Pregled ranog muslimanskog mišljenja

1. Predavanje: “Nastanak ranih teoloških škola”

(29. 10. 2014.)

1. Uvod

Cilj: predstaviti vjersko-teološku miao u prva dva hidžretska stoljeća

tretiramo:- nastanak discipline kelama- nastanak i učenje ranih teoloških škola

2. Nastanak discipline kelama

karakteristike kelama:- retrospektivnost- tradicionalizam- didaktizam- racionalizam

2. Nastanak discipline kelama

retrospektivnost

(lat. “retro” = natrag, unazad; “specto” = gledam)

- “gledanje unatrag”- metod tumačenja

posljedica na osnovu razumijevanja uzroka

2. Nastanak discipline kelama

tradicionalizam

(lat. “traditio” = predaja)

- naglašavanje važnosti tradicije u nekom području (nauka, umjetnost...)

2. Nastanak discipline kelama

Tradicija → tradere (prenositi, ostaviti trag) → eser /eser,

atar, ر� �ث /أpo/vezanost:

proces Objave + konkretno društvo

didaktizam – poučavanje odgajanjem

strogo obrazovanje odgajanje (murabbi)

2. Nastanak discipline kelama

racionalizam- specifičnost kulturnog i povijesnog

konteksta- raznolikost kultura i intelektualnih

tradicija- vrijeme:

metakosmičko ˟ egzistencijalno →

Božiji Govor ˟ teologija

2. Nastanak discipline kelama

uzroci nastanka kelamanekoliko faktora

1. unutarnji faktori:

a) poticaj iz same kur’anske objave i Sunneta

2. izvanjski faktori:

a) pravni aspekt

b) potreba za sistematiziranjem vjerovanja

c) susret s drugim tradicijama

2. Nastanak discipline kelama

Poticaj iz same kur’anske objave („razmišljajte!”, „promišljajte!” ...)

npr.:- „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im

na srcima katanci!” (47:24)- „Čitaj/Uči u ime Gospodara tvoga koj

stvara” (96:1)- „Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi

sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik.” (36:77)

2. Nastanak discipline kelama

Kur’an/Objava →

oslovljavanje brojnih pitanja →

ljudska interpretacija →

tradicija kelama

•ajeti pravno-vjerski propisi ˂ ajeti o osnovama vjere

2. Nastanak discipline kelama

Sunnetdelegacija iz Nedžrana:

„Ono što vas sprječava da postanete muslimani jeste tvrdnja da je Bog imao sina, vaše obožavanje križa i jednje svinjskog mesa... Na kraju (rasprave) reče: ‘Kako, onda, može odbiti to što tvrdite?’, na šta oni nisu mogli odgovoriti.”

2. Nastanak discipline kelama

Kur’an i Sunnet:- tawĥīd (jednoća)- qaďā i qadar (određenje i sudbina)- tahlīq (stvaranje)- ba‘t ba‘d al-mawt (proživljenje nakon

smrti)- risāla (poslanstvo)- (...)

3. Razvoj discipline kelama

kelâm (‘ilm al-kalām) znanost kelâma„spekulativna teologija”dosl. „kalām”, „raz/govor”, „riječi”fraza: „yatakallam fī”, „raz/govo/a/riti o”predaja: blagoslovljeni poslanik

Muhammed prošao pored grupe koja je:- „yatakallamūna fī al-qadar”suprotno: „sakata ‘an”, „ne govoriti o”,

„šutjeti o”

3. Razvoj discipline kelama

i prije razvoja znanosti kelama:

1) metod – kelâm

2) oni koji raspravljaju – mutekelimûni, mutekelimi (mutakallamūn)

Taftezani (u. 1390. god.) razlozi oslovljavanja ove discipline kelamom →

3. Razvoj discipline kelama

Tradicionalno – diskutira se javno, slobodno, argumentirano, o konkretnom problemu

- �ذ�ا �م� ف ي ه�ذ�ا و�ك �ال �ك �ل أ- (izlaganje o tome i tome)

3. Razvoj discipline kelama

Najpoznatiji, najfrekventnije razmatran, teološki problem – pitanje Božijega Govora

- �م� الل�ه �ال ك- Kalām Allāh

3. Razvoj discipline kelama

Znanost kelama:- izgrađuje sposobnost raz/govora- izoštrava moć koncentriranja na

konkretan problem- ostavlja snažan dojam na slušatelje

Jean Louis-David, „Sokrat”

3. Razvoj discipline kelama

veliki broj orijentalista → teorije o stranom porijeklu kelama

(slično → tesavvuf; podržavaju – muslimanski teolozi u modernom dobu: sekularni modernisti, vjerski sinkretisti, selefisti/vehabije/...)

najutjecajniji: Josef van Ess (r. 1934. god.) i Michael Cook (r. 1940. god.)

3. Razvoj discipline kelama

Josef van Ess- nije svaka religijska rasprava kelam- kelam znači „postupak”: rasprava o

konkretnom problemu + metod „pitanje-odgovor”

- primjer: poslanica Hasana ibn Muhammeda el-Hanefiyye (72. g. po H.), protiv kaderita

3. Razvoj discipline kelama

Michael Cook- prvi je kelam koristio zejdijski pravnik el-

Hādī (u. 298. g. po H.); njegova je poslanica protiv kaderita; razlog → visoko razvijena dijalektička formula i stil pisanja

- izvor je sirijski (van Ess – grčki)

3. Razvoj discipline kelama

Kritika van Essa i Cooka- kur’anski metod- primjeri iz Sunneta (npr. Nedžranska

delegacija)- dijalog časnoga Ibn Abbasa i haridžija:

(tri stvari protiv časnog Alije: postavio je ljude kao sudije na mjesto fī amr Allāh; borio se, ali nije uzimao plijen; abdicirao je kao Amīr al-mu’minīn)

3. Razvoj discipline kelama

sedam naziva ilmul kelama

1. Prioritetno razumijevanje (fikhul ekber, al-fiqh al-akbar, ر�� �ب ك

� � أل �ف ق�ه� أ �ل imam – (أEbu Hanifa

2. Znanost raspravljanja (ilmul kelâm, ‘lm al-kalām, �م �ال �ك �م� ال ل o kelamu su se – (عočitovali imam Džaferi Sadik, Ebu Hanifa, Malik i Šafija

3. Razvoj discipline kelama

3. Znanost o osnovama vjere (ilmu usûlid-dîn,

‘ilm uṣūl ad-dīn, الد!ين ص�ول� �م� أ ل ع ) – Eš’ari,

Bagdadi, Univerzitet el-Azher

4. Znanost o formama vjerovanja (ilmul akâid,

‘ilm al-‘aqā’id, د �ع�ق�ائ �م� ال ل ,Tahavi, Gazali – (عTusi, Idži

5. Znanost diskurzivnog promišljanja i argumentiranja (ilmun-nazari vel istidlâl, ‘ilm

an-nażar wa al-istidlāl, �ظ�ر �م� الن ل ع ل د�ال ت س� �إل Taftezani – (و�ا

3. Razvoj discipline kelama

6. Znanost o Božijoj jednoći i Svojstvima (ilmut-tevhîd ves-sifât, ‘ilm at-tawĥīd wa aṣ-ṣifāt, �و�ح يد و�الص!ف�ات �م� الت ل – (عTaftezani, komentar na Tahavijevu poslanicu o vjerovanju

7. Znanost o Božijoj jednoći (ilmut-tevhîd, ‘ilm at-tawĥīd, �و�ح يد �م� الت ل Muhamed – (عAbduhu, „Poslanica o Jednoći”

3. Razvoj discipline kelama

Faze razvoja ilmul kelama

1. početak (I i II st. po H.)

2. nastanak ranih škola (II do V st. po H.)

3. razvoj i miješanje sa filozofijom (VI do IX st. po H.)

4. nazadovanje i oponašanje (X do XII st. po H.)

5. savremeni period (posljednja dva stoljeća)

4. Nastanak ranih škola kelama

rane → prethodile klasičnim, „velikim”djelimično slobodna misao, djelimično

„osuđivanje” (politika, puritanske tendencije, realne provokacije...)

četiri najutjecajnije

4.1. Kaderiti

Ma’bed ibn Hâlid el-Džuhenî (Ma‘bad ibn Hālid al-Ǧuhanī, ي �ج�ه�ن �ل �د بن خ�الد أ (م�ع�ب

79./699. god.Gejlân ibn Mervân ed-Dimeškî (Ḡaylān

ibn Marwān ad-Dimašqī, ن بن� �ال غ�يق ي �لد!م�ش� و�ان أ naslijedio učitelja ,(م�ر�

4.1. Kaderiti

čovjek je apsolutno slobodan u djelovanju

iman je posljedica: znanja, razumijevanja i slijeđenja Sunneta → dijela nisu dio imana

Atributi su oznaka za samoga dragog Boga → riječ je, zapravo, o alegorijama

4.2. Džebrije/džehmijeDžehm ibn Safvan Tirmizi (Ǧahm ibn

Șafwān at-Tirmidī, ج�ه�م بن ص�ف�و�انم ذ ي !ر� 127, الت . g. po H.) – po njemu i

„džehmijje”odgovor na kaderitsku školučovjek je u cijelosti determiniran Božijom

moćiBog posjeduje AtributeBog neće biti „vidljiv” na Drugom svijetudžennet i džehennem nisu vječni

4.3. Sifatije

Abdullah ibn Seid el-Kullâbi (‘Abd Allāh ibn as-Sa‘īd al-Kullābī, ه بن� �د� الل ع�ب ي �ب �ال �ك ل

� ع يد أ (الس�odgovor na prethodne dvije školeBog ima Svoje Atribute – klasično

arapsko leksikografsko značenje (bez rasprave o kakvoći)

čovjek je u svemu determiniran od Boga a nagrada i kazna zavise od Božije Volje

4.4. Haridžije

događaji nakon ubistva časnoga halife Osmana

rat između porodice Umejevića i časnoga Alije

Bitka na Sifinu (36./657. god.) → nakon dvije godine arbitraža

Abdullah ibn Vehb Râsibî (‘Abd Allāh ibn Wahb ar-Rāsibī, ي ب اس �لر� �ه بن و�ه�ب أ �د� الل (ع�ب

Ubistvo časnoga halife Alije (40. god. po H.)

4.4. Haridžije

halifa se bira dogovorom, nužna je samo kompetentnost

veliki griješnik (murtekibul kebîreti, murtakib al-kabīra, ة ير� �ب �ك �ك ب� ال ت postaje – (م�ر�nevjernik

ibâdije (ibāď’iyya, ة� �اض ي ب (إAbdullah ibn Ibâď et-Temîmî (‘Abd Allāh ibn

Ibāď at-Tamīmī,ي �م يم �اض الت ب �د� الله بن إ (ع�ب