PRELAZAK NEKRETNINA U DRUŠTVENO …...Naša zakonitost, br. 5 – 6/1961.) O dosjelosti i zastari tužbe kao jedinstvenoj pravnoj ustanovi u OGZ-u, Korlajet, R., O zastari vlasničke

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007) 1

PRELAZAK NEKRETNINA U DRUŠTVENO VLASNIŠTVO PROTEKOM VREMENA; RESTITUCIJA I PRETVORBA

Dr. sc. Petar Simonetti, UDK: 347.214.2 redoviti profesor u mirovini 347.232 Rijeka Ur.: 23. studenog 2006. Pr.: 28. prosinca 2006. Izvorniznanstveničlanak

Nekretnine koje su prešle u društveno vlasništvo dosjelošću, po pravilima građanskog prava, vlasništvo su pravnih sljednika onih društvenopravnih osoba koje su dosjelošću stekle pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja.Nekretnine su u vlasništvu pravnih sljednika i onih društvenopravnih osoba koje su na njih stekle pravo upravljanja ili pravo korištenja primjenom ustanove dosjelosti između društvenopravnih osoba.Naprotiv, nekretnine koje su prenijete u društveno vlasništvo na temelju specifičnih ustanova koje su imale penalni karakter (zbog neobrađivanja poljoprivrednog zemljišta) ili su privilegirale društveno vlasništvo u odnosu na privatno, u postupku denacionalizacije predmet su restitucije, odnosno naknade za oduzetu imovinu, ako je restitucija isključena zbog zaštite stečenih prava trećih osoba ili u javnom interesu.Ključne riječi: dosjelost, društveno vlasništvo, poljoprivredno zemlji-

šte, nekretnine, restitucija, naknada, pretvorba.

Uvod

Društveno vlasništvo, kao i prava na nekretninama u društvenomvlasništvu, stjecaloseprimjenomustanovedosjelosti izgrađanskogprava;onosestjecaloprotekomvremenainatemeljuspecifičnihpravnihustanovasocijalističkogpravakoje suproizlazile izpravno-političkognačelapremakomejedruštvenovlasništvoimaloprivilegiranpoložajuodnosunaprivatnovlasništvo. Poljoprivredno zemljište je prelazilo u društveno vlasništvo i

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007)2

samozbogtogaštoganjegovvlasniknijeiskorištavao(obrađivao)nanačinpropisanZakonomopoljoprivrednomzemljištuSRH.

Društvenopravne osobe stjecale su dosjelošću pravo korištenja nanekretninamanakojimasudrugedruštvenopravneosobeimaletopravo.

Okolnost što se pravo vlasništva gubilo na pokretnim i nepokretnimstvarima koje su bile “u sredstvima” (čitaj: posjedu) društvenopravnihosoba ako vlasnik ne bi podnio tužbu za vraćanje posjeda u relativnokratkomrokuodpetodnosnodesetgodina(nekretnine)bezobzirada li jedruštvenopravnaosobabila pošteni ili nepošteni posjednik, navodila je nazaključak da je time probijeno načelo nezastarivosti prava vlasništva. Naovosusemoglipozivatiionipravnicikojisuranijezastupalistanovišteozastaripravavlasništvailisamozahtjevazazaštitupravavlasništva.Stogaćemoseukratkoosvrnutinapravnuustanovu izbivšegOpćeggrađanskogzakonika u kojoj su se ispreplitali elementi zastare i dosjelosti. PoznatiredaktorABGB-a1injegovprvitumač(Zeiller)2smatraojedavlasnikgubipravovlasništva“puštajućigadazastari”(infra,t.1.).

U ovom radu raspravlja se o stjecanju društvenog vlasništva i gubitkuprava vlasništva protekom vremena, po pravilima spomenutih specifičnihustanova,kaoposljedicistjecanjadruštvenogvlasništva,zbogdvaaktualnarazloga:

prvo, pravo vlasništva koje potječe iz prava na nekretninama udruštvenomvlasništvu stečenopoosnovi pravneustanovedosjelostimožese dokazivati po odredbama Zakona o vlasništvu, nasuprot predmnjevipravavlasništvakoja je uspostavljenaukorist nositelja zemljišnoknjižnogprava(čl.362.st.1.,2.i3.);zbogovograzlogauovomraduraspravljaseiostjecanjupravakorištenjaipravaslužnostiprimjenomustanovedosjelostiizmeđudruštvenopravnihosoba;

drugo, društveno vlasništvo stečeno temeljen specifičnih ustanovaprotekomvremenapredmetjedenacionalizacije3,aliistjecanjapravatrećihosobaporaznimosnovama,ukojemslučajujeisključenarestitucija4.

1. Utjecaj proteka vremena na prestanak i stjecanje subjektivnih prava

Premajednomstarijemučenju,sgledištaprirodnogpravasvakojepravokaoslobodadjelovanjaposvojojprirodivječno.Stoganevršenjepravaod

1DasAllgemeinebürgerlicheGesetzbuchod1.lipnja1811.godine,uAustrijinasnaziod1.siječnja1812.dodanas.

2CommentariosoprailCodicecivileuniversaledellaMonarchiaAustriaca,DiFrancesconobiledeZeiller,versioneitaliana,Venezia,1816.,volumeIV,str.165.idalje.

3Zakononaknadizaimovinuoduzetuzavrijemejugoslovenskekomunističkevladavine,NNbr.92/96.,35/99.,80/02.i81/02.–čl.1.,2.st.1.t.17.,26.i31.tečl.9.,10,i12.,16.-19.i 20.

4Čl.52.,53.,54.i55.,paipoosnovičl.1.st..3.i56.Zakonaonaknadi.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007) �

strane njegova nositelja po prirodnom pravu ne može proizvesti gubitakprava,kaoštonivršenjesadržajapravaodstranetrećeosobekojojtopravone pripada, nemože imati za posljedicu stjecanje prava. Pozitivni zakon,međutim, može propisati pretpostavke za gubitak prava zbog nevršenja.Ovaj gubitak zove se zastara (praescriptio). Prema tom učenju sankcijagubitkapravazbognevršenjaopćenitosemožeodreditiugovorom,izjavomposljednje volje (oporukom), sudskom odlukom ili zakonom. U ovomradu razmatra se zakonska sankcija gubitka prava zbog nevršenja. Gubitak tražbenog prava na jednoj strani ima za posljedicu prestanak obveze nadrugoj, a to znači, stjecanje određene koristi koja se ogleda u smanjenjuopterećenja imovine dužnika.U širem smislu zastara prava ima dvostrukiučinak: prestanak prava i pod određenim pretpostavkama stjecanje prava(praescriptio extintiva et praescriptio acquisitiva). Vjerovnik gubi pravoprema dužniku zbog nevršenja svoga prava. Titius koji posjeduje stvarCaiusa stječepravovlasništvaprotekomodređenogvremena,posredstvomustanove zastare ako se ispune propisane pretpostavke5. Ovo učenje imasvoje porijeklo u pandektnom pravu6. Posredstvom zastare, kaže velikipandektista Windscheid, prava se mogu konstituirati vršenjem ili ugasitinevršenjem. Pravna ustanova zastare prepoznaje istinu, kaže ovaj autor,kojanevrijedisamozapodručjeprava,većimaopćeznačenje:“Vrijemejesilakojojnemožeuzmaknutinijednoljudskobiće”7.Protekomodređenogvremena–zastaromsegubipravozbogdugotrajnognevršenja,adosjelošću,pak,stječesepravovlasništvanaodređenojstvari(tjelesnojilibestjelesnoj)samo zbog toga što pravi vlasnik nije ostvarivao svoje pravo vlasništva,puštajući ga da zastari, mišljenje je poznatog redaktora OGZ-a8. Ovo podsjećanastilskufiguru:“Vrijemestvara,vrijemerazara”.

OGZ je bio izričit: “Zastara jest gubitak prava kakvog, koje se nijeizvršivalo u vrijeme zakonom ustanovljeno” (§1451.). “Ako se zastarjelopravo uslijed posjeda zakonitog prenosi u isto vrijeme na koga drugoga;zovesepravodosjeđeno,anačinstečenjazovesedosjelost”(§1452.).

Windscheidje,međutim,ukazaodanevršenjempravanezastarijevasâmopravo, nego zahtjev za ostvarivanje prava nakon zastare ostaje neutuživopravo9,atogledišteprihvatilisumodernigrađanskizakonici.

U suvremenim građanskim pravima, pravo vlasništva, za razliku odobveznih prava, nezastarivo je. Ne zastarijeva ni zahtjev za zaštitu prava

5 Commento sul Codice civile austriaco di Francesco Saverio I. F.Nippel,TomoVIII –SezioneII,Pavia,1842.,str.604.idalje.

6Vidinpr.Egersdorfer,A.,Predavanjaopandektama,Prvisvezak,Općidioistvarnaprava,Zagreb,1928.,str.137.idalje.

7Windscheid,B.,Dirittodellepandette(traduzioneC.FaddaeP.E.Bensa),UTETTorino1930.,volumeprimo,str.360.idalje.

8Zeiller,ibidem.9Windscheid,ibidem.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007)�

vlasništva predajom posjeda (rei vindicatio), ako zakonom nije što drugoodređeno. Općenito, ni u vremenu od 1945. do 1991. u FNRJ/SFRJ nijezastarijevalo pravo vlasništva u granicama u kojima je bilo zajamčenoUstavom10. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavkuZOVO)11 bio je izričit: pravo vlasnika da tužbom zahtijeva od posjednikapovratindividualnoodređenestvarinezastarijeva(čl.37.st.1.),atojebilospornoupravnojliteraturiprijeovogZakona12.Povodzaovagledištadavalasunesamopravilagrađanskogpravanegoiustanovazastarenasljedničkogzahtjeva(hereditaspetitioizZakonaonasljeđivanju,čl.144.),pokomesepravovlasništvastjecaloutrenutkuotvaranjanasljedstva(čl.135.).Međutim,prema toj ustanovi ne zastarijeva nasljedno pravo, pa ni nasljeđivanjemstečeno pravo vlasništva, nego samo zahtjev za predaju stvari iz ostavineprotiv osobe koja tu stvar posjeduje pozivajući se na nasljedstvo.13Ali seprotekom vremena, pod određenim zakonskim pretpostavkamamože stećipravo vlasništva na tuđoj stvari, a posljedica je takvog stjecanja gubitakprava vlasništva dosadašnjeg vlasnika. Ukratko, pravo vlasništva gubi seprotekomvremenakadse ispunezakonskepretpostavkedaga trećaosobastekne.Klasičnapravnaustanovastjecanjapravavlasništva,pododređenim

10UstavFNRJod31.siječnja1946.(čl..18.i19.),odnosnoustavimaSFRJod7.travnja1963. (čl.21.–24.) iSRHod9. travnja1963. (čl.21.-24.) teUstavomSFRJod21.veljače1974.(čl.78.i79.)iUstavomSRHod22.veljače1974.(čl.109.i110.).

11 Sl. l. SFRJ, br. 6/80. i 35/90., koji je uz izmjene i dopune 8. listopada 1991. preuzelaRepublikaHrvatska,NN53/91.,aprestaojevažitiucjelini1.siječnja1997.(čl.394.st.1.post.1.Zakonaovlasništvuidrugimstvarnimpravima–NN,91/96.).

12 Prije donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (stupio na snagu1. rujna 1980.), koji je izričito propisao da vlasnička tužba ne zastarijeva (čl. 37. st. 3.), upravnoj literaturi bilo je sporno da li zastarijeva vlasnička tužba (točnije, vlasnički zahtjevu materijalnopravnom smislu). Stanovište o zastarjelosti ove tužbe zastupali su npr. Gams,A.,Omogućnosti zastarevanja svojinskih tužbi,AnaliPravnog fakultetauBeogradu,br.1–2/1962 iMitić,M.,Da li zastarevapravosvojine,GlasnikadvokatskekomoreAPVojvodinebr. 12/1956. Suprotno gledište, da vlasničke tužbe ne zastarijevaju, zastupali su npr.Krneta,S., Problem zastarjelosti vlasničke tužbe posmatran kroz sudsku praksu, Narodna uprava,br,. 1/1959. i Lorenc,R., Pravo svojine i zastarelost, Pravni život, br. 4/1957.Ovo gledište,da pravo vlasništva ne zastarijeva, kritizirao jeVasić, R., Održaj i zastarelost, Pravni život,br. 8 – 9/1957. Iako je bilo prilično prošireno shvaćanje da zastarjelošću tužbe zastarijeva ipravovlasništva,jedanautorjezastupaomišljenjedazastarjevanjetužbenepovlačizasobomneminovnoizastarijevanjepravavlasništva(Petrović.D.,Zastarelostpravanasvojinskutužbu,Našazakonitost,br.5–6/1961.)Odosjelostiizastaritužbekaojedinstvenojpravnojustanoviu OGZ-u, Korlajet, R., O zastari vlasničke tužbe, Odvjetnik broj 7-8/1974. strana 286-290.MeđutimipoOGZ-usezastaratužbeodnosinapravopotraživanja(obveznopravo),adosjelostje stjecanje prava vlasništva posjedovanjem u dobroj vjeri.Vidi komentar redaktora OGZ-a(CommentariosoprailCodicecivileuniversaledellaMonarchiaAustriaca,DiFrancesconobiledeZeiller,Venezia1816.,vol.VI,capoquartoDellaprescrizioneedell’usucapione,pag.146-247).

13Gavella,N.,Nasljednopravo, Informator,Zagreb, 1986., str. 313;Kreč,M.-Pavić,Đ.,KomentarZakonaonasljeđivanju(sasudskompraksom),izd.Narodnenovine,Zagreb,1964.,str.479idalje.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007) �

zakonskim pretpostavkama, protekom vremena jest dosjelost (usucapio)14. Ova pravna ustanova bila je uređena u Općem građanskom zakoniku usimbiozisustanovomzastare,kaoakvizitivnazastara(§1452.).Suvremenagrađanska prava potpuno su razdvojila te dvije pravne ustanove; one subile razdvojene iupravnomsustavubivšeFNRJ /SFRJ.Ustanovazastarepotraživanjabilajeuređenaod8.10.1953.Zakonomozastaripotraživanja15, aod1. listopada1978.Zakonomoobveznimodnosima(čl.360.–393.),16 dok jeustanovudosjelostiod1. rujna1980.uređivaoZOVO(čl.28.-30.),kojijevećimdijelomrecipiraodotadašnjusudskupraksu.

Temeljnopraviloustanovezastarepotraživanjauspomenutimzakonimaglasi:“Zastaromprestajepravozahtijevatiispunjenjeobveze”17,18. Zastarom potraživanja, dakle, “prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze”, adosjelošću (protekom vremena) stječe se pravo vlasništva na tuđoj stvari,pa zbog toga, a ne uslijed zastare, prestaje pravo vlasništva dosadašnjegvlasnika. Uostalom, zastarom ne prestaje sâmo pravo, dug, već samozahtjev za ostvarenje prava. Nakon zastare ostaje dug, prirodna obveza, izatodužnikkojidobrovoljnoisplatizastarjelidugnemožetražitivraćanjaisplate,kaoda jeplationešto štonijedugovao (actio indebiti), jer je timeispunioprirodnuobvezu,kojasenijemoglaiznudititužbom,(čl.213.ZOO-a),19alisamozbogtoganijeprestala.20

Odzastaretrebarazlikovatiprekluziju,totalnigubitakpravanapodnošenjetužbeiliizvršenjaodređeneradnjeuzakonskomroku(čl.370.ZOO)21. Sud seobazirenazastarusamokadsenanjupozovedužnik(čl.360.st.3.),anaprekluzijupaziposlužbenojdužnosti.Zastara jeustanovljenaprvenstvenoradi zaštite privatnog interesa, a prekluzija je izraz, u prvom redu, javnoginteresa, jer država, njena nadležna tijela nemogu stajati na raspolaganju

14 Usucapio je pravna ustanova rimskog prava, Arangio – Ruiz, Instituzioni di dirittoromano,Jovene,Napoli,1934.p.200-207,Horvat,M.,Rimskopravo,Školskaknjiga,Zagreb,1954.,I.,str.184-190.

15Sl.l.FNRJbr.40/53.i57/54.16Sl.l.SFRJ,br.29/78.,39/85.,46/85.,57/89.17Čl.1.Zakonaozastaripotraživanjaodnosnoičl.360.t.1.Zakonaoobveznimodnosima.18Studin, J., u:KomentarZakonaoobligacionimodnosima (redaktoriBlagojević-Krulj),

Savremenaadministracija,Beograd,1980.;t.I.uzčl.360.ZOO;Gorenc,V.,Zakonoobveznimodnosimaskomentarom,RRiF,Zagreb,1998.,uzčl.360.ZOO.

19Zakonoobveznimodnosima,Sl. l.SFRJbr.29/78.,39/85.,46/85.,57/89.,NN53/91.,73/91.,111/93.,3/94.,107/95.,91/96.,112/99.i88/01.kojijebionasnazido1.siječnja2006.(čl.1164i1165Zakonaoobveznimodnosima(NNbr.35/05.).

20VidiRaspor,A.,Zastara(sistematskiprikazpozakonimaoobveznimodnosimaidrugimzakonima, sasudskompraksom), Informator,Zagreb1982.,Vedriš,M.-Klarić,P.,Građanskopravo,izd.Narodnenovine,Zagreb,1998.,str.179;Stojanović,D.,Uvodugrađanskopravo,Savremenaadministracija,Beograd,1979.,str.252.-253.

21Studin,J.,u:KomentarZakonaoobligacionimodnosima(redakcija:Blagojević-Krulj),izd.Savremenaadministracija,Beograd,1980.,tomI.,uzčl.370.,str.841.–843.;Krneta,S.,Subjektivnaprava,u:Enciklopedijaimovinskogpravaipravaudruženograda,NIUSl.l.SFRJ,Beograd,1978.,tomIII.,str.198.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007)�

onomekojiuzakonskomrokunepokrenepostupakzazaštituiliostvarenjesvoga prava. Prekluzijom se po pravilu gubi preobražajno (potestativno)pravo, tj. pravo na promjenu prava ili pravo na stjecanje prava.22 S druge strane, kad ne bi bilo zastare, vjerovnik, odnosno njegovi nasljednici, iposlijevišedesetljeća,moglibipodnijetitužbuzaispunjenjeobveze,štobistvaraloneizvjesnostotometkoštokomeduguje,anitkonebibiosigurandanedugujenekidavnozaboravljenidugkojijenasljeđivanjemprelaziosjednognadrugognjegovogpretkasvedopretkakojegajenaslijedio,čimebi bila potkopana pravna sigurnost, bitni sastojak prava.Ustanova zastareuspostavlja ravnotežu između dva esencijalna elementa prava: pravde ipravnesigurnosti.Pravdazahtijevadaseisplatisvakidug,bezobzirakadaje nastao – pravna sigurnost traži da se nakon proteka izvjesnog vremenaugasi zahtjev za isplatu duga zbog zastare, tako da nakon proteka togavremena dužnik može uspješno istaknuti prigovor zastare potraživanja itimeseosloboditiobvezeplaćanjaduga.

Gubitak prava vlasništva na određenoj stvari nije posljedica protekavremena, zbog nevršenja, nego je posljedica stjecanja prava od stranetrećegaprotekomvremena.Ranijivlasnikjeuodnosunasadašnjegvlasnikauistompoložajukaoisvakatrećaosoba.

UpravnomsustavuSFRJiSRHpostojalesu,međutim,specifičnepravneustanove stjecanja društvenogvlasništva napoljoprivrednomzemljištu, painadrugimstvarimauprivatnomvlasništvu,uznatnokraćimrokovimaodonih koji su određeni ustanovom dosjelosti, i to bez obzira na savjesnostposjednikastvari–društvenopravneosobe,bilodasuimalepenalnikarakter,bilodasufavoriziraledruštvenovlasništvo.

2. Stjecanje društvenog vlasništva po osnovi dosjelosti

2.1. Ustanova dosjelosti i stjecanje društvenog vlasništva

Općenito, ako se isključi prisilni prijenos nekretnine u društvenovlasništvo, na nekretninama u privatnom vlasništvu stjecalo se društvenovlasništvo pod općim pravnim pretpostavkama iz građanskog prava podkojima se stjecalo i privatno vlasništvo. Razlika je bila u tome što seprivatnovlasništvonijemoglostećidosjelošćunanekretniniudruštvenomvlasništvu,adruštvenovlasništvosebezograničenjastjecalodosjelošćunanekretninamauprivatnomvlasništvu23. Ovo zbog toga što su se nekretnine izdruštvenogvlasništvamogleotuđitinatemeljupravnogposlailiodlukom

22 Krmeta, S., Subjektivno pravo, str. 198-199.; Popović,M., Pojam subjektivnog prava(doktorskadisertacija),NoviSad,1971.,str.95-98;Gorenc,V.,UZakonuoobveznimodnosimaskomentarom,RRiF,Zagreb1998.,uzčl.370.ZOO-a;Studin,op.cit.,uzčl.370.ZOO-a.

23Mihajlovski,V., O održaju kao originarnom načinu pribavljanja prava svojine, pravniživot,br.3-4/1960.,str.25.


nadležnog tijela samo pod pretpostavkama koje su bile izričito propisanezakonom. Ustanova dosjelosti spojiva je s načelom slobode raspolaganja,tj. stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla, u načelu, bezograničenja.Poprirodistvariustanovastjecanjapravavlasništvadosjelošćunije spojiva s načelom stjecanja prava vlasništva samo po osnovama kojesuzakonompropisane,međukojimasenenalaziustanovadosjelosti.Zatoje stjecanja prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvuposredstvomustanove dosjelosti bilo isključeno i prije nego što je to bilozakonomizričitopropisano24.

Pravna je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošćuneprekidni, samostalni, savjesni posjed u trajanju koji propisuje zakon.Nesavjestanposjedniknikadanećestećivlasništvodosjelošću25.Nećestećivlasništvo dosjelošću ni neposredni nesamostalni posjednik, tj. posjednikkoji nema animus dominii. Zakonitost posjeda, uz ostale zakonskepretpostavke, relevantna je jer zakoniti posjednik stječe pravo vlasništvaprotekom dvostruko kraćeg vremena, a zakoniti posjednik je onaj kojiimapravninaslov stjecanjapravavlasništva (iustus titulus), ali se jošnijeostvarionačinstjecanja(modusacquirendi)-uknjižbapravavlasništva.

Pomoćupravneustanovedosjelostiuspostavljaseskladizmeđufaktičnogi pravnog stanja – pretvaranjem posjeda u pravo vlasništva po samomzakonu,činjeniceupravo.

24“VećUstavFNRJ(član16.)postavljanačelodajeopštenarodnaimovinaglavnioslonacdruštvenezajedniceurazvitkunarodneprivrede,daopštenarodnaimovinastojipodnaročitomzaštitomdržaveidaseupravairaspolaganjetakvomimovinomodređujezakonom.Doslednoovom ustavnom načelu, docnije i Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list FNRJ,br. 26/54) u članu 1 potvrđuje načelo da prestanak društvene svojine na zemljištu i drugimnepokretnostimamože da nastane samo na način i pod uslovima koje previđa zakon. Jasnoje,dakle,dajenačelimapravnogporetkaFNRJsuprotnoi,prematome,nemožeseprimenitistanovište da društvena svojina na nepokretnosti prestaje i da nekretnina prelazi u privatnovlasništvo po osnovi održaja. To načelo je posredno izraženo i u članu 1 Zakona o zaštitinarodnihdobarainjihovomupravljanju(SlužbenilistDFJ,br.36/45),madajetuneposrednoreč o imovini koja postaje opštenarodna imovina na osnovu odluke AVNOJ-a”. (PresudaSaveznogvrhovnogsudaGz57/57od18.listopada1957.,ZSOII/III,1957.,str.87.)

“Držanjemspornogimanjaod1941.godinenadaljetužilacseuciljusticanjapravasvojinenaistomnemožekoristiti,jerpočlanu1Zakonaozaštitinarodnihdobarainjihovomupravljanju(Službeni listFNRJ,br.36/45)opštenarodna imovinanepodležeodržaju izastari,budućidaje pravo države kao nosioca prava svojine na opštenarodnoj imovini nezastarivo, a po stavu3 člana 3 republičkogZakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih uzurpacijom zemljištau opštenarodnoj imovini (Službeni list NRBiH, br. 12/55) zabranjeno je svako samovlasnozauzimanjeodnosnobespravnodržanjezemljištauopštenarodnojimovini”.(PresudaVrhovnogsudaNarodne Republike Bosne i Hercegovine, Gž 306/56 od 9. studenog 1956., ZSO I/III,1956.,str.139.)

25Potalijanskompravuinepošteniposjedniknekretninestječepravovlasništvaprotekomdvadeset godina neprekinutog posjeda (art. 1158 Codice civile), Cian, G.- Trabucchi, A.,CommentariobrevealCodicecivile,Cedam,Padova,1996.;Galgano,F.,Dirittoprivato,nonaed.,Cedam,Padova,1996.,p.154.


2.2. Nesklad između posjeda i prava na stvarima

Popravilimagrađanskogpravapredmnijevaseda jevlasniknekretnineonaosobanakojuukazujezemljišnaknjigabezobziratkojenjenposjednik.Alijetapredmnjevaoborivajersemožedokazivatidajevlasniknekretninedruga osoba. Ovo zbog toga što se pravo vlasništva stjecalo uknjižbomu načelu samo na temelju ugovora ili drugog pravnog posla, a po drugimpravnim osnovama – izvanknjižno: po samom zakonu i nasljeđivanjem, aodlukomdržavnog tijela na način i pod uvjetima određenim zakonom (čl.20. ZOVO-a). Zbog toga se pojavio raskorak između zemljišnoknjižnog iizvanknjižnogvlasništa.Sdruge strane, ni knjižni ni izvanknjižni vlasnicinemorajubitiposjedniciilisuposjednicinekretnine,većtomožebititrećaosoba.Vlasničkiposjednikjeosobakojaimazakonitinaslov(iustustitulus)za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koju posjeduje (npr. ugovor okupoprodaji), ali i osoba koja nema nikakvu pravnu osnovu za stjecanjepravavlasništvailidrugogstvarnogprava.

Postoje čitavi nizovi prijenosa posjeda na osnovi ugovora o prijenosuprava vlasništva na nekretnine bez zemljišnoknjižnog prijenosa, urasponimaodvišedesetljeća.Pravnimposlovimakojimajesvrhastjecanjepravavlasništvaprenosisesamonaslovstjecanjapravavlasništva.Sdrugestrane,uuvjetimavelikograskorakaizmeđuknjižnogiizvanknjižnogstanjamnožeseslučajevinezakonitogvlasničkogposjedanekretnina,savjesnogilinesavjesnog.Posjedmožebitineposredan(npr.posjedzakupca)iliposredan(npr. posjed zakupodavca), samostalan (vlasnički posjed) i nesamostalan(npr. prividni posjed osobe koja upotrebljava objekt posjeda po naloguposlodavca–pridržajilidetencija)26.

Prema tome treba razlikovati predmnijevano, zemljišnoknjižnovlasništvo,odstvarnog,izvanknjižnogvlasništva,ajednoidrugoodposjedanekretnine, bilo zakonitog ili nezakonitog, posrednog ili neposrednog,samostalnog i nesamostalnog posjeda. U praksi se vrlo često događa daje jedna osoba zemljišnoknjižni vlasnik, druga izvanknjižni vlasnik, atreća posjednik, zakonit ili nezakonit: jedna posredni – druga neposredniposjednik, samostalan ili nesamostalan posjednik; istinit (ispravan) ilineistinit(neispravan).

Nesklad izmeđuzemljišnoknjižnog i izvanknjižnogpravnog i faktičnogstanjabiojeutolikovećištosumnogenekretninebilepretežnoizvanknjižnoprisilno prenesene u društveno vlasništvo po mnogobrojnim pravnimosnovamauvremenuod15.svibnja1945.do25.lipnja1991.Sdrugestrane,zbog raznih razloga, nije se provodila uknjižba ni u pogledu nekretninastečenihnatemeljupravnogposla,iakojeutomslučajuimalakonstitutivan

26Vidjeti klasifikaciju posjedauGavella,N., Posjed stvari i prava, izd.Narodnenovine,Zagreb, 1990., str. 22. – 41.; Rašović, Z.P., Stvarno pravo, Podgorica, 2002., str. 49. – 60.;Stanković,O.–Orlić,M.,Stvarnopravo,Beograd,1990.,str.60.-68.


učinak.Ovozbogtogaštoseustanovahipoteke,pogotovoradiopterećivanjanekretninaudruštvenomvlasništvu27,vrlorijetkoprimjenjivala,štoznačidajenedostajaobitan razlogzauknjižbunekretnina.Društvenopravneosobe,čija se prava na nekretninama u njihovom posjedu uglavnom nisu moglaizgubiti pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige, pogotovo nisubile stimulirane tražitiuknjižbusvojihprava.Prevlađivalo je shvaćanjedajeuknjižbapravananekretninamauonomsustavuprevladanajerokolnostšto pravo na nekretnini nije uknjiženo ne umanjujemogućnost titulara dafaktički iskorištavanekretninuugospodarske svrhepremanjenojprirodi inamjeni.

2.3. Ratio uspostavljanja sklada između posjeda i prava vlasništva

Pravna napetost između činjenice (posjeda) i prava (pravo vlasništva)izazivapravnunesigurnost,praktičkionemogućavailibitnootežavapravniprometjernijeizvjesnotkojevlasnik:onajkojijeupisanuzemljišnojknjiziili onaj koji je u posjedunekretnine ili netko treći (izvanknjižni vlasnik–neposjednik)neposredniiliposredniposjednik.Sdrugestrane,izvanknjižnivlasnikjeuopasnostidaizgubipravovlasništvaakogasteknetrećaosobaspovjerenjemuzemljišneknjige.

Pravna sigurnost je bitni sastojak prava jednako kao i pravda. Zato se u svakom pravnom sustavu propisuju pretpostavke za uspostavu skladaizmeđupravaifakta,izmeđupravavlasništvaiposjeda.Tomeslužiustanovadosjelosti.

Pomoću ustanove dosjelosti uspostavlja se pod određenim zakonskimpretpostavkama sklad između kvalificiranog posjeda i prava vlasništva.Dakle, u sukobu između činjenice (posjeda) i prava (prava vlasništva)protekom vremena, pod određenim zakonskim pretpostavkama, činjenicapobjeđuje pravo, odnosno posjed pobjeđuje pravo vlasništva, tako što sepretvara u pravo vlasništva, negirajući dosadašnje pravo vlasništva osobekoja se kroz duže vrijeme ne ponaša kao vlasnik, svjesno ili nesvjesnotolerirajućivlasničkiposjednevlasnika.

Pravnisustav,naime,nemožetrpjetiunedogledsukobizmeđuposjedaipravavlasništvajertoježarištepravnenesigurnosti.Državanemožestajatina braniku prava vlasništva za koje njegov titular ne pokazuje interes, ato ispoljava time što ga ne vrši, niti ga štiti, već sadržaj njegovog prava

27TekjenasavjetovanjugrađanskihigrađanskopravnihodjelaSaveznogsuda,Vrhovnogvojnogsuda,vrhovnihsudovarepubilikaiautonomnihpokrajinadana25.i26.svibnja1989.(nakonstupanjana snaguZakonaopoduzećima,Sl. l.SFRJbr.77/88.)usvojen“Zaključak”br.1/89.danijeprotivanprinudnimpropisimapravniposaoizmeđudruštvenopravnihosobaozasnivanjuhipotekenanekretninamaudruštvenomvlasništvunakojimapravoraspolaganjaimajednadruštvenopravnaosobaukoristdruge.Zaključenojeidajepotrebnoiniciratiunošenjeuodgovarajućizakonodredbiohipotecinanekretniniudruštvenomvlasništvu,PSP44/33.


bez pravne osnove vrši netko treći smatrajući damuono pripada (pošteniposjednik). Vlasnik je mogao prekinuti taj sukob podizanjem vlasničketužbe sa zahtjevom za predaju posjeda (čl. 37. st. 1. ZOVO-a).Ali, akose on nije poslužio tim sredstvom, već je bio pasivan zbog nemarnostiili ravnodušnosti, mora trpjeti gubitak prava vlasništva, da bi ga stekaosavjestan posjednik koji koristi i upotrebljava stvar kao njen vlasnik,vjerujućidananjuimapravovlasništvailipravninaslovzastjecanjepravavlasništva.

Akoslijedimointeresnuteorijusubjektivnogprava(Ihering)28, ustanova dosjelosti dobiva drugu interpretaciju. Pomoću ustanove dosjelosti pravovlasništva priznaje se nevlasniku koji posjeduje stvar, ponašajući se kaodajenjenvlasnik,vršećivlasničkaovlaštenjakrozdugivremenskiperiod,pokazajućitimedaimaintereszatopravo,apravovlasništvagubionajkojisvojim ponašanjem pokazuje da nema za njega pravni interes jer ne vrši svojepravotj.ovlaštenjapravavlasništva,nititražisudskuzaštitu,panatajnačinispoljavasvojuravnodušnostpremasvomepravu.

Vlasniknegubipravonazaštitusvogapravazbogprotekavremena,jervlasničkatužbanikadnezastarijeva(čl.37.st.3.ZOVO-a)29,aligubipravovlasništva ako ga drugi stekne zbog proteka vremena. Protekom vremenadosjelošću stječe se pravo vlasništva ili pravo služnosti, a zastarom gubise zahtjev za ostvarenje obveznog (tražbenog) prava. To je bitna razlikaizmeđudosjelostiizastarepravapotraživanja,tj.prestanka(gubitka)prava“zahtijevatiispunjenjeobveze”.

2.4. Ustanova dosjelosti u građanskom pravu

Po pravnoj ustanovi dosjelosti u građanskom pravu pošteni samostalniposjednik stvari ili prava protekom vremena, pod određenim zakonskimpretpostavkama,stječepravovlasništvanastvar,odnosnonekodrugopravokojejeposjedovao,vršećinjegovusadržinukaodamupripada(npr.pravostvarneslužnosti).Predmetdosjelostijeonapovršinazemljištakojajebilauposjeduuzukapjenta (cijela ili diokatastarskečestice)uodnosunakojususesteklepropisanepretpostavkezadosjelost.30Naovommjestubavimose,međutim,uopćenoustanovomdosjelosti–stjecanjapravavlasništvananekretninu,odnosnonjenomanalognomprimjenomzastjecanjedruštvenogvlasništvananekretninamauprivatnomvlasništvuumjerikojajenužnazasvrheovograda.

28Jering,R.,Ciljupravu(preveoŽivojinović,B.)CIDPodgorica,izd.Sl.l.SRJBeograd,Izdavačka knjižnica Zorana Jovanovića, SremskiKarlovci,Novi Sad, 1998., str. 41. i dalje,204.idalje.

29 Prema sadašnjem Zakonu o vlasništvu, pravo vlasnika da zahtijeva predaju stvari odosobekojajeposjeduje,nezastarijeva,akoZakonomniještodrugoodređeno(čl.161.st.2.).

30VSHRev2658/87,od16.lipnja1988.,PSP41/24.


2.5. Primjena ustanove dosjelosti pri stjecanju društvenog vlasništva

Pod općim zakonskim pretpostavkama pod kojima se stjecalo pravovlasništvadosjelošću,stjecalosedruštvenovlasništvonastvarima(nekret-ninama)kojesubileuprivatnomvlasništvu.31,32

Slijedeći nevlasničkopravnu koncepciju društvenog vlasništva, nekisudovi su smatrali da se po osnovi dosjelosti moglo stjecati društvenovlasništvo samo do proglašenja Ustava SFRJ 21. veljače 1974., odnosnodostupanjanasnaguZakonaoudruženomradu33(11.prosinca1976.).Ovogledište(interpretacija),kojejedobilopodrškupristalicanevlasničkopravnekoncepcije34, nije se moglo braniti ni sa stanovišta ondašnjeg prava,nevlasničko – pravne koncepcije. Štoviše, poZUR-u35 (nevlasničkopravnakoncepcija) društveno vlasništvo stjecalo se pod daleko blažim pretpo-stavkama (čl. 226.) nego po ustanovi dosjelosti (infra). Pogotovo je ovogledišteneprihvatljivosastanovištapravilaustanovepretvorbedruštvenogvlasništvananekretninamauRepubliciHrvatskoj,pokojojseosnovnapravadruštvenopravnih osoba na stvarima u društvenom vlasništvu pretvaraju upravo vlasništva, što znači da se smatraju ekvivalentom prava vlasništva.Budući da je pravo raspolaganja po toj pravnoj ustanovi ekvivalent pravavlasništva, kao i pravo upravljanja i pravo korištenja (čl.359.-365. ZV-a), mora se zaključiti da se i ono stjecalo pod pretpostavkama zakonompropisanim za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. I ovdje vrijedi staropravilo:štosemožestećimožeseidosjesti(§1460.OGZ-a).Nekretninesusemogle ipravnimposlomprenositi izprivatnogudruštvenovlasništvo izavrijemenevlasničkopravnekoncepcije,pasemogloidosjelošćustjecatidruštvenovlasništvonanekretninamauprivatnomvlasništvu.

31 VSH Gzz-51/83, od 24. siječnja 1984., iz knjige M. Žuvela, Zakon o osnovnimvlasničkopravnimodnosima,Narodnenovine,Zagreb,1987.uzčl.44. toč.15. str.245.-247.(trećeizdanje,nadalje:Žuvela3.Četvrtoizdanje(1990.)označavasesaŽuvela4).

32 Mihajlovski, V., O održaju kao orginarnom načinu pribavljanja prava svojine, Pravniživot,br.3–4/1960.,str.25.;Rajačić,Č.,Stvarnopravo,strana166-179;Đuretić,S.,Sticanjepravasvojineodržajem,Našazakonitost,broj10/1985.;Bazala,B.,Stjecanjevlasništvastvaridosjelošću,Zemljišnaknjiga,VII,br.4-6/1960,str.131.-141.;Dobrović,P.,Pravovlasništvananekretninamaupisomuzemljišneknjige,Narodnauprava,XII,br.1-2/1961.,str,73.-75.,gdjesezastupamišljenjeoskraćenjurokadosjelostina20godina;Mesarović,K.M.,Pravniuslovipotrebni za sticanje svojine održajem,GlasnikAdvokatske komore, uAPVojvodini,XII, br7/1963,str.1.-9.

33Zakonoudruženomradu,Sl.l.SFRJbr.53/76.,pročišćenitekst11/88.VSMRev-355/83IGzz-23/83,od16.lipnja1983.,suprotnoVSHGzz51/83,Žuvela3, 247.

34Vedriš,M.,Klarić,P.,Osnoviimovinskogprava,Zagreb,1983.,str.21i262),Suprotno,Gavella,Posjedstvariiprava,Zagreb,1990.,str.174.

35Zakonoudruženomradu,Sl.l.SFRJbr.53/76.,57/83.,Uovomraducitirasepročišćenitekst,Sl.l.SFRJbr.11/88.


2.6. Pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću (1945.-1997.) koje po ana-logiji vrijede i za stjecanje društvenog vlasništva na nekretninama u privatnom vlasništvu

2.6.1. Općenito

Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i prava stvarne služnostidosjelošću u vremenu od 1945. do 1997. u našem pravu bile su određenepravilimagrađanskogpravaizbivšegOpćeggrađanskogzakonika–OGZ-a36,isudskompraksomkojajedjelomičnomodificiralatapravila.Inspiriranipropisimaozastarinasljedničke tužbe (čl.144.Zakonaonasljeđivanjuod23.travnja1955.37),aoslanjajućisenaZakononevažnostipravnihpropisadonijetihdo6.travnja1941.izavrijemeneprijateljskeokupacije,38 sudovi su skratili vrijeme dosjelosti od trideset, odnosno četrdeset godina, nadvadeset godina39 bez obzira da li je posjed zakonit – dovoljno je da jepošten (infra). Pod utjecajem te prakse oblikovana je ustanova dosjelostiu Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima40 (čl.28. i 30.) koji jestupionasnagu1.rujna1980.,abiojenasnaziuRepubliciHrvatskojdo1.siječnja1997.(čl.394.st.1.t.1.ZV-a).Zakonoosnovnimvlasničkopravnimodnosimapropisaojevrijemedosjelostioddesetgodinazazakonitiposjedi od dvadeset godina za nezakoniti, ali pošten posjed. Pri tome nisu se usuštinimijenjalepretpostavkezadosjelostizOGZ-a41:

a)podobnost(prikladnost)stvaridabudeobjektpravavlasništva;b)sposobnostposjednikazastjecanjepravavlasništva;c)efektivanineprekinutposjed;d)kvalificiranposjedie)protekvremenazakonomodređenog

36 §§ 1452-1477 (u OGZ-u Zastara i dosjelost su obuhvaćeni usanovom o zastari idosjelosti,§§ 1451-1502). O dosjelosti po OGZ-u, Rušnov – Posilović, Komentar Obćemuaustrijskomu građanskomu zakoniku, Zagreb, s. a, knjiga druga;Rajačić,Č., Stvarno pravo,Predavanja,Zagreb,1956.,str.168-179.

37Sl.l.FNRJbr.20/5.,52/57.i18/58.,pročišćenitekst,Sl.l.SFRJ,br.42/65.,ispr.47/65.,NN52/71. i52/73.,47/78. i56/00.koji jebionasnazido3. listopada2003. (čl.259. i260.Zakonaonasljeđivanju,NNbr.48/03.od26.ožujka2003.)

38Zakononevažnostipravnihpropisadonijetihdo6.travnja1941.izavrijemeneprijateljskeokupacije,pročišćenitekst,Sl.listFNRJbr.86/46.

39NačelnomišljenjeProšireneopćesjedniceSaveznogvrhovnogsudaod4.travnja1960.,br.3/60.,ZSOknj.V.,sv.I,str.15;SVSRev222/60,od19.12.1960.iVSHGž941/60,Žuvela3str.176-177.

40Zakonoosnovnimvlasničkopravnimodnosima,Sl. listSFRJbr.6/80. i35/90.,koji jepreuzelaRepublikaHrvatska8. listopada1991.ZakonomopreuzimanjuZakonaoosnovnimvlasničkopravnimodnosima,NNbr.53/91.

41Odosjelostikaoustanovistjecanjapravavlasništvaunašempravu:Gavella,N.,PravniučinciposjedauvezisnjegovomkonstitutivnomfunkcijomumonografijiPosjedstvariiprava,izd.Narodnenovine,Zagreb,1990.,str.158-174.


2.6.2 Podobnost (prikladnost) stvari za dosjelost

Podobnost stvari da se na nju može steći pravo vlasništva dosjelošćupodrazumijeva postojanje dviju pretpostavki:

-daodnosnastvarmožebitiobjektpravavlasništvai-dasenanjupravovlasništvamožestećidosjelošću.Za stjecanje društvenogvlasništva dosjelošću traži se da odnosna stvar

možebitiobjektdruštvenogvlasništva.Svenekretninemoglesubitiobjektdruštvenog vlasništva, ali društvenopravne osobe nisu mogle steći pravoupravljanja, korištenja ili raspolaganja na sve nekretnine u društvenomvlasništvu. Nisu mogle steći ta prava na one nekretnine u društvenomvlasništvukoje se sa stanovištagrađanskogprava svrstavajuuopćadobrana koja nitko nemože imati nikakvo stvarno pravo, na takvim dobrima usustavu društvenog vlasništva ni društvenopravne osobe nisumogle imatipravakojaseuRepubliciHrvatskojpretvarajuupravovlasništva.

2.6.3. Sposobnost društvenopravne osobe za stjecanje društvenog vlasništva

Društvenopravna osobamogla je stjecati društveno vlasništvo na onimstvarimanakojimasemoglokonstituiratipravoupravljanja,pravokorištenjailipravo raspolaganjaukorist teosobe.Alidruštvenovlasništvomogla jestjecatidosjelošćuionadruštvenopravnaosobakojanaodnosnunekretninunijemoglastećipravoupravljanja,korištenjailiraspolaganja;utomslučajupravoupravljanjastjecalaje,popravilu,općinanačijemseteritorijunalazitanekretnina(čl.206.st.3.ZUR-a).42

2.6.4. Vlasnički (samostalni) posjed

Po pravilima OGZ-a, koja su slijedila tradiciju rimskog prava, posjedima osoba koja je uspostavila (ili produžila) faktičnu vlast na stvarimanifestirajući svoju volju da je ima za sebe kao svoje vlasništvo.Posjednikje,dakle,osobakojaimacorpusianimus possidendi, tj. vlasnički posjed, odnosno samostalni posjed. Ona osoba koja vrši faktičku vlast zadrugoga nije posjednik nego držatelj stvari (detentor), a držatelj nemoženikada steći pravo vlasništva dosjelošću baš zato što mu nedostaje voljaposjedovanja stvari kao svoje43 (animus rei sibi habendi). Držatelj prema

42Čl.206.st.3.ZUR-ajepropisivao:“Poljoprivrednimigrađevinskimzemljištem,šumomišumskimzemljištemkojimneupravljajuradniciilidrugiradniljudiuodređenojdruštvenojpravnoj osobi ili na komene postoji pravo vlasništva, kao i drugimprirodnimbogatstvom idobromuopćojupotrebi,upravljaopćinanačijemseteritorijunalazitanekretnina.”

43Spaić,V.,Građanskopravo,Opštidioistvarnopravo,Sarajevo,1971.,str.608-613.Šireo tomeRajačić, op. cit., str. 166-179.;Gavella,N., Stjecanje putem dosjelosti s obzirom naograničenja kojima se podvrgnuti objekti i subjekti,Odvjetnik, br. 9-10/1973., str. 369-388.;Mihajlovski, op. cit. ; Bazala, B., Stjecanje vlasništva stvari dosjelošću, Zemljišna knjiga,br. 4 – 6/1960.;Lorenc,R.,O neupotrebi stvari i pribavljanju održajem, posebno kod pravasusvojine,Pravniživot,br.5–6/1968.;Načelnomišljenje…op.cit.


Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima osoba je koja po osnoviradnog ili sličnog odnosa, ili u domaćinstvu, vrši faktičnu vlast na stvariza drugu osobu, a dužna je postupati po uputama te druge osobe (čl. 71.ZOVO-a). Po ZOVO-u, koji je usvojio modernu (objektivnu) koncepcijuposjeda44, posjednik je i ona osoba koja priznaje drugu kao vlasnika, aima posjed na osnovi nekog prava, npr. prava plodouživanja, ugovora ozakupu ili najmu itd. (čl. 70. st. 2.ZOVO-a).Takavposjedniknikadnećesteći pravo vlasništva po osnovi dosjelosti, jer nema animus dominii, nitiga može sam steći mijenjajući jednostrano pravnu osnovu svoga posjedajerbitimepostaonepoštenposjednik,paineistinit(viciozan)posjednik,anepoštenposjedniknemoženikadstećipravovlasništvadosjelošću.

Nesamostalanposjednik jeonajposjednikkojipriznajevlastposrednogposjednika (npr. najmoprimac, plodouživatelj, uporaboprimac, ovlaštenikpravastanovanjaitd.).Nesamostalniposjednik,dakle,neposjedujestvarkaosvoju,nemavlasničkiposjed,panemožestećipravovlasništvadosjelošću.

2.6.5. Efektivni i neprekinut posjed

Posjedmorabitiefektivaninesmijeseprekinutijerseuslučajuprekidavrijeme računa ispočetka, jednakokao što se ispočetka, u slučajuprekida,računa zastara potraživanja (čl. 392. st. 1. ZOO-a na koju upućuje čl. 30.st. 3. ZOVO-a).45 Vrijeme dosjelosti ne prekida se u slučaju prijenosaposjeda,singularnogiliuniverzalnog,većsevrijemeprethodnikauračunava(successio possessionis).Uslučajuprotupravnogoduzimanjaposjedaprekidnastupaakoposjednik(uzukapijent)nepodnesetužbuzbogsmetanjaposjedauprekluzivnomsubjektivnomrokuod30danaodnosnouobjektivnomrokuod godine dana (čl. 419. Zakona o parničnom postupku46, kasnije čl. 77.ZOVO-a)47.

Dosjelost se obustavlja poradi onih razloga zbog kojih se obustavljazastarapotraživanja,pakadarazlogobustavenestaneiliprestanedjelovati,vrijemedosjelostisenastavlja(čl.30.st.3.ZOVO-a)48.

2.6.6. Kvalificirani posjed

Kvalificiranjeonajposjedkojiimatrisvojstva:-dajezakonit

44Omodernojkoncepcijiposjeda:Krneta,S.,Posjed,u:Enciklopedijaimovinskogpravaipravaudruženograda,NIU,“Sl.l.SFRJ”,Beograd,1978.,tomII,str.1019-1023.

45NačelnomišljenjeProšireneopćesjedniceSaveznogVrhovnogsudabr.4/60,od4.aprila1960.,ZSO,knjigapeta,sveskadruga(1960),t.III.

46Zakonoparničnompostupku,Sl.l.FNRJbr.4/57.,52/61.,Sl.l.SFRJbr.12/65.,1/71.,23/72.i6/74.

47Spaić,V.,Građanskopravo,Sarajevo,1970,str.610;Gams,A.,Osnovistvarnogprava,Naučnaknjiga,Beograd,1974.,str.263/264.

48 “Naprekidodnosnozastarudosjelostinaodgovarajući senačinprimjenjujuodredbeoprekiduodnosnozastojuzastarjelostipotraživanja”(čl.30.st.3.ZOVO-a).


-dajeistinit-dajepošten.Posjed je zakonit ako se zasniva na pravnoj osnovi koja je potrebna za

stjecanje prava vlasništva (čl. 72. st. 1. ZOVO-a)49. Nije zakonit posjedako sezasnivananištavompravnomposlu (čl.103.–110.ZOO-a), ilinapravnomposlukojijeponištenpravomoćnomsudskomodlukom(čl.111.–117.ZOO-a)50ilijeraskinut(čl.124.-136.ZOO-a)ilijenoviranizmjenomosnove(causae)ilijekonvertiranunekidrugipravniposao(čl.106.ZOO-a)komenijeciljprijenospravavlasništva.Nitkonemožesampromijenitipravnuosnovu svogaposjeda (nemo sibi ipse causampossessionismutarepotest),jerutomslučajupostajeneistinit(neispravan,viciozan)posjednik.

Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebompovjerenja(čl.72.st.1.ZOVO-a).Budućidajezazakonitostposjedabilapropisana kumulativno i druga pretpostavka, da posjed “nije pribavljensilom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja”, istinit posjed bio jeobuhvaćenpojmom:zakonitiposjed,aneistinitpojmom:nezakonitposjed.

Pravni osnov daje pravo (ovlaštenje) stjecatelju da zahtijeva predajuposjeda ako nije izvršena predaja posjeda očitovanjemvolje.51 PoZOVO-u se nije smatrao zakonitimposjedkoji je pribavljen silom, zloupotrebompovjerenjailiprijevarom(viciozno)iakosezasnivaonazakonitomosnovuzastjecanjepravavlasništva(čl.72.st.1.), jerniosobakojaimazakonituosnovu(naslov)zastjecanjeposjeda,nesmijegastećinaviciozannačin.

Posjednik je pošten (ili savjestan, kako kaže ZOVO-a) “ako posjednikne zna ili nemože znati da stvar koju posjeduje nije njegova” (čl. 72. st.2.ZOVO-a)52,odnosno§1463OGZ-a.Nepoštenjeprijašnjegposjednikanesmetasljednikuninasljedniku(§1463OGZ-aičl.28.st.5.ZOVO-a).

Poštenje (savjesnost) posjeda po ZOVO-u predmnijeva se (čl. 72. st.3.).Posjednik,dakle,nemoradokazivatida jepošten.Tko tvrdisuprotno,mora dokazati. Ova pravila poznaju i ostala suvremena građanska prava,uključujući i OGZ (§ 328.), kao i sadašnji Zakon o vlasništvu i drugimstvarnimpravimaRepublikeHrvatke(čl.18.st.5.).

Pošten posjednik postaje nepošten “od trenutka kada mu je tužbadostavljena” (čl.39. st.7.ZOVO-a),53 akoseparnicanastavi i za tužiteljauspješno završi. Ako se to dogodilo prije isteka vremena za dosjelost,

49OdosjelostipopravilimaZOVO-a,Gavella,N.,Odosjelostikaoustanovinašegpravnoguređenja,ZbornikPravnogfakultetauZagrebu,br.3/1976.iĐuretić.S.,Sticanjepravasvojineodržajem,Našazakonitost,br.10/1985. teStanković–Orlić,Stvarnopravo,Beograd,1990.,str.151-155

50Zakonoobveznimodnosima,Sl.l.SFRJbr.29/78.,39/85.,46/85.,59/89.,NNbr.53/91.,73/91.,111/93.,3/94.,107/95.,7/96.,91/96.,112/99.

51Gavella,Posjedstvariiprava,str.52-74.52OdosjelostipoZOVO–u,Đuretić,S.,Sticanjepravasvojineodržajem,GavellaN.,O

dosjelostikaoustanovinašegpravnoguređenja.53VSHRev1799/81,od24.veljače1982.,.PSP21/83.


“prekida se dosjelost.”54 Nepošten posjednik nikad neće steći pravovlasništvadosjelošću.55

S druge strane, ako je pošteni posjednik postao nepošten nakon proteka vremena zakonom propisanog za dosjelost, to mu neće škoditi, jer jeprotekom vremena stekao pravo vlasništva po samom zakonu (mala fidessuperveniensnonnocet).56

2.6.7. Potrebno vrijeme posjedovanja

Vrijeme posjedovanja kao pretpostavka za dosjelost određeno jezakonom,imperativnomnormom,pasepravnimposlomnemoženiskratitiniproduljiti57.

2.6.7.1. Opći građanski zakonik

PopravilimaOGZ-avrijemeposjedovanjakaopretpostavkazastjecanjeprava vlasništva dosjelošću na nekretninama bilo je trideset godina (§1468.)odnosnočetrdesetgodina,akojenekretninabilauvlasništvudržave,crkve, općine i drugih “dopuštenih zborova” (§ 1472.).58 Ova pravilaodnoseseinanekretninekojenisuupisaneuzemljišneknjige“umjestimagdjenemanikakvihurednih javnihknjiga”.Odovihosobapraktički samocrkvene pravne osobe od 1945. do 1990. bile su vlasničkopravni subjekti,aliusudskojpraksiseuodnosunanjihnijeprimjenjivalopraviloiz§1472.o dužem roku dosjelosti, jer u tadašnjem pravnom sustavu nisu imaleprivilegiran položaj, već su i u tom pogledu bile izjednačene s drugimvlasničkopravnimosobama.

2.6.7.2. Vrijeme dosjelosti prema sudskoj praksi

Sobziromna to da je vrijeme dosjelosti u pravilima građanskog pravana području bivše Jugoslavije bilo nejednako određeno: dvadeset četiriodnosno trideset i šest godina po Srbijanskom građanskom zakoniku (§§

54Rajačić,Č.,Stvarnopravo,str.170.55VSHRev162/83,od26.svibnja1983.,PSP23/50.56VSS,U1956/72,od18.kolovoza1972.,Informator,br.2037od15.rujna1973.,Žuvela3,

str. 144-145.Kritizirajući rješenje iz francuskogCodeCivila (premakome jedovoljnoda jepoštenjepostojaloutrenutkustjecanjaposjeda(čl.2269.),pozivajućisenaSrbijanskigrađanskizakonik(§929)iNjemačkiBGB(§937,st.2.),Stanković/Orlićsezalažuzaovodrugorješenje“kao više saglasno zahtevima morala”. (Stvarno pravo, str. 147). Ovo pravilo važilo je i ufrancuskomobičajnompravudoCodecivila(Josserand,L.,Coursdedroitcivilpositivfrançais,I.,Paris,1932,na1766,2º).

57Petrović,V.,Vremepotrebnozaodržaj,Pravniživot,br.9–10/1960.58Rušnov,A.,TumačObćemuaustrijskomuGrađanskomuzakoniku,knjigadruga,Zagreb,

1891., str. 853-854; O dosjelosti po pravnim pravilima OGZ-a, Rajačić, Č., Stvarno pravo(predavanje),Zagreb,1956.,str.166.-179


929.59, 931.)60, trideset odnosno četrdeset godina po OGZ-u (§§ 1470. i1472.),apocrnogorskomOpštemimovinskomzakoniku(čl.46.)–tridesetgodina61odnosnodesetgodinaakojeposjedzakonit(čl.45.)idasutirokovibili određeni još u devetnaestom stoljeću, kada je vrijememnogo sporijeprotjecalo,smatralosedapostojipotrebazautvrđenjemjednogjedinstvenog,kraćeg roka dosjelosti za cijelu državu. Zato je Proširena opća sjednicaSaveznog vrhovnog suda 4. travnja 1960. usvojila Načelno mišljenje, daje za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvaridovoljnovrijemeoddvadeset godina, i tobezobzirana toda li je posjedzakonitiline,podpretpostavkomdajepošten,62,63 a poštenje se predmnijeva. Skraćenje rokovadosjelostiusudskojpraksibilo jemogućezbog togaštosu pravni propisi koji su bili na snazi do 6. travnja 1941. izgubili pravnusnagu, amogli su se subsidijarnoprimijeniti kaopravnapravila samoakosupoocjenisudabilausuglasnostistadašnjimpravnimsustavom64.

2.6.7.3. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima

Sudska praksa je konzekventno slijedilaNačelnomišljenje do stupanjana snaguZOVO-a (1. rujna1980.), aZOVOga jedjelomičnoprihvatio, stimeštojepropisaokraćirokzazakonitiposjed-utrajanjuoddesetgodina,azanezakonitidvadesetgodina(čl.28.st.2.i4.).Zapravneučinkedo1.rujna1980.mjerodavno je dotadašnje pravo, a za onekoji nastaju kasnijeprimjenjujeseZOVO.65

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od stupanja na snaguprimjenjujesenarokovedosjelostikojisupočelitećiprijenjegovastupanjanasnaguakodotogtrenutkanisuistekli.

Kad je Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima propisankraći rok, a nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme kraće

59Akoje“pritežanje…stapijomiubaštinskeknjigeuvedeno,dostajedesetgodina”.60Ako jenekretninauvlasništvudržave, crkve iliopštine, anije “na imepritežaočevou

baštinskeknjigeuvedena”–akojeuvedenananjegovoimeuteknjige“iziskujese12godina”.61 Dobrović, P., Pravo vlasništva na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu, Narodna

uprava,br.1–2/1961.UBosniiHercegovinipojavilasedilemeokoprimjenepravilašerijatskogpravaodesetgodišnjemposjedukaopretpostavkazastjecanjepravavlasništvadosjelošćukakonamulktakoinamirijskimnekretninama,vidi:Kaluđerčić,S.,Daliseshodnočl.4.Zakonaonevažnostipravnihpropisadonesenihprije6.4.1941.izavrijemeneprijateljskeokupacijemoguuBosniiHercegoviniprimjenjivatipravnapravilaotomanskihzakonaiaustrijskogOGZ–akodsticanjapravavlasništvananekretninamadosjelošću,Pravniživot,br.6–7/1953.

62NačelnomišljenjeSVSod4.travnja1960.,podbrojem3/60,ZSOknjigaV,sv.I,str.15.63Utovrijemebiojevećpropisanzastarnirokod20godinazanasljedničkutužbuprotiv

“nesavjesnogdržaoca”(čl.144.Zakonaonasljeđivanju,Sl.listFNRJ,br.20/55.od11.svibnja1955.).

64Čl.4.Zakonaonevažnostipravnihpropisakojisudonijetido4.travnja1941.izavrijemeneprijateljskeokupacije,Sl.l.FNRJbr.84/46.

65VidistavZajedničkesjedniceSaveznogsuda,vrhovnogvojnogsudaivrhovnihsudovarepublikaiautonomnihpokrajina(XXIIIbr.5/83,od14.i15.prosinca1983.)iZaključakVSH(II/84)-SjednicaGrađanskogodjelaod27.II.1984.,PSP24/42.


od zakonom propisanoga, rok istječe nakon proteka vremena određenogaranijim zakonom.Ako je od roka određenoga ranijim zakonom preostalovrijemedužeodonogapredviđenogaunovomzakonu, rok istječe istekomvremena propisanoga u novom zakonu.66

Dugotrajniraskorakizmeđuposjedaipravavlasništvapotkopavapravnusigurnost, a pravna sigurnost je bitni sastojak prava jednako kao i pravda.67 Zato se u svakompravnom sustavuuodgovarajućimpravnimustanovamapropisuje način i pretpostavke uspostave sklada između prava i fakta,između posjeda i vlasništva, protekom primjerenog vremena. Tome služiustanovadosjelosti.

2.6.7.4. Vrijeme potrebno za stjecanje društvenog vlasništva po osnovi dosjelosti

Vrijemepotrebnoza stjecanjepravavlasništvapoosnovidosjelosti, popravilimagrađanskogprava, tražilo se i za stjecanjedruštvenogvlasništvapo toj pravnoj osnovi.

2.7. Stjecanje društvenog vlasništva ispunjenjem objektivnih pretpostavki iz ustanove dosjelosti

Pravovlasništvadosjelošćumožestećisamoonaosobakojajesposobnasteći topravonaodređenoj stvari.Tako straneosobenemogu steći pravovlasništva dosjelošću, ni uz uvjet uzajamnosti, na one nekretnine koje nemogubitiuvlasništvutihosobailinakojenemogustećipravovlasništvaninasljeđivanjem68.Društvenovlasništvo,naprotiv, stjecalo se,uz ispunjenjeobjektivnih zakonskih pretpostavki za dosjelost nekretnine u privatnomvlasništvu i kad društvenopravna osoba – posjednik nije bila sposobnasteći odgovarajuće osnovno pravo na nekretnini u društvenom vlasništvu.Ovo zbog toga što se pravo društvenopravne osobe na stvari u društvenom vlasništvunijepodudaralosdruštvenimvlasništvom.Društvenovlasništvobilo je pretpostavka (uvjet) za stjecanje osnovnog prava društvenopravneosobe: pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Zato je društvenovlasništvonaodređenojnekretninimoglopostojatiibezpravauzukapjenta,bilo da je nekretnina postala opće dobro na koje nitko ne može imatineko imovinsko pravo ni u sustavu društvenog vlasništva, bilo da pravoupravljanjairaspolaganjapripadadrugojosobi(najčešćeopćini,čl.206.st.3.ZUR-a).

66Zaključak sjednice (II/84.)GrađanskogodjelaVrhovnogsudaHrvatske,od27.veljače1984.,PSP24/43.

67Radbruchističetrividaidejeprava:pravdu,svrsishodnostipravnusigurnost(Radbruch,G.,filozofijaprava;prevelanasrpski:DušicaGuteša;NOLIT,Beograd,1980.,str.226.).

68ŠireotomeSimonetti,P.,PravovlasništvaipravograđenjastranihosobananekretninamauRepubliciHrvatskoj,ZPFR,vol27,br.1(2006.),t.6.1.it.8.(str.26.-27.i30.-34.).


2.7.1. Stjecanje prava na nekretnini njenim prelaskom u društveno vlasništvo

Prelaskom nekretnine u društveno vlasništvo po osnovi dosjelosti nanjustjecala jepravokorištenja ilipravoraspolaganjaonadruštvenopravnaosobakojajedovršilavrijemeposjedovanja,odnosnokojajebilaunjenomposjedu kada je isteklo vrijeme dosjelosti, pod uvjetom da je po zakonumogla biti nositelj toga prava. Stjecanje društvenog vlasništva i stjecanjepravanastvarikojejedosjelošćuprešlaizprivatnogudruštvenovlasništvopodudarasesistekomvremenapotrebnogzadosjelost:jedanidrugiučinakzbivaseistovremenoposamomzakonu.Potonjistjecateljovihpravamogaose pozivati samo na pravnu osnovu sukcesije nakon što bi dokazao da je njegovprednikstekaotapravadosjelošću.

2.8. Stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću

Društvenopravne osobe mogle su stjecati i pravo služnosti nanekretninamauprivatnomvlasništvupodonimpretpostavkamapodkojimasuihstjecaleivlasničkopravneosobe.

Prema ZOVO-u pravo stvarne služnosti stjecalo se dosjelošću kadaje društvenopravna osoba koja je imala pravo upravljanja, korištenja iliraspolaganja na povlasnomdobru faktično ostvarivala služnost za vrijemeoddvadesetgodina,avlasnikposlužnogdobrasetomenijeprotivio(čl.54.st. 1.). Prema tomeZakonu posjed prava stvarne služnosti imala je osobakoja je faktičnokoristila nekretninudrugeosobe “u opsegukoji odgovarasadržajuteslužnosti”(čl.70.st.3.).

Za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću protekom dvadesetgodina, uz pasivno držanje vlasnika poslužnog dobra, nije se tražila nisavjesnost (poštenje) posjeda. Ovo pravilo bilo je naličje pravila premakome se stvarna služnost gubila ako se nije vršila “za vrijeme potrebnoza njeno stjecanje dosjelošću” (čl. 58. st. 3.), ali stvarna služnost nije semoglastećidosjelošću“akojevršenazloupotrebompovjerenjavlasnikailiposjednikaposlužnogdobra,silom,prijevaromiliakojeslužnostustupljenadoopoziva”(čl.54.st.2.).

Pravilaostjecanjupravavlasništvadosjelošćusupsidijarnoseprimjenjujuinastjecanjepravastvarneslužnostipoosnovidosjelosti.

3. Stjecanje prava društvenopravnih osoba na nekretninama u društve-nom vlasništvu primjenom ustanove dosjelosti do 21. veljače 1974.

Ovdjeseraspravljaomogućnostistjecanjapravaupravljanja,korištenjai raspolaganja na nekretninama u društvenom vlasništvu primjenomustanove dosjelosti između društvenopravnih osoba, tj. kada je nekretninau društvenom vlasništvu, a na njoj ima pravo upravljanja, korištenja iraspolaganjadrugadruštvenopravnaosoba.


Pretpostavka za stjecanje prava korištenja na stvari u društvenom vlasništvu primjenom ustanove dosjelosti bila je da se na toj stvari možesteći pravo korištenja na temelju pravnog posla bez posebnih ograničenjakakvasubilapropisananpr.zašumeizaneizgrađenograđevinskozemljišteudruštvenomvlasništvu(čl.69.Zakonaograđevinskomzemljištu).69

Primjenaustanovedosjelostinastjecanjepravadruštvenopravnihosobana nekretninama u društvenom vlasništvu, po shvaćanju sudske prakse,ovisilajeodprirodetihprava.Samoodređenastvarnapravapodobnasuzastjecanjeprimjenomustanovedosjelosti.

3.1. Priroda prava društvenopravnih osoba na stvarima u društvenom vlasništvu prema interpretaciji sudske prakse

U sudskoj praksi, naime, do Ustava SFRJ 21. veljače 1974., odnosnoZakonaoudruženom radu (11. prosinca1976.), prevladavalo je shvaćanjedadruštvenovlasništvo, iakonegacijapravavlasništva,nenegira stvarno-pravnu prirodu prava društvenopravnih osoba na stvarima u društvenomvlasništvu.Pravokorištenja,kaoosnovnopravonastvarimaudruštvenomvlasništvu, imovinsko jestvarnopravodruštvenopravneosobe:kakoradneorganizacije, osnovne i složene organizacije udružnog rada, samoupravneinteresne zajednice i sl., tako i društvenopolitičkih zajednica od općinedo Federacije ili bilo koje druge društvenopravne osobe. Pravo stvarneslužnostidruštvenopravnihosobananekretninamaudruštvenomvlasništvutakođerjeutovrijemeimalostvarnopravnuprirodukaoipravokorištenja.

3.2. Sudska praksa i pravna znanost

ZatoprijestupanjanasnaguUstavaSFRJ21.veljače1974.sudovinisudvoumili oko analogne primjene ustanove dosjelosti za stjecanje pravakorištenjakaonajširegpravanastvarimaudruštvenomvlasništvu,kojeseuspoređivalouovomslučajuspravomvlasništva.

Prije stupanja na snaguUstava SFRJ 21. veljače 1974. godine i ZUR-a sudska praksa je u nekoliko navrata potvrđivala pravno stajalište da jedopuštena analogna primjena pravnih pravila iz ustanove dosjelosti zastjecanjepravakorištenjananekretninamaudruštvenomvlasništvuizmeđudruštvenopravnihosoba.70Ovogledištepodržavalajeipravnaznanost71.

69PročišćenitekstZGZ-a,NN48/88.,16/90.i53/90.70GlavnaarbitražaGsbr.1252/53.,GlasnikadvokatskekomoreAPVojvodinebr.12/1953.,

citirano prema Mihajlovskom, op.cit. Vrhovni privredni sud u Beogradu Pž-408/72 i Pž-445/73,VišiprivrednisuduSarajevu,Sl.br.1269/75.iOkružnisuduCelju,Gž205/69.Ovoje konstatirano i na Zajedničkoj sjednici najviših sudova (XVII) od 7. svibnja 1981. (vidiobrazloženjeNačelnogstavausvojenognatojsjednici),Žuvela3,str.180.-182.

71 Gams, A., Osnovi stvarnog prava, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd,


3.3. Načelni stav XVII Zajedničke sjednice

Na XVII. zajedničkoj sjednici Saveznog suda, Vrhovnog vojnog sudai vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina, 7. svibnja 1981.,usvojenje,međutim,Načelnistav:“Uodnosimaizmeđudruštvenihpravnihlicaustanovaodržajaseneprimjenjuje.”72Ovajsestavobrazlagaoprirodomdruštvenog vlasništva u sustavu neposrednog samoupravljanja, koje jebilo negacija ne samo privatnog prava vlasništva, nego i svakog drugogsubjektivnogpravanastvariudruštvenomvlasništvu(“društvenasredstva...ne mogu biti vlastita”), a pravo raspolaganja društvenopravne osobe nijenjeno subjektivno pravo na stvari u društvenomvlasništvu već instrumentza stavljanje u promet stvari u društvenomvlasništvu. Pravo raspolaganjaje neotuđivo, neimovinsko pravo. Stoga je isključenamogućnost stjecanjadosjelošću prava raspolaganja društvenopravne osobe po pravilimagrađanskog prava. Stvari (pokretne ili nepokretne) jedne društvenopravneosobemogupostati“društvenasredstva”drugedruštvenopravneosobesamopo osnovama iz čl. 266.ZUR-a,73 a to su: samoupravni sporazum, ugovor ili drugi pravni posao, a u slučajevimapredviđenimUstavom - i odlukomdržavnogorganailiposamomzakonu.Pozivajućisenaodredbečl.12.st.2.UstavaSFRJičl.12.st.1.Zakonaoudruženomradu,uobrazloženjuovogNačelnog stavanavodi seda sustavdruštvenogvlasništvanegiraustanove“građanskog stvarnog prava”, pa time i ustanovu dosjelosti “kao tipičnuustanovuvlasničkopravnogsistema” 74.PremaobrazloženjuNačelnogstavaproizlazi,dakle,da jeustanovadosjelosti izmeđudruštvenopravnihosobaisključena sustavom društvenog vlasništva i neposrednog samoupravljanja(skraćeno: neposredno društveno vlasništvo) kakav je bio uspostavljenUstavomSFRJod21.veljače1974. iuređenZakonomoudruženomradu.UnačelujesustavneposrednogdruštvenogvlasništvabiouspostavljenvećUstavnimamandmanimaod30.lipnja1971.,75anormativnouređenpotonjimzakonima76.Zajednička sjednicaodstupila je odpravilagrađanskogprava:Štosemožestećimožeseidosjesti(§1455.Općeggrađanskogzakonika).Društvenopravne osobe mogle su stjecati pravo raspolaganja na stvari udruštvenom vlasništvu kako na temelju pravnog posla (čl. 206. ZUR-a),

1959.,str.169,isti:Osnovistvarnogprava(1974.god.),str.302;Rajačić,Č.,Stvarnopravo-predavanja,Zagreb,1956.,str.178.;Legradić,R.,TeorijastvarnogpravaistvarnopravoFNRJ,Skopje, 1957. str. 154.,Mihajlovski, op. cit. str. 25 – 26;Mesarović, K.,M., Pravni uslovipotrebnizasticanjesvojineodržajem,GlasnikadvokatskekomoreAPVojvodine,br7/1963.

72Žuvela4, str. 162., t. 37.73UpročišćenomtekstuZUR-ačl.224.74 Načelni stavXVII Zajedničke sjednice, objavljen je u Pregledu sudske prakse (Prilog

NašeZakonitosti),PSP,NZ,19/49.75Ustavni amandmaniXXdoXLII,Sl.l.SFRJbr. 29/71. od8.srpnja1971.; vidi amand.

XXIiXXII.76Vidinpr.Zakonoprometudruštvenihsredstavaosnovnihorganizacijaudruženograda,

Sl.l.SFRJbr.22/73.


tako ina temeljuodlukenadležnogdržavnog tijela (npr. eksproprijacijom,administrativnimprijenosom),paiposamomzakonu(npr.dosjelošćustvariu privatnom vlasništvu, građenjem na tuđem zemljištu itd.). Upravo to jebioargumentzastjecanjedosjelošćupravakorištenja,odnosnoranijepravaupravljanja, na nekretnini druge društvenopravne osobe.77 Okolnost što seNačelnistavzasnivaonaklimavimargumentimaneumanjujenjegovozna-čenjeiutjecajnasudskupraksukojagajedoslovnoslijedila.

Iako je po pravnom sustavu Republike Hrvatske pravo raspolaganjana nekretninama u društvenom vlasništvu ekvivalent prava vlasništva,jednakokaoipravokorištenjakojemujeprethodilo,jerseovaprava,kaoinekadašnjepravoupravljanjakojesepoinercijizadržalouzemljišnojknjizi,pretvaraju u pravo vlasništva, sudska praksa RH, koliko nam je poznato,dosadanijeabrogiralagornjistavZajedničkesjedniceod7.svibnja1981.godine,kojijepotvrđenikoncem1990.odlukomVSH-a.78

Naprvipogledčini se logičnom idejakoja se iznosina savjetovanjimapravnika da se nakon zakonske reinterpretacije prava raspolaganja kaosubjektivnog imovinskog prava društvenopravne osobe, posebno društvenog poduzeća79, koje je u pravnom sustavu Republike Hrvatske ekvivalentnopravuvlasništva,napustizaključakXVII.Zajedničkesjednicekojisezasnivana tadaopćeprihvaćenimpremisamada je društvenovlasništvopoUstavuSFRJ od 21. veljače 1974. i Zakonu o udruženom radu (1976.) negacijasvakogsubjektivnogimovinskogpravadruštvenopravnihosoba.Prematomučenju između rada i sredstava za proizvodnju nema posrednika. Rad jeosnovaprisvajanjasvojstavastvari,anepravonastvari.Između“udruženogradnika” i stvari u društvenom vlasništvu u proizvodnji i raspodjeli nemavlasnika ni ovlaštenika bilo kojeg prava na stvari, ovlaštenog da prisvajai odlučuje o proizvodima rada. Prema toj ideološkoj dogmi,koja je imalaprivid prava, o rezultatu rada odlučuje “udruženi radnik”, a ne imateljprava na stvari. Pravo rada negacija je prava vlasništva i svakog drugogprava na stvari. Napuštanje toga gledišta (Načelnog stava), pro preterito,međutim, izazvalo bi takve posljedice koje bi pogađale samu bit prava– pravnu sigurnost. Nakon 7. svibnja 1981. svaka društvenopravna osobamogla je biti sigurna da neće izgubiti pravo korištenja ili raspolaganjana stvarima u društvenom vlasništvu uslijed toga što bi ga druga osobastekla dosjelošću, ako ga nije stekla do 21. veljače 1974., ili nakon togana temelju pravomoćne presude80. Ovu sigurnost crpila je iz navedenog

77Takojenpr.Rajačićisticao:“Ugrađansko-pravnimodnosimasepravoupravljanjamožestjecati,otuđivatiiprenositipaseidosjelošćumožestećiiizgubiti”(op.cit.,str.178).

78VSH,Rev.45/90.od6.prosinca1990.,PSP52/38.79PoZakonuopoduzećima,Sl.l.SFRJbr.77/88.,društvenopoduzećejenositeljimovinskih

stvarnihpravanastvarimaudruštvenomvlasništvu(čl.2.).80Procesnopravnimučinkom–resiudicatafacitiusinterpartes.VidiZuglia,S.,Građanski

parničnipostupakFNRJ,Školskaknjiga,Zagreb,1957.,str.483.Konstatirajućidasucivilističkashvatanja o djelovanju nepravilne presude, koje zastupa Zuglia, uglavnom napuštena, Triva


NačelnogstavaZajedničkesjednice.Kadabisenapustilogornjestanovište,propreterito, pravni sljednicidruštvenopravnihosobakoje su imalepravoraspolaganjailipravokorištenja,ilipravnuosnovuzastjecanjeovihprava,koja su se pretvorila u pravo vlasništva u postupku pretvorbe društvenihpoduzeća ili pretvorbe tih prava u pravo vlasništva po osnovi samogzakona, bile bi suočene sa zahtjevima za priznanje prava vlasništva onihpravnih ili fizičkih osoba čiji su pravni prednici (društvenopravne osobe)bili posjednici njihovih nekretnina u vremenu od 21. veljače 1974. dopretvorbe društvenog vlasništva na određenoj nekretnini, ako je dotadaproteklovrijemedosjelosti.

Iakosudskapraksanije izvorpravau formalnomsmislu,konzekventnoponavljanje jednog pravnog stava (interpretacije pravne norme) kroz dužiperiod, kao u ovom slučaju, praktički dobiva značaj izvora prava. Zatoabrogiranje gornje interpretacije tada primjenjivanog prava s povratnim učinkombilobisuprotnonačeluvremenskogvaženjazakona(čl.388.st.2.ZV-a).81

PerpetuiranjeNačelnog stava ne ugrožava pravne sljednike onih osobakojeizvodesvojepravovlasništvaizpravadruštvenopravnihosobazakojedokažu pravnu osnovu stjecanja pravamimo ustanove dosjelosti (čl. 364.ZV).

S današnjeg gledišta, međutim, vrijeme dosjelosti proteklo do 21.veljače 1974. po pravilu o zastoju dosjelosti (čl. 160. st. 6. ZV-a, raniječl. 30. st. 3.ZOVO-a)uračunava seuvrijemedosjelosti koje senastavilood dana prelaska dotične nekretnine u privatno vlasništvo, a najkasnijeod 8. listopada 1991. kada je uklonjena zakonska prepreka za dosjelostprava vlasništva na nekretnini u društvenom vlasništvu,82 ako se dokaženeprekinutikvalificiraniposjed83

3.4. Stanovište Vrhovnog suda Hrvatske

Vrhovni sud Hrvatske je godinu dana prije Zajedničke sjednice od 7.

se pridružuje procesnoj ili publicističkoj teoriji prema kojoj pravomoćne presude ne moguproizvestipromjeneusadržajugrađanskopravnihodnosauveziskojimasudonesene(Triva,S., Građansko procesno pravo I, izd. “Narodne novine”, Zagreb, 1972., str. 528. U ovomteorijskomsporu,Poznićdajeprednostpublicističkomučenju(Poznić,B.,Građanskoprocesnopravo,Savremenaadministracija,Beograd,1980.,str.283.)Obaučenja,međutim,prihvaćajunačelodaseopredmetuokomejepravomoćnoodlučenonemožeponovnosuditi (nebis inidem);tojeipozitivnopravnorješenje(čl.354.st.2.t.9.Zakonaoparničnompostupku,NNbr.53/91.,91/92.i112/99.).

81Ovremenskomvaženjuzakona,Perović,S.,Retroaktivnostzakonaidrugihopštihakata.Teorijasukobazakonauvremenu,IRO“SvetozarMarković”,Beograd,1984.

82 Čl. 3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima,NN br.53/91.

83 Šire o tome u opsežnijem raduSimonetti, P.,Uređenje prava na nekretninama (1945.-2007.)kojijepripremljenzatisak.


svibnja 1981. godine (supra) stao na stanovište da pravo korištenja šumeu društvenom vlasništvu “ako se i uzme da je imovinskopravni izrazdruštvenog vlasništva i kao takvo samostalno pravo... ne može (se) stećidosjelošću (originarno), ni zavojnepotrebe” (u tom slučaju je uzukapientbila,dakle,SFRJ).84

Ovajzaključak izveden je iznačelaograničenograspolaganjašumomudruštvenom vlasništvu.Time je potvrđeno učenje da se samo na stvarimaupogledukojihnepostojiograničenjeprometamožestjecatipopravilimaodosjelosti,kakopravovlasništva, tako ipravanastvarimaudruštvenomvlasništvu. Opći zakon o šumama (1947.) izričito je propisao daministarpoljoprivrede i šumarstva proglašava, kao zaštitnu, određenu šumu kojaslužiobranizemljeuzsuglasnostministranarodneobrane(čl.17.).PotonjimZakonom o šumama (1961.) bilo je propisano da šumu posebne namjeneza vojne potrebe proglašava savezni sekretar nadležan za poljoprivredui šumarstvo u suglasnosti s državnim sekretarom za poslove narodneobrane. Iako su se po tome zakonuna šumeu društvenomvlasništvu i naimovinskopravne odnose u pogledu tih šuma primjenjivali opći propisiimovinskogprava,akoovimzakonomnijebilodrukčijeodređeno(čl.3.st.6.),sudjeizveozaključakdajetimzakonomdrukčijeodređeno,jersešumaza vojne potrebe mogla izdvojiti iz kompleksa u društvenom vlasništvusamoodlukomnadležnogsaveznogsekretara,čimejenašumuudruštvenomvlasništvubiloisključenostjecanjeipravakorištenjaFederacijeprimjenomustanove dosjelosti (na originaran način). Ovaj zaključak izvodio se i izodredbe čl. 15. potonjeg Zakona o šumama SRH85, prema kojoj je samo IzvršnovijećeSaboramogloizdvojitiizkompleksapojedinešumeišumskazemljištaudruštvenomvlasništvuzapotrebeJugoslavenskenarodnearmijeiliopćenarodneobrane,pasemimo toganijemoglostećipravokorištenjanašumiudruštvenomvlasništvunizapotrebeJNA.

Šuma koja je bila predmet spora u toj parnici dodijeljena je lokalnojŠumariji 19. listopada 1956. rješenjem tadašnjegNarodnog odbora kotaraMakarska, pa je ta društvenopravna osoba (Šumarija) na njoj imala pravokorištenja. Pravo korištenja na šumi u društvenom vlasništvu moglo seprenijeti na drugu društvenopravnu osobu, rješenjem skupštine općine oadministrativnomprijenosu,nakon izdvajanja šume izkompleksa, uovomslučajuzapotrebenarodneobrane86.

Prema obrazloženju ove presude proizlazi da se moglo stjecati pravokorištenja dosjelošću na onim nekretninama u društvenomvlasništvu kojesu se mogle prenositi na temelju pravnog posla između društvenopravnihosoba,bezposredovanjadržavnogtijela,akadjezaovajprijenosbilanužna

84VSHRev503/80,od9.travnja1980.,PSP17/30.85ZakonošumamaSRH,NN,br.20/77.86Vidi čl. 82. – 89.Zakonao eksproprijaciji, Sl.l. FNRJbr. 12/57., odnosno čl. 65. -69.

Zakonaoeksproprijaciji,pročišćenitekst,Sl.l.SFRJbr.11/68.i30/68.


odluka nadležnog državnog tijela, kao za šume u društvenom vlasništvu,dosjelostjebilaisključena.

3.5. Stjecanje prava stvarne služnosti na nekretnini u društvenom vlasni-štvu

Ustanova dosjelosti stvarnih služnosti primjenjivala se izmeđudruštvenopravnih osoba do 21. veljače 1974., kao i ustanova dosjelostiprava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu. Sve što jerečenouprilogprimjeneteustanoveili isključenjunjeneprimjeneizmeđudruštvenopravnihosobaupogledustjecanjapravakorištenjanaodgovarajućinačinvrijediizapravoslužnostipremainterpretativnompravilu:Štovrijedizaveće–vrijediizamanje;uvećemuvijekjesadržanomanje(ineo,quodplussit,semperinestetminus).

3.6. Isključeno stjecanje prava korištenja te prava služnosti vlasničko-pravnih osoba na određenim nekretninama u društvenom vlasništvu

PrijeUstavaSFRJiz1974.radneorganizacijesuunačelumogleprenositinadrugeradneorganizacijepravokorištenjanapoljoprivrednomzemljištu(čl. 26.ZPZZ-a), a pod određenim pretpostavkama mogle su prenositi nadrugeradneorganizacijeipravokorištenjailipravoraspolaganjanazgrade(čl.28.ZPZZ-a)87,odnosnoposebnedijelovezgrade88.

Međutim,nagrađevinskozemljišteudruštvenomvlasništvu,kojejebiloapsolutno neotuđivo,moglo se osnivati pravo korištenja radi građenja (čl.1. st. 2. i čl. 37. ZPZZ-a) samo odlukom skupštine općine o davanju nakorištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu radi podizanjazgrada za njihove potrebe (čl. 37. st. 1.). Skupština općine mogla jeovlastitipojedineradneorganizacijeda,poduvjetimapredviđenimnjenomodlukom,dajunakorištenjegrađevinskozemljišteudruštvenomvlasništvudruštvenopravnimosobamazagorenavedenesvrhe(čl.37.st.2.).Izovogaseizvodizaključakdasepravokorištenjaradigrađenjakojejebilotakođerneotuđivoineprenosivo(čl.69.ZGZ-a)89,nijemoglostjecatidosjelošćuniizmeđudruštvenopravnihosoba.

Kako je privredna organizacija koja je upravljala šumsko – privrednimpodručjima mogla pojedine šume i šumska zemljišta koja čine njena

87Čl. 92. st. 2.Zakonao sredstvima radnih organizacija (pročišćeni tekstSl. l. SFRJbr.10/68.),tečl.42.,54.,94.,96.,97.i98.nakojiupućuječl.28.ZPZZ-a.

88 Čl. 1. st. 1. i čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, od 22. IV 1959.,pročišćenitekst:Sl.l.SFRJbr.43/65.i57/65.kojijeposlijeprijelazazakonodavnenadležnostinafederalnejedinicepreuzelaSRH,NNbr.52/73.,prestaojevažitiucjelinidana1.siječnja1997.,(čl.394.st.1.podstavak2.ZV-a).

89Zakonograđevinskomzemljištu,NN48/88.,16/90.i3/90.,čl.69.


osnovna sredstva prenositi na upravljanje drugim radnim organizacijama,samo uz suglasnost organa nadležnog za “obrazovanje” (oblikovanje)šumsko-privrednogpodručja(čl.7.st.1.OZŠ),90topravonijemoglastjecatidruštvenopravna osoba po ustanovi dosjelosti ni prije proglašenja UstavaSFRJiz1974.,kakoseuanalognomslučajuizjasnioVrhovnisudHrvatske(supra).

Iako se navedeno načelno mišljenje ne odnosi izravno na stjecanjeprava služnosti dosjelošću, može se izvesti zaključak da se to pravo nagrađevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu nije moglo stjecatidosjelošću, jer ga je po ZGZ-u mogao osnovati samo nadležni općinskiorgan “u provođenju provedbenog plana” (čl. 75. st. 4. ZGZ-a), a pravoslužnostinužnogprolazaiprijevozaredovnisuduizvanparničnompostupku(čl.76.st.2.ZGZ-a).

4. Specifične ustanove prelaska nekretnine iz privatnog u društveno vlasništvo protekom vremena

4.1. Općenito

Poredustanovedosjelostikaoosnovestjecanjadruštvenogvlasništva,uvremenuod23.ožujka1967.do8.listopada1991.91,postojalesuspecifičneustanove prelaska nekretnine iz privatnog u društveno vlasništvo ako jeodređeno vrijeme bila u posjedu (“u sredstvima”) društvenopravne osobe.Ovepravneustanove,ukolikonisuranijeukinute,nisusemogleprimjenjivatinakonproglašenjaUstavaRepublikeHrvatske(22.prosinca1990.),kojinepoznajedruštvenovlasništvo,ajamčiustanovupravavlasništva(čl.48.st.1.)injegovunepovredivost(čl.3.)iodjavnopravnihzahvata.Pravovlasništvapo Ustavu RHmoguće je ograničiti ili oduzeti zakonom samo u interesuRepublikeHrvatskeitouznaknadutržišnevrijednosti(čl.50.st.1.Ustava).

Od 23. ožujka 1967. godine bile su na snazi posebne zakonske pret-postavke za stjecanje društvenog vlasništva na nekretnini u privatnomvlasništvu koja je bila u posjedu (“sredstvima”) društvenopravne osobe.Ove zakonske pretpostavke bile su kasnije modificirane. U razdoblju od23.ožujka1967.doprestankavaženjačl.226.92Zakonaoudruženomradupostojale su tri ustanove stjecanja društvenog vlasništva na nekretnini uposjedu društvenopravne osobe protekom vremena. Spomenute pravne ustanove bitno su se razlikovale od ustanove dosjelosti u građanskompravu koja se primjenjivala i za stjecanje društvenog vlasništva; prikazat

90OsnovniZakonošumama(pročišćenitekst,Sl.l.SFRJbr.26/65.)91 Zakone bivše SFRJ prihvatila je RH na dan raskida državnopravnih veza sa SFRJ 8.

listopada1991.,akonisusuprotninjenomUstavu.VidiNN53/91.;ZakonopoljoprivrednomzemljištuNN34/90.

92VidiNN53/91.


ćemo ih u sažemomobliku.Riječ je o prijelazu poljoprivrednog zemljištau društveno vlasništvo protekom vremena po ustanovama iz saveznog irepubličkogzakona teoustanoviprijelazastvari (pokretnih inepokretnih)iz privatnog u društveno vlasništvo poZUR-u.Ovaj rad se ograničava naprijelaz nekretnina iz privatnog u društveno vlasništvo protekom vremenaodpetidesetgodina(subjektivniiobjektivnirok).

4.2. Prijelaz poljoprivrednog zemljišta u društveno vlasništvo protekom deset godina posjedovanja

Prema Zakonu93 koji je bio na snazi od 23. ožujka 1967. godine poljo-privredno zemljište prelazilo je u društveno vlasništvo protekom vremenaod10godinapodsljedećimzakonskimpretpostavkama:

- davlasniknijeobrađivaozemljištenajmanjedesetgodinado23.ožujka1967.;

- da vlasnik u tom vremenu nije plaćao obveze (poreze i doprinose)društvenojzajednicizatozemljište;94

- dajekrozčitavovrijemeoddesetgodinazemljištekoristilaorganizacijaudruženog rada ili društvenopolitička zajednica bez ugovora s vlas-nikom95;

- da vlasnik zemljišta za to vrijeme nije podnio tužbu za priznanje(utvrđenje) svoga prava vlasništva ili tužbu za isplatu naknade zakorištenjezemljištabezpravneosnove.96

Prematome,najednojstranijepasivanvlasnikzemljištakojineobrađujesvojezemljište,nitiispunjavaobvezeprema“društvenojzajednici”,anetražinisudskuzaštitupriznanjasvogaprava,dokjenadrugojstraniposjednik–društvenopravnaosoba.Ovateškasankcijagubitkapravavlasništvakojajepogađalapasivnogvlasnikazemljištabila jemotiviranaustavnimnačelomda se svako zemljištemora iskorištavati u skladu sa zakonom propisanimopćim uvjetima kojima se osigurava racionalno iskorištavanje zemljišta idrugiopći interesi,97 ali se teškomogladovestiu skladsnačelom jamstvapravavlasništvaizčl.21.st.24.UstavaSFRJ,od7.travnja1963.,akasnijesčl.80.UstavaSFRJ,od21.veljače1974,odnosnočl.111.UstavaSRH,od22.veljače1974.

93 Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednogzemljišta,Sl.listSFRJ,br.12/67.,kojijestupionasnagu23.ožujka1967.

94Bitno jeplaćanjeporeza,panije relevantnoplaćanje troškovakomasacionogpostupka,VSHGzz17/84,od26.lipnja1984.,PSP26/31.

95Dovoljanjeiusmeniugovor,paikadjezaključennaknadno,VSHRev202/84,od22.siječnja1985.,PSP28/16.

96Tražisekumulativnoispunjenjenavedenihpretpostavki,VSHGž3322/74,od28.travnja1975.,PSP8/101VSHGž1036/78,od9.siječnja1979.,PSP15/185.

97Čl.20.st.2.UstavaSFRJod7.travnja1963.


U sudskoj se praksi redovito isticalo da se propisane pretpostavkeza prijelaz poljoprivrednog zemljišta u društveno vlasništvo morajukumulativno ispuniti da bi uslijedio prijelaz u društveno vlasništvo poovoj pravnoj ustanovi.98Iakobisuprotnotumačenjebiloneodrživo,upravoponavljanje gledišta o kumulativnom ispunjenju propisanih zakonskihpretpostavkinavodinazaključakdasupostojale i takve interpretacijekodnižih sudova. Po shvaćanju tadašnjeg Vrhovnog suda Hrvatske pravnepretpostavkezagubitakpravavlasništvapostojeiuslučajukadmalodobnivlasnicineispunjavajuspomenuteobveze.99

Vrhovni sudHrvatske je,međutim,zastupaostanovištedapretpostavkaza prijelaz poljoprivrednog zemljišta iz privatnog u društveno vlasništvopostojisamoakojevrijemeoddesetgodinaproteklodostupanjanasnaguovenovele, tj.do23.ožujka1967.100No,uovomslučajusankcijagubitkapravavlasništvapogađavlasnikakojijenijemogaoočekivatiprijenegoštoje bila propisana, odnosno proglašena i objavljena, a ne pogađa vlasnikakojiza tusankcijunakonobjavljivanjazakonamoraznati (ignorantia iurisnocet). Ovo tumačenje (stanovište) ne može se prihvatiti u nedostatkuizričitezakonskeodredbeovremenskomvaženjutepravneustanove.

Premadrugomstanovištu,rokoddesetgodinaizčl.47.Osnovnogzakonaoiskorištavanjupoljoprivrednogzemljišta“obuhvaćairazdobljeprije,anesamonakonstupanjanasnagutogazakona”.101Prematomegledištu,naime,podrazumijevasedazakondjelujeprofuturo,102jertojepravilovremenskogvaženja zakona, ali spomenuta sankcija djeluje i pro preterito, jer se uzostalezakonskepretpostavke,nedvojbenoračunaivrijemeproteklodo23.ožujka1967.

Praviloodjelovanjuzakonaprofuturonemaiznimke,akojesamzakonizričitonepropisuje, ili toproizlazi iz svrhe zakona, jer se zakonidonosedabiproizvodilipravneučinkenesamousadašnjostinego iubudućnostisve dok su na snazi. U ovom slučaju, gramatičkim tumačenjem izvodi sezaključak da je Zakon uzimao u obzir i vrijeme proteklo prije njegovastupanja na snagu.

PremastanovištuVrhovnogsudaHrvatskeovapravnaustanova (čl.47.ZID-aOsnovnogzakona…)nije seodnosilanagrađevinskozemljište,103 a odnosila se i na šumsko zemljište104, dok se prema stanovništuVrhovnogsudaMakedonijeonaodnosinesamonapoljoprivrednozemljište,većinasvako drugo zemljište, pa i na podruštvovljeno neizgrađeno građevinsko

98Žuvela3,str.844–845;VSHRev.202/84,od22.siječnja1985.,Žuvela4 str. 734.99VSHGž1744/70,od19.srpnja1971.,Žuvela4 str. 733.100VSSrGž1036/78,od9.siječnja1979.,Gž1506/76,od20.siječnja1977.,Gž3222/74,

od20.travnja1975.,Žuvela4str.732–733iŽuvela3str.845.101VSSrGž4023/73,od26.prosinca1974.,Žuvela3102TakoiVSBiH,Rev432/87,od12.svibnja1988.,BiltensudskeprakseVSBiH,2/88,6.103Gž1339/75,od14.travnja1976.,Žuvela3str.845.104VSHGž1036/78,od9.siječnja1979.,PSP15/186.


zemljište na kome je prijašnji vlasnik “zadržao samo pravo korištenja”105, koje gubi pod gornjim pretpostavkama protekom vremena od deset godina.106 Gubitkomprivremenogpravakorištenja,kojepripadaprijašnjemvlasniku,gubisepravonanaknaduzanacionalizirano,podruštvovljenograđevinskozemljište, koja je pripadala prijašnjem vlasniku u slučaju deposedacije ilidobrovoljnepredajeposjedaopćini107.

4.3. Prijelaz zemljišta u društveno vlasništvo po propisima Zakona o poljo-privrednom zemljištu SRH od 11. srpnja 1984.

Koristeći svoju zakonodavnu nadležnost iz ustavnih amandmana 1971.SR Hrvatska je preuzela Osnovni zakon o poljoprivrednom zemljištu108 i kasnije, na temelju Ustava SRH od 22. veljače 1974., donijela Zakon opoljoprivrednom zemljištu te njime izmijenila pretpostavke za sankcijuprisilnog prelaska poljoprivrednog zemljišta u društveno vlasništvo izOsnovnogzakonaoiskorištavanjupoljoprivrednogzemljišta.

Osnovnizakonoiskorištavanjupoljoprivrednogzemljišta,kojiseposlije1971.primjenjivaokaozakonSRH-anijevišenasnazistupanjemnasnaguZakona o poljoprivrednom zemljištu SRH109 11. srpnja 1984. Republičkizakon je predviđao dvije sankcije protiv vlasnika koji nije iskorištavaopoljoprivredno zemljište na propisan način u određenom vremenu. Prvasankcija: obveza predaje zemljišta općini na privremenu upravu i drugasankcija: prijelaz zemljišta u društveno vlasništvo, oduzimanje pravavlasništva bez naknade. Poljoprivredno zemljište koje njegov vlasniknije iskorištavao “dvije ekonomske godine uzastopce” na način propisanzakonom, prenosilo se “na upravljanje općine” (čl. 22. st. 1.) koja ga jepotom, radi iskorištavanja davala drugoj osobi u zakup putem javnognadmetanja (čl. 23. st. 1.). Ova privremena mjera “traje do privođenjatoga zemljišta njegovoj osnovnoj namjeni” (čl. 22. st. 3.). Privremenoupravljanje općine u svakom slučaju prestaje nakon proteka vremena nakoje je bio sklopljen ugovor o zakupu ako vlasnik “učini vjerojatnim daćezemljišteobrađivatipoduvjetimautvrđenimovimzakonom”(čl.25.st.1.), amože prestati i prije isteka ugovora o zakupu ako zakupac pristanenaraskidugovoraozakupu(čl.25.st.2.).No,akovlasnikbezopravdanograzloga ne počne obrađivati zemljište pod uvjetima i na način utvrđenimovim zakonom unutar godine dana od dana vraćanja u posjed i prestanka

105Vidičl.31.ZGZ-aSRH.106Rev50/77,od29.prosinca1977.,Žuvela3 str. 844.107Čl.25.i31.,37.i39.st.1.ZGZ-a;ranijeZakononacionalizaciji(čl.42.-49.),aod15.

veljače1968.čl.1.i2.Zakonaoodređivanjugrađevinskogzemljištaugradovimainaseljimagradskog karaktera.

108Osnovnizakonopoljoprivrednomzemljištu,NNbr.52/71.i52/73.109ZakonopoljoprivrednomzemljištuSRH,NN,broj26/84.od3.srpnja1984.


privremeneuprave,tosezemljištesmatranapuštenimiprelaziudruštvenovlasništvo bez naknade (čl. 26.).Zakon o poljoprivrednomzemljištuSRHpropisivao je, dakle, drugu sankciju za prisilni prijelaz poljoprivrednogzemljišta u društveno vlasništvo samo zbog toga što ga njegov vlasniknije obrađivao, a ne zato što je bila u posjedu zemljišta društvenopravnaosoba. Posjed društvenopravne osobe, kroz zakonom propisano vrijeme, biojepretpostavkazaprijelazpokretnihinepokretnihstvariizprivatnogudruštvenovlasništvopoZUR-u(infra).

Poljoprivredno zemljište smatralo se napuštenim, i po Zakonu opoljoprivrednomzemljištuprenosiloseudruštvenovlasništvobeznaknade,“akourokuodpetgodinanijebiloobrađivanoukupnotrigodineiliakojeutomrazdobljutimzemljištemprivremenoupravljalaopćina”(čl.27.st.1.).Iznimkaodnačelagubitkapravavlasništvapo tojosnovibila jepropisanasamou korist vlasnika “koji su potpuno i trajno nesposobni za obavljanjepoljoprivrednih poslova” kao i u slučaju da je “poljoprivredno zemljišteudruženo najmanje na rok od deset godina prema odredbama Zakona oudruživanjupoljoprivrednika”(čl.27.st.2.).

Zakon o poljoprivrednom zemljištu stavio je u isti položaj, spoljoprivrednimzemljištem,zemljišteizčl.3.st.1.(čl.22.st.1.).Utomečlankubilojepropisano:

“Šumsko i građevinsko zemljište iskorištava se, doprivođenjanjihovojosnovnoj namjeni, za poljoprivrednu proizvodnju ako svojim prirodnimuvjetimaomogućujetakvuproizvodnju”.

Toznačidase išumsko igrađevinskozemljištedoprivođenjašumsko-gospodarskoj, odnosno građevinskoj (urbanističkoj) namjeni, moraloiskorištavati kao poljoprivredno zemljište ako je po svojim prirodnimuvjetima omogućavalo “takvu proizvodnju”, jer su se u protivnomprimjenjivale sankcije privremenog oduzimanja posjeda, odnosno trajnoggubitka prava vlasništva kao i za poljoprivredno zemljište.U tom slučajuse, pod uvjetima pod kojima se gubi pravo vlasništva na poljoprivrednozemljište,gubiloiprivremenopravokorištenjananeizgrađenograđevinskozemljištekojejepripadaloprijašnjemvlasnikuodnosnonjegovompravnomsljedniku(čl.31.,32.,35.Zakonaograđevinskomzemljištu).110

Tužbu radi utvrđenja da je poljoprivredno zemljište iz čl. 26. i 27.Zakona o poljoprivrednom zemljištu napušteno, podnosilo je “javnopravobranilaštvoopćinenačijempodručjusetozemljištenalazi”(čl.28.).Bilajetodeklaratornatužba(čl.187.Zakonaoparničnompostupku)jerjeučinakprijelazazemljištaudruštvenovlasništvobioostvaren ispunjenjemgornjih pretpostavki. Ovaj zakon prestao je važiti 23. srpnja 1991. kadje stupio na snagu novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu RepublikeHrvatske.111

110Zakonograđevinskomzemljištu,pročišćenitekst,NNbr.48/88.,16/90.i53/90.111Čl.45.t.1.i46.Zakonaopoljoprivrednomzemljištu,NN34/91.


4.3.1. Prestanak zakonskih odredbi o prisilnom prijenosu poljoprivrednog zem-ljišta u društveno vlasništvo bez naknade

S obzirom da je po tadašnjim ustavima (saveznom i republičkom)bilo zajamčeno pravo vlasništva na nekretninama do granica zakonskogmaksimuma,vlasniksemogaolišitipravavlasništvananekretninamasamoeksproprijacijom uz pravičnu naknadu.112 Ako se apstrahira konfiskacijaimovine kao kaznena sankcija, postavilo se pitanje da li je u skladu sUstavom zakonska sankcija o prisilnom prijenosu nekretnine iz privatnogudruštvenovlasništvobez ikakvenaknade.Na topitanje je relativnobrzouslijedio autoritativan odgovor. Odlukom od 12. ožujka 1987. UstavnisudSRH je utvrdio da odredbe iz čl. 26. i 27.Zakona o poljoprivrednomzemljištu SRH nisu u skladu s Ustavom SRH113. Ove odredbe brisane su, zajednosodredbomizčl.28.,Zakonomo izmjenama idopunamaZakonaopoljoprivrednomzemljištu(čl.12.)114.Odredba izčl.28.ZPZ-aodnosilase na tužbu za utvrđenje da je poljoprivredno zemljište iz čl. 26. i 27.napušteno.

4.4. Prijelaz nekretnine u društveno vlasništvo po odredbama Zakona o udruženom radu

Po Zakonu o udruženom radu115 ako je nekretnina postala “društvenosredstvo”bezpravneosnove,njezinovraćanjemoglosezahtijevatisamourokuodpetgodineoddanasaznanja,anajkasnijeurokuoddesetgodina(čl.226.st.1.).Oveodredbenisuseprimjenjivalesamouslučajudasustvaripostale “društveno sredstvo” kaznenim djelom ili privrednim prijestupom(čl.226.st.3.)

Zakon o udruženom radu – ZUR, koji je stupio na snagu 11. prosinca1976., proširio je ustanove prisilnog prelaska poljoprivrednog zemljišta izprivatnog u društveno vlasništvo po posebnoj osnovi na sve pokretnine inekretnine u posjedu društvenopravnih osoba, dakle, i na sve kategorijezemljišta116 i zgrada, ako se ispune samo dvije pretpostavke, kako za

112Čl. 21. st. 4.UstavaSFRJ, od 7. travnja 1963. te čl. 80.UstavaSFRJ od 21. veljače1974.,odnosnočl.111.UstavaSRHod22.veljače1974.

113OdlukaUstavnogsudaSRHU-467/84,od12.ožujka1987.Žuvela3 str. 243.114ZakonoizmjenamaidopunamaZakonaopoljoprivrednomzemljištu,NNbr.19/1990.

od03.05.1990.kojijestupionasnagudanomobjevljivanjauNN(čl.49.).115Zakonoudruženomradu,Sl.listSFRJ,br.53/76.od3.prosinca1976.,pročišćenitekst,

Sl.listSFRJbr.11/88.116Uključujući i podruštvovljeno neizgrađeno građevinsko zemljište na kome je prijašnji

vlasnik imao privremeno pravo korištenja (čl. 31. ZGZ-a). Ovo je bilo izričito propisanoZakonomograđevinskomzemljištuSRBiH(Sl.l.SRBiH,br.34/86.),čl.27.Začuđujeda jetupravnuustanovuzadržaosadašnjiZakonograđevinskomzemljištuFederacijeBiH,Sl.nov.F.BiHbr.25/03.i67/05.(čl.26.)iZGZRepublikeSrpske,Sl.gl.RSbr.86/03.(čl.26.)nakonštojegrađevinskozemljišteuBosneiHercegovini(obaentiteta)prenijetoizdruštvenogudržavno


pokretnine tako i za nekretnine. Prema ZUR-u, nekretnina prelazi izprivatnogudruštvenovlasništvo:

- ako je postala društveno sredstvo društvenopravne osobe bez pravneosnove, a

- vlasnik nije zahtijevao njeno vraćanje u roku od pet godina od saz-nanjadajenekretninaprešlausredstvadruštvenopravneosobe,odno-sno najkasnije u rok od deset godina od njenog prelaska u sredstvadruštvenopravne osobe117.

Ovo nije bila sankcija protiv vlasnika koji ne obrađuje poljoprivrednozemljište, niti protiv vlasnika koji ne ispunjava obveze prema društvenojzajednici, već originarna osnova stjecanja društvenog vlaništva protekomvremena samozato što je nekretnina, pa i poljoprivredno zemljište, bila uposjedu (“društvenim sredstvima”) društvenopravne osobe kroz određenovrijeme, pa i kad je ta osoba bila nesavjestan posjednik, a vlasnik nijezahtjevaovraćanjeposjedau subjektivnomrokuodpetgodina,odnosnouobjektivnom roku od deset godina.

Budućidajeovapravnaustanovazavlasnikabilamnogonepovoljnijaodpravneustanoveizčl.47.Osnovnogzakonaoiskorištavanjupoljoprivrednogzemljišta, rokovi od pet ili deset godina računaju se od stupanja na snaguZUR-a,aneprijetoga.118 119

Pod gornjim pretpostavkama bila je isključena građanskopravnazaštita vlasništva bez vremenskog ograničenja koja je bila propisana kaozakonskonačelo(čl.37.st.3.ZOVO-a).Usvojenoje,dakle,pravilo(načelo)usklađivanja društvenog vlasništva s posjedom, tj. pretvaranja posjedanekretnine društvenopravno osobe u društveno vlasništvo i njeno pravoraspolaganjanatojnekretini.

Ustanova iz čl. 226. ZUR-a (ranije čl.268.) ima samo neke sličnosti sustanovom dosjelosti, ali se od nje bitno razlikuje, ne samo po kratkimrokovima,već iuprvomredupo tomešto jeZURpropisaodanekretnina

vlasništvo.Bizarnost jeutolikovećaštobivšivlasnikgrađevinskogzemljištaposredstvomteustanove koja je favorizirala društveno vlasništvo, gubi privremeno pravo korištenja, i kadje zemljište bilouposjedu “fizičkog i pravnog lica”.Vrhunacovog apsurda je, daprestanakprivremenogpravakorištenjautvrđuje“općinskiorgan”,dokječakiusocijalističkomsustavuza ovo bio nadležan redovni sud (čl. 27. st. 1.ZGZ-a).Veće jamstvo prijašnjemvlasniku jepružao pravni sustav po kome je nacionalizirano građevinsko zemljište nego sadašnji pravnisustav, koji se zasniva na Ustavu koji jamči pravo vlasništva i njegovu nepovredivost. Šireo tome, Simonetti, P., Podruštvovljenje i konstituiranje prava na građevinskom zemljištu udruštvenom/državnomvlasništvuiuspostavljanjepravavlasništvauBosniiHercegovini,u:Zbornik radova za Četvrtomeđunarodno savjetovanje,Aktualnosti građanskog i trgovačkogzakonodavstva i pravneprakse, izdanjePravni fakultetSveučilišta uMostaru,Mostar 2006.,str. 22.

117Čl.268.st.1.ZUR-a,odnosnočl.226.st.l.pročišćenogteksta.118VSHGzz81/84,od7.listopada1984.119VSMGzz57/79, od16. studenog1979., iVSBiHRev. 262/83, od12. svibnja 1983.,

Žuvela3str.247.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007) ��

prelazi iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvogposjeda, pa, dakle, i nesavjesnog posjeda. Postojao je samo jedan razlogza isključenje te sankcije: ako je posjed pribavljen kaznenim djelom iliprivrednimprijestupom(čl.226.st.3.ZUR-a).Kaznenodjelonijesemogloutvrđivati u parničnom postupku kao prethodno pitanje120. S druge strane, uparničnompostupkunijesemoglodokazivatidanekretninanijeoduzetakaznenimdjelom,ako jekaznenodjelo (i kaznenaodgovornost), utvrđenopravnosnažnompresudomukaznenompostupku(arg.izčl.12.st.3.Zakonaoparničnompostupku).121

4.4.1. Stanovište Vrhovnog suda Hrvatske o naknadi za prijelaz stvari u društveno vlasništvo od 5. prosinca 1983.

Razmatrajući primjenu pravne ustanove ZUR-a (čl. 268.) Vrhovni sudHrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 5. prosinca 1983. usvojiozaključakkojiglasi:

“Postoji pravonanaknadu za stvari koje su u smislu čl. 268.ZUR-a122 bezpravnogosnovapostaledruštvenosredstvoudruštvenopravnojosobi ipoistekurokovautvrđenihovimpropisom.

Potraživanjenaimenaknadezastarijevauopćemzastarnomrokuodpetgodinapoistekupropisanihrokovazapovratstvari.

Visinanaknadeutvrđujesepremaodredbamaostjecanjubezosnova(čl.210.ZOO.)”.123

Ovaj zaključak bio je predložen za usvajanje načelnog mišljenja naZajedničkoj sjednici Saveznog suda,Vrhovnog vojnog suda, republičkih ipokrajinskih vrhovnih sudova dana 14. i 15. prosinca 1983., “aliNačelnomišljenjenijedoneseno”.124

Slabost ovog gledišta bio je njegov argument da su stvari iz privatnogvlasništvana temeljuodredbi iz čl. 268.ZUR-a (pročišćeni tekst čl. 226.)prenesene u društveno vlasništvo bez pravne osnove. Pravna osnova,međutim, bile su upravo odredbe iz čl. 268. ZUR-a. Pitanje je samo jesuli te odredbe bile protivne Ustavu SFRJ, a to nije bio ovlašten ocijenitiniVrhovni sudHrvatske, ni Zajednička sjednica najviših sudova u SFRJ,već samo Ustavni sud Jugoslavije. Nekretnine na koje je postojalo pravovlasništvapoUstavu su semogle eksproprirati uzpravičnunaknadu ili se

120Čl.12.st.1.ičl.187.st.1.Zakonaoparničnompostupku,Sl.l.FNRJbr.4/77.,36/77.,36/80., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/20., 27/90., 35/91., NN 53/91., 91/92., 112/99.,117/03.

121Zuglia,S.,GrađanskiparničnipostupakFNRJ,Školskaknjiga,Zagreb,1957.,strana42;Triva,S.,Građanskoprocesnopravo, I., izd.Narodnenovine,Zagreb,1972., str.65;Poznić,B.,Građanskoprocesnopravo,sedmodopunjenoizdanje,Savremenaadministracija,Beograd,1980.,str.211.

122Čl.226.pročišćenogtekstaZUR-a.123ZaključakGrađanskogodjelaVSHIII/83.(Žuvela3str.247.)124Žuvela4, str. 228.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007)��

to pravomoglo ograničiti “ako to zahtijeva opći interes itvrđen na osnovizakona”(čl.82.st.1.).

OdredbeZUR-aizčl.226.(prvobitnočl.268.)ogubitkupravavlasništvaprelaskom u društveno vlasništvo bez naknade ilustriraju pravni položajprivatnogvlasništvapremadruštvenomvlasništvu, u tadašnjempravnom ipolitičkomsustavu,pasedoktrinarnomožeraspravljatidalisubileuskladus Ustavom SFRJ od21. veljače 1974. (čl. 78. – 84.). Danas je činjenicaprelaskanekretnine izprivatnogudruštvenovlasništvopo timodredbamarelevantnaupostupkudenacionalizacijeipretvorbedruštvenogvlasništvauprivatnovlasništvo.

5. Zaključak

Pravoupravljanja,korištenjairaspolaganjananekretninamaudruštvenomvlasništvu stečeno po pravilima građanskopravne ustanove dosjelostiili primjenom tih pravila između društvenopravnih osoba pretvoreno jeu pravo vlasništva vlasničkopravnih osoba koje su nastale pretvorbomdruštvenopravnihosobailisukonstituiraneupostupkupretvorbedruštvenihpoduzeća,kaoidrugihosobakojesupoodređenompravnomosnovustekleto pravo.

Opće prihvaćeno stanovište tadašnje sudske prakse da se izmeđudruštvenopravnih osoba ne primjenjuje ustanova dosjelosti poslije UstavaSFRJod21.veljače1974.,iakodubiozno,nemožesedanasobesnažitipropreterito, jer bi se time ugrozila pravna sigurnost, ali se proteklo vrijemedosjelosti (do 21. veljače 1974.) po pravilu o zastoju dosjelosti nastavljauklanjanjem zakonske prepreke za dosjelost ako se dokaže neprekinutikvalificiraniposjed.

Vlasniknekretninakojesuprenijeteudruštvenovlasništvopoodredbamaiz Osnovnog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, republičkog Zakona opoljoprivrednom zemljištu i Zakonu o udruženom radu, odnosno njegovinasljedniciprvognasljednogreda (ovlaštenicipravanadenacionalizaciju),mogli su podnijeti zahtjev poZakonu o naknadi125 za restituciju, odnosno naknaduuvrijednosnimpapirimaakojerestitucijazakonomisključena(čl.52.–55.),uprekluzivnomrokuod1.siječnjado30.lipnja1997.,odnosnonovi ovlaštenici po noveliranom Zakonu u roku od 5. srpnja 2002. do 7.siječnja 2003.126 Restitucija prava vlasništva isključena je i “iz razlogaobraneilinacionalnesigurnostzemlje”.Utomslučajujemogućasupstitucijadrugomodgovarajućom“imovinom”(čitaj:nekretninom)“iliodgovarajućom

125Zakononaknadizaimovinuoduzetuzavrijemejugoslavenskekomunističkevladavine,NN92/96.(USRH92/99.),80/02.ispr.81/02.,čl.2.t.17.,26.i31.,čl.9.,20,22-28i40-43.

126ZakonoizmjenamaidopunamaZakonaonaknadi...NN80/02.,ispr.81/02.ŠireotomeSimonetti,P.,Denacionalizacija,str.115-286.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007) ��

naknadom” (čl. 1. st. 3. ZN-a). Napokon, restitucija je isključena i podpretpostavkama iz čl. 56. st. 4. ZN-a u kom slučaju ovlaštenik prava nadenacionalizaciju “ima pravo na naknadu sukladno ovome Zakonu”.127,128 Restitucija nekretnina koje su prisilno prenijete u društveno vlasništvo,primjenom gornjih pravnih ustanova, mimo građanskopravne ustanovedosjelosti, isključena je samo ako su na njih stekle pravo vlasništva trećeosobe, u pretvorbi društvenog vlasništva ili izvan prtvorbe (čl. 52. i 53.ZN-a). Načelno nije isključena restitucija poljoprivrednog zemljišta kojeje preneseno u vlasništvo Republike Hrvatske po Zakonu o izmjenama idopunamaZakonaopoljoprivrednomzemljištuod26. lipnja1991.129, iako je znatno ograničena u javnom interesu (čl. 20. upućuje na čl. 54. i 55.Zakona o naknadi).Odredbe Zakona o naknadi odnose se i na nekretninekojesuopćine,gradovi iližupanijepreuzelena temeljuZakonao lokalnojsamoupravi i upravi, a prenesene su u društveno vlasništvo na temeljupropisa iz čl. 2.Zakonaonaknadi,međukojima su iZakonoudruženomradu (t. 17.), Zakon o poljoprivrednom zemljištu SRH (t. 26.) i Osnovnizakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (t. 31.), pa, prema tome,

127Čl.56.ZN-aglasi:“ImovinakojasekoristizaobavljanjedjelatnostitijeladržavnevlastiijedinicalokalnesamoupraveiupravedajeseprijašnjemvlasnikusamoakoseonobvežedaćegledeteimovinesRepublikomHrvatskom,odnosnojedinicomlokalnesamoupraveiupravesklopitiugovorozakupunarokkojiupravilunemožebitikraćiod10godina.

Obvezu iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje rješenjem nadležna služba ureda državneuprave.Primjerak rješenjadostavlja se iVladiRepublikeHrvatske,odnosno jedinici lokalnesamouprave i uprave.

PrijašnjivlasnikdužanjeVladiRepublikeHrvatske,odnosnojedinicilokalnesamoupravei uprave podnijeti ponudu za sklapanje ugovora o zakupu u roku od 90 dana od danapravomoćnostirješenjakojimmujeutvrđenopravovlasništva.

Ako prijašnji vlasnik ne podnese Vladi Republike Hrvatske, odnosno jedinici lokalnesamoupraveiupraveponuduzasklapanjeugovoraozakupuizstavka3.ovogačlanka,nadležnaslužbauredadržavneupravećeposlužbenojdužnostidonijetirješenjekojimsenatojimoviniuspostavljavlasništvoRepublikeHrvatske, odnosno jedinice lokalne samouprave i uprave, aprijedonesenorješenjestavljaizvansnage,teistodobnopriznatiipravonanaknadusukladnoovome Zakonu.

Ugovor o zakupu kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze između vlasnika, kaozakupodavca i Republike Hrvatske, odnosno jedinice lokalne samouprave i uprave kaozakupnikasklapasesukladnoodredbamazakonakojimajepropisanzakupimovine.”

128 Šire o denacionalizaciji, restituciji ili naknadi za oduzetu imovinu, Simonetti, P.,Denacionalizacija,izd.PravnogfakultetaSveučilištauRijeci,Rijeka,2004.Opretvorbipravana nekretninama u društvenom vlasništvu, Simonetti, P., Pretvorba društvenog vlasništva nanekretninama, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, vol 19, br. 2 (1998.), str. 363.-421.; isti:Stvarnopravniučincipretvorbedruštvenihpoduzeća,ZPFRvol26.br.1(2005.),str.53.-80.;Gavella,N.–Josipović,T.,Pretvorbapravakorištenja i raspolaganjananekretninamanakonpretvorbe njihovih nositelja u tgovačka društva kao preduvjet prilagodbe hrvatskog pravnogporetkaeuropskome,ZPFR,Supplement,br.3.(2003.),str.97.-131.

129 Čl. 3. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu,NNbr.34/91.,propisuje:“Poljoprivrednozemljištekojejeranijimvlasnicimaoduzetonakon15. svibnja 1945. godine ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja propisa odenacionalizacijiivraćanjupoljoprivrednogzemljištaprijašnjimvlasnicima”.

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena... Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, xxx-xxx (2007)��

i na temelju gore izloženih specifičnih ustanova prijenosa nekretnina udruštvenovlasništvo.130

Summary

TRANSFER OF REAL ESTATE INTO SOCIAL OWNERSHIP BY ELAPSE OF TIME: RESTITUTION AND

TRANSFORMATION

Realestatethathasbeentransferredintosocialownershipbyprescriptionaccordingtothecivillawrulesisnowownedbylegalsuccessorsofsocial-legalpersonsthathavebyregularprescriptionacquiredrightofmanagement,useordisposal.

Real estate isownedby legal successorsand those social-legalpersonsthat have acquired the right of use over the real estate in case of regularprescriptionamongsocial-legalpersons.

On the other hand, real estate that has been transferred to socialownership on the specific legal grounds, that had either penal character(in case of unused agricultural soil) or were expression of preference ofsocial ownership over the private ownership, is now in the process ofdenationalization the object of either restitution or compensation foralienatedproperty,thelatterinthecaseswererestitutionisexcludedduetoprotectionofacquiredrightsorpublicinterest.

Key words: prescription, social ownership, agricultural soil, real estate, restitution, compensation, transformation.

Zusammenfassung

ÜBERgANg VON BEWEgLICHEN SACHEN ZU gESELLSCHAFTSEIgENTUM DURCH ZEITABLAUF;

RESTITUTION UND VERWANDLUNg

Bewegliche Sachen, die durch Ersitzung in Gesellschaftseigentumübergegangensind,sindnachdenRegelndesbürgerlichenRechtsEigentumder Rechtsnachfolger jener gesellschaftsrechtlichen Personen, die durchErsitzung das Recht der Verwaltung, Nutzung oder Verfügung erworbenhaben.

130Ovosenaodgovarajućinačinodnosiinabrodoveibrodice(čl.15.t.4.ZN-a)ipokretnestvari koje imaju kulturnu, umjetničku ili povijesnu vrijednost (čl. 48. ZN-a), ako su bilepreneseneudruštvenovlasništvopoodredbamaizčl.226.ZUR-a.


Bewegliche Sachen sind Eigentum der Rechtsnachfolger und jenergesellschaftsrechtlichenPersonen,diedasNutzrechtdurchdieAnwendungdes Instituts der Ersitzung zwischen gesellschaftsrechtlichen Personenerworbenhaben.

Dagegen sind bewegliche Sachen, die auf Grund spezifischer Institutepönalen Charakters (wegen Nichtbearbeitung des Agrarlands) sind oderGesellschaftseigentum gegenüber Privateigentum bevorzugt haben,im Verfahren der Entnationalisierung Gegenstand der Restitution bzw.Entschädigung für enteignetes Vermögen, falls Restitution wegendes Schutzes der erworbenen Rechte oder des öffentlichen Interessesausgeschlossenist.

Schlüsselwörter: Ersitzung, Gesellschaftseigentum, Agrarland, bewegliche Sache, Restitution, Entschädigung, Verwandlung.

Sommario

TRASFERIMENTO DI IMMOBILE NELLA PROPRIETÀ SOCIALE PER DECORSO DEL TEMPO; RESTITUZIONE E

TRASFORMAZIONE

L’immobile cheè stato trasferitonellaproprietà socialeperusucapionesecondoleregoledeldirittocivileèogginellaproprietàdeisuccessorilegalidellepersone socio-legali chehannoacquistatocon regolareusucapione ildirittoall’amministrazione,all’usooalladisposizione.

L’immobileènellaproprietàdeisuccessorilegaliedellepersonesocio-legali che hanno acquistato il diritto di uso sull’immobile nel caso diregolareusucapionetrapersonesocio-legali.

Al contrario, l’immobile cheè stato trasferito allaproprietà socialeperspecificimotivilegali,chesonostatidicaratterepenale(nelcasoditerrenoagricolo inutilizzato)osonostatiespressionedelprivilegiodellaproprietàsociale sulla proprietà privata, è oggi nel processo di denazionalizzazioneoggettodi restituzioneodi risarcimentoper la proprietà alienata, l’ultimoneicasiincuilarestituzioneèesclusaperlatuteladeidirittidell’acquirenteodelpubblicointeresse.

Parole chiave: usucapione, proprietà sociale, terreno agricolo, immobile, restituzione, risarcimento, trasformazione.

Documents

PRELAZAK NEKRETNINA U DRUŠTVENO …...Naša zakonitost, br. 5 – 6/1961.) O dosjelosti i zastari tužbe kao jedinstvenoj pravnoj ustanovi u OGZ-u, Korlajet, R., O zastari vlasničke