ne valja

suditi mu prestrogo. Treba imati na umu ono na što Nepodobnog često podsjećam: svijet nije

savršeno mjesto, a ni ţivot nije naročito zabavna stvar. Neka Nepodobni ima to na umu kad se

obraća ljudima i kad sudi o njima, o njihovim naučavanjima i nagnućima, kao i o njihovom

djelovanju.

Tako reče Duh Oštrine i napusti Nepodobnog.

177

14. O stvarnosti i razboru

(ili o govoru, moralu i dvoličnosti, o čeţnji i pustoši)

Stigavši do mora, Nepodobni sjede ondje i zagleda se prema pučini nad koju se sad spuštalo

sunce tonući prema horizontu. Sjedio je tako bez misli, puštajući da ga miluje večernji lahor što se

nečujno spuštao s planine. Tad mu pristupi Duh Razbora i ţivo reče:

- Nepodobni je zaista uporan u svom nastojanju da popravi svijet. Ali zar nije već odavno

rečeno kako je to beznadan posao?

- Pa ipak, uvijek je bilo onih koji su to pokušavali - nevoljko reče Nepodobni.

- Bilo je - sloţi se Duh Razbora; - bilo ih je u svim vremenima i prostorima. Govorili vrlo

različitim jezicima, ali svi su isticali isto temeljno načelo, koje glasi otprilike ovako:

Ne čini drugom ono što ne bi ţelio da tebi bude učinjeno!

Tako se govorilo u Zoroastrizmu, Judaizmu, Jainizmu, Budizmu, Hinduizmu, Kršćanstvu,

kao i u svim drugim znanim i neznanim tradicionalnim naučavanjima. Tako se govorilo i kod Kung

Fu Cea, kod Platona, i kod svih drugih koji su oblikovali razna naučavanja o ţivotu i svijetu. To

načelo, poznato pod imenom Zlatno pravilo, oduvijek se uzimalo kao osnova za stvaranja boljeg, ili

barem manje lošeg, svijeta. To pravilo se obično pojačava sa njegovim dualom, koji je implicitno

već sadrţan u tom pravilu, a koji glasi:

Učini za drugog ono što bi ţelio da drugi učini za tebe!

Zlatno pravilo je vrlo jednostavno i vrlo jako načelo. Pored tog načela, sva druga etička

naučavanja izgledaju i jesu suvišna. Ali na ţalost, većina ljudi i zajednica to plemenito načelo ne

primjenjuje u praksi.

Tako reče Duh Razbora, a Nepodobni mu ne odgovori ništa, jer nije sad bio voljan

raspravljati o onome o čemu se već mnogo puta govorilo. Ali Duh Razbora je sad govorio dalje:

- Stručnjaci će nas rado poučiti tko je i kada izrekao to načelo, tko ga je najviše isticao i

promicao, tko je o njemu što rekao, i tako dalje. Ali takva znanja su suvišna i beskorisna. Uvjeren

sam da su još spiljski ljudi, dok su zajednički nastojali uloviti neku zvjerku, jedni druge poticali

povicima koji su značili "pomogni bliţnjemu". Ali kod podjele plijena, jači je klepnuo slabijeg po

glavi i oteo mu njegov dio mesa, a dao mu kost. Ostali su kasnije vjerojatno konstatirali da takvo

ponašanje nije moralno, jer se na taj način slabi ekipa; takvo ponašanje moţe dovesti do štrajkova i

pobuna, a sutra treba ponovo u lov. Ali to nije govor o solidarnosti i suosjećanju sa bliţnjim, nego o

nuţnosti odrţavanja reda i discipline u grupi, jer bez toga grupa se ne bi mogla odrţati, a raspad

grupe ugrozio bi opstanak svih jedinki.

- Vremena su se donekle promijenila, zar ne? - nevoljko reče Nepodobni.

178

- Teško da jesu - reče Razboriti - osim moţda na gore. Borba je bila i ostala temeljno načelo

prema kojem se odvija ţivot. Mijenjaju se oblici i načini borbe, ali suština ostaje ista. Ono što se

naziva evolucijom i što se često opisuje kao proces razvoja viših oblika ţivota, nije ništa drugo nego

stalno satiranje suptilnijih od strane bešćutnijih, surovijih i jačih. Tako se oponaša sve što ţivi i što

uspijeva preţivjeti. A ljudi, kao najviši proizvod te evolucije, pogotovo!

Naravno, razborit čovjek ţelio bi da bude drukčije - govorio je Duh Razbora. - Svaki čovjek

u kojeg ima nešto razuma i osjećaja ţelio bi ţivjeti u svijetu u kojem umjesto surove borbe, vladaju

red, dobrota i ljepota. Ako stvari još nisu takve, ţelio bi da se čovječanstvo barem kreće u smjeru

porasta sklada, dobrote i ljepote. Ako i ne doţivi neko sjajno stanje svijeta, čovjek bi ţelio znati da

će ovaj svijet ostaviti u boljem stanju nego što ga je našao. Ali povijest ne daje naročite osnove za

nadu da se čovječanstvo kreće prema nekom dobrom stanju. Hod čovječanstva nalikuje na let muhe

pod staklenom čašom: mnogo buke, ţestoka zaletavanja i sudaranja, ali bez stvarnog napretka i

pomaka na bolje.

Moţda stvari i ne stoje tako loše - govorio je sad Razboriti - ali jedno je izvjesno: borba je

bila i ostala temeljni princip ţivota. Zato mislim da Nepodobni treba shvatiti da je njegov govor o

ljubavi i volji za sva bića i sve stvari promašen i beskoristan, i da je pokušaj da se u ljudima probudi

istinsko djelatno suosjećanje uzaludan. Ţivot je borba: svatko vodi svoje bitke, kako pojedinci tako

i zajednice, a preţivljavaju jači i bešćutniji. Prema slabijima i poraţenima nitko ne pokazuje stvarno

suosjećanje ni milost.

Tako je Nepodobnom govorio njegov Duh Razbora. Nepodobni mu sad nije ţelio

odgovarati, ali naposljetku ipak reče:

- Prije svega, za razliku od starih naučavanja, govoreći o ljubavi i volji za sva bića i sve

stvari, ja ne nudim nikakvu nagradu ni plaću ...

- Ah, da, ljubav mora biti uzaludna da bi bila prava - nasmija se Razboriti.

- ... ne nudim nikakvu plaću ni na nebu ni na zemlji ... - pokušavao je nastaviti Nepodobni.

- I već zbog toga, tvoje naučavanje nema nikakvih izgleda da bude prihvaćeno - prekinu ga

opet Razboriti. - Zato o drugim elementima tvog naučavanja ne treba ni raspravljati.

- Govorim o ljubavi i volji kao izboru - reče Nepodobni. - Takav izbor sličan je izboru ljudi

vjere, ali ne ţeli se zavaravati nikakvim nagradama ni osvetama. Ljudi ljubavi i volje radije priznaju

i prihvaćaju svoju zapitanu otvorenost i svoju uzaludnost, i upravo zbog njih biraju suosjećanje sa

svim bićima!

- No dobro - prihvati Duh Razbora pomirljivo - ali govoreći o ljubavi i volji za sva bića i sve

stvari, ne moţe se zanemariti činjenicu da meĎu ljudima ima mnogo onih koje se nema zbog čega

voljeti ni htjeti. Naravno, moguće je voljeti ih i htjeti bez razloga, ali ljudi se tako ne ponašaju, a ne

moţe im se na tome ni zamjeriti.

Konačno - podignu opet glas Razboriti - i kad bi većina ljudi pokušala ţivjeti prema tvom

načelu ljubavi i volje, pokazalo bi se da na tom načelu nije moguće uspostaviti zajednicu koja dobro

funkcionira. Jer i kad bi ogromna većina članova neke zajednice ţivjela prema tom načelu, manjina

preostalih bi lako i sa zadovoljstvom uništila dobre učinke ponašanja većine. To bi ujedno pokazalo

beznadnost pokušaja da se to načelo učini operativnim i da se na njemu sagradi zajednicu. Slikovito

govoreći, dovoljno je da u gradu bude samo jedan lopov, pa da svi moramo zaključavati vrata. U

suprotnom, sve bi blago grada postalo njegovo i on bi zavladao svime i svima.

Nasuprot tome, načelo borbe je vrlo čvrsto, i ono dobro funkcionira na operativnoj razini -

govorio je Razboriti. - To načelo nije zastava sa kojim valja mahati ako se ţeli steći simpatije

179

slabijih, ali prema tom načelu treba se ponašati. Za mahanje postoji mnogo drugih, ljepših zastava.

O privlačnim načelima i zastavama za mahanje bilo je riječi ranije, a bilo je riječi i o stvarnim

nagnućima koja se iza tih zastava kriju.

- Bilo je - reče Nepodobni - i iz toga ispada da ljudi nisu dorasli istini i suosjećanju, nego da

naginju obmanama i borbi. To zvuči porazno. Ali takav govor ostavlja neriješenim jedno suštinsko

pitanje: da li ljudi samo jesu takvi ili pak takvima i moraju biti? Jer ako je čovječanstvo tako mlado

kako je to ranije bilo rečeno, moţda još nije naučilo hodati kako valja, ili još nije našlo svoj put.

Zato treba govoriti o tim stvarima i treba traţiti bolje putove od onog kojim se čovječanstvo sada

kreće.

- Bojim se da će čovječanstvu trebati još mnoge dadilje prije nego prohoda onakvim

korakom kakvim bi ti htio da hoda - nasmija se Razboriti. - Ja mislim da se hod čovječanstva,

usprkos mnogim dadiljama, nije puno popravio i da se neće puno promijeniti. Ţivot će se uvijek

odvijati prema načelu borbe, a ne prema načelu suosjećanja. Najviše čemu se moţemo nadati je

postupni razvoj restriktivnijih pravila borbe, koja bi donekle štitila slabijeg. Ali bez obzira na

varijacije na razini pravila i načina borbe, jači će uvijek satirati slabije. Jači moţe poštedjeti slabijeg

samo iz straha od osvete drugih, ili pak zbog toga, i samo toliko, da ga moţe trajno iskorištavati.

Ţivot se oduvijek odvijao prema tom načelu, a po svemu sudeći otprilike tako biti će i u buduće.

Ali mi ovdje raspravljamo na krivi način - uzviknu Razboriti. - Nema potrebe ni smisla

kritizirati opća načela ponašanja, kao ni hvaliti ih. Ljude ne pokreću opća načela nego konkretni

slučajevi, i to oni koji ih se neposredno tiču. A tada svatko spontano slijedi i mora slijediti svoj

interes; na taj način nastaje i odrţava se stanje stalne borbe svakog subjekta, kako jedinke tako i

grupe, protiv svih ostalih. Dakle, ono što smo ovdje nazvali načelom borbe nije apstraktno načelo

koje ljudi promišljeno i svjesno slijede; to načelo samo govori na koji način se stvarno ponaša sve

što ţivi i što ţeli preţivjeti. Ukratko, nije moguće ne boriti se! To je sva nauka o ţivotu, ljudima i

čovječanstvu.

- Moj Duh Razbora sad pretjeruje - reče Nepodobni, koji svom Duhu Razbora nije volio

proturječiti. - Ponašajući se poput učene neznalice, Razboriti traţi površne i banalne interpretacije

mog kazivanja, a zatim te interpretacije pobija još banalnijim činjenicama. Pritom zanemaruje

suštinu mog govora, ili je uopće ne uočava.

Ljudi sebe s ponosom nazivaju misaonim bićima - govorio je sad Nepodobni odlučnim

glasom. - Ali ljudske misli su samo nemoćne igre prolazne svijesti pred vječnom zagonetkom.

Misao ne moţe objasniti ni opravdati postajanje i nestajanje, svijest i drugog.

Sama misao ne uspijeva zahvatiti postajanje i nestajanje, niti ona vodi k drugom; misao

ostavlja svijest u njenoj tjeskobnoj zapitanoj odvojenosti.

Ne nalazeći puta k drugom ni dodira s postajanjem, svijest pokušava pobjeći od sebe same.

Od svog tjeskobnog osjećaja pitajuće odvojenosti, svijest bjeţi u predavanja i borbe, u obmane i

buke.

Ali obmane i buke ne uspijevaju otkloniti tjeskobu pitajuće odvojenosti. -

Zato ja naučavam da je vrijeme za istinu i tišinu!

Svijest ne moţe objasniti postajanje, nestajanje, ni drugog, a ni sebe samu; ali ne moţe ni

pobjeći od svoje zapitanosti. Krijući se iza obmana i buka, svijest ne uspijeva opravdati sebe samu,

a ne uspijeva ni nadići tjeskobu pitajuće odvojenosti. Zato ja pitam:

Moţe li svijest voljeti i htjeti sebe samu? - Bez obmana i buka: kao nedokučivu i uzaludnu:

180

dakle, onakvu kakva jest!

Moţe li svijest voljeti i htjeti drugog? - Bez obmana i buka: kao nedokučivog i uzaludnog:

dakle, onakvog kakvim jest!

Moţe li svijest voljeti i htjeti postajanje i nestajanje? - Bez obmana i buka: kao nedokučive i

uzaludne: dakle, onakve kakvima jesu!

Pitam, jer na takav način nije se nikad ni pokušalo govoriti. Oduvijek se govori samo o

odanosti za plaću i djeluje se u okrilju raznih obmana i buka. Ali obmane i buke ne omogućuju

stvaran dodir sa postajanjem i nestajanjem, niti su one pravi put prema drugome. Zato obmane i

buke ne mogu opravdati ni umiriti svijest.

Obmane i buke, predavanja i borbe ne uspijevaju otkloniti tjeskobu pitajuće odvojenosti. To

mogu učiniti jedino ljubav i volja za sva bića i sve stvari! -

Zato ja pozivam na ljubav i volju!

Ljudi su se oduvijek bojali stupiti u prostor istine i tišine, i zato taj prostor stoji još

neiskušan pred njima. Ja naučavam da je upravo to prostor u kojem čovjek moţe nadići tjeskobnu

misao o ništavnosti svijesti i besmislenosti postajanja i nestajanja!

Ljubav i volja kao izbor su put o kojem se oduvijek rado govorilo, ali na kojeg ljudi nisu

nikad ni pokušali stupiti. Ja naučavam da je to put na kojem čovjek moţe naći vedrinu!

A naći znači stvoriti! -

Jer čovjek na svom putu nalazi samo ono što sam stvara!

Tako reče Nepodobni.

***

Dok je Nepodobni tako govorio, Razboriti je šutio, ali na kraju reče:

- Neću raspravljati s tobom na apstraktnoj razini; radije ću priznati da na toj razini imaš

pravo. Ali ţivot je praktična pojava i zato ću tvoj apstraktni govor dopuniti sa par praktičkih sitnica,

koje odreĎuju način funkcioniranja svijeta. MeĎu te sitnice spadaju neznanje, dvoličnost i sloţenost;

njima se mogu dodati mnoge druge stvari, ali neka ove tri sitnice budu dovoljne za ovu prigodu.

Razina znanja ljudi ovoga svijeta je vrlo niska i stalno opada. Ljudi ne znaju otprilike ništa

ni o čemu. To moţemo lako pokazati sa par jednostavnih primjera. Svi smo čuli za slavnu zapovijed

koja glasi "Ne ubij!"; mnogi ljudi su ponosni na tu zapovijed, ali tu nema razloga za ponos jer oni

kojima je potrebno zapovijedati takve stvari nisu ugodna stvorenja, tako da nemaju razloga za to da

se ponose sobom. Ali vratimo se pitanju znanja; ogromna većina ljudi ne zna da autor te zapovijedi

nije mislio ono što se misli da je mislio. Biblijski bog Jahve, koji je ljudima dao tu zapovijed, stalno

potiče svoj "izabrani narod" da pokolje sva plemena oko sebe, da razori njihova naselja i da pritom

pobije sve što diše. Njegov izabrani narod slušao je svog Boga i ništio je oštricom mača sve pred

sobom: muško i ţensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad, sve kako je Jahve zapovjedio. Na

svojim osvajačkim pohodima izabrani narod nije ostavljao preţivjelih, već je izručivao kletom

uništenju sve što je disalo, kako mu bijaše zapovjedio Jahve. Da podsjetim, Jahve je onaj bog koji je

ljudima dao slavnu zapovijed "Ne ubij!".

Jahve pokazuje takvu strast za uništavanjem susjednih plemena i za klanjem svega što diše,

kakvoj je teško naći para u svjetskoj literaturi. I taj Jahve dao je Mojsiju, kao svom predstavniku na

181

zemlji, dvije kamene ploče na kojima je bilo zapisano nekoliko zapovjedi o načinu ponašanja

njegovog izabranog naroda, od kojih je jedna zapovijed glasila "Ne ubij!". Ta zapovijed se očito

nije odnosila na pripadnike susjednih plemena, njihovu djecu i magarad! Ali nije se odnosila ni na

sve pripadnike Jahvina izabranog plemena. Istog dana kad je Jahve dao Mojsiju kamene ploče sa

zapovijedima, Mojsije i njegov svećenički red pobili su mačevima tri tisuće pripadnika svoga

plemena, svoje braće i prijatelja, zato što su oni svojim ponašanjem uvrijedili Jahvu. Mojsije kaţe

da je to trebalo učiniti jer je to traţio Jahve. Dakle, "Ne ubij!" u praksi znači slijedeće: ne ubijaj one

koji ubijaju zajedno s tobom, a pobij sve ostalo.

Tako je to bilo sa tom slavnom zapoviješću, a tako je i sa drugim stvarima na koje su ljudi

ponosni. Propovijedajući razna plemenita načela, ljudi su oduvijek činili ruţne stvari i velika zla.

Ali čini se da većina ljudi nije uopće svjesna toga. Naprimjer, kaţe se da je Jahve stvorio svijet i

ljude, a onda je "izabrao" jedno pleme i to pleme stalno potiče da pokolje sva ostala plemena oko

sebe. Svom izabranom plemenu Jahve zabranjuje bilo kakvu suradnju i druţenje sa pripadnicima

drugih plemena; druge se moţe i mora samo klati. Zar takvo ponašanje priliči Bogu koji je stvorio

svijet i sve ljude? Zar mu priliči da tjera ljude da se meĎusobno kolju do istrebljenja?

- Zar nama priliči da se sad bavimo drevnim pričama? - reče Nepodobni.

- Moramo se baviti tim pričama! - uzviknu Razboriti. - Jer te i takve priče tvore moralnu

osnovu današnjeg čovječanstva! Nad knjigama koje sadrţe takve priče, polaţu zakletve gospodari

ovoga svijeta. E sad, ili oni ne znaju što u tim knjigama piše, ili se ja bojim njihove moralnosti. Ovo

ti govorim zato što treba da shvatiš kako svijet izgleda i kako funkcionira. Kad čovjek čita knjige na

kojima su sagraĎene civilizacije, onda se ne moţe čuditi što je povijest puna uţasa i krvi. Zašto su

ljudi pisali takve knjige? Zašto ih ljudi danas smatraju svetima i temeljem svoje moralnosti? Na ta

pitanja moţe se dati razne odgovore, ali neću se sad time baviti. Ovim primjerom ţelio sam samo

pokazati kako je sadrţaj naučavanja savršeno nevaţan: ogromna većina ljudi ga ne poznaje; ona

manjina koja ga moţda poznaje, koristi ga na način koji njoj sluţi.

Ako misliš da su ljudi o suvremenim temama bolje informirani, onda si ti loše informiran -

nastavljao je Razboriti. - Ljudi su danas u stanju masovno podrţati uništenje neke zemlje i ţivota

mnogih milijuna ljudi, a da pritom pojma nemaju ni o toj zemlji ni o tim ljudima. Nekoliko vještih

propagandnih slogana dovoljno je da se stvori podršku za bilo kakvo barbarsko ponašanje. Ili uzmi

slavno globalno zagrijavanje o kojem svi stalno govore već mnogo godina. U jednom razgovoru na

vrlo poznatoj televiziji, spomenuto je nekoliko podataka koji pokazuju da većina graĎana vodeće

drţave Slobodnog Svijeta ne zna ništa o tom zagrijavanju, a oni koji su o tome nešto čuli, većinom

ne vjeruju ono što su čuli. Jer rečeno im je da je to samo propagandni govor kojim se pokušava

oslabiti njihov biznis.

Da ne duljim, ti treba da konačno shvatiš da su govor i djelovanje ljudi proţeti neznanjem i

dvoličnošću, i da zato razumni ljudi nastoje drţati se dalje od svega toga, od javnog govora i od

javnog djelovanja.

Uz neznanje, svijetom upravlja i dvoličnost - nastavljao je Razboriti. - Svako društvo nastoji

spriječiti u djelovanju one inovatore koji promiču neke nove nazore i novo moralno naučavanje, a

većinom u tome i uspijeva. Društvo moţe odstraniti nepoţeljne pojedince na razne načine; javna

trovanja i razapinjanja se više uglavnom ne prakticiraju; postoje elegantniji načini da se odstrani

one koji smetaju onima koji imaju moć da odstranjuju koga hoće. Ako se neki inovator uspije

probiti svojim kazivanjem i svojom ličnošću, onda ga nosioci moći koriste na način koji sluţi

njihovim ciljevima. Dobar primjer takvog razvoja dogaĎaja je Isusov ţivot i naučavanje.

182

Isus je prezirao svećenike i teologe svoga vremena; nazivao ih je dvoličnjacima, zmijskim

porodima i sličnim nazivima. Oni su se pobrinuli za to da Isus bude pogubljen. Uzgred, Isus je

govorio na takav način par godina, prije nego je pogubljen, a pogubljen je prema pravno valjanom

postupku onoga prostora i vremena. Danas bi zbog takvog vrijeĎanja nosioca moći bio ušutkan

mnogo brţe i bez sudskih procesa, ali pustimo sad to. Nakon njegova pogubljenja, na temeljima

Isusovog naučavanja sagraĎena je nova organizacija sa bezbroj svećenika i teologa. Tako je čovjek

koji je prezirao institucije i teologe, postao simbol jedne od najvećih institucija u povijesti, koja je

puna svećenika i teologa. Isus je propovijedao skromnost, ali oni koji sebe nazivaju njegovim

sljedbenicima i predstavnicima na ovom svijetu, ţive u raskošnim palačama. U svojim obredima,

oni piju vino iz zlatnih kaleţa njemu na spomen.

Ovdje valja naglasiti dvije stvari. Prvo, ogromna većina ljudi ne zna ništa o svemu tome, niti

o takvim stvarima razmišlja. Neznanje i dvoličnost ţive zajedno vrlo udobno. Drugo, ovo nije samo

kritika nosioca moći, nego je to prikaz općeg stanja stvari. Oni koji hoće voditi narod moraju ţivjeti

raskošno i piti vino iz zlatnih kaleţa, jer narod hoće slijediti samo raskoš i zlato. Ljudi slijede samo

one vodiče i slušaju samo one goniče koji imaju moć i posjeduju bogatstvo. Puk ne slijedi sirotinju;

tko hoće da ga puk cijeni i slijedi treba biti bogat. Dakle, dvoličnost ima dvije strane: onu koja je

nameće i onu koja je prihvaća i traţi

Govor o plemenitim načelima ne pomaţe ništa - nastavljao je Razboriti. - Stari zavjet

opsjednut je istrebljivanjem susjednih plemena i klanjem svega što diše, ali u Novom zavjetu ne

govori se na takav način. Govor Novog zavjeta nije besprijekoran, ali Isus je tamo rekao mnogo

stvari koje zvuče sjajno sa etičkog stanovišta. Isus potiče poniznost, miroljubivost, suosjećanje i

solidarnost, dobrotu i tako dalje. Na temelju toga moglo bi se zaključiti, da se čovječanstvo kreće

prema manje ruţnom ponašanju od onog koje promiče Stari zavjet. Ali povijest pokazuje da nije

tako. Novi zavjet govori o ljubavi, a ne o klanju svega što diše, ali u ime te ljubavi uništavalo se i

klalo širom svijeta još više nego prije. Oni koji su sebe nazivali Isusovim sljedbenicima, nakon što

su stekli moć, stoljećima su činili ogromna zla širom svijeta. Počeli su sa progonima drugih religija

i sa uništavanjem njihovih hramova. Zatim su vodili ratove izmeĎu sebe i spaljivali ţive ljude koji

im se nisu sviĎali. Kad su razvili moćna oruţja i laĎe, sljedbenici onoga koji je propovijedao mir i

ljubav, krenuli su u ratna osvajanja dalekih mora i zemalja, i tako zavladali skoro cijelim svijetom.

U tim osvajanjima počinjena su golema zla i uništeno je bezbroj ljudi koji su mirno ţivjeli na svojoj

zemlji.

Da ne duljim, civilizacija je sagraĎena od nasilja i laţi. Tako je bilo od početka svijeta, a

tako je i danas. Osvajači danas nazivaju svoja osvajanja oslobaĎanjem i drugim ukrasnim nazivima,

ali stvarnost je ostala ista. U zemljama koje se najviše hvale slobodom, demokracijom i ljudskim

pravima, nema ničeg od svega toga. Društvo je puno nasilja, ljudi ţive u strahu od svega, nemaju

nikakvu stvarnu društvenu ni političku moć; razlike u imovini i primanjima su tako velike da većinu

ljudi svode na roblje. U zemljama koje su pune kršćanske ljubavi, milijuni djece ţive na ulicama;

mnoga djeca tamo i umiru, ili bivaju oteta i prodana za razne namjene. Civilizacija je kombinacija

nasilja i laţi. Govor nema veze sa stvarnošću; riječi ne vrijede ništa i nitko razuman ne uzima ih

ozbiljno. Javni govor je zvučna kulisa iza koje sila radi što hoće, i ne voli da se je u tome ometa.

Zato je tvoje kazivanje na trgu beskorisno, a moglo bi postati i pogubno za tebe.

Konačno - uzviknu Razboriti - svaki kritičar svijeta, njegovih naučavanja, vodiča i goniča,

treba biti svjestan da je mnogo lakše kritizirati ljude i svijet nego učiniti ih boljima. Ljudi su vrlo

183

različiti i čovječanstvo je vrlo šarena druţina; ima nas svakakvih. Zato je potrebno veliko umijeće

da bi se moglo odrţavati svijet u nekakvom stanju funkcioniranja. O tome kako bi stvari mogle biti

bolje, moţe se fantazirati, pa i raspravljati. Ali napraviti svijet i ljude boljima, to je sasvim druga

stvar! Za to nisu dovoljne dobre ţelje ni lijepi govori, pogotovo ne na trgu. Sokrat je govorio po

trgovima ali nije time popravio svijet; umjesto toga, otrovali su ga. Isus je govorio u hramovima i

na brdima, ali nije time nimalo popravio ljude ni svijet. Svijet bi mogli popraviti jedino ljudi koji

imaju velike organizacijske i djelatne sposobnosti. Ali kako je to već rečeno, takvi obično nisu

naročito dobri, tako da ni od njih ne treba očekivati puno.

- Zvuči prilično ţalosno - reče Nepodobni. - Ja svejedno mislim da treba promicati svijest o

stradanjima, potrebama i pravima drugih. Treba širiti horizonte kulturnih, povijesnih i operativnih

znanja. Ako promicanje razumijevanja i poticanje savjesti ne pomognu u stvaranju boljih ljudi i

boljeg svijeta, onda neće pomoći ništa. Jer jedino razumijevanje i savjest mogu odvratiti onog tko je

jači, od toga da iskorištava i uništava onog tko je slabiji. Kroz povijest jedino je strah od osvete

uspijevao donekle obuzdati jačega; ali strah je samo kočnica i njime se ne otklanja nagnuće činjenju

zla. Jedino savjest moţe trajno promijeniti način na koji se ostvaruju ljudska nagnuća i time bitno

promijeniti ljudsko ponašanje.

- Strukturni odnosi u zajednicama i meĎu njima su takvi da primoravaju pojedince i

zajednice da se ponašaju na odreĎene načine - reče Razboriti. - Ako ja postanem savjesna, a ti ne

postaneš, onda će to biti loše za mene. Ukratko, iz preventivnih razloga, svi moramo biti loši zato

što će neki vjerojatno biti loši ...

- Tako to obično biva u praksi - upadne Nepodobni - ali treba barem pokušati promijeniti

takvu stvarnost na bolje, zar ne?

- Valjda treba, ali pitanje je na koji način to učiniti - reče Razboriti. - Kad bi velika većina

ljudi ţeljela istu stvar, ta većina ne bi mogla učiniti praktički ništa da to ostvari. Jer ljudi su amorfno

mnoštvo: nemaju jedinstven plan djelovanja, ne uspijevaju se sloţiti na operativnoj razini, ne mogu

se ispostaviti osobnom riziku, sebični su, boje se, i tako dalje. Nasuprot tome, nosioci moći imaju

potpunu kontrolu nad svime što je bitno.

- Danas postoje izbori - dometne Nepodobni nakon stanke, kao da se hoće našaliti sa

Razboritim. - Na izborima, ljudi mogu promijeniti nosioce moći, ako im nisu po volji.

- Ljudi ne mogu promijeniti otprilike ništa - prihvati Razboriti. - Prije svega, stvarni nosioci

moći nisu oni koje se bira, nego su to nosioci ekonomske, kulturne i medijske moći. Da bi netko

mogao biti izabran na neki relevantan politički poloţaj, trebaju mu to dopustiti stvarni nosioci moći,

a da bi se odrţao na tom poloţaju, mora sluţiti njihove interese. Kapitalizam je anti-demokratski

društveno-ekonomski sustav. Ljudi mogu glasovati i birati neku osobu, ali ne mogu promijeniti

ništa bitno u stvarnim odnosima moći. U kapitalizmu nije moguće ni govoriti o bitnim stvarima;

prostor javnog govora kontroliraju stvarni nosioci moći, tako da njih nije moguće ni kritizirati, a

kamo li mijenjati ih. Sustav ne dopušta da u prostor javnog govora uĎe onaj tko ga ţeli ozbiljno

kritizirati i mijenjati. Sadrţaj javnog govora odreĎuju nosioci stvarne moći; govori se samo o

onome što oni dopuštaju i na način na koji oni dopuštaju.

U kapitalizmu se smije kritizirati Predsjednika jer on nema stvarnu moć, ali onaj tko bi se

usudio kritizirati neku Veliku Tvrtku bio bi brzo uništen, prema standardnim i dobro poznatim

metodama. Konačno i najgore, ako nosioci moći ne uspiju uništiti nekog svog kritičara, ljudi ga

svejedno neće podrţati ni slijediti jer se boje moći sustava. Na povijesnoj sceni pobjeĎuju

materijalno jači i agresivniji, i zato se ljudi boje stati na stranu razbora i pravičnosti; boje se jer

184

znaju da je opasno biti na strani materijalno slabijeg.

Ljudi se mogu slagati da bi neke stvari trebale biti drukčije nego što jesu i da bi te stvari

trebalo promijeniti - nastavljao je sad Razboriti. - Ali stvari se odvijaju na svoj način i ljudi ih

obično ne mogu mijenjati na razuman i optimalan način. Stvari se mijenjaju tek onda kad odu u

neku krajnost i kad se sustav počne rušiti pod vlastitom teţinom. Moţe biti da su mnogi ljudi

spremni za istinu, dobrotu i ljepotu, ali čovječanstvo još nije spremno za to. Nije sigurno da je

čovječanstvo uopće u stanju funkcionirati na načelima istine, dobrote i ljepote, a ne izgleda ni

vjerojatnim. U svakom slučaju, trebati će još mnogo napora i ţrtava da bi čovječanstvo postalo

sposobno funkcionirati prema tim načelima i vrijednostima. Najviše čemu se moţemo nadati je da

sa svakim dobronamjernim naporom čovječanstvo čini jedan sićušan korak prema vremenu i stanju

kada će istina, dobrota i ljepota oblikovati ţivot i svijet. Ali nisam siguran da je zaista tako; svijet je

i dalje oblikovan i upravljan silom i strahom.

Mnogi ljudi mogu biti spremni za istinu, dobrotu i ljepotu; mnogi mogu čeznuti za svijetom

koji je oblikovan prema tim vrijednostima i voĎen tim idealima. Ali čovječanstvo moţe nikad ne

postati sposobno da ţivi prema tim vrijednostima i idealima; pitanje je da li se svijet uopće kreće

prema ostvarenju tih najviših ljudskih mogućnosti. Treba li ljude grditi ili ţaliti zbog toga? Treba li

čovječanstvo grditi ili ţaliti zbog toga? Mislim da treba oboje: grditi i ţaliti. Ali ne smijemo nikad

zaboraviti koliko je teško biti čovjek, a još je teţe organizirati ljudske zajednice na optimalan način

i upravljati njima na optimalan način, pogotovo na globalnoj razini.

- Po tebi ispada da se razumni ljudi klone javnog djelovanja zato što znaju da se stvarnost ne

moţe poboljšati na razborit način - reče Nepodobni. - Moţda se moţe nešto učiniti na nerazborit

način!

- Onako kako ti pokušavaš učiniti svojim kazivanjima - reče Razboriti. - Ne vjerujem da se

idući putovima nerazbora moţe ostvariti ništa naročito. Kao što sam rekao, stvari se mijenjaju same,

onda kad dosegnu u neku krajnost u kojoj se više ne mogu odrţati. Ponekad se stvari mijenjaju i na

bolje.

Tako reče Duh Razbora i napusti Nepodobnog.

***

Nepodobni sad htjede ustati i krenuti prema planini, ali tada mu pristupi mu Duh Oštrine i

stade mu ovako govoriti:

- Ljudi sebe nazivaju racionalnim bićima i ponose se svojim misaonim sposobnostima. Ali

ljudima upravljaju osjećaji i oni odreĎuju putove ljudi, a ne razum. Razum ljudima samo pomaţe da

se kreću na optimalan način prema onim ciljevima koje odreĎuju njihovi osjećaji i strasti. Razum je

sluga strasti, kako su to dobro znali autori drevnih mitova i svi vodiči i goniči naroda nakon njih. Jer

što bi drugo moglo voditi ljude ako ne njihovi osjećaji i strasti? Razum sam po sebi nema razloga da

čovjeka vodi bilo kamo; potrebni su osjećaji da mu pokaţu cilj. Oni osjećaji koji prevladavaju u

ljudima, odreĎuju putove kojima se ljudi kreću. Ostaje nadati se da u ljudima ima dobronamjernih

osjećaja, a ne samo onih koji hoće divljati i razarati; valja se usto nadati da će konstruktivni osjećaji

prevagnuti nad destruktivnima, ali valja isto tako znati da često biva obrnuto.

Ljudi su racionalni na operativnoj razini: na razini načina dosizanja ciljeva - govorio je

185

Oštroumni. - Ali u biranju vrijednosti i ciljeva, ljude vode osjećaji i strasti, a ne razum: vode ih

njihove tjeskobe i ţudnje. Promatrajući što su sve ljudi govorili, vjerovali i činili kroz povijest, bilo

bi vrlo teško doći do zaključka da su ljudi razumna ili racionalna bića. Upravo suprotno, ljudi su

jedina ne-racionalna bića meĎu svim stvorenjima što ţive na zemlji. Ljudi su racionalni na razini

sredstava i metoda djelovanja, ali voĎeni su osjećajima i strastima: tjeskobama i ţudnjama koje

izviru iz njihovih potreba i ţelja, ograničenja i strahova. Razum uvijek djeluje u nekom sustavu

vrijednosti, a vrijednosti izrastaju iz osjećaja. Osjećaje oblikuje i izraţava neka narativa, u obliku

nekog sustava vrijednosti, u okviru kojeg onda razum traţi optimalne putove do zadanih ciljeva.

Dakle, razum vodi ljude prema njihovim ciljevima, ali ciljeve ne odreĎuje razum, nego to čine

osjećaji.

Ne-racionalan govor ima veću moć nad ljudima nego racionalan govor - nastavljao je Duh

Oštrine. - Moţe biti da su ne-racionalna kazivanja i vizije samo iluzije, ali ljudi čvrsto stoje uz te

iluzije zato što ţude za tim da bude onako kako one tvrde da jest. Ljudi vole lijepe iluzije, a često ih

i trebaju zato da bi mogli podnijeti stvarnost. Povrh toga, iluzije se ljudima stalno nameću od strane

nosioca moći. Jer nosioci moći najlakše upravljaju ljudima pomoću iluzija.

Tradicionalan ne-racionalan govor su religijske narative. Takve narative nude odgovore na

sva pitanja ţivota i smrti sa kojima se svaka osoba mora suočiti, i tako vode ljude kroz ţivot i smrt.

Njihovi odgovori ne djeluju uvijek uvjerljivo, ali jesu odgovori, a ljudi trebaju i traţe odgovore.

Svaka religijska narativa kaţe ljudima čemu treba da teţe i čemu da se nadaju, kako da se suoče sa

zlom, patnjom i vlastitim slabostima; kako da se suoče sa smrću onih koji su im dragi i sa vlastitom

smrću. Takve narative zasnivaju se na ljudskim potrebama i ograničenjima, strahovima i ţudnjama;

svaka od tih narativa pokazuje ljudima jedan put koji vodi u radikalno bolju stvarnost. Zato ljudi

prianjaju uz takva naučavanja: kad ne mogu promijeniti objektivnu stvarnost, ljudi prihvaćaju ona

naučavanja koja tu stvarnost prikazuju radikalno boljom nego što jest. Kad ne mogu promijeniti

objektivnu stvarnost, ljudi traţe spas od nje u promjeni subjektivnog viĎenja te stvarnosti. U tome

se sastoji privlačna snaga ne-racionalnih kazivanja.

- Ali razum mora jednom prevladati - prekinu Nepodobni kazivanje Oštroumnog. - To će

onda uzdignuti ljude na novu razinu iskrenosti, hrabrosti i slobode. To će uzdignuti ljude i ţivot na

novu razinu ljepote!

- Moţda, ali svijet ne napreduje u tom smjeru nekom naročitom brzinom - reče Duh Oštrine.

- U onim zemljama koje su tehno-ekonomski jače, barbarski kapitalizam ispunjava ljude osjećajem

nesigurnosti i straha. Uplašeni ljudi traţe spas u religiji i njihovi stavovi postaju sve radikalniji. S

druge strane, ne-racionalan govor i ponašanje su glavno oruţje onih koji su tehno-ekonomski

slabiji. Oni se odupiru agresivnosti tehno-ekonomski jačih uz pomoć svojih ne-racionalnih narativa,

koje im daju duhovnu snagu, kao nadomjestak za manjak materijalne snage. Ukratko, mnogo je

onih kojima je ne-racionalan govor neophodan, tako da za njih ne bi bilo racionalno da takav govor

odbace. I oni ga nemaju namjeru odbaciti.

Nisu samo religijske narative ne-racionalne - nastavljao je Oštroumni. - Nacionalizam,

imperijalizam i konzumerizam zasnivaju se na narativama koje su u osnovi ne-racionalne jednako

kao i religijske narative. Teško da bi se povijesna dogaĎanja u proteklih stotinu godina moglo

nazvati razumnima, ni na razini govora ni na razini ponašanja. U tom razdoblju izrečene su goleme

ludosti i počinjeni su najveći zločini u povijesti. Ukratko, čini se da mnoge vrste ne-racionalnih

narativa imaju ogromnu moć i ne bi se reklo da njihova moć slabi.

186

- Ţivot i svijet bez ne-racionalnih narativa bili bi bolji, otvoreniji, uzbudljiviji, privlačniji,

ljepši, poetičniji i nadasve dirljiviji! - uzviknu Nepodobni. - Čovjek kao prolazna svijest koja stoji

sama pred beskrajem nesvjesnog svemira: što moţe biti dirljivije od toga! Ljudi voĎeni racionalnim

govorom mogli bi biti bolji, ljepši i sretniji, nego ljudi voĎeni ne-racionalnim narativama.

- Tako je - reče Oštroumni, - ali u ljudima postoji nešto što je obično jače od razuma. To

nešto su tjeskoba i ţudnja, koje su imanentne ljudima i za koje razum ne moţe učiniti dovoljno.

Ljudi su krhka stvorenja kojima je često potrebna čvrsta narativa, koja moţe umiriti njihove

tjeskobe i koja obećava ispunjenje njihovih ţudnji. Po tom pitanju, stvari se nisu naročito

promijenile od početka svijeta do danas, i ne izgleda da bi se mogle promijeniti u doglednoj

budućnosti. Većina stanovništva vojno najjače zemlje u svijetu je vrlo religiozna, a nedavni

predsjednik te zemlje je navodno komunicirao s Bogom. Ja tu ne vidim nikakva napretka od

vremena Mojsija do danas.

Tjeskobe i ţudnje primoravaju ljude da traţe spas preko granica racionalno pojmljivog, u

ne-racionalnom i iracionalnom. Ja se slaţem da bi svijet bez bogova-ratnika, rajeva i paklova, bio

radikalno otvoreniji i uzbudljiviji. Takav svijet bio bi lijep i uzvišen u svojoj samotnosti, zastrašujuć

u svojoj beskrajnosti i nepojmljivosti, izazovan sa svojim silama i tajnama, beskrajno dirljiv u

svojoj izgubljenosti i nemoći, i nadasve beskrajno poetičan. Racionalni ljudi mogli bi biti bolji nego

što to bivaju ljudi čiji su umovi oblikovani ne-racionalnim narativama. Ukratko, stvari bi mogle biti

bolje nego što jesu, ali stvari jesu takve kakve jesu.

Tako je Duh Oštrine govorio Nepodobnom. A onda zastade, pa zatim reče:

- Ţelim Nepodobnom skrenuti pozornost na još dvije sitnice. Prvo, ne odreĎuju svete knjige

način ponašanja ljudi, nego nosioci moći nazivaju svetima one knjige koje opravdavaju i potiču

onaj način ponašanja koji sluţi njihovim ciljevima. Nije vaţno što piše u svetim knjigama jer malo

je onih koji ih čitaju. Nije vaţno što piše u bilo kojim knjigama, jer malo je onih koji ih čitaju. Nije

naročito vaţno što piše ili je rečeno bilo gdje, jer malo je onih koji išta čitaju ili slušaju. Svijetom se

upravlja silom koja je ukrašena prikladnim slikama i sloganima. Ti ukrasni slogani postaju sve kraći

i sve jednostavniji, jer se više ne vjeruje ljudskom pamćenju ni razumijevanju. Pod sloganom

sloboda & demokracija, sila je osvojila velik dio svijeta u kratkom razdoblju. Taj slogan sad zvuči

potrošeno, tako da ga sad istiskuje još kraći i mnogo jači slogan: prijetnja. Taj slogan jačemu daje

za pravo da napravi što god hoće: dovoljno je da slabijeg proglasi prijetnjom i time stječe moralno i

materijalno pravo da ga uništi. Prijetnjom se smije proglasiti svakog onog koji se odupire volji

jačega.

Drugo, tvoja kritika kapitalizma je preoštra; barbarski kapitalizam jest nehuman, ali nema

smisla kriviti današnju tehno-ekonomiju za to što ljude nije učinila mudrima i dobrima, lijepima i

sretnima, ili barem besmrtnima. Nitko ne moţe učiniti ljude takvima, niti će ih ikada moći učiniti

takvima. Moţda ti misliš popraviti svijet svojim kazivanjima, ali ne zaboravi da ţivimo u doba u

kojem svi govore, ali nitko ne sluša, a i oni koji čuju ne razumiju. Ljudi nisu naučili slušati jer se

nema što čuti; nisu naučili razumjeti, jer su stalno preplavljeni bukama bez suvisla sadrţaja, u

kojima se nema što razumjeti.

Tako reče Duh Oštrine i napusti Nepodobnog.

Nepodobni je još sjedio kraj mora, ali sad ustane i krene prema planini. Dok je Nepodobni

kretao od mora, javi mu se Duh Zbunjenosti i ţivo reče:

- Meni se vrlo sviĎa kazivanje Nepodobnog o "prostoru istine i tišine" i njegov govor o

187

"ljubavi i volji kao izboru"! Mislim da bi takvo naučavanje moglo biti spasonosno za ljude i svijet.

Ali ako ljudi to naučavanje ne razumiju i ne prihvaćaju, onda Nepodobni nalikuje na nekog tko ima

točan sat u nekom čudnom gradu u kojem svi nose krivo naravnane satove: on jedini zna točno

vrijeme, ali to drugima ne koristi ništa, a njemu samom još i šteti.

Tako reče Duh Zbunjenosti, a Nepodobni ne odgovori ništa. Nad more se već bio spustio

mrak i Nepodobni je sad u tišini hodao prema rubu grada i prema planini.

***

Sutradan u predvečerje Nepodobni je opet bio na trgu i govorio kraj starog spomenika. Kad

je završio svoje kazivanje napustio je trg, ali nije pošao prema moru kako je to često činio, nego je

krenuo kraćim putem prema planini. Hodajući kroz vrevu ulica u ljetno predvečerje, ubrzo stiţe do

cvjetnjaka na rubu grada; tad skrenu s puta i uĎe u cvjetnjak te sjede ondje na rub zdenca. Ne proĎe

dugo, a izmeĎu cvjetnih grmova pojavi se lik Ţene koja je dolazila s druge strane. Nepodobni

ustade i poĎe joj u susret, a onda zajedno iziĎoše iz cvjetnjaka i krenuše puteljkom koji je vodio

prema planini.

- Čini se da sam izgubio svoju najbolju učenicu - reče Nepodobni, dok su se uspinjali

stazom prema kolibi. - Ne dolaziš više na trg.

- Otkad si me naučio slušati tišinu, slušam još samo nju i nikog više - reče Ţena veselo, a

onda zastade pa ozbiljnim glasom reče: - Ali obećao si mi da ni ti više nećeš govoriti na trgu.

Nepodobni ne odgovori na to ništa.

- Bojim se za tebe - reče Ţena briţnim glasom. - Ti maštaš o ljubavi i volji za sva bića i sve

stvari. Ti govoriš o istini i tišini, i stvarnost ne ţeliš skrivati ni ukrašavati je šarenim velima bučnih

obmana i privlačnih laţi. Ali ljudi dolje u gradu svašta govore o tebi.

- Znam - nevoljko reče Nepodobni.

- Pripisuju ti razne tvrdnje i kazivanja kakva ja od tebe nisam čula, a ne vjerujem ni da si ti

rekao tako nešto. Ni gradske vlasti nisu ti sklone: kaţu da uznemiravaš narod. A ima i onih koji

ništa ne govore, ali im se tvoje kazivanje ne sviĎa, a ne sviĎaš im se ni ti.

Mnogo je onih koji znaju da valjano govoriš o bučnim bogovima i razornim idealima, o

tekućim trendovima i velikim bukama - govorila je sad Ţena zabrinutim glasom. - Mnogo je onih

koje raduje tvoje kazivanje o istini i tišini, i o ljubavi i volji za sva bića i sve stvari. Ali ima i onih

kojima takav govor nije mio i koji ne ţele da se takve stvari govore i slušaju. Zato se stalno bojim

da će te oni pokušati maknuti s trga.

Nepodobni ne odgovori na to ništa. Zašutješe, a onda Ţena reče blagim glasom:

- Nisam te ţeljela oneraspoloţiti, ali moram te podsjetiti na to da ima onih kojima smetaju

tvoja kazivanja i tvoja maštanja. Takvi su mnogo skloniji nasilju nego ljubavi. Zato se bojim za

tebe.

Tako je Ţena govorila Nepodobnom dok su se uspinjali kroz stari maslinik prema kolibi.

Pričala mu je što je sve čula o njemu i što sve ljudi o njemu govore. Naposljetku ga stade uvjeravati

kako bi bilo najbolje da više ne silazi u grad, ili da barem ne govori na trgu. Ali kad Ţena vidje da

Nepodobnog rastuţuje takav govor, stade mu kazivati o svom radu sa cvijećem. Pričala mu je o

neobičnim ćudima raznog bilja, i o ljubavi i volji koje ono iziskuje. Nepodobni se sad opet smijao,

188

govoreći kako bi onda on, ako propadne kao prorok, mogao postati dobar vrtlar.

Igra riječima i blizina Ţene vratili su Nepodobnom dobro raspoloţenje; odagnane bijahu

brige oko kazivanja na trgu i sve druge brige i nevesele misli. Ali kad je već bila duboka noć i kad

je san već padao preko njihova umora, Ţena se riječima opet vratila trgu.

- Nemoj više ići na trg - reče briţnim glasom.

Nepodobni ne reče na to ništa, ali Ţena je sad govorila dalje:

- Tvoj je govor tvrd i teţak, i bojim se da ga neki ljudi neće htjeti dugo slušati. Tvoje riječi

raskrivaju ono što ljudi pokušavaju sakriti iza svojih za-ţivot-korisnih laţi.

Ti govoriš o ispraznosti svih obmana i buka, i time trgaš vela kojima ljudi pokušavaju

prekriti svoje slabosti i nemoći. Ti obaraš zaklone iza kojih se ljudi pokušavaju sakriti od tjeskobe

bivanja i od uţasa nestanka.

Tvoje riječi zalaze u najskritije kutke duše; ti govoriš o bolnoj praznini koju čovjek nosi i

osjeća u sebi, a koju moţe ispuniti jedino blizina drugog. Ali to se dogaĎa rijetko i zato ljudi ne ţele

da se o tome govori.

Ti licemjere nazivaš licemjerima, a to je vrlo opasno! Ti ljude pozivaš na put snage, ali tvoje

riječi su ogledalo na kojem se odraţavaju sve njihove slabosti. Zato se bojim da će neki ljudi radije

polomiti to ogledalo, nego slijediti tvoj poziv.

Tako je sad govorila Ţena. Nepodobni je isprva šutio, ali kad vidje koliko je velika njena

zabrinutost stade je umirivati; opet joj obeća kako slijedećih dana neće silaziti u grad i kako će

nakon toga promijeniti svoje kazivanje. Ali Ţena se sad nije dala umiriti.

- Mnogo je onih koji vole tvoja kazivanja - reče naposljetku - ali ima onih kojima tvoje

prisustvo smeta i koji te ne ţele više gledati meĎu sobom. Oni su jači od tvojih štovatelja, ili su

barem mnogo nasilniji od njih. Zato ne idi više na trg, jer bojim se da će te oni ukloniti.

- Sam ću otići - s uzdahom reče Nepodobni.

Zašutješe; šutjehu dugo, a onda Ţena tihim glasom reče:

- Povedi me sa sobom.

Nepodobni ne odgovori ništa, a Ţena je traţeći njegov pogled sad govorila:

- Povedi me sa sobom i ja ću te slijediti svuda. Tvoji putovi biti će i moji putovi. Povedi me

sa sobom - ponovi tiše. - Sakrij me u svoje bajke. Sakrij me od vremena i pustoši - prošapta, privivši

se uza nj, a drhtajem njena glasa govorahu čeţnja i strah.

Prošlo je mnogo godina otkako je Nepodobni napustio zavičaj. Mnoge godine provedene u

lutanjima kroz buke i tišine ovoga svijeta prohujale su skoro neopazno, ostavivši sjenu

nedorečenosti na njegovoj duši. Samo su zanosne večeri nekog davno minulog ljeta znale ponekad

sjetno zasjati u ponorima njegova sjećanja, poput nekog nedovršenog čarobnog sna. A ona koja sad

bijaše uza nj, kao da je dolazila iz toga sna.

- Bit ćeš sa mnom - reče Nepodobni; - bit ćeš uvijek sa mnom - ponovi, grleći onu koja je

sad otimala od njegove samotnosti i htjela darivati njegovoj vedrini.

Prolazili su dani, ali Nepodobni nije prestao dolaziti u grad ni na trg, a nije ni promijenio

svoje kazivanje. Usprkos Ţeninim molbama i svojim obećanjima, Nepodobni je i dalje dolazio u

predvečerja na trg i ondje govorio o obmanama i bukama, o istini i tišini, o ljubavi i volji za sva

bića i sve stvari. A govorio je i o manipulaciji, licemjerju i barbarizmu.

Ţena ga je uvijek nanovo upozoravala i molila da ne ide više na trg, a on joj je uvijek

nanovo obećavao kako će je već od sutra poslušati. Ali Nepodobni je i dalje dolazio na trg i ondje

189

govorio mnoštvu koje se skupljalo kraj starog spomenika. Završivši svoje kazivanje, Nepodobni je

napuštao trg. Neke večeri silazio je prema moru i zadrţavao se ondje do kasno navečer, a onda se

sam vraćao prema planini i starom masliniku na njenoj padini. Druge večeri Nepodobni je s trga

kretao prema cvjetnjaku na rubu grada, čekajući ondje Ţenu koja bi radosno ubrzala korak kad bi

kraj zdenca ugledala njegov lik. Zatim su zajedno kretali prema planini.

Ali jedne večeri kad je Nepodobni trebao doći, Ţena ga ne zatekne kraj zdenca. Čekala je

neko vrijeme, ali je zabrinutost pokrenu i ona se zaputi prema gradu. Idući puteljkom na kojeg su

već padale večernje sjenke, brzo je stigla do ulica na rubu grada. Ţena je sad traţila lik Nepodobnog

u prolaznicima koji su joj dolazili u susret, ali nije ga nalazila. Hodajući ţurno, produţila je prema

trgu, traţeći njegov lik u ulicama kroz koje je prolazila; stigla je do trga, ali Nepodobnog nije srela.

Gajeći zadnju nadu, krenula je prema starom spomeniku, pokušavajući iz daleka nazrijeti ondje lik

onog koga je sad silno ţeljela vidjeti, ali njena je strepnja bivala svakim korakom sve veća, dok

napokon ne vidje da Nepodobnog tamo nema. Tad se pokuša smiriti i stade se raspitivati o njemu

meĎu onima koji su ondje sjedili i koji su običavali slušati njegova kazivanja. Ali oni joj rekoše da

Nepodobni toga dana nije dolazio na trg.

Ţena tad stade nasumce hodati gradom; lutala je mnogim ulicama, silazila do mora i

obilazila razna mjesta na kojima Nepodobni nije običavao govoriti. Dugo je lutala gradom traţeći

njegov lik; odlazila je i do gradskih čuvara da se ondje raspita znaju li oni nešto o Nepodobnom, ali

ni od njih ne sazna ništa o njemu. Naposljetku stade o Nepodobnom pitati zadnje prolaznike po

ulicama, ali nitko joj nije znao kazati ništa o onome koga je sad traţila u očaju i strahu. Kad je noć

ispraznila ulice i trg, i kad je svjeţi lahor sa planine milovao opustjeli grad, Ţena se vrati k starom

spomeniku, sjede ondje na jednu klupu i gorko zaplaka. Plakaše dugo u tišini noći, a kad je rumeno

nebo na istoku najavljivalo novi dan, Ţena poĎe svome domu.

Sutradan, Ţena poĎe do kolibe u starom masliniku, ali znala je da tamo neće naći

Nepodobnog. U kolibi više nije bilo ničeg, niti onih stvari koje bijaše donijela ona. Popodne je Ţena

opet hodala gradom; nije se više raspitivala o Nepodobnom, nego je bez riječi i nade lutala ulicama

i trgovima, ne znajući što drugo da čini. Kad je došlo predvečerje i ono vrijeme u koje je Nepodobni

stizao na trg, njena je bolna čeţnja povede prema starom spomeniku.

Umjesto Nepodobnog, na trg tad počeše stizati glasovi o njemu i o njegovu usudu. Neki su

govorili kako su Nepodobnog sa trga maknule gradske vlasti, zbog toga što je svojim govorima

uznemiravao narod. Drugi su tvrdili da je Nepodobni sam napustio grad i da su ga vidjeli kako je

jučer otputovao brodom. Ali trgom se potiho širio glas da su Nepodobnog jučer u šumovitom dijelu

podnoţja planine napali i pogubili neki ljudi, učinivši to po nalogu Zaštitnika Javnog Morala. Ţena

je nijemo i bez pokreta slušala tu strašnu priču; sve se njeno biće opiralo toj gorkoj istini koja je o

Nepodobnom sad kruţila trgom. U njenoj se duši prelamahu svi nemoćni krici vječnosti, ali ona

ostade zauvijek nijema za svoju bol. Nije o Nepodobnom nikad više ništa pitala niti je o njemu ikad

govorila.

Prolazili su dani i priče o Nepodobnom su polako zamirale. ProĎoše godine i zaborav prekri

svaki njegov trag. Samo je jedna ţena u predvečerja često dolazila k starom spomeniku i sjedala

ondje na istu klupu, pogleda uprta u daljinu, ne govoreći nikom ništa. Dolazila je ljeti i zimi;

dolazila je za sparnih vrućina, a viĎali su je onuda proći i za hladnih kiša. Dolazila je i kad joj korak

već bijaše nesiguran i spor, i kad joj kosa, nekad bujna i nemirna, nemoćno padaše niz leĎa. Znala je

da Nepodobnog više nema, ali nikad nije prestala nadati se da će jednog dana ugledati njegov lik

190

kako dolazi preko trga i vedro korača prema njoj; da će opet slušati njegov blagi glas i gledati

njegove oči koje pozivaju i hrabre. Sjedila je s jedva zamjetnim osmjehom na licu; ostajala bi tako

neko vrijeme, a onda bi polako ustajala i odlazila, slušajući u sebi one davne riječi izrečene neke

daleke ljetne noći: bit ćeš sa mnom; bit ćeš uvijek sa mnom. I njene misli bijahu s njim; njene sjete i

njeni zanosi ostadoše zauvijek s njim.

+