Predavanje informatike 1 dio

Veleučilište u Rijeci

Osnove informatike

- Predavanja za studente -

Mr. sc. Marko BALEN

R i j e k a, 2005.

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 2

SADRŽAJ 1. ZNANOST I RAZVOJ ZNANOSTI INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE 2. RAZVOJ OBRADE PODATAKA RAZVOJ RAČUNALA STRUKTURA RAČUNALA MATEMATIČKO-LOGIČKI ELEMENTI RAČUNALA 3. PREZENTACIJA I ORGANIZACIJA PODATAKA RAČUNALNE MREŽE NAPOMENA: Molim studente ukoliko primjete pravopisne, gramatičke i ostale pogreške da ih zabilježe i prijave na e-mail: [email protected] . Zahvaljujem.

ZNANOST � je jedna od čovjekovih djelatnosti. � je oblik ljudske aktivnosti, � je sistematizirana i argumentirana suma znanja, � je način spoznavanja � je organizirano znanje � je saznanje o činjenicama, pojavama, zakonima i uzrocima….

Značajke razvitka znanosti: � jednostavnost znanosti, � svjestan kolektivizam rada znanstvenika (grupni, timski rad), � zakon ubrzanog razvitka znanosti, � sličnost u etapama razvitka znanosti, � dinamički karakter znanosti i � diferencijacija i integracija znanosti.

Značajke znanosti: � društveni karakter znanosti, � jedinstvo znanstvene teorije i prakse, � kreativnost u znanosti (stvaralaštvo), � znanstveno istraživanje i primjena znanstvenih metoda i � internacionalizacija znanosti. Znanje je sveukupnost stečenih spoznaja o prirodi, društvu, povijesti i čovjeku.

Klasifikacija znanosti: 1. prirodne znanosti 2. tehničke znanosti 3. biomedicina i zdravstvo 4. biotehničke znanosti 5. društvene znanosti 5.04. Informacijske znanosti(polje) 5.04.01 Informacijski sustavi i informatologija (grana) 6. humanističke znanosti

Razvoj znanstvene misli ( tri osnovne faze) • Faza - Metoda opažanja (opservacija) • Faza - Analitičkih metoda • Faza - Sustavnih metoda


Faza - Metoda opažanja (opservacija) � opažanje + detaljan opis bez ustanovljenja razloga i zakonitosti � dobri rezultati kod izučavanja determinističkih fenomena izmjena dana i noći, utjecaj sile teže, isparavanje tekućine Faza - Analitičkih metoda � fenomeni i predmeti se promatraju kao skup nezavisnih elemenata � analiziranje – rastavljanje na dijelove � shvaćanje pojave u cjelini � uzročno posljedična povezanost Faza - Sustavnih metoda � promatranje svih predmeta i pojava kao SUSTAV � SUSTAV je cjelina koja se ne može rastaviti Čovjek, gradski promet, računalo � dijelovi SUSTAVA se objašnjavaju � uzajamna interakcija i odnos � ponašanje pojedinca � razvoj – razvojna funkcija Razmatranje analitičkih metoda � Deterministički i stohastički problemi � Primjeri stohastičkih fenomena

� nailazak oblaka – posljedica kiša � ishod bacanja kocke � Analitičke metode počivaju na primjeni logičke metode INDUKCIJE Metoda indukcije pretpostavlja zaključivanje od posebnih k općim svojstvima pojave. � Definicija izučavanog problema � Rastavljanje na sastavne dijelove � Razmatranje uzročno posljedičnih odnosa među dijelovima � Stvaranje lanca uzročno posljedičnih veza � Objašnjenje pojave – rješenje problema � Albert Einstein početkom 20. stoljeća postavlja “Posebnu teoriju relativnosti”. � Uvodi SINERGIČKI EFEKT


SINERGIČKI EFEKT � osnovna funkcija svake jedinke je preživljavanje, a ona nije svojstvena niti

jednom dijelu te jedinke razmatranom zasebno � poznato je da se svaki prut zasebno može lako slomiti, ali povezani prutovi u

snop teže Kauzalni i interaktivni odnos � Svojstvo cjeline nazivamo je SUSTAVOM (sistemom) � Interakcija među dijelovima � Sustavni (sistemski) pristup

Interakcija


Sustavni (sistemski) pristup

SUSTAV (SISTEM) � Pojedini dijelovi sustava su elementi. � Svaki uređeni skup od najmanje dva elementa. � Broj elemenata mora biti konačan broj te svojom interakcijom ostvaruju - jednostavnu ili - složenu funkcionalnu cjelinu. � Sustav je dio vlastite okoline s kojom održava stanovite veze: - ulazne - izlazne. Sustav (sistem)


Veze elemenata u sustavu su: � materijalne � energetske � informacijske

- Struktura sustava je skup veza u sustavu.

Sustav je:

� je skup objekata (svemir) � je skup elemenata (molekula) � je formalna shema s pomoću koje su neki elementi pojave sređeni (kontni plan). Sustave dijelimo prema: � statičnosti – dinamičnosti � orijentiranosti cilju � nepostojanje cilja � mehaničnosti � organizmičnosti VRSTE SUSTAVA SU: � statički - dinamički � teleološki � mehanički � organizmički � apstraktni, konkretni, socijalni � deterministički – stohastički � otvoreni - zatvoreni ENTROPIJA - je mjera organiziranosti, odnosno reda – nereda u sustavu. - mjera sređenosti – nesređenosti sistema H(x) =-Σpi*log pi Poprima vrijednost 0 ≤H≥logn Entropija= 0 stanje potpuno sređeno


Entropija poprima maksimalnu vrijednost ako su sve vjerojatnosti jednake.

Primjer KOVANICA (pismo – glava) H(x) =-Σ 0.5*log 0.5= =-(½log2½ +½log2½)= =-½log2½ -½log2½= =-½( log21- log22)= = log21+ log22=1 � Radi o binarnom broju i stanjima 0 i 1 govorimo o 1 bit-u informacija. Još neka pojašnjenja entropije: � je mjera transparentnosti sustava � je mjera neizvjesnosti utvrđivanja nastupa nekog budućeg događaja � je mjera neizvjesnosti predviđanja ponašanja sustava u budućnosti � je mjera količine informacija potrebnih za upravljanje sustavom. NEKOLIKO OSNOVNIH POJMOVA � Sustavno (sistemsko) mišljenje � Kibernetika � Opća teorija sustava

� Sustavni (sistemski) pristup � Sustavna (sistemska) analiza

Sustavno (sistemsko) mišljenje � Promatranje svih pojava i predmeta kao sustav - interakcija s okolinom.

Kibernetika � Sustavno mišljenje u području komunikacija, kontrole i upravljanja u sustavu.

Opća teorija sustava � Sustavno mišljenje u vezi s problemima rasta i razvoja sustava

Sustavni (sistemski) pristup


� Primjena spoznaja kibernetike i opće teorije sustava na rješavanju problema uz društveni sustav (ekonomski).

Sustavna (sistemska) analiza � Aktivnost + postupci pri projektiranju i izgradnji Informacijskog sustava.

Što je kibernetika? � Nauka o upravljanju i odnosima u sustavu. � Sadržava skup modela i metoda logičkog razmišljanja. � Cilj se ostvaruje na najpovoljniji način.

Kibernetika proučava: � proces rada i razvoja sustava � komunikacije � upravljanje tj. dinamiku sustava. Koriste se temeljne postavke

• teorija komunikacija – prijenos i dalje se razvijaju: • teorija odlučivanja – odabir alternativa • teorija povratne veze – regulacija • teorija sustava – funkcioniranje sustava.

Teorija komunikacija – prijenosa - dalje se subspecijalizira tako da se razvijaju:

� teorija kodiranja � teorija znakova (semiotika) � teorija informacija.

Semiotika - semantika je teorija koja proučava znakove i simbole. SIGNALI su nosioci : � Poruka – skup znakova � Podatak – skup poruka � Informacija – vrijedna novost.


Razlikujemo signale: 1. prostorne (slova, brojke, mag.polje) 2. vremenski (električni, akustički) 3. kombinirani (TV slika). Poruka – skup znakova � Marin � Student � Informatike � Veleučilišta u Rijeci.

Podatak – skup poruka

� Marin je student. � Marin studira u Rijeci. � Marin studira informatiku.

Informacija – vrijedna novost Marin Marinac studira Informatiku na Veleučilištu u Rijeci. Marin Marinac treba položiti sve ispite za upis druge godine studija.

U semantici vrijede pravila: � sintaktička – formalni odnos znakova � semantička – odnos simbola i stvari � sigmatska – odnos znakova i pojmova � pragmatska – odnos simbola i korisnika.

Semantičke jedinice podataka (logičke jedinice podataka) � Znakovi (slova, brojka, specijalni znakovi) � Pojmovi (računalo, ekran) � Segmenti (Prijenosno računalo) � Slogovi (Prijenosno računalo u informatičkom kabinetu) � Datoteke (Osnovnih sredstava).


Fizičke jedinice podataka � bit � byte ( osam bitova) � blok Fizičke jedinice podataka služe za kodiranje podataka.

Teorija odlučivanja – odabir alternativa Karakterističnim primjerima mogućih načina donošenja odluka bave se: � teorija racionalnog odlučivanja � teorija intuitivnog odlučivanja � heuristika – pomirenje gornjih.

Teorija programiranja - operacija obrade bavi se definiranjem načina sustavnog korištenja prikupljenih, odnosno postojećih informacija (znanja) u upravljanju sustavima, te obuhvaća: � teoriju algoritama � teorija automata.

Teorija povratne veze – regulacija sastoji se od: � tehničku teoriju povratnih veza � socijalnu teorija povratnih veza.

Teorija sustava – funkcioniranje sustava. Naziva se Opća teorija sustava kojom se nastoji istražiti i definirati opće strukture, dakle cjeline koje mogu ostvarivati neke zadane ciljeve.

Informatika � 1950 –ih godina pojava teorijski uobličene znanstvene discipline L’INFORMATIQUE = L’INFORmation + L’autoMATIQUE


Informatika - se definira kao znanost o prikupljanju obradi pohranjivanju prenošenju i korištenju informacija uz pomoć tehničkih uređaja u okviru INFORMACIJSKOG SUSTAVA.

Koraci u razvitku znanosti koji su doveli do razvitka informatike:

Jedan od ciljeva izučavanja informatike � RAD temeljna ljudska aktivnost � POTREBE radom se zadovoljavaju � ZADOVOLJAVANJE POTREBA Pojedinca Društva � POSLOVANJE organizirani rad ljudi Sustavi kojima treba upravljati: � POSLOVNI SUBJEKTI � DRUŠTVENE INSTITUCIJE


Bitna komponenta upravljanja sustavima je razmjena INFORMACIJA odnosno KOMUNIKACIJA, moju unutar poslovnih sustava podupire POSLOVNA INFORMATIKA. � Poslovna informatika je Informatika ranije definirana primijenjena u POSLOVNOM OKRUŽENJU.

Informatičku djelatnost u poslovnom okruženju obavljaju četiri kategorije zanimanja: � proizvođači informacija � obrađivači informacija � raspačavači informacija � djelatnici u informacijskoj infrastrukturi.

Trendovi razvoja poslovne informatike

U načelu pozitivni: � Ugradnja elemenata Informacijske tehnologije u sve veći broj već postojećih

proizvoda i usluga, � Razvijanje sve većeg broja proizvoda i usluga zasnovanih na primjeni

elemenata Informacijske tehnologije, � Jačanje utjecaja informacijskih tehnologija na promjenu tipa i kvalitete

društvenih, proizvodnih i poslovnih odnosa, � Prilagođavanje poslovne strategije, taktike i operative novim sve savršenijim

tipovima proizvoda i usluga Informacijske tehnologije, � Snaženje utjecaja Informacijske tehnologije na povećanje vrsnoće poslovanja i

njegovih rezultata izraženih financijski (sniženje troškova poslovanjai povećanje profita),

� Intenziviranje djelovanja na promjenu uloge menadžmenta u poslovnim sustavima, povećanje vrsnoće odluka, jačanje kontrole i povećanje razine ostvarenja planova.

U načelu negativni: � Povećani rizik od zloupotrebe informatičke tehnologije, � Širenje kompjuterskog ili informacijskog kriminala, � Slabljenje osobnih kontakata – povećanje otuđenost – neverbalna komunikacija, � Neopravdano jačanje moći (autokracije).


SVAKA NOVA TEHNOLOGIJA I METODOLOGIJA RADA NOSE SA SOBOM OPASNOSTI OD ZLOUPORABE.

Još definicija informatike: � je znanost koja se bavi informacijama u računarskom sustavu, � je znanost o prikupljanju, memoriranju, obradi i prikazivanju informacija, � je znanost o informacijama, njihovom oblikovanju, prenošenju, registriranju,

obrađivanju i korištenju, a razvija se posebno razvojem računala.

Obilježja informatičkih dostignuća � minijaturizacija – mikroprocesori – čip � robotizacija – stroj – robot � telematika – telekomunikacije – prijenos � digitalizacija – zapis – slika – glazba – animacija.

Prijenos informacije:

Informacija � informacija je osobina podatka kojom se smanjuje neodređenost u sustavu, � interdisciplinarna pojava, � entropija je mjera neorganiziranosti – informacija je mjera ostvarene

organiziranosti.


Kvalitetu informacije određuje njezina: objektivnost, sveobuhvatnost, cjelovitost, dostupnost, aktualnost, pravodobnost,

ustaljenost, točnost, pouzdanost, vrijednost, iskoristivost.

Razni pristupi definiranju pojma informacija: � komunikacijski pristup – informacija smanjuje neizvjesnost na osnovu

komunikacijskog procesa, � obavijest – opći informacijski fenomen, � informacija kao svojstvo materije, � informacija kao značenje, � informacija kao događaj, � informacija kao reducirana neizvjesnost, � informacija kao znanstvena činjenica, � informacija kao struktura.

Relevantnost informacija � prepoznajemo kao potrebu, neophodnost, važnost, � javlja se kao mjera djelotvornosti između ishodišta i odredišta u

komunikacijskom procesu, � kao mjera donošenja koristi primatelju (koju korist ja imam od toga).

Informacija kao resurs � Informacija je neiscrpan resurs. - Ostali resursi se troše – ugljen, nafta. � Upotreba ne uništava sadržaj informacije. - Ostali mogu nastupiti jednom – smanjenje zaliha. � Informacija podnosi istodobno mnoštvo konzumenata. - Na svim lokacijama neograničen broj korisnika. � Tijekom korištenja ne smanjuje se vrijednost informacije. - Je roba kao i sve druga. � Uporabna vrijednost informacije povećava se njenom uporabom.


- Porastom broja korisnika raste vrijednost informacije. � Uporabom informacija ne troši se mnogo energije. - Vremenom trošak energije se smanjuje. � Uporaba informacije ne djeluje štetno na okolinu. - Ne zagađuje okolinu. � Ljudska sposobnost je jedino ograničenje u uporabi informacije. - Ljudi traže nove informacije.

Informacijsko društvo � Poljoprivredno društvo do početka 20. stoljeća � Industrijsko društvo do 1953. Godine � Informacijsko društvo od 1954. Godine. INFORMACIJSKO DRUŠTVO

Informacijsko društvo započinje se stvarati u zemljama sa 50% stanovništva koje se bavi Informatičkim uslužnim djelatnostima.

Najvažnije osobine informacijskog društva su: • Znanstvena informacija postaje vladajućim izvorom privređivanja, • Visoka tehnologija je materijalna osnova, • Društvena ekonomija vodi sve većoj decentralizaciji i dekolektivizaciji

privređivanja, • Prilagodljiva organiziranost i laka primjenjivost svih oblika života,


• Napuštanje jednoličnosti – težnja prema izvornosti i osobnoj istaknutosti, • Zamah tržišnog privređivanja, • Od upravljanja odlučivanjem k participaciji i konsenzusu, • Okruženje je neizvjesno, promjenjivo i neponovljivo, • Zamah poduzetništva – bez skrbništva i državnih stega, • Integracija prema materijalnim interesima.

Poslovi uz informaciju kao resurs postaju najvažnije zanimanje današnjice.

U odnosu na razvijenost informatike i njenih djelatnosti razlikujemo tri oblika zajednica:

• INOVACIJSKO DRUŠTVO – velika pažnja obrazovanju i znanosti – informatička pismenost,

• IMITATIVNO DRUŠTVO – brzi dolazak do informacija – transfer tehnologije,

• NEINVENTIVNO DRUŠTVO – organizacijska kreativnost sputana barijerama, blokadama i ograničenjima – ideološke, normativne, infrastrukturne, psihološke i neke druge prirode.

Suvremeni tehnološki razvoj donosi niz bitnih promjena:

• Industrijski radnik pretvara se u upravljača informacijama • mnoge poslove obavljaju roboti • svima su dostupne informacije • mijenja se veza radnik- rukovoditelj • uloga rada pomaknuta je od fizičkog i rutinskog k obradi i korištenju

informacija • novi odnos prema radu koji postaje zadovoljstvo. • Informacijska privreda stvara nove poslove i otvara nova tržišta te ulazak u

nove poslove. • Oblik poduzetnika se mijenja i on ima slijedeće karakteristike:

1. sklonost ekonomskoj

avanturi 2. samopouzdanost

3. snagu realizacije 4. veliku energiju 5. spremnost na rizik

Informacijska organizacija predstavlja najviši oblik primjene sustavnog inženjerstva u:


� dizajniranju upravljanja � komunikacijama i � kontroli u poslovnim sustavima.

Informacijska organizacija se temelji na: � visokoj samodisciplini � brzo donošenje odluka � brzo reagiranje

� velikoj fleksibilnosti � znatnoj diverzifikaciji � nepopustljivosti - disciplina.

Informacijska ekonomija je:

• novo ekonomsko djelovanje • višak vrijednosti iz nematerijalnog • baza su nematerijalni resursi • sve veći prihod izvan proizvodnje • pomak od nacionalnog tržišta k svjetskom ( globalnom) • mijenja se udio mase i energije u proizvodu:

1. automobil je lakši 30% 2. proizvodi sa sve manje dijelova 3. proizvodi sve inteligentniji 4. rad je sve produktivniji 5. sve više znanja 6. manje mase – više informacija.

INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE Tehnologija u širem smislu je: ukupnost znanja, metoda, tehnika i sredstava koja služe procesu rada, upravljanja i međusobnoj komunikaciji. Tehnologija je danas: intedisciplinarna znanost, transdisciplinarna znanost, te izučava i primjenjuje zakonitosti: postupaka, procesa, metoda i

transformacija.

INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA OBUHVAĆA: � automatizirane strojeve, � strojeve temeljene na: mikroprocesorima i mikroračunalima.


INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

� označavaju sredstva za obradu informacija, � podrazumijevaju tehnologije koje se odnose na komunikacijske odnose

ljudi,

INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA pripadaju svi proizvodi i procesi kojima se: prikupljaju, prenose i iskorištavaju informacije. Tu pored mikroelektronike pripadaju: - kompjutori - telekomunikacije

- roboti.

MODERNU INFORMACIJSKU TEHNOLOGIJU odlikuju osnovne komponente: - simbolički sustav, - hardver,

- softver i - konceptualni sustavi.

INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE bitno su vezane uz: elektroničku tehnologiju, računarstvo i komunikacije.

Prema tome Informacijske tehnologije obuhvaćaju:

� računala, � programsku podršku,

� komunikacije i � podatke.

RAČUNALO je sklop elektroničkih elemenata povezanih u logičku cjelinu. Računala se klasificiraju prema: � namjeni, � principu rada, � arhitekturi,

� organizaciji i � kapacitetu.

Tendencije razvoja računala su: minijaturizacija i distribuirana obrada.

- 80-tih godina na stol dovedena procesna moć nekada velikih računala,


- 90-tih Laptop i Notebook – danas ispod kilograma težine – velika moć i velika vanjska memorija,

- Više nije potrebno uključenje na velika računala – pored teksta i rada s tablicama moguć je rad sa:

1. Grafikom, 2. Multimedijom, 3. bazom podataka,

4. modelima složenih procesa.

- Najnoviji trend razvoja predstavlja mrežno računalo koje sadrži samo

procesor i memoriju i softver za pregled gdje se što nalazi.

Koncept klijent – poslužitelj � povezivanje računala s pomoću računalnih mreža � s malog računala klijenta traži se veliko računalo poslužitelj koji u

mreži poslužuje veliki broj klijenata � poslužitelj sadrži velike baze podataka � poslužitelj sadrži velike programe koji zahtijevaju velike resurse � poslužitelj može sadržavati softvere da se ne instaliraju na malim

računalima – te se po potrebi kopiraju na klijenta. PROGRAMSKA PODRŠKA - skup programa kao podrška rada i korištenja računala, tendencije u razvoju su:

� stalna težnja razvoju netransakcijskih aplikacija � sustav za potporu odlučivanju � sustavi temeljeni na znanju. � oslanjanje programske podrške na distribuiranu obradu podataka, � korištenje gotovog softvera, � razvoj vlastitog softvera, � slaganje modularnih programa. Programska podrška temelji se na traženju: � optimalnog rješenja � modeliranju i simulacijama


� dinamičkim sustavima � ekspertnim sustavima � neizrazitoj logici � genetskim algoritmima. Novi trendovi razvoja programske podrške � Automatsko generiranje programa na temelju specifikacija problema, Grafičko sučelje je postalo standard u 90-tim godinama, od Windowsa

do Visual basic-a, te je omogućilo:

1. intuitivan rad 2. jednostavan rad Za razvoj programske podrške danas se koriste: � objektno orijentirane tehnologije (povezivanje funkcija i podataka), � objektno orijentirana analiza i oblikovanje, � objektno orijentirane baze podataka. Objektno orijentirana tehnologija � omogućava razvoj modula koji se mogu višestruko koristiti, � Softver za razvoj WWW stranica, � Softver za stvaranje dinamičkih WWW stranica (aplikacija), � Pojava programskog jezika JAVA – razvoj računarstva usmjerenog na

dokumente, � JAVA omogućava izradu željene funkcije na dokumentu – grafički

prikaz, tablica, promjena slike i slično, � Elektronička pošta, � Inteligentni agenti. KOMUNIKACIJE � su jedno od područja Informacijskih tehnologija s najbržim i

najdalekosežnijim promjenama. � Značaj im je počeo primjenom Time Sharinga, a s pojavom

računalnih mreža postale su ključne.


� Razvojem lokalnih i raširenih računalnih mreža komunikacijska tehnologija postala je temelj distribuiranog računarstva.

� Slijedi razvoj globalnih računalnih mreža – Internet. � Korištenje World Wide Web (WWW). PODACI � Pored strukturiranih podataka sve više se koriste nestrukturirani

podaci - grafika, fotografija, zvuk i video. � Baze podataka – baze znanja � Skladišta podataka � U tehnici pretraživanja koristi se sve više: otkrivanje znanja i

rudarenje podataka.

ORGANIZACIJA I INFORMACIJA Moderno, efikasno upravljanje poslovnim sustavom podržano je:

� informacijama, � informacijskom tehnologijom � njihov utjecaj je svakim danom sve veći. Informacijske tehnologije su osnovni oblici utjecaja na poslovnu politiku:

� IT postaje sastavni dio proizvoda i usluga, � IT se koristi za kreiranje novih proizvoda i usluga, � IT iz temelja mijenja poslovne odnose: � elektroničko kupovanje � elektronski novac � telekonferencija � teledemokracija. Informacijske tehnologije povećavaju poslovnu efikasnost i efektivnost kroz: � brzinu rada, � smanjenje troškova poslovanja, � učinak,

� sigurnost poslovanja, � viša znanja.


Informacijske tehnologije su djelotvorne u definiranju poslovnih strategija:

� brži dizajn strategije, � redefiniranje djelatnosti,

� kontrola povođenja, � nove tehnologije definiranja.

Informacijske tehnologije su postale bitan resurs za rukovođenje: � informacija dominantan resurs, � informacija precizan resurs,

� veća dubina rukovođenja, � odgovornost po dubini.

Možemo zaključiti informacijske tehnologije: � mijenjaju konkurentne perspektive u tržišnim uvjetima u svim

granama, � jednako tako one se mijenjaju, � dramatično mijenjaju društvo, � traže od menadžera maštovito i kreativno gledanje na budućnost –

posebno na: 1. strateške ciljeve, 2. nove koncepte

racionalizacije,

3. unapređenje kvalitete. 4. poslovnu uspješnost.

Informacijama se služimo:

1. upravljajući, 2. planirajući plasman robe, 3. usmjeravajući razvoj, 4. za formiranje i prikazivanje funkcioniranja organizacije, 5. za aktiviranje povratnih veza, 6. za reguliranje organizacije.

Istražujući organizaciju nezaobilazno dolazimo do pojma informacije, te možemo zaključiti da se organizacija se temelji na informacijama. Optimalne organizacije nema bez prave informacije. Organizacija na osnovi informacija temelji se na odgovornosti:


1. tijek informacija od dolje prema gore, 2. ponovi tijek od gore prema dolje, 3. iz toga proizlazi povratna veza.

Informacijski procesi podržani Informacijskim tehnologijama imaju posebnu ulogu u organizaciji i to kroz:

� obradu informacija, � nastanak informacija u proizvodnom procesu, � regulaciju razvoja organizacije.

Primjenom IT u organizaciji smanjuje se broj neposrednih izvršitelja. Dolazi do znatne decentralizacije razvoja i promjena u organizaciji. VIRTUALNA ORGANIZACIJA Zasniva se na: informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Ona je nehijerarhijska organizacija nezavisnih kompanija koje

samostalno odlučuju o poslovanju a sa drugim kompanijama u mreži razmjenjuju: � sirovine, � materijale, � informacije, � znanje,

� tehnologiju, � istraživanje i razvoj, � proizvode i usluge.

Virtualni ured � fizički se ne radi u istom uredu, � rad kod kuće ( teleradnici ), � organizacija telekonferencija. Virtualna organizacija se nezaustavno širi i zauzima sve značajnije mjesto. Stvorena je ekspanzijom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Virtualnom organizacijom je započela nova era u novim organizacijskim konceptima. Virtualno poduzeće je stvarnost. Postoje četiri primjera virtualnih organizacija:


� virtualni muzeji, � virtualne knjižnice,

� virtualni gradovi i � virtualno sveučilište.

POJAM SUSTAVA Pođimo od opće teorije sustava ona predstavlja određeni skup

međusobno svrsishodno povezanih načela, metoda i pristupa u izučavanju pojava,

kretanja i pravilnosti promjena u prirodi, tehnici, društvu i ljudskom mišljenju, te u povezanosti uzajamnosti i interaktivnosti svih odlučujućih elemenata ili

svojstava ili dijelova koji čine neku cjelinu. SUSTAVA ( ponovimo ) je skup dvaju ili više elemenata povezanih vezama odnosno elemenata koji se nalaze u međusobnoj interakciji okruženih okolinom s kojom imaju ulazne i izlazne veze. SVAKI POSLOVNI SUSTAV OBILJEŽAVA SLIJEDEĆE:

• Cilj - nastajanje, postojanje, funkcioniranje • Funkcija - međusobna povezanost aktivnosti • Struktura - svrsishodno povezivanje i ovisnost

elemenata • Ulaz ( Input) - spoj sustava i okoline ulaz određenih

resursa • Izlaz (Output) - usmjeravanje produkata u okolinu • Proces - prerada ulaznih u izlazne elemente • Rezultat - određena dostignuća • Pravila ponašanja - odvijanje procesa • Informacija - osnovni uvjet uspješnog upravljanja

procesom • Okolina - prostor oko sustava • Stupanj ostvarivanja cilja - rezultat rada sustava.


ELEMENTI SUSTAVA � aktivni - zavise o drugima i utječu na druge elemente, - moraju imati jedan ulaz i jedan izlaz, � neaktivni - nemaju veze s drugima, neaktivni su, � Lanac veza u sustavu – povratna veza.

Sustav je cjelovita, svrsishodna tvorevina koja djeluje u interakciji s okolinom. U teoriji sustava vrijede osnovna pravila: � Elementi sustava su povezani i ovisni. � Elementi cjeline se promatraju kroz funkcionalnu cjelinu, a ne

posebno. � Elementi sustava su u međusobnoj interakciji. � Svaki sustav je interakcija s okolinom, iz nje crpi materiju, energiju i

informacije. � Procesi i funkcije sustava izražavaju se kao pretvorba ulaznih u izlazne

veličine. � Svaki sustav u kojeg se ne ulaže energija i ne održava se, te se ne

razvija, dolazi u rastuću entropiju. � Putem povratnih veza sustavi osiguravaju postizanje cilja. � Svaki je sustav hijerarhijski strukturiran kao dio nekog većeg sustava. � Elementi sustava se kroz vrijeme diferenciraju i specijaliziraju za

svoje funkcije. � Isto krajnje stanje moguće je postići na različite načine i raznim

pravcima. Sistem inženjerstvo je usko povezano sa objašnjenjem sustava i teorije sustava te se definira kao skup teorijskih i aplikativnih spoznaja, orijentiranih na: projektiranje, izgradnju i razvoj suvremenih organizacijskih sustava primjenom sustavnog mišljenja.


TEORIJA ORGANIZACIJE Odlučivanje u širem smislu proces donošenja odluka što obuhvaća stadij: formuliranja situacije, formuliranja problema, postavljanja zadatka, vlastito rješenje zadatka. Odlučivanje u užem smislu izbor vlastitog užeg broja alternativa ili mnoštva razmatranih alternativa. Prema tome možemo odlučivanje smatrati misaonim voljnim procesom, svjesnim i slobodnim opredjeljenjem, za jedno ili više mogućih rješenja koja vode ostvarenju ciljeva koji se time žele postići. Odlučivanje je ujedno proces integracije htjenja i volje sudionika u odlučivanju i preuzimanju odgovornosti za donesene odluke. Na razvoj teorije organizacije imaju utjecaj: � opća teorija sustava � kibernetika i � druge sustavne znanosti. Teorija organizacije se razvija kroz četiri faze:

� Klasična teorija organizacije � Neoklasična teorija organizacije � Moderna organizacijska teorija � Suvremena sustavna teorija organizacije Klasična teorija organizacije ( Taylor, Fajol i dr.) Polazi od: Ljudi su produžetak strojeva u

funkcionalnoj vezi s: kapacitetom, brzinom rada, izdržljivošću i karakterom izvršioca.

Ova postavka je pridonijela racionalizaciji rada, Ukupni rad svrstan je u pojedine funkcije, Uspostavlja se hijerarhijska struktura organizacije i štabno funkcionalni odnosi. Neoklasična teorija organizacije


Žarište njenog interesa je individualno i grupno ponašanje ljudi u organizaciji, Dolazi do pojave teorije međuljudskih odnosa (human relation), radi se o reakciji na mehanički pristup čovjeku i razvija se shvaćanje o potrebi psihološki motivirane specijalizacije, te se usvaja analitički pristup organizaciji (Elton i Mayo). Moderna organizacijska teorija

Težište je na ispitivanju ljudskog ponašanja i organizacijskih struktura, te se u izučavanju i usavršavanju organizacije koriste se kvantitativne metode i modeli organizacije i započinje primjena operacijskih istraživanja (Weber, Bernard, Simon). Suvremena sustavna teorija organizacije

Uočava se složenost organizacije kao sustava, te tijesna povezanost sustava i okoline, a organizacija se tretira kao komunikacijska mreža ( pojedinac – skupina, razmjena informacija), te skup aktivnosti transformacije ulazne u izlaznu veličinu, Organizacija se promatra kao socijalni sustav s društvenim zadacima, te kao skladan odnos strukture i funkcija. Suvremena sustavna teorija organizacije je primjenjiva na sve organizacijske sustave. UPRAVLJANJE je vođenje poslova i organiziranje procesa rada, te odnos prema stvarima, usmjeravanje, određivanje i donošenje odluka koje utječu na funkcioniranje sustava. Kibernetika - upravljanje N. Winer – tvorac kibernetike upravljanje određuje u smislu slanja i primanja poruka između:


� čovjeka i čovjeka, � stroja i stroja,

� čovjeka i stroja.

Upravljanje poduzećima, u društvu i sustavima.

Upravljanje se ističe kao: samo adaptirajući sustav, samoorganizirajući sustav, samoupravljajući sustav. Odlučivanje - upravljanje ovisno o odlučivanju razlikujemo: � centralističko upravljanje � decentralističko upravljanje.

Tri vrste odluka odnosno nivoa odlučivanja:

� strateške - strateško � taktičke - taktičko � operativne - operativno Odlučivanje – informacija

Tri vrste informacija: � strateške � taktičke � operativne.

Neobično je važan timski rad za pripremu informacija i njihovu uspješnu primjenu na organizaciju, posebno je to značajno za strateške informacije. Elementi u upravljanju sa stajališta funkcije i procesa ističu se elementi u upravljanju: � informacije – odlučivanje � planiranje – organiziranje � izvršavanje – kontroliranje Značenje u upravljanju Kada se ističe vremensko značenje u upravljanju onda imamo izraze:

� kratkoročno – operativno


� srednjoročno – taktičko � dugoročno – strateško.

Upravljanje se ne može svesti samo na donošenje odluka iako je odlučivanje jedno od njegovih bitnih svojstava. Upravljanje obuhvaća:

� pripremanje odluka, � proces odlučivanja, � donošenje odluke,

� kontrolu izvršenja odluke, � korigiranje odluke, � ocjenu efikasnosti odluke.

U upravljanje u najširem smislu ulazi RUKOVOĐENJE - POSLOVOĐENJE. Polazeći od značajki sustava CILJ – SADRŽAJ – STRUKTURA

U pogledu upravljanja formirane su dvije koncepcije:

� determinizma i � samoorganiziranja.

Polazeći od potreba upravljanja i odlučivanja te teorije odlučivanja nametnula se

Potreba izgradnje informacijskih sustava. INFORMACIJSKI SUSTAV Svaki sustav sa svojom okolicom razmjenjuje informacije tj. Održava informacijske veze. Obzirom na ulazne i izlazne veze razlikujemo tri vrste sustava. INFORMACIJSKI SUSTAV - VRSTE

1. informirani sustavi 2. informirajući sustavi


3. informacijski sustavi. INFORMIRANI SUSTAVI U inf > 0 ; I inf = 0 sustavi s ovakvim karakteristikama su informacijski pasivni, INFORMIRAJUĆI SUSTAVI U inf = 0 ; I inf > 0 sustavi s ovakvim karakteristikama su informacijski aktivni, INFORMACIJSKI SUSTAVI. U inf > 0 ; I inf > 0 sustavi koji održavaju i ulazne i izlazne informacijske veze, Inačice Informacijskih sustava: Kako su informacijske veze (komunikacija) bitan čimbenik upravljanja

sustavom razlikujemo tri inačice Informacijskih sustava: � upravljani informacijski sustav � neutralni informacijski sustav � upravljački informacijski sustav UPRAVLJANI INFORMACIJSKI SUSTAV U inf > I inf > 0 Podređen okolici u upravljačkom smislu.


NEUTRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U inf = I inf > 0 Informacijske veze ulaza i izlaza s okolinom su potpuno jednake. UPRAVLJAČKI INFORMACIJSKI SUSTAV 0 < U inf < I inf Izlazne informacije nadmašuju ulazne. Ostvaruje se informacijski

sinergički efekt. U poslovnoj informatici od posebnog je interesa ovaj sustav ( UIS ), sastoji se od: � materijalno tehničke komponente, ( HARDWARE ) � nematerijalne komponente, ( SOFTWARE ) � ljudske komponente, ( LIFEWARE ) � prijenosne komponente, ( NETWARE ) � organizacijske komponente, ( ORGWARE ). Komponente Informacijskog sustava

Kvaliteta Upravljački informacijski sustav

� Mrežom interakcija komponenti ( UIS) ostvaruje se sinergički efekt u


sustavu. � do 1960-tih godina u razvoju IS bio je dominantan hardver. Smatralo

se da kvaliteta zavisi isključivo od strojeva i opreme. � nakon 1970-tih godina dominantnost se seli u sferu softvera –

računarskih programa. � Ni ovo nije dalo zadovoljavajuće rezultate stoga reći, � prema: Richardu Nolanu «kvaliteta UIS jednaka je kvaliteti njegove

najlošije komponente». Kvaliteta Upravljački informacijski sustav

Temeljna načela upravljanja kvalitetom UIS-a: � Razviti metodiku mjerenja, � Utvrditi mjerila (pokazatelje), � Način izvođenja općih pokazatelja, � Ulagati u najlošije komponente.

Politiku praćenja vrsnoće UIS treba i provesti. Posebno treba ulagati u povećanje opće razine informacijske pismenosti. Poslovni Informacijski sustav

Informacijska tehnologija nije i ne smije biti sama sebi svrha tj.


Informatika mora biti servis menedžmenta. PIS mora zadovoljiti tri razine:

1. Vrhunsko vodstvo 2. Srednje izvršno vodstvo 3. Operativno vodstvo

Hijerarhija upravljanja Vremenski horizont odlučivanja vezan je uz menedžment i o tome ovisi

kvaliteta upravljanja tj. značaj informacija. Hijerarhija upravljanja

Menedžment i vremenski horizont odlučivanja

Informacijska podloga za donošenje odluka � Kvalitetna informacija � Potrebna količina informacija � Informacija u pravo vrijeme.


Svojstva svake informacije su: Vrsnoća (kvaliteta) informacija mora svojom kvalitetom zadovoljiti potrebe korisnika. Količina (kvantiteta): Više vodstvo – sintetičke informacije Srednje vodstvo – agregirane informacije Niže vodstva – analitičke informacije. Vrijednost u vremenu područje prognoziranja, područje stvarnog vremena, područje zastarijevanja. Svojstva svake informacije su: Suvremeni menedžment zahtjeva informacije u području prognoziranja i

u području stvarnog vremena kada su odluke sigurnije. Funkcija vrijednosti informacije u vremenu

Poslovni informacijski sustav mora zadovoljiti: potrebe menedžmenta � za vrhunsko vodstva � za srednje vodstvo

� za niže vodstvo


Informacije za vrhunsko vodstva � zahtjev koncentracije znanja � razinu sustava za potporu odlučivanju � treba dati odgovore na pitanje: «što učiniti» � treba primijeniti -ekspertne sustave -simulacijske modele. Informacije za srednje vodstvo � izvršni informacijski sustav � metodološka znanja � «kako nešto učiniti» Informacije za niže vodstvo � transakcijski sustav � faktografsko znanje � «pomoću čega nešto ostvariti». Menedžment i PIS

Poslovni upravljački informacijski sustav mora odražavati funkcionalni ustroj stvarnog sustava. Obzirom na tipove poslovanja i sustav će se razlikovati po unutarnjoj logici.Svaki poslovni upravljački informacijski sustav sastoji se od stanovitog broja informacijskih podsustava. Informacijski podsustava PIS-a � planiranja i analize poslovanja, � upravljanja trajnim proizvodnim dobrima,


� upravljanja ljudskim resursima, � upravljanja financijama, � nabave materijala i sirovina, � proizvodnje, � prodaje proizvoda i usluga, � računovodstva, � istraživanja i razvoja. Model Poslovnog UIS Model ekvipotentnih podsustava

Raščlamba izvršnog sustava nabave

Razvijanje Poslovnog UIS - metode pretvorbe logičkog modela u stvarni sustav:


� Metoda sustavne analize � Metoda računalstva krajnjeg korisnika Metoda sustavne analize polazi od koncepta životnog ciklusa sustava � faza nastajanja

sustava,(inicijalizacije) � faza rasta sustava,(ekspanzije)

� faza sazrijevanja sustava,(konsolidacije)

� faza zrelosti sustava Krivulja životnog ciklusa sustava

Koraci u postupku sustavne analize � utvrđivanje informacijskih potreba korisnika, � analiza postojećeg informacijskog sustava, � definiranje zahtjeva što se postavlja pred novi sustav, � oblikovanje novog sustava, � uspostavljanje novog sustava, � testiranje novog sustava, � implementacija (uvođenje u rad) novog sustava, � eksploatacija i održavanje novog sustava, � post implementacijska revizija, � donošenje odluke o iniciranju novog životnog ciklusa sustava.


Postupak sustavne analize

Metoda računalstva krajnjeg korisnika � Uključuje aktivno one kojima je potreban Informacijski sustav, tj.

izgrađuju ga korisnici, � Koristi razvojne alate, � Izrada protu tipova.


Računalstvo krajnjeg korisnika

Osnovne karakteristike metode protutipa: � korištenje postojećih modela, � preoblikovanje i novo oblikovanje, � postupno razvijanje novih elemenata, svojstava i funkcija sustava, � uporaba integracijskog modela. � Primjenjuje se ponavljajući postupak. Mehanizmi verifikacije i korekcije dizajna protu tipa su: 1. korisnička revizija, 2. analizator sustava. Metoda protu tipa


Smjernice za izradu protu tipa : � uključenje aktivno i djelotvorno korisnika, � izrada većeg broja verzija, � korištenje više razvojnih alata, � nastojanje pretvorbe protu tipa u živi sustav, � težnja k modularnom ustrojavanju sustava. EKSPERTNI SUSTAVI Predstavljaju oblik primjene umjetne inteligencije u poslovnom sustavu. Osnovna im je svrha zamjena stručnjaka u nekom području rada. Prednosti ekspertnih sustava nad pojedincima su slijedeće:

� integriraju znanje potencijalno velikog broja stručnjaka, � jednom kad su izgrađeni ne griješe, � raspoloživi su uvijek i bez ograničenja, � ljudi stručnjaci su razmjerno rijetki, a sustavi se mogu lako

reproducirati, � zadržavaju razinu subjektivnosti, � mogu djelovati i u opasnim uvjetima. Ekspertni sustavi zasnovani su na pravilima: � ako nešto – onda nešto (IF .....THEN.....) � ako nešto, onda nešto, inače nešto drugo (IF....THEN....ELSE) sastoje se od slijedećih dijelova: � korisničko sučelje � stroj za zaključivanje

� baza znanja � baza podataka.


Ustroj ekspertnog sustava

Korisničko sučelje ES

- mora biti oblikovano tako da omogućuje komuniciranje korisnika s ekspertnim sustavom, prema potrebama, željama preferencijama.

Stroj za zaključivanje ES

- programski proizvod za traženje, pronalaženje rješenja i postavljenog

problema. Baza znanja ES

- skup pravila odlučivanja pri rješavanju nekog problema.

1. formalno znanje 2. osnovna mišljenja, sudovi i procjene stručnjaka 3. heuristička znanja.

Baza znanja je element umjetne inteligencije.


Baza podataka ES

- relevantno činjenično znanje pohranjeno u memoriji sustava organizirano

na uobičajeni način. Pozitivna obilježja ekspertnog sustava su: � rješavaju vrlo složene probleme kao i ljudi � funkcioniraju u načelu heuristički � komuniciraju s ljudima na razne načine � objašnjavaju korisniku pitanja � provjeravaju i verificiraju vlastite zaključke � mogu konvertirati opis. Negativna obilježja ekspertnog sustava su: � obuhvaćaju ipak uske segmente znanja � ne mogu razmišljati � ne procjenjuju značenje � ne zaključuju intuicijom � ne izvlače analogije � ne uče na osnovu iskustva. Broj ekspertnih sustava

U ekspertnim sustavima mora biti ugrađeno sve relevantno i dostupno opće znanje, a također i privatno znanje stručnjaka.

Po procjeni danas je u upotrebi oko 3500 ekspertnih sustava

namijenjenih potpori odlučivanja u različitim ljudskim djelatnostima. ES mogu se primijeniti u: � proizvodnji � financijskom poslovanju � upravljanju ljudskim resursima

� računovodstvu i reviziji � marketingu � razvoju informacijskih sustava


ES primjena u budućnosti: � neposredne analitičke metode � neposredne transakcijske

obrade

� neizrazita logika � strojno učenje � neuralne mreže i drugo.

Potreba za ES

� Zamjena stručnjaka � Izbjegavanje rizičnih područja za ljude � Brzi razvoj � Brzo rješavanje problema � Donošenje priložno istih rješenja � Aktivno istraživanje.

Documents

Predavanje informatike 1 dio