Banja Luka, decembar 2013

Prirunikza dadilje

4SadrajPSiholoko - Pedagoke oSnove uvanja djece PredkolSkog uzraSta .................................................................. 7 UVOD ................................................................................................................8 STILOVI VASPITANJA .................................................................................. 10 RAZVOJNE KARAKTERISTIKE DJECE ........................................................ 14 ODNOS I KOMUNIKACIJA SA DJECOM .................................................. 21 AKTIVNOSTI I IGRA PREDKOLSKOG DJETETA .....................................26 PRAVILA I DISCIPLINOVANJE DJETETA ...................................................34 PODSTICANJE, NAVIKAVANJE I UVJERAVANJE PREDKOLSKOG DJETETA .........................................................................38 PITANJA PREDKOLSKE DJECE ................................................................. 41 KADA HVALITI, KRITIKOVATI I ZAHTJEVATI.............................................43 PREVENCIJA I SUOAVANJE SA NEPOELJNIM PONAANJIMA DJECE ................................................................................48

zdravlje djece i oSnove Prve Pomoi .................................... 55 UVOD ..............................................................................................................56 PRAVILNA ISHRANA DJECE ........................................................................56 BOLEST PRLJAVIH RUKU ............................................................................62 POVIENA TEMPERATURA KOD DJECE ...................................................65 TETNI UTICAJI SUNCA, VRUINE I HLADNOE NA DJECU ............. 71 TROVANJA U DJEIJEM DOBU ................................................................. 75 DIJETE SE GUI NETO JE PROGUTALO ..............................................78

oSnove uvanja djece Sa invaliditetom ............................... 81 UVOD ..............................................................................................................82 OSNOVNE VRSTE INVALIDITETA I KARAKTERISTIKE .............................83 VANOST KORITENJA KOREKTNE TERMINOLOGIJE O OSOBAMA SA INVALIDITETOM .............................................................86 DRUTVENI PRISTUPI PITANJU INVALIDNOSTI .....................................89 VANOST SOCIJALNOG UKLJUIVANJA OHRABRIVANJA SOCIJALNOG KONTAKTA I IGRE ...............................................................94

radno Pravo, Prevencija od mobinga i bezbjednoSt djece ...97 UVOD ..............................................................................................................98 ANALIZA PRAVNOG OKVIRA ......................................................................99 KODEKS PONAANJA ................................................................................107 SIGURNOST I PREVENCIJA RIZINIH SITUACIJA ................................108 POSLOVNA KULTURA ................................................................................109 ZATITA I PREVENCIJA OD MOBINGA ................................................... 110 BEZBJEDNOST DJECE I ZATITA OD KRIMINALITETA ....................... 113

5Dragi itaoe,

Prirunik koji se nalazi pred vama je prevashodno namijenjen kao podsjetnik dadiljama koje su zavrile strunu obuku u organizaciji Centra za kreativni rad sa djecom Dobri medo. Meutim, radom na ovom priruniku uvidjeli smo da on moe biti izuzetno koristan svima onima koji uvaju djecu uzrasta do 7 godina. Prirunik obrauje nekoliko oblasti kojima su se bavili razliiti strunjaci, i to:

1. Psihologija razvoja djece doc. dr Sran Duani,psiholog

2. Pedagoki rad sa djecom doc. dr Brane Mikanovi,pedagog

3. Zdravlje djece i osnove prve pomoi dr. med sci Olivera Ljuboja,

4. uvanje djece sa invaliditetom mr. sc Tanja Mandi oki, sociolog

5. Radno pravo, kodeks ponaanja i prevencija mobinga mr.sc Neboja Kuruzovi, pravnik i

6. Bezbjednost i zatita od kriminaliteta diplomirani pravnik unutranjih poslova Bojan Vujanovi.

Uzimajui u obzir da je prirunik pisalo vie autora, sasvim je normalno da ete u njemu nai i vie razliitih stilova pisanja. Meutim, principi kojih su se pridravali svi autori su tanost, saetost i laka razumljivost.

uvod

Psiholoko - pedagoke osnove uvanja djece predkolskog uzrasta

P O G L A V L J E

8uvodU ovom poglavlju emo pokuati da predoimo neke osnovne informacije o psiholokim i pedagokim aspektima uvanja djece i rada sa njima. Cilj je da se dadiljama prue informacije kako da postupaju u razliitim segmentima ivota djece da bi se na to optimalniji nain potpomogao njihov razvoj, a nivo pogrenih intervencija i postupaka sveo na minimum. Ovaj cilj svakako nije lako ostvariti budui da se radi sa razliitom djecom koja imaju razliitu ud i praktino je neogranien broj situacija u koje moemo ui prilikom uvanja djece. Samim tim, u ovom poglavlju se ne nude recepti za svaku situaciju ve se prije svega predoavaju osnovni principi rada sa djecom. Poglavlje obuhvata nekoliko teorijskih cjelina.

Na poetku emo predstaviti osnovne karakteristike razvoja djece uzrasta od prve do sedme godine. Predstavie se mogue sposobnosti djece iz perspektive razvoja fine i grube motorike, socijalno-emocionalnog razvoja, spoznajnog razvoja i razvoja govora. Treba pri tome imati u vidu da ovaj plan nije boje slovo te prilikom moguih odstupanja ne praviti odmah paniku.

U drugom dijelu akcent je na vaspitnim stilovima dadilje. Opisani su razliiti vaspitni stilovi, njihove prednosti i mane te posljedice primjene svakog od stilova. Ovaj dio moe da doprinese da se dadilje osposobe za identifikaciju vlastitog vaspitnog stila, vaspitnih stilova roditelja i vaspitnog stila kojeg djeca najlake prihvataju.

Trei dio nosi naziv Odnos i komunikacija sa djecom. Kroz ovaj dio nastojimo unaprijediti znanja i vjetine dadilja o karakteristikama ispravne komunikacije sa djecom. Predstavljeni su razliiti nivoi sluanja i preporuke kako sluati dijete. Takoe su objanjeni najei stilovi komunikacije sa djecom te kakve sve posljedice oni mogu da proizvedu kod djeteta.

U sljedeem dijelu smo se pozabavili aktivnostima i igrom predkolskog djeteta. Predoene su aktivnosti koje su poeljne da se rade sa djecom u razliitom uzrastu a vezane su za fiziki rast i razvoj, razvoj ula, socijalno-emocionalni i intelektualni razvoj, zdravstveno-higijenski te ekoloki aspekt ivota. Predstavljeni su i razliiti tipovi igara poput: pokretne igre, igre mate, igre s pravilima, konstruktorske itd.

U petom dijelu se raspravlja o uspostavljanju pravila i disciplinovanju djeteta. Ukazano je na sloenost pronalaska idealnog balansa izmeu uspostavljanja odreenih pravila i discipline, sa jedne strane, te potivanja i podsticanja djeije slobode i miljenja, sa druge strane.

9esti dio je povezan sa prethodnim i odnosi se na upoznavanje osnovnih metoda vaspitanja: navikavanje, podsticanje i uvjeravanje, te osposobljenost dadilja za primjenu adekvatnih sredstava u okviru razliitih metoda vaspitanja.

U sedmom dijelu fokus je na pitanjima djece predkolskog uzrasta. Ideja je da dadilje shvate znaaj pitanja koje dijete postavlja, da shvate znaaj podsticanja djece da postavljaju pitanja i da se osposobe za davanje adekvatnih odgovora na djeja pitanja.

Na kraju ovog poglavlja bavimo se prevencijom i suoavanjem sa odreenim nepoeljnim ponaanjima djece poput krae, laganja, bijesa itd.

10

Stilovi vaSPitanja Termin stilovi vaspitanja u pedagokoj literaturi odnosi se na nain kako subjekti vaspitanja (vaspitai, roditelji, nastavnici, dadilje) postupaju s vaspitanikom (djetetom, uenikom, tienikom) u procesu vaspitanja. Kako u procesu vaspitanja uestvuju razliiti subjekti, mogue je govoriti o roditeljskim stilovima vaspitanja, stilovima vaspitanja nastavnika, vaspitnim stilovima dadilje itd. Dakle, svako od nas ima svoj stil vaspitanja, ali uvijek moramo imati na umu da postoje dobri i loi stilovi vaspitanja, vie efikasni i manje efikasni stilovi vaspitanja.

U vaspitanju djece mogu se pojaviti odreeni problemi. Ponekad te probleme teko rjeavaju i strunjaci za vaspitanje (vaspitai, nastavnici, pedagozi i sl.). Tada se postavlja pitanje vaspitne uloge onoga ko vaspitava. Ne treba zaboraviti i to da je uloga svih koji uestvuju u vaspitanju djeteta izuzetno velika, jer njihov uticaj u ranom razvoju ima veliki uticaj na razvoj linosti djeteta. Zadatak svakog ko vaspitava dijete, pa i dadilje, je da vaspita odgovorno, emocionalno zrelo, stabilno i sretno dijete koje se bez potekoa moe integrisati u socijalnu sredinu. Nema jedinstvenog stila kako postupiti u vaspitanju djeteta da bi ishod bio vaspitano dijete bez ikakvih nedostataka.

Kada su u pitanju dadilje, potrebno je naglasiti da bi najpoeljnije bilo da se njihov stil vaspitanja ne razlikuje mnogo od stila vaspitanja roditelja. To ne znai ako roditelji koriste pogrean stil vaspitanja da i dadilja treba da koristi isti stil vaspitanja. Dadilje u radu sa djecom ostvaruju priblino sline uloge kao i roditelji. Roditeljstvo ima dvije kljune dimenzije:

1. roditeljsko razumijevanje i toplina nasuprot osuivanju i odbacivanju djeteta i

2. roditeljski zahtjevi i kontrola (nadzor).

Na osnovu kombinacije ove dvije dimenzije nastaju razliiti stilovi vaspitanja. Tako moemo razlikovati:

1. autoritarni stil vaspitanja, 2. permisivni stil vaspitanja, 3. autoritativni stil vaspitanja i 4. ravnoduni (indiferentni) stil vaspitanja.

11

Stil vaspitanja dadilje ima ue znaenje od stila roditeljskog vaspitanja i jo ue znaenje od stila vaspitanja. Dadilje ne mogu zamijeniti roditelje u potpunosti, niti treba da budu dominantne u porodinom vaspitanju djeteta. Dadiljama su potrebna osnovna saznanja o stilovima vaspitanja kako bi vrijeme koje provedu sa djecom pedagoki bilo najpravilnije iskoriteno. Zbog toga emo u nastavku ovog teksta o najeim stilovima vaspitanja navesti samo najvanija obiljeja.

autoritarni stil vaspitanja

Autoritarni stil vaspitanja prepoznatljiv je u pristupu dadilja koje su izuzetno stroge i zahtjevne prema djetetu. Ovim stilom vaspitanja od djeteta se posebno zahtijeva disciplina. Disciplina se ostvaruje prijetnjama i kaznama. Autoritarni stil vaspitanja prepoznajemo i po tome kada dadilje pokazuju malo topline, malo ljubavi i strpljenja prema djetetu i njegovim potrebama. Postoje sluajevi u kojima se dadilja odvai da djetetu nanese i tjelesnu kaznu i povredu. Primjenom ovog stila najvie gubi dijete, jer se od njega trai da bude posluno, da potuje tradiciju i autoritet. Komunikacija u procesu vaspitanja je jednosmjerna (od dadilje ka djetetu). Dadilje nikada ne objanjavaju i ne obrazlau svoje postupke i odluke, jer smatraju da su uvijek jedino one u pravu. Koritenjem moi dadilja nita ne preputa sluaju, sve unaprijed strogo odredi, tako da se u procesu vaspitanja ne deavaju spontane vaspitne situacije. Primjenom autoritarnog stila najee se ostvaruju sljedei ishodi u vaspitanju djeteta: povueno dijete, bojaljivo dijete, nepovjerljivo dijete, nesigurno dijete, djevojice nemotivisane za uspjeh, agresivni djeaci, nisko samopouzdanje djece.

Permisivni stil vaspitanja

Permisivni stil vaspitanja prepoznatljiv je u pristupu dadilja koje su usmjerene na dijete i koje nastoje da mu u svemu udovolje. Dadilje koje primjenjuju ovaj stil vaspitanja iskazuju mnogo topline, strpljenja i pozitivnih osjeanja prema djetetu. Prema djetetu najee nemaju nikakve zahtjeve i sve mu doputaju. U ovom stilu vaspitanja najee se radi o pretjeranoj zatiti

12

djeteta. U pedagogiji to nazivamo dranje djeteta pod staklenim zvonom. To znai da se djeca maksimalno tite kako ne bi doivjela nikakve neprijatnosti i negativna iskustva. Ne treba zaboraviti da je uenje putem pokuaja i pogreaka bitno za dijete. Dadilje ne treba da odmjenjuju djecu u onim aktivnostima koje bi ona sama, u odnosu na uzrast, mogla uraditi.

Primjenom permisivnog stila najee se ostvaruju sljedei ishodi u vaspitanju djeteta:

na prvi pogled pozitivno ponaanje djeteta, dijete dobrog raspoloenja, dijete bez osjeaja za odgovornost, dijete bez samokontrole, nepromiljene, impulsivne i ponekad agresivne reakcije, razmaeno dijete.

autoritativni stil vaspitanja

Autoritativni stil vaspitanja primjenjuju dadilje koje postavljaju zahtjeve, granice, nadzor, ali djetetu pruaju i ljubav, toplinu, podrku, razumijevanje i prihvatanje. Dadilje uvijek svoje postupke i odluke objanjavaju i o tome razgovaraju sa djecom, pitaju ih za miljenje. Sa djecom se esto dogovaraju, pa se u takvom procesu vaspitanja ostvaruje povoljna vaspitna komunikacija. Djeci esto postavljaju razliita pitanja s ciljem pokretanja dvosmjerne komunikacije (dadilja dijete dadilja). Dadilje prihvataju pitanja djece (dijete dadilja dijete). Povoljna vaspitna komunikacija doprinosi tome da dadilja i dijete postaju istinski partneri. Zahtjevi su uvijek primjereni uzrastu i sposobnostima djeteta. Pedagoki moto ovog vaspitnog stila je komunikativno, energino i dijete orijentisano na postignue. Ovaj stil najvie doprinosi razvoju subjekatske pozicije djeteta i otvara put emancipaciji njegove linosti. Primjenom autoritativnog stila najee se ostvaruju sljedei ishodi u vaspitanju djeteta:

samopouzdano dijete, samostalno dijete, sposobno dijete, dijete koje se samokontrolie, motivisano dijete za igru, nove aktivnosti, saradnju i sl.

13

ravnoduni (indiferentni) stil vaspitanja Ravnoduni (indiferentni) stil vaspitanja primjenjuju dadilje kojima vaspitanje djeteta nije na prvom mjestu. Takve dadilje su zaokupljene same sobom i nisu zainteresovane za potrebe, pitanja, elje i ambicije djeteta. Ne zanima ih previe ta se sa djetetom dogaa, tako da su djeca liena i najmanjeg fizikog kontakta pogledom oiju. Primjenom ravnodunog stila izbjegava se dvosmjerna komunikacija. Kazano prostim rijeima, glavno obiljeje ovog stila je to da je dijete dadiljama teret.

Primjenom ravnodunog stila najee se ostvaruju sljedei ishodi u vaspitanju djeteta:

esto mijenjanje raspoloenja, nerazvijena kontrola vlastitog ponaanja, nezainteresovanost za nove aktivnosti, lako odustajanje od zapoete aktivnosti (igra i sl.), uputanje u rizike da dijete samo zapoinje neeljene aktivnosti

(alkohol, cigarete, samostalna kupovina i sl.), ispoljavanje raznih oblika neprihvatljivog ponaanja. Svaki vaspitni stil nastaje pod uticajem brojnih faktora:

osobina linosti dadilje, temperament djeteta, sredinski faktori (broj brae i sestara, kulturoloka obiljeja porodice,

socijalne kompetencije u porodici i dr.).

Da bi dijete odraslo i postalo samostalna i odgovorna linost potrebno mu je pruiti ljubav, podrku, razumijevanje, prihvatanje, strpljenje, a isto tako treba postaviti i granice i kontrolu njegovog ponaanja. Primjena poeljnog stila vaspitanja ui se godinama, predanim i motivisanim pristupom svakodnevnim vaspitnim situacijama. Promaaje u vaspitanju djece imaju i profesionalni vaspitai koji imaju bogato iskustvo u radu sa djecom.

14

razvojne karakteriStike djece

Razvoj djece se moe posmatrati kroz nekoliko apekata razvoja. Najee razlikujemo sljedee aspekte razvoja:

fiziki rast i razvoj (promjena i razvoj oblika, veliine, visine i teine tijela); razvoj fine i krupne motorike (sposobnost kretanja, kontrole pojedinih

dijelova tijela); spoznajni razvoj (zasniva se na interakciji sa ljudima i operisanju sa informacijama

te obuhvata mentalne aktivnosti poput otkrivanja, prepoznavanja, klasifikovanja, procjene ideja, rjeavanje problema, predvianje);

socijalno-emocionalni razvoj (kako se djeca osjeaju u odnosu na sebe i druge, kako ulaze u u odnose i komunikaciju sa drugom djecom i ljudima);

razvoj govora (usvajanje razumljivih simbola kojima se komunicira sa okolinom); razvoj perceptualnih sposobnosti (koritenje informacija dobijenih

putem ula vida, sluha, dodira, okusa, mirisa i poloaja tijela).

Svaki aspekt razvoja nosi sa sobom brojne specifinosti u razliitim uzrastima. Promjene su pogotovo intenzivne u prvim godinama. Treba imati u vidu da se djeca mogu razvijati razliitim tempom. Pogreno je pokuavati razviti nazor odnosno odreene sposobnosti kod djeteta, i to moe da izazove kontraefekat. U narednom tekstu navedene su neke osnovne karakteristike za etiri aspekta razvoja djece, po godinama poevi od druge godine, pa do sedme. Napominjemo da se radi samo o osnovnim karakteristikama budui da se ova publikacija ne bavi fokusirano razvojem. Sve one koji se detaljnije zanimaju za razvoj djece upuujemo da potrae neku od brojnih knjiga gdje je ova tematika iscrpno objanjena. Preporuujemo za itanje Razvojnu mapu od prof. Ivia i njegovih saradnika koja je i nama pomogla prilikom osmiljavanja ove edukacije.

15

karakteristike razvoja djece u periodu 1-2 godine

razvoj fine i krupne motorike Socijalno-emocionalni razvoj

Fina:- Pokuava jesti kaikom. - Vjebom moe nauiti baciti igraku

u kantu ili zdjelu.- Moe da pone da voli arati po

papiru.- Voli slagati i ruiti predmete. Slae

predmet u predmet ili toranj od dvije do tri kocke.

- Nakon 18 mjeseci moda e voljeti jednostavne slagalice.

- Pokuava rastaviti stvari pa pripazite na igrake s manjim dijelovima.

- Lista knjigu stranu po stranu.

krupna:- Hodanje postaje stabilnije. - Nauie utnuti i zakotrljati loptu.- Pokuae hodati stepenicama uz

pomo, a nakon toga slijedi faza penjanja stepenicu po stepenicu.

- une i ustane.- Uzima, nosi i premjeta predmete.

- Ui iskazivati svoje elje, potrebe i osjeaje koristei rijei i izraze lica.

- Ne postaje jako popularna rije.- Prepoznaje se u ogledalu.- Moe se igrati uz drugo dijete no

nee nauiti dijeliti do tree ili etvrte godine.

- Moe vie preferirati drutvo odraslih od drutva djece.

- Moe pokazati ljubomoru ako nije u centru panje.

- Pokuava se svui i obui. - Ispadi bijesa su normalni za ovo

doba, inati se. Umjesto da mu neto zabranjujete bolje pokuajte ga usmjeriti na drugu aktivnost.

- itajte knjige s puno ponavljanja i rime jer rime jako vole.

- Strah prilikom odvajanja od bliskih osoba.

- Strah od nepoznatih osoba na vrhuncu.

Spoznajni razvoj razvoj govora

- Due prouava i istrauje predmete. Na zahtjev pokazuje na predmete iz okoline.

- Voli da samostalno lista stranice knjige.

- Nauie spojiti dva predmeta zajedno po boji, obliku ili veliini.

- Imitira radnje odraslih.

- Prepoznaje 8-12 slika. - Pokazivae predmete koje traite,

slike u knjigama. Pokazae dio tijela koji zatraite.

- Poee izgovarati rijei i imena poznatih predmeta, ljudi iz okoline.

- Do druge godine bi trebalo da moe upotrebljavati 200 rijei i slagati dvije do tri rijei zajedno da bi sloilo jednostavne reenice kao Mama pa-pa, Hou vode i sl.

- Rijei e drugaije izgovarati od vas. Nemojte ga ispravljati, samo ponovite rije ispravno da je moe uti.

16

karakteristike razvoja djece u periodu 2-3 godine

razvoj fine i krupne motorike Socijalno-emocionalni razvoj

Fina:- Sve zanimljivije su bojice, poee

povlaiti svoje prve linije a zatim i krugove.

- Zanimljivo e mu biti nizati perlice na konac i slini finiji zadaci.

- Gradi mosti od 3 kocke (30 mj.). - Samostalno obuva papue, ne

razlikujui desnu i lijevu. - Savija papir u dva dijela. - Baca predmete u odreenom smjeru.- Nosi vodu u ai i ne prolijeva. - Povlai, kontrolie pokrete olovkom

(okomito, vodoravno, sitnije are). - Stavlja 7,8 kocaka jednu na drugu

(3 god.).- Odijeva jednostavnije odjevne

predmete.- Kod veine djece vidljiva je

dominantna upotreba jedne od ruku.

krupna:- Nauie trati bez estog

spoticanja, skakati kao zeko. - Ui se samostalno penjati i sputati

stepenicama. - Sposobno je mijenjati smjer u hodu

i tranju. - Usavrava se kontrola stajanja,

hodanja i radnji koje se izvode rukama, rado igra razne igre ravnotee.

- Hoda na vrcima prstiju, vjeto hoda unazad, moe skoiti s obje noge u mjestu.

- Tri skladnije i spretnije (do 30 mj.).

- Pokazuje sve vie interesa prema drugoj djeci i igra se s njima.

- Poinje shvatati pravila koja se stalno provode.

- Rije moje postaje sve ea.- Do kraja godine e znati da je djeak

ili djevojica i moi e se prepoznati u ogledalu.

- Dijete je spremno za postepeno odvikavanje od pelena.

- Strah od odvajanja i nepoznatih osoba smanjuje se oko druge godine, ali se ponovo javlja oko 2,5 godine.

- Emocionalna vezanost pokazuje se u potrebi da odrasli bude prisutan.

- Ljubomora je u ovoj dobi takoe oblik vezanosti.

- Od druge godine dijete potpuno iz okoline izdvaja vlastito ja .

- Ulazi u razdoblje uspostavljanja nezavisnosti i potvrivanja svoga ja, kri zabrane itd. Ove pojave su normalne i poznate kao kriza tree godine.

- Glavni mehanizam uenja izraavanja emocija je imitacija odraslih osoba.

- Dijete ovog uzrasta esto odbija socijalne norme i zahtjeve odraslog, a interakcije meu djecom su ee.

- Povremeno se javljaju prve suparnike interakcije,a sukobi meu djecom su najei zbog igraaka.

17

Spoznajni razvoj razvoj govora

- Razumjee kratke prie. - Mata je sve bujnija; moe imati

izmiljenog prijatelja ili se igrati lutkama i plianim igrakama.

- Moda e voljeti slagalice od tri do etiri dijela.

- Neka djeca vole se igrati kue tj kuanskih poslova.

- Nauie brojati do tri i razumjeti to brojevi znae.

- Poveava se istraivako ponaanje djeteta (rastavlja predmete, sve eli opipati, sastaviti, ispituje koliko kocaka ili posudica moe staviti jednu u drugu, koliko igraaka stane u kutiju i sl.).

- Moe govoriti o onome to se ranije dogodilo.

- Sastavlja cjelinu slike od 2 do 3 dijela.

- Razlikuje jedan od mnogo, na zahtjev ispravno prua jedan predmet (2 god.), prua dva predmeta (3 god.).

- Razlikuje boje, ali ih ne imenuje tano.

- Razvija se pamenje, sa 2 godine moe ponoviti dva broja, reenicu od 3-4 rijei.

- Razvija se sposobnost grupisanja predmeta na temelju opaanja jedne osobine (boje, oblika, veliine).

- Poinje shvatati prostorne i vremenske odnose.

- Ui veliki broj rijei. - Govori o sebi u treem licu.- Nauie priati u kratkim

reenicama.- Moi e govoriti o dogaajima iz

bliske prolosti. - Do tree godine oko 75% govora bi

trebalo biti jasno. - Rjenik djeteta se razvija

kvantitativno i kvalitativno. - Verbalno izraava osjeaje, elje,

probleme. - Mehaniki broji napamet. - Ponavlja kratke stihove. - Postavlja pitanja ta je to?, Ko je

to?, Gdje je? , ije je?, Zato? - Pokazuje i imenuje dijelove tijela. - Voli razgovarati telefonom. - Upotrebljava izraze od 3 do 4 rijei

s pravilnim slaganjem u rodu, broju i padeu (potkraj ovoga razdoblja).

- Razumije rijei na, u, pored .

18

karakteristike razvoja djece u periodu 3-4 godine

razvoj fine i krupne motorike Socijalno-emocionalni razvoj

Fina:- Pokuava nacrtati ovjeka

(kao punoglavac). - Gradi kulu od 10-ak kocaka. - Kopira dijagonalnu liniju. - Precrtava kvadrat. - Kopira i crta slova.

krupna:- Kratko stoji na jednoj nozi. - Tri stabilno i brzo. - Marira u ritmu muzike. - Skae sa druge stepenice. - U trku utira loptu. - Preskae prepreku irine 20-ak cm. - Hoda po ravnoj liniji. - Silazi niz stepenice, nogu pred nogu.

- Uspostavljena kontrola mokrenja i vrenja nude.

- Igra se sa vrnjacima. - Samoinicijativno se pozdravlja sa

odraslima. - Pojava emocija stida, zavisti, ponosa.

Spoznajni razvoj razvoj govora

- Prebrojava 4 predmeta u nizu.- Poslije pokazivanja razvrstava

logike blokove prema 2 atributa (npr. nai plavi trougao).

- Rjeava jednostavne problemske situacije (ta radi kada si gladan?).

- Ponavlja 4 broja ili reenice od 6 rijei.

- Gradi most od 3 kocke po unaprijed datom modelu.

- Sastavlja sliku od 2 dijela.- Nastavlja zapoeti niz (boja, oblika,

veliine).

- Verbalizuje radnju koja slijedi u poznatim priama.

- Opisuje radnje na slici.- Reenica potpuna, govor razumljiv.- Stalno postavlja pitanja.- Broji do 4 mehaniki.- Upotrebljava 1200-1500 rijei.

19

karakteristike razvoja djece u periodu 4-5 godina

razvoj fine i krupne motorike Socijalno-emocionalni razvoj

Fina:- Razlikuje teko lako.- Broji crtee.- Precrtava trougao. - Crta kuicu, drvo, ljudsku figuru (tri

do est detalja).

krupna:- Skakue na jednoj nozi.- Stoji na prstima.

- Interesuje se za polne organe. - Strah od mraka i imaginarnih bia. - Preferira igru sa istim polom. - Moe da odloi zadovoljavanje

potreba.

Spoznajni razvoj razvoj govora

- Sastavlja sliku od 4 dijela.- Orijentacija u vremenu (dan-no,

jutro, podne, vee, sada, prije, poslije).

- Broji do 10, pie do 5.- Uvia slinosti s obzirom na oblik,

boju, veliinu itd.- Ponavlja reenicu od 8 rijei ili niz

od 5 brojeva.

- Upotrebljava 1800-2200 rijei.- Prepriava kratke prie.- Razumije pojmove iza ispred.- Samo kreira priu na osnovu slika.- Prepoznaje nekoliko slova.- Odgovara na jednostavna pitanja:

ta je to i od ega je napravljeno?.- Postavlja pitanja: Kada?, Zato?,

Kako?.

20

karakteristike razvoja djece u periodu 5-7 godina

Fina i krupna motorika Socijalno-emocionalni razvoj

Fina:- Hvata malu loptu objema rukama.- Pogaa loptom cilj.- Jednom rukom pravi kuglicu od

papira.- Sijee i lijepi jednostavne oblike.- Prepisuje tampana slova.

krupna:- Stoji na jednoj nozi bez podrke 40

sekundi.- Vozi bicikl.- Preskae kanap objema nogama

zajedno.- Skae sa visine od 40 cm.- Visi 10 sekundi drei se rukama za

preku.- Hvata loptu jednom rukom.- U skoku hvata loptu.- Oblai se samo.- Vezuje pertle.

- Koristi kompletan pribor za hranjenje.

- Bira omiljenog druga. - titi mlau djecu. - Potuje pravila igre sa vrnjacima,

sposobno je za saradnju. - Prepoznaje osjeanja ljubavi, sree,

bijesa, razoarenja. - Moe da sagleda situaciju i iz ugla

druge osobe. - Realistini strahovi i strahovi od

natprirodnih bia.

Spoznajni razvoj razvoj govora

- Razaznaje lijevu i desnu nogu.- Uoava razlike meu predmetima.- Razvrstava predmete na osnovu

boja, oblika, veliine, debljine.- Broj elemnata u skupu adekvatno

oznaava brojkom.

- Govori korektno i jasno.- Artikulie sve glasove (eventualno

izostaje R, Lj i Nj).- Prepriava kratku priu nakon to je

uje.- Pie i ita vlastito ime.- Pita za znaenje rijei.- Razumije pojam u sredini.- Upotrebljava 2500-3000 rijei.

21

odnoS i komunikacija Sa djecom

Prije nego kaemo neto o komunikaciji vano je napomenuti da dobra komunikacija obino proizilazi iz bliskosti odraslih i djece te prihvatanja djece. Prihvatanje djece od strane roditelja i drugih odraslih je neka vrsta psiholokog majinog mlijeka jer u psiholokom smislu omoguuje zdrav i stabilan razvoj djece. Od neprocjenjive je vanosti da odnos odraslih prema djeci odie prihvatanjem jer u takvom kontekstu dijete se razvija, raste, mijenja se na bolje itd. Takoe je vano da to prihvatanje bude djetetu pokazano. Bliskost, ljubav i prihvatanje su izvor sigurnosti, samopouzdanja i emocionalne stabilnosti djece.

Veinu naih stavova i osjeanja prema djeci prenosimo nekim od vidova komunikacije te je zbog toga veoma vano usvojiti neke principe ispravne komunikacije sa djecom. Sam termin ispravna komunikacija je prilino zagonetan jer vjerovatno niko ne moe u potpunosti da odredi ta je optimalno. U svakom sluaju to zavisi od linosti odrasle osobe, linosti djeteta, meusobnog odnosa o kojem smo ve govorili, situacije itd. Linost odraslog esto moe biti najvia prepreka koju treba preskoiti. Naime, veina odraslih polazi od svojih stavova za koje smatra da su ispravni, te na osnovu toga prosuuje djeije ponaanje i preduzima odreene mjere. Meutim, jasno je da odrasli ponekad imaju potpuno neadekvatne stavove, pa ispada da je neko njihovo insistiranje i ubjeivanje u stvari bilo potpuno na krivom tragu. Dakle, otvara se pitanje pronalaenja ispravne mjere u kodiranju djeijeg mozga i ponaanja od strane odraslih.

Komunikacija je ogromna oblast i ona je direktno ili indirektno povezana sa brojnim drugim vjetinama i sposobnostima. Tako, kada govorimo o komunikaciji to moe da se odnosi na verbalnu i neverbalnu komunikaciju, sposobnost sluanja, vjetinu da djeci objanjavamo stvari na njihovom nivou razumijevanja, sposobnost razumijevanja djeijih emocija, mo u relaciji dijete odrasla osoba, posljedice loe komunikacije itd. U ovom dijelu emo najvei akcenat staviti na nadirektnije oblike komunikacije: kako sluati djecu i kako se obraati djeci?

22

kako sluati dijete?

Sluanje djeteta od strane odraslih je veoma vano jer alje poruku djetetu da je potovano, prihvaeno, uvaavano, da je roditeljima ili drugim odraslim stalo do njih i njihovih interesa i emocija. Zbog toga, veoma je vano obratiti panju na ono kako i ta djeca govore te kako reagovati na to.

Prije nego kaemo neto vie o samom sluanju, vano je ukazati da sluanje zahtjeva i odreenu psihofiziku spremnost, prije svega odmorno stanje odraslog. To nije nimalo jednostavno, ali odrasli jednostavno moraju u hrpi svojih drugih obaveza da ostave jedan rezervoar energije za djecu da bi imali vremena i snage da se potpuno posvete komunikaciji sa njima. U suprotnom, esto emo nailaziti na situacije da odbacimo dijete, da ga ne sasluamo, a da toga nismo ni svjesni. Dakle, sluanje zahtjeva posveenost, vrijeme i odmorno stanje duha i tek onda moemo oekivati da umjesto automatskih reakcija, koje su esto pune optubi i naredbi, odgovaramo adekvatno, vrsto zasnovano na svjesnosti onog to opaamo, osjeamo i elimo.

Aktivno sluanje je sluanje s razumijevanjem. Ogleda se u stalnom praenju verbalnih, i neverbalnih poruka, visokom stepenu koncentracije i odgovarajuim reakcijama koje slue kao potvrda djetetu da je paljivo sasluana. Jedan od bitnih elemenata u uspjenoj komunikaciji jeste sposobnost da prihvatite nove ideje i prijedloge, te sposobnost da sluate ta vam dijete kae. Potekoe nastaju kada smatramo da poznajemo pozicije drugih ljudi. Ovo je pogotovo izraeno u komunikaciji sa djecom, roditelji ih esto ne sluaju jer misle da znaju unaprijed ta e dijete rei ili jednostavno misle da to nije toliko vano. Sasluati dijete znai saznati njegove elje bez predrasuda i samopotvrujuih oekivanja.

Prilikom sluanja treba vjebati i neverbalno ponaanje, tjelesni stav. Sve su to naini kako otvaramo komunikaciju, kako nekoga podravamo da govori i kako ga ohrabrujemo. Vano je sluati emocije, saosjeati i znati tumaiti neverbalne signale. Jedno je uti to se deavalo, a drugo je uti kako je to neka osoba doivjela. Razlikujemo nekoliko oblika (ne)sluanja:

1. Potpuno nesluanje. Ono se manifestuje tako to dok dijete pria radimo neku od sljedeih radnji: promjena teme, preuzimanje rijei od djeteta, bavljenje sopstvenim sadrajem, gledanje na sat, mehaniko klimanje glavom itd.

2. Selektivno sluanje. Njega karakterie: pretjerano davanje savjeta i kad je to potpuno nepotrebno, razuvjeravanje (npr. to to te boli, ma nije to nita), otimanje rijei dok dijete pria (npr. isto se deava i drugoj

23

djeci), pretjerana pitanja dok dijete pria, prekidanje, ne obraanje panje na neverbalne poruke.

3. Kreativno ili aktivno sluanje. Kao to smo ve naveli njega odlikuje razumijevanje neiskazanih potreba sagovornika, saosjeanje, razumijevanje i neverbalnih signala, verbalno i neverbalno davanje do znanja da se dijete slua (klimate glavom, nasmijete se sa odobravanjem, a u nekim sluajevima nemijeanje u djeiju aktivnost moe biti oblik podrke i sluanja).

kako razgovarati sa djetetom?

Ve smo spomenuli neprocjenjivu vanost prihvatanja, bliskosti i razumijevanja koji trebaju da ispunjavaju komunikaciju sa djecom. U ovom dijelu emo jo navesti koji su najei stilovi komuniciranja sa djecom te kakve oni efekte ostavljaju te kako komunicirati putem tzv. ja poruka. Tomas Gordon navodi nekoliko kategorija verbalnih reakcija roditelja i odraslih tokom komunikacije sa djecom. Navodimo najvanije kategorije kao i njihove efekte.

1. Nareivanje i komandovanje. Djetetu se govori ta da ini. Npr. Ne priaj tako sa mnom. Nemoj da misli ve uradi ta ti je reeno. Idi tamo i crtaj neto itd.. Ovakav stil poruuje da djeije potrebe i osjeanja nisu vani niti prihvaeni. Kod djeteta prozvode strah od roditelja, otpor i ljutnju.

2. Prijetnje i upozoravanje. Djetetu se prijeti ili se upozorava na kaznu ako neto uradi. Npr. Uradi to jo jednom i dobie batine. Nemoj da ti to ikada vie padne na pamet.... Ove poruke kod djeteta proizvode strah i napetost, ali esto i inat i neprijateljstvo.

3. Propovjedanje, savjetovanje i pridikovanje. Ovaj stil podrazumijeva da se djetetu daju objanjenja, savjeti, argumenti, prijedlozi, uestalo mu se govori ta treba ili mora da uini. Npr. Ne treba tako da se ponaa, treba da.... Uvijek mora da slua starije. Zato se sada ne bi igrali loptom. Igraj se sa onom dvojicom djeaka!. Ponekad se djeca sa ovakvim porukama osjeaju bezvrijedno, inferiorno, neshvaeno te da roditelji nemaju povjerenja u njih. Ako ovo dugo traje ovakva djeca mogu postati nesigurna i nesamostalna ali i da pokazuju revolt prema roditeljima te ne prihvataju nikakav savjet.

4. Ocjenjivanje i kritikovanje. Negativno prosuivanje djeteta i njegovih postupaka. Npr. Ponaa se kao mala beba. To je sve pogreno, pojma nema. Ovaj stil je veoma poguban jer dovodi kod djece do

24

osjeaja inferiornosti, bezvrijednim, loim. Ovo kod djece proizvodi kontraoptube, mrnju i neprijateljstvo ali i identifikovanje sa loim optubama (npr.: Ako se djetetu govori da je glupo, moe i ono samo da to pone misliti o sebi.).

5. Hvaljenje i podravanje. Hvale se i podravaju aktivnosti i postupci djeteta. Npr. Super si to uradio. To je bilo odlino. Tako je, potpuno si u pravu. Podrka i hvaljenje doprinose da se djeca osjeaju vrijedno, vano i sigurno. Negativni efekat se javlja ako se dijete konstantno hvali bez mjere, pa tada pohvala nema smisla, dijete postaje ovisno o pohvali te je stalno oekuje.

6. Ismijavanje i posramljivanje. Dijete se vrijea, ismijava, ruga mu se. Npr. Divljae jedan. Nisi normalan. Ti si najnevaspitanije dijete u ulici. Ovakve poruke porazno djeluju na djetetovu sliku o sebi i ono moe da se osjea bezvrijedno i nevoljeno. Najea reakcija je ljutnja, revolt i kontraoptuivanje roditelja.

7. Razuvjeravanje, saosjeanje i tjeenje. Nastojanje da se osjeanja djeteta podijele sa roditeljima, pruanje podrke. Npr. Znam da ti je teko, ali proi e. Da, neka djeca znaju da budu nevaljala i nestana. Saosjeanje i tjeenje su svakako pozitivni jer daju djetetu osjeaj sigurnosti, da nije samo i da s nekim moe da podijeli teke trenutke. Ako se ovaj stil svodi na to da se skree panja s djeijih osjeanja (npr. Ma nije to nita, proi e. ) to djeluje kao minimiziranje djeijih osjeanja i prekida dalju komunikaciju.

8. Provjeravanje i ispitivanje. Ovaj stil karakterie puno pitanja sa svrhom nalaenja uzroka, razloga, motiva nekog ponaanja. Npr. Zato si iao kod tog druga? ta ste tamo radili? Ko ti je to rekao?. Ovo propitivanje se kod djeteta tumai kao nedostatak povjerenja i sumnjiavost.

Kao to smo vidjeli svaki od ovih stilova ima svoju negativnu stranu ak i u sluaju kada nam se ini da je neki stil bezuslovno pozitivan. U stvari, svaka komunikacija postaje negativna ako gui ili osuuje djeije miljenje. Sve u svemu treba izbjegavati uestalo kritikovanje, osuivanje, nareivanje, provociranje, ismijavanje, pretjerano savjetovanje, ispitivanje, upadanje u rije i sl.

Pa koji je onda najbolji vid komunikacije??? Najkonstruktivnija komunikacija je ona koja podstie djecu da kau jo vie. Treba izbjegavati sudove i ohrabriti dijete da podijeli svoja osjeanja, ideje, stavove. To je put razvoja bliskosti i povjerenja izmeu djece i roditelja ali i nain kako da dijete u to veem kapacitetu koristi i razvija svoj mozak. Nain na koji se to vri moe biti neverbalan (npr. klimanje glavom), te kroz razne podstiue rijei ili

25

reenice (npr. ta je jo bilo? Reci mi neto o tome? Kako si se osjeao? Ispriaj mi cijelu priu? itd.). Na ovaj nain odrasli ohrabruju djecu da se otvore, poruuju im da ih potuju, da vrijede, da imaju prava na svoja osjeanja i miljenje.

Postoji nekoliko vrsta verbalnih reakcija koje podstiu komunikaciju uz podravanje aktivnog sluanja.

Otvorena pitanja. Kada sluamo dijete esto imamo potrebu saznati jo neke dodatne informacije, kako bismo stvorili jasniju sliku o upravo reenom. U tu svrhu nam slue dodatna pitanja. Sa pitanjima treba oprezno, bez prekidanja i pretjerivanja. Kada se ve postavljaju onda je bolje koristiti pitanja otvorenog tipa npr. Kako se osjea? ta misli o tome? itd. Treba izbjegavati sugestivna pitanja tipa Da li ti se svia ovo? Je li ovo dobro ili loe? Jelda da je ovo zanimljivo? itd.

Parafraziranje. Nakon to sasluamo osobu, tokom razgovora dobro je provjeriti jesmo li i u kojoj mjeri razumjeli ono to nam je dijete reklo. U dvije-tri reenice, svojim rijeima recite kako ste uli dijete. Na taj nain dajete mu mogunost da vas ispravi ili da doda neto vano to nije reklo ranije.

Saimanje. Podrazumijeva rezimiranje svega onog to nam je reeno. Saimanje obuhvata nabrajanje kljunih teza i preoblikovanje daljeg sadraja u krai izravniji oblik.

Preoblikovanje. Preoblikovanje se koristi onda kad komunikacija krene pogrenim tokom, kada je dijete zbog neega ljuto ili neraspoloeno i kada se javlja potreba da mu se usmjere misli na pozitivnije aspekte teme ili ivljenja uopte. Tada treba da ponovite ono to ste uli, ali preoblikovano tako da se bazira na pozitivnim vrijednostima i da se ukloni negativna ili presuujua konotacija. Da bi preoblikovali reeno, potrebno je uoiti pozitivne vrijednosti na kojima se temelji poruka te otkloniti negativne i presuujue implikacije. Korisno je preoblikovati: okrivljavanje u potrebu, prolost u budunost, pojedinani problem u zajedniki problem, prijetnju u zabrinutost itd.

26

aktivnoSti i igra PredkolSkog djetetaNe postoje precizni programi u kojima su strogo navedene aktivnosti koje se primjenjuju u radu s predkolskom djecom. Bez obzira da li dijete ide u predkolsku ustanovu ili ne, potreban mu je cjelovit razvoj, ispunjen dan, mnogo igre i adekvatna priprema za kolu. Sve se to ostvaruje kroz sljedea podruja rada sa djecom:

1. fiziki rast i razvoj, 2. socijalno-emocionalni razvoj,3. intelektualni razvoj, 4. razvoj govora,5. razvoj fizikih i praktinih sposobnosti i 6. razvoj komunikacijskih sposobnosti.

Sva navedena podruja mogu se ostvariti primjenom razliitih aktivnosti. Ne treba zaboraviti da jedna aktivnost djeteta moe imati vie funkcija (igra, intelektualni razvoj, socijalni razvoj i sl.). O bilo kojoj aktivnosti djeteta da se radi potrebno je voditi rauna o:

1. razvojnim mogunostima djeteta aktivnost ne smije predstavljati optereenje za dijete,

2. interesovanju djeteta nisu poeljne nametnute aktivnosti, 3. predvienom vremenu za aktivnost ni previe ni premalo.

Poeljne aktivnosti za fiziki rast i razvoj

Kako bi se fiziki rast i razvoj djeteta odvijao bez potekoa potrebno je koristiti raznovrsne oblike kretanja. U prvoj godini ivota dijete treba da pravilno pue, zatim da se pravilno die na noge, da hoda uz samopridravanje za adekvatne predmete, da hoda uz pomo drugih, da samostalno sjedi, da se savija kako bi dohvatilo odreeni predmet i sl. U drugoj godini dijete treba samostalno da hoda, u drugoj polovini godine da samostalno tri, da tri u krug, da skakue na obje noge istovremeno uz pridravanje, da se penje uz nekoliko stepenika uz pomo drugog lica (dranje za dvije, a zatim i za jednu ruku). Dijete treba samostalno da pravi uanj i da ustaje iz unja, da samostalno sjeda na adekvatnu stolicu, da nosi primjerene predmete, da premijeta predmete i da manipulie adekvatnim predmetima. U treoj godini dijete treba da ostvari znaajan razvojni uspon. Treba spretno da tri, da hoda na prstima i petama, unaprijed

27

i unazad, da odrava ravnoteu, utira loptu, silazi niz stepenice uz pomo drugog lica, penje se uz stepenice bez pridravanja, otvara vrata, podie predmete sa poda i da baca loptu u odreenom pravcu. U etvrtoj godini dijete treba da moe da tri brzo i stabilno u raznim pravcima i po razliitim povrinama. Djeca treba da se samostalno penju i silaze niz stepenice i blae kosine, da preskau manje prepreke, tre i utaju loptu, hodaju u koloni po jedan i po dvoje. U petoj i estoj godini vidno se uoava nivo spretnosti djeteta, posebno u tranju, skakanju i provlaenju. Djeca spretno tre mijenjajui pravac, penju se po razliitim spravama, samostalno se ljuljaju, loptu hvataju i bacaju objema rukama. Dadilji na raspolaganju stoji bezbroj aktivnosti koje treba da koristi za vrijeme uvanja djeteta, jer se njihov fiziki rast i razvoj ne smije zaustavljati i sputavati. Dadilje treba da pokrenu odreenu konkretnu aktivnost i zato ne treba da ekaju na to da djeca spontano otponu neku aktivnost.

Poeljne aktivnosti za fiziki rast i razvoj djeteta su:

igre sa loptom (dodavanje lopte, kotrljanje lopte, pridravanje djeteta da hoda ka lopti, bacanje lopte rukama, utiranje lopte, tranje za loptom i sl.);

aktivnosti sjedenja (sjedenje u krilu dadilje, samostalno sjedenje); aktivnosti puzanja (puzanje na razne naine, puzanje naprijed-nazad); aktivnost hodanja (hodanje uz pridravanje, samostalno hodanje,

hodanje po blagim kosinama); aktivnosti penjanja (penjanje uz stepenike sa pridravanjem, samostalno

penjanje uz stepenike i samostalno silaenje niz stepenike); aktivnosti tranja (tranje u krug, tranje naprijed-nazad, tranje po

travnjaku). Najbolje aktivnosti za fiziki rast i razvoj djeteta su one koje se mogu realizovati u to prirodnijim uslovima, pod uticajem istog vazduha, vode i sunce. Aktivnosti za fiziki rast i razvoj treba birati prema uzrastu djeteta. Dijete e rado prihvatiti zajedniko izvoenje aktivnosti sa dadiljom. Kada su u pitanju aktivnosti za fiziki rast i razvoj, nema posebnih propisa koliko ih treba dugo primjenjivati. Najbolje je po obrascu ni malo ni previe. Neka djeca vremenski due istrajavaju u odreenoj aktivnosti. Koju aktivnost, kada i koliko uvijek treba da bude stvar procjene dadilje. To je posebno vano kada je u pitanju mlae dijete. Starija djeca sama mogu upranjavati razliite aktivnosti za fiziki rast i razvoj. Tada dadilja ima ulogu da posmatra dijete s ciljem da uva dijete od povreda i neeljenih aktivnosti.

28

Poeljne aktivnosti za razvoj ula

Djeca brzo razvijaju svoja ula i reaguju na razliite podraaje iz okoline. Najvanije je da se vid, sluh, dodir, miris i ukus priblino jednako razvijaju, odnosno da dijete ne zaostaje u razvoju pojedinih ula. Dijete do dvije godine preferira samoposmatranje. Zbog toga je potrebno da se u njegovom vidnom polju nalaze zanimljivi i bezopasni predmeti. Sa tri godine dijete je sposobno za sloenije percepcije, upoznaje i imenuje do dvije boje, uoava detalje, uoava sebe na fotografiji, razlikuje toplo i hladno, sparuje sline oblike i sl. ulna iskustva djeteta posebno postaju bogatija od tree do este godine. Dadilja treba da pokazuje predmete razliitih boja. Najbolje je ne zahtijevati od djeteta da kae kakve je boje lopta, ve prilikom dodavanja lopte djetetu dadilja treba da kae izvoli plavu loptu.

zdravstveno-higijenske aktivnosti djeteta

U vezi s fizikim rastom i razvojem djeteta je i koritenje zdravstveno-higijenskih aktivnosti. Ovdje se radi o navikavanju djeteta na odreene zdravstveno-higijenske aktivnosti. U prvoj godini najvaniji je pravilan san, poloaj i odmor. Primjerena aktivnost u drugoj godini je brisanje ruku i usana poslije ruka. U treoj godini djecu treba navikavati da samostalno peru ruke i da samostalno koriste hranu. U etvrtoj godini djeca se znatno osamostaljuju. U petoj godini dijete treba da se upozna sa elementarnim bolestima, povredama i nainima kako da se iste izbjegnu. esta godina je presudna za pripremanje djeteta za polazak u kolu. Dadilja treba da ima mnogo strpljenja kada je u pitanju navikavanje djeteta na odreene zdravstveno-higijenske navike.

Socijalno-emocionalne aktivnosti djeteta

Ishodi drutvenih aktivnosti sa djecom do est godina uglavnom su usmjerene na socijalizaciju i uenje socijalnih pravila ponaanja. U prvoj godini potrebno je razviti interesovanje djece za odrasle. U drugoj godini dijete moe da se igra samostalno uz prisustvo druge djece ili u manjoj grupi djece. U treoj godini dijete prihvata JA TI igru. U etvrtoj godini vidan je napredak u uvaavanju elja odraslih za vrijeme igre. U petoj godini dijete ima razvijen osjeaj za pravedno ponaanje. U estoj godini dijete treba da razvije samopovjerenje i samoosjeaj.

29

Za socijalno-emocionalni razvoj djeteta bitne su afektivne aktivnosti: iskazivanje i uvaavanje ponosa djeteta, saosjeanje sa drugima. Dijete u etvrtoj godini moe da obrazloi sopstvenu emociju (strah, ljutnju i sl.). U petoj godini dijete na osnovu modifikacije ponaanja moe da iskazuje razliita afektivna stanja.

ekoloke aktivnosti djeteta

Predkolskom djetetu potrebne su ekoloke i razliite praktine aktivnosti. Ekoloke aktivnosti poinju boravkom u prirodi (ist vazduh, voda i sunce 1-2 godine), djeca ih ue na osnovu pokazivanja isto prljavo, navikavanjem da se bacaju otpaci u kantu za smee, iskazivanjem panje prema biljkama i ivotinjama (3-4 godine). Djeca od 4-5 godina mogu imenovati ivotna stanita biljaka i ivotinja, te uoavati odreene lance u ishrani (2-3 godine). U periodu od 5-6 godine dijete razvija kvalitativan odnos ovjeka prema ivotnom okruenju.

Praktine aktivnosti djeteta

Praktine aktivnosti do dvije godine najee se razvijaju koritenjem igraaka i primjerenih predmeta u kui i dvoritu. U treoj godini djeca upoznaju saobraaj, boje na semaforu, vrste vozila i sl. U etvrtoj godini dijete eli da bude korisno i da radi u neposrednom okruenju. Drugim rijeima, djeca se lako ukljuuju u sve aktivnosti koje obavljaju odrasli. U periodu od 4-5. godine dijete poznaje sigurna podruja za igru i kretanje. U estoj godini djeca mogu razviti solidan nivo saobraajne kulture, neophodne za samostalan odlazak u kolu.

aktivnosti intelektualnog razvoja djeteta

Sve navedene aktivnosti, direktno ili indirektno, doprinose i intelektualnom razvoju djeteta. Intelektualni razvoj djeteta podstie se primjenom:

1. otkrivalakih aktivnosti,2. pronalazakih (samostalno istraivanje) i 3. saznajnih aktivnosti,4. logiko-matematikih aktivnosti i5. grafomotorikih aktivnosti. Intelektualni razvoj u prvoj godini podstie se traenjem skrivenih predmeta. U drugoj godini posebno su vane simbolike igre (Kao da, Kobajagi). Dijete na zahtjev odraslih na sebi pokazuje dijelove tijela. U treoj

30

godini intenzivno se razvija govor i zbog toga moramo biti strpljivi da na svako djeije pitanje: ta je to?; Ko je to?; Kako?; i slino damo adekvatan odgovor. Od 3-4. godine za dijete su najvanija saznanja o ovjeku. Zbog toga svako uporeivanje ovjeka sa ivotinjama i biljkama treba pravilno protumaiti. Dijete s pet godina moe da saznaje kompleksne vrijednosti (opstanak ovjeka hrana, voda, udoban ivotni prostor, zdravlje i sl.). Logiko-matematike aktivnosti razvijaju se pomou jednostavne manipulacije predmetima (do 2 godine), sparivanjem predmeta iz dva jednakobrojna skupa etiri kaike s etiri zdjelice, zatim slijede serijacije i klasifikacije s kockama i sl. (3 godine). Karakteristike predmeta (boja, oblik, veliina, poloaj) djeca poznaju s etiri godine. U petoj godini djeca mogu sagledati odnos dijela i cjeline, mogu formirati skupove. Simboli vee manje i numerike operacije svojstveni su prirodi djeteta od 6 godina. Dijete sa est godina treba da ima razvijenu finu motoriku ake i prstiju. Zato je poeljno da se sa treom godinom pone sa preciznijim aktivnostima umetanja dijela u cjelinu i razliitih predmeta kroz razliite otvore. Sa etiri godine dijete treba da crta ljudsku figuru sa prepoznatljivim obiljejima. U petoj godini usavrava se kretanje, posebno je bitna koordinacija. Razvoj govora, komunikacije i stvaralatva je kompleksno podruje. Navedena podruja esto se prepliu i uslovljavaju. U drugoj godini djeca treba da imenuju od jednog do nekoliko predmeta na zahtjev odraslih. U treoj godini djeca koriste pitanja, mnogo imenica, glagola i pridjeva. Koritenje djeije knjievnosti od tree godine ima ogroman znaaj i za razvoj govora, komunikacije i stvaralatva. Djeca rado prihvataju aktivnost itanja drugih (dadilja, roditelja, brae, sestara). Sa etiri godine djeca mogu da uoavaju glasove, pa ak i da piu kraa imena (Ana). Veina djece u petoj godini usvaja pravilan gramatiki govor. U estoj godini djeca se emotivno veu za knjievna djela, omiljene crtane filmove i sl. U stvaralatvo djece predkolskog uzrasta ubrajamo razliite aktivnosti: govorne, dramske, plesne, muzike, likovne, modelarske, igru i igrolike aktivnosti i sl.

djeja igra

Igra, u najirem smislu znaenja te rijei, ima poseban znaaj za cjelokupan razvoj linosti predkolskog djeteta. Koliko je igra vana u ivotu djeteta dokaz je i to da se mi odrasli esto igramo. U vaspitanju predkolske djece poeljne su:

31

1. pokretne igre, 2. igre mate ili igre uloga,3. igre s pravilima (didaktike igre) i 4. konstruktorske igre.

Pokretne igre su najstarija vrsta igara. Ove igre djeca koriste spontano, pa se esto obina aktivnost kretanja i dodavanja lopte pretvara u pokretnu igru. Za ove igre su bitne motorike aktivnosti djeteta. One se postepeno usavravaju i dijete sa dvije godine zapoinje usvajanje i uvjebavanje osnovnih pokreta (tranje, skakanje, bacanje, hvatanje, odravanje ravnotee). Sutina pokretnih igara je zadovoljavanje osnovnih potreba za kretanjem. Pokretne igre se zasnivaju na kretanju i radnjama sopstvenim tijelom, a esto i uz pomo raznih rekvizita i sprava (lopta, obru, palica, igraka, ljuljaka, tobogan). Djeci mlaeg uzrasta posebno su zanimljive igre u kojima ih neko trai, u kojima postoje radnje: leti kao ptiica, skakue kao zei. Starija djeca mogu prihvatiti pokretne igre s odreenim brojem pravila. Posebnu panju treba posvetiti individualnoj primjerenosti pokretne igre, s obzirom na to da se ak i djeca istog uzrasta razlikuju po sposobnostima, temperamentu, brzini reagovanja, interesovanjima, mati i sl. Uestvovanje i pomo dadilje je veoma vana u organizaciji pokretnih igara. Kada su u pitanju manja djeca dadilja treba da uestvuje i da usmjerava pokretnu igru. Starijoj djeci treba prepustiti da biraju ulogu u pokretnoj igri.

igre mate ili igre uloga za ove igre se jo koriste nazivi igre imitacije, igre iluzije, dramske igre, igre fikcije itd. U ovim igrama koristi se sopstveno tijelo da bi se predstavio neki predmet, ideja, osjeanje ili situacija. Oblici u kojima se javljaju su: oponaanje postupaka, simbolika imitacija, simbolika igra uloga sa sieom i dramske igre uloge. Igre mate ili igre uloga spadaju u najomiljenije djeje igre. U ovim igrama se djeca prenose u zamiljenu situaciju, to znai da se radnje odvijaju na imaginarnom planu, esto uz pomo igraaka koje zamjenjuju realne predmete. Igre mate ili igre uloga, prema temama, mogu se podijeliti na: 1. igre na teme iz svakodnevnog ivota djeteta (u gostima, kod ljekara, na

roendanu, u kupovini, putovanje autom i sl.) ; teme koje se odnose na pojedine profesije (policajac, vatrogasac,

voza formule, vojnik, pilot i sl.); romantine i herojske igre pod uticajem televizijskih emisija za djecu

(Ninda kornjae, Supermen). 2. Igre mate ili igre uloga esto se igraju u grupi, ali ne treba zaboraviti ni individualne igre ove vrste. Njihova specifinost esto dolazi do izraaja i

32

zavisno od mjesta na kojem se odvijaju, uzimajui u obzir i to da razliiti ambijenti pruaju i razne mogunosti kada su u pitanju njihovi sadraji, vrste i karakteristike uloga.

Vaspitno-obrazovne mogunosti igre mate ili igre uloga su velike. U ovim igrama javlja se ispoljavanje ovjekove sposobnosti. Bogaenje unutranjeg svijeta djeteta, iskustva i saznanja do kojih doe zahvaljujui sopstvenoj aktivnosti, kontaktima sa ljudima preko knjiga i sredstava masovne komunikacije, motiv su za dijete da bar na imaginarnom planu uestvuje u spoljanjem svijetu koji poznaje. Pomou ovih igara dijete participira u svijetu odraslih, ali izgrauje svoja uvjerenja, stavove i predstave o svijetu, koja kasnije mogu imati ogroman znaaj za njegovo obrazovanje i usmjeravanje u ivotu.

Dadilja treba da zna i to da je igra ljudska aktivnost koja, sama po sebi, ne podlijee etikim kriterijumima. Odrasli daju igri pedagoko usmjeravanje. Nije upitno da li dadilja treba da se mijea ili da se ukljui u igru, ve je upitno kako to treba da uradi i kada treba da se ukljui. Najvanije je da djeju samostalnost u igri niim ne naruimo i da procijenimo da li je potrebno i kada je pravi trenutak da se ukljuimo. I u igri dadilja treba prema djetetu da se odnosi partnerski. Posebno je bitno da se u grupnoj igri partnerstvo ostvari izmeu djece, da se izvri prihvatljiva podjela uloga i da se blagovremeno vri usmjeravanje toka igre mate ili igre uloga.

Pogreno je svakodnevne aktivnosti kao to su hranjenje pretvarati u igru i jo uvoditi takmienje u tome ko e bre pojesti hranu ili popiti vodu.

igre s pravilima (didaktike igre) su sve igre koje, pored optih obiljeja igre, sadre na poseban nain prilagoene i u njihova pravila ugraene aktivnosti. Radi se o razliitim perceptivnim, otkrivalakim, logikim, govornim, muzikim itd. aktivnostima. Pravila nastaju u samom procesu igranja, zahvaljujui dogovoru igraa, nastalom u toku razvoja igara kao kulturne batine, koje se prenose s jedne generacije na drugu, kao i od igara s pravilima smiljenim da unaprijede razvoj i uenje. Pravila mogu biti prenijeta djeci na razliite naine, na osnovu:

1. perceptivno motornih aktivnosti; 2. zdravstveno higijenskih aktivnosti; 3. drutvenih aktivnosti i 4. ekolokih aktivnosti.

3. Ove igre, osim opteg unapreivanja, posebno doprinose intelektualnom razvoju djeteta.

33

Uzimajui u obzir vaspitno-obrazovni znaaj didaktikih igara, trebalo bi ih koristiti svaki dan, povezujui ih s drugim aktivnostima. Dadilja treba da prepozna kada je najbolje vrijeme za didaktiku igru. Bitnu ulogu za koritenje didaktikih igara ima i prostor, kao i broj djece (igraa). Dadilje e esto biti u prilici da preuzmu ulogu suigraa (ulogu drugog djeteta). Za djecu je od posebnog znaaja da se sa njima razgovara o njihovom uspjehu u igri i da im se dozvoli da iskau svoje utiske o igri. U situacijama kada su nezadovoljni igrom u cjelosti ili odreenim postupkom, treba ih bodriti i motivisati da e u narednoj igri biti uspjeniji. Postoje razliite vrste didaktikih igara. Didaktike igre pokreu razliite intelektualne aktivnosti i postupke:4. vjebe ulnih organa, vjebe panje i usmjerenosti; rjeavanje problema; identifikacija, sparivanje, razlikovanje; vrednovanje kvaliteta, osobina, obiljeja i sl.; klasifikacija na osnovu bitnog; serijacije, kombinovanje; pamenje i dr.

5. konstruktorskim igrama dijete uobliava materijal (za razliku od rukovanja njime i korienja materijala) da bi postiglo odreen cilj koji prevazilazi vrenje pokreta karakteristino da se stvori neto to igra doivljava kao rezultat svog napora. To to se stvara moe biti sasvim bez funkcije i znaenja (mozaik), ili sa znaenjem i nalik na neki objekat iz stvarnosti (zgrada, most). Konstruktorske igre sa uzrastom karakterie prelazak sa metaforikog na logiki nain miljenja. Konstruktorske aktivnosti djece sadre dvije protivrjene tenje. Prva je da se predstavi neto to je slino onome u stvarnosti, a druga da se u predstavljanje neega unesu izmjene, po mjeri, ukusu, elji, potrebi djeteta. Djeca esto konstruiu neto po odreenom modelu ili uzorku. Uloga dadilje je da obezbijedi prikladan materijal i sredstva koje dijete trai. Posebno je bitno da dadilja uestvuju u procjeni kvaliteta djejeg stvaralatva. Iako u najveem broju sluajeva konstruktorski poduhvati djece nee imati nikakvu upotrebnu i umjetniku vrijednost, to nije razlog da dadilja ne iskae da joj se predmet, igra ili neki dio dopada. Dadilja mora imati na umu da predkolsko dijete ne obrazujemo namjerno, ali da je njegovo spontano saznanje jednako vrijedno kao i namjerno djelovanje na saznanje djeteta. Mnoge aktivnosti lake je primijeniti ako se one organizuju kroz igru.

34

Pravila i diSciPlinovanje djetetaPitanje pravila i disciplinovanja djeteta je veoma sloeno pitanje koje je neminovno povezano sa dilemama najispravnijeg vaspitnog stila te odnosa prema poslunosti djeteta. Iz literature je poznato da se vaspitni stilovi mogu grubo razvrstati na autokratski (dominantna uloga roditelja i posluno dijete), demokratski (pored roditeljskog prisutno i uee djece u donoenju odluka, planiranju nekih aktivnosti itd.) te tzv lesefer stil (liberalni, stil odrijeenih ruku ). U nekom prolom vremenu gdje su tradicionalne i konzervativne norme bile stabilnije, tema o vaspitnom stilu i pravilima i disciplinovanju djeteta bi bila daleko laki zalogaj nego danas - u korist autokratskog vaspitnog stila i poslunosti djeteta kao glavne vrline. I danas e mnogi roditelji, uitelji prokomentarisati da je neko dijete jako dobro jer je veoma posluno. Vjerovatno je odraslima u odreenim trenucima dosta laki ivot kada je dijete posluno, ali je veoma upitno kakav e biti ivot tog djeteta u blioj i daljoj budunosti ako je programirano da bude iskljuivo posluno.

U dananje vrijeme pitanje pravila, discipline, poslunosti je dosta kompleksnija tema jer su daleko jae struje i argumenti koji promoviu slobodniji pristup tokom procesa vaspitanja. Mnogo je knjiga i radova napisano sa hipotezom i argumentima da je prevelika disciplina i puno pravila neka vrsta nasilja nad djecom koja nosi sa sobom brojne tetne posljedice.

Glavno objanjenje daju razvojni psiholozi koji istiu da u ranom periodu kada dijete poinje da otkriva spoljanji svijet i svu njegovu raznovrsnost koja ga dijelom i zastrauje, veoma je vano da sigurnost i utjehu nau u roditeljima, prije svega majci. Meutim, ako ih i tu doeka hladni reim discipline, pravila, kazni i odbijanja, djeca upadaju u jedan rascjep, niiju zemlju to na njih ostavlja nesagledive posljedice u vidu nervoze, bijesa, straha, nesigurnosti te nemogunosti uspostavljanja harmoninih odnosa sa drugom djecom i ljudima. Takva djeca postaju izgubljena i za sebe i za okolni svijet. Ako se u ovom periodu stvori takav jaz izmeu djece i roditelja koji se onda po pravilu projektuje i na druge osobe, sav drugi i dalji vaspitni rad sa ovom djecom e biti znatno otean i onemoguen.

Pored argumenata razvojnih psihologa, jedan od argumenata je da i sami roditelji esto insistiraju na pravilima i disciplini koja nema nikakav smisao, odnosno odraava roditeljska subjektivna uvjerenja koja su esto pogrena. Na kraju krajeva, veoma je malo stvari i principa u dananjem svijetu za koje

35

sigurno moemo rei da su apsolutno postojani, tani i neoborivi! Trebamo se rjeavati insistiranja da se neto radi samo zato to to tako treba ili tako se radi, tako sva druga djeca rade i sl. Mudrije je procijeniti koji je stvarni smisao odreene aktivnosti ili pravila pa onda u skladu s tim djelovati.

Trei argument protiv velike discipline i pravila je da se na taj nain gue odreeni afiniteti, sloboda miljenja, kreativnost, talenti i autentinost djeteta.

Sa druge strane, jasno je da su djeci potrebna odreena pravila i granice. Ona ih tite da u djetinjstvu ne urade neto opasno po ivot, donose im odreeni red i strukturu koji su obino prijeko potrebni za unutranju stabilnost.

Imajui ove i brojne druge za i protiv argumente, jasno je da smo na prilino klizavom terenu i da nije jednostavno dati neke decidne savjete o ovoj temi. Ipak, kreui se po toj tankoj otrici iznijeemo neke preporuke koje bi trebalo da predstavljaju kompromis spomenutih pristupa i ideja. Pokuaemo da ustanovimo i predloimo oko kojih sfera i aktivnosti su pravila i odreena disciplina potrebni te kako ih na najbolji mogui nain uspostaviti kod djece. Ono to je konstanta i to treba naglasiti, je da ljubav i bliskost roditelja prema djeci trebaju biti vrhovni pijadestal, vrijednost koja ne dolazi u pitanje, okean u kom se deavaju manji ili vei talasi ali koji uvijek na kraju utihnu u miru i blaenstvu tog okeana! Iz ljubavi se uvijek rodi bolja i zdravija poslunost, nego iz bilo kojih propisanih pravila!

Evo sada nekih konkretnih injenica koje treba imati na umu prilikom disciplinovanja djeteta.

koja pravila i disciplina?

Krenimo od toga koje sfere zasluuju pravila i disciplinu. Vjerovatno najvaniji i najnesporniji set pravila se odnosi na djeiju sigurnost. Djetetu treba skrenuti panju da se ne izlae skakanju sa velike visine, dodirivanju izvora elektrine energije, igre sa staklom/ogledalom, otrim predmetima, samostalno uzimanje lijekova itd. Ovo svakako ne treba zabranjivati na nain da to izazove jo veu radoznalost kod djece.

Pravila povezana sa zdravljem se odnose na potivanje reima ishrane i spavanja. Vana su jer su povezana direktno i sa razvojem djece. Njihovo sprovoenje u dobroj mjeri zavisi i od roditelja, dadilja, djece.

im dijete usvoji odreene higijenske navike, treba insitirati da onda nudu vri u toaletu, da redovno pere ruke, zube, da se samo oblai i sl.

36

Uenje osnovnih manira ne bi trebalo da dolazi u pitanje. To se prije svega odnosi na pozdravljanje starijih, ne upadanje u rije, hvala nakon neke usluge ili poklona, bez psovanja, bacanja smea izvan kontejnera i slino. U ovim manirima treba biti umjeren da ne bismo proizveli programiranog i poslunog robota ije se ponaanje svodi samo na ugaanje drugim ljudima kroz povrnu pristojnost.

Igranje i razbacivanje igraaka bi trebalo i da vue za sobom da dijete te iste igrake poslije ponovo i sakupi. Na ovaj nain se kod djeteta razvija i svijest da svaka ivotna aktivnost ima neku svoju posljedicu.

Postoji jo mnogo sfera u kojima pravila mogu da postoje ali nisu toliko nuna ili prioritetna. Od koristi mogu biti i pravila ponaanja prilikom dolaska gostiju u kuu. To se odnosi na to da li dijete treba da tada bude u svojoj sobi i da se tamo igra i sl. Korisno pravilo za budunost je uiti dijete da ne kasni i da sve to radi poinje na vrijeme. Do roditelja je da i sami procijene u kojim situacijama pokuati usvojiti odreena pravila.

Treba opet napomenuti da se kod veine ovih pravila (izuzev onih koji spaavaju ivot) ne mora biti tvrd kao beton. Pa nije smak svijeta ako tokom ruka dijete ne moe taj dan da jede posluenu hranu ve eli neto drugo. Insistirajui rigidno na nekom naem pravilu vjerovatno emo napraviti samo goru stvar. Dijete e biti ljuto i uplakano a porodini ruak upropaten. Nijedan princip nije toliko vrijedan da zbog njega zamukne djeiji smijeh ili zaiskri suza kada ga roditelji pozovu za sto! Dakle, treba biti dovoljno senzitivan i osjetiti kada je potrebno biti fleksibilan sa pravilima.

kako uspostaviti pravila i disciplinu?

Jedan od osnovnih principa koji trebamo imati na umu prilikom disciplinovanja djeteta je da ne odemo u krajnost i da posljedica tog procesa ne bude da je linost djeteta psihiki slomljena i uguena zarad nekih pravila daleko nieg reda i vrijednosti. Dakle, odreena pravila i disciplina da, ali nikako apsolutno posluno dijete-robot! Sve to je zasnovano na strahu ima loe posljedice na linost a obino i ne potraje dugo. Ukoliko dijete kri neka zdrava pravila i kodekse (npr. ukrade neto), vie e od zastraivanja pomoi pristup zasnovan na komunikaciji, saosjeanju i razumijevanju zato je dijete to uradilo. Slijepo kanjavanje bez razumijevanja moe pridonijeti da dijete to naredni put opet uradi ali uz dodatni napor da ne bude uhvaeno u djelu!

Prilikom uspostavljanja pravila i discipline moramo se opet vratiti na neke poeljne principe komunikacije odraslih sa djecom. Treba nastojati komunicirati sa djecom tako da se kod njih ne proizvede nepotreban kontraotpor, ljutnja, krivica i odbaenost.

37

Treba izbjegavati poruke sa gotovim rjeenjem, ne nametati pravila bez ikakvog razgovora sa djecom (pogotovo to su djeca odraslija). Vano je da djeca razumiju pravila. Idealno bi bilo da kroz postavljanje usmjeravajuih pitanja od strane odraslih, djeca sama dou do spoznaje o vanosti odreenih pravila. Iznenadiete se koliko i mala djeca dobro razumiju neke stvari te daju dobre prijedloge. Sainite neto kao porodina pravila igre. Poeljno je svaku sugestiju plasirati tako da i dijete shvati pozitivne strane nekog pravila. Dakle, treba dati obrazloenja zato je vano pridravati se nekih pravila.

Dijete e prije da usvoji pravila i discilinu ako vidi da i odrasli potuju neka srodna pravila. Npr. da kucaju kada ulaze u djeiju sobu, da sklanjaju cipele i prljavi ve itd. Umjesto uenja na bazi pravila, komotniji i oputeniji je pristup uenja putem modela tj. oponaanja starijih.

Neka se svaka disciplina i pravilo zasnivaju na njihovoj poeljnosti i vrijednosti, a ne na roditeljskoj moi i demonstraciji sile. Mo i prisiljavanje nagone djecu da se ponaaju na odreeni nain, ali je to obino kratkog daha jer takav stil ne prati motivisanost djece. Dugoroni rezultati se postiu ako se kod djeteta probudi odreena radoznalost prema ponuenom pravilu i aktivnosti.

Potivanje pravila i discipline treba da se odvija dosljedno i redovno osim moda u nekim specifinim situacijama kada djetetu nije ni do ega jer je moda bolesno, umorno, pospano pa bi svako dalje insistiranje na nekim pravilima donijelo samo kontraefekat.

38

PodSticanje, navikavanje i uvjeravanjePredkolSkog djetetaDijete ne postaje vaspitano preko noi. Kako bi jednog dana dijete postalo vaspitan ovjek potrebno je istrajavati u svim aktivnostima. Na tom putu treba podsticati, navikavati i uvjeravati dijete gotovo svaki dan. Odrasli najee nemaju dovoljno strpljenja da istraju u podsticanju djeteta da se bavi odreenom aktivnou, da se navikne na minimalna pravila, da ga uvjerimo da sasvim obine stvari uopte nisu opasne. U pedagogiji se navodi da su osnovne metode vaspitanja: metoda podsticanja, metoda navikavanja i metoda uvjeravanja. Kada sve ove metode ne daju odreene rezultate u vaspitanju, primjenjuje se metoda sprjeavanja. Navedene metode najee koristimo na osnovu primjene odreenih sredstava.

metoda podsticanja

Metodu podsticanja moemo definisati kao vaspitni metod kojim se na dijete djeluje s ciljem da zapone, istraje ili dovri odreenu aktivnost. Metoda podsticanja primjenjuje se i onda kada dijete pokazuje uspjeh. Tada tom metodom pojaavamo motivaciju djeteta. Ova metoda se primjenjuje i onda kada se dijete nae pred tekoama, kada se koleba i ne istrajava u zapoetoj aktivnosti i sl. Ne treba zaboraviti da su djeca predkolskog uzrasta u procesu burnog psihofizikog razvoja i da nisu dovoljno svjesna svojih mogunosti i sposobnosti. Zbog toga metoda podsticanja moe vie pomoi nego kada primjenjujemo postupke represivnog karaktera. U okviru ove metode mogu se primjenjivati razliita sredstva podsticanja: iskazivanje razumijevanja za potrebe djeteta, blago i pravino postupanje s djetetom, bodrenje i hrabrenje, pohvale i ohrabrenje, igra, socijalna promocija djeteta, pozivanje na iskustvo uspjeha, priznanja i nagrade, takmienje.

39

metoda navikavanja (vjebanja)

Metodu navikavanja (vjebanja) moemo definisati kao metod vaspitnog rada koji se temelji na ponavljanju i primjeni odreenih radnji, sadraja i uloga, s ciljem da se trajno stekne odreena navika, vjetina ili sposobnost. Metoda navikavanja primjenjuje se prilikom usvajanja razliitih postupaka, radnji, pravila, prilikom vjebanja i sl. Sutina ove metode iskazuje se formiranjem navika pravilnog ponaanja i djelovanja. Ovom metodom praktino moemo provjeravati koliko je primjena metode uvjeravanja efikasna. Da bi metoda navikavanja dala prave efekte dijete mora da shvati i da razumije kako i zato neto treba da uradi na odreeni nain. Cilj primjene metode navikavanja je da se odreene radnje izvode sa to veim stepenom samostalnosti djeteta. Dijete se u svakodnevnom ivotu koristi velikim brojem navika (odijevanje, ponaanje za vrijeme jela, pozdravljanje susjeda). Jedna pravilno formirana navika olakava usvajanje drugih navika. Kada su u pitanju djeca posebnu panju treba posvetiti kulturnim i higijenskim navikama.

Pretpostavke uspjenog navikavanja i vjebanja su brojne, najvanije su:

participacija dadilje u procesu navikavanja i vjebanja, dadilja treba da demonstrira radnju ili aktivnost koju treba uvjebati, vjebati postepeno, od jednostavnijih ka sloenijim radnjama, ne uriti, prilikom vjebanja ukazivati na dobro izvrene radnje kao i na greke, vjebanje prilagoditi individualnim mogunostima i potrebama djeteta.

U okviru ove metode mogu se primjenjivati razliita sredstva navikavanja:

primjer line aktivnosti, igra uloga, participacije djece u aktivnostima odraslih, vjebanje, red i raspored u izvravanju obaveza, zajedniko organizovanje aktivnosti, kolektivno (zajedniko) realizovanje aktivnosti, kontrola od strane dadilje.

40

metoda uvjeravanja (ubjeivanja)

Metoda uvjeravanja (ubjeivanja) koristi se kako bi djeca razvila pravilna osjeanja i pravilan odnos prema stvarima, pojavama i sl. Ova metoda slui kako bi dijete izgradilo pravilne stavove i razvilo odgovornost. Smisao ove metode je da racionalno shvaene spoznaje prerastu u lina uvjerenja, stavove i poglede. U okviru ove metode mogu se primjenjivati razliita sredstva uvjeravanja:

zajedniko vrednovanje aktivnosti, argumenti, injenice, samosvijest, analiza i sinteza, svijest o sistemu vrijednosti, posmatranje procesa, koritenje prethodnog iskustva.

Najbolje vaspitne situacije su one u kojima se metode podsticanja, navikavanja i uvjeravanja meusobno prepliu.

Sredstva sprjeavanja

Na poetku teorijskog dijela o podsticanju, navikavanju i uvjeravanju, konstatovali smo da se radi o osnovnim metodama vaspitanja. Jo smo naglasili da se u sluaju da navedene metode ne daju rezultate primjenjuje metoda sprjeavanja. Ovdje je neemo posebno obrazlagati, jer nije poeljno da dadilja primjenjuje ovu metodu. Mnogi problemi u saradnji izmeu roditelja i dadilja mogu nastati zbog pogrene primjene nekog sredstva u okviru metode sprjeavanja. Zbog toga emo samo navesti sredstva koja se primjenjuju u okviru metode sprjeavanja. Najea sredstva sprjeavanja su:

zahtjev, kritika, kontrola, opomena, naredba, kazna.

Primjena metode sprjeavanja podrazumijeva primjenu najblaih sredstava. Kao to se iz navedene liste sredstava sprjeavanja vidi, kazna je na posljednjem mjestu a zahtjev na prvom. Dadilja treba da procijeni do koje mjere moe od djeteta zahtijevati da izvri odreenu aktivnost.

41

Pitanja PredkolSke djeceMalo dijete je veliki istraiva. Njegova priroda je originalna, matovita i puna znatielje. Zbog toga dijete postavlja mnogo pitanja i eli da na njih dobije adekvatne odgovore. esto odgovor na jedno djeije pitanje otvara nova pitanja. Cjelokupan razvoj djeteta, intelektualni, socijalni, fiziki, moe biti potpomognut pravilnim odgovorima. Svako pitanje koje dijete postavi ima svoj smisao i cilj. Zbog toga je bitno da na samom poetku nauimo da ni jedno pitanje nije pogreno i da je najee samo jedan odgovor ispravan.

zato djeca imaju toliko pitanja?

Zato to su djeca i to su eksplorativni (znatieljni). To je normalna faza u razvoju djeteta. Neka su djeca po prirodi znatieljnija od druge pa vie zapitkuju, ali kad-tad dijete e postaviti svoje prvo pitanje. Postavljanje mnogo pitanja dokazuje samo njihov interes da shvate smisao stvari i pojava koje ih okruuju. Pitanja koja poinju sa ta je? karakteristina su za vrlo malu djecu, dvogodinjake koji jo uvijek ue govoriti i upoznaju se s nazivima. U tom periodu ne bi trebali imati problema s davanjem odgovora na djeije pitanje. Neto tee postaje kad djeca postavljaju pitanje sa Zato? . Takva pitanja najee poinju postavljati trogodinjaci. Zahvaljujui razvijenom govoru, samostalnosti u kretanju i zainteresovanosti za svijet oko sebe, djeca postavljaju hiljadu zato. Izmeu tree i etvrte godine ivota pa sve do este godine dijete se nalazi u razvojnoj fazi koja se naziva genitalna ili edipovska faza. Dijete je svjesno oblika ljudskog tijela, razlikuje polove te ga zanimaju polovi i polnost. U tom periodu djeca esto postavljaju pitanje: Kako nastaju djeca? Psiholozi i pedagozi se slau da se radi o prirodnom pitanju, a va odgovor na njega vrlo je vaan za pravilan i zdrav razvoj osjeaja djeteta prema seksualnosti. Kada dijete postavi pitanje o neemu, vrlo je vjerovatno da neto o tome ve i samo zna. Shvatite ga ozbiljno i na njega odgovorite primjereno i objektivno. Zapamtite da ni jedno pitanje nije loe, lo moe biti samo va odgovor. S etiri godine djeca shvataju da postoje i stvari koje oni ne vide pa poinju postavljati i sloenija pitanja. Ona obino poinju sa Kako? ili ta znai?. to su starija vie ih interesuju teme poput ljubavi, smrti, o dobroti i zlu.

42

kako odgovoriti na djeije pitanje?

Na pitanja je najbolje odgovoriti iskreno, onako kako sami razmiljate o tome. Zato je trava zelena? Zato pada kia? Ko je Bog? Zato vatra gori? ta je to more? Zato djed ide sporo? Sve su ovo samo neka od neobinih, a tako jednostavnih pitanja na koja nemamo uvijek spreman i jednostavan odgovor. Raspitajte se, istraujte, pitajte prijatelje, suprunika, roditelje, ako sami ne znate odgovoriti na postavljeno pitanje. Odgovore moete nai u knjigama, prirunicima, slikovnicama ili na internetu, sluite se i matom, samo nemojte dijete ignorisati i ostaviti bez odgovora. Moete odgoditi odgovor i rei: Raspitau se pa u ti objasniti. Mnogi roditelji priznaju da esto izmiljaju odgovore na neka pitanja. To nije poeljno, naglaavaju psiholozi, jer dovodi dijete do krivog zakljuka. Vi ste ti koji svojim reakcijama na pitanja nesvjesno formirate djetetovo miljenje o temi. Stoga pazite da odgovarate to objektivnije i da ne ocjenjujete ili sudite, jer to moe kod djeteta izazvati nepotrebna optereenja. Djetetu ete najbolje pomoi ako razumijete smisao postavljenog pitanja, odnosno zavisno od uzrasta djeteta trebali bi shvatiti razloge zbog kojih ono postavlja odreeno pitanje. Razgovarajte s djetetom i zajedno doite do odgovora primjerenog njegovom uzrastu. Djeci nikako ne treba odgovarati sa:

1. Ne.2. Hm vidjeemo mi to.3. Ti si najbolji na svijetu.4. Ti si zlo.5. Ti si najgori na svijetu.6. Smiri se odmah.7. Daj pusti teti.8. Nema ti pojma o tome.9. Moda ja nisam u pravu, ali ti sigurno nisi.10. Da te to vie nisam ula.11. Nemoj da se odmah vratimo kui.12. ekaj da ti dou mama i tata.13. Nauie tebe kola pameti.14. Nee u koli biti tete.

Djeca ne postavljaju pitanja zato to im je dosadno i to ne znaju ta da rade. Oni postavljaju pitanja jer je to u skladu s prirodom njihovog razvoja. Bez obzira koju aktivnost izvodite dozvolite djetetu da pita. Na primjer, prilikom itanja, mnogo je vanije da zadovoljite djeiju znatielju zato Crvenkapa nosi crvenu a ne zelenu kapicu nego da proitate cijelu priu.

43

kada hvaliti, kritikovati i zahtjevatiU ovom dijelu emo pokuati jo detaljnije razraditi kako se odrasle osobe trebaju postaviti prema djeci u nekim specifinim situacijama. Pri tome, od velike pomoi nam je knjiga Milivojevia i saradnika (2007) Mala knjiga za velike roditelje.

Pravila upuivanja kritike i pohvale

Vjerovatno najzastupljeniji nain kako djeca neto ue je preko poistovjeivanja sa bliskim osobama te kroz nagradu i kaznu, odnosno pohvalu i kritiku. Pri tome treba voditi rauna kako e pohvala i kritika biti upueni jer od toga zavise i njeni efekti i posljedice.

Prilikom kritikovanja i pohvaljivanja veoma je vano da one imaju veze sa konkretnim postupcima i realnou. Pogotovo je pogubno ako se kritika upuuje na raun djetetove linosti i nekih njegovih osobina, a ne na konkretno ponaanje. Tako npr. ako dijete neto zabrlja i ne uradi dobro esto moemo uti da e roditelj neoprezno rei: Ba si smotan ili jo gore Pa stvarno si glup. Umjesto toga kritika bi trebala konkretno da se odnosi na ponaanje koje se desilo. Npr. Povedi malo rauna kada nosi au vode da ne prosipa. Ako se kritikom uestalo vrijea linost djeteta logino da e to rezultirati niim samopouzdadnjem, razoarenjem ili povuenou. Veinu etiketa koju aljemo djeci dijete usvaja i pone i samo sebe tako da doivljava.

Kada je u pitanju davanje kritike postoji jo nekoliko korisnih pravila. Budui da prva kritika esto ne urodi plodom pitamo se ta sad i kako dalje! Ovaj proces ima nekoliko faza. 1. Preporuuje se da prva kritika bude izreena normalnim tonom bez ljutnje

u glasu i eventualnih prijetnji kaznom. Npr. Marko, vidim da nisi obuo papue dok se igra. Hladno je i mogao bi se prehladiti. Molim te obuci ih.

2. Ukoliko ovo ne upali sljedei korak je da se kritika ponovi na slian nain ali ozbiljnijim tonom.

3. Ako ponovo ne urodi plodom slijedi kritika sa neto otrijim tonom uz prijetnju kaznom. Npr. Marko, ti ne slua ta ti govorim. Ako te budem trebala opet opomenuti prekinuemo igru.

44

4. Ako ni ova kritika koja obuhvata i prijetnju kaznom ne donese rezultat, slijedi najavljena kazna.

5. Kada ve doe do kazne vano je da je odrasle osobe primjene i istrajavaju u njoj.

Kada su u pitanju pohvale, pohvaljuje se nekoliko vrsta ponaanja. Hvalimo dijete onda kada je ispunilo postavljeni zahtjev ili kada je prestalo sa nekim neprimjerenim aktivnostima. Pohvale, kao i kritike, moraju da imaju neko uporite u realnosti. Npr. ako dijete spremi svoje stvari nije korektno totalno preuveliati i rei Ti si najvrednije dijete na svijetui sl. Na taj nain se kod djeteta stvaraju lane slike o sebi koje se kasnije mogu odbiti o glavu kada se dijete suoi sa drugaijom realnou. Pored toga, u sluaju takvog hvaljenja, pohvale bi ubrzo izgubile svaki smisao i oekivani pozitivni efekat. Prihvatljivija pohvala bi bila npr. Odlino si spremio svoje stvari ili pohvala linosti ali na jedan umjereniji nain Ba si bio vrijedan danas. Ovakvim pohvalama uvrujemo i ojaavamo pozitivna i drutveno poeljna ponaanja djece.

Pored verbalnih pohvala, odrasle osobe podstiu odreena ponaanja i kroz konkretne vidljive nagrade. One mogu da se odnosi na neki konkretna poklon koji je djetetu drag ili da mu se omogui da uestvuje u nekima ktivnostima, za njega prijatnim (npr.da ga vodite u igraonicu, park, da gleda omiljeni crtani i sl).

Dakle, trebamo izbjegavati generalizacije koje nemaju veze sa konkretnim ponaanjima, pogotovo u negativnom smislu kada one vrijeaju i degradiraju linost djeteta. Pored toga, vano je znati da i pohvale , nagrade i kritike imaju vei efekat ako su jasno usmjerene i ako se deavaju neposredno nakon odreenog ponaanja. Tada se na mentalnom planu djeteta stvara veza izmeu ponaanja i posljedice, dok npr. pohvala i kritika nakon tri dana praktino i nee imati nikakav efekat.

zahtjevi prema djeci

Zahtjevi nisu neka vrsta molbe i oekivanja, ve prije naredbe. Tokom vaspitanja djece, da bi djeca napredovala i razvijala se neophodno je da mu postavljamo razliite vrste zahtjeva. Pri tome se javljaju najee dvije vrste greaka. Pojedini roditelji su prezatiujui i u elji da dijete ne doivi neku neprijatnost, postavljaju mu veoma niske ili ak nikakve zahtjeve. Sa druge strane postoje roditelji koji u elji da im djeca budu to razvijenija i sposobnija, postavljaju pred svoju djecu velike ili ak nemogue zahtjeve. Ne treba biti veliki mudrac pa zakljuiti da je pravo rjeenje neka sredina izmeu ovih krajnosti. Pri tome, zahtjevi trebaju biti po mjeri djece i

45

njihovih sposobnosti. Postavljanje zahtjeva je vano jer je za razvoj djeteta neophodno da naui da radi i neke stvari u kojima ne uiva. Ovakvi zahtjevi se deavaju ve u ranom djetinjstvu, kad pokuavamo da nauimo dijete da vri nudu u nou / tutu, kada ga uimo da sprema igrake, pere zube i slino. Ove aktivnosti u poetku nisu prijatne, ali s vremenom dijete se navikava na njih i ne predstavljaju mu veliki teret. Ova spoznaja je sjeme zrelosti i budue sposobnosti djece da se suoavaju sa raznim ivotnim situacijama koje im nisu po volji. U suprotnom, velika je ansa da postanu bojaljiva, nesamostalna, izbjegavajui svaki problem. Slian efekat, meutim moe da se desi i ako se postavljaju prevelika oekivanja koja dijete realno ne moe da ispuni. Slijedi razoarenje i nisko samopouzdanje. Dakle, vano je da dijete naui da radi stvari u kojima i ne uiva ali koje su u skladu sa njegovim mogunostima. Dijete e biti lake spremno za ovaj razvojni poduhvat, ukoliko ga roditeljske intervencije navedu na zakljuak da je neprijatnost prilikom obavljanja nekih nepoeljnih aktivnosti manja u odnosu na moguu nagradu ako uradi ili pak kaznu ako ne ispuni traeni zahtjev. Vano je da ispunjavanje zahtjeva prati pohvala, a ukaimo mu i na moguu kaznu ako se zahtjev ne izvri. Dug je i trnovit put do spoznaje i primjene one izreke Banovi Strahinje to moram ja to i hou, ali taj put je neizbjean za svako dijete i osobu.

odnos pohvale, kritike i zahtjeva

Odnos pohvale, kritike i zahtjeva otvara irok spektar moguih posljedica po dijete. Pri tome, vano je uopte u kojoj mjeri je svaki od ovih elemenata zastupljen, ali i koliko je zastupljen u odnosu na preostala dva elementa. Ve smo neto u ranijem tekstu govorili o vaspitnim stilovima, a razliiti odnos ovih elemenata takoe moe biti osnova za definisanje nekoliko stilova ophoenja roditelja i dadilja prema djeci.

Optimalni stil je kada su zahtjevi, pohvale (nagrade) i kritike (kazne) u usklaenom odnosu i ravnotei, umjereno i podjednako zastupljene. To znai da je roditelj dovoljno zreo i sposoban da pred dijete postavlja razumne zahtjeve, te da ga nagrauje ili kanjava kada to zaista ima smisla. Posljedica ovakvog stila je socijalizovano dijete koje moe da se prilagodi sredini i ivi u njoj, ali je pri tome sauvalo svoj integritet. Na alost, u praksi je ei sluaj daje neki od elemenata previe ili premalo zastupljen u odnosu na ostale.

Pretjerano socijalizujui stil karakterie visoko postavljeni zahtjevi, este kazne i rijetke nagrade. Takvoj djeci fali bezuslovne ljubavi, te se u njima razvija svijest da e biti voljeni samo ako ostvare postavljene ciljeve. Takva djeca i osobe se obino polomie da urade ono to se oekuje od njih da bi dobili neku

46

pohvalu ili nagradu. Problem je i to ovakav odnos roditelja ili drugih odraslih prema djetetu utie da i samo dijete pone sebe ovako da doivljava, tj. da je nesreno i nezadovoljno sobom. Ovakav stil primjenjuju roditelji koji su vjerovatno i sami bili tako tretirani, sa dosta zahtjeva i kritika, a malo panje.

Razmaeni stil karakteriu jako izraene pohvale i nagrade, a malo zastupljene kritike i zahtjevi. Roditelji i dadilje sa ovakvim stilom ne postavljaju jasne granice djeci, popustljivi su, imaju niske zahtjeve, a ako ih dijete ne ispuni kazna esto izostaje. Posljedica su razmaena djeca koja esto misle da se svijet vrti oko njih. Problemi nastaju kada ova djeca stupe u iro okruenje gdje se ne igra po njihovim pravilima i tada obino nastaje bolno otrenjenje u vidu razoarenja, izgubljenosti i nemogunosti suoavanja sa bilo kojom neprijatnom aktivnou. Roditelji koji ovako postupaju esto su imali stroge roditelje pa im je vizija bila da takav pakao ne priute svom djetetu. Na alost, alternativa koju su ponudili takoe nije adekvatna.

Prezatiujui stil je zasnovan na niskim zahtjevima, kritikama i pohvalama. Rezultat su nesamostalna djeca, niskog postignua, u drutvu esto nekomunikativna i povuena. Ovakav stil roditelja proizilazi iz njegovih uvjerenja i mitova da je svijet opasno mjesto, da je dijete nesposobno i nerazumno stvorenje koje samo oni mogu zatititi i odvesti na pravi put.

Zanemarujui stil karakteriu niske nagrade i zahtjevi, te vee kritike. Takva djeca su vaspitno zaputena, esto problematina i u svom okruenju su obino glavni izvor problema. Ovakvi roditelji se obino sjete djeteta kada ono uradi neto loe. Ne trude se da ga angauju kroz postavljanje nekih zahtjeva, rijetko ga hvale, ali zato su spremni na kanjavanje i u tome vide jedino rjeenje i nain ophoenja sa djetetom. Oni smatraju da je vaspitna mo roditelja ograniena, da oni ne mogu i ne trebaju da utiu na dijete, da ak i kola ima veu odgovornost u vaspitavanju nego oni.

Zlostavljajui stil je zasnovan na izraenim kaznama, dok su nagrade i zahtjevi niski. Takvi odrasli smatraju da je fizika kazna osnova za dobro vaspitavanje, da je iz raja izala. Ovakvi roditelji ili dadilje, su vjerovatno i sami bili izloeni takvom surovom nainu vaspitavanja. Dijete je esto izloeno konfuznim zahtjevima, osuivanjima i kritikama. Od njega se oekuje da praktino ita misli odraslima, a ako se to ne desi slijedi kazna. Kod ovakve djece se smjenjuju potitenost, strah, agresivnost (poistovjeuju se sa svojim agresorima).

kako kritikovati dijete?

Postoji nekoliko vrsta razliito strukturisanih poruka kroz koje se moe uputiti kritika. Naveemo kako se one upuuju i kada svaka od njih