predavanja

Teorija arhitekture / predavanja 04/05

TEORIJA ARHITEKTURE

VRSTE TEORIJA-autonomna-arhitektonski objekt-kontekst-metateorija- iznadteorija, teorija o teoriji, kritičko promatranje teorije-kontinuirana teorija - teorija medijacije, povezivanje arhitekture i drugih disciplina

To treba razlikovati od arhitektonske kritike (tekstovi koji prate projekt, formiranje jezika za opisivanje, kritike, ocjenjivanje arhitektonskog objekta) i arhitektonske povijesti (deskriptivni karakter, opisivanje bez kritičkog stava)

ARHITEKTURA-TEORIJA-STRATEGIJATeorija-preispitivanje-arhitektura i umjetnost-što je umjetnost? Koji su zadatci umjetnosti?-zakonitosti-proces percepcije, distorzije u procesu percepcije, Gestalt psihologija-prostor, tektonika i stereotomija, teorija kompozicije

ARHITEKTONSKI OBJEKT – TEKST – KONTEKST

Iskustvo povijesti – problem vremena, arhitektura, koje su alate iznjedrili

AKTIVAN PRISTUP teorije

1956- 16. kongres CIAMA, Dubrovnik, team ten- zadnji kongres …L.Khan

MODERNA- izgubila kontekst, kontakt s životom i funkcijom, postala formalna vježba-60te godine- generalna smjena paradigmi, mišljenja-pluralizam teorija, pristupa, tema, estetskih manifestacija, nema jedne teorje, više kutova gledanja, više jednakovrijednih istina, relativnost-gubitak čvrstog tla, nesigurnost , arhitektura traži pomoć, okreće se LINGVISTICI, filozofiji, književnosti, psihologiji

Lingvistika-semiotika, strukturalizam, poststrukturalizam, dekonstrukcija

POSTMODERNITET – nije isto što i postmodernaCh. Jenks – The language of postmodern arhcitecture-on je kriv za tu zabluduA.Rossi – kritika modernog urbanizmaC.Rowe

DANAS – izmijenjen grad, infrastruktura, flux ideja, tok ljudi, novi uvjeti, teorija kaosa- u postmodernitetu se javlja potreba za teorijom kao medijacijom, dolazi do bujanja teorijskog teksta, teorija zanimljivija od realizacije – kritika da se teorija odvojila od prakseTeorija ima opravdanje jedino u praksi, projekt mora biti utjelovljena misao. Forme znanja, arhitektura mora biti izgrađena na teoriji, silna sloboda je potencijalno gušenje, poteškoća i teret.


TEORIJA ima jedino smisla ako se primjeni u praksi.

OBJEKT – TEKST – KONTESKT

-interpretacija, autorska interpretacija – ARHITEKTONSKI TEKSTTeorija i njena primjena u konkretnoj situaciji: implementacija teorije u arhitektonskom djelu.

PRISTUPI:

1. ARHITEKTURA KAO AUTONOMNA DISCIPLINA – jedinstvena, drukčija, sa svojim pravilima, zakonitostima, formalna disciplina, izolirana i nesvodiva na druge jezike (slikarstvo, glazba…). Vanvremenska, atemporalna.2. PASIVNI ARHITEKTONSKI DETERMINIZAM – to potiskuje njenu interakciju s drugim. Kako ulazi u dijalog s kontekstom. Arhitektura kao refleksija konteksta. Jedna snaga se nameće kao dominantna a arhitektura je njeno sredstvo, produkt.

MIES: STAKLENI NEBODER 1922. Berlin

Arhitektura kao EPISTEMOLOŠKA KATEGORIJA – medij koji prenosi znanje kroz svoje 3 dimenzije-repetitivno nizanje identičnih podnih ploha (standardizacija, masovna produkcija) + staklo (moderni materijali su znak vremena, predstavljaju vrijeme u kojem djeluje)

Postoji li dublja poruka u tom neboderu?Aktivna poruka kroz medij arhitekture.

1922. poslijeratna Njemačka, početak Weimarske Republike, poražena i uvrijeđena Njemačka

Na litografiji Georga Grossa- na djelu inflacija, akutno siromaštvo, kriza , kriminal, urušavanje sustava vrijednost, kaos, fragmentacija, dezorijentacija

Niz sociologa proučava, analizira problem VELEGRADA (M.Webber, Georg Siemel- čovjek ekstremne podražaje grada uvlači u sebe- život živaca – otupljivanje, rezigniranost)L. Meiner – slika «Ja i grad»

MIES: mora govoriti istinu o novom, tehnološkom, ali ne samo odraz konteksta ako je status quo negativan. Želi mijenjati stvar, ostvariti pomak – atemporalni sklad.

Egzaktna fantazija (prema Adornu) – daje istinu, ne izmišljava proizvoljno, ali napravi kritičko – kreativni odmak

INTERDISCIPLINARNOST ARHITEKTURE – npr s književnosti. Transkodiranje- prevođenje iz jednog medija u drugi.

APSTRAKCIJA- alat modernizma, kreće se od figuralnosti i dovodi do apstrakcije, može li prenijeti poruku? Jer je čista, neformalna, tiha, sterilna, aseptička.


REFERENCE: zašto ih biramo? Ne smije se koristiti puo formalno, pitanje je kako se osloniti na nju.

Kako arhitektura može propagirati ideologiju?

TERRAGNI : CASA DEL FASCIO I DANTEUM

Kontekst je fašist. Italija 30tih godina. Fašizam nudi negativne konotacije, reakcionarni konzervativni, represivni sistem.Modernizam se veže uz liberalnije sustave. Kako modernizam može služiti jednom reakcionarnom sustavu?Terragni stvara sjajnu arhitekturu- grižnja savjest. Iza rata 45. intelektualni ljevičari kao reakciju na rat. Većina teoretičara i kritičara slave Terragnija iako je desno orijentiran. ZEVI (teorija enklave: grupica umjetnika koji se uvlače u sustav i iznutra ga uništavaju), BENEVOLO (cijeli umjetnički sloj je bio protiv sustava, ali investitori)TAFURI – modernizam kao takav nije adekvatan angažmanom, nije za pomake u društvu jer ne daje poruke. Arhitektura se u modernizmu bavi sama sa sobom, ona je autonomna. Njegova je arhitektura amoralna, tiha, apstraktna, prazni znak koji se ne puni porukama.Pokret LA TENDENZA: arhitektura kao autonomna izolirana djelatnost.Italija izlazi ponižena iz rata, kaos- žudi se za strogim, čvrstim pravilima.

Futurizam (prije rata) : Marinetti, Sant'Elia. Utopija za budućnošću.Novecentisti: nostalgija za prošlošću.-krajnosti

RACIONALISTI – SADAŠNJOST – Italija bazirana na prošlosti, tradiciji. Ne citirati povijest nego derivirati kategorije i prilagoditi ih sadašnjem trenutku. GRUPPO SETTE (među njima i Terragni)PIACENTINI- smatra da racionalistička arhitektura nije dovoljno reprezentativna, narativna. On stvara novi stil – STILE LITTORIO (liktorski). Nizanje istih otvora, simetrija, kolonade. Malo povijesti i suvremenosti, između Terragnia i povjesničara.Pitanje: može li apstrakcija biti dovoljno reprezentativna, retorička?Modernizam – novi materijali, rez sa prošlosti.

Italija međutim ne reže prošlost. Materijali – ne ože ih uvozit (npr. čelik) i mora se oslanjati na vlastite snage (izbačena iz Lige Naroda zbog okupacije Etiopije). Okreće se sama sebi i idejama iz prošlosti- npr. Rimsko Carstvo, ali paradoks je da se konotira i postizanje prava na druge kulture, univerzalnost).

CASA DEL FASCIO

FAŠIZAM – otvorena, čista, poštena ideologija, transparentna. Nema prepreka između vlasti i naroda. Treba biti staklena kuća- deve essere una casa di vetroAB okvir, obučen u mramor- dolje je travertin - oslanjanje na sebe

Koji je bio zadatak? Mussolini je po cijeloj Italiji napravio ispostave (animirati ljude). Na sjeveru Italije to je bio Como. Zgrada je imala čitaonicu, film, predavanja- otvorena prema narodu.


Fenomenološka transparentnost - ne doslovno (to bi bilo staklo).Odnos Case del Fascio i crkve. Kreira novi trg: Piazza del Impero. Carstvo i katoličanstvo- tradicija.-lokalno : kuće odignute od terena, centralno dvorište-renesansna palača Firenze-Venezia: transparentno pročelje- superponira: želi napraviti kuću svih kuća. Objediniti svu stambenu tradiciju, majka svih kuća.Kubus strogo kontroliran zlatnim rezom i simetrijom. Stube- travertin, puni blokovi, istovremeno apstraktni ali i narativni, retorički (Italija, mediteran).

TERRAGNI: DANTEUM, 1936, Rim

-metafizički-fašizam kao moderan, progresivan sustav + talijanska tradicijaMussolini 1936. proglašava 3.Rimsko Carstvo. Kako komunicirati ideju slavne talijanske prošlosti. 1942. se trebala održati velika izložba od Rima do Tirenskog mora. Novi ventar na Tirenskom moru.Palazzo della civilita italiana – kockasti koloseum

Simbol prijestolnice novog carstva. Doprinos rimske civilizacije je LUK.

Giorgio de Chirico

Mussolini je htio probiti u rimu jednu veliku aveniju. Via dell' impero. Tu se trebao interpolirati Danteum. Zašto Dante? Koja je poruka ? Reference:1. Dante je podržavao koncept svetog rimskog carstva 13-14 st. Dante je simbol ideje talijanskog jedinstva 1861. se Italija ujedinjuje. Promovirati jedinstvo, snagu. Dante piše talijanskim jezikom, na još nesavršenom VOLGARE-u – jezik kao identitet naroda, jezik kao jamac identiteta. 2. Maksencijeva bazilika- vezao se uz nju proporcionalno i po smještaju. Zašto?a) jer to je najveći, osim Koloseuma sačuvani spomenikb) 313. je preimenovana na Konstantinovu – ideja kršćanstva-spajanje 2 tradicije – antika i kršćanstvo3. refrerenca je Koloseum

Asocijacija – Terragni želi arhitektonskim jezikom ispričati Božansku komedijuZid – apstraktan , znači samoga sebe, asocira sve zidove, proziva na Egipat, Grčku itd…

STRUKTURA BOŽANSKE KOMEDIJE:1+33+33+33=100

Zid je napravljen od 100 blokova kamena i ima neke inskripcije Komedija. Formira mirni prostor, priprema za ulaz u priču.Ulaz se ne može baš lako naći. Ulaz je uska pukotina, ulaziš sam, potpuno koncentriran, svjestan da ulaziš u drugi svijet, priprema. Efekt defamilijarizacije. Stvara de koncentracija, pobuđuje da gledaš (Brecht to koristi u svojim djelima).


Ulaz na čistinu pa u šumu stupova. Elementarnost, čistoća. Gusta šuma u kojoj se Dante budi- zbunjenost, dezorijentiranost, postavlja slina pitanja bez odgovora. Nađe ga i vodi Vergilije koji ga vodi do odgovora.1.ideja- povezivanje, asocijacija na Carski Rim, talijanska autarkičnost, samodostatnost.2.ideja- fašizam je progresivni moderni sustav u koji valja uložiti snage.

Danteum – metafizički projekt, memorijal, spomenik DanteuTerragni se vrlo nježno ugrađuje u staro tkivo, urbani kontekst. I za razliku od Mussolinija koji probijanjem aleje preko foruma pokazuje svoju diktatorsku ličnost.

ZID- istodobno apstraktan i figurativan – paradoks

Čovjeku nije točno jasan put –KOLIZIJA s načelima projektiranja, 3 trake stepenica- struktura djela, sv. Trojstvo , simbolika. Nakon toga ulazimo u jedan jako mračan prostor i iza njega nas jedan procijep vodi u PAKAO: lasciate ogni speranza voi che entrate

PAKAO - je za Dantea grotlo u koji se spiralno ulazi. Terragniev se sastoji od 7 platoa koji su upušteni. U sredini svakog platoa je 1 crni stupstrop je isto crni, tamni i ponire, tlači i spušta se. Svjetla nema osim iz procijepa na stropu. Crna, gusta atmosfera. Izlaza se ne može naslutiti.

ČISTILIŠTE – kao teološki koncept, trnovit, moraš ga zaslužit. Penjanje terasa koje su u paklu ponirale. Iz opresivnog mraka, svjetlo se sad nazire kao potencijalno spasenje. Odavde skrivene stepenice koje vode u Raj. Krov je fragmentarno otvoren u čistilištu.

RAJ – dočeka ga Beatrice. Nebo se skroz otvorilo, sve je kristalno jasno, odgovori na sva pitanja, sve transparentno, stakleni stupovi, okviri, blaženo stanje. Smisao svijeta i života. 36 stupova.Međutim raj nije zadnji. Zadnji je IMPERO (carstvo). Imat ćeš blaženstvo uz pomoć crkve i Sv. Rimskog Carstva.Carstvo iznad Raja.Arhitektura na najsugestivniji način priča priču, prodala je priču. Iz impera sa stubištem se vraćamo nazad na carsku aveniju, omča završava. Arhitektonski doživljaj, učincima je sve ispričao: bez slika, glazbe…

DIJAKRONIJA – narativnost, kako je Danteum ispričao priču arhitektura je doživljana kroz vrijeme. Kroz vrijeme su savladani svi lokaliteti. Komponenta vremena…

SINKRONIJA - arhitektura precizno strukturirana, proporcije, u jednom momentu vremena je sve sagledano i kontrolirano. Melodija ide kroz vrijeme, kad god se u nekom trenutku melodija prekine, akord mora biti pod kontrolom u strukturalnom smislu.Ukupnost mora biti usuglašena, kontrolirana, strukturirana.

BINARNE OPREKEPAKA – RAJCrno – bijeloMramor – stakloTeško, zatvoreno – transparentnoZid-stupStrop-okvir


Nisko-viskoko

Arhitektura vrlo sugestivno prenosi poruku. Proces transkodiranja: kod je eksteran arhitekturi i promijenjen tako da postane relevantan u arhitekturi. Iskorak prema književnosti. Preveo je Božansku komediju u Danteum. To nije transkodiranje nego prevođenje. Ispričano na arhitektonski način, arhitektonskim sredstvima. To je površinski, još nema koda- logike.Ima li logike i koja je?

Ideja ustrojavanja da bude operativan i funkcionalan u tom vremenu – to je Dante napravio i to Terragni radi u arhitekturi- EVO LOGIKE!

JEZIK: 1. SEMANTIČKI NIVO –definicija riječi i značenja2. SINTAKTIČKI NIVO – odnos između riječi i rečenica, gramatika

1. semantički nivo- zid, stup, strop, platforma – čiste riječi, ne asocira na određeni povijesni element. To su simboli samih sebe. Toliko čiste riječi da označavaju sve primjere svoga roda.

RIJEČ- DENOTATIVNI DIO – primarno značenje riječi - KONOTATIVNI DIO – niz asocijacija, što osobno svakome od nas znači nešto

KONOTATIVNI NIVO- čisti stup asocira na stupove drevne Grčke, platforme na Perziju, zid na Egipat = Rim univerzalna kultura koja polaže pravo na sve kulture koje je obgrlila, uzela pod svoje, Rim kao kruna.2. sintaktički nivo – Dante sistematizira jezi, strukturira1+33+33+33= 100, on savršeno dobro kontrolira svoju poemu, svaka strofa je tercina.Uspostavljeni su svi odnosi, formalno kontrolira svoju igru i opravdava je svojim značenjem, svojom temom.Koliko je potonuo pakao, toliko se popelo čistilište.Proporcionalni odnosi – u formalnom smislu i u sadržajno smislu. Nije istina što TAFURI govori.Organizacija prometa : križ (maksencijeva bazilika) i perimetar (lateralni prolaz, stubišta), posmaknuti pravokutnik. Niti ova gesta nije proizvoljna – Terragni ju opravdava kroz književnost, LABIRINTSKI PUT –PERIMETRALNI PUT jer Dante kaže da je teško probiti se, treba truda.

LE Corbusier : Vila Garche- paralelna translacija

PETER EISENMAN – dovodi ovu strukturalnu igru do vrhunca.- u svojoj ranoj fazi inspiriran strukturalizmom. Grid kojeg pomiče. Savršen kubus kojeg translatira i u tome dobiva mogućnost za projektantska rješenja. U dobivenim procijepima stavlja balkone, loggie, otvore…Čista formalna igra (nema veze s investitorom, sadržaju, materijalu).BINARNE OPREKE – arhetipski način razmišljanja. Binarne opreke pretpostavljaju određeni totalitet. Terragni nam daje da iskusimo oba pola jedne binarne opreke. Terragni niže nivoe – čovjek je uvjeren da je doživio totalitet. Kultura –Natura.


Cijeli Danteum strukturiran je po ZLATNOM REZ. Gdje je tu priroda? Progresivno smanjenje 1:3- spirala koju pronalazimo u prirodi. Argument prirode i kulture. To je vrlo elaborirana, sofisticirana igra. Terragni traži, želi formirati novi jezik.

VILA U GARCHE –u (Corbusier)- ima isti ritam kao i Palladijeve vile.

MORFOLOŠKE ANALIZE – tu međutim propuštamo kontekst, slojevitost, izazov.Eisenman – formalne etide, formalne vježbe, svjesno, namjerno se izolira iz konteksta, nema veze sa lokacijama.Manfredo Tafuri – ovakvu gestu opisuje u «Arhitekturi u budoaru». Arhitektura se povukla, igra se sama sa sobom u toj ložnici. Ona je prekrasne, lijepa, ali neproduktivna.Povlačenje u jalovu igru ljepote opisuje u Collin Rowe – u modernoj došlo je do rastave braka arhtekure i društva.LE CORBSIER – Arhitektura ili društvo- vrlo visoke aspiracije, može promijeniti svijet, utjecati na društvo, vjera u ciljeve. Želio je definirati novi jezik arhitekture.

VILLA SAVOY je paradigma, simbol moderne arhitekture, 1928.Knjiga : Ka pravoj arhitekturi , 1923.Njegov plan je doći do definicije i stvaranja moderne arhitekture. 1927. rađen je prvi engleski prijevod: Ka novoj arhitekturi. Le Corbusier je htio univerzalnu, arhitekturu svih arhitektura, nova ali će biti toliko čista i univerzalna da će biti vječna, imati i ono staro – biti atemporalna.Što je LC napravio da nas uvjeri u svoj plan, kakav je to pakt koji je napravio? On nas uvjeri po svim razinama koje a priori prihvaćamo.

3 faze – prije 1 svj rata – formiranje - 20 –te - uzbudljiva forma - 50 –te

20 te- LC je poznat, slava. Nastupa kao pisac, slikar, teoretičar, izdavač, projektant konceptualnih projekata. Ne nužno koji realizira arhitekturu.Članci su zarazni, lako prihvatljivi, motivirajući. Njima on senzibilizira javnost. Pomoću vrlo promptnih medija to čini – slikanje, pisanje su lakše dostupni mediji.

1922. jesenski salon arhitekture – teoretski projekti – Ville Contemporaine, konceptualni projekt.- Immenbles Villas, konceptualni projek – uvodi ideju spoja arhitekture i mašine, stroja.Nakon toga dobiva 4 narudžbe, projekta i ugovor a pisanje knjige.

1.Kao kulturni aktivist – njegov put. Već ima određenu težinu i slavu. Kod klijenata ima veću slobodu i može se više naplatiti.Nakon 1922. nastavlja svoju aktivnost. Druga izložba 1925 – izložba ART DECO. Nastupa s L'Espirit Nouveau paviljonom i rekonstrukcijom Pariza.Izdaje 2 knjige. Nakon salona 1927. izdaje knjigu s 5 točaka nove arhitekture.S. Gideon će osnovati CIAM na poticaja LC-ovog gubitka natječaja za Ligu Naroda u Genevi.


LE CORBUSIER – VILLA SAVOYE

1. Način interpretacije – ideja kretanja, promenade, puta2. Način interpretacije - opredmećenje 5 točaka arhitekture

Fenomenološka analiza – kroz vlastito tijelo, promjene doživljaja kretanjem.

Smještena na vrhu brijega na starom imanju velike površine. Na točnom centru brijega. Šuma kao pozadina za bjelinu kuće. Pristup do kuće je isključivo autom. Kuća nije predviđena da se gleda izvana, čitanje kao platonovskog solida je slabo. Gledanje iz kuće prema van, a ne obratno.AUTO je sastavni dio projektiranja. On dovede čovjeka u kuću do Ville Savoye. Zemljište oko kuće nije kultivirano, pušteno je samo sebi. Nešišana duga trava od koje se čovjek odmiče ulazeći u kuću. Ulaz RAMPA – linoleum i industrijski proizveden rukohvat ( a radi za buržoaziju).Ulaz, rampa, stubište, umivaonik – 4 elementa. Koja je poruka, kulturne asocijacije..

RAMPA – asocijacija na dvor… court d'honore – počasno predvorje prije ulaska u kuću. Vrlo često je tu inkorporirana rampa. Element koji se otvara u tvoju čast i slavu da uđeš u kuću.Istovremeno je to industrijska rampa. Istovremeno uzvišeni povijesni osjećaj u sadašnjem vremenu. Suvremeni trenutak i tradicija.UMIVAONIK- često je bio dio atrija ranokršćanskih crkava. Ali i danas sveta voda. Da se čovjek opere, očisti i pripremi za ulaz kod domaćina. To je u čast, slavu domaćinu. Ritualni element pranja, simbolički. Vječni znak ulaženja LC kombinira sa faktima sadašnjosti – industrijski umivaonik.

- Living + terasa+ vani se vidi šuma i livada. Čudan prostor, neobičan. Konstrukcija- sirovi AB stupovi i ploče ispune. Ništa se ne skriva. Poput salona ocean linera. Buržuj koji je naviknut na putovanja brodom. Panoramski pogled također asocira na brod. Prostorni doživljaj konstrukcije evocira osjećaj i image koji bi imali na brodu.

Odizanje boravka od tla. Kartuzijanski samostan u Toskani (jedna ćelija u samostanu zatvara mali vrt zaštićen jednokatnim zidom, zidom od susjeda.

- kolektiv + intimna individualnost (Marseille, La Tourett)

Kad se uđe na kat može se otvorit prema van, gesta izolacije i sigurnosti je u odizanju na prvu etažu.Otvoreni smo prema okolini, ali zaštićeni od kaosa, prašine svijeta. To su bezvremeni doživljaju ostvareni konstruktima sadašnjosti. Faktima sadašnjosti ostvariti ugođaj prošlosti, treba dirnuti osjećaje korisnika i oni će shvatiti da je to arhitektura.Svakom gestom dati nova značenja i povijesna sjećanja.

Iskustvo suvremenog Berlina: industrije, suvremena Njemačka standardizacija.+Put po orijentu 1919.: klasična Grčka puna patosa, uzvišenih ideja, prošlosti.

-ova podijeljenosti je bila prisutna u pripadnicima onog doba pa LC pokušva t objediniti

Njemački diskurs : industrijalizacija


Francuski diskurs: umjetnost, poezija-LC ih objedinjuje

TIPOLOŠKI RAZVOJ

Paestum se razvija u PartenonAuto Humber 1907 1921

Napramapostavlja razvoj hrama i automobila. Ideja napraviti stil razumljiv i jasan svima. To jamči jedino tipološki razvoj, ne izmišljanje nečeg novog. Tip je akumulacija kolektivne kulture svima poznate i razumljive. Francuska simbolistička umjetnost – Mallarme, Verlaine…Poezija nije samu u riječima, nego u faktima, stvarima. Težnja da se postigne snaga, srž.Tipološki proces usavršavanja. Činjenica da je masovno proizveden, standardiziran. Dobiva se ikona, simbol, pun značenja, čist, jak i nerazdvojan.Paralela suvremenog i povijesnog. On puni suvremene elemente povijesnim sjećanjima. Nije težnja da se samo ostavi savršen produkt, nego treba dirnuti ljude u srce – to je onda umjetnost, arhitektura.Inspiraciju za tu ideju LC mogao je uzet iz tadašnjeg miljea kojim dominiraju simbolisti.

S. Mallarme:Poezija nastaje kad spojiš dovoljno udaljene realitete. Kad se spoje 2 pola binarne opreke – dobiva se prošireno, univerzalno značenje, atemporalno, vanvremensko.LC cijelo vrijeme spaja dovoljno udaljene realitete. Ima želju za novim jezikom arhitekture, ali jezikom koji će računati na konvencionalna značenja (ind. rampa, umivaonik) da komunicira stare, poznate stvari. Žudnja za jezikom koji je toliko čist, savršen i bezvremen. On se ne lišava povijesnih elemenata. Traži jezik simbola, doseći sam pojam. Strast mu nije mašinska estetika, nego dostizanje nevremenskog i univerzalnog. -Vers un' architecture – skup eseja iz L'Espirit Nouveau. To je reprint već objavljenih članaka. «kuća je mašna za stanovanje»> ne doslovce, nego je kuća savršen instrument za življenje. Tu postaji cijelo polje asocijacija. Te eseje piše pjesnik. Te teze ne mogu doslovce prevesti, ne može se direktno interpretirati.Pojedine fraze pobuđuju kulturne konotacije.«MACHINE A'HABIT»

- polovica 18 st. - termin machine a – se formirao u 18 st željom da korjenito preispita ono što se

do tada uzimalo zdravo za gotovo, bolnica je mašina za ozdravljenje, krevet mašina za odmor

Pri tome uopće nije ideja da sliči na mašinu.Instrumentalne rečenice vode do zaključka do kojeg želi. Ilustracije koje nisu njegove fotografije ali ih on režira, kadrira, fokusira. Sv. Petar – tu bruje strasti, emocije, snaga.Sam sažetak čini nepravdu, knjiga je puno kompleksnija nego što zaključak upućuje.Knjiga je gusti koncentrat suvremenih europskih diskursa, zadnjih 20 god. europske problematike. Međutim on radi gusti koncentrat, komprimira ih u paket koji se ne može analitički analizirati nego daje bljeskove. Ideja je da se poruke predaje na podsvjesnom nivou. Objedinjuje u knjizi estetičke, socijalne i političke diskurse.


KNJIGA

1.VOLUMEN2.POVRŠINA3.TLOCRT-podsjetnik za gospodu arhitekteArhitektura je igra volumena pod svjetlom. Tlocrt drži tu igru na okupu. Tlocrt se komponira s okvirom na volumen, masu, svjetlo – umjetnička logika.

NJEMAČKI DISKURS – objektivnost, realnost, stvarnost. Sadrži mnogo grana. Sadrži austrijski diskurs o modernitetu te njemački diskurs o industrijalitetu.Deutsche Werkbund – glavni teoretičar je Karl Scheffler. On piše niz članaka o stanovanju, prodavaonicama, tvornicama. Kreneš od stvari die Zache, nju uzvisiš na viši nivo. Npr. tvornicu uzmeš kao element realiteta nekog vremena i sublimiraš na višu kulturološki relevantniju razinu.Tvornica kao simbol realnosti i uzdići je pite umjetnosti, arhitekture, na nivo hrama – šalje poruku harmonije, stabilnosti, simetrije. Težnje Scheffera da pomiri jaz i njemačkom društvu putem arhitekture – politička i umjetnička agenda. Pokušava liječiti problem društva, spojiti plemstvo i građanstvo.FRANCUSKI DISKURS – umjetnost i poezija. Najjači teoretičar slikarstva (simbolistička orijentacija) Maurice de Ni (?) . Slika, ono što mi vidim je skup linija i boja na platnu, a ne sadržaj koji vidimo (ne čovjek, kuća, most). Sadržaj je izlika da se putem boja i linija prenesu emocije. Postavlja most između političke desnice i umjetničke ljevice.Paul Cezanne- tada nije bio prihvaćen, ali ga (?) propagira. Bitna Cezannova ideja – sve se može svesti na geometrijska tijela : kubus, valjak, cilindar, sfera. Igre čistih geometrijskih tijela. Širenje političkih agenda kroz estetički diskurs i obratno. LC spaja 2 mita stvarajući konstrukciju, stvara mit na kvadrat (njemački i francuski diskurs) Roland Barthes – govori o jeziku

WEISENHOF SIEDLUNG , STTUTGART

-21 kuća, 17 arhitekata-Mies –urbanizam-GROPIUS – model kuće za industrijsku proizvodnju – standardiziranu mas produkciju-čelični okvir, modularni sustav-ali nema otvorenog plana – žrtva tog aspekta zbog efikasnosti.MART STAM – Neue Zachlichkeit-reprodukcija za čitavu zajednicu-betonski blok – prijedlog modernog tipaBENJAMIN – arhitektura je poligon za eksperiment novog subjekta-inspirirana automobilom, savršena jedinica za svoju namjenu-asketski , štedljivo – klizni paneli, ne otvoreni plan-efikasnost, ekonomičnost, isplativost-malo bolnički, sterilno, minimalne dimenzije-umjetnost je mrtva

MIES, CORB – koncentracija na drugi spektar Mies – kao niz gradskih kuća, čelični okvir – fleksibilnost prostora, otvoreni plan-24 apartmana – svaki drugačije koncipiran


-servisna jedinica + čeliči okvir – zajedničko-dizajnira 2 varijante- samac i par bez djece- nije stvar samo fizičkih potreba već i duha – on radi domove, a ne metalne konzerve-geste prema monumnetalnostiCorb – jedna spojna kuć (13,14) i samostalna (15)

- najpoznatiji arhitekt – dvostruko skuplje- L'Espirit Nouveu- Nije bio na lokaciji, malo arogantan – krivo izračunao padinu - Utjelovljenje 5 točaka- 1920 CITROHAN HOUSE –tip proizlazi iz DOMINO SYSTEMA 1915 – slaganje

na razne načine- razvijaju se dva tipa CITROHAN (1920) i MONOL (1919)- Monol se povezuje po horizontali, bačvasti AB strop- Citrohan- vertikalna veza- ime je šala na automobilsku industriju. Idealan tip,

malo kontradikcija jer nije prefabricirani sistem. Vertikalna veza je vani (do djece koja su na krovu). Galerija nad blagovanjem, 2 etažni dnevni boravak. Krenulo je iz jednog pariškog bistroa . ideja megarona, mediteranski tip – put LC-a po orijenutu. Uvidio je važnost «tipa» - kolektivno značenje, usavršavanje kroz stoljeća

- Tipovi moraju biti atemporalni i moderni- metoda značenja i stara sjećanja- Zato je njegov tip različit od Gropiusa i Stama – dodao je stara sjećanja- CITROHAN se usavršava – sve na stupove, servisi u podrumu, gore 2 etažni

boravak, galerije sa spavanjem, djeca na krovu i solarij –interna veza- Vila u Kartagi – veza po vertikali- Naselje Pesac ( BORDEAUX) – jake kolorističke intervencije – ritam- WEISENHOF – 1. put izveden Citrohan- Peter Oude (?) – u Weisenhofu bliže Corbusieru iako je iz N.Zachlickeita

- različiti naglasci u Weisenhofu- razjedinjenostKritička kodifikacija modernog pokreta. Ako želiš pripadati barem neki elementi nužni da se legitimiraš. GIDEON, PEVSNER (pionir , Hitchock), JOHNSON (akademski, ne arhitekti) – kodifikacija, uspostavljanje jedinstva modernog pokreta. Kasnije razjedinjenost.Danas TAFURI, DALKO (?) – pitanje što je moderni pokret zapravo bio?PEVSNER – pioniri moderne arhitekture, fokusira se na EngleskuPromatra tranziciju od viktorijanske arhitekture prema modernoj. Stvar prikazuje kao da modrena ima korijene u Engleskoj.CRVENA KUĆ – Filip Web, 1850, KentPevsner- antiklasnična, slobodna, funkcionalna dispozicija tlocrta i fasade. Proizlazi iz unutarnje istine – npr. otvori. Koristi opeku, pučki, narodni materijal bez žbuke – iskrenost. Projektiranje na temelju funkcije a ne forme.Za MORRISA – dizajner. Pevsner ga drži pretečom moderne arhitekture. Estetički elementi – slikovitost , nesimetričnost. Proces građenja – što će kasnije biti tema moderne arhitekture (50 i 60 te).U osnivačkoj deklaraciji osim socijalnog konteksta, naglašavanju se internacionalnost, racionalnost, tehnologija, funkcionalnost, program.«IDEJA MAŠINE»TONY GARNIER – CITE INDUSTRIELLE 1904-1914- evidentne su promjene u gradu – industrijske zone, bolnice…Garnier se pita kako riješiti problematične zone i od njega započinje IDEJA ZONINGA. LC nasljeđuje od Garniera ideju zoninga ali i novu estetiku.


G koristi armiran beton, postavlja neke formalne elemente (ravni krov, jednostavni kubusi, napeta ploha fasade).AUGUSTE PERRAULT – inženjer, ispituje mogućnosti AB-a, ideja je odvajanje strukture od ispune, kostura od kože.GROPIUS- tvornica FAGUS – i BEHRENS veže asocijacije tvornice i hramaGropius koristi otvoreni plan, nesimetričnost, separacija strukture i ispune, protok prostor, tekući prostor, novi materijaliGropius : BAUHAUS, DESAU – projektirao na bazi funkcije, funkcija je određivala tlocrt. Gideon međutim smatra da nije u pitanju funkcija nego novi prostorni plan. Volumeni su superponirani, kao da lebde, poput kubističke slike, slojevitost. Svi prostori se trebaju razložiti. Gideon smatra da je to vodilo misao Bauhausa.IDEJA FUNKCIONALIZMA- funkcionalizam naročito ističu Neue Zachlickeit. Funkcija je primarna u odnosu na formu i ona determinira formu, poput složenog računa. Froma nije ništa kreativno, ona je znanstveno određena funkcija.PETERSCHULE, BASEL 1926.Hannes Meyer i Winter – način prikaza je također zanimljiv. Dominira jedan silni račun. Određeni su parametri, kubatura zraka, površine prostorija, instalacija, omjer vanjskih i unutrašnjih prostora. Forma je matematički proizašla. Asocira na ruski konstruktivizam i ideju mašine.

1932 u MOMA-i u NY velika izložba moderne arhitekture. Organizirali izložbu Hitchkok (povijesničar) i Johnson (tada još nije arhitekt). Direktno kritiziraju Pevsnera i Gideona te naročito Neue Zachlickeit i njihov funkcionalizam. Smatraju da se tu jedino radi o novom stilu i novoj estetici, bez nekih drugih ideja, nova forma. Nema ornamenta, modularni raster, glatke bijele plohe, kontinuitet, slobodni tlocrt, ravni krov.U Americi moderna biva prenešena preko H i J i stoga promišljena po njihovim idejama. Gubi svoj socijalni angažman. 2. generacija : Reiner Benham: Theory & Design in 1st. Machine era (?)GUADET- istražuje kompozicijske strategije, složene odnose brojnih aksi. LEDOUX

ODNOS ARHITEKTURE I UMJETNOSTI

LC arhitektura djeluje na osjećaje, šalje misao. Kreće se od funkcije ali je se nadilazi (arhitektura me uzbuđuje, dodiruje osjećaje).Indirektna komunikacija, pogađa u srce. Misao koja zrači bez riječi i zvukova. Arhitektura je stvar kompozicije i sklada.

HANNES MEYER:-arhitektura kao funkcija x ekonomičnost – radikalni funkcionalizam, FORMA ide direktno iz FUNKCIJE.Oblik nastaj uslijed matematičkog kalkulusa. Gledajući formu odmah znaš što se događa s funkcijom. Trijeznost – očituje se i u grafici. Dijele uporabni predmet od umjetničkog djela. Meyer uvodi DISTINKCIJU : ŽIVOT – UMJETNOSTFunkcija, arhitektura spadaju u racionalnu sferu, sferu života.

LC > bauen + lebenBAUKUNST+KUNST –arhitektura i umjetnost


LC smatra da je Meyer odvojio polovicu biti arhitekture.

LOOS – kuća služi svrsi, uvjetovana, konzervativna- umjetnost je nevezana svrhom, neuvjetovana, revolucionarna.- smatra da postoje dvije različite sfere, mi se moramo pitati gdje to zalazi arhitektura? Arhitektura ne ulazi direktno u sferu umjetnosti, mora ga zaslužiti.

HEIDEGGER -distinkcija između uporabnog, umjetničkog i prirodnog (samoniklog) -u umjetničkom djelu se prodire do bitka, istine nekog bića, tu se radi model bića, opredmetiti bitak

LAV TOLSTOJ-nemoralna umjetnost – zaboravila je svoju društvenu dužnost, svodi se na estetsku vježbu

2 SFERE:

ZNANOST – uvjetovani, kauzalitet, razlog, dokaz, argument, objektivna, istinaUMJETONST – samodostatnost, nevezana, slobodna, osjećaj, vjera, individualno iskustvo, subjektivna istina

Ne što je lijepo, nego zašto je lijepo ?

FREUD- ono što nas definira kao humane je ono što nas potiskuje i rađa nezadovoljstvo. Dijete je beskonačno egoistično.Instinkti su nama urođeni, ali ih negiramo civilizacijom. Zato je potrebna religija i umjetnost – to nas regenerira i omogućava da preživimo, da prihvatimo svijet takav kakav jest. To je društvena dužnost umjetnosti, ona je vezana za velike zadatke.

Finalni dokaz za kantovsku i postkantovsku teoriju daje LUDWIG WITTGENSTEIN – probao dati finalni dokaz, pripada filozofima jezka (s Kokoschkom, Schonbergom u Beču) želi se uvjeriti da je to zaista tako.Ključno pitanje koje si postavlja – domet ljudske spoznaje i znanja. Je li moguće pravo znanje o svijetu ili mi nemamo dobar APARAT ISTRAŽIVANJA, mišljenja i spoznavanja.

F. MALKNER- Samo ono što riječima možeš dohvatiti, možeš misliti, sva filozofija je filozofija jezika, završava u skepsi, na njega se nadovezuje Wittgenstein.

WITTGENSTEIN – jezik je centralni instrument, ali kritizira Malknerovu skepsu. Jezik treba staviti pod analizu. Ali s čim ćemo ga analizirati?H.HERZ –probao je matematikom modelirati fizički svijet, npr. formulama, ti modeli moraju biti konzistentni i čisti, aksiomatski, i trebaju se provjeriti prema stvarnosti.W. se okreće matematičkog, simboličkoj logici.Želi modelirati svijet putem jezika. Konstruira lingvističke modele stvarnost. Znanost ne prodire u «gornji svijet», jezik može biti aparat za spoznavanje svijeta činjenice, objektivnog svijeta. Jezik nije operativan za viši svijet.

«Čovjek mora odbaciti ljestve nakon što se popeo!»


Znanstveno je dokazao da postoji iracionalni svijet> pitanja etike, misao svijeta, ne mogu biti predmetom egzaktnog znanja. Smisao svijeta mora biti izvan samog svijeta, u drugoj sferi, gdje jezik ne prodire.Ne radi se o potpunom odbacivanju jezika, nego o deformaciji jezika. On postaje poezija, postaje umjetnost. Znanost i umjetnost su antipodi. Znanost transcendira u umjetnost.

JEZIK -LOGIČKA STRUKTURA-POETIČNA SKRIVENA STRUKTURA

DEKONSTRUKCIJA JEZIKA- prihvaćanje paradoksa da su jednakovažne dvije istine koje su potpuno suprotneParadoksalni sraz logičkog i etičkog.Etika i estetika su jedno te isto. Jedino umjetnost može pravilno izraziti neizrecivi smisao života.

ARHITEKTURA – materijalizirani odljev čovjeka i njegovih potreba – opredmećena forma života

GOTFRIED SEMPERADOLF LOOS

Okolnosti koje nas vežu u stvaralaštvu, sputavaju:SFERA ČINJENICA : svrha, materijal, tehnika, tehnologija, lokacija, klimaSFERA VRIJEDNOSTI: svjetonazor, kulturne potrebe vremena, sustavi vrijednostTreba odgovoriti na sve potrebe.

KARL KRAUSBEHRENS- AGE tvornica – dao utješnu sliku, ne istinitu, materijal je lagaoARHITEKTURA je epistemiološko – poetični medij

A.LOOS

Razvijanje projektantske strategije iz slušanja kontekst. Pomno slušanje, istraživanje situacije, konteksta, grada i vremena. Analitičko, precizno.KREATIVNO RAZMIŠLJANJE- pokušaj davanja odgovora na pitanja. Otkriti koje su sle na djelu, kako djelovati- afirmativno intervenirati.

BEČ, početak stoljeća

Trebalo je napraviti kreativnu separaciju u općoj konfuziji. Građansko društvo koje je bježalo u život koji nije bio njihov. Vratiti ljude da žive svojim životom – težnja umjetnika. Društvo odletilo u iluziju, privid.

ORNAMETALNO – negiranje logike svijeta u kojem interveniramoUkras je legitiman ali mora biti organski povezan sa sredinom.

Ornament – je svaka nelogičnost, nemoguća sinteza, neiskrenost, nesuvislost, imitacija, napuštanje stvarnosti, izdaja konkretnog života, miješanje umjetnosti i obrta, izraz konfuzije u načinu razmišljanja, logička greška.


-imitacija i invencija novog stila su ornamenti.Ako ukras proizlazi iz potreba kulturne sredine, on je legitiman.Dogmatično brisanje ornamenta je čak novi ornament prema Loosu. Apstinencija od ukrasa je novi ukras – goli, čist. To je ponovo nelogično. Svaki diktat je ornament – kritizira BAUHAUSLoos izdaje časopis «DAS ANDERE».

Trodimenzionalni aspekt arhitekture – okvir za kulturni život generacije kojoj pripada

Okvir >eksterijer>interijer

Obiluje razlikama, različitim potrebama i ostaviti, omogućiti da razjedinjenost opstane, a ne da amalgira (?).Dati okvir u kojem se moderni život može odvijati, pričati istinu o tebi, utjeloviti istinu.

BENJAMIN – arhitektura se sagledava na 2 načina – promatranje, korištenje, dodir

LOOS- eksterijer se očitava na mentalni način i e može predočiti interijer. Za doživjeti interijer u kuću se treba ući. Zato LOOS ne daje nikakve informacije da ne bi bili u prilici pogrešno protumačiti.Eksterijer je odijelo koje omogućuje da se unutrašnjost zaštiti.1926 . kuća za Tristana TzaruGEORG SIEMMEL – sociolog s početka 20 st.

LOOSOVA IDEJA RAUMPLANA – osim po tlocrtnoj dispoziciji svaka je prostorija različita i po visini- korisnik se dovodi u različite doživljaje, raspoloženja, dojmoveOkvir koji će podnijeti HETEROGENSOT – pustiti život da se u svojoj nepredvidivosti dogodi.-protok, flux, informacija, kapitala-grad je prostor struja, nema materijalizacije, prostorni tok bez interijera i eksterijera-umjetno urbano stanje, beživotna simulacija tradicionalnog grada, ne ignorirati realnost, nego afirmativni pristup. Negativni okvir iz kojeg se mora izvući nešto pozitivno.

DEKONSTRUKTIVISTIČKA ARHITEKTURA – govori o nestabilnosti, diskontinuitetu, fragmentacija, nesigurnost, konflikti.-formalne strategije nam govore od ovome-reprezentira život kakav je, izražava ga kroz arhitekturu i ostaje u praksi reprezentacija – metajezički-da li donosi nešto novo? Ne, ponavlja ono što u životu moramo trpjeti

FOLD, FOLDING – umjesto sukoba nudi kontinuitet, podatnostGILES DELEUZE – harmonična koegzistencija, inkluzivnost heterogenih elemenata, oi su obuhvaćenu u nabiranju strukture -elastični pregib, elastičnost-Leibniz – ideja RIZOMA – ne možemo predvidjeti stanje kako će se odvijati, nešto ovisi o strašno mnogo faktoraTo je život kakav jesti, nepredvidiv, pun slučajnosti.-matematički koncepti, dinamička ponašanja, teorija kaosa


- dinamički diskontinuirani sustav, stanje nastajanja

Danas postoji u arhitekturi IMPERATIV NOVOGA –konzumerizamG.DELEUZE – REALIZACIJA MOGUĆEG (1)- AKTUALIZACIJA VIRTUALNOG (2)

1- redundancija, suvišno ponavljanje, ništa novoga2- život u svojoj kompleksnosti, neuhvatljivo u formi, neizrecivo otvara se interval novog, omogućiti sa virtualnost zaživi.Treba napustiti praksu predočavanja.BERNARD CACHE – promovira ideju okvira, framingaREM KOOLHAAS – može li postojati sloboda koja sputava za razliku nečega što fiksira u namjeri da oslobodi? DARietveld- realizacija mogućegMies- aktualizacija virtualnog, ostavio slobodu doživljavanja, dao fiksan okvir

ISTRAŽIVANJE- naći logiku, smo istraživanje navodi na pravu strategijuNEW YORK – apoteoza metropolitanske situacije u Koolhaasovo vrijeme

MANHATTAN- kultura ugušćavanja, sloboda u 2 dimenzije. To slobodu omogućava RASTER u x-y dimenziji. Visinu određuje i investitor, kapitalizam. Koegzistencija heterogenih elemenata. Nešto se fiksira (grid x-y) da se napravi sloboda u z osi.GRID – omogućava, aktualizacija virtualnog, omogućava neslućeno razvijanje slobode.NEBODER – pravi tip koji je generirao kapitalizam- modernizam na djelu- otvoren za svaki mogući program

DOWNTOWN ATHLETIC CLUB –u presjeku svaki kat ima gotovo inkompatibilne funkcije. Nepovezani programi, sadržaji : na djelu je ideja slobodnog presjeka, udomiti program. Arhitektura treba omogućiti da se prihvati program, aktivnosti nisu predodređene.OKVIR- koji je dovoljno inkluzivan da preuzme programatsku različnost, nepredvidivost.1870 – dizaloKaotičnost nije prezentirana u formi, ali je omogućena na djelu u tipu nebodera. Superponiranje aktivnosti.Urbanizam

VILLE NOUVE MELUN – SENART, FRANCUSKA 1987.


ISTRAŽIVANJE ARHITEKTURE KAO FORMALNE DISCIPLINE

-arhitektura kao formalna disciplina, u ovom ternutku zanemarit ćemo kontekstZAKONITOSTI- nešto univerzalno, temeljno, neupitno, što se može apsolutno usvojiti. Iz čeg ona može proizaći?Vezanost za zemlju, u konkretnom fizičkom okviru.

1. sila teže - ona je nužno prisutna – odnos prema horizontali (nešto pasivno, mirno, što služi) i vertikali (aktivna komponenta, ona nosi, postaje simbol čovjeka, suprotstavljanje silama)2. biološka građa čovjeka- pozicija očiju (odnos sprijeda-strga, položaj čovjeka u sobi)- simetrična građa, tražimo balans-gore-dolje3. ritam – također inherentno nosimo u sebi – otkucaj srca – disanje – kontrast kao promjena – redSvaka arhitektura se igra s ritmom – naglašeno, nenaglašeno

RubinM. Wertheimer: 1. faktor blizine, kraće udaljenosti – elemente koji su bliži čitamo kao cjelinu2. faktor smjera, jači od faktora blizine3. faktor identičnosti4.faktor zajedničkog položaja5. faktor simetričnost6. faktor zatvorenosti, najdominantniji7. faktor prikladne linije8. faktor iskustva – često postaje pregnantni faktor (najjači)

Oko tendira bijelom svijetlu-intenzitet boje svjetla u luxia-temperature boje svjetla u K – najužarenije svjetlo je najbjeljijeSJENA- jako važna u arhitekturi, kombinirati disperzni i točkasti (daju efekte, topline, sjene) izvor svjetla.

POVRŠINSKI OSJET HEPTIČKI OSJET- opipom, a bez gledanja mogli bi nacrtat predmet, debljina papiraKINESTETIČKI OSJET – hodanjem prema naporu mišića dobivamo sliku terenaZVUKTEKTONIK- raščlanjivanje nosivih elemenata, elementi su slaganiSTEREOTOMIJA – tendira kontinuitetu punom, povezivanje, dominira jedinstvenost mase, kontinuitet-što je veća površina boje, boja izgleda zasićenja-ako je boja okružena sivom djeluje manje zasićeno


10.5.04.COLIN ROWE- Odnos neutralnog i upadljivog, ideja visokosistematizirane matrice.Sličnu logiku ima i Rossi. To je lingvistička logika. Ona omogućava individualne izričaje unutar svima razumljive gramatike.Usporedba Chiswick house – čisti formalizam, ne uzima u obzir prirodni kontekst,i Nash house- odmiče se od kanona, pravila i postaje inkluzivna, povlači se u sebe.Rowe želi uvesti balans između apsolutnog reda i apsloutnog kaosa.Ideja ZAKONA.Dolazi do ideje rastera, grida. Prihvatiš zakone, da bi mogao igrati s njim ali i raditi odmake, istupe od njea. Ideja SISTEMSKE FIKSACIJE. Mreža koja može zadržati posebno, ideosinkratično unutar neutralnog.GRID, REŠETKA- je čisto arhitektonsko sredstvo, ima izvor u mreži perspektive. Rešetka u renesansi- dobro bilježi stvarnosti, ali ostaje izvan nje.

Rem Koolhaas:U sebi rešetka ima redukciju, osiromašenje realnosti, ostaje autonomna, izvan stvarnosti, indiferentna prema topografiji, sredstvo čvrstih odnosa, ali beskonačno otvorena da primi raznovrsna događanja i drži ih na okupu.

Primat kod igre značenja nije u sadržaju, u poruci, nego u formi, u međusobnom odnosu znakova. STRUKTURALIZAM postavlja generalni model. FERDINAND DE SAUSSURE odbacuje sliku jezika kao poruke, nego kao sustav znakova, istražuje pravila igre njegove strukture. Proučava ga SINKRONIJSKI, a ne DIJAKRONIJSKI (linearno, narativno, melodija). De Saussure otkriva i uspostavlja osnovnu strukturu znaka koji se sastoji od označitelja i označenog. Znak = označitelj / označeno

Ozračitelj – zvučna ljuska, forma koja označavaOznačeno – sadržaj

Oni su spojeni u našoj svijesti, čine nam se nedjeljivi, znak je nedjeljiv. Ali Saussure smatra da to možemo podijeliti. To je stvar konvencije da se npr. mačka označava riječju mačka a ne pas. U tome nema ništa izvanjski determinirano, to je proizvoljno.U arhitekturi misao da je forma stvar konvencije da nema eksterne veze. Isto tako funkcija može biti arbitrarna . značenje dolazi tek iz različitosti.De Saussure: postoje samo razlike, bez opipljivih, čvrstih značenja. Razlike su primarne. Radikalni formalizam. Arbitrarnost znaka ne znači totalnu arbitrarnost. Jednom kad se prihvati kao konvencija ne smije se mijenjati jer je to jamstvo razumijevanja i suvislosti i funkcioniranja sustava. Jezik se može mijenjati ali sukcesivno, rubno, glavna struktura se ne smije mijenjati.Isto u arhitekturi, ona mora biti svima razumljiva, postmodrnizam želi arhitekturi vratiti svoj jezik.

Jezik vs GovorGramatika vs IzričajLanguage vs Parole

Lingvistika je dala temelj, model - iz toga se razvija STRUKTURALIZAM kao način mišljenja.


CLAUDE LEVI- STRAUSS- antropolog, bavi se analizom MITA kao specifičnog načina mišljenja, koja je uloga mita? Kao neki kolektivni san, kolektivno nesvjesno da objasni našu prirodu, građu.

10.5.2004.

Istražuje mitove različitih naroda koliko su svi različiti, ipak imaju istu strukturu, ako ga gledamo dijakronijski, ali ako ga gledamo sinkronijski vidimo da su svi mitovi, iako heterogeni, imaju istu zajedničku strukturu. Na nivou sadržaja, označenog, oni su različiti, ali na nivou strukture, oni su isti. Gdje je funkcija mita: u njihovoj različitosti ili u onome zajedničkom?CLS- razbija mitove na specifične jedinice, MITEME (analogno kao fonem, morfem). On je već složen, ima više relacija u sebi. CLS gleda njihovu harmoniju, vertikalno, sinkronijski. Uočava pravila mita i otkriva strukturu.

Npr. MIT O EDIPU: krenuo je metodom binarnog izlučivanja , skraćivao je miteme i došao do 4 stupca >

1. ubojstvo oca2. incest- obiteljski odnosim biološki rod, reprodukcija3. ljudska pobjeda nad prirodom (sfinge)4. ali ne baš skroz, imao je natečene noge, osakatio ga je otac kao dijete

-kulturološka priča da je postanak iz jednog principa / adam iz 1 pjeska, eva iz 1 rebra

Pitanje rođenja iz 1- kulturno ideja autohtonosti ili iz 2-prirodno biološka reprodukcija

Dva principa koji nisu pomirljivi. Dvije kontradiktorne logike, one duboke, inherentne na prirodnim načelima (egoizam, sebičnost), civilizaciji, kulturi. Da bi bili humani moramo potisnuti ono nagonsko – izvor frustracija u nama. Na individualnoj razini to je san, a na kolektivnoj mit. Značenje mita o Edipu je pitanje našeg postanka. Funkcionalizam- značenje čvrsto određeno, forma je potpuno određena značenjem.Strukturalizam- forma je prazna. Strukturalizam daje znanstvene temelje za kritiku funkcionalizma.

GRAD I MIT

Oba su anonimne tvorevine, nema jednog autora. Pomirili su sinkronijske i dijakronijske komponente. Imaju jednu liniju razvoja, ali se mogu studirati i transverzalno.ROWE- pravo značenje grada je u razlikama, u formalnim komponentama, direktno se oslanja na CLS. Iz eksternog medij antropologije i lingvistike preuzima logiku.

BRICOLOURE (Hadrijanova vila, Tivoli) VS INŽENJER (Versailles, totalni urbanizam)

Dok je u Versaillesu izgrađena jedna ideja, u Tivoliju se otkrivaju tragovi kolaža, fragmentirane nakupine.

JEŽ (zna jednu veliku stvar, 1 sustav, univerzalni princip unutar kojeg djeluje Palladio, Mies, Gropius)VS


LISICA (zna mnogo stvari, istražuje mnoge putove, gotovo nepovezane, misao je raštrkana, John Nash, Wren, LC –misli da je jež ali je lisica)

BRIKOLER je vješt u izrađivanju velikog broja različitih zadatakaINŽENJER definira materijale i alate u vezi s projektom

Brikolaž- krpanje, patchwork

STRUKTURALIZAM- metoda mišljenja i istraživanja koja tvrdi da sama priroda stvari ne leži u stvarima samim nego u njihovim odnosima. Naglasak je na formi, vanjskoj ljusci, označitelju. Postoje razlike bez čvrstih opipljivih značenja. Stvari nisu definirane po onome što jesu, nego po onome što nisu, po razlikama (rešetka, šuplji sistem).Svijet je strukturiran po jeziku, to je model kako ljudski mozak funkcionira, kao misli. Jezik je model ljudskog uma pa je stoga relevantan u svim medijima ljudske produkcije (film, arhitektura, književnost). Strukturalisti uzimaju jezik kao model.Strukturalizam daje alat, način objašnjenja podataka, način mišljenja. Dolazi do promjene u paradigmi mišljenja. Javlja se kriza u svim disciplinama. Strukturalizam 60-te godine.

11.5.04.

ROLAND BARTHESAnalizira popularnu kulturu i otkriva mehanizme koji su na djelu. Bavi se mitom ali na drugi način od CLS-a. Mitu pristupa u manipulativno smislu, kroz negativne aspekte. Pripada strukturalizmu, a kasnije će biti jedan od prvih poststrukturalista,1957. piše knjigu MITOLOGIJE gdje analizira 30ak mitova. Promatra i secira popularnu kulturu, traži skrivene mehanizme koji nas žele uvući u ideologiju. Barthesov cilj je razotkriti operacije buržoaske estetike. Nova estetika nije dolazila. To je doba uznapredovalog kapitalizma. Traži izlaz, neko rješenje. Kapitalistički sistem gubi mogućnost alternativno mišljenja. Sve postaje kapitalizam, da gubi potrebu za vlastitim imenom, nema drugosti osim kapitalizma. Iz toga proizlazi da je jedino što preostaje NEGACIJA. Moramo bit svjesni da smo uvučeni u igru kapitalističke logike. Živimo u tome, ali se trebamo stalo podsjećati da je sve to laž. Sve je mjerljivo, kupljivo, svodljivo na objekt. Sve se može mjeriti novcem. Ako smo uvučeni u taj mit, moramo probati demistificirati , dekodirati mit, demistificirati pojave.2 TEMELJNA PROBLEMA prema tome :1. ako prenaglo prodremo u mit samo ćemo ga razoriti bez da ga shvatimo. 2. ako presporo, bivamo uvučeni u mehanizam. Nema rješenja. Nihilistički prospekt.

Kako pobijediti Gorgonu Meduzu? Prići sa strane, ne smije se ići direktno na mit jer ćemo biti uvučeni nego ga treba postrance razumijeti.Jedino što možemo je participirati u apsolutno transgresivnoj igri. Ta igra mora biti igrana unutar onoga što je dano.Uzima de Saussureovu teoriju znaka, da postavi teoriju ideologije:

DENOTATIVNI OZNAČITELJ/DENOTATIVNO OZNAČENO = DENOTATIVNI ZNAK(postaje konot. Označitelj)____________________________________________________________________= KONOTATIVNI ZNAK (ideologija)KONOTATIVNO OZNAČENO -jezik 2. reda


Dva načina očitavanja znakova:1. denotacija – primarno, direktno značenje2. konotacija- sekundarno značenje, asocijacije, svatko različito

BARTHES postavlja kompleksni mehanizam. Mitološki, ideološki jezik koristi denotativni jezik, jezik prvog reda, nevinog značenja. Jezik drugog reda koristi znakove prvog reda (koje su nevine i čiste) pa pridodaje parazitsku, tendencioznu, perfidnu poruku. On prodaje svoju ideju kroz formu, image, sliku kao medij.Početni subjekt gubi vlastitu priču da i ga napunio novim značenjem. Koristi nedužni, čisti imidž za druge ciljeve. Kroz formu nevinog znaka se proguravaju ideje vladajuće klase. Nema više nedužnog, nevinog jezika, ideologija je sveprisutna, svatko želi prodati neke dominantne vrijednosti. Nema neutralno jezika.

UPUTE za izbjegavanje uvlačenja u mit. Kako otkriti mitsku misao?

1.TAUTOLOGIJA- kada se stvar ne želi zaista objasniti nego se objašnjava sama sa sobom, cirkularna.2.NITI OVO NITI ONO- kada netko želi pobjeći iz jedne razine diskusije i preći na drugu3. IZJEDNAČAVANJE - kada se inicijalne razlike svode na istost, izjednačavanje4. INOKULACIJA- malo istine, da bi je kasnije iznevjerio i negirao, počinje s teorijom a svede se zatim npr. na estetiku.5. PRETVARANJE KVALITETE U KVANITITETU - reifikacija , svođenje na mjerljivost, lako objašnjivo. Npr ovo je najviša kuća na svijetu.6. ZDRAV RAZUM 7. IZREKE ESENCIJE, RAVNOTEŽE – pribjegavanje biti, nema razlike i konflikata kad dođemo do biti.

BIJELO PISANJE (eqriture blanche)

Jedini pristup je mudra negacija, igrati unutar onoga što je dano. Predlaže kritičku praksu bijelog pisanja:1. Tekst zadovoljstva (de plesuire)2. Tekst extaze

Prvi je tekst koji zadovoljava i ispunjava, vezan uz lagodan način čitanja. Drugi uznemiruje, nagriza konzistentnost ukusa, dovodi u krizu. Subjekt koji drži oba objekta (1 i 2) je anakroni jer sudjeluje u hedonizmu kulture ali i njenom uništavanju. Dvostruko podijeljen subjekt. On nas poziva da budemo baš to.. istovremeno participiramo ali i kritiziramo kulturu.Primjer VENTURIJA- možemo ga promatrati kroz Barthesovu teoriju. Često se Venturi definira i kategorizira kao populist i formalist simplistički.POSTMODERNIZAM- oslovljava problem jezika, prenošenja poruka, komunikacije značenja, pokušava se arhitektura opet vidjeti kao medij prenošenja poruka.Temeljna ideja populizma – nešto što se može lagano čitati i razumjeti. Vernakularna pučka arhitektura + klasična arh + forma moderniteta = venturiIIOna je tu , produkt kulture i s njom se mora raditi. Pojedinac ne može ništa promijeniti, treba se igrat s onim što se ima. Barthes smatra da je to prihvaćanje statusa QUO. Je li tako kod Venturija?


11.5.04.

VENTURI

Dvostruko kodirana arhitektura – ulaz daje dvojake poruke , trokut + polukrugZnak se prikopča na nepretenciozni volumen i daje poruke. Venturi daje konvencionalnog značaja (ulaz..) –to su forme klasičnog značenja. Krilatica moderniteta «ili-ili», ekskluzivno – dobivanje jednog apsolutno čvrstog sadržajaKrilatica Venturija «oba i» inkluzivno- superponiranje značenja, više slojeva, čak kontradiktornih.

KUĆA ZA MAJKU

Iznad ulaza je ucrtan luk da markira ulaz. Ulaz je u apsolutno centru ali pristupna staza je asimetrična- suprotna poruka, preokrenuta. Prozori: malih dimenzija (denotira zidanu građu), ali i veliki i trakasti prozor- 3 informacije, kontradiktorna čitanja. Poruke su destabilizirajuće- svakom gestom daje kontradiktorne poruke.INTERIJER- kamin i stepenice obično su u centru kuće, ovdje se bore da zauzmu središnju poziciju. Svaki element je multifunkcionalan, multivalentan, višeznačan. U organizaciji prostora igra se s citatima i zbunjuje nas. 1960-ih uznapredovala reifikacija. Uporabna vrijednost predmeta je ona zamjenska, tržišna, nije vrijedna po sebi. Svi znakovi su iscrpljeni, ispražnjeni. Venturi se služi upravo tim praznim znakovima, on uviđa njihovu šupljost i dodatno ih osiromašuje, prazni- operacija 2 stupnja.«crtanje» arhitekture – npr luk u kući za majku

DECORATED SHED- nepretenciozna kutija, zgrada koja doslovno ispunjava funkciju ali nije njome u formalnom smislu određena. Na taj nepretenciozni box pričvrsti se znak da se može otčitati značenje.VSDUCK – izgleda kao da sama želi komunicirati svoju namjenu. Funkcija se u patki napuhala da bi komunicirala značenje. Izgleda kao da je funkcionalna. Ideja fuzije simboličke i funkcionalne. Ne dolazi samo do napuhavanja funkcije, nego do podizanja ega arhitekta.Kod Venturija je označitelj odvojen od supstancije. Osiromašenje, samo površinski izgled. FRAMPTON ga optužuje da je ili prepopulistički ili prekompliciran, patronizirajući da bi ga korisnici razumjeli.

Analogno Barthesu, i Venturi ima tekst zadovoljstva, zabavu, pop-kulturu, lagodno čitanje prepoznatljivih znakova, ali i pretjerivanje, destabilizaciju, uznemiravanje. Istodobno sudjeluje u hedonizmu i uništavanju kulture.Smrt herojskog subjekta modernizma.Roland Barhtes- održava živima mitove poruke

Ali zašto bi arhitektura morala uopće prenositi značenje?

12.05.04.PLURALIZAM- heterogeni, kompleksni estetički materijal, različite čak kontradiktorne tendencije i objašnjavanja.


POSTMODERNIZAM- nije jedna stilska manifestacija nego je svijest, osjećaj pripadnosti vremenu pluralizma. Multiplicitet različitih estetičkih manifestacija, različite estetike.Iza 1965.g. kasnog razvijenog kapitalizma, konzumerizma, kompjuterizacija, ekološke revolucije, studentski nemiri, rock kultura, kolaps ideje komunizma.Nova otvorenost- revizija normi, pravila koja su naslijeđena. Generalno nezadovoljstvo nad arhitekturom, modernizam se pretvorio u simplificiranu dogmu, internacionalni stil. Kasni modernizam se banalizira, svodi se na puke formalne vježbe, apsolutni gubitak socijalne utopije. Korporativni kapital preuzima estetiku moderne arhitekture. Aplicira se u komercijalnom sektoru. Razočaranje socijalnom reformom. Kritike ideje formalizma, reza sa prošlošću.Dolazi do oštre kritike na arhitekturu iz drugih eksternih disciplina. Naglašena je intertekstualnost, međusobni utjecaj različitih teorijskih koncepata iz različitih disciplina.

LINGVISTIČKE PARADIGME- fenomenologija, semiotika, strukturalizam, teorija komunikacije, poststrukturalizam, dekonstrukcija.Paralelno sa novim konceptima ulaze nove teme:Tema ZNAČENJA je centralna tema postmodernizma. Što je bitno što arhitektura komunicira i kako to čini?Teme : povijesnog nasljeđa, tradicije, mjesta, tijelo, fenomenološko doživljavanje, priroda, grad (kao kulturni artefakt).Teorija arhitekture se okreće drugim eksternim disciplinama i transkodira i koristi u arhitekturi.

1966.

Arhitektura gradaSloženost i proturječnost u arhitekturi

Od tog vremena teorija počinje jačati da bi se 80tih počela legitimizirati kao zasebna sama za sebe, postaje izuzetno uzbudljiva i zanimljiva.Pitanje je li kraj postmodernog razdoblja došao? Jesmo li mi još uvijek u razdoblju pluralizma i svjesni da nema prevladavajuće teorije.POSTMODERNIZAM je kulturno razdoblje sa posebnim odnosom prema moderni , s novim teorijskim okvirima.Ch. Jenks : 1977 – Jezik postmoderne arhitekture – on je zaslužan za popularno shvaćanje postmoderne kao stila s povijesnim citatima (POSTMODERNI HISTORICIZAM) i pastichima.

MODERNA – opsesija funkcijom i prostorom, zaboravila da je osim što je prostorni medij i medij za prenošenje kodova, komunicira. Koje je značenje arhitekture : funkcija, tip, konstrukcija?

TIPOLOGIJA:

Aldo Rossi : Arhitektura gradaGrčki stup je nositelj značenja, npr dorski- snažan, muževan, jonski- zrela ženska ljepota.

Značenje je stvar dogovora, konvencije. U moderni je jezik, značenje zaboravljeno. Jedino značenje je samo funkcija.


KOLHAMN- tijekom projektantskog postupka nužno mora doći do formalnih izbora. Nema dovoljnog broja determinirajućih elemenata. Mi selektiramo određene tipove koji su tu prije nas, a mi ih mijenjamo i aranžiramo. Kreativnu igru s tipovima tumači kao svjesnu distorziju postojećih tipova. Tipologija kao esencija arhitekture. Gdje sad pronaći logiku tipologije i jezik? Odgovor – GRAD, to je riznica arhitekture, arhitektonskih formi i logika međuodnosa tih formi. Treba očitati taj princip koji je upisan u grad. Grad će dati gramatiku, sintaksu jezika, logiku. Grad aktualiziraju Rossi i Rowe. Iz grad očitavaju logiku tipa i tipologije, uči iz tradicionalne arhitekture. Iz tog derviraju metode projektiranja. Rossi kao student vezan uz Casabellu pod utjecajem ADORNA (umjetnost je teška, okrenuta samoj sebi). Rossi- ljevičar, ideja čistih formi, praformi, elementarnih formi, dostojanstvo, veličanstvenost koja ulijeva stravu, drugi utjecaj je G.C.ARAGAN (piše knjigu «O tipologiji u arhitekturi»).Gideon radi relaciju arhitekture s drugim likovnim disciplinama. Rossi kaže da se arhitektura treba okrenuti sama sebi, svom iskustvu, autonomna disciplina, tehnika. Logika forme treba proizaći iz nje same, iz povijesti. Arhitektura je drugačija od slikarstva, kiparstva i fotografije.Gledati grad kao polje gdje je logika već prisutna, gledati ga u vremenu. Iz tog razvija:

1. TEORIJU TRANSCENDIRANJA FUNKCIJE – forma nadilazi funkciju jer forma preživljava usprkos promjenama u funkciji.

Npr. Lucca – elipsa najprije amfiteatar, pa tvrđava, pa grad. Funkcija ne može objasniti formu. Npr. Dioklecijanova palača2. IGRA KOLEKTIVNOG VS INDIVIDUALNOG- odriče se ideje individualnog

genija. On je protiv toga da mi sami radimo vlastiti ideosinkratički stil koji će biti razumljiv samo nama. Treba postojati kolektivna čitkost, svima moramo davati jasne poruke. Grad je manifestacija perzistencije, opstanka civilizacije jer u sebi njeguje kolektivne konvencije, tradicije.

Rossi se dakle opire funkcionalizmu, ali i pokretu NEOLIBERTY koji se javio u Italiji, a značio je individualna traženja.Koncept TIPOLOGIJE je esencija arhitekture, taj koncept je prisutan u prosvjetiteljstvu.

ARAGANDe Kinsi stvara razliku tipa i modela. Tip je pravilo a ne lik. Model je opredmećenje tipa, njegova konkretizacija. Npr. tip je dorski hram a modelu je Partenon. U modelu su konkretizirana pravila tipa.De Kinsi- Aragan- Rossi

Rossi razvija ideju konstitutivnog tipa, otvorenog. Prednost tipologije kao metode je njegova otvorenost može se razvijati, tipovi su generični, nismo spontani u logici tipologije. Tip nudi izvor arhitekture. Tip omogućava kreativnost.

A. Vidler- postavlja ideju treće tipologije 1. PRVA TIPOLOGIJA – izvor tipa je u prirodi, organska analogija, s prirodom,

priroda je dakle tipologija2. modernizam, rano 20 st- izvor je u industrijskoj tipologiji, mašinska analogija3. grad- tradicija arhitekture 1. put je autonomna i tako konstruira novu generaciju

tipovaKako Rossi koristi ideju tipologije?

1. galerijski stanovi: repetitivne jedinice2. blokovski tip. Insula


-zanimljivi tipovi3. obiteljske kuće - buržoaski

GALLARATESE BLOK U MILANU – Rossi intervenira 72. u njoj se čita logika, iskustvo grada. Logika grade je preživjela u organizaciji stambene zgrade. Rossi postavlja gramatiku arhitektonskog jezika. Dominantno je neutralno tkivo, kolektivno, ali ostavlja neke sitne individualnosti (npr. 2 velika stupa, prastupa). Specifični individualni odmaci su mogući zbog neutralnog. Iznimka-praviloPosebnost-neutralnostFigura- pozadina – temelj lingvističke logike

Ako nema zajedničke gramatike dolazi do kaosa.Odnos PERMANENCIJE I SEKTORA, monumenta i četvrti gada. Monumenti su permanencije , oni su jamac kontinuiteta. To mogu biti urbani centri, prostori, monumenti ili zgrade.Projektirao niz škola – radi ista translatiranja. Učionice su kao četverokuti, neutralno tkivo, dok su dvorane i biblioteka monumenti, garancija permanentnosti.Škola u BROMIU – Forma nije bitna (npr forma krstionice, sada biblioteka), ali je bitno zadržati odnos figure i pozadine, neutralno.Detalji su reducirani, prozori nemaju okvira, element nadrealizma, metafizike, de Chiricovski, «tužna mjesta».1976. groblje Cataldo u Modeni. Grob je kuća za mrtve, groblje je grad mrtvih. Grob je napuštena kuća. Groblje je analogni grad s rezidencijalnim sektorom i monumentima. Permanencije su kuća za mrtve zajednički grob.Bulleovska i dekirikovska struktura – kuća za mrtve. Zajednički komunalni grob- oblik stošca (kao silos). Rossi se igra s tipovima, kreativna igra s postojećim tipovima. Ponavlja književnu formu metafore. Sa značenjem se igra po principu metafore, npr vijećnica u TRSTU koketira s formom zatvor 18og stoljeća. Vidler iz to tipa izvlači didaktičke komponente – konceptualna otvorenost tipa. Rossi razvija ONTOLOGIJU GRADA. Iz toga može biti stvorena arhitektura – Groblje u Modeni- interakcija tipova groblje- grad.TEATRO DEL MONDO

Grupa La Tendenza- neoracionalisti s Rossijem, Giorgiom Grassiem + Leon i Rob Krier

COLIN ROWE

KONTEKSTUALIZAMModerna nema više veze s životom pa paradoksalno niti funkcijom, izgubila je svaku sponu.Rowe kritizira radikalni funkcionalizam. Želi vratiti arhitekturi njenu autonomiju. Zašto LC uspostavlja analogiju arhitekture i broda, arhitekture i industrije, arhitekture i silosa da bi opravdala svoju formu.

Funkcionalizam nikad neće moći dati sve odgovore.3 STRUJE1. kasni modernisti nastavljaju kanon2. archigram, superstudio- na moderniji način učvrstiti modernizam na još radikalniji način3. proglasiti ga mrtvim


Rowe 1979 piše osmrtnicu moderne arhitekture.

12.5.04.

Rowe- moderna arhitektura a) put, tijelo, izgled, estetička komponentab) etička komponenta, moralna poruka

Rowe kaže da se te dvije komponente mraju razići i da ostaje samo forma, zaboravit na socijalne pretenzije. PROBLEMI

1. Ideju pseudoznanosti treba odbaciti.2. slijed ZEITGEISTA (duha vremena) , slijediti duh vremena, diktat vremena3. fiksacija na objekt, opsesija vanjskim izgledom, arhitektura je više koncentrirana

na objekt a ne na urbanizam4. totalitarno predviđanje idealnog života, LC urbanizam5. stradafobija, strah od ulice. Kuća Schroder – negira postojanje urbanog

kontekstaRazlika između europskog i američkog razmišljanja

1. MIES- vrijednost, moral, perspektiva, društvena odgovornost2. SOM- fakt, činjenice, realistično, deskriptivno, pragmatično

Rowe gleda Rim, Nollijev plan Rima (prosvjetiteljstvo). Dobiva iz toga ideju kontekstualizma. Ulica tvori matricu, mrežu, strukturu.Marseille (Unite)- solid ,ekskluzivno, autistično, inverzija Vs Uffizzi – urbana šupljina, inkluzivno , kontekstualno, kalup

2 GLAVNE METODE:1. Igra figure i pozadine- puno i prazno, ambivalencija gestalt psihologije, jedno je podloga drugog, jedno mora bit neutralno da bi drugo postalo figura2. kompozitni fragmet- kreće od idealnog tipa pa se prilagođava konkretnom empirijskom kontekstu, kompozitna zgrada.Mi se smijemo odreći onog idealnog, ali treba imati mekanu strategiju.Predlaže metodu GRAD KOLAŽ. Uči iz primjera Rima. On se ponudio kao model . sraz polja i međutkivnih ostataka. Uočava koncept BRIKOLAŽA, neznanstvenog pristupa, dogovaranje i pregovaranje nasuprot totalitarnom urbanizmu. Kombiniramo različite priče.Transhistorijski i traskulturalni objekti i metode«OBJECTES TROUVES» - slučajno nađeni objekti

1. duga mršava zgrada – kao beskrajna kulisa, povezuje djelove2. upotreba čudesno beskorisnih stabilizatora- sidrište, točke koje drže segment

grada3. stambeni poše (džep, šupljina u debelom zidu, korisne stambene, u punom

tkivu)– iz francuske tradicije palače, kombinacija različitih osi simetrija4. sjajne ravne terase- povezuju rastrzano tkivo5. instrument za pobuđivanje nostalgije- ili iz prošlosti ili znanosto

Sve ove strategije su elementi za zakrpavanje rastrzane strukture grada, iza njih mora biti homogena , neutralna mreža.

ROLLAND BARTHES – grad je tkivo, mreža jakih i neutralnih elemenata


ROWE:2. KLJUČNA ELEMENTA - struktura vs događajpodloga vs izložakneutralno vs ideosinkratično

Paradigma toga je npr Mondrian: Boogie Woogie – rešetka koja drži na okupu individualne iskorake.Dovoljno čvrsta, neutralna mreža koja može prihvatiti slučajnost, gramatika koja omogućava individualne izričaje.Rowe: objekt treba gledati objekt kao objekt, radikalno odbacuje ideologiju, radikalno je za ne-ideologiju.

16.5.04.

EISENMANNStrukturalizam- značenje nije u opipljivim aspektima nego u relacijskim, u međusobnim odnosima, u strukturi koja je šuplja.VENTURI- proučava semantičko značenjeMODERNISTI- značenje je čvrsto , određeno izvana, neposredno prisutno – forma odgovara značenjuVENTURI –značenje je stvar konvencije i dogovora, značenje i poruka nikad nije jednoznačno.Moore, Graves, Tigerman.- nazivaju se «sivi .Ch Moore. Piazz d'Italia – sve je nametljivo, scenografija, nema sofisticiranosti Venturijeve prakse, orijentiran na riječi, ne na jezik.

Eisenmann- zanima ga pitanje gramatike, sintakse arhitektonskog jezika, struktura, duboka i univerzalna praksa jezika. Inspiriran je idejom, distinkcije između duboke, konceptualne i perceptualne površinske strukture. On je izrazito teorijski informiran arhitekt, njegove prve kuće 1-4 su sintaktičke etide. Šuplji ispražnjen status arhitektonskog znaka (1969-1972). Značenje dolazi samo iz relacija iz odnosa sa drugim znakovima. Analogija s jezikom on želi uspostaviti novi arhitektonski jezik. Isključivo se referira na formu (nije objektivan, ne funkciju). Kuće 1,2,3,4 su pravi sintaktički sustavi, istražuje pravila promjene, permutiranja. Nije ga briga za značenja. KUĆA 2 – raster označitelj, arhitektonski elementi: linija, ploha, volumen – ne govorimo o zidu, stupu i prostoru. Bez funkcijskih odrednica, to su čiste geometrijske varijable. Dobivaju se negativni prostori u koje se stavljaju naknadno funkcije. Procijepi «slots» postaju prozori, pukotine, hodnici.I LC i Terragni igraju se sa slotsovima, uski prostorni procijepi- oni su ipak vezani funkcijom.Kod Eisenmana igra igra sama. Radikalno semantičko rasterećenje, nema značenja.Eisenmannov stup nije definiran po tome da jest stup nego da nije greda, ravnina, da nije ne-stup, što on nije, u razlici od drugih elemenata. Element je definiran po svojoj različitosti od drugih elemenata.KUĆA 3- zaokret za 45 – displacement + disjunctionKUĆA 6- slot je presjekao bračni krevet, stol blagovaonice, ali nije prestao


Čitanje Eisenmannovih objekata: čitanje od natrag, od finalnog produkta prema početku. Sam objekt otkriva proces kojim je nastao. Značenje arhitekture je upravo taj proces, on je bitan. Arhitektonska poruka je u arhitekturi samoj, interna, autonomna igra, otkinuta od svih eksternih utjecaja. Uočavamo niz odcjepljenja od konteksta, materijala, funkcije, čak i autora. Bijela tvar, nije bitno od kojeg je materijala, objekt je okrenut sam prema sebi. Kuće nisu vezane za lokaciju, kontekst, teren. Kuća govori samo o sebi. «KARTONSKA ARHITEKTURA» - ona je izgrađeni koncept, model ideje. Kao da objekti nisu projektantski rukovođeni, kao da su samo procesi na djelu poput kemijske reakcije. Autor izmiče, odcjepljuje se od arhitekture. Arhitektura generira samu sebe. Kao jezik koji prethodi nama, rađamo se u jeziku koji definira našom logikom razmišljanja koja nesvjesno prisvajamo. Tako i Eisenmann postaje sluga logike. Struktura diktira stvar.Slojevi binarnih opreka. Defamiliarizacija – nema uobičajenih značenja, korisnik se izbacuje iz prirodnog stanja stvari. Ideja je pomaknuti ga (Brechtova strategija denaturalizacije). Dovodi korisnika, vlasnika u otuđenost od okoliša, on treba svaki put iznova iščitavati svoju kuću. Linearno i sekvencionalno doživljavanje, ideja cjeline zatvorenog sistema. E. je na tragu Barthesove ideje bijelog pisanja- prekid sa naracijom kontinuitetu na koji se oslanja lagodno čitanje…uzurpacija horizontalnog kontinuiteta indirektno uznemirava nekim neuobičajenim praksama čitanja. Umjesto naglaska na sadržaj. Naraciju, priču, naglasak je na «nego»- veznik, sponu, ono što strukturu drži na okupu inicijalno nepovezanu strukturu. BARTHES – pisanje nultog stupnja, radi se o smrti autora, negacija autorske kontrole. Kao i kod Eisenmanna, oderedimo inicijalne elemente, pravila igre, a ostalo se samo razvija.Bijelo pisanje- npr Camus: Stranac – ispražnjeno pisanje bez povijesnih aluzija, preispitivanje konvencija.Pisanje nultog stupnja - grižnja savjest svake umjetnosti jer je u službi buržoazije. Ona osjeća grižnju savjest što participira u toj igri. Jedino što ona može natjerati nas da nas uznemiruje i podsjeća da stvari ne uzimamo zdravo za gotovo.Eisenmanna slijede NY5- «BIJELI» ekskluzivisti, rigorozni, isključivi Graves, Gwatway, Meyer, Eisenmann. Bez ikakvog socijalnog aspekta i značenja. «Zanima nas samo arhitektura, a ne spašavanje čovjeka i svijeta». Arhitektura nije mogući instrument do nekog socijalnog cilja.Eisenmann iza 1972- blagi zaokret u sintaktičkim procedurama, glavni će doći 1976, međufaza.Počinje ga mučiti ideja kontrole, kompozicije koje je ipak prisutna u njegovim cjelovitim zatvorenim projektima koji se linearno sekvencionalno iščitavaju.Kuća 6 i Kuća 10- dekompozicija, fragmentacija strukture. Na principu sekvencionalnosti superponira princip centralnosti.Dobiva se mogućnost zaustavljanja čitanja, superponiranjem 2 logički neuskladiv principa sprečava mogućnost cjelovitog čitanja.Kuća 10 (1975-77) – ne počinje više od kubusa, raspada se na 4 kvadrata. Igra se elementima «L»-a- gubitak centra, punina kubusa. Povratak materijala, boje.Kuća 10- faza posthumanizma, negira puninu, centar, urušavanje kartuzijanske geometrije.1. zašto eliminacija sebe kao autora? Zašto inzistiranje na mehaničkom procesu bez autora?2. Zašto blijeđenje arhitektonskih značenja, prelazaka u šuplje?-poput simptoma neke bolesti

19.5.2004.


Do 1978. glavni su bili jezik, strukture. Izuzeo je sve eksterne komponente i bavi se arhitekturom samom. Eisenmann ne napušta ideje koje je započeo nego ide korak dalje, to nije radikalni rez. Prelazak iz strukturalizma u poststrukturalizam. Postavlja pitanje izbora: koje opravdanje autoriteta, koji autoritet postavlja osnovne riječi i pravila igre – postaje nesiguran u ono što je radio.

PROBLEMI:

1. Eisenmann je sam definirao elemente i pravila igre- ti znači da puno kontrolira igru, iako to ne želi. 2. Elementi su čisti, dorečeni, čvrsti, neupitni simboli.

Kuća 11a- 1. svjesni zaokret, odmak, gubitak centra. Tu počinje raspad cjelovitosti kubusa koji biva nagrižen, «l» elementi se počinju rotirati i bivaju u jednom trenutku zaleđeni. Igra dvojstva, dva sistema- punog i praznog, neprobojno –transparentno, kruto –tekuće, podzemno - nadzemno. Ukopavanje- prvi put inicira kontakt sa terenom, uloga tla postaje važna.Eisenmann je tada išao na psihoanalitičke seanse. Poniranje u nesvijest, psihu.Gestu ukopavanja u teren naglašava u projektu za CANAREGGIO u Veneciji. Pitanje: odakle krećemo? Da li sam izabireš element ili je posrijedi nešto drugo? Eisenmann se okreće terenu, konkretnoj lokaciji. Situacija postaje presudni parametar. Od strukture prema siteu prema tekstu. Od strukturalizacije objekta do tekstualizacije sitea. Lokaciju koristi tako da reagira na granice parcele, visine, gustoću, itd…. On site promatra kao tekst koji iznova moramo čitati , neke važne parametre zatim koristimo u projektiranju. Uzmemo nešto iz teksta i ponovno ga pišemo.Eisenmann kreće od LC bolnice za Venecju. To je amblem, simbol herojskog modernizma- ozdraviti društvo putem arhitekture (1960-64). Referira se na LC-ov neizgrađeni projekt. E strategija preuzimanja i ponavljanja, očitava LC-ov raster, apstrahira ga i zrcali, prenosi na svoj teren i dobiva point grid. Ostvaruje ga kao niz rupa u tlu. To je niz potecijalnih lokacija za buduće kuće ili buduće grobove. Dalje preuzima i ponavlja (aproprijacija i replikacija) samog sebe. On svoju kuću 11 a (simbol erozije sigurnosti i cjeline) dodatno destabilizira. Promovira operaciju scalinga. Ponavlja kuću u cijeloj veličini, u pola veličine i dvostrukoj veličini – potpuno relativizira i negira značenje te kuće.ELEMENTI DIJAGONALE- orijentaciona linija koja pozicionira raster na lokaciji. Dijagonala je spoj dva osta. On odustaje dakle da sam arbitrarno uzima elemente igre nego uzima postojeći tekst. Eisenmann kreće od već izbljeđenog i iscrpljenog teksta (LC projekt bolnice nije izveden- simbol odsutnosti, gubitka. Svima je u svijesti da je taj projekt napravljen ali nije izveden).LC-ov raster je apstrahiran (jer nema puno veze s Venezijom, a Eisenmann preuzima taj već apstrahiran grid i dalje ga apstrahira- i dobiva grid rupa). Zašto takva nihilistička reakcija, zašto tako razmišljanje? Koji mehanizmi? Koja korist od toga?

19.5.2004.

Jedno od objašnjenja je FIGURA ALEGORIJE. Alegorija se javlja u trenutcima povijesnih katastrofa, kataklizmi kad se nametne osjećaj gubitka nečeg što se činilo da je stalno, permanentno. (Durer, Melankolija- 16.st kuga, gubitak života).


To će Walter Benjamin razraditi. Bazični smisao alegorije je da u trenutcima krize priziva i iščekuje iskupljenje u drugom svijetu. Raditi s tim preostalim materijalom, ali tako da ga još poniziš ne bi li negirao živo na ovom svijetu ali postigao kompenzaciju u svijetu duha. U 16. st to je bio «drugi život», svijet duha. Ova struktura alegorije nije izabrana od autora nego je nametnuta umjetniku kao jedina moguća., ona nije stvar izbora, ona je nužna.Koja bi bila moderna figura alegorije za razliku 16.st? Benjamin gleda dadaistički kolaž (Hausmann, Anna Hoch). Sav materijal je već ispražnjen od života, punine, ali je to jedino što nam preostaje. Njega sad dodatno fragmentira umjetnik i gomila ih da ostvari puninu doživljaja u umjetnosti.Koja je to kriza?Po Eisenmannu to je REIFIKACIJA. To je sam vrhunac ispražnjivanja smisla i značenja koji započinje polovicom 17 st sa prosvjetiteljstvom. T je jedna vrsta epistemiološke anomalije koja nastaje unutar osiromašenja uporabne vrijednosti. Sve je postalo mjerljivo, šuplje, fetiš robe. Doživljaj praznine u stvarima projicira se u odnosu među ljudimaa i nama samima. Eisenmann smatra da je njegovo vrijeme vrhunac te krize. To je vrijeme krajnje povijesne krize. Te operacije alegorije možemo staviti u odnos sa Barthesovim modelom jezika 1 i 2. reda. Jezik drugog reda preuzima znakove jezika prvog reda i ubacuje značenja drugog reda-Canareggio= Eisenmann uzima LC-a , znak prvog reda i ubacuje vlastitu poruku drugog reda. Lc je amblem gubitka, odsutnosti. Eisenmannov projekt je projekt o gubitku, praznini budućnosti. On tu poruku nije da eksplicite nego u metodi rada u svojoj operaciji. Situaciju iščitava kao tekst.

CENTER FOR VISUAL ARTS, COLUMBUS, OHIOSuperponiranje gridova. Očitao je raster grada, drugi raster je raster kampusa i onda je izolirao dijagonale koje će spajati aerodrom sa arenom za ragbi. Preuzimanje i ponavljanje od grada + rušenje temelja oružarnice, arsenala i venturijevski podiže njegove fragmente.BERLINSuperponira više gridova iz grada i iz samog site. Banalizacija-grid organizira samu fasadu.LA VILLETTETschumi poziva Eisenmanna da predloži intervencije. Eisenmann ga optužuje da preuzima njegov projekt za CAMEREGGIO. Konstantno ponavljanje do beskonačnosti.

19.5.2004.

J. Baudrillard- koncept simulakruma i simulacije- beskonačno ponavljanje da stvar gubi svaku smisao.Eisenmann u svijetu Barthesa:Eisenmann čita sie, kojaciju kao tekst koji postoji u kulturu u ponavlja ih, koristi tekst zadovoljstva. Istovremeno zbog neiscrpnog ponavljanja uznemiruje čitatelja i prakticira tekst ekstaze. Podriva ideju konzistentnosti vlastite osobe, raspad kulture u kojoj istovremeno uživaš- dvostruka perverzija.

FREUDOV MEHANIZAM PRISILE PONAVLJANJA (repetition compulsion)

Koncept koji objašnjava puno pojava u kulturi. Ona je motivirana nagonom prema smrti. Kod Eisenmanna kao da kod svakog ponavljanja ide do male smrti. Dva principa kod Freuda:


1. princip užitka, eros, evolutivni proces.2. nagon prema smrti, tanatos-binarne opreke koje se uravnotežujuPonavljanja kod djece (stalno ista priča), pomaže djeci savladavanju osjećaja gubitka od majke. Ide prema užitku koji vodi praksu ponavljanja. Eisenmann ponavlja neugodne elemente- Freud kaže: nagon ka smrti, vojnici opsesivno ponavljaju istu traumu, iako sebi pričinjavaju neugodu. Usmjereno nanošenje boli. To je regresivni način, nagon ka smrti (instinct death).Vojnici kroz bol žele posići olakšanje da bi došli do užitka. Je li princip užitka ipak jači? Mi smo jednom imali, prije rođenja u maternici, stanje homeostaze. Nakon rođenja ulazimo u stanje stalnog užitka i gubljenja užitka. Imamo tendenciju vraćanja homeostazi, ponavljanjem prošlih stanja. Prav mir, ispražnjenje, možemo postići u trnutku smrti.Freud: cilj života je smrt.To radi Eisenmann u svojim operacijama. Alegorija smrti, ponavljanje do smrti. Eisenmann ponavlja arhitektonska prošla stanja- tanatotičko, a eros su one male smrti, orgazmička stanja. Mi moramo označiti vlastitu nemoć davanja značenja. Iz Eisenmannove strategije vidimo njegovu poruku. Krajnja smrt subjekta, ukinuće autora.25.5.2004.EISENMANN- zagovara postfunkcionalizam, smatra da postmodernizam nije moguć budući da modernizma u arhitekturi nije bilo.CH JENKS- zagovara termin postmodernizam.Eisenmann – ključ je u načinu kako govorimo a ne što je sadržaj. Isto što i Barthes. U operaciji drugog reda skriva se prava poruka, odmah, kritika.Reifikacija je prodrla u sve pore društva, osjećaj besmisla, faza postholokausta, atomske bombe – do toga nas je doveo upravo razum. Pa kako onda vjerovati razumu? Eisenmann ne vidi izlaz iz ove krize. Arhitektonski nagon smrti, freudovski, smrt objekta, ali i smrt autora subjekta, smrt ideje da arhitektura može imati neko značenje. To su negativne porukeFreud 1920Barthes 1950 –preuzima freudovske koncepte psihoanalize i reinterpretira semiotiku i strukturalizam, spona psihoanalize i poststrukturalizma.Poststrukturalizam- preuzima mehanizam psihoanalitičke teorije.JAQUES LACAN- posrednik između psihoanalize i strukturalizma, psihoanalize i jezika, lingvističkog koncepta.Lacan se okreće Freudovoj igri (fort-da, tamo-amo, igre koju igraju mala djeca- savladavanje traume odlaska od majke, odlazak i povratak). Lacan smatra da je ta igra ulazak u sferu jezika. Temeljna binarna opozicija na koja simbolizira sav jezik. Za strukturaliste je jezik temeljen na nizu binarnih opreka.

1. DIJAKRONISKI, SADRŽAJ, SINTAGMATIČKI (mačka lovi miša)2. SINKRONIJSKI SMISAO, IGRA RAZLIKA, PARADIGMATSKI (mačka, pračka, točka)2 osi –sintagmatička i paradigmatična

LACAN: FORT- DA OPOZICIJADolazak U svijest o sebi ulaskom u jezik «oceansko ja»- kao dijete zamišljamo se u jedinstvu svijeta, nema jasne diferencijacije. Dijete spoznaje da to što odlazi nije dio njega. Dolazi do svijesti o sebi istovremeno dok ulazi u jezik. Jezik je toliko duboko ugrađen u svijest da nas duboko modelira. On je elementaran. On daje kategorije o tome što mislimo.Problem negativnog spoznavanja (dijelovi nas odlaze: npr. majka nije dio mene itd.).


Ulaskom u jezik napuštamo stvarnost-ulazimo u svijet simboličkog. Jezik je simbolički, sustav znakova. Reflektira stvarnost, ali je odvojen od nje.

1. STVARNO –realno2. IMAGINARNO – neodređena svijest3. SIMBOLIČNO –jezik

Ulaskom u svijest napuštamo stvarnost, gubimo zbilju ulazeći u sistem jezika koji nam prethodi. Predajemo se diskursu Drugoga, predali smo se autoritetu koji nam prethodi, dan je i nužno ulazimo u diskurs drugoga. Ulaskom u jezik- blijedi subjekt, ulazimo u simboličku sferu.Čim se Eisenmann posvećuje jeziku arhitekture, on gubi eksterno, zbilju, funkciju i predaje se tamnici jezika.Kad uđemo u sferu simboličkog, znakovi blijede, gubi se punina, zbilja.U prosvjetiteljstvu počinje simboličko dominirati nad znakom. Kasnije – reifikacija, distanca sadržaja od znakova, dolazi do autonomije znaka. U doba modernizma smatra se da znakovi ipak relativno vjerno oslikavaju referenta, stvar koju označavaju. U postmodernoj sam znak se raspada. 25.5.2004.MANFREDO TAFURI

Nakon rata modernizam je ostao na krhotinama forme. U modernizmu arhitektura je izgubila svoj jezik iz 19 st. i ušla u period funcionalizma. U moderni postojala je direktna veza funkcije i forme. Nakon antilingvističkog pokreta moderne, arhitektura treba ponovo uspostaviti svoj jezik (kako to rade Eisenman i Rossi- istražuju arhitekturu kao autonomnu praksu). Čim je arhitektura našla svoj jezik napustila je zbilju jer je spoznala da tim znakovima nema što reći jer su ispražnjeni. Možemo birati između 2 moguća stanja:1.da se arhitektura posveti zadacima koji si iza arhitekture (revan, trijezan, planer infrastrukture, planer okoliša, integrirati se u istinski graditeljski poduhvat, ali se time gubi forma, izraz-to je beskorisno. Odreći se arhitekture, napuštamo formu, idemo u reformu graditeljske prakse)2. bardijanskska praksa bijelog pisanja. Arhitektura koja je naučila jezik ali je spoznala da tim jezikom nema što reći jer su joj znakovi ispražnjeni.. forma bez utopije. Tiha, prazna, sublimirana beskorisnost. Npr. Rossi, Venturi, Eisenman. Arhitektura se povlači u ugodnu tamnicu jezika. Autonomna je.

Tafuri je rođen u Rimu. Osniva institut u Veneciji. Formira se u ozračju marksističke misli, okupljen oko časopisa Casabella.1. pod utjecajem Simmela, Webbera- njemački racionalisti grada 1920. st2. frankfurtska škola- Benjamin , AdornoKljučna djela: 1. Teoris e storia dell' Architettura – kritika tradicionalnog pristupa arhitekturi, ne arh kao razvoj forme. Preispituje arh prema arh idejama, kao razvoj ideja, tendencija.2. Progetto e utopia – arh deformira zahtjeve i potrebe moderniteta pretvarajući ih u fore. Analizira slučajeve iz arhitektonske avangarde. Izvlači zaključke o beskorisnosti arhitekture.Esej 1974. «Arhitektura u budoaru» na konferenciji u Princetonu (jezik kritike i kritika jezika).


1973. na milanskom biennalu arhitekture Rossi poziva NY5 i počinje se razvijati pokret LA TENDENZA.1976 Rossi je predstavljen u časopisu Oppositions.Tafuri postavlja kosine između razine stvarnosti i sfere jezika- tamnica, solipsizam jezika

Stvarnost ()jezik

Markiz de Sade: Filozofija u budoaruTafuri se asocira na to. Ideja elaboriranog materijala koji je ispražnjen, šupalj, igra radi sebe same. I eseju arh u budoaru- gleda Rossija, Eisenmana, Hejduka, Gregottija itd. Fokus nije na razvoju forme nego na razvoju ideje.Kompleks krivnje, grižnje savjesti kulture. Nastaje u prosvjetiteljstvu. Ukida se apsolutni autoritet božanstva a na njegovo mjesto se stavlja autoritet razuma, slobode i vlastite sudbine. Drugi autoritet ne objašnjava odgovore na ključna pitanja koje muče građanstvo. Patiš od toga što nema odgovora na pitanja koja ti je prije davalo božanstvo. Tjeskoba ali i grižnja savjest jer si ti taj koji je odgovoran za to (maknuli boga i stavili razum). Građanska umjetnost se pretvara u ventil za liječenje tjeskobe.Propast ideje modernizma, komunističkih sistema- ono u što je Tafuri vjerovao – iz toga proizlazi njegov opći negativan stav + još ideja Lacana i napuštanja jezika.

26.5.2004.

Ako arhitekturu shvaćamo kao epistemiološku kategoriju (koja daje znanje), situacija je ozbiljna. Ako arhitekturu shvaćamo (kao Tafuri) kao nešto što može promijeniti društvo, vidimo da je u krizi. Tafuri ne vidi izlaz. -50-60 strukturalizam-kasne 70-te, poč 80-tih poststrukturalizam, nije radikalno napuštanje strukturalizma nego se već uspostavljeni koncepti dalje propituju

TEORIJA DEKONSTRUKCIJE

Tvorac J.Derrida – direktno surađuje da B. Tschumijem i P. EisenmanomCORAL WORKS- Dekonstrukcija nije izvanjski koncept, nego je to direktna interdisciplinarna suradnja. Dekonstrukcija nije stil, estetičke odrednice, ona je filozofski koncept.Izložba DEKONSTRUKTIVIZMA 1989 u MOMA-i NY. Organizirao je Johnson. Pozvani arhitekti E.Liebeskind, Zaha, Koolhaas, Ghery, Himmelblau. Spoj teorije dekonstrukcije i estetičkih elemenata ruskih konstruktivista (Černikov, Maljevič, Leonidov…). Željelo se doći do STILA. Johnson je sve želio vratiti na pitanje stila (odlike stila: oštri kutovi, dijagonale, eksplozija,…simplificirano, površno shvaćanje).

POSTSTRUKTURALIZAM - jezik ostaje i dalje

De Saussure- odvojio znak i referent (vanjski svijet) > StrukturalizamPOSTRUKTURALIZAM- Više jedna forma nema jedan sadržaj. Sada ima beskonačno formi. Značenje posaje neuhvatljivo.. Beskonačna igra označitelja. Ostaje proces, nezaustavljiva struktura. Nema čvrste točke za koju se može primiti. Značenje je raspršeno po lancu označitela. Konstantno izmjenjivanje, treperenje značenja.Rezultat toga je podjela i artikulacija. Jezik je jedna daleko nestabilnija, rahla struktura nego što je strukturalizam mislio. On ne može ne može neupitno i fiksno izreći misli, taj


aparat nije adekvatan. Čim je upotrebljen sustav znakova, on ne može biti apsolutno stabilan. Dakle mi kao subjekt nismo stabilne i cjelovite jedinke. Struktura prožima sve. Mi subjekti smo produkti te igre.

2 ILUZIJE- 1. Fonocentrizam- da možemo svojim glasom stabilizirati značenje. Trudimo se nešto reći ali svi to shvate na drugačiji način. Ta iluzija se stvara u govornom jeziku, Kod pisanog teksta svjesni smo da može oči do različitih shvaćanja ali nismo svjesni da ni u govoru ne možemo stabilizirati značenje. Sve je poput teksta.2. Logocentrizam – u tradiciji zapadne filozofije. Da postoji konačna riječ koja može biti kao temelj, baza. Da možemo doći do esencije, znaka koji je apsolutno fiksan i pomoću kojeg možemo stabilizirati cijeli svijet – to je TRANSCEDENTALNI OZNAČITELJ ( npr.: pas , idejam ja, duh mjesta, savijest, subjekt- ove riječi su pretendirale da postanu centar sustavam da postanu vodeća logika). Ta riječ mora biti proje jezika, izvan samog sistema. To je nužno fikcija. IDEOLOGIJA ih počinje stavljati na pozicije. Npr. ideja slobode itd. Dobivaju privilegirani status, to postaje fiksni centar strukture. Centar se može ponašati ili kao izvor svih drugih znakova (nemoguće) ili da je on cilj, svrha cijelog sustava (teleološko shvaćanje) on stvara hijerarhiju prema značenjima ovisno o tome koliko su se udaljili ili približili cilju. Obje ideje promašuju mrežastu kompleksnost kj se naziva tekstom (literarni, filozofski, arhitektonski…). DERRIDA – METAFIZIČKI KONCEPTI nisu bogomdani. Prvi principi su bili u povijesti postavljeni na privilegirano mjesto. Dakle mogu se dekonstruirati. Ideja dekonstrukcije je da ih pobija. Može se relativizirati pozicija.Npr. u patrijarhalnom smislu - muško i ženski. Čitav sustav funkcionira dok opreka postoji. Žena je drugo od muškarca, ne-muškarac. Muškarac je ono što jestu ipravo definira sebe iz antiteze prema njoj. Dekonstrukcija kreće k urušavanju binarnih opreka. Derrida pokazije da su opreke rezultat ideologije i time nisu apsolutne i neosporne, nego se mogu urušiti, repozicionirati, dekonsturirati. To narušavanje se ne može lagano ostvariti jer smo duboku u njima. Stvarnost, svijet oko nas je konstruiran, nije bogomdan. Mi pravimo taj svijet. Dekonstrukcija oslobađa nove načine razmišljanja i putove gledanja. Sam centar postaje ne-mjesto, diskurs, tekst, beskonačna igra supstitucija.Nemamo karakteristike humanizma (centar, stabilnost), nego smo subjekti posthumanizma (nesigurnost, dinamika, nestabilnost).

Arhitektura je isto tekst. Što se u arhitekturi, koje se opreke mogu dekonstruirati?foma-funkcije, teorija-praksa, arhitektura-kulturaTschumi-kultura je izvanjska kategorija, a arhitektura je odraz, refleksija, manifestacija kulture. Kultura je ono čvrsto, neupitno – fikcija je da je kultura čvrsta i neupitna. Teorija- praksa. Praksa je opredmećenje teorije. Teorija je prva. Tschumi želi tretirati praksu, arh djelo ka teorijski projekt a ne kao izgrađenu teoriju. Opreke se dislociraju, revaloriziraju, preispituju. Tschumi napada ideju cjeline 1 reda. Tschumijeva djela su operacije, nemaju početak i kraj. Preispituje, izazva, pomiče konvencionalne arhitektonske autoritete. Razvija strategiju DISJUNKCIJE(prekida) i DISPLACEMENT :-odbacuje ideje sinteze, naglasak na disacocijaciju (razmicanje)-odbacuje opreke funkcije i forme u korist suprostavljanja-superpozicija- preklapanjeProtiv ideje kauzalnih odnosa (linearnih, uzrok-posljedice). La Villette je antkontekstualan , autonoman, interne logike.INTERTEKSTUALNOST – ideja ne-smisla


La Villette- stavlja fragment ispred cjeline, ludilo, igru ispred cjelovitog projekta- kraj utopije cjeline.

1.6.2006.

DERRIDA- autodeskriptivno želi objasniti svoju teoriju-kao «smrt autora» ali ipak želi kontrolirati svoj imageDEKONSTRUKCJA- mreža koja se stalno mijenja, ponire, nema neupitnih autoriteta. Status subjekta je međutim nestabilan. Subjekt je pod utjecajem ideologije strukture.Strukturalizam je bio odmak od stvarnosti u strukturu jezika.FENOMENOLOGIJA- povratak stvarnosti u strukturu jezika. Materijalnost, osjetilnost, tjelesnost, konkretnost. Kreće se od same biti, početka, opipljivosti materijala. Nalasak na detalju, tektonici, techne, materijalima. (Herzog i De Meuron)EDMUN HUSSERL (poč 20 st)- odbacuje prazne analize riječi. Moramo pitati za stvari same, nazad k iskustvu, našoj percepciji. A što su stvari? I kakvo je to iskustvo kojem se moramo vratiti.Fenomenologija je znanost o bitima koje svijest prikazuje kao realiteti. Njena metoda je analiza i deskripcija-gledamo samo ono bitno, tražimo bit pojedine stvari. Nužno dakle prolazimo kroz proces redukcije i zagrađivanje (stavljamo u zagrade sve što ne ide u istraživanje same biti i svu ideologiju, pojedinačne znanosti).Husserl – ne znanstveni način (pozitivizam) nego svijest ide istraživati fenomene određene stvari. Status subjekta je rehabilitiran jer samo kroz njega možemo spoznati. Subjekt može spoznati bit stvari. Husserla nastavlja Heidegger. H je postavio pitanje BITKA. Bitak je ono što bića čini bićima. Razlikujemo bitak od bića, trebamo opet promišljati bitak. Problem zapadnog društva je to što se zaboravio bitak. O tome ovisi sudbina zapada (alijenacija). Bitak znači bivanje, aktivno i autentično bivanje. Moramo biti otvoreni prema istini. Ne smijemo pasivno živjeti. Trebamo se stalno pitati o istini čovjeka i svega što nas okružuje. Istina je otkrivanje smisla egzistencije , razotkrivanja bitka. Stvari jesu, životinje jesu, Bog jest, ali subjekt egzistira jer jedino on promišlja o bitku. Čovjek egzistira nužno u vremenu. Bitak je vrijeme. 1927. «Bitak i vrijeme». Bitak je bivanje u vremenu i svijetu. H promovira koncept TU BITAK. Mi smo u konkretnom svijetu sa stvarima. Zadatak je umjetnosti postavljanje istine bitka u djelo. Djelo je kuća bitka, opredmećenje spoznate istine bitka. Postavlja se pitanje arhitekture – bivanje, prebivanje čovjeka u miru u ravnoteži sa stvarima. Izumom linearne perspektive slika se odvaja od stvarnosti. Važniji postaje intelektualni, apstraktni prostor, perspektiva je osiromašila doživljaj prostora jer je prenaglasila vizualno. Autentično doživljavanje prostora podrazumijeva i zvuk (jeka) i miris (štala, sijeno) i taktilnost. Arhitektura rehabilitira svoj ontološki potencijal da otkriva bitak. Arhitektura kao okvir za egzistenciju.«BAUEN, WOHNEN, DENKEN» Naše prebivanje mora biti poetično, aktivno a ne pasivno. Arhitektura treba postići status umjetnosti. Opredmećenje istine, bitka. Arhitektura kao tehne, poetično stvaranje poesis. Umjetnost građenja. Detalj objašnjava karakter okoline, u njemu je skupljena istina. Mišljenje i građenje su neophodni za egzistenciju. Apstraktni prostor vs lokacija.Spacium vs realno mjesto.Za egzistenciju potrebno konkretno mjesto. Njegovo odvajanje od totaliteta prostora. Prvi korak je definiranje, artikuliranje mjesta. Ljudi bivaju između neba i zemlje, pred bogovima i drugim smrtnicima. U figuri hrama (npr. Partenon) dolazi do skupljanja istine.


Figura mosta- most je skupljanje obala. Most afirmira identitet bit obala. Heigegger- stanovanje je bivanje u miru, ideja opne, ovojnice definira mjesto. Ona je arhetipski element arhitektura. To su još pod, zid, strop. Horizont, granice, okvir.

3.6.2004.

LA VILLETTE

TSCHUMI- point grid daje dojam red, simulira ga- superpozicija, permutacija, supstitucija - koncept je proces, ali je T, treba zaledit, zamrznut u jednom trenutku. Proces se

može nastaviti našim doživljajemPROCESS STUDIOS- zadamo parametre i pustimo kompjuteru da radi permutacije bez kontrole i zatim u nekom trenutku to zaledimo. Ali između navodno potpuno otvorene igre nalazi se metaautoritet (u smislu reda, kompozicije, hijerarhije)FENOMENOLOGIJA- tražimo, želimo se približiti biti stvari, približiti se istini. Heidegger a zatim Christian Norberg Schultz. Priroda ima neke zakonitosti a mi ih trebamo prepoznati, očitati. Našom intervencijom nastavljamo u toj logici prirode u biti ćemo u miru sa stvarima oko sebe. Svojom intervencijom ćemo intenzivirati, opredmetiti istinu prirode. Progustiti, skupiti istinu koju je razumjela.Naselje je progušćivanje krajobraza.Duh mjesta, genius lovi (stari termin, Vitruvije). Schulz kreće od Heideggerova djela i nastavlja se na njega. Sagledava okoliš u fenomenološkom doživljaju. Čovjekova intervencija je intenziviranje zatečenih stvari. Schulz se poziva na Kevina Lincha. Linch radi hijerarhiju puta, staza, čvor, četvrt, regija.Schulz TIPOVI KRAJOLIKA:

- romantični- npr nordijske šume, arh također postaje romantična , odgovara na to , duhovi šume

- kozmički krajolik- pustinja, totalitet, nebo, 1 bog- klasični krajolik- pitomi, raznolik (šume, stijene, more), npr. Grčka, akropola,

slobodna dispozicija- kompozitni krajolik

TEORIJA GESTALTA- buja u vrijeme fenomenologije. Mi svijet doživljavamo subjektivno kroz neke distorzije. M.R. PontyR. ArnheimFenomenologija reflektira tijelo (u strukturalizmu samo intelektualno), nema pravog doživljaja. CHARLES MOORE 1977. Body, memory, architecture- govori o totalnoj percepciji, empatija- proporcioniranje vlastitih emocija. Body image i centar mjesta- podmjesta gdje se netko najugodnije osjeća. FRAMPTONDva ključna termina:

- Kritički regionalizam (prepoznavanje vernakularne arhitekture kritički koristimo kvalitete mjesta ali dovodimo u interakciju s internacionalnim znanjem. Lokalno i globalno.

- tektonika (podsjeća n Semmperovu 1. tektoniku (raščlanjeni elementi-stup, okvir) i 2. stereotimiju – kontinuirani nosivi zid)

HERMENEUTIKA- nauka o pravilima i sredstvima tumačenja , proces očitavanja istine , Gadamer. Hermeneutika teži istini, smatra da se može doći do istine, da ona postoji.


STRUKTURALIZAM- svaka interpretacija je moguća. Na istom nivou su djelo i interpretacija.

4.06.2004.

I fenomenologija i strukturalizam su reakcije na pozitivizam (znanstveno dokazivanje), reakcija na objektivan, modernistički funkcionalizam. Obje oslovljavaju problem značenja. Strukturalizam odvaja znak od objekta.STATUS SUBJEKTA- Strukturalizam- objekt je rezultat strukture, likvidiran jeFenomenologija- rekuperira subjekt, vraća mu puninuFENOMENOLOGIJA- vraćanje tradicionalnim materijalima, ali ide korak dalje jer se eksperimentira sa obradom materijala (npr. fakturalna obrada materijala daje strukturu, želimo dodirnuti)Herzog i de Meuron- materijali: beton i drvoEksperimentiraju sa tradicionalnim materijalima, printaju na beton, puštaju vodu i rđu na beton, teksturirano drvo, tamni beton i voda puštena preko njega (tvornica Ricola, Švic), print na staklo.Staklo- transparentno i translucentnoElementarna forma nasuprot stanja fluksa i protoka.

Derrida- reprezentira, Eisenman i Tschumi ; opisuje stanje kakvo jevsLacan, Žižek – metajezičke izjave (to je istina) koje su neodržive u svojoj naivnosti, kritike dekonstrukcije, otkriva se u svojoj nemogućnosti

8.6.2004.

1. dekonstruktivistička arhitektura- formalni konflikti, diskontinuiranost, fragmentacija, formom govori o stanju neravnoteže, konflikta, heterogenosti, suprotnosti. Kroz formu se govori o konfliktima unutar različitih disciplina i različitih kulturnih slojeva. One opisuju svijet oko sebe, korektna je reflektira istinu.

2. postmodernistička arhitektura - je politički , teorijski nekorektna jer ne govori istinu ali korporativno je korektna. Daje privid nesigurnosti, mogućnosti kontrole.

Objema je zajedničko što reprezentiraju nešto što već jest. Gledaju i iznova opisuju ono što su zatekli ili priželjkivane koncepte. Predočava, ponovno ispisuje značenje oko sebe- identitet arhitekture je prenošenje ZNAČENJA. U moderni je identitet bio PROSTOR.Dekonstrukcija donosi novi sadržaj i način prenošenja poruke (ne samo kroz formu nego i kroz koncept, strategiju, razvoj). Međutim praksa je REPREZENTIRANJE. Stanje je prezentno i ono se ponovno prezentira. Kod postmoderne KONTEKSTUALNOST, kod dekonstrukcije INTERTEKSTUALNOST.

3. 90-tih nov način tumačenja arhitekture, novi koncepti – teorijski i arhitektonski. FOLDING- nudi glatkoću, kontinuitet, podatnost, pomirljivost. Kreće od GILLESA DELEUZA (koji se referira na Leibniza). Knjige «Nabor» i « Rizom-tisuću platoa». Leibniz prijelaz iz barkoa u prosvjetiteljstvo. Leibniz – sve heterogene čestice od kojih se svijet sastoji su objedinjene u glatkoj kontinuiranoj strukturi. Monade su osnovne jedinice supstancije i svaka od njih je mikrokozmos u sebi i zrcali


složenost svijeta. Najmanji element nije zrno, nego nabor koji prelazi u sitnije strukture, žitka masa. Promovira ideju nabiranja. Nema praznine. Bit supstancije nije tjelesnost, nego zbivanje, događaj, aktivnost. Monade su zbivanje, aktivnost koji su povezani u žitku masu nabora. Barok daje ideju konkave, spiralne vrtnje, elipse. Deleuze se oslanja na te Leibnizove ideje. Barok- apsolutni kontinuitet, prelijevanje, nema rezova, rastrganosti, elastično savijanje i glatkoća. I dalje postoje heterogeni elementi ali postaju savitljivi i s minimumom otpora. Svaka monada odražava svoj identitet. Nema apsolutnog reda i kohezije. Intenzivne i multiplicirane faze među elementima.

Deleuze postavlja ideju RIZOMA- karakterizira ih: heterogenost, multiplicitet i povezanost. To je neizvjesni, probabilistički sistem. Ne može ga se predodrediti.

1. KORIJENSKI SUSTAV- (stablo), binarne opreke. uredno grananje, dihtomija, bifurkacija. 2. RIZOMATSKI SUSTAV- ( trava, korijen, mahovina, spora) – sve je vezano sa svim, ekstenzije u svim smjerovima, nelinearni, geneološki razvoj. Igra slučajnosti i neizvjesnosti. Dva bića koja paralelno egzistiraju a nemaju veze s drugim. Npr orhideja i pčele tvore rizom. Pčela uzme pelud i ona pod utjecajem vjetra ili nečeg drugog teritorijalizira orhideju, ovisi o nepredvidivim utjecajima.Zakon slučajnosti, ali širenje je po linijama AKTUALIZACIJE (npr vjetar koji usmjerava, pa će pčela ići baš tamo)Multiplicitet- među rizomima vrijede slučajne intenzivne atrakcije i spone. Deleuze kaže da u rizomu uvijek vrijedeće nomadsko gledište. Nomadologija. Pokretno razmišljanje i gledište. Zaboravlja se na ideju ontologije, cilja. Tu je ideja samo vektora, pravaca, dinamike i energije.Rizom- princip korelacije, heterogenosti, više veza, aparalelnosti, multipliciteta. Kako arhitektura može djelovati u svojoj materijalnoj određenosti u ovakvom svijetu.Paralelno sa Deleuzeom javljaju se teorije kompleksnosti, kaosa, fraktali, dijagrami katastrofe - pokušavaju opisati diskontinuirane dinamičke sustave po kojima svijet funkcionira. Govore o prirodi reda i nereda. Arhitektura osluškuje te eksterne koncepte i preuzima ih ili počinje reprezentirati mekane, savinute, pregibne forme. Arhitekture čiji oblici djeluju, podsjećaju na fizikalni koncept. Problem prikazivanja dinamičkog sustava, kako ga uhvatiti, a ne zalediti u jednom trenutku. Arhitektonske forme izgledaju kao da su složene.Eisenman – koristi ideju eksterne sile (npr potres), arhitektonska forma se deformira kao ishod djelovanja vanjske sile. Međutim seizmička sila nije stvarna , nego fiktivna.I kod teorije foldinga događa se primijenjena filozofija ali nije uhvaćena logika razmišljanja nego samo REPREZENTIRANJE, deskriptivno prikazivanje filozofskog koncepta.

1. problem opsjednutosti NOVIM- konzumerističko društvo inače pregazi, imperativ arhitekture da stvara novo.

2. promišljanje arhitektonske prakse- reprezentiranje, produkcija novog ili istinski duboko promišljanje

EISENMAN: Rebstock Park


DELEUZE-

REPREZENTACIJA MOGUĆEG- niz stvari su moguće i zamislive i mi realiziramo jednu od njih (ograničavajuće načelo, redundantno, suvišno i limitirajuće)AKTUALIZACIJA VIRTUALNOG- pomogneš nečemu virtualnom da se ostvari, ono zamislivo ali neizrecivo u formi. Život je stvaran ali neizreciv u formi, nepredvidiv, stvaranje intervala novog.Slobodni interval, stvara se interval novog. Omogućavanje da se život u svojoj nepredvidivosti dogodi. Dobro je ono što omogućava, ohrabruje život a loša arhitektura ga koči i inhibira.Bernard Cache –nudi ideju uokviravanja, framinga. S jedne strane je uzrok a sa druge posljedica. Nikad ne možemo u potpunosti predodrediti posljedice.Na arhitekturi je da postigne što veći interval. To je manja kontrola nad procesom ali i veća mogućnost da se život dogodi. Arhitektura je stvarno postavljanje okvira kao niša života. Arhitektura ne glumi diskontinuiranost i dinamiku nego ju omogućava.

- sloboda koja guši i sputava - nešto što fiksira u namjeri da oslobodi – KOOLHAAS- RIETVELD- sputava, on je odživio slobodu i bogatstvo za tebe, umjesto tebe,

naizgled nudi oslobađanje, nudi beskrajan izbor- MIES- sloboda ostvarena limitiranjem

Mi živimo tu slobodu, okvir od nas traži da mi istražujemo slobodu. Mies fiksira kako bi stvorio avenije slobode. Takve okire Deleuze naziva «čudovištima», neljudska forma koja omogućuje nastajanje života. Koncept je ograničio i fiksirao ali omogućio NOVO.Kipuis- teoretičar na liniji foldingaKoolhaas uočio ideju Manhattna. Kako je on to uočio? Arhitektura je najrelevantnija, najbolje utjelovljenje, opredmećenje problema današnjice. Ispitati arhitekturu do kraja. Koolhaas nastupa kao izraziti realist. Gleda pojave, procese, promjene. Otpor akademskog atmosferi (intelektualizam, puke etide intelektualaca postoje radi sebe)Koolhaas- AA- nakon toga NY, Eisenman škola da istražuje urbanizam, izabire Ungersa za mentoraNY je apoteoza metropolitanske situacije. Dok su u Europi manifesti, teorije, ideologije u USA- čisto građenje, produkcija, kapitalizam , mehanizmi kapitalizma. Zato je USA nevina, čista produkcija u mehanizmima kapitalizma. USA je prava avangarda, pravi i autentični modernizam. Nije dizajniran. Sam se dogodio. Modernizam je ostvaren u doživljaju, dojmu, ne u formi. MANHATTAN- kultura gustoće, ugušćavanja (visina, stil, program- inkompatibilni, heterogeni, a uklopljeni u cjelini).Sloboda u 2 dimenzije --- je omogućena i čvrstom okviru, fiksiranjem u x-y dimenziju. Tako se javlja ideja grida, rešetke.Nema Rossijevske i Rowove ideje cjeline, uklapanja, konteksta. Tu je samo jedan assemblage heterogenih elemenata koji igrom slučaja sretno egzistiraju. Ono što je moderno. Rešetka je samo gustoća koja rezultira socijalnom interakcijom. Grid je jedan koncept. Drugi koncept je neboder kao tip. On je kondenzator, ugušćivač (konstruktivizam, LC unite'd habitation). Neboder nije definiran po formi nego po učinku. Neodređenost programa nebodera, svaki kat može biti različit. Preduvjet za neboder-lift, čelik, artificijelno, infrastruktura. Nema veze sa prirodnošću. 1853- prvi put prezentirao dizalo ELIAH OTTIS1870- dizalo se proširilo


Paradoks je što si više (u neprirodnijoj situaciji) to si ustvari bliže onome jedinom prirodnom- svjeto+zrak

Downtown Athletic ClubZačudni susret heterogenih elemenata koji sretno egzistiraju, različitost programa i sadržaja po katovima. Ideja slobodnog presjeka. Forma je i dalje neutralna ali omogućava da se program udomi. Eksterijer je miran, skulpturalni objekt koji se okreće gradu. Potpuno druga priča. Forma ne može predočit program jer je na svakom katu drugi. Napuštanje ideje da eksterijer priča o interijeru.-superponiranje i simultane fuknkcijeNepisana ideologija Manhattna je ideja BIGNESSA kao konceptualnog okvira, ideje.Bigness je agenda njegovog daljnjeg rasta. Ona će svuda bit prisutna , ne kao forma nego koncept. Omogućiti će život u različitim oblikcima.

9.06.2004.

EISENMAN- koristi ideju folda za stvaranje novih formaKOOLHAAS- iz analize NY izvlači ideju o bignessu, ne možemo biti formgiver, kontrolirati cijelu situaciju. Ideja bignessa je prisutna u cijelom radu OMA-e. ona nije vidljivo prisutna jer to i nije nešto materijalno, nego samo ideja, koncept.«druga trudnoća s istim začećem» -za svoje europske radove 80-tih

1.LA VILLETTELokacija je premala a program je prevelik za konvencionalni park. Nonsens je dizajnirati park u detalje. Provizorno nabraja elemente programa, ali oni će tijekom života parka doživjeti promjene. Njegov dizajn je prijedlog metode da uskladi arhitektonske specifičnosti s programskom neodređenosti. Maksimum koristi od usklađivanja mnogih programa. Bit je omogućiti dinamičnu koegzistenciju raznih aktivnosti i kroz njihovu interferenciju generirati nove aktivnosti. Želi stvoriti socijalni kondenzator (tipa Manhattan). Ideja paralelnih traka koje udomljuju programe-izbjegnuto je grupiranje (npr. sva igrališta na istom mjestu), koncentracija istih funkcija. Koolhaas gleda teren , fizički kontekst i prema njemu određuje položaje. Svaka traka ima dugu granicu u kojoj dolazi do interferencija i «prljanja» programa, dolazi do programatskih mutacija. Trake su dimenzija 50m.Priroda je inkorporirana unutar trake i daje pozadinu, scenografiju. Zbroj je više nego puko zbrajanje dijelova. Point grid (konfeti). Bar, kiosk, površine za piknik- distribucija je matematički određena prema priželjkivanoj situaciji.«konfeti» padaju na različite zone i rezultiraju različitošću. Tektonski konfeti će dibivati tako na svojoj različitosti. Život će im dati različitost (jer su krenuli iz iste ideje).

PRISTUP I CIRKULACIJA 1. Boulevard – okomit na sistem traka2. promenada – sporiji put s raznim događajima i plazama

Zatečeni elementi su preveliki i moraju biti tu gdje jesu . Esencija NY je vidljiva u presjeku Downtown Athletic Cluba. La Villette, neopterećeno formom, čisti program, neopterećen ambalažom, dizajnom, trake na terenu kao bačeni katovi nebodera.IDEJA TRAKA- iskustvo holandskog pejzaža, ideja brzine organizacije i nestabilnosti (jer je oduzeta moru)


STRATEGIJA PRAZNINE-

Biblioteka u Parzu 1989. -program : konferencijski centar, restoran, knjižnica recentnih publikacija, biblioteka referenci, kataloga, znanstvena…- autonomne nezavisne, nemaju zajedničkog- svi podatci – slikovni, zvukovni, tekstualniRiješiti se prijašnjih odgovornosti u arhitekturi. Udomiti žudnju za zajedništvom i kolektivom. Biblioteka- puni blok informacija, spremište. Glavni javni prostori su odsutnost građenja, plutajući prostori u memoriji podataka.Oni su praznine, ne trebaju biti izgrađeni. Sve spremište je u kolosalnom postamentu. Dubljenje u punome. Može li nas to osloboditi od ružne prakse stimuliranja invencije?Fasade- koji put transparentne, koji put translucentne. Virendeel grede-iskorištavanje prostora, visine etaže (konstrukcija : Cecile Balmon). Konstrukcija je zidini visokostjeni nosač.

KUNSTHALLE , ROTTERDAM

Nosači su različiti tipovi Virendeel greda. Mirna staklena ovojnica. Ideja ove zgrade je ideja prolaženja

AGADIR, MAROKO 1990

Hotelski kongresni centar, apartmani s kućicama za pogled na ocean, teren prolazi kroz zgradu

TERMINAL ZEEBRUGGE, BELGIJA

-napravit funkcionalni Babilon-ambicija, kaos, krajnji promašaj - tradicionalni Babilon

MELUN SENART

Documents

predavanja