PRIRUČNIK ZA ZAŠTITU OD ZRAČENJA - kcus.bakcus.ba/uimages/Prirucnik20za20zaC5A1titu20od20... · 2 Osnovni principi zaštite od zraenja ... 6.6 Postupak u sluaju požara ... 5.1

PRIRUČNIK ZA

ZAŠTITU OD ZRAČENJA

SARAJEVO, JUNI 2017.

ii

iii

SADRŽAJ

Opći dio ................................................................................................................. 1

1 Uvod ................................................................................................................ 3

1.1 Cilj ................................................................................................................................. 3 1.2 Sadržaj ........................................................................................................................... 3 1.3 Raspoloživost ................................................................................................................ 3 1.4 Revizija priručnika ........................................................................................................ 3 1.5 Reference ...................................................................................................................... 3

2 Osnovni principi zaštite od zračenja ................................................................ 5

2.1 Fizičke veličine i jedinice za mjerenje zračenja............................................................ 5

2.1.1 Aktivnost (A) .......................................................................................................... 5 2.1.2 Apsorbirana doza (D) ............................................................................................. 5 2.1.3 Ekvivalentna doza (H) ............................................................................................ 5

2.1.4 Efektivna doza (E) .................................................................................................. 5 2.2 Rizici kod profesionalnog izlaganja zračenju ............................................................... 6 2.3 Biološki efekti jonizirajućeg zračenja ........................................................................... 6 2.4 Osnovni principi zaštite od zračenja ............................................................................. 6

2.4.1 Granice doza ........................................................................................................... 6 2.5 Klasifikacija profesionalno izloženih lica – osoblja ..................................................... 7

2.6 Stanovništvo .................................................................................................................. 7 2.7 Trudnoća i dojenje ........................................................................................................ 8 2.8 Klasifikacija prostora .................................................................................................... 8

2.8.1 Kontrola doza na radnim mjestima ........................................................................ 8

2.8.2 Signalizacija zona ................................................................................................... 9

2.8.3 Kriteriji za reviziju klasifikacije zona .................................................................... 9

3 Detekcija jonizirajućeg zračenja .................................................................... 10

3.1 Vrste detektora ............................................................................................................ 10 3.1.1 Fiksni detektori ..................................................................................................... 10

3.1.2 Prijenosni detektori .............................................................................................. 10

4 Nadzor profesionalno izloženih lica .............................................................. 11

4.1 Individualna dozimetrijska kontrola ........................................................................... 11

4.1.1 Osoblje kategorije A ............................................................................................. 11 4.1.2 Osoblje kategorije B ............................................................................................. 11 4.1.3 Nivo za istraživanje i za intervenciju ................................................................... 11

4.1.4 Dozimetrija područja ............................................................................................ 11 4.1.5 Dozimetrijska kontrola interne i eksterne kontaminacije ..................................... 12

4.1.6 Podaci o ličnoj dozimetriji i arhiviranje podataka za profesionalno izložena lica12 4.1.7 Procjena doza u slučaju da dođe do akcidenta ili vanrednih situacija.................. 12

4.1.8 Prekoračenje granica doza .................................................................................... 12 4.1.9 Zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica ................................................. 13

5 Organizacija i zavisnost Službe ..................................................................... 14

5.1 Osnivanje Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku ..................................... 14 5.2 Ljudski resursi ............................................................................................................. 14 5.3 Tehnička sredstva ........................................................................................................ 14

iv

5.4 Prostorije ..................................................................................................................... 14

5.5 Poslovi koje obavlja služba iz oblasti zaštite od zračenja ........................................... 14 5.6 Organizacija i zavisnost .............................................................................................. 15 5.7 Odnos sa drugim organizacionim jedinicama ............................................................. 15

6 Funkcije i odgovornosti ................................................................................. 16

6.1 Odgovornosti ............................................................................................................... 16

6.1.1 Generalni direktor KCUS-a .................................................................................. 16 6.1.2 Šef Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.......................................... 16 6.1.3 Šefovi organizacijskih jedinica koje posjeduju ili rade sa izvorima zračenja ...... 17 6.1.4 Zajedničke odgovornosti ...................................................................................... 17

6.2 Osoblje koje koristi izvore zračenja ............................................................................ 17

6.3 Autorizirani tehnički servis za zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica ....... 17 6.4 Autorizirani tehnički servis za individualni monitoring profesionalno izloženih lica 17

6.5 Administracija ............................................................................................................. 17

6.6 Opći servisi u objektu ................................................................................................. 17 6.7 Odgovornost za održavanje opreme objekta ............................................................... 18 6.8 Vanjski radnici ............................................................................................................ 18

7 Kontinuirana obuka zaposlenika KCUS-a .................................................... 19

8 Arhiviranje dokumentacije ............................................................................ 20

9 Vlastita oprema Službe .................................................................................. 21

9.1 Mjerenje ambijentalne doze ili snopa zračenja ........................................................... 21 9.2 Površinska kontaminacija ........................................................................................... 22

9.3 Kompjuterski sistemi kontrole X-zračenja ................................................................. 22

9.4 Pomoćni sistemi .......................................................................................................... 23 9.5 Fizička dozimetrija ...................................................................................................... 23

10 Definicija termina i pojmova koje se koriste u općem dijelu ........................ 25

ANEKS 1. Pravila korištenja personalnih dozimetara ........................................ 27

ANEKS 2. Obrazac za prijavu trudnoće ............................................................. 28

B. Posebni dio ...................................................................................................... 29

B1. Program zaštite od zračenja u radioterapiji .................................................. 31

1 Opis odjela ..................................................................................................... 33

1.1 Opis radioterapijskih uređaja ...................................................................................... 33 1.2 Telekobalt aparat ......................................................................................................... 33

1.3 Linearni akcelerator .................................................................................................... 33 1.4 Brahiterapijski aparat visoke brzine doze (HDR) ....................................................... 34

1.4.1 Simulator .............................................................................................................. 34 1.4.2 CT simulator ......................................................................................................... 34

2 Pristup radioterapijskim uređajima ................................................................ 35

v

3 Odgovornosti i pravila rada ........................................................................... 36

3.1 Odgovorni u odjelu za radioterapiju ........................................................................... 36 3.1.1 Cjelokupno osoblje ............................................................................................... 36

3.2 Odgovornosti u raditerapijskom procesu za osoblje ................................................... 36 3.2.1 Šef Odjeljenja za radioterapiju ............................................................................. 36 3.2.2 Radijacijski onkolozi ............................................................................................ 36

3.2.3 Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji ..................................... 36 3.2.4 Specijalista medicinske fizike u radioterapiji ....................................................... 37 3.2.5 Glavni inžinjer medicinske radiologije ................................................................ 37 3.2.6 Inžinjeri medicinske radiologije ........................................................................... 37 3.2.7 Sestre na brahiterapiji ........................................................................................... 38

3.2.8 Specijalista dermatovenorologije ......................................................................... 38 3.3 Pravila rada ................................................................................................................. 38

3.3.1 Opća pravila ......................................................................................................... 38

3.3.2 Pravila za pristup tretmanskim sobama ................................................................ 39 3.3.3 Pravila zračenja .................................................................................................... 39 3.3.4 Pravila rada na simulatoru .................................................................................... 39 3.3.5 Pravila rada osoblja za održavanje uređaja .......................................................... 40

3.3.6 Klasifikacija osoblja ............................................................................................. 40 3.3.7 Pravila obuke osoblja ........................................................................................... 40

4 Protok informacija koje se odnose na radijacijsku sigurnost ........................ 42

4.1 Normalna situacija ...................................................................................................... 42

4.2 Incidentna situacija ..................................................................................................... 42 4.3 Akcidentalna situacija ................................................................................................. 42

5 Periodični testovi kontrole kvaliteta za aparaturu ......................................... 43

6 Planovi za vanredne situacije ........................................................................ 44

6.1 Opće odredbe .............................................................................................................. 44 6.1.1 Osoba u bunkeru ................................................................................................... 44

6.2 Telekobalt aparat ......................................................................................................... 44 6.2.1 Opći dio ................................................................................................................ 44 6.2.2 Pacijent u bunkeru ................................................................................................ 44

6.3 Faktori koji utiču na primljenu dozu ........................................................................... 45

6.4 Osoblje koje obavlja intervenciju ............................................................................... 45 6.5 Postupak nakon okončanja akcidenta ......................................................................... 46 6.6 Postupak u slučaju požara ........................................................................................... 46

6.6.1 Izvor je u oklopu .................................................................................................. 46

6.6.2 Izvor u položaju za zračenje ................................................................................. 46 6.7 Brahiterapijski aparat Gammamed HDR .................................................................... 46

6.7.1 Postupak u slučaju da se izvor ne vrati u oklop ................................................... 46

6.8 Linearni akcelerator .................................................................................................... 47 6.9 Podaci koje treba zabilježiti u slučaju akcidenta ........................................................ 47

7 Program osiguranja kvaliteta (QA) za radioterapiju ..................................... 49

7.1 Regulatorni aspekti ..................................................................................................... 49 7.2 Ažuriranje procedura................................................................................................... 49 7.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva.............................................. 49 7.4 Usluge drugih institucija ............................................................................................. 49

vi

8 Tlocrt (šema) odjela za radioterapiju ............................................................. 50

9 Zaključne napomene ...................................................................................... 52

B2. Program za zaštitu od zračenja u nuklearnoj medicini ................................. 53

1 Opis odjela ..................................................................................................... 55

1.1 Prostorije i oprema za rukovanje i skladištenje .......................................................... 55 1.2 Skladištenje otpada ..................................................................................................... 55 1.3 Pokretni štitovi ............................................................................................................ 55 1.4 Oprema Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju ......................................... 55

1.5 Klasifikacija zona i katagorizacija osoblja.................................................................. 56 1.6 Upravljanje radioaktivnim otpadom ........................................................................... 56

1.6.1 Čvrsti otpad .......................................................................................................... 57

1.6.2 Tečni otpad ........................................................................................................... 58

2 Pravila rada .................................................................................................... 59

2.1 Uvod ............................................................................................................................ 59 2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica ................................................................ 59 2.3 Funkcije i odgovornosti .............................................................................................. 59

2.3.1 Šef klinike ............................................................................................................ 59

2.3.2 Specijalista nuklearne medicine ........................................................................... 59 2.3.3 Specijalista medicinske fizike .............................................................................. 59

2.3.4 Radiohemičar ....................................................................................................... 60 2.3.5 Inžinjeri medicinske radiologije ........................................................................... 60 2.3.6 Medicinske sestre u nuklearnoj medicini ............................................................. 60

2.3.7 Osoblje u pratnji pacijenta .................................................................................... 60

2.4 Radna pravila – općenito ............................................................................................ 61 2.4.1 Općenito ............................................................................................................... 61 2.4.2 Pravila rada ........................................................................................................... 62

2.4.3 Pravila zaštite od zračenja za pacijente ................................................................ 63 2.4.4 Pravila za radioaktivni otpad ................................................................................ 63 2.4.5 Prijem radioaktivnog materijala ........................................................................... 63

2.4.6 Čišćenje ................................................................................................................ 64 2.4.7 Primjena na pacijentima izvan objekta ................................................................. 65

2.4.8 Pravila sa pacijentima hospitaliziranim na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju 65 2.4.9 Pravila za realiziranje tehnike scintigrafije sentinelnog limfnog čvora ............... 70

3 Plan za vanredne radiološke događaje ........................................................... 71

3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji ..................................................................... 71

3.1.1 Površinska kontaminacija ..................................................................................... 71 3.1.2 Kontminacija osoblja ............................................................................................ 72 3.1.3 Požar ..................................................................................................................... 73 3.1.4 Gubitak isporuke radioaktivnog izvora ................................................................ 73 3.1.5 Oštećenje pošiljke sa radioaktivnim izvorom ...................................................... 73

3.1.6 Vanredne situacije u radu s pacijentima koji su primili ablativne doze ¹³¹I ......... 74 3.2 Postupanja u slučaju kontaminacije ............................................................................ 76

3.2.1 Kontaminacija osoblja .......................................................................................... 76 3.2.2 Površinska kontaminacija opreme ........................................................................ 76

vii

4 Periodične provjere ........................................................................................ 77

4.1 Odlaganje otpada ........................................................................................................ 77 4.2 Prijem radioaktivnog materijala .................................................................................. 77 4.3 Površinska kontaminacija ........................................................................................... 77 4.4 Kontaminacija radne okoline ...................................................................................... 77 4.5 Unutrašnja kontaminacija osoblja ............................................................................... 77

5 Program osiguranja kvaliteta (QA) za nuklearnu medicinu .......................... 78

5.1 Regulatorni aspekti ..................................................................................................... 78

5.2 Ažuriranje procedura................................................................................................... 78 5.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva.............................................. 78 5.4 Usluge drugih institucija ............................................................................................. 78

6 Tlocrt (šema) Klinike za nuklearnu medicinu ............................................... 79

B3. Program za zaštitu od zračenja u dijagnostičkoj radiologiji......................... 83

1 Opis odjela ..................................................................................................... 85

1.1 Opće karakteristike i lokacije opreme ......................................................................... 85

2 Radna pravila ................................................................................................. 87

2.1 Klasifikacija područja ................................................................................................. 87

2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica ................................................................ 87 2.3 Radni standardi ........................................................................................................... 87

2.3.1 Procedure za korištenje lične zaštitne opreme za zaposlene ................................ 88 2.3.2 Procedure za pridržavanje pacijenta i zaštitu operatera ....................................... 88

2.3.3 Procedure za zaštitu od zračenja u radiografiji .................................................... 89 2.3.4 Procedure za zaštitu od zračenja u mamografiji ................................................... 89

2.3.5 Procedure za zaštitu od zračenja kod fluoroskopije ............................................. 90 2.3.6 Procedure za zaštitu od zračenja kod kompjuterizirane tomografije ................... 91 2.3.7 Procedure za zaštitu od zračenja kod interventnih procedura .............................. 92

3 Plan za vanredne radiološke događaje ........................................................... 93

3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji ..................................................................... 93

3.2 Anomalija u očitanju personalnih dozimetara ............................................................ 93

4 Periodične provjere ........................................................................................ 94

4.1 Nadzor radnog mjesta ................................................................................................. 94 4.2 Provjera pacijentnih doza ............................................................................................ 94

4.3 Kontrola kvaliteta ........................................................................................................ 94

5 Program osiguranja kvaliteta (QA) za dijagnostičku radiologiju ................. 95

5.1 Regulatorni aspekti ..................................................................................................... 95 5.2 Ažuriranje procedura................................................................................................... 95

5.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva.............................................. 95 5.4 Usluge drugih institucija ............................................................................................. 95

6 Tlocrt (šema) odjela za dijagnostičku radiologiju ......................................... 96

viii

1

OPĆI DIO

2

3

1 UVOD

1.1 Cilj

U skladu sa postojećom regulativom, obaveza Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku

fiziku je da izradi Priručnik za zaštitu od zračenja.

Cilj Priručnika je da profesionalno izložena lica u KCUS-u informira o sljedećim temama:

– principi zaštite od zračenja;

– odgovornosti u procesu rada;

– pravila rada;

– planovi za vanredne situacije.

1.2 Sadržaj

Priručnik se sastoji od 2 dijela; opći dio i posebni dio. U općem dijelu su dati principi zaštite

od zračenja i rizici od profesionalnog izlaganja zračenju. Posebni dio se sastoji od:

– Programa zaštite od zračenja u radioterapiji;

– Programa zaštite od zračenja u nuklearnoj medicini;

– Programa zaštite od zračenja u dijagnostičkoj radiologiji.

1.3 Raspoloživost

Uposlenici KCUS-a koji se rasporede na poslove profesionalno izloženih lica prije početka

rada dobijaju ovaj Priručnik, i dužnost im je da se što prije upozna sa sadržajem. Ukoliko

postoje nejasnoće u pojedinim temama, treba se obratiti Službi za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku.

1.4 Revizija priručnika

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku je dužna da izvrši reviziju Priručnika i da

dostavi revidirani Priručnik svim profesionalno izloženim osobama na koje se revizija odnosi,

kao i Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

Revizija Priručnika se vrši u sljedećim slučajevima:

– ako je došlo do značajnih promjena u regulativi iz oblasti radijacijske i nuklearne

sigurnosti;

– ako je došlo do značajnih promjena vezanim za izvore zračenje ili uređaje koji

proizvode zračenje;

– ako su modificirana pravila za rad i planovi za vanredne situacije.

1.5 Reference

Prilikom izrade Priručnika korištena je sjedeća literatura:

– Zakoni

o Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini („Službeni

glasnik BiH“ broj 88/07)

– Pravilnici

o Pravilnik o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske ekspozicije

(„Službeni glasnik BiH“ broj 13/11)

4

o Pravilnik o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije

stanovništva („Službeni glasnik BiH“ broj 102/11)

o Pravilnik o Službi za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku („Službeni glasnik

BiH“ broj 86/15)

o Pravilnik o licu odgovornom za zaštitu od zračenja („Sl. glasnik BiH“ broj

86/15)

o Pravilnik o notifikaciji i autorizaciji djelatnosti sa izvorima jonizirajućeg

zračenja („Službeni glasnik BiH“ broj 66/10)

o Pravilnik o uslovima za promet i korištenje izvora jonizirajućeg zračenja


o Pravilnik o kategorizaciji radijacijskih prijetnji („Službeni glasnik BiH“ broj

62/12)

o Pravilnik o bezbjednosti nuklearnog materijala i radioaktivnih izvora


o Pravilnik o upravljanju radioaktivnim otpadom („Sl. glasnik BiH“ broj 68/15)

o Pravilnik o obuci iz zaštite od jonizirajućeg zračenja („Sl. glasnik BiH“ broj

68/15)

o Pravilnik o zdravstvenom nadzoru lica profesionalno izloženih jonizirajućeg

zračenju („Službeni glasnik BiH“ broj 68/15)

o Pravilnik o Državnom registru lica izloženih jonizirajućem zračenju („Službeni

glasnik BiH“ broj 86/15)

o Pravilnik o vanrednim radiološkim događajima u djelatnostima sa izvorima

jonizirajućeg zračenja („Službeni glasnik BiH“ broj 30/16)

– Vodiči (objavljeni na web stranici Državne regulatorne agencije za radijacijsku i

nuklearnu sigurnost: www.darns.gov.ba)

o Vodič za zaštitu od zračenja kod medicinske ekspozicije trudnica i dojilja

o Vodič za zaštitu od zračenja profesionalno izloženih lica trudnica i dojilja

o Vodič za klasifikaciju kontroliranih i nadgledanih zona i kategorizaciju

profesionalno izloženih lica, učenika, lica na obuci i studenata

o Vodič za korištenje ličnih dozimetara

o Odluke (objavljene na web stranici Državne regulatorne agencije za

radijacijsku i nuklearnu sigurnost: www.darns.gov.ba)

o Odluka o mjerenju stepena ekspozicije vanjskom ozračenju profesionalno

izloženih lica kategorije B

– Ostala literatura

o Burgos Trujillo D., Martinez Duran A.: Manual de Protection Radiologica,

Granada, Hospital Universitario San Cecilio y Zona de Referencia Sur Oeste,

2003.

o Internacionalna Agencija za Atomsku Energiju: IAEA Safety Standards Series

No. GSR Part 3: Radiation Protection and Safety of Radiation Sources:

International Basic Safety Standards, Vienna,IAEA,2014.

o International Commission on Radiological Protection: Pregnancy and Medical

radiation, Pergamon Press, 2000

5

2 OSNOVNI PRINCIPI ZAŠTITE OD ZRAČENJA

2.1 Fizičke veličine i jedinice za mjerenje zračenja

2.1.1 Aktivnost (A)

To je broj dezintegracija u jedinici vremena. Jedinica za aktivnost je 1 becquerel (Bq), koji

predstavlja 1 dezintegraciju u sekundi. Stara jedinica je curie (Ci) čiji je odnos prema novoj

jedinici dat izrazom:

GBq37Bq103,7 Ci1 10

2.1.2 Apsorbirana doza (D)

To je energija koja se apsorbira u jedinici mase supstance izložene zračenju. Jedinica za

apsorbiranu dozu je grej (Gy), a 1 Gy predstavlja apsorpciju energije od 1 J (džul) u 1 kg neke

supstance.

kg

J1Gy 1

Odnos nove i stare jedinice:

rad100Gy 1

U radioterapiji se često upotrebljava cGy:

cGy.100Gy 1

2.1.3 Ekvivalentna doza (H)

Ekvivalentna doza je proizvod apsorbirane doze i težinskog faktora zračenja.

.TD wH

Za zračenja koji se koriste u KCUS-u (x i gama zračenje te elektroni) 1Tw pa je apsorbirana

doza jednaka ekvivalentnoj. Jedinica za ekvivalentnu dozu je sivert (Sv).

Odnos nove i stare jedinice:

rem.100 Sv1

2.1.4 Efektivna doza (E)

Efektivna doza je zbir proizvodâ ekvivalentne doze koju primi neki organ sa faktorom rizika

za taj organ. Jedinica je ista kao i za ekvivalentu dozu (Sv), a u praksi se koriste manje

jedinice:

Sv10 μSv1

Sv10 mSv1

6

3

6

2.2 Rizici kod profesionalnog izlaganja zračenju

U medicinskim ustanovama prilikom rada sa zračenjem mogu se pojaviti dva tipa rizika i to

od:

– vanjskog zračenja; radi se o izloženosti izvorima zračenja koji se nalaze van

organizma;

– radioaktivne kontaminacije; tj. prisutnosti neželjenih radioaktivnih supstanci na nekom

predmetu ili unutar organizma.

U radioterapiji postoji rizik od izloženosti vanjskom zračenju, dok je rizik od kontaminacije

zanemariv jer su radioaktivni izvori koji se koriste u radioterapiji zatvoreni u čelične kapsule

koje su hermetički zatvoreni i tako onemogućavaju curenje radioaktivnog materijala.

Rizik od radioaktivne kontaminacije postoji kod korištenja radioaktivnih izotopa na Klinici za

nuklearnu medicinu i on se razmatra u dijelu Priručnika koji se odnosi na djelatnost nuklearne

medicine.

2.3 Biološki efekti jonizirajućeg zračenja

Djelovanje zračenja na organizam proizvodi skup efekata koji se mogu klasificirati kao:

– Stohastički; čija je karakteristika da je vjerovatnost da do njih dođe proporcionalna

primljenoj dozi. Za ove efekte ne postoji prag doze ispod koga se dati efekt ne može

pojaviti. Ukoliko se pojave, uvijek su veoma ozbiljni (pojava malignih tumora i

hereditarni efekti), tj. nema relacije doza-efekat.

– Deterministički; čija je karakteristika da je efekat zavisan od primljene doze.

Pojavljuju se samo ukoliko je doza veća od određenog praga doze. Ozbiljnost efekta

zavisi od primljene doze (zamućenje očnog sočiva, sterilitet te malformacije u razvoju

ploda).

2.4 Osnovni principi zaštite od zračenja

Osnovni cilj zaštite od zračenja je onemogućiti nastajanje determinističkih efekata,

smanjenjem doze ispod njihovog praga te ograničiti vjerovatnost pojave stohastičkih efekata

do vrijednosti koje se smatraju prihvatljivim.

Ova 2 cilja se ostvaruju preko 3 općenitija principa:

– Opravdanost; ne treba otpočeti korištenje neke tehnike u kojoj se upotrebljava

jonizirajuće zračenje, ako ona ne proizvodi jasnu korist i ako se isti rezultat ne može

postići drugim manje rizičnim metodama.

– Optimizacija; Izlaganje zračenju se mora smanjiti koliko je to razumno moguće

(ALARA).

– Limitiranje doza; primljene doze ne smiju biti više od propisanih limita.

2.4.1 Granice doza

Granice doza koji su uspostavljeni u Pravilniku o zaštiti od zračenja kod profesionalne

ekspozicije i ekspozicije stanovništva (Tabela 1).

7

Tabela 1. Granice doza za profesionalno izložena lica, lica na obuci, studente i stanovništvo.

Tip osoba Godišnji limiti doza (mSv)

efektivna doza ekvivalentna doza za

očno sočivo kožu ekstremitete

Profesionalci* i lica na obuci i studente

starije od 18 godina

20 20 500 500

Lica na obuci i učenici starosti između 16

i 18 godina

6 20 150 150

Stanovništvo 1 15 50

*Osobe profesionalno izložene zračenju

2.5 Klasifikacija profesionalno izloženih lica – osoblja

U Pravilniku o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije stanovništva

profesionalno izložena lica su definirana na sljedeći način:

lica koja rade sa izvorima ili se u procesu rada nalaze u poljima zračenja i mogu biti

podvrgnuti ekspoziciji koja može rezultirati dozama višim od vrijednosti granica doza za

stanovništvo.

U svrhu personalnog monitoringa i zdravstvene kontrole dužnost Službe za zaštitu od zračenja

i medicinsku fiziku je da izvrši klasifikaciju profesionalno izloženih lica u kategoriju A i

kategoriju B.

Kategoriji A pripadaju profesionalno izložena lica koja usljed uslova u kojima se njihov posao

obavlja mogu primiti efektivnu dozu iznad 6 mSv godišnje ili godišnju ekvivalentnu dozu od

15 mSv za sočivo, ili godišnju ekvivalentnu dozu od 150 mSv za kožu ili za šake, podlaktice,

stopala i gležnjeve. Osoblje svrstano u kategoriju A je dužno nositi personalne dozimetre

(zamjena jedanput mjesečno) i obavljati periodičnu kontrolu zdravstvenog stanja od strane

autorizovane zdravstvene ustanove (najmanje jedanput godišnje) te završiti obuku iz zaštite

od zračenja u skladu sa postojećom regulativom.

Kategoriji B pripadaju profesionalno izložena lica koja nisu klasificirana kao profesionalno

izložena lica kategorije A. Osoblje svrstano u kategoriju B je dužno nositi personalne

dozimetre (zamjena jednom u 3 mjeseca) i završiti obuku iz zaštite od zračenja u skladu sa

postojećom regulativom.

2.6 Stanovništvo

Osim profesionalno izloženih lica i pripadnici stanovništva mogu biti izloženi jonizirajućem

zračenju. Pripadnicima stanovništva se smatraju:

– uposlenici koji nisu klasificirani kao profesionalno izložena lica;

– profesionalno izložena lica izvan svog radnog vremena;

– posjetioci radioloških instalacija u periodu dok nisu podvrgnuti radiodijagnostičkoj

pretrazi ili radioterapijskom tretmanu;

– bilo koji drugi pripadnik stanovništva.

Projektiranje zaštitnih barijera i organizacija rada u radiološkim instalacijama moraju biti

takvi da se obezbijedi da doze za stanovništvo budu što je niže moguće, te da ne smiju

prelaziti propisane limite za stanovništvo.

8

2.7 Trudnoća i dojenje

Trudnice su u skladu sa Pravilnikom o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i

ekspozicije stanovništva dužne da čim saznaju da su trudne o tome obavijeste Službu za

zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku putem obrasca datog u Aneksu 2 ovog Priručnika.

Ukoliko trudnica želi da nastavi raditi u toku trudnoće, Služba, na osnovu procjene

radijacijskog rizika (Vodič za zaštitu od zračenja profesionalno izloženih lica trudnica i

dojilja), određuje da li može nastaviti da radi na istom radnom mjestu bez ikakvih ili sa

određenim restrikcijama, ili se mora premjestiti na drugo radno mjesto.

Dojilje ne smiju obavljati radne zadatke koji podrazumijevaju značajan rizik od vanjske i

unutrašnje radioaktivne kontaminacije.

Prema publikaciji Internacionalne komisije za zaštitu od zračenja: ICRP 84, izlaganje

zračenju gonada bilo kojeg roditelja prije začeća neće uzrokovati štetne efekte (povećana

incidenca kancera ili malformacije kod djece), tako da nema nikakvog razloga da se

razmatraju posebne mjere zaštite za one osobe profesionalno izložene zračenju koje

namjeravaju imati djecu.

2.8 Klasifikacija prostora

Prema riziku da osoblje primi određenu dozu za vrijeme rada prostor se dijeli na:

– Kontroliranu zonu; prostor u kome je moguće da osoblje primi dozu veću od 6 mSv

ili godišnju ekvivalentnu dozu od 15 mSv za sočivo, ili godišnju ekvivalentnu dozu od

150 mSv za kožu ili za šake, podlaktice, stopala i gležnjeve. U ovom prostoru je

potrebno sprovoditi specifične mjere zaštite i radijacijske sigurnosti.

– Nadgledana zona; prostor u kojem postoji vjerovatnoća da godišnja izloženost

pojedinca može premašiti 1 mSv godišnje ili godišnju ekvivalentnu dozu od 15 mSv

za sočivo, ili godišnju ekvivalentnu dozu od 50 mSv za kožu ili za šake, podlaktice,

stopala i gležnjeve. U ovom prostoru nije potrebno provoditi mjere zahtijevane za

kontroliranu zonu, ali se mora redovno obavljati dozimetrijska kontrola. U

djelatnostima radioterapije i radiodijagnostike (kada su u pitanju fiksni uređaji)

kontrolirana zona je prostorija u kojoj se nalazi izvor zračenja, dok nadgledanu zonu

čine okolne prostorije. Za pokretne radiografske uređaje to je prostor na određenoj

udaljenosti od izvora zračenja; udaljenost od izvora za kontroliranu i nadgledanu zonu

određuje Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

Za terapijski dio nuklearne medicine, kontroliranu zonu čini odjel u kome su smješteni

pacijenti, dok su susjedne prostorije nadgledana zona.

Za dijagnostički dio nuklearne medicine sve prostorije u kojima se mogu nalaziti pacijenti

nakon primanja radioaktivnog izotopa se kategoriziraju kao kontrolirana zona, a susjedne

prostorije kao nadgledana zona.

2.8.1 Kontrola doza na radnim mjestima

Prilikom planiranja instalacije uređaja koji proizvode ili u svom radu koriste jonizirajuće

zračenje, Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši procjenu radijacijske

sigurnosti koja uključuje proračun strukturne zaštite (debljina i gustina zaštitnih barijera), kao

i zaštitna sredstva, sigurnosne mehanizme uređaja i radne procedure sa stanovišta radijacijske

sigurnosti.

Prije puštanja u rad bilo kojeg uređaja koji predstavlja izvor zračenja Služba za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku vrši kontrolu radnog mjesta tj. mjerenje doze na mjestima gdje se

9

nalazi osoblje ili stanovništvo i izvještaj šalje Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i

nuklearnu sigurnost.

Mjeri se brzina doze, a zatim se računa doza koju osoblje ili stanovništvo može primiti

ukoliko provodi određeno vrijeme na tom mjestu. Proračunate doze se moraju uklapati u

navedene limite za osoblje profesionalno izloženo zračenju i stanovništvo.

Jednom godišnje se ova mjerenja ponavljaju i rezultati kompariraju (Služba za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku)

2.8.2 Signalizacija zona

Rizik od jonizirajućeg zračenja se označava putem međunarodne oznake za radioaktivnost

ISO 361 i predstavljen je crnim simbolom u obliku djeteline na žutoj podlozi uokviren crnim

trokutom. Ispod je napis Pažnja, Jonizirajuće zračenje. Oznaka za zonu (kontrolirana ili

nadgledana) se stavlja ispod znaka za radioaktivnost.

Pravougani znaci za kontroliranu i nadgledanu zonu se moraju izvjesiti na ulazu

odgovarajućih područja i na značajnim mjestima u njima.

Uz znak za kontroliranu zonu mora stajati i pravougani znak sa crvenom podlogom; gore je

precrtana silueta muškarca u krugu ispod koga piše: Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama.

Ako postoji mogućnost kontaminacije lica koja rade i borave u kontroliranoj zoni (npr na

odjelima nuklearne medicine) to se označava posebnom oznakom na kojoj piše: Opasnost od

kontaminacije (na žutoj podlozi; iznad znak za radioaktivnost) i Obavezno korištenje zaštitne

opreme (na plavoj podlozi iznad znak za uskličnik).

2.8.3 Kriteriji za reviziju klasifikacije zona

Revizija klasifikacije zona se vrši u sljedećim slučajevima

– Ukoliko dođe de značajnih razlika u očitanju personalne dozimetrije, te mjerenja doze

na radnom mjestu

– Ukoliko dođe do promjena u strukturalnoj zaštiti ili promjena u procesu rada

U gore navedenim slučajevima Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku treba da

analizira mogućnost da varijacije u dozi za osoblje bude tolika da to iziskuje i drukčiju

klasifikaciju prostorija.

10

3 DETEKCIJA JONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA

Da bi se izvršila optimizacija zaštite od zračenja, neophodno je znati kolika je brzina

ambijentalne doze na radnom mjestu. Za mjerenje doze se koriste razne vrste detektora.

3.1 Vrste detektora

U KCUS-u postaje detektori za mjerenje aktivnosti kao i za mjerenje doze ili brzine doze koji

su senzitivni na beta zračenje (elektrone) i gama zračenja (fotone). Također se postoje uređaji

senzitivni na alfa i neutronsko zračenje.

Prema načinu upotrebe detektori se dijele na fiksne i prijenosne.

3.1.1 Fiksni detektori

To su detektori koji konstantno pokazuju brzinu ambijentalne ekvivalentne doze na

određenom mjestu (obično u bunkeru telekobalta ili uređaja za brahiterapiju).

Oni služe da upozore uposlenike da je nivo zračenja povišen (npr. izvor se nije u potpunosti

vratio u oklop uređaja), da bi oni mogli da pristupe mjerama predviđenim za vanredne

situacije. Također postoje detektori koji služe za potrebe bezbjednosti, tj. alarmiraju nadležne

službe u slušaju neovlaštenog izmiještanja izvora.

3.1.2 Prijenosni detektori

Služe za mjerenje brzine ambijentalne ekvivalentne doze a zbog svoje konstrukcije se mogu

lako prenositi sa jednog mjesta na drugo.

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku posjeduje veliki broj različitih prijenosnih

detektora. Također posjeduje prijenosne detektore za mjerenje kontaminacije (koji su

osjetljivi na alfa beta i gama zračenje).

11

4 NADZOR PROFESIONALNO IZLOŽENIH LICA

4.1 Individualna dozimetrijska kontrola

4.1.1 Osoblje kategorije A

Sva profesionalno izložena lica kategorije A raspolažu sa termoluminiscentnim dozimetrom

koji nose u nivou gornjeg džepa mantila. Dozimetri se očitavaju jedanput mjesečno od strane

autorizovanog tehničkog servisa za individualnu dozimetriju.

Promjena dozimetara se vrši u toku prvih 8 dana u mjesecu u prostorijama Službe za zaštitu

od zračenja i medicinsku fiziku (za Klinike za onkologiju, radiologiju i nuklearnu medicinu)

ili putem Protokola KCUS-a (za ostale klinike).

Ukoliko neko od korisnika dozimetara nije zamijenio dozimetar o tome se obavještava

pismenim putem korisnik i šef klinike.

Svaki korisnik dobija uputstvo za korištenje dozimetara kada prvi put zaduži dozimetar.

Uputstvo je dato u Aneksu – Priručnika.

Korisnici dobivaju izvještaj o rezultatima individualne dozimetrije (ukoliko je iznad nivoa

očitanja od 0,08 mSv) od strane Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku, a ako je

primljena doza veća od nivoa za intervenciju, izvještaj se šalje i šefu Klinike.

4.1.2 Osoblje kategorije B

Sve što važi za kategoriju A važi i za profesionalno izložena lica kategorije B osim što se

očitanje dozimetara vrši jedanput u 3 mjeseca.

4.1.3 Nivo za istraživanje i za intervenciju

Za osoblje koje je izloženo većim dozama (osoblje koje radi u interventnoj radiologiji, te u

poluvrućoj laboratoriji na nuklearnoj medicini) utvrđeni su nivoi doza koji zahtijevaju

provjeru (nivo za istraživanje) te oni koji su razlog za intervenciju Službe za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku (nivo za intervenciju). Intervencija može uključivati i

zaustavljanje rada, dok se problem ne riješi.

Za osoblje izloženo manjim dozama, Služba može i na manjim dozama od gore navedenih

pokrenuti istraživanje ili izvršiti intervenciju.

Tabela 2. Nivoi ličnog doznog ekvivalenta HP (10) za istraživanje i intervenciju

Nivo Godišnja efektivna doza (mSv) Mjesečna efektivna doza (mSv)

Istraživanje 7 0,6

Intervencija 11 1,0

4.1.4 Dozimetrija područja

U slučaju da je potrebno izvršiti dozimetrijsku kontrolu nekog prostora to se može provesti

korištenjem TL dozimetara razmještenih u pojedinim tačkama tog prostora. Očitanjem

dozimetara se može pokazati da je godišnja doza manja od efektivne doze za stanovništvo

12

(1 mSv) i da posoblje koje radi u tom prostoru ne treba kategorizirati u profesionalno izložena

lica.

4.1.5 Dozimetrijska kontrola interne i eksterne kontaminacije

Pravila rada na Klinici za nuklearnu medicinu (gdje jedino i može da dođe do interne i

eksterne kontaminacije) moraju obezbijediti da se rizik od nastanka kontaminacije svede na

mininimum. Postoje detektori za mjerenje kontaminacije kojima se može provjeriti da li su

ruke, odjeća ili dijelovi tijela uposlenika kontaminirani.

Planovi za vanredne situacije detaljno određuju način djelovanja u slučaju da dođe do vanjske

površinske kontaminacije, bilo osoba ili uređaja. Također je precizirano koje nadležne osobe i

kojim redom treba da budu obaviještene u slučaju da dođe do kontaminacije.

Kontaminacija se mora registrirati u dnevnik rada odjela na kome se desila.

Iako je mogućnost interne kontamnacije minimalna, u slučaju da postoje uslovi za isparavanje

radioaktivnog materijala i da nakon toga dođe do njegovog unošenja u organizam, to se

provjerava na način da se osoblje sa najvećim rizikom od interne kontaminacije testira

korištenjem gama kamere.

4.1.6 Podaci o ličnoj dozimetriji i arhiviranje podataka za profesionalno izložena lica

Podaci o ličnoj dozimetriji za uposlenike KCUS-a se čuvaju u Službi za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku. Podaci koji se arhiviraju su sljedeći:

– rezultati mjesečnog ili tromjesečnog očitanja TL dozimetara;

– godišnja efektivna doza;

– doza koju je svaki uposlenik primio u toku 5 godina;

– ukupna doza koju je uposlenik primio u toku radnog vijeka;

– očitanja koja nisu u skladu sa očekivanjima tj. koja su blizu ili prelaze nivo za

istraživanje ili nivo za intervenciju;

– doze koje se primaju u slučaju akcidenta;

– Rezultati periodičnih zdravstvenih kontrola (godišnjih i vanrednih)

Svaki uposlenik može na svoj zahtjev dobiti podatke koji se odnose na njega od Službe za

zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

4.1.7 Procjena doza u slučaju da dođe do akcidenta ili vanrednih situacija

U slučaju da dođe do akcidenta Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši procjenu

doze i njene distribucije u tijelu, za one koji su bili izloženi zračenju. U slučaju da dođe do

vanrednih situacija vrši se analiza odnosa primljenih doza i uslova pod kojima je došlo do

vanredne situacije, radi eventualnih promjena pravila rada u takvim situacijama.

4.1.8 Prekoračenje granica doza

Kada u slučaju akcidenta ili vanrednih situacija postoji mogućnost da dođe do prekoračenja

granica doza, mora se uraditi studija koja će uključivati procjenu doze na tijelo ili na regije ili

organe koji su eksponirani (u slučaju parcijalne ekspozicije). Rezultati studije se osim

involviranim uposlenicima moraju poslati i autoriziranoj zdravstvenoj ustanovi za kontrolu

zdravstvenog stanja profesionalno izloženih lica, te Državnoj regulatornoj agenciji za

radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

13

Ako se registriraju doze koje prekoračuju granice doza u normalnim uslovima rada,

profesionalno izloženo lice se udaljava sa tog radnog mjesta dok Služba za zaštitu od zračenja

i medicinsku fiziku ne ispita sve okolnosti koje su dovele do primanja te doze. Služba

određuje da li je potrebno da se uposlenik podvrgne zdravstvenoj kontroli, kao i kada se može

vratiti svojim radnim zadacima.

U roku od mjesec dana se šalje izvještaj Državnoj regulatornoj agenciji o uslovima pod kojim

je došlo do prekoračenja granica doza kao i o mjerama koje su preduzete da se takva situacija

ne ponovi u budućnosti.

4.1.9 Zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica

Kontrola zdravstvenog stanja profesionalno izloženih lica kategorija A i B se bazira na općim

principima medicine rada.

Kontrolu zdravstvenog stanja profesionalno izloženih lica kategorije A obavlja autorizirana

zdravstvena ustanova i ona uključuje:

– prethodni zdravstveni pregled prije zaposlenja ili klasifikacije u kategoriju A da bi se

odredila zdravstvena sposobnost za radno mjesto profesionalno izloženog lica

kategorije A;

– periodični zdravstveni pregled profesionalno izloženih lica kategorije A, koji se

obavlja najmanje jedanput godišnje u cilju određivanja dalje sposobnosti tih lica za

obavljanje svojih radnih zadataka.

Rezultati zdravstvenih kontrola koji sadrže i ocjenu zdravstvene sposobnosti se dostavljaju

Službi za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

Ocjena zdravstvene sposobnosti za obavljanje radnih zadataka profesionalno izloženog lica

kategorije A može biti:

– sposoban;

– sposoban pod sljedećim uslovom (uslovima) i preporukom;

– nesposoban.

Lice se ne smije zaposliti na radno mjesto koje potpada pod kategoriju A niti se može

klasificirati kao profesionalno izloženo lice kategorije A za određeno radno mjesto ukoliko je

autorizirana zdravstvena ustanova ocijenila da nije sposobno za rad na tom radnom mjestu.

14

5 ORGANIZACIJA I ZAVISNOST SLUŽBE

5.1 Osnivanje Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

Služba je osnovana 2009. godine i od tada obavlja sve poslove iz zaštite od zračenja i

medicinske fizike u KCUS-u. To uključuje i poslove eksperta za zaštitu od zračenja i

odgovorne osobe za zaštitu od zračenja koji su definirani Pravilnikom o zaštiti od zračenja

kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije stanovništva.

5.2 Ljudski resursi

U Službi je zaposleno 10 medicinskih fizičara od kojih je 3 eksperta zaštite od zračenja, a 9

od njih posjeduje rješenja Državne regulatorne agencije da su kvalificirani za obavljanje

poslova specijaliste medicinske fizike u radioterapiji, nuklearnoj medicini ili dijagnostičkoj

radiologiji.

5.3 Tehnička sredstva

Služba posjeduje vlastitu opremu za obavljanje poslova zaštite od zračenja, koja je potrebna

za obavljanje djelatnosti vanjskog tehničkog servisa za radijacijsku sigurnost u skladu sa

važećim propisima.

Služba posjeduje vlastitu opremu za obavljanje poslova medicinske fizike, koja je potrebna za

obavljanje djelatnosti vanjskog tehničkog servisa za medicinsku fiziku u skladu sa važećim

propisima.

5.4 Prostorije

Služba posjeduje prostorije za smještaj osoblja, opreme i dokumentacije i arhive na Klinikama

za onkologiju, radiologiju i nuklearnu medicini, kao i prostor za izvođenje obuke iz oblasti

zaštite od zračenja (prostor bivše kardiovaskularne dijagnostike) koji je u fazi rekonstrukcije.

5.5 Poslovi koje obavlja služba iz oblasti zaštite od zračenja

Poslovi eksperta za zaštitu od zračenja

– Izrada planova za nove radiološke objekte i prihvatanje za korištenje novih ili

modificiranih izvora vezane za bilo koju inženjersku kontrolu, karakteristike dizajna,

karakteristike sigurnosti izvora i sredstava za upozoravanje, relevantnih za zaštitu od

zračenja,

– Kategorizacija kontroliranih i nadgledanih zona,

– Klasifikacija profesionalno izloženih lica,

– Monitoringa radnih mjesta i individualnog monitoringa,

– Korištenje odgovarajuće instrumentacije za radijacijski monitoring,

– Određivanje odgovarajuće metode personalne dozimetrije,

– Optimizacija i uspostavljanje odgovarajućih restrikcija doza,

– Osiguranje kvaliteta, uključujući kontrolu kvaliteta,

– Program radijacijskog monitoringa okoline,

– Određivanje uslova za odlaganje radioaktivnog otpada,

– Priprema Procedura za prevenciju akcidenata i incidenata, plan pripreme i odgovora

na vanredne događaje,

– Obuka profesionalno izloženih lica,

15

Poslovi odgovorne osobe za zaštitu od zračenja koji uključuju sljedeće:

– implementiranje programa za zaštitu od zračenja;

– osigurati da se rad sa izvorima zračenja provodi u skladu sa zahtjevima bilo kojih

specifičnih procedura ili lokalnih pravila;

– nadzirati implementaciju programa monitoringa radnog mjesta;

– održavati odgovarajuću evidenciju o svim izvorima zračenja u skladu sa važećim

propisima;

– provoditi periodičnu procjenu stanja relevantnih sigurnosnih sistema i sistema

upozorenja;

– nadzirati implementaciju programa individualnog radiološkog monitoringa;

– nadzirati implementaciju programa zdravstvenog monitoringa;

– osigurati novozaposlenim radnicima odgovarajuće uvođenje u lokalna pravila i

procedure;

– dati stručno mišljenje i komentare na planove rada;

– sačinjavati planove rada;

– osigurati izvještaje za rukovodioce;

– učestvovati u aranžmanima za prevenciju, pripremu i odgovor na ekspozicije u slučaju

vanrednih situacija;

– odmah obavijestiti u pisanoj formi odgovorno lice u pravnom licu/nosiocu autorizacije

i istovremeno i Agenciju ako se utvrdi da je narušena radijacijska sigurnost.

5.6 Organizacija i zavisnost

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku je u skladu sa novom Sistematizacijom

KCUS-a od 2016. godine funkcionira pri Kabinetu generalnog direktora, tako da šef Službe za

svoj rad odgovara Generalnom direktoru KCUS-a.

5.7 Odnos sa drugim organizacionim jedinicama

Odnosi Službe sa drugim organizacijskim jedinicama unutar objekta moraju biti takvi da informacije koje im Služba osigurava omogućavaju tim jedinicama da sa stanovišta prevencije i zaštite od zračenja poznaju procedure i zaštitne mjere vezane za rad sistema koji uključuju korištenje zračenja u objektu.

16

6 FUNKCIJE I ODGOVORNOSTI

6.1 Odgovornosti

6.1.1 Generalni direktor KCUS-a

Prema postojećoj regulativi svu odgovornost za sve aspekte iz oblasti zaštite od zračenja ima

nosilac licence – generalni direktor. U skladu sa Pravilnikom o Službi za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku, nosilac autorizacije je odgovoran za uspostavljanje i rad Službe.

utvrđivanje i imenovanje rukovodioca Službe kao i da osigura preko rukovodioca Službe da

se poslovi zaštite od zračenja i medicinske fizike provode u saglasnosti sa licenciranim

djelatnostima i regulatornim zahtjevima Šef Službe preuzima prava i obaveze osobe

odgovorne za zaštitu od zračenja.

6.1.2 Šef Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

Djelokrug rada

– rukovodi Službom i osigurava provođenje važećih propisa iz oblasti radijacijske i

nuklearne sigurnosti;

– provodi priručnik za zaštitu od zračenja;

– utvrđuje probleme zaštite od zračenja;

– počinje, preporučuje ili osigurava korektivne akcije;

– zaustavlja operacije koje nisu sigurne;

– verificira provođenje korektivnih akcija;

– predlaže nabavku opreme neophodne za rad Službe (dozimetrijska oprema i uređaji za

kontrolu kvaliteta) i učestvuje u izradi specifikacije za terapijske i dijagnostičke

aparate koji u svom radu koriste jonizirajuće zračenje;

– priprema Program za osiguranje kvaliteta na nivou KCUS-a iz oblasti za koje je

odgovoran;

– provodi navedeni program u dijelu koji se odnosi na kontrolu kvaliteta kod radioloških

uređaja;

– učestvuje u naučno-istraživačkim i razvojnim projektima.

Odgovornosti:

– osigurava da se sve licencirane djelatnosti sa izvorima zračenja u objektu provode u

saglasnosti sa uslovima iz licence i svim važećim propisima;

– provodi i nadgleda operativne aspekte priručnika za zaštitu od zračenja;

– osigurava za Generalnog direktora da se poslovi zaštite od zračenja provode u skladu

sa odobrenim procedurama i regulatornim zahtjevima;

– nadgleda i odobrava sa Generalnim direktorom promjene u priručniku za zaštitu od

zračenja prije njegovog provođenja;

– pomaže u utvrđivanju i istraživanju problema u zaštiti od zračenja;

– počinje, preporučuje ili osigurava korektivne akcije u utvrđenim problemima zaštite

od zračenja;

– verificira provođenje korektivnih akcija;

– zaustavlja operacije koje su utvrđene kao nesigurne;

– obavještava Generalnog direktora o problemima zaštite od zračenja, nesigurnim

operacijama i korektivnim akcijama;

17

– osigurava kontakt između Generalnog direktora i Agencije i o tome obavještava

6.1.3 Šefovi organizacijskih jedinica koje posjeduju ili rade sa izvorima zračenja

– organizacija rada organizacijske jedinice kada su u pitanju djelatnosti koje uključuju

korištenje izvora zračenja u dijagnostičke ili terapijske svrhe u skladu sa važećom

regulativom

– saradnja sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku u svim pitanjima

vezanim za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

6.1.4 Zajedničke odgovornosti

Dijelovi programa osiguranja kvaliteta koji se odnese na radijacijsku sigurnost; npr.

održavanje uređaja koji proizvode jonizirajuće zračenje ili u svom radu koriste izvore

jonizirajućeg zračenja spadaju u zajedničku odgovornost klinike i Službe za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku.

6.2 Osoblje koje koristi izvore zračenja

Pored neophodne edukacije za obavljanje svog posla, osoblje koje koristi uređaje koji

proizvode ili u svom radu koriste jonizirajuće zračenje mora završiti i obuku o zaštiti od

zračenja propisanu postojećom regulativom.

Prilikom rada se moraju poštovati pravila rada koja su datu u ovom Priručniku, a u slučaju da

je došlo do bilo kakve anomalije u radu uređaja uposlenik o tome informira Službu za

održavanje medicinske opreme i Službu za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

6.3 Autorizirani tehnički servis za zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica

Zdravstveni nadzor profesionalno izloženih osoba kategorije A mora obavljati Autorizirani

tehnički servis. Autorizirani tehnički servis za zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica

u svom radu tijesno sarađuje sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku radi

dobivanja informacija o radiološkom riziku kojem su izložena profesionalno izložena lica

kategorije A koja rade u KCUS-u.

6.4 Autorizirani tehnički servis za individualni monitoring profesionalno izloženih lica

Individualni monitoring profesionalno izloženih lica uposlenih u KCUS-u mora obavljati

Autorizirani tehnički servis. Služba priprema dokumentaciju koju KCUS svakog mjeseca šalje

autoriziranom tehničkom servisu za individualni monitoring profesionalno izloženih lica.

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku evaluira rezultate individualne dozimetrije i

šalje ih profesionalno izloženim uposlenicima KCUS-a.

6.5 Administracija

Sektor za pravne, opće poslove, ljudske resurse i obračun plaća je zadužen za provođenje

važeće regulative vezane za rad profesionalno izloženih lica; godišnji odmor, radno vrijeme,

dodatak na plaću. Pri tome je veoma važno da se ostvari saradnja sa Službom za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku. koja je nadležna da nekog uposlenika KCUS-a kvalificira kao

profesionalno izloženo lice kategorije A ili B.

6.6 Opći servisi u objektu

Tehnički sektor KCUS-a je zadužen za održavanje objekata u kojima je instalirana radiološka

oprema. Sa stanovišta zaštite od zračenja, naročito su značajni; Mašinska služba za

18

održavanje sistema za ventilaciju koji obezbjeđuju broj izmjena zraka u prostorijama u kojima

su smješteni radiološki uređaju u skladu sa postojećom regulativom, te Elektro služba i

Građevinska služba koji treba da obezbijede signalizaciju kod radioloških uređaja, rad UPS-a

te obilježavanje kontroliranih i nadgledanih zona u skladu sa važećim propisima. Pri svemu

navedenom, važno je da postoji dobra saradnja Tehničkog sektora sa Službom za zaštitu od


Prilikom planiranja smještaja novih radioloških uređaja ili premještanja starih Tehnički sektor

je dužan da uključi Službu za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku za sve aspekte koji se

odnose na radijacijsku sigurnost.

6.7 Odgovornost za održavanje opreme objekta

Za održavanje radiološke opreme je zadužena Služba za održavanje medicinske opreme koja

mora da sarađuje sa autoriziranim tehničkim servisima za instaliranje, servisiranje i

demontažu radiološke opreme kao i sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku,

koja kontroliše ispravnost radiološke opreme nakon servisiranja. Program održavanja

radiološke opreme mora sadržavati najmanje jedan preventivni servis godišnje urađen od

autorizovanog tehničkog servisa za radiološku opremu koja se koristi u radiodijagnostici i

nuklearnoj medicini. Za radioterapijsku opremu je neophodno napraviti program održavanja

opreme (u saradnji sa autoriziranim tehničkim servisom) koji će garantovati da će oprema biti

u funkciji najmanje 95% radnih dana godišnje, te je potrebno poslati Državnoj regulatornoj

agenciji do 31. januara tekuće godine dokument koji to garantuje (ugovor sa autoriziranim

tehničkim servisom)

6.8 Vanjski radnici

To su profesionalno izložena lica koja nisu uposlenici KCUS-a, ali privremeno obavljaju

posao koji uključuje profesionalnu izloženost jonizirajućem zračenju (npr. specijalizanti koji

nisu iz KCUS-a), serviseri uposleni u tehničkim servisima za instaliranje servisiranje i

demontažu radiološke opreme i dr). Za vanjske radnike važi da moraju sarađivati sa

odgovornim osobama za pojedine aspekte zaštite od zračenja u KCUS-u, te provoditi sve

mjere zaštite od zračenja koje važe i za uposlenike KCUS-a.

19

7 KONTINUIRANA OBUKA ZAPOSLENIKA KCUS-A

Za provođenje obuke iz oblasti zaštite od zračenja za uposlenike KCUS-a je zadužena Služba

za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku. Obuka iz zaštite od zračenja se obavlja u skladu sa

važećim propisima (Pravilnik o obuci iz zaštite od zračenja). Sva profesionalno izložena lica

moraju završiti obuku prema programu koji je dat u navedenom pravilniku u roku od 2 godine

od njegovog stupanja na snagu tj. do septembra 2017. godine te pribaviti uvjerenje o

završenoj obuci koje izdaje Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu

sigurnost. Ukoliko uposlenici KCUS-a profesionalno izloženi zračenju ne pribave uvjerenja o

završenoj obuci do gore navedenog roka, nakon istoka roka ne mogu obavljati rad u

djelatnostima sa izvorima zračenja.

Osim navedene obuke, jednom godišnje se provodi obuka iz provođenja procedura za

vanredne situacije, a prilikom instaliranja novih radioloških uređaja se provodi obuka vezana

za radijacijsku sigurnost tih uređaja.

20

8 ARHIVIRANJE DOKUMENTACIJE

Služba mora posjedovati arhiv koji će sadržavati dokumentaciju vezanu za važeću regulativu

iz oblasti radijacijske i nuklearne sigurnosti, kao i one vezane za aktivnosti koje obavlja

Služba. Potrebno je obezbijediti takvu kontrolu arhivirane dokumentacije koja će omogućiti

periodično inoviranje arhiva novom dokumentacijom, dostavljanje dokumentacije osoblju za

koje je to predviđeno, kao i eliminacija dokumentacije koja nije u upotrebi.

Osoba odgovorna za održavanje arhive treba da:

– raspolaže prostorom za čuvanje arhive;

– vodi glavnu listu u kojoj će se nalaziti: postojeći dokumenti ime i osoba koje raspolažu

sa dokumentacijom o aktivnostima Službe;

– vodi listu distribucije dokumentacije;

– u slučaju da dođe do modifikacije nekog dokumenta, šalje kopiju modificiranog

dokumenata svim nadležnim osobama;

– raspolaže i arhivom u elektronskom obliku.

21

9 VLASTITA OPREMA SLUŽBE

9.1 Mjerenje ambijentalne doze ili snopa zračenja

NAZIV PROIZVOĐAČ OPIS INSTRUMENTA GODINA

KALI-

BRACIJE

Babyline 81/S Br 18316

Jonizacijska komora

Canberra Industries

Francuska

Portabl dozimetar sa jonizacijskom

komorom

22.07.2015.

M9DP jonizacijska komora

Ludlum Instruments

SAD

Jonizacijska komora pod pritiskom od

8 atm (2 kom)

18.10.2013.

Ludlum M14C portabl

dozimetar sa Ludlum M44-9

alfa, beta i gama detektorom

Ludlum Instruments

SAD

GM brojač sa sondom 02.10.2013.

LS-01 Sferna komora 1 l

TW32002-00369

PTW, Njemačka Referentna jonizacijska komora za

mjerenja u zaštiti od zračenja

12.07.2010.

Victoreen Model 190N Fluke Biomedical SAD Portabl dozimetar za kontrolu

neutronskog zračenja

08.12.2006.

InSpector 1000 digitalni

MCA

Canberra, SAD Portabl spektrometar 27.07.2010.

Ipron-1 (SB: 13000045) Canberra, SAD Vanjskim gama detektor za portabl

spektrometar

27.07.2010.

Jonizacijska komora TBM-

IC MARK V

Technical Associates,

SAD

Radni portabl dozimetar za mjerenja u

zaštiti od zračenja (2 kom)

03.09.2007.

AT 1117 M Geiger (SB:

12079)

Atomtex, Bjelorusija Portabl dozimetar (2 kom) 15.02.2007.

BDKG-01 gama detektor

(SB: 12079)

Atomtex, Bjelorusija gama detektor (2 kom) 15.02.2007.

Pribor za BDKG-01 Atomtex, Bjelorusija Pribor za udaljavanje sonde 3 m od

izvora

Jonizacijska komora Bicron

RSO 50 E

(SB: B379X)

Bicron, SAD Radni portabl dozimetar (4 kom) 12.11.1996.

Geiger brojač PRM 300 NE Technology, UK Radni portabl dozimetar 12.02.1996.

Poluprovodnički detektor

RAD-52 (SB: 960186)

Rados, Finska Individualni elektronski dozimetri

(20 kom)

09.06.1996.

Jonizacijska komora TBM-

IC MARK V

Mi Electronik AB,

Švedska

Uređaj za kontrolu kontaminacije 19.04.2010.

Victoreen 450B Fluke Biomedical,

SAD

Jonizacijska komora sa otvorom za

beta-zračenje

2000.

22

9.2 Površinska kontaminacija


KALI-

BRACIJE

Microcounter 2420 Mi Electronik AB,

Švedska

Uređaj za kontrolu kontaminacije 19.04.2010.

Monitor kontaminacije

CoMo-170

PTW, Njemačka Scintilacioni brojač 23.8.2010.


CoMo-170

PTW, Njemačka Scintilacioni brojač 4.6.2008.


Canberra MCB2

Canberra, Australija Geiger-Müllerov brojač

Monitor brzine doze

Atomex

Atomex, Bjelorusija Geiger-Müllerov brojač

AT 1117 M Geiger

(SB: 12012)

Atomtex, Bjelorusija Portabl dozimetar za otkrivanje

kontaminacije (2 kom)

15.02.2007.

BDPA -01 alfa det. Atomtex, Bjelorusija Alfa-detektor (2 kom) 15.02.2007.

BDPB-01 beta det. Atomtex, Bjelorusija Beta-detektor (2 kom) 15.02.2007.

9.3 Kompjuterski sistemi kontrole X-zračenja


KALI-

BRACIJE

Piranha RTI, Švedska Multidetektor 2013.

T20B RTI, Švedska Detektor za fluoroskopiju 2013.

Piranha Dose Probe RTI, Švedska Detektor za radiografiju/fluoroskopiju 2013.

Barracuda 5-kanalna RTI, Švedska Multidetektor 2011.

5 × CTDP detektor RTI, Švedska Detektor za CT dozimetriju 2011.

Barracuda RTI, Švedska Elektrometar 2004.

MPD RTI, Švedska Multidetektor za mjerenje Ka, U i t 2004.

R100 RTI, Švedska Detektor za mjerenje Ka 2004.

DCT 10 RS RTI, Švedska Jonizacijska komora za mjerenje C100 2004.

CT-SD 16 RTI, Švedska Detektor za CT dozimetriju 2007.

L100-M RTI, Švedska Detektor luminanse 2004.

L100-L RTI, Švedska Detektor ambijentalne svjetlosti 2004.

MAS-2B RTI, Švedska Digitalni multimetar za mjerenje I i Q 2008.

Magna 1cc RTI, Švedska Jonizacijska komora za mamografiju 2004.

Doseguard 100 RTI, Švedska DAP metar 2004.

Doseguard 100 RTI, Švedska Jonizacijska komora za DAP metar 2004.

Senzitometar PTW, Njemačka Kontrola procesuiranja filmova

Denzitometar PTW, Njemačka Kontrola procesuiranja filmova

GTH 175/Pt-E PTW, Njemačka Digitalni termometar

23

9.4 Pomoćni sistemi


KALIBRA-

CIJE

Testni objekat LCD 4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike

Testni objekat FSG4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike

Testni objekat VS4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike

Testni objekat SSM4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike

Testni objekat TCD4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike

Testni objekat SW4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike

Testni objekat Hüttner LeedsTestObjects, UK Za određivanje prostorne rezolucije

Star pattern 07-510-1000 Supertech, SAD Za kontrolu fokusa u radiografiji

Star pattern 07-503-2000 Supertech, SAD Za kontrolu fokusa u mamografiji

CDMAM 3.4 Artinis, Holandija Fantom za mamografiju

NORMI MAM PTW, Njemačka Fantom za mamografiju

Catphan The Phant. Lab., SAD Fantom za QC slike na CT-u

PMMA fantom (tijelo) PTW, Njemačka Fantom za CT dozimetriju

PMMA fantom (glava) PTW, Njemačka Fantom za CT dozimetriju

9.5 Fizička dozimetrija


KALI-

BRACIJE

Unidos 10002

(SB: 20174)

PTW, Njemačka Referentni dozimetar 15.05.2013

Farmer komora 0,6 cm³

TW30013-8623


mjerenja u radioterapiji (fotoni)

22.09.2015.

Planparalelna komora Roos

0,35 cm³

TW34001-01465


mjerenja u radioterapiji (elektroni)

17.10.2008.

Unidos E T10009-90344 PTW, Njemačka Dozimetar za rutinska mjerenja (2

kom; drugi kalibrisan 20.11.1996)

17.10.2008.

PinPoint kom. 0.016cm³

TW31016-1480

PTW, Njemačka Komorica za mjerenje malih polja 22.09.2015.


TW30013-03595

PTW, Njemačka Komorica za rutinska mjerenja 15.05.2013.


PTW-30004-063



PTW-30013-1675


Farmer komora 0,6 cm³ PTW, Njemačka Komorica za rutinska mjerenja 20.11.1996.

24

PTW-30001-1211 (2 kom)

Komora 0.02 ccm, PTW-

23342

SB: 1162

PTW, Njemačka Komora za mjerenje mekog RTG

zračenja

(2 kom. Druga kalibrisana

20.11.1996,)

06.03.2000.

QC6Plus Controler

T10014-00229

PTW, Njemačka Dozimetar za dnevne kontrole na

linac-u (2 kom. drugi kalibrisan

2004. godine)

09.07.2007.

Planparalelne komore

0,54 cm³

QC6Plus T42007-00229

PTW, Njemačka Set od 6 jonizacijskih komora za

dnevne kontrole na linac-u (2 seta

drugi kalibrisan 2004. godine)

09.07.2007.

CDX-200A Standard Imaging,

SAD

Elektrometar za mjerenja u

brahiterapiji

12.05.1998.

Well-type 245 cm³

HDR1000 Plus

SB: A981032

Standard Imaging,

SAD

Komora za provjeru brzine kerme u

zraku za brahiterapijske izvore

16.04.1998.

Vodeni fantom: Blue

Phantom2

Software: Omni Pro 7.3

Wellhofer, Njemačka Oprema za relativnu dozimetriju,

3D

LDA 99 SC Linear detector array

2011.

IC 0,13 cm³ 2 kom

IC 0,25 cm³ 2 kom

Wellhofer, Njemačka Komorice za relativnu dozimetriju;

koriste se u vodenom fantomu

1998.

2D denzitometar

Software: WP100

Wellhofer, Njemačka Oprema za relativnu dozimetriju,

2D

1998.

Vodeni fantom CNMC, SAD Za kalibraciju u vodi prema TRS

398 Motorizovana kretnja po

dubini

1998

Fantom od RF3 PTW, Njemačka Za mjesečne kontrole kalibracije,

(2 seta,drugi set nabavljen 2010,)

2004

Alatka za QC Guard

Model 37 - 013

Victoreen, SAD Za provjeru koincidencije

svjelosnog i radijacijskog polja

1998f

IMRT fantom

za toraks

CIRS, SAD Za komisioniranje TPS 2011

IMRT fantom

za pelvis

CIRS, SAD Za provjeru IMRT 2011

2DArray 729

Ion Chamber Matrix

PTW Njemačka Za provjeru IMRT iQC linac-a 2011

25

10 DEFINICIJA TERMINA I POJMOVA KOJE SE KORISTE U

OPĆEM DIJELU

Ekspert za zaštitu

od zračenja

osoba koja ima potrebno znanje i odgovarajuću obuku da

provede fizičke, tehničke i radiohemijske testove potrebne za

procjenu doze i da daje stručno mišljenje u cilju osiguranja

efektivne zaštite pojedinaca i pravilnog korištenja i rada zaštitne

i mjerne opreme i odgovorna je za tehničke aspekte zaštite od

zračenja profesionalno izloženih lica i pojedinaca iz

stanovništva. Kvalificiranost eksperta za zaštitu od zračenja za

obavljanje navedenih poslova priznaje Agencija.

Ekspozicija cijelog

tijela

ekspozicija koja se smatra homogenom koja obuhvata cijelo

tijelo

Ekspozicija kod

akcidenta

ekspozicija ljudi kao rezultat nezgode, što ne uključuje

ekspoziciju kod vanrednog događaja.

Ekspozicija kod

radijacijskog

vanrednog

događaja

dobrovoljna ekspozicija ljudi koji obavljaju hitnu intervenciju

kako bi pružili pomoć ljudima u opasnosti, spriječili ekspoziciju

velikog broja ljudi ili spasili radiološke objekte ili materijalna

dobra, a koja može podrazumijevati prekoračenje neke od

granica doza uspostavljenih za profesionalno izložena lica.

Ekspozicija

stanovništva

ekspozicija pojedinaca iz stanovništva koja ne uključuje

profesionalnu, medicinsku ekspoziciju i prirodno zračenje, ali

uključuje ekspoziciju od autoriziranih izvora i djelatnosti i od

interventnih situacija.

Ekspozicija ili

iradijacija

Aktivnost pri kojoj se pojedinci podvrgnuti djelavanju

jonizirajućeg zračenja

Granice doza Maksimalne vrijednosti doza koje su rezultat ekspozicije

profesionalno izloženih lica, lica na obuci, studenata i

stanovništva.

Jonizirajuće

zračenje

Prenos energije u formi čestica ili elektromagnetnih talasa koje

je sposobno da direktno ili indirektno proizvodi jone

Kalibracija Skup radnji koje se obavljaju u akreditovanoj laboratoriji putem

kojih se može uspostaviti odnos između vrijednosti koje

pokazuje instrument i odgovarajuče realne vrijednosti

Lice odgovorno za

zaštitu od zračenja

Lice tehnički kompetentno u oblasti zaštite od zračenja

relevantne za datu vrstu djelatnosti i ovlašteno od strane nosioca

autorizacije za primjenu mjera zaštite od zračenja.

Nosilac

autorizacije

Svako pravno lice autorizirano od strane Agencije za obavljanje

djelatnosti sa izvorima.

Parcijalna

ekspozicija

Ekspozicija koja je u osnovi lokalizirana na jedan dio organizma

ili na jedan ili više organa ili tkiva, ili ekspozicija cijelog tijela

koje se ne smatra homogenim.

Prirodno zračenje Skup jonizirajućih zračenja koja dolaze iz prirodnih zemnih ili

26

kosmičkih izvora, u onoj mjeri u kojoj ekspozicija koja iz njih

proizlazi nije značajno uvećana ljudskim radnjama.

Profesionalno

izložena lica

Lica koja rade sa izvorima ili se u procesu rada nalaze u poljima

zračenja i mogu biti podvrgnuti ekspoziciji koja može rezultirati

dozama višim od Vrijednosti granica doza za stanovništvo.

Radioaktivna

kontaminacija

Neželjeno prisustvo radioaktivnih supstanci u određenoj

materiji, na površini, bilo kojem okruženju ili u osobi. Za ljudski

organizam kontaminacija može biti vanjska ili kožna, kada se

nalazi na vanjskoj površini, ili unutrašnja kada su radionuklidi

ušli u organizam putem udisanja, gutanja, kroz kožu i slično.

Radiološki objekat Objekat u kojem se obavljaju djelatnosti sa izvorima.

Stanovništvo u

cjelini

Cjelokupno stanovništvo koje uključuje i profesionalno izložena

lica, studente, učenike i lica na obuci.

Unutrašnja

ekspozicija

Ekspozicija organizma izvorima koji su unutar njega

Vanjska

ekspozicija

Ekspozicija organizma izvorima koji su izvan njega.

27

ANEKS 1. PRAVILA KORIŠTENJA PERSONALNIH DOZIMETARA

– Nošenje termoluminiscentnih dozimetara je zakonska obaveza za sve osobe koje su

profesionalno izložene zračenju. Osim toga, radioterapijski tehničari nose i

elektronske dozimetre sa trenutnim očitanjem doze.

– Dozimetri se nose u nivou gornjeg džepa mantila. Ukoliko se nosi zaštitna kecelja,

(simulator ili CT), dozimetar se nosi ispod nje, osim osoblja Klinike za

kardiohirurgiju, Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam, Klinike za

gastroenterohepatologiju i Vaskularne dijagnostike Klinike za radiologiju, koje

dozimetar nosi iznad kecelje.

– Korisnik je direktno odgovoran za dozimetar i ne smije ga dati drugoj osobi.

Dozimetar se ne smije iznositi sa Klinike osim u slučaju kada se očitava.

– Ne smije se manipulirati dozimetrom (stavljanje u direktan snop ili slično), jer u

slučaju da se očita mjesečna doza veća od 2 mSv, nadležna institucija je dužna da

obavijesti inspektora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu

sigurnost.

– U slučaju da je došlo do slučajnog izlaganja dozimetra zračenju (npr. korisniku je

ispao dozimetar u tretmanskoj prostoriji a da on to nije primijetio), obaveza korisnika

je da u najkraćem mogućem roku o tome obavijesti Službu za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku.

– Čitanje dozimetara se obavlja mjesečno,te su korisnici dužni da u periodu od 1. do 8.

svakog mjeseca zamijene dozimetre, a rezultati su dostupni svakom korisniku.

– Doza se poredi sa mjesečnom dozom od 1,7 mSv, za TLD,odnosno sa dnevnom

dozom od 80 µSv za elektronske dozimetre, što je izvedeno iz iz godišnjeg limita od

20 mSv.

– Interni nivo za istraživanje za elektronske dozimetre je dnevna doza veća od 5 µSv, a

za TLD mjesečna doza veća od 0,6 mSv. U slučaje prekoračenja navedenih nivoa,

uposlenik Službe će razgovarati sa korisnikom radi istraživanja uzroka.

28

ANEKS 2. OBRAZAC ZA PRIJAVU TRUDNOĆE

Broj prijave:

Datum prijave:

OBRAZAC

ZA PRIJAVU TRUDNOĆE

U skladu sa važećim propisima za zaštitu od zračenja profesionalno izloženih lica,

prijavljujem da sam trudna.

Ime i prezime

Organizaciona jedinica

Radno mjesto

Procijenjeni datum začeća

Potpis

Potpis šefa Službe za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku

Potpis i faksimil specijaliste

medicine rada

29

B. POSEBNI DIO

30

31

B1. PROGRAM ZAŠTITE OD

ZRAČENJA U RADIOTERAPIJI

32

33

1 OPIS ODJELA

1.1 Opis radioterapijskih uređaja

Radioterapijski uređaji na Klinici za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu dati

su u tabeli ispod ().

Tabela 3. Radioterapijski uređaji na Klinici za onkologiju KCUS-a

Vrsta uređaja Tip Instaliran Aktivnost 1.1.2004. ili Energija

Telekobalt aparat Equinox 80 2008 9641 Ci (60

Co) (01.06.2016)

Telekobalt aparat Cirus 1999/2009a 6070 Ci (

60Co) (27.04.2009)

Linearni akcelerator ONCOR 2011 Energije fotona: 6 i 18 MV

elektrona: 4, 6, 8, 10, 12, 15 i 18 MeV

Linearni akcelerator PRIMUS 2004 Energije fotona: 6 i 18 MV

elektrona: 6, 9, 12, 15, 18, 21 MeV

Brahiterapijski aparat GammaMed HDR 2006 10 Ci (192

Ir) mijenja se svaka 4 mjeseca

Rendgen uređaj za površinsku

radioterapiju

Dermopan 491 1986 Max. napon 50 kV

Radioterapijski CT EMOTION 2004 Max. napon 130 kV

Simulator SL9 1999 Max. napon 150 kV

Fluoroskopski uređaj; C-luk Libra 9 2006 Max. napon 125 kV

aAparat ponovo instaliran u novi bunker 2009. godine

1.2 Telekobalt aparat

Izvor zračenja je 60

Co aktivnosti od 6000–10000 Ci prečnika 2 cm, visine oko 3 cm i služi za

eksternalnu radioterapiju (udaljenost izocentra aparata od izvora je 80cm).

Važno je napomenuti da je kod telekobalt aparata neophodna periodična promjena izvora 60

Co, radi udvostručavanja vremena tretmana svakih 5,27 godina (vrijeme poluraspada za 60

Co). Da brzina doze u izocentru ne bi bila manja od 1 Gy/min, što je zakonska obaveza,

potrebno je mijenjati izvor svakih 5–6 godina.

1.3 Linearni akcelerator

Linearni akcelerator radi na principu ubrzavanja elektrona pomoću mikrotalasa koje proizvodi

klystron ili magnetron. Ubrzani elektroni raznih energija se mogu koristiti za radioterapijski

tretman ili za proizvođenje prodornog fotonskog snopa visoke energije (6 ili 18 MV) nakon

interakcije sa metom od teškog metala. Linearni akcelerator se također koristi za eksternalnu

radioterapiju sa udaljenošću izvora zračenja od izocentra od 100 cm.

34

1.4 Brahiterapijski aparat visoke brzine doze (HDR)

Brahiterapijski aparat koristi izvor 192

Ir dimenzija 3,5 mm dužine i 0,9 mm prečnika za

brahiterapijski tretman tj. tretman na blizinu, pošto se izvor nalazi na distanci manjoj od 5 cm

od mete zračenja.

Za brahiterapijski aparat Gammamed koji koristi izvor Ir 192 početne aktivnosti od 10 Ci,

zbog malog vremena poluraspada za Ir 192 (oko 74 dana), izvor je potrebno mijenjati svaka 4

mjeseca. Zbog opadanja brzine doze (umjesto HDR imamo MDR tj srednju brzinu doze), kao

i zbog aspekata sigurnosti, tvornički je onemogućeno da se izvor koristi više od 6 mjeseci.

1.4.1 Simulator

Simulator je RTG uređaj koji ima mogućnosti kretnji gantry-a, kolimatora i stola kao i

radioterapijski aparati, a opremljen je i laserskim sistemom za pozicioniranje pacijenata, pa

služi za pripremu radioterapijskog tretmana pacijenata, kao i za provjeru olovne zaštite.

1.4.2 CT simulator

CT simulator je CT uređaj sa laserskim sistemom za pozicioniranje pacijenata, kao i sa stolom

koji je ravan te napravljen od materijala koji slabo apsorbira jonizirajuće zračenje (ugljična

vlakna); služi za pripremu radioterapijskog tretmana pacijenata uz mogućnost preciznog

ucrtavanja mete zračenja, kritičnih organa i normalnih struktura.

Za sve uređaje,a naročito za linearni akcelerator veoma je važno preventivno i korektivno

održavanje za što je veoma važno sklapanje ugovora sa licenciranim servisom, kao i učešće

Službe za održavanje medicinske opreme u svim aspektima održavanja. Održavanje

radioterapijske opreme je detaljno razmatrano u QA programu.

35

2 PRISTUP RADIOTERAPIJSKIM UREĐAJIMA

Osoblje je dužno da vodi računa da prostorije u kojima su smješteni radioterapijski uređaji

budu pod stalnim nadzorom za vrijeme radnog vremena, a da se zaključavaju nakon toga.

Ključevi radioterapijskih uređaja moraju biti sklonjeni nakon završetka radnog vremena.

U slučaju da je potrebno omogućiti razgledanje Klinike za onkologiju posjetiocima, oni smiju

ući u kontroliranu zonu samo u pratnji osoblja.

Detaljne procedure vezane za bezbjednost radioaktivnih izvora dati su u Planu bezbjednosti

fizičke zaštite radioaktivnih izvora KCUS-a sa procedurama.

Za vrijeme radnog vremena, na svakom radioterapijskom aparatu treba da budu 2 inžinjera

medicinske radiologije od kojih jedan vrši dnevne kontrole kvaliteta.

Na brahiterapijskom aparatu je prisutna brahiterapijska sestra.

Specijalista radioterapijske fizike treba da bude prisutan na Klinici za onkologiju,a također

vrši dnevne kontrole kvaliteta na linearnom akceleratoru te mjesečne i godišnje kontrole

kvaliteta na drugim aparatima.

Radijacijski onkolog je prisutan prilikom prvog postavljanja pacijenta, a tokom radnog

vremena je dostupan.

Tehničar za održavanje medicinske opreme treba da bude dostupan za vrijeme radnog

vremena, a može biti prisutan i van radnog vremena radi otklanjanja kvarova.

36

3 ODGOVORNOSTI I PRAVILA RADA

3.1 Odgovorni u odjelu za radioterapiju

3.1.1 Cjelokupno osoblje

Cjelokupno osoblje treba:

– Poznavati pravila rada i plan za vanredne situacije za uređaje;

– Voditi evidenciju za ono što su zaduženi;

– Zapisati na što je moguće detaljniji način sve dostupne informacije u slučaju

akcidenta;

– Prilikom prijema na Klniku prijaviti se Službi za zaštitu od zračenja i medicinsku

fiziku, radi dobivanja priručnika za zaštitu od zračenja, personalnog dozimetra

upućivanje na ljekarski pregled (glavna sestra Klinike) te obavljanja potrebne

edukacije iz oblasti zaštite od zračenja.

3.2 Odgovornosti u raditerapijskom procesu za osoblje

3.2.1 Šef Odjeljenja za radioterapiju

– Klinički aspekti radioterapijskog procesa

– Organizaciju posla na Odjeljenju za radioterapiju

– Koordinaciju izrade odgovarajućih radnih procedura

– Implementiranje odluka Komisije za osiguranje kvaliteta na Odjeljenju

3.2.2 Radijacijski onkolozi

– Obavljanje simulacije pacijenata;

– Uvođenje aplikatora i organizacija brahiterapijskog tretmana;

– Određivanje mete zračenja (target volumen);

– Određivanje modaliteta tretmana (fotoni, elektroni, energija itd) u saradnji sa

specijalistom medicinske fizike;

– Propisivanje tumorske doze i frakcionacije;

– Odabiranje i prihvatanje plana tretmana. U slučaju da postoji sumnja,konsultuje se sa

specijalistom medicinske fizike;

– Analiziranje upotrebe aksesorija (imobilizacija, zaštitni blokovi klinovi itd.);

– Odgovoran je za nadgledanje prvog postavljanja pacijenta i verifikaciju polja putem

portala ili EPID-a;

– Obavljanje periodičnih kontrola pacijenata, analizirajući uzroke bilo koje anomalije;

– Educiranje novog ljekarskog osoblja da bi se što prije uklopili u proces rada.

3.2.3 Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji

Djelokrug rada:

– Organizacija posla, kalibracija i komisioniranje radioterapijskih mašina,

komisioniranje kompjuterskih sistema za planiranje, klinička dozimetrija, proračun

doze za kompliciranije slučajeve u brahiterapiji i eksternalnoj terapiji, učešće u izradi i

provođenje Programa osiguranje kvaliteta i zaštite od zračenja u radioterapiji, učešće u

37

izradi Priručnika za zaštitu od jonizirajućih zračenja, kontinuirano obrazovanje iz

oblasti medicinske fizike, učešće u edukaciji osoblja drugih specijalnosti, u naučno-

istraživačkim i razvojnim projektima, uvođenje novih tehnika i koordinaciju izrade

odgovarajućih radnih procedura.

Odgovornost:

– za komisioniranje radioterapijskih mašina i kompjuterskih sistema za planiranje

– za svoj rad odgovoran je Šefu Službe za medicinsku fiziku i radijacijsku sigurnost

3.2.4 Specijalista medicinske fizike u radioterapiji

Specijalista medicinske fizike u radioterapiji obavlja kalibraciju radioterapijskih mašina na

način i u vremenskim intervalima kako je propisano u QA programu Klinike za onkologiju.

Odgovorni su za:

– Uspostavljanje protokola za periodične kontrole svih uređaja na Klinici.

– Provjeru ispravnost radioterapijskih mašina nakon bilo kakve intervencije radi

njihovog popravka

– Planiranje radioterapijskog tretmana za svakog pacijenta, u saradnji sa radijacijskim

onkologom koji je odgovoran za pacijenta

– Edukacija novih medicinskih fizičara, kao i ostalog osoblja iz oblasti radioterapijske

fizike i zaštite od zračenja

3.2.5 Glavni inžinjer medicinske radiologije

– Organizacija rada na radioterapijskim uređajima

– Implementacija dijela QA programa za koji su odgovorni inžinjeri medicinske

radiologije

– Koordinaciju izrade odgovarajućih radnih procedura

– Edukaciju i obuku inžinjera medicinske radiologije

3.2.6 Inžinjeri medicinske radiologije

Odgovorni su za adekvatno rukovanje radioterapijskim mašinama, simulatorom i pokretnim

rendgen uređajem u sljedećim postupcima:

– QC testovi za koje su zaduženi inžinjeri medicinske radiologije

– Identifikacija pacijenta

– Unos podataka u žurnal zračenja

– Namještanje polja zračenja

– Postavljanje ugla gentrija

– Rukovanje kontrolnom konzolom; uključivanje uređaja, ukucavanje parametara

tretmana za linearni akcelerator i brahiterapijske aparate, vremena za telekobalt aparat

itd.

– Postavljanje pacijenta na tretmanski sto ili na sto simulatora, sa svim potrebnim

aksesorijama (modifikatori polja: blok, klin, bolus itd., fiksacija i imobilizacija

pacijenta)

– Verifikacija polja putem portala ili EPID-a

– Vizualizacija brahiterapijskih aplikatora pomoću pokretnog RTG aparata

– Stalno nadgledanje ulaska osoblja u tretmansku sobu odobravajući ulaz samo

autorizovanom osoblju

– Provjera da se prije početka tretmana niko osim pacijenta ne nalazi u tretmanskoj sobi

38

– Praćenje pacijenta za vrijeme tretmana preko TV lanca i prekidanje tretmana u slučaju

promjene položaja pacijenta

– Prijavljivanje bilo koje uočene anomalije odgovornom specijalisti medicinske fizike u

radioterapiji

– Obustaviti rad ukoliko se primijeti da postoji evidentan radiološki rizik, uvijek kada

nije moguće obavijestiti odgovornog specijalistu medicinske fizike u radioterapiji

– Obuka novog osoblja (inžinjera medicinske radiologije)

3.2.7 Sestre na brahiterapiji

– Asistiranje radijacijskom onkologu prilikom brahiterapijske aplikacije, kao i prilikom

evakuacije aplikatora

– Provjerava da li su postavljeni rektalni marker i fantomi sa olovnim kuglicama za

vizualizaciju aplikatora.

– Nadgleda pacijente tokom tretmana, komunicira putem interfona i ulazi u tretmansku

sobu, nakon vraćanja izvora u kontejner, radi njege pacijenta

3.2.8 Specijalista dermatovenorologije

– Određivanje mete zračenja (target volumen)

– Propisivanje tumorske doze i frakcionacije

– Analiziranje upotrebe aksesorija (zaštita zdrave kože korištenjem olovne gume)

– Provođenje radioterapijskog tretmana

– Obavljanje periodičnih kontrola pacijenata, analizirajući uzroke bilo koje anomalije

– Konsultacije sa specijalistom radijacijske onkologije

3.3 Pravila rada

3.3.1 Opća pravila

Sve osobe profesionalno izložene zračenju moraju poznavati i provoditi:

– limite doza

– rizike od izlaganja zračenju i efekte koji mogu nastati

– pravila rada

– plan za vanredne situacije za svaki uređaj

– pravila za nošenje personalnih dozimetara

Sve je ovo obuhvaćeno Priručnikom za zaštitu od zračenja kojeg treba dobiti svaki novi

radnik Klinike za onkologiju.

Svaki radioterapijski aparat mora imati dnevnik rada u koji se unosi:

– Provjere, verifikacije i postupci održavanja koji mogu uticati na radijacijsku sigurnost

i osobe koje ih provode

– Podaci o tretmanima koji zahtijevaju specijalne kondicije

– Kvarovi,nastanak i forma ispoljavanja

– Svi testovi kontrole kvaliteta, dnevni,mjesečni i godišnji

– Provjere za vanredne situacije

– Promjena organizacije rada

– Promjene u procedurama koje utiču na radijacijsku sigurnost

39

Osobe profesionalno izložene zračenju ženskog pola moraju odmah po saznanju da su trudne

prijaviti trudnoću Službi za medicinsku fiziku i radijacijsku sigurnost popunjavanjem obrasca

datog u Aneksu 2 ovog Priručnika.

3.3.2 Pravila za pristup tretmanskim sobama

Ne ulaziti u tretmanske sobe ukoliko nije neophodno potrebno. One su prostori u kojima

postoji radijacijski rizik.

Prije ulaska u bilo koji bunker provjeriti da nema zračenja pomoću detektora prostora (zvučni

i svjetlosni signal), i sjetlosnog signala iznad vrata (ulaziti samo ako je upaljeno zeleno

svjetlo).

Prilikom ulaska u bunker aparata 1, uključiti neko dugme različito od dugmeta „Control“, kao

mjera sigurnosti da ne bi došlo do neželjenog aktiviranja početka tretmana sa kontrolne

konzole.

Radnice za održavanje higijene treba da dogovore termin za obavljanje svog posla sa

inžinjerom medicinske radiologije, a ukoliko je to izvan radnog vremena (testovi kontrole

kvaliteta),treba da se dogovore sa specijalistom medicinske fizike u radioterapiji.

Pristup tremanskim sobama je dozvoljen samo osoblju Klinike za onkologiju koje je upoznato

sa pravilima rada. Ukoliko je potrebno da osobe koje inače nemaju pristup uđu tretmansku

sobu, neophodno je da ih prati radioterapijski tehničar.

U toku radnog vremena, dok je ključ aparata u bravi, kraj kontrolne konzole mora biti prisutan

inžinjer medicinske radiologije, a nakon završetka rada se ključ sklanja.

3.3.3 Pravila zračenja

Ne smije se otpočeti radioterapijski tretman ako nisu obavljene dnevne kontrole na aparatu i

ako to nije ovjereno potpisom u dnevniku rada. Prije početka iradijacije je neophodno

osigurati da nema nikoga u bunkeru osim pacijenta u slučaju da se radi o radioterapijskom

tretmanu. Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji može odobriti otpočinjanje

radioterapijskog tretmana bez obavljanja dnevnih dozimetrijskih kontrola u izuzetnim

slučajevima.

Inžinjer medicinske radiologije koji se zadnji vrati iz tretmanske sobe, a ne onaj koji je

eventualno ostao kod kontrolne konzole, nakon provjere da se u bunkeru ne nalazi niko osim

pacijenta, daje komandu za početak tretmana.

Prije početka tretmana se vrši provjera tačnosti odabira parametara i pozicioniranja pacijenta.

Tretman se stalno kontroliše putem TV lanca i prekida ukoliko se smatra da nisu zadovoljeni

zadati uslovi (npr. ako dođe do pomicanja pacijenta).

3.3.4 Pravila rada na simulatoru*

Osoblje koje obavlja simulaciju se mora smjestiti što dalje od prolaza u sobu za simulaciju za

vrijeme trajanja radioskopije ili radiografije. Vrata simulatora moraju biti zatvorena.

Za vrijeme trajanja iradijacije u sali se smije nalaziti samo pacijent.

Polje zračenja treba svesti na minimum vodeći računa da se obuhvati područje koje želimo

snimiti.

* Sva pravila važe i za RT CT (osim onih vezanih za radioskopiju)

40

Broj snimaka treba svesti na minimum vodeći računa da proces planiranja tretmana bude

adekvatan.

Potrebno je smanjiti broj miliamper-sekundi (mAs) na minimum; u slučaju da je potrebno,

povećati kilovolte (kV), a ne mAs.

Pedala za radioskopiju se pritiska samo kada je potrebna informacija, a ne kontinuirano

(diskontinuirana radioskopija).

U slučaju da je neophodno da se u sali za simulaciju nalazi neko

od osoblja ili pratilac pacijenta potrebno se pridržavati sljedećih uputa:

– Osoba u sali mora nositi zaštitnu kecelju debljine 0,5 mm Pb eq.

– Za vrijeme trajanja radioskopije ili radiografije potrebno se držati izvan direktnog

snopa i što dalje od pacijenta koji predstavlja izvor raspršenog zračenja.

– Potrebno je bilježiti sve parametre zračenja (kV, mAs, dužinu trajanja radioskopije),

radi omogućavanja procjene primljene doze.

3.3.5 Pravila rada osoblja za održavanje uređaja

O svakoj intervenciji na uređajima od strane osoblja za održavanje mora biti obaviješten

odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji, a termin se dogovara sa odgovornim

inžinjerom medicinske radiologije. Za vrijeme trajanja intervencije na podesnom mjestu treba

da stoji natpis da je aparat van upotrebe.

Kada je osoblje za održavanje u bunkeru, vrata moraju biti otvorena, da bi se spriječila

mogućnost neželjene iradijacije.

3.3.6 Klasifikacija osoblja

Lica profesionalno izložena zračenju u djelatnosti radioterapije su:

– radijacijski onkolozi;

– specijalizanti radijacijske onkologije;

– specijaliste medicinske fizike u radioterapiji (ne vodi se na Klinici);

– inžinjeri medicinske radiologije;

– sestre na brahiterapiji;

– tehničar za održavanje medicinske opreme (ne vodi se na Klinici);

– radnice za održavanje higijene zadužene za aparate 1, 2 i brahiterapiju;

– specijalista dermatovenorologije (ne vodi se na Klinici).

Navedeno osoblje spada u kategoriju A lica profesionalno izloženih zračenju i mora nositi

lične dozimetre koji se očitavaju svakog mjeseca i obavljati godišnje zdravstvene preglede

(Pravilnik o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije stanovništva).

Inžinjeri medicinske radiologije nose i elektronske dozimetre sa mogućnošću trenutnog

očitanja doze, što je veoma važno u slučaju akcidentalnih situacija.

3.3.7 Pravila obuke osoblja

Prije rada u zoni zračenja svaki radnik mora dobiti personalni dozimetar i Priručnik za zaštitu

od zračenja.

Radnik treba da bude upoznat sa sadržajem Priručnika, a ukoliko postoje nejasnoće obraća se

odgovornom specijalisti za medicinsku fiziku.

41

Prije početka rada će stariji kolega novom radniku objasniti bazične aspekte pravila rada i

plan za vanredne situacije.

Jedanput godišnje Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku organizira seminare da bi

se preispitale norme rada i planovi za vanredne situacije.

Za sestre na brahiterapiji Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku organizira obuku iz

oblasti zaštite od zračenja i radijacijske sigurnosti u trajanju od 3 mjeseca. Tek nakon

završetka edukacije, sestra može raditi samostalno na brahiterapiji.

U skladu sa postojećom regulativom Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

organizira obuku iz oblasti zaštite od zračenja za sve osoblje Klinike za onkologiju

profesionalno izloženo zračenju.

42

4 PROTOK INFORMACIJA KOJE SE ODNOSE NA

RADIJACIJSKU SIGURNOST

4.1 Normalna situacija

Potrebno je voditi evidenciju propisanu programom QA kao i ovim Priručnikom jer se tako

mogu otkriti anomalije koje ne odstupaju mnogo od zadovoljavajućeg stanja (npr. kada su

parametri blizu tolerantnog nivoa; simetrija polja fotona je blizu 3%).

4.2 Incidentna situacija

To su slučajevi kada dođe do npr. kvara ili pogrešnog rada aparata. Tada protok informacija

mora biti takav da osigurava:

– identifikaciju incidenta

– obavještavanje osoba koje treba da intervenišu

– pravilno rješavanje incidenta

Da bi se ovo postiglo potrebno je da:

– Osoba koja je otkrila incident o njemu obavijesti odgovornog specijalistu medicinske

fizike u radioterapiji i šefa odjeljenja za radioterapiju te da notira incident u dnevniku

rada

– Tu će se evaluirati važnost incidenta i u slučaju da ga Odsjek ne može riješiti

samostalno, obavještava Službu za održavanje medicinske opreme, ili, ako je to

potrebno, Šefa Klinike.

4.3 Akcidentalna situacija

Podrazumijeva slučaj prekomjernog ozračenja ili sumnju da se to desilo, požar, neko teško

oštećenje uređaja ili zakazivanje sigurnosnog mehanizma radioterapijskih mašina.

Postupa se na sljedeći način:

– Ukoliko je situacija predviđena planom za vanredne situacije osoblje treba djelovati u

skladu sa tim planom. Treba postupati tako da primljena doza za uključene osobe bude

što je moguće manja.

– Nakon rješavanja ili ublaživanja efekta akcidenta, sve osobe koje posjeduju bilo kakve

informacije o akcidentu dužne su da o tome usmeno ili pismeno obavijeste

odgovornog specijalistu medicinske fizike u radioterapiji

– On evaluira značaj akcidenta zajedno sa šefom Odjeljenja za radioterapiju i ako

njegova težina to zahtijeva,obavještava Komisiju za QA

– Komisija za QA, ukoliko smatra da je to potrebno, o akcidentu obavještava

Generalnog direktora KC, koji tu informaciju prosljeđuje Državnoj regulatornoj

agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

43

5 PERIODIČNI TESTOVI KONTROLE KVALITETA ZA

APARATURU

Periodični testovi kontrole kvaliteta za radioterapijske mašine, simulator, CT simulator i

kompjuterske sisteme za planiranje se provode prema Programu za osiguranje kvaliteta u

radioterapiji, koji mora biti usklađen sa postojećom regulativom, a za njih je nadležan

odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji.

44

6 PLANOVI ZA VANREDNE SITUACIJE

6.1 Opće odredbe

Plan za vanredne situacije se donosi da bi se izbjegle akcidentalne situacije koje se mogu

predvidjeti. U njemu su date mjere koje treba preduzeti da bi akcidentalno ozračivanje bilo što

manje i da bi ono djelovalo na što manje osoba. Pošto se radioterapijske mašine razlikuju po

načinu proizvodnje zračnog snopa, kao i po različitim tehničkim karakteristikama, potrebno je

odvojiti planove za vanredne situacije za pojedine aparate.

Ipak postoji akcidentalna situacija koja je ista za sve aparate. To je mogućnost da je zračenje

aktivirano, a u bunkeru se nalazi neka osoba osim pacijenta, najvjerovatnije je da to bude

radioterapijski tehničar.

6.1.1 Osoba u bunkeru

Ukoliko se u bunkeru zatekne radioterapijski tehničar, on će znati da aparat zrači zbog

aktiviranja zvučnog alarma njegovog elektronskog dozimetra, a također se aktivira zvučni

alarm detektora prostora u bunkerima telekobalt aparata i selektrona. Osoba koja je u bunkeru

mora izaći što je moguće prije aktivirajući po mogućnosti neko od „EMERGENCY“ dugmadi

(na ručnoj kontroli ili na zidu). Radioterapijski tehničar koji se nalazi kraj kontrolne konzole

pritiska „EMERGENCY“ dugme na konzoli i upozorava preko interfona osobu koja se nalazi

u bunkeru da izađe što je prije moguće.

6.2 Telekobalt aparat

6.2.1 Opći dio

Zbog visoke aktivnosti 60

Co (oko 6000 Ci), kao i mogućnosti da se zračenje nastavi i ako se

aparat isključi ovim uređajima se mora posvetiti najveća moguća pažnja kada su u pitanju

planovi za vanredne situacije. Akcidentalna situacija nastaje ako zbog kvara uređaja za

vraćanje izvora, on ostane u položaju za zračenje nakon isteka programiranog vremena.

Postoji značajna razlika u ponašanja naša dva telekobalt aparata u akcidentalnim situacijama:

– Aparat 1 (Equinox 80) ima mehanizam za pokretanje izvora pomoću pritiska

komprimiranog zraka, koji je nezavisan od električnog napajanja uređaja, pa dosada u

slučaju kvara ovog mehanizma nije bilo moguće vratiti izvor pritiskom na

EMERGENCY dugme odnosno prekidanjem električnog napajanja.

– Aparat 2 (Cirus) ima mehanizam za pokretanje izvora u kome je značajan dio

elektromotor koji sabija oprugu koja pokreće kuglu na kojoj je smješten izvor. Zbog

toga je veoma važno da se pritisne „EMERGENCY“ dugme na konzoli i drži

pritisnuto najmanje 10 sekundi, jer se time obustavlja napajanje elektromotora i on

nije u mogućnost da drži oprugu nabijenom što dovodi do vraćanja izvora u oklop.

6.2.2 Pacijent u bunkeru

– Ako se izvor nije vratio u oklop nakon programiranog vremena, i pored pritiska na

EMERGENCY dugme, imaćemo zvučni i svjetlosni signal na detektoru prostora, a

pacijent je u bunkeru mogući su sljedeći slučajevi:

45

– Pacijent može izaći iz bunkera sam. Tada treba preko interfona upozoriti pacijenta da

siđe sa stola i izađe iz bunkera što je prije moguće vodeći računa da se pacijent ne

uspaniči.

– Pacijent ne može izaći sam, ali je pokretan. Tada treba postupiti na sljedeći način:

o Samo jedna osoba (radioterapijski tehničar ili ako zbog nekog razloga on nije

prisutan onda osoba koja nosi personalni dozimetar) ulazi u bunker da

pomogne pacijentu.

o Pomicanjem tretmanskog stola treba pacijenta što više udaljiti od direktnog

snopa.

o Najvažnije je da prilikom ovog postupka osoba koja interveniše ne bude

izložena direktnom snopu

o Pomoći pacijentu da siđe sa stola i izaći sa njim iz bunkera što je prije moguće.

o Osoba kraj kontrolne konzole treba da mjeri vrijeme provođenja cjelokupne

operacije

o Nakon izlaska pacijenta iz bunkera treba zatvoriti vrata bunkera i obavijestiti

Odsjek za RT fiziku radi uspostavljanja sigurnosnih mjera do tehničkog

rješenja akcidenta.

– Pacijent je nepokretan. Tada je potrebno vratiti izvor u oklop manualno.

Za aparat 1 potrebno je da se uradi sljedeće:

– Uzeti cijev za vraćanje izvora koja se nalazi iznad kontrolne konzole na ormariću za

napajanje i ući u bunker vodeći računa da se izbjegne izlaganje direktnom snopu

– Pomoću cijevi za vraćanje izvora gurnuti šipku za indikaciju položaja izvora u oklop.

Izvor je u oklopu ako je žuti dio cijevi unutar poklopca. U slučaju nepovoljnog

položaja gantry-a (30- 330 stepeni), za vraćanje izvora je potrebno koristiti stepenice.

Nakon vraćanja izvora pacijent se evakuira iz bunkera

Za aparat 2 se koristi sljedeća procedura:

– Ući u tretmansku sobu vodeći računa da se izbjegne izlaganje direktnom snopu.

– Doći iza aparata i okrenuti točak za vraćanje izvora u smjeru strelice. Izvor je u oklopu

kada se pokažu 2 zelena sektora. Ako je potrebno, koristiti stepenice.

– Nakon vraćanja izvora pacijent se evakuiše iz bunkera

6.3 Faktori koji utiču na primljenu dozu

– Osoblje ni u kakvom slučaju ne smije biti izloženo direktnom snopu

– Brzina doze na udaljenosti 1 m od centra polja na pacijentu je oko 1000 puta manja od

brzine doze na koži pacijenta. Zbog toga je najvažnije da osoba koja evakuira

pacijenta vodi računa da se prilikom intervencije nalazi što dalje od pacijenta (faktor

udaljenosti je mnogo značajniji od faktora vremena, ako se nalazimo blizu izvora

zračenja (u našem slučaju izvor raspršenog zračenja je pacijent).

– Na osnovu mjerenja doze unutar bunkera i procjene vremena zadržavanja na mjestima

na kojem su vršena mjerenja, uposlenik koji se pridržava radnih pravila prilikom

evakuisanja pacijenta ne bi trebao da primi dozu veću od 0,3 mSv.

6.4 Osoblje koje obavlja intervenciju

Svi inžinjeri medicinske radiologije koji rade na aparatu,kao i radijacijski onkolozi moraju biti

obučeni za intervenciju u slučaju akcidenta. Evakuacija pacijenta iz bunkera u slučaju

akcidenta je obaveza inžinjera medicinske radiologije. U slučaju da je pacijent izašao sam ili

46

je evakuisan a da prije toga nije vraćen izvor, dalji postupci su u nadležnosti šefa Odsjeka za

RT fiziku.

6.5 Postupak nakon okončanja akcidenta

Nakon akcidenta se o svim detaljima informiše odgovornog specijalistu medicinske fizike u

radioterapiji, koji vrši evaluaciju primljene doze koristeći elektronski dozimetar, TLD, te

eventualnu rekonstrukciju akcidenta radi procjene doze za osoblje i pacijenta, a time se

procjenjuje i težina akcidenta.

Na osnovu te procjene se u saradnji sa šefom Odjeljenja za radioterapiju odlučuje o daljim

postupcima.

6.6 Postupak u slučaju požara

6.6.1 Izvor je u oklopu

U slučaju da dođe do požara, a izvor je u oklopu, treba obavijestiti vatrogasce (vruća linija

7255), a zatim treba isključiti napajanje uređaja pokušati gašenje korištenjem najbližeg

aparata za gašenje požara. Također je potrebno obavijestiti i inženjera zaštite na radu

Kliničkog centra (lok 8341), koji će preduzeti neophodne mjere. U slučaju da nije moguće

ugasiti požar treba zatvoriti vrata bunkera i obavijestiti odgovornog specijalistu medicinske

fizike u radioterapiji. Ako je pacijent u bunkeru, potrebno ga je odmah izvesti, pa onda

nastaviti sa navedenim postupcima.

6.6.2 Izvor u položaju za zračenje

Otvoriti vrata (izvor se vraća u oklop) i izvesti pacijenta iz bunkera, a zatim postupiti kako je

ranije navedeno.

Nakon rješavanja problema će se ispitati stanje radioterapijske mašine kao i eventualne doze

primljene tokom trajanja akcidenta (Služba za održavanje medicinske opreme i Služba za

zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku).

6.7 Brahiterapijski aparat Gammamed HDR

6.7.1 Postupak u slučaju da se izvor ne vrati u oklop

Postupati brzo ali pažljivo i održavati najveće moguće rastojanje od izvora. Svo osoblje koje

rukuje sa uređajem mora biti obučeno iz oblasti radijacijske sigurnosti i za postupke u hitnim

slučajevima.

– Pritisnuti prekidač za slučaj opasnosti

– Ući u tretmansku sobu noseći elektronski dozimetar

– Pritisnuti prekidač za slučaj opasnosti na uređaju.

– U slučaju da se aplikator može jednostavno ukloniti, evakuirati ga iz pacijenta i

smjestiti ga u kontejner za vanredne situacije.

– U slučaju da se aplikator ne može lako izvaditi:

– Oslobodi se konektor na aplikatoru.

– Udaljavati uređaj od pacijenta dok žica ne postane vidljiva

– Koristeći hvataljku, obuhvatiti žicu i nastaviti je povlačiti dok se u potpunosti ne

odstrani iz aplikatora/katetera

– Zatim smjestiti izvor u kontejner za vanredne situacije

– Nakon toga izvesti pacijenta iz prostorije i izvršiti kontrolu.

47

– U slučaju da su doze izmjerene na pacijentu na nivou backgrounda, provjeriti sva

ostala područja, zatvoriti i zaključati vrata i staviti upozorenje na vratima da izvor nije

u uređaju.

– U slučaju da nisu, vratiti pacijenta u prostoriju, odstraniti aplikatore. Ako doze ostanu

prevelike, izvršiti hitan hirurški postupak.

Zbog mogućeg oštećenja dijelova koji su bitni za sigurnost, mora biti izvršena provjera

cijelog sistema; licencirani serviser treba provjeriti uređaj prije ponovne upotrebe za tretman

pacijenta.

6.8 Linearni akcelerator

Zbog drukčijeg principa rada akceleratora (elektroni se ubrzavaju u akceleratorskoj cijevi

djelovanjem električnog polja mikrotalasa, te se zatim koriste za zračenje pacijenata ili djeluju

na metu od teškog metala i proizvode X zrake velikih energija; kod nas 6 i 18 MV), prethodne

situacije se ne mogu dogoditi. Da bi se izbjegli akcidenti potrebno je postupati u skladu sa

sljedećim pravilima:

– Niko osim pacijenta ne smije biti u bunkeru za vrijeme trajanja iradijacije

– Inžinjer medicinske radiologije koji se zadnji vrati iz tretmanske sobe, a ne onaj koji je

eventualno ostao kod kontrolne konzole, nakon provjere da se u bunkeru ne nalazi

niko osim pacijenta, daje komandu za početak tretmana.

– Sve osobe koje ne pripadaju osoblju Klinike za onkologiju koje svoje radne zadatke

obavljaju na linearnom akceleratoru (pacijenti koji čekaju na tretman, članovi njihovih

porodica, osoblje iz pratnje pacijenta itd) treba da borave van kontrolirane zone da ne

bi ometali tretman pacijenta.

– Za ključ aparata je nadležan inžinjer medicinske radiologije koji radi na aparatu, a

nakon završetka radnog vremena ostavlja ključ bod nadzorom odgovornog specijaliste

medicinske fizike u radioterapiji.

– Ukoliko se zbog nepridržavanja navedenih pravila desi da neka osoba ostane u

bunkeru za vrijeme iradijacije treba odmah pritisnuti najbliže EMERGENCY dugme

(ona su raspoređena na više mjesta u bunkeru) što će smjesta isključiti aparat a time i

zračenje.

– U slučaju da se prethodno opisana situacija desi, treba obavijestiti odgovornog

specijalistu medicinske fizike u radioterapiji, radi evaluacije akcidenta i eventualnog

poduzimanja odgovarajućih mjera.

6.9 Podaci koje treba zabilježiti u slučaju akcidenta

– Mogući uzrok akcidenta

– Osoba koja je bila prisutna kada se desio akcident treba da napiše izvještaj koji sadrži:

o Dan i sat akcidenta

o Opis akcidenta

o Mogući povod istog

o Prisutne osobe

o Personal koji je izvršio intervenciju

o Vrijeme rješavanja akcidentalne situacije

o Vrijeme trajanja zračenja i nivoi doza

o Tretmanski parametri u momentu nastanka akcidenta

Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji će analizirati očitanja personalne

dozimetrije (TLD, elektronski dozimetri), koje se odnose na period u kome se desio akcident,

a on će također zabilježiti sljedeće:

48

– Mjere koje su preduzete prema uključenim osobama

– Mjere koje se odnose na budući rad Klinike za onkologiju.

49

7 PROGRAM OSIGURANJA KVALITETA (QA) ZA

RADIOTERAPIJU

7.1 Regulatorni aspekti

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku kontinuirano prati regulativu iz oblasti

radijacijske i nuklearne sigurnosti i brine se da svi dokumenti koje donosi KCUS iz ove

oblasti budu u skladu sa odgovarajućim pravilnicima i vodičima koje donosi Državna

regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

7.2 Ažuriranje procedura

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši periodično ažuriranje procedura iz

Priručnika za zaštitu od zračenja i to najmanje jednom u 3 godine. U slučaju promjene propisa

ili promjene procesa rada (uvođenje novih tehnika), procedure se moraju revidirati.

7.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva

Prilikom izrade studije radijacijske sigurnosti za uređaje i radioaktivne izvore na KCUS-u

moraju se poštovati zahtjevi Pravilnika o zaštiti od zračenja profesionalno izloženih lica i

stanovništva za restrikcije godišnjih efektivnih doza i to:

– 2 mSv za ekspoziciju profesionalno izloženih lica;

– 0,3 mSv za ekspoziciju stanovništva.

Ukoliko tehnički i ekonomski uslovi to dozvoljavaju, onda se za profesionalno izložena lica

primjenjuje restrikcija manja od 2 mSv godišnje; po mogućnosti je to vrijednost od 0,3 mSv

godišnje. Također, za ekspoziciju stanovništva se primjenjuje restrikcija doze od 0,1 mSv

godišnje, ako je to moguće.

Lokalna pravila moraju biti pripremljena tako da se omogući optimizacija ekspozicije za

profesionalno izložena lica i stanovništvo, u skladu sa ALARA principom (eng. as low as

reasonably achievable, što je moguće niže, u skladu sa ekonomskim, tehničkim i drugim

mogućnostima).

7.4 Usluge drugih institucija

Za individualni monitoring profesionalno izloženih lica kategorije A i B sklopljen je ugovor

sa jednim od licenciranih tehničkih servisa za individualni monitoring profesionalno izloženih

lica za mjesečno ili tromjesečno očitanje personalnih termoluminiscentnih dozimetara.

Za ljekarski pregled profesionalno izloženih lica kategorije A sklopljen je ugovor sa jednim

od licenciranih tehničkih servisa za zdravstveni nadzor lica profesionalno izloženih

jonizirajućem zračenju za godišnje preglede.

U svrhu ispunjavanja zahtjeva za kalibraciju opreme za dozimetriju Služba za medicinsku

fiziku i radijacijsku sigurnost vodi računa da se referentni dozimetri kalibrišu jedanput u 3

godine u certificiranom laboratoriju.

50

8 TLOCRT (ŠEMA) ODJELA ZA RADIOTERAPIJU

51

52

9 ZAKLJUČNE NAPOMENE

Za oblast zaštite od zračenja, kao i za osiguranje kvaliteta u radioterapijskom procesu veoma

je važna, možda i ključna stvar kakav je radni ambijent, tj. kakvi su međuljudski odnosi. To je

naročito bitno za protok informacija, (npr. prijavljivanje bilo kakvih anomalija) kao i za sve

oblike edukacije iz navedenih oblasti.

Incidentna ili akcidentna situacija se analizira da bi se pronašli mehanizmi koji će

onemogućiti ponavljanje takvih događaja, a ne da bi se poduzele sankcije protiv nekoga.

Da bismo postigli zajednički cilj: poboljšanje kvaliteta i sigurnosti radioterapijskog procesa,

veoma je važno da naučimo što više iz ovih oblasti. Nadamo se da će ovaj Priručnik tome

doprinijeti.

53

B2. PROGRAM ZA ZAŠTITU OD

ZRAČENJA U NUKLEARNOJ

MEDICINI

54

55

1 OPIS ODJELA

1.1 Prostorije i oprema za rukovanje i skladištenje

Tabela 4. Oprema za rukovanje radioaktivnim izotopima

Lokacija Vrsta uređaja Količina Debljina

zaštite

Poluvrući laboratorij Digestor sa laminarnim tokom zraka 2 5 mm Pb

Poluvrući laboratorij Digestor 1 –

Odjeljenje za dijagnostiku „in

vivo“ (PET-CT)

Digestor sa laminarnim tokom zraka 1 17 mm Pb

Odjeljenje za radionuklidnu

terapiju

Digestor sa laminarnim tokom zraka 1 10 mm Pb


vivo“ (Laboratorija)

Digestor 1 –

Poluvrući laboratorij Stolno zaštitno staklo 2 5 mm Pb


vivo“ (gama kamera)

Stolno zaštitno staklo 1 5 mm Pb


vivo“ (PET-CT)

Injektor 1 20 mm W

1.2 Skladištenje otpada

Čvrsti radioaktivni otpad Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju skladišti se u dvije

prostorije:

– suteren zgrade DIP-a (betonski zidovi i zaštitna olovna vrata);

– Odjeljenje za radionuklidnu terapiju (zidovi ekvivalentni zaštiti od 20 mm Pb i olovna

vrata debljine 2 mm Pb).

1.3 Pokretni štitovi

Lokacija Vrsta uređaja Količina Debljina zaštite


vivo“ (PET-CT)

Pokretni štit 7 8 mm Pb

Odjeljenje za radionuklidnu

terapiju

Pokretni štit 9 10 mm Pb

1.4 Oprema Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju

Klinika Lokacija Vrsta uređaja Proizvođač Model

Klinika za nuklearnu

medicinu i

endokrinologiju

Odjeljenje za

dijagnostiku „in vivo“

(PET-CT)

PET-CT GE Discovery

600

Klinika za nuklearnu Odjeljenje za Kalibrator doza ISOMED

56

medicinu i

endokrinologiju

radionuklidnu terapiju 2010


medicinu i

endokrinologiju

Odjeljenje za


(gama kamera)

Kalibrator doza VDC-505


medicinu i

endokrinologiju

Odjeljenje za


(PET-CT)

Kalibrator doza Curiementor

4


medicinu i

endokrinologiju

Poluvrući laboratorij Kalibrator doza CRC-15 R


medicinu i

endokrinologiju

Poluvrući laboratorij Kalibrator doza PET Dose


medicinu i

endokrinologiju

Odjeljenje za


(gama kamera)

Gama kamera Nucline


medicinu i

endokrinologiju

Odjeljenje za


(gama kamera)

Gama kamera eCAM

1.5 Klasifikacija zona i katagorizacija osoblja

Kontrolirane zone na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju su:

– laboratorij za pripremu radiofarmecutika;

– prostorije za aplikaciju radionuklida;

– prostorije u kojima se odlaže i pohranjuje radioaktivni otpad;

– prostorije za snimanje, u trenutku kada se vrši aplikacija radionuklida;

– prostorije i hodnik na terapijskom odjelu gdje borave pacijenti;

– prostorije u kojima se priprema hrana za pacijente, te pere suđe i posteljina koje

koriste pacijenti na terapijskom odjelu;

– WC za pacijente na dijagnostičkom odjelu.

Sve kontrolirane zone moraju da budu vidno obilježene znakom radioaktivnosti i zabranom

ulaska neovlaštenim licima.

Nadgledana zona pokriva sve ostale prostorije, a koje nisu označene kao kontrolirana zona.

Nadgledane zone su:

– čekaonica;

– prijemne ambulante;

– ljekarske sobe;

– laboratorij,

– prostorija za odmor itd.

1.6 Upravljanje radioaktivnim otpadom

Upotrebom tečnih radioaktivnih materija, za vrijeme pripreme radiofarmaceutika,

dijagnostičkog procesa ili naknadnom njegom pacijenta kojem je apliciran radionuklid,

nastaju različite vrste radioaktivnog otpada.

– čvrsti otpad;

57

– tečni otpad;

– otpad u gasovitom stanju. Radioaktivni gasovi koji se javljaju u nuklearnoj medicni

eliminiraju se korištenjem digestora ili putem izmjene zraka (sistemi za ventilaciju).

1.6.1 Čvrsti otpad

U čvrsti radioaktivni otpad ubrajamo potrošene Tc-generatore, neiskorištene tablete ¹³¹I,

neiskorištene količine radiofarmaceutika, rukavice, prazne šprice i igle, predmete koji se

koriste pri hospitalizaciji pacijenata nakon radionuklidne terapije, izvori za kalibraciju i

biološki otpad.

Otpad se razvrstava vrši na bazi sličnih vremena poluraspada, koji su prikazani su u tabeli

(Tabela 5).

Tabela 5. Radionuklidi, vrijeme poluraspada i vrijeme odstojavanja radioaktivnog otpada

Radionuklid Vrijeme poluraspada Vrijeme odstojavanja

99mTc 6 h 3 d

201Tl 13–78 h 33 d

67Ga

123I

111I

133Xe 5–8 d 80 d

¹³¹I

32P

51Cr 28 d 2 g

125I 50–60 d 2 g

89Sr

Čvrsti radioaktivni otpad je, prije odlaganja, potrebno pohraniti na taj način (kutije, PVC kese

i sl.), a kako bi se spriječilo njegovo ispadanje i prolijevanje, te onemogućila radiaktivna

kontaminacija radnog prostora i osoblja.

Najprihvatljiviji način odlaganja radioaktivnog otpada je pohrana uz raspad (ograničeno na

radionuklide s vremenom poluraspada manjim od 65 dana).

Razvrstati i ako je nepohodno odvojeno tretirati različite tipove radioaktivnog otpada gdje je

to nepohodno, a zbog razlika kao što su količina radionuklida, vrijeme poluraspada,

koncentracija, zapremina i fizikalne i hemijske osobine, uzimajući u obzir različite načine

odlaganje radioaktivnog otpada.

Čvrsti radioaktivni otpad se čuva najmanje 10 vremena poluraspada u prostoriji koja je za to

namijenjena – skladište radioaktivnog otpada.

Prije odlaganja potrebno je obilježiti otpad na sljedeći način:.

– mjeračem izmjeriti brzinu doze i upisati očitanu vrijednost u µSv/h ili cts/Bq u

protokol;

58

– na naljepnicu koja se lijepi na amblažu upisati upisati vrijednosti izmjerene brzine

doze ili aktivnost otpada, tip i vrstu radionuklida koji se odlaže i datum pohranjivanja,

kao i najraniji datum konačnog odlaganja..

– nakon perioda od 10 vremena poluraspada odloženi otpad ponovo izmjeriti i

vrijednosti mjerenja upisati. Ako se vrijednosti mjerenja od razlikuju od vrijednosti

pozadinskog zračenja otpad zadržati još 10 vremena poluraspada.

– .Sve izmjerene vrijednosti upisati u protokol – evidenciju odlaganja radioaktivnog

opada. Protokol je jedna radna sveska u kojoj se nalazi arhiva odlaganja radioaktivnog

otpada, gdje su navedeni podaci o datumu odlaganja, vrsti otpada, radionuklidu koji se

odlaže, brzini doze, datumu kada je otpad prestao biti radioaktivan, brzinu doze

izmjerenu prilikom iznošenja iz skladišta radioaktivnog otpada.

Iskorišteni Tc-generatori se mogu spremiti i pustiti da se raspadaju do pozadinskog zračenja te

potom ih je potrebno odložiti kao normalni otpad.

1.6.2 Tečni otpad

U tečni radioaktivni otpad se ubrajaju sekreti pacijenata koji su najznačajniji na Odjeljenju za

radionuklidnu terapiju i Odjeljenju za dijagnostiku „in vivo“ (PET-CT). U okviru Procjene

radijacijske sigurnost za navedena odjeljenja Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

je napravila Proračun uticaja otpuštenih radioaktivnih supstanci s Klinike za nuklearnu

medicinu KCUS-a na osoblje, stanovništvo i okoliš, na osnovu kojeg je utvrđeno da efektivna

doza za profesionalno izložena lica i stanovništvo ne prelazi dozu restrikcije od 0,3 mSv

godišnje, pa nisu potrebni tankovi za odstojavanje tečnog i čvrstog biološkog otpada.

59

2 PRAVILA RADA

2.1 Uvod

Klinika za nuklearnu medicinu i endokrinologiju se za obavljanje djelatnosti sa izvorma

jonizirajućeg zračenja mora licencirati kod Državne regulatorne agencije za radijacijsku i

nuklearnu sigurnost.

Vlasnik licence u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) je generalni direktor. On

je dužan osigurati provođenje svih zakona i podzakonskih akata koji se odnose na zaštitu od

zračenja.

U Pravilniku o službi za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku („Službeni glasnik BiH“,

86/15) definirana je uloga Službe kao i da je šef Službe odgovorna osoba za zaštitu od

zračenja u KCUS-u.

2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica

Osoblje Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju koje rade na sljedećim odjeljenjima:

– Odjeljenje za dijagnostiku „in vivo“;

– Odjeljenje za radionuklidnu terapiju;

– Odjeljenje za oboljenja štitne žlijezde i metaboličke bolesti kostiju;

pripada kategoriji A profesionalno izloženih lica.

Tehnički sekretar Klinike pripada kategoriji B profesionalno izloženih lica.

2.3 Funkcije i odgovornosti

2.3.1 Šef klinike

Šef Klinike odgovoran je za organizaciju rada i ušešće u procesu osiguranja kvaliteta.

2.3.2 Specijalista nuklearne medicine

Specijalista nuklearne medicine ima odgovornost da:

– učestvuje u procesu osiguranja kvaliteta

– učestvuje u procesu pravljenja protokola snimanja

– vrši određivanje modaliteta snimanja

– vrši naručivanje pacijenata za pregled

– vrši uzimanje lične anamneze pacijenata

– vrši propisivanje doze aktiviteta radiofaramecutika

– vrši procesiranje slike

– vrši interpretaciju nalaza

– vrši educiranje novog ljekarskog osoblja da bi se što prije uklopili u proces rada

2.3.3 Specijalista medicinske fizike

Specijalista medicinske fizike na nuklearnoj medicini ima sljedeće odgovornosti:

– zadužen je za operativne aspekte zaštite od zračenja uposlenika i pacijenata;

60

– uspostavlja protokole za periodične kontrole uređaja;

– vrši kontrolu kvaliteta uređaja;

– vrši provjeru ispravnosti uređaja nakon servisa;

– učestvuje u optimizaciji protokola snimanja;

– asistira specijalisti nuklearne medicine u procesu obrade slike;

– vrši kontrolu radioaktivnog otpada;

– vrši edukaciju novih fizičara, kao i ostalog osoblja iz oblasti nuklearnomedicinske

fizike.

2.3.4 Radiohemičar

Radiohemičar ima sljedeće odgovornosti:

– uspostavlja program kontrole kvaliteta radiofarmecutika;

– asistira specijalisti nuklearne medicine u odlukama vezano za radiofarmaciju;

– organizira rad u pripremi radiofarmecutika;

– vrši mjerenje aktivnosti radiofarmaceutskih preparata;

– vrši pripremu radiofarmecutika za aplikaciju;

– vrši edukaciju novog osoblja iz oblasti radiohemije i pripreme radiofarmacutika.

2.3.5 Inžinjeri medicinske radiologije

Inžinjer medicinske radiologije:

– obavlja dnevne testove kontrole kvaliteta;

– rukuje radiodijagnostičkim i nuklearnomedicinskim uređajima (unošenje parametara

snimanja i podataka o pacijentu);

– vrši uključivanje i pripremu uređaja za rad

– vrši pripremu radiofarmacutika za aplikaciju;

– aplicira radiofarmacutik;

– vrši snimanje pacijenta;

– vrši procesiranje slike;

– sarađuje sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

2.3.6 Medicinske sestre u nuklearnoj medicini

– vrši prijem pacijenta i unos podataka u bolnički sistem;

– vrši vađenje krvi u svrhu provjere parametara neophodnih za apliakciju radiofarme-

cutika ili kontrastnog sredstva;

– asistira prilikom aplikacije radiofarmaka;

– nadgleda pacijente putem kamere i komunicira sa njima, po potrebi putem interfona.

2.3.7 Osoblje u pratnji pacijenta

Osoblje u pratnji bolničkog pacijenta ima odgovornosti da:

– uvodi pacijenta na odjel;

– sarađuje sa osobljem Klinike kod smještaja pacijenta;

– ne boravi u područjima gdje je rizik od izlaganja jonizirajućem zračenju veći, osim

ako njegovo angažovanje nije neophodno potrebno;

– ne učestvuje u procesima koji uključuju manipuliranje sa radioaktivnim materijalom;

61

– poznaje osnovna pravila rada na Klinici.

2.4 Radna pravila – općenito

2.4.1 Općenito

Radne i sigurnosne procedure obuhvataju niz radnji koje se poduzimaju s ciljem osiguranja i

očuvanja adekvatnog (u skladu za zakonskom legislativom) nivoa zaštite od jonizirajućeg

zračenja, kako za profesionalce, tako i za stanovništvo i pacijente. Za provedbu radnih i

sigurnosnih procedura odgovoran je vlasnik licence, koji u okviru svojih nadležnosti delegira

osobe zadužene za praktičnu primjenu. Sigurnosne procedure u radu sa otvorenim izvorima

zračenja trebaju da osiguraju da:

– svi kvarovi na pojedinim komponentama sistema budu na vrijeme uočeni tako da

svako slučajno ozračivanje pacijenata i osoblja bude smanjeno na minimum;

– učestalost ljudskih pogrešaka prilikom aplikacije otvorenih izvora zračenja bude mini-

maliziran.

Pisane radne i sigurnosne procedure moraju biti na raspolaganju svim licima koja rade sa

jonizirajućim zračenjem.

Opća pravila rada za uposlenike su:

– uposlenici profesionalno izloženi jonizirajućem zračenju, koji rade sa otvorenim

izvorima jonizirajućeg zračenja, moraju biti adekvatno educirani za rad na istim, te

imati obuku iz oblasti zaštite od zračenja;

– uposlenici profesionalno izloženi jonizirajućem zračenju moraju nositi odgovarajuće

uniforme i akreditaciju, kako bi se mogli identificirati ukoliko je neophodno;

– osoblje mora ispravno nositi lični dozimetar pri svakodnevnom radu;

– radnje koje se izvode s radionuklidima trebaju se urediti tako da se minimalizira

količina radioaktivnosti u toku rada, a tu spadaju:

o upotrebljavati štitnike za šprice kako bi se smanjila izloženost zračenju;

o kada se rukuje s radionuklidima neophodno je izmedu operatera i izvora

postaviti ukošeni providni štit koji omogućava da se rad iza njega može

posmatrati, a u isto vrijeme da pruža dobru zaštitu;

o dugačke hvataljke za rukovanje i štitnici za šprice se moraju upotrebljavati

kako bi se smanjila doza na ekstremitete;

o radne plohe moraju se održavati čistima kako bi se spriječila kontaminacija i

nagomilavanje neželjenih radionuklida;

o osobna zaštitna odjeća uključuje nošenje ogrtača – kecelja i rukavica;

o doze osoblja potrebno je minimizirati istaknutim, jasnim i nedvojbenim

upozorenjima;

o područja poput skladišta i područja za manipulaciju sa radionuklidima moraju

se držati zaključana kada se ne koriste;

– osoblju se strogo zabranjuje ostaviti prostoriju sa gama-kamerom i pacijentom bez

nadzora;

– ukoliko je neophodno da uposlenik napusti radni prostor dužan je obezbijediti nadzor

uređaja od strane drugog uposlenika, za vrijeme za koje je odsutan;

– snimanja pacijenata obavlja isključivo za to kvalificirano osoblje;

– svaka uposlenica dužna je odmah, nakon što utvrdi da je u drugom stanju, o tome

obavijestiti (u skladu da važećim propisima i/ili praksom) svog nadređenog, kako bi se

62

obezbijedilo da zaštita fetusa bude uporediva sa zaštitom pripadnika stanovništva, tj.

da godišnja doza na fetus bude ispod 1 mSv.

– u radu sa otvornim izvorima zračenja koristiti ličnu zaštitnu opremu i zaštitni pribor

pri rukovanju sa špricama i flakonima.

– otvoreni izvori zračenja se čuvaju u posebnim prostorijama koje su označene kao

kontrolirana zona;

– pristup izvorima može da ima samo ovlaštena osoba;

– pohrana radioaktivnog materijala se mora ograničiti na što manji broj mjesta koja će

biti na odgovarajući način zaštićena. Kada prostor za pohranjivanje nužno mora

sadržavati i druge neradioaktivne materijale tada odjeljak s radioaktivnom tvari mora

biti jasno označen;

– radioaktivni materijal koji je zastario ili nije potreban za rad mora se poslati na

odstajavanje, a ne odložiti na neko mjesto gdje bi se mogao zanemariti;

– rad se treba koncentrirati na ograničeni broj mjesta. Idealno je da se sav isporučeni

materijal otvara na jednom mjestu;

– pristup i kontrolu izvora zračenja vrši specijalista medicinske fizike na nuklearnoj

medicini ili ostale osobe koju ovlasti vlasnik licence

2.4.2 Pravila rada

Sigurnosne procedure za prostorije i uređaj uključuju sljedeće:

– svaka prostorija u kojoj je smješten uređaj za nuklearnomedicinske pretrage kao i sam

uređaj moraju biti u skladu sa važećom regulativom;

– kontrolirana i nadgledana zona moraju biti vidno i jasno obilježene;

– prostor za dijagnostiku se sastoji od prostorije za prijem, prostorije za aplikaciju,

čekaonice za pacijente koji čekaju na pregled i aplikaciju, prostorije za skladištenje i

soba za pacijente

– vrata prema hodniku i drugim prostorijama moraju biti zatvorena;

– uređajem može rukovati samo stručno educirano osoblje;

– uređajem se rukuje isključivo prema uputama proizvodača;

– uređaj se može koristiti samo u svrhe dobijanja dijagnostičke informacije za pacijente,

koji je u skladu sa Pravilnikom o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske

ekspozicije („Službeni glasnik BiH“ 13/2011) upućen na pretragu;

– strogo se zabranjuje korištenje uređaja u istraživačke ili bilo koje druge svrhe, koje bi

mogle dovesti do potencijalnog ozračivanja osoba, koje nisu predmet medicinske

ekspozicije u skladu sa gore navedenim Pravilnikom;

– radne površine moraju imati glatke i neprekinute površine koje su otporne na hemijske

supstance i fizička oštećenja i koja se lako održavaju;

– tamo gdje prostor dopušta betonski blokovi se mogu upotrijebiti kako bi se ogradilo

područje za deponovanje i pohranu radioaktivnog materijala;

– pristup prostorijama gdje se proizvodi, aplicira i pohranjuje radioaktivni materijal

mora biti označen i ograničen.

– svaki vanredni ulazak u prostorije gdje se priprema i odlaže radioaktivni materijal

mora biti evidentiran.

63

2.4.3 Pravila zaštite od zračenja za pacijente

Prostorije u kojima se koriste otvoreni izvori zračenja moraju imati čekaonicu za pacijente

koji čekaju pregled, a posebnu prostoriju za pacijente kod kojih je već izvršena aplikacija

radioizotopa.

– Pacijent ne smije čekati u sobi za aplikaciju radioizotopa dok je tu drugi pacijent

kojemu se aplicira radiofarmaceutik;

– Ukoliko nije neophodno, ne treba dozvoliti pratiocima da budu uz pacijenta;

– Ne preporučuje se da u pratnji pacijenta dolaze trudnica, dojilje ili djeca;

– Vlasnik licence je dužan da osigura i obezbjedi pisana pravila i instrukcije za pacijente

za porodicu, pratnju i ostale osobe prilikom napuštanja bolnice. Ove instrukcije treba

da sadrže informacije sljedeće informacije:

o svrha pretrage,

o priprema prije početka snimanja,

o ustanoviti vjerovatnoću trudnoće pacijentice,

o opis procedura i instrukcije koje treba pacijent znati prije početka snimanja,

o dužinu trajanja snimanja,

o informacije o aktivitetu aplicirane doze,

o upute za ponašanje na poslu, u kući i pri kontaktu sa drugim ljudima,

o adresu bolnice i lokaciju klinike u bolnici,

o informaciju o tome kada će nalaz biti gotov.

2.4.4 Pravila za radioaktivni otpad

Upravljanje radioaktivnim otpadom se obavlja u skladu sa zahtjevima datim u Poglavlju 1.6.

Pri tome se treba pridržavati sljedećih pravila rada:

– radioaktivni otpad koji se generiše na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju

može pripadati i nekoj od drugih kategorija medicinskog otpada, pa se u skladu s tim

mora obratiti pažnja na način njegovog konačnog odlaganja;

– radioaktivni otpad se odlaže na za to predviđeno mjestu, u skladu sa vrstom

radionuklida;

– kese za odlaganje se moraju zatvoriti i adekvatno obilježiti;

– u istu kesu se može staviti samo radioaktivni otpad koji potiče od radionuklida koji

imaju slično vrijeme poluraspada (Tabela 5);

– igle se odlažu u čvrste kontejnere, bez zaštitne kape, da bi se izbjegla mogućnost

uboda;

– radioaktivni otpad nastao u toku radnog dana se odlaže u skladište radioaktivnog

otpada, vodeći računa da se prilikom transporta ne kontaminira prostor, oprema ili

osoblje;

– nakon isticanja vremena odstojavanja radioaktivnog otpada, uposlenici Službe za

zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku provjeravaju da li je brzina doze u nivou

bliskom pozadinskom zračenju te odlučuju da li se otpad može izmjestiti iz skladišta;

– prije izmiještanja se odstranjuju se naljepnice koje sugeriraju da se radi o radioakti-

vnom materijalu.

2.4.5 Prijem radioaktivnog materijala

Kod prijema radioaktivnog materijala treba voditi računa o sljedećim pravilima rada:

– prijem radioaktivnog materijala vrši ovlaštena osoba;

64

– kod prijema radioaktivnih paketa voditi računa o sljedećem:

o obaviti vizelnu provjeru stanja paketa;

o izvršiti provjere koje će isključiti mogućnost kontaminacije, uključujući i

korištenje brisa, ako postoji sumnja da je paket kontaminiran;

o mjerenje brzine doze na površini paketa u daljenosti 1 m se vrši unutar 3 sata

od prijema paketa, a ako paketi dolaze u neradne dane onda prvog radnog dana

u prva tri sata;

o dozvoljena brzina doze iznosi 0,1 mSv/h na udaljenosti 1 m i 2 mSv/h na

površini kontejnera.

– radioktivni materijal se adekvatno obilježava, po mogućnosti putem etikete koja sadrži

sljedeće informacije:

o vrsti radionuklida,

o hemijska forma;

o aktivitetu radionuklida,

o datumu isporuke,

o datumu kalibracije,

o isporučiocu materijala.

– gore navedeni podaci trebaju se evidentirati u dnevnik rada;

– izmiještanje radioaktivnog materijala izvan Klinike za nuklearnu medicinu i

endokrinologiju se vrši od strane ovlaštnog osoblja, pod nadzorom uposlenika Službe

za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku;

2.4.6 Čišćenje

Čišćenje u ovom poglavlju podrazumijeva redovno higijensko održavanje prostorija na

Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju. Potrebno je slijediti sljedeća pravila rada:

– čišćenje obavljati izvan vremena kada se obavljaju nuklearnomedicinske pretrage;

– prije čišćenja provjeriti sa inžinjerom medicinske radiologije da li postoji neki razlog

koji onemogućava čišćenje prostorije;

– prostorije koje se čiste moraju biti zatvorene tokom čišćenja, kao i nakon završtka

čišćenja;

– u prostorije ulaziti samo kroz jedna od vrata – po mogućnosti ona koja se koriste za

pristup pacijenata;

– za vrijeme čišćenja ne dirati radiološku opremu, osim uz zahtjev i nadzor inžinjera

medicinske radiologije;

– čišćenje poluvrućeg laboratorija se vrši u najkraćem mogućem roku i ono uključuje

samo čišćenje poda;

– kod čišćenja Odjeljenja za radionuklidnu terapiju mora se koristiti zaštitna odjeća;

– neorganski otpad koji potiče od pacijenata na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju se

prikuplja u plastične vreće te iznosi na hodnik Odjeljenja kako bi aktivnost mogla biti

provjerena od strane Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku;

– organski otpad (hrana i slično) na Odjeljenju se redovno odlažu, najmanje jednom

dnevno;

– u slučaju vanrednih situacija čišćenje treba nadgledati predstavnik Službe za zaštitu od


65

2.4.7 Primjena na pacijentima izvan objekta

Apliciranje radiofarmaceutika izvan prostorija Klinke za nuklearnu medicinu i

endokrinologiju je dozvoljeno u slučajevima kada je pacijentima potrebna specijalna njega

(npr. pedijatrijski pacijenti) i tada je dozvoljeno da se radioaktivni materijal iznosi i aplicira

van prostorija Klinike, uz pridržavanje sljedećih pravila:

– transport radioaktivnog materijala se vrši u adekvatnim olovnim kontejnerima i od za

to obučenog osoblja (profesionalno izložena lica);

– procedura mora biti evidentirana u dnevniku rada;

– odgovorna osoba za transport mora biti uposlenik Službe za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku;

– nakon aplikacije preostali radioaktivni materijal i sav materijal koji je potencijalno

kontaminiran mora se vratiti na Kliniku za nuklearnu medicinu i endokrinologiju;

– u slučaju da postoji sumnja da je kontaminirana prostorija ili aparatura, potrebno je

obavijestiti Službu;

U slučaju kada se radi o radioniklidnoj terapiji izvan Klinike, potrebno je voditi računa i o

sljedećem:

– Služba procjenjuje da li je potrebno koristiti pokretne štitove u prostoriji u kojoj će

boraviti pacijent nakon aplikacije radioaktivnog izotopa;

– Uposlenici Službe mjere brzinu doze u prostoriji i van prostorije nakon aplikacije i

najmanje jednom dnevno, dok je pacijent hospitaliziran van Klinike;

– Služba daje uputstva za eventualnu pratnju i posjetioce pacijente, kao i za osoblje

klinike na kojoj se pacijent nalazi;

– pratnji i osoblju klinike na kojoj se pacijent nalazi koje je najčešće u doticaju s

pacijentom je potrebno obezbijediti elektronske dozimetre;

– aplikaciju vrši obučeno osoblje Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju;

– u prsotoriji se mora obezbijediti set za dekontaminaciju;

– prostorija se mora označiti kao kontrolirana zona;

– ako je moguće, prostorija treba da ima vlastiti toaleta, a ako nije, onda treba izabrati

prostoriju blizini toaleta i ograničiti njegovo korištenje samo za pacijenta koji je

primio radionuklidnu terapiju;

– na osnovu mjerenja brzine doze, Služba određuje kada je moguće otpustiti pacijenta.

2.4.8 Pravila sa pacijentima hospitaliziranim na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju

Kod terapijskih procedura postoji rizik od akcidenta u slučaju pogrešno izvršene terapije.

Veoma je važno da su sigurnost u radu i kvalitet usluge na vrlo visokom nivou. Svi u lancu

pružanja usluge moraju da znaju svoje odgovornosti i da imaju podršku rukovodstva te da se u

radu koriste i poštuju odgovarajući radni protokoli:

– Samo specijalista nuklearne medicine može da propiše radionuklidnu terapiju;

– Ljekar mora da bude upoznat i svjestan rizika i koristi svih terapijskih protokola rada i

vrsta terapije.

– Propisane apsorbovane doze i aktivnost doze radiofarmecutika moraju biti u skladu sa

medunarodnim standardima;

– Specijalista medicinske fizike je odgovoran za mjerenje aktivnosti radionuklida i

internu dozimetriju.

– Pored zaštite pacijenta, potrebno je voditi računa o zaštiti od zračenja zaposlenih, uže

porodice pacijenata i drugih osoba, koji dolaze u kontakt s pacijentom.

66

Priprema pacijenta

U radu sa ¹³¹I moraju se poštovati procedure rada. Samo ovlašteno i educirano osoblje može

da vrši aplikaciju ¹³¹I.

– Obući zaštitnu odjeću i navući rukavice;

– U radu sa ¹³¹I, izvor držati iza zaštitnog stakla ili olovnih cigli, i kada je to god moguće

u radu koristiti hvataljke;

– ¹³¹I pripremati iza zaštitnog stakla;

– ¹³¹I držati u olovnom štitniku;

– Prije mjerenja aktiviteta ¹³¹I provjeriti kalibrator doze i podesiti ga za mjerenje ¹³¹I;

– Vrijednosti o aktivitetu ¹³¹I unijeti u radnu svesku u kojoj se nalaze podaci o pacijentu,

prepisanom aktivitetu, izmjerenoj aktivitetu, datum i vrijeme aplikacije i

ordinirajućem ljekaru;

– Aplikacija ¹³¹I se vrši u kontroliranoj zoni, u sobi za aplikacije;

– Ako kapsule ¹³¹I treba transportovati do pacijenta, transport se vrši u olovnom

kontejneru za transport. U transportu izbjegavati zone sa pacijentima, ako je moguće;

– Unutar digestora sa uključenom ventilacijom otvoriti zaštitni olovni flakon;

– Pacijentu uz čašu vode dati kapsulu, ako je moguće iz olovnog flakona, da popije;

– Provjeriti da li je pacijent popio kapsulu;

– Uputiti pacijenta prema izlazu ili u bolesničku sobu

Sigurnosne procedure za terapijski odjel i bolesničke sobe

Sigurnosne procedure na Odjeljenju na radionuklidnu terapiju i bolesničke sobe uključuju:

– prostor za terapiju sastoji se od prostorije za pripremu, prostorije za aplikaciju

čekaonice za pacijente koji čekaju za pregled i aplikaciju, prostorije za skladištenje i

sobe za pacijente;

– sobe za pacijente, prostorija za pripremu, prostorija za aplikaciju i prostorija za

skladištenje trebaju biti označene kao kontorilirana zona

– znakovi upozorenja moraju biti postavljeni ispred sobe pacijenata, uz specifična

ograničenja, upozorenja i obavještenja koja se odnose na osoblje i posjetioce;

– sobe trebaju da zadovoljavaju opće zahtjeve u vezi podova, zidova i ostalih ravnih

površina.

– sve površine u sobi trebaju biti od materijala koje se lako čiste i dekontaminiraju.

– sobe moraju da imaju mokri čvor sa tuš kabinom.

– posude u sobi treba da bude od materijala koji se lako pere i dekontaminira

– ručak mora biti serviran na tanjirima. Nakon upotrebljavanja sve posuđe se mora

provjeriti kako bi se trvrdilo da li je kontaminirano ili ne. Ako nije kontaminirano

odlaže se normalno i vraća u kuhinju. Ako je kontaminirano tretira se kao

radioaktivini otpad.

– kontejneri (kante) za skupljanje radioaktivnog otpada treba da budu lako dostupni

– zaštitna oprema (olovne barijere) i oprema za dekontaminaciju treba da bude lako

dostupna;

– sva vrata prema hodniku i drugim prostorijama moraju biti zatvorena.

– sve ostale prostorije predstavljaju nadgledanu zonu.

Sigurnosne procedure za izvore i bezbjednost izvora

Sigurnosne procedure kod rada sa izvorima jonizurajućeg zračenja i njihove bezbjednosti su:

– prijem radioaktivnog materijala vršti ovlaštena osoba;

– kod prijema radioaktivnih paketa:

67

o kod svih paketa koji ulaze mjeri se moguća kontaminacija i brzina doze na

površini i udaljenosti;

o obično se monitoring mora napraviti unutar 3 sata od prijema paketa a ako

paketi dolaze u neradne dane onda prvog radnog dana u u prva tri sata;

o dozvoljeno vanjsko zračenje 0,1 mSv/h na udaljenosti 1 m i 2 mSv/h na

površini kontejnera.

– rad se treba koncentrisati na ograničeni broj mjesta. Idealno je da se sav isporučeni

materijal otvara na jednom mjestu;

– sav radiokativni materijal pohraniti na za to predvideno mjesto;

– voditi evidenciju o pristiglom radioaktivnom materijalu. U evidenciji treba da bude

navedeni podaci o:

o vrsti radionuklida,

o aktivitetu radionuklida,

o datumu isporuke,

o datumu kalibracije,

o isporučiocu.

– radioaktivni materijal koji je zastario ili nije potreban u nekom radu mora se poslati na

odstajavanje, a ne odložiti na neko mjesto gdje bi se mogao zanemariti;

– sve radne površine održavati čistim, kako bi se smanjila opasnost od kontaminacije;

– pristup izvorima mogu imati samo osobe koje ovlasti vlasnik licence ili šef Klinike.

Sigurnosne procedure za osoblje profesionalno izloženo jonizirajućem zračenju

Sigurnosne procedure za lica profesionalno izložena zračenju su:

– profesionalno izloženo osoblje, koje radi sa otvorenim izvorima jonizirajućeg

zračenja, mora biti adekvatno educirano za rad na istim, te imati edukaciju iz oblasti

zaštite od zračenja;

– osoblje mora nositi odgovarajuće uniforme i akreditaciju, kako bi se mogli

identificirati ukoliko je neophodno;

– osoblje mora ispravno nositi lični dozimetar pri svakodnevnom radu;

– osoblje se u radu mora se pridržavati sljedećih pravila kada ulazu u prostorije koje su

označene kao kontrolirana zona:

o nošenje rukavica (zaštita od kontaminacije);

o nošenje navlaka za obuću (zaštita od kontaminacije);

o upotreba zaštitnih paravana (po potrebi).

– pri izlasku iz zone, korištene rukavice i navlake za obuću odbaciti u kantu za

radioaktivni otpad i izvršiti mjerenje kontaminacije na rukama i nogama;

– po potrebi izvršiti dekontaminaciju ruku i promijeniti obuću i staviti je na

odstajavanje;

– neposredno poslije primjene radionuklida provodi se samo nužna njega pacijenta uz

što kraće zadržavanje;

– pristup pacijentu je dozvoljen samo osoblju koje provodi njegu i liječenje;

– svaka uposlenica dužna je odmah, nakon što utvrdi da je u drugom stanju, o tome

obavijestiti (u skladu da važećim propisima i/ili praksom) svog nadređenog, kako bi se

obezbijedilo da zaštita fetusa bude usporediva sa zaštitom pripadnika stanovništva, tj.

da godišnja doza na fetus bude ispod 1 mSv;

– u radu sa otvorni izvorima zračenja koristiti ličnu zaštitnu opremu i zaštitni pribor pri

rukovanju sa špricama i flakonima.

68

Sigurnosne procedure za pacijente

Pacijenti koji su u toku terapije primili ¹³¹I čija je aktivnost veća od 1100 MBq moraju biti

smješteni u jednokrevetnim bolničkim sobama sa sanitarnim čvorom. Oni koji su i toku

terapije primili ¹³¹I aktivnosti veće od 800 MBq, a manje od 1100 MBq mogu biti smješteni u

dvokrevetnu sobu, pod uslovom da se izmedu pacijenata nalazi zaštitna pregrada.

Hospitalizirani pacijenti mogu biti otpušteni iz bolnice uz uslov da aktivnost u tijelu spadne

ispod 800 MBq.

Pri terapiji sa radionuklidnima 32

P, 90

Y, 186

Re, 153

Am, 89

Sr koji emituju beta zračenje i čija je

aktivnost manja od 200 MBq, pacijent može da bude otpušten iz bolnice bez ograničavajućih

mjera.

Sigurnosne procedure za otpuštanje iz bolnice

Pacijenti koji su primili dozu aktiviteta od 800 MBq ¹³¹I mogu, a ne moraju biti

hospitalizirani, ali nakon terapije moraju dobiti pismeno uputstvo o ponašanju kojeg se

moraju pridržavati da bi se smanjio rizik od vanjskog ozračenja ili radioaktivne kontaminacije

drugih lica.

Stvari koje treba imati na umu prilikom otpuštanja terapiranog pacijenta su sljedeće:

– Povremeni posjetioci u kući, radne kolege i svi oni koji se nalaze na javnim skupovima i

javnom prevozu trebaju da budu predmet računanja doza za javnu populaciju (0,3 mSv

godišnje)

– članovi domaćinstva neće primiti efektivnu dozu veću od 1 mSv na godišnjem nivou

– Posebno treba imati u vidi da se izbjegne kontaminacija i ozračivanje male djece i trudnica.

– Izlaganje bliskih članova porodice i drugih koji su svjesno pristali da se ponašaju kao

njegovatelji ili staratelji opuštenog pacijenta se smatra medicinsko izlaganje, i ne podliježe

ograničenju doza kao ostaloj populaciji i može primiti 5 mSv na godišnjem nivou.

Pisana uputstva o terapiji i ponašanju pacijenta nakon terapije treba sadrže sljedeće

informacije:

– Vrsta terapije;

– Aktivnost radionuklida u vrijeme aplikacije;

– Datum aplikacije;

– Brzina doze nakon otpuštanja;

– Kontakt informacije;

– Restrikcije kojih se treba pridržavati i preporučeni period restrikcija (Aneks 2.2.

Pravilnik o zaštiti od zračenja kod medicinske ekspozicije).

Restrikcije i preporučeni period koji se pacijenti moraju pridržavati su sljedeće:

Optimizacija terapijskih procedura

Optimizacija upotrebe radionuklida u terapiji obuhvata pitanja kao što su:

– Bezbjedno rukovanje sa izvorima zračenja:

o Osoblje mora poznavati rad sa izvorima zračenja, način aplikacije i pridržavati

se protokola za rad sa izvorima zračenja i uputstava za terapiju;

o U radu se koristiti zaštitnom opremom i korištenjem zaštitnih barijera ako je to

potrebno.

– Naručivanje:

69

o naručivanje radioaktivnog materijala mora biti u skladu sa potrebama klinike

kako bi se izbjeglo gomilanje materijala

– Prijem i raspakivanje:

o Po prijemu radioaktivnog materijala provjeriti popratnu dokumentaciju o

njegovom sadržaji o usporediti je sa narudžbom koja treba biti u skladu sa

dozvolom za nabavku radioaktivnih izvora;

o Raspremanje i razvrstavanje pošiljke treba obaviti obavezno uz korištenje

rukavica provjeru svakog pojedinog komada pošiljke;

o Zaprimljeni materijal treba odmah upisati u evidenciju i pohraniti u spremište;

o Korištenje i potrošnja i čuvanje radioaktivnih izvora mora biti popraćeno

evidencijom u knjizi utroška i prometa radionuklida;

– Radioaktivni otpad

o radioaktivni otpad tretirati po uputama o skladištenju i odlaganju radioaktivnog

otpada;

– Sigurnu aplikaciju radionuklidne terapije

o Radionuklidnu terapiju aplicirati u kontorlisanim uslovima. Prilikom aplikacije

koristiti se protokolima rada;

– Identifikacija pacijenta,

– Doze ograničenja članovima porodice i ostalim

– Njega hospitaliziranih bolesnika

– Način i vrsta terapije

– Uputstva o hospitalizaciji i trajanju hospitalizacije

– Uputstva nakon izlaska iz bolnice

– Vanredne situacije

– Medicinsko osoblje i odjeljenske sestre moraju biti upoznati sa svim aspektima zaštite

od zračenja, o načinu u radu sa terapiranim pacijentima.

– Neposredno poslije primljene visoke doze radionuklida provodi se samo nužna njega

pacijenta uz što kraće zadržavanje u njegovoj blizini i sa što je moguće veće

udaljenosti.

– Pacijenti ne smiju napuštati bolesničke sobe bez odobrenja medicinskog osoblja

dogovornog za terapiju, pri čemu se mora voditi evidencija o eventualnom napuštanju

sobe.

– Vrijednosti ambijentalne doze trebaju biti vidno postavljene na ulazu u sobe sa

terapiranim pacijentima.

– Pacijentima treba uskratiti posjete, osim ako to nije nužno neophodno. U tom slučaju

ih je potrebno dati upute o načinima ponašanja i opasnosti od zračenja. Zadržavanje

kod pacijenta u tom slučaju skratiti na minimum.

– Posebnu pažnju treba posvetiti mjerama zaštite od zračenja i kontaminacije.

– Osoblje nakon izlaska iz kontrolirane zone treba da izvrši proces mjerenja

kontaminacije i dekontaminacije ako je potrebno.

Dojenje

Ljekari i nosioci licence moraju utvrditi da li pacijentica doji. Prekid dojenja se preporučuje

kod većine nuklearnomedicinskih procedura, jer se većina radiofarmecutika izlučuje preko

majčinog mlijeka.

Trudnoća

Ljekari su dužni da prije bilo kakve terapijske metode da utvrde ili isključe trudnoću kod

pacijentica. Po pravilu trudnica ne bi smjela biti podvrgnuta terapiji radionuklidima, osim u

hitnim slučajevima, kada je to jedina opcija za spašavanje života.

70

Nakon terapije pacijenticama se savjetuje da izbjegavaju trudnoću za određeni period.

2.4.9 Pravila za realiziranje tehnike scintigrafije sentinelnog limfnog čvora

Kod tehnike scintigrafije sentinelnih limfnih čvorova, koja se obavlja prije operacije

odstranjivanja limfnih čvorova na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, potrebno je

obratiti pažnju na sljedeće:

– primrema i aplikacija radioaktivnog materijala se obavlja na Klinici za nuklearnu

medicinu i endokrinologiju;

– nakon scintigrafskog snimanja, se prebacuje na Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu

hirurgiju;

– prije operacije, u toku koje se vrši odstranjivanje markiranog limfnog čvora, pacijent

ne predstavlja značajan rizik za osoblje uključeno u operaciju, pa ne postoje specifične

mjere zaštite od zračenja;

– odstranjena tkiva se tretiraju kao patološki otpad;

– patohistološki uzorak se šalje na Kliniku za patohistologiju.

71

3 PLAN ZA VANREDNE RADIOLOŠKE DOGAĐAJE

3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji

3.1.1 Površinska kontaminacija

Kontaminacija radnih površina

Ako se detektuje kontaminacija na radnoj površini, tu površinu je potrebno odmah oprati

vodom i sapunom i na taj način pokušati otkloniti kontaminaciju. Postupak ponavljati sve do

trenutka kada više nije moguće smanjiti nivo kantaminacije.

Obavijestiti odgovornu osobu, prema sljedećem redoslijedu:

– inžinjer medicinske radiologije;

– specijalista nuklearne medicine koji je nadležan za odjel gdje se desila kontaminacija;

– specijalista medicinske fizike na nuklearnoj medicini.

Kontaminacija manjih razmjera

Kod kontamnacije manjih razmjera, potrebno je uraditi sljedeće:

– Obavijestiti zaposlene, ograničiti pristup i kontaktirati Službu za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku. Spriječiti širenje radioaktivne kontaminacije prekrivanjem

kontaminiranog mjesta upijajućim papirom (celštof i sl.).

– Čistiti upijajućim papirom uz upotrebu rukavica i po mogućnosti hvataljke.

Upotrijebiti sredstvo za dekontaminaciju ili sredstvo za čišćenje i vodu. Uvijek brisati

od rubova kontaminacije prema središtu.

– Odložiti sav upotrijebljeni papir i pomoćna sredstva u plastičnu vreću sa

odgovarajućim natpisom te tako pripremljenu vreću odnijeti u za to namijenjenu

prostoriju.

– Izbjegavati kretanje po kontaminiranom području, te spriječiti ulaske i izlaske iz

prostorije.

– Po završenom postupku Služba provodi mjerenje uspješnosti dekontaminacije pomoću

GM-brojača ili scintilacijskog detektora. Dodatno se provodi test brisa te provjeri

kontaminacija odjeće osoblja koje je sudjelovalo u postupku dekontaminacije.

Kontaminacija većih razmjera

Kod kontamnacije većih razmjera, potrebno je uraditi sljedeće:

– Obavezno obavijestiti zaposlene u tom području, ograničiti pristup osoblju.

– Kontatirati šefa Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku (lokal 7561) i

obavijestiti o akcidentu.

– Spriječiti širenje kontaminacije pokrivanjem apsorbirajućim papirom.

– Zaštititi izvor po mogućnosti zaštitnim olovnim paravanom ili pokriti štitnikom ako je

to moguće.

– Čistiti upijajućim papirom uz upotrebu rukavica i po mogućnosti hvataljke.

– Upotrijebiti sredstvo za dekontaminaciju ili sredstvo za čišćenje i vodu. Uvijek brisati

od rubova kontaminacije prema središtu.

– Odložiti sav upotrijebljeni papir i pomoćna sredstva u plastičnu vreću sa

odgovarajućim natpisom te tako pripremljenu vreću odnijeti na odstojavanje i u za to

namijenjenu prostoriju.

72

– Označiti mjesto kontaminacije i navesti o kojem se radionuklidu radi i upisati datum i

vrijeme.

– Ukloniti kontaminiranu odjeću, odložiti na odstojavanje u za to namijenjenu

prostoriju.

– Osigurati zamjenu za osoblje uključeno u postupku dekontaminacije.

– Po završenom postupku uposlenik Službe provodi mjerenje uspješnosti

dekontaminacije pomoću GM-brojača ili scintilacijskog detektora.

– U pisanju izvještaja kod radijacijskih akcidenata trebaju se zabilježiti sljedeći detalji:

o gdje i kada se akcident desio,

o imena prisutnih osoba,

o procjena doza za sve osobe koje su mogle biti ozračene,

o svi preduzeti medicinski pregledi i rezultati,

o koraci poduzeti da se situacija popravi,

o mogući uzroci akcidenta.

3.1.2 Kontminacija osoblja

Kontaminacija površine tijela

Ukoliko se otkrije kontaminacija površine tijela, potrebno je voditi računa da se ona ne

proširi. Uposlenik ide na najbliže mjesto na kojem se može izvršiti dekontaminacija

(umivaonik, tuš i dr) na način kako je opisano u poglavlju 3.2.1.

Nakon izvršene dekontaminacije se vrši mjerenje nivoa kontaminacije. Ako je nivo iznad

predviđenog, ponoviti postupak dekontaminacije.

Provjeriti da li postoji mogućnost interne kontaminacije, a u slučaju da se to desilo, postupiti

prema poglavlju 0. Također, provjeriti i moguću kontaminaciju površina, pa postupiti u skladu

sa poglavljima 0–0.

Evidentirati događaj u dnevnik rada, s Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

procjenjuje dozu kontaminirane osobe i osoblja uključenog u dekontaminaciju.

Interna kontaminacija

S obzirom na metode rada na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju postoji veoma

mala vjerovatnoća da dođe do interne kontaminacije. U slučaju da se to ipak desi, potrebno je

uraditi sljedeće:

– smanjiti apsorpciju radioaktivnog izotopa na sljedeći način:

o isprati usta i želudac;

o provocirati povraćanje apomorfin hidrohloridom;

o blokirati apsorpciju u tankom crijevu;

o ubrzati prolaz izotopa kroz crijeva;

– olakšati eliminaciju izotopa putem modificiranja metabolizma kritičnog organa, pri

čemu treba imati u vidu:

o vrijeme proteklo od unošenja izotopa u organizam,

o aktivnost, agregatno stanje i hemijski sastav radionuklida,

o put unošenja,

o kritične organe,

o moguće komplikacije i/ili kontraidikacije za tretman.

Ako je do kontaminacije došlo unošenjem ¹³¹I, potrebno je uzeti blokator štitne žlijezde, kao

što je kalijev jodid ili Lugolov jod.

73

3.1.3 Požar

U slučaju požara ili eksplozije u prostoru gdje se nalazi radioaktivni materijal odmah:

– uključiti protivpožarni alarm i pozvati obezbjeđenje 7550 ili 7255;

– ukoliko požar nije zahvatio područje gdje se nalaze radioaktivne izvore, upotrebom

aparata za gašenje pokušati lokalizirati požar;

– pozvati osobu odgovornu za zaštitu od zračenja – šef Službe za zaštitu od zračenja i

medicinsku fiziku (lokal 7561);

– ograničiti pristup području u kojemu je izbio požar.

Osoba odgovorna za zaštitu od zračenja ili osoba koju on imenuje u komunikaciji sa Službom

za tehničko-zdravstvenu zaštitu i sa vatrogascima će dati informacije o mjestu koje je zahvatio

požar, vrsti i količini radioaktivnih materija koje su se tu nalazile.

Nakon gašenja i saniranja požara, obaviti sljedeće:

– izolirati i označiti prostor u kojemu je izbio požar;

– Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku provodi postupak mjerenja zračenja

i, ukoliko je potrebno, procjene doze za osobe koje su gasile požar;

– u slučaju povećanog zračenja provesti postupak dekontaminacije prostora na način kao

kod kontaminacije većih razmjera.

– kontaktirati sve odgovorne osobe i osobe koje bi mogle imati informacije o načinu i

uzroku požara;

– u pisanju izvještaja trebaju se zabilježiti sljedeći detalji:

o gdje i kada se požar desio,

o imena prisutnih osoba,

o procjena doza za sve osobe koje su mogle biti ozračene,

o svi preduzeti medicinski pregledi i rezultati,

o koraci poduzeti da se situacija popravi,

o mogući uzroci požara.

3.1.4 Gubitak isporuke radioaktivnog izvora

U slučaju gubitka izvora tokom njegove isporuke, uraditi sljedeće:

– Provjeriti sve punktove u Kliničkom centru (nabavna služba, magacin,

radioterapija...);

– Ako se izvor nije pronašao obavijestiti dobavljača. Dobavljač možda može pratiti put

isporuke izvora;

– Ako se radioaktivni materijal nije pronašao, obavijestiti Generalnog direktora i

Državnu regulatornu agenciju za radijacijsku i nuklearnu sigurnost o gubitku

radioaktivnog izvora.

3.1.5 Oštećenje pošiljke sa radioaktivnim izvorom

U slučaju oštećenja pošiljke sa radioaktivnim izvorom, uraditi sljedeće:

– odmah evakuirati prostorije;

– informirati uposlenika Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku koji će

potvrditi oštećenje pošiljke sa radioaktivnim materijalom;

74

– Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku će provesti postupak mjerenja

zračenja i obaviti dekontaminaciju na način opisan u postupku kod kontaminacije

većih razmjera;

– slučaj treba prijaviti Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu

sigurnost.

3.1.6 Vanredne situacije u radu s pacijentima koji su primili ablativne doze ¹³¹I

Na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju postoji set za dekontaminaciju u kojem se nalaze

osnovna sredstva za sprječavanje širenja i čišćenje kontaminiranih područja. Kontaminacija se

može očekivati i u toeletima, u sobama, na površinama koje se dohvaćaju rukama (slušalica

telefona i sl.). Prilikom izlaska pacijenta iz terapijskog odjela, sve raspoložive stvari koje

mogu biti kontaminrane, te trebaju skupiti u posebnu kesu, potom izmjeriti izmjeriti i ako je

potrebno ostaviti na raspadanje.

Osnovni koraci u dekontaminaciji su:

– Uočiti kontaminaciju

– Izolirati kontaminiranu površinu da bi se spriječilo širenje kontaminacije

– Čišćenje kontaminirane površine

– Procjena stanja nakon dekontaminacije

– Provjera preostalih preostale kontaminacije

Set za dekontaminaciju treba da sadrži (minimum):

– rukavice, navlake za obuću i zaštitni mantili

– plastične vreće za otpad

– apsorbirajući papir

– malu četku za ribanje

– oznake radioaktivnosti

– deterdžent za dekontaminaciju

Povraćanje

U zavisnosti od vremena koje je prošlo od apliciranja, sadržaj koji se povrati može sadržavati

visoke koncentracije ¹³¹I, što može predstavljati problem sa aspekta kontaminacije.

Ako je došlo do kontaminacije kože osoblja, potrebno je oprati kontaminirani dio toplom

vodom i sapunom. Pranje treba ponavljati sve dok nivo kontaminacije ne opadne na

zadovoljavajući nivo, ili do nivoa kada se više ne može oprati.

Urinarna inkontinencija

Urinarna inkontinencija (nekontrolirano isticanje urina) je naročito veliki problem zbog

visokih nivoa aktivnosti radionuklida koje se nalaze u pacijentu u privih 48 sati nakon

aplikacije. Da bi se spriječila kontaminacija nekontroliranim isticanjem urina potrebno je

pacijentu staviti kateter i to najmanje 24 sata prije aplikacije, kako bi se pacijent privikao na

tu situaciju. Pacijent treba da pije tečnost što više a time i što više da prazni mjehur. Osoblje

je obavezno da što češće prazni kakteter.

Ako je pacijent nepokretan, treba razmisiliti o postavljenju katetara kako bi se izbjegla

kontaminacija i nepotrebni kontakt pacijenta s osobljem.

Zastoj u radu srca

U slučaju zastoja u radu srca ili nekih drugih po život opasnih situacija za pacijenta potrebno

je uključiti ljekare i medicinsko osoblje drugih profesija, koji nisu profesionalno izloženi

75

zračenju. Kod takvih situacija osoblje koje je uključeno u proces pružanja pomoći i

reanimacije pacijenta koji je primio ¹³¹I mora dobiti informacije o mogućim rizicima kojima

se izalžu radom sa pacijentima koji su primili radioaktivni materijal.

Reanimacija pacijenta koji su primili radioaktivni materijal u terapijske svrhe može da

izazove određene probleme. Na prvom mjestu treba imati na umu da je život pacijenta na

prvom mjestu. Ako se prate upute i ako je zadržavanje uz pacijenta relativno kratko, doza

koju primi osoblje može biti minimalna, tako da ne predstavlja veći rizik.

Kod reanimacije obratiti pažnju na sljedeće mjere zaštite:

– ne primjenjivati reanimaciju usta na usta, nego koristiti masku za renimaciju;

– osoblje koje je uključeno u proces reanimacije mora nositi zaštitne rukavice;

– oprema i pribor koji dođu u kontakt sa pacijentom moraju biti odloženi u posebnu

kesu i provjeriti da li su kontaminirani. Ako ja kontaminacija detektirana, onda se vrši

dekontaminacija ukoliko se radi o opremi ili se tretira kao radioaktivni otpad, ako se

radi o priboru za jednokratnu upotrebu;

– o situaciji obavijestiti Službu za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

Ako je potrebno uraditi intubaciju, kateterizaciju ili ubaciti nazogastričnu cijev u usta

pacijenta osoblje mora nositi zaštitne rukavice. Ako je potrebno držati gazu, vatu ili neke

upijajuće jastučiće i oni se poslije moraju tretirati kao kontaminirani materijal. Isto tako

tretirati sve boce za skupljanje urina.

Svim uposlenicima koji su bili uključeni u reanimaciju ili rukovanje sa terapiranim

pacijentima, Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši procjenu doze koju su

dobili u periodu rukovanja sa pacijentima. Ako postoji vjerovatnoća da je došlo do udisanja

joda onda se preporučuje blokada štitne žlijezde pomoću Lugolovog joda ili kalijevog jodida.

Ako je potreban transfer pacijenta u jedinicu intenzivne njege, pacijenta treba tretirati kao

urgentnog bez obzira na činjenicu da je primio terapijsku dozu radioaktivnog materijala.

Služba će naknadno osigurati dodatne mjere zaštite za osoblje i pacijente klinike na kojoj će

pacijent boraviti nakon reanimacije.

Smrt pacijenta

Smrt pacijenta koji je primio terapijsku dozu ¹³¹I na dva načina može da predstavlja problem

sa aspekta zaštite od zračenja. Prvi problem je rizik koji nastaje prilikom rukovanja i

transporta pacijenata do mrtvačnice, a drugi je u slučaju da se obavlja autopsija. Procedure

koje se preporučuju su tim slučajevima su sljedeće:

– obavijestiti osobu odgovornu za zaštitu od zračenja i nadležnog ljekara o nastaloj

situaciji;

– pacijentu oko zgloba na ruci zalijepiti traku na kojoj će pisati RADIOAKTIVNI

PACIJENT;

– traka se ne smije skidati;

– samo minimum procedura se treba obaviti oko tijela preminulih pacijenta, kao npr.

vađenje zubne proteze, te skidanje nakita i drugih ličnih predmeta, čija se

kontaminacija mora provjeriti;

– tijelo se nakon smrti treba što prije premjestiti iz Odjeljenja za radionuklidnu terapiju,

bez pokušaja da se ukloni bilo koji dio iz tijela pacijenta.

– tijelo do sahrane držati u frižideru;

– ukoliko je potrebna obdukcija, raditi brzo kako bi se smanjilo vrijeme provedeno uz

tijelo;

– klinički patolog treba da bude upoznat sa situacijom.

76

3.2 Postupanja u slučaju kontaminacije

3.2.1 Kontaminacija osoblja

U slučaju postojanja sumnje da je došlo do kontaminacije dijelova tijela neophodno je

poduzeti sljedeće korake:

– monitorom za mjerenje zračenja ili kontaminacije provjeriti kontaminiranu površinu;

– ukoliko je kontaminacija prisutna, oprati kontaminiranu površinu pomoću vode i

sapuna;

– u slučaju da kontaminacija i pored pranja ne ukloni, postupiti na sljedeći način.

o dlanovi i ruke: nanijeti 1% rastvora Cetrimide i 2% rastvora deterdženta i

isprati sa vodom;

o lice: kod pranja lica upotrijebiti EDTA sapun. Posebno pripaziti da se prilikom

pranja lica kontaminacija ne prenese na oči ili usta;

o usta i usne: usta i usne ispirati vodom ili blagim rastvorom hidrogen

peroksida;

o oči: oči treba prati rastvorom fiziološke otopine i voditi računa se na oči ne

prenese kontaminacija sa drugih dijelova;

o kosa: oprati šamponom, pri čemu glavu treba nageti unazad, pazeći da se

kontaminacija ne proširi na oči, nos, usta i uši;

o cijelo tijelo: tuširati se, pri tome vodeći računa da stopla nisu u vodi (koristiti

paletu, visoke klompe i dr).

3.2.2 Površinska kontaminacija opreme

Ako se detektira kontaminacija na opremi ili uređajima, postupiti na sljedeći način:

– ako površina opreme ili uređaja nije osjetljiva na vodu, primijeniti postupak kao kod

površinske kontaminacije opisane u prethodnom poglavlju;

– ako se radi o osjetljivoj površini, onda se dekontaminacija vrši na način zavisan od

radioaktivnog izotopa koji je uzrok kontaminacije. Općenito, površinu dekontaminirati

gazom natopljenom 10% rastvorom naterijevog triosulfata.

– nakon postupka dekontaminacije provjeriti da li je kontaminacija i dalje prisutna i, ako

je to slučaj, treba:

o ograničiti pristup opremi;

o prekriti kontaminiranu površinu plastičnom folijom sa oznakom za

kontaminaciju na kojoj je informacija o vrsti radionuklida i datumu i satu

kontaminacije;

o sačekati dok mjerač kontaminacije ne pokaže prihvatljivu vrijednost.

Specijalne metode za dekontaminaciju različitih materijala su:

– staklo i aluminij: 10% rastvor azotne kiseline;

– bronca i olovo: rastvor hlorovodonične kiseline (oprati i neutralizirati);

– nehrđajući čelik: fosforna kiselina;

– obojene površine: deterdžent ili amonijev feri citrat;

– odjeća: uobičajeni način pranja odjeće je dovoljan, a u težim slučajevima prati sa

rastvorom etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA);

– drvo, beton ili cigla: ne mogu se koristiti vodeni rastvori, pa ove površine na Klinici

trebaju biti obojene vodootpornom bojom koja se može dekontaminirati.

77

4 PERIODIČNE PROVJERE

4.1 Odlaganje otpada

Sedmična kontrola dnevnika rada koji se odnosi na radioaktivni otpad, a koja podrazumijeva

provjeru završetka vremena odstojavanja.

4.2 Prijem radioaktivnog materijala

Kontrola dnevnika rada koji se odnosi na prijem radioaktivnog materijala, a koja

podrazumijeva poređenje podataka o primljenim i naručenim radioaktivnim izotopima i

farmaceutskim pripravcima prilikom svakog prijema.

Periodični izvještaji o popisu, koji sadrže popis izotopa, pripremaju se jednom mjesečno.

4.3 Površinska kontaminacija

Kontrola površinske kontaminacije na radnim površinama se obavlja jednom sedmično, a

sveobuhvatna kontrola Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju se obavlja jednom

godišnje od strane Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.

4.4 Kontaminacija radne okoline

Kontrola kontaminacije radne okoline na pojedinim područjima (Odjeljenje za radionuklidnu

terapiju) se obavlja jednom sedmično, a sveobuhvatna kontrola Klinike za nuklearnu

medicinu i endokrinologiju se obavlja jednom godišnje od strane Službe za zaštitu od zračenja

i medicinsku fiziku.

4.5 Unutrašnja kontaminacija osoblja

Kontrola nakupljanja ¹³¹I u štitnoj žlijezdi osoblja koje radi na Odjeljenju za radionuklidnu

terapiju obavlja se jednom godišnje.

78

5 PROGRAM OSIGURANJA KVALITETA (QA) ZA NUKLEARNU

MEDICINU











Prilikom izrade studije radijacijske sigurnosti za uređaje i radioaktivne izvore na KCUS-u

moraju se poštovati zahtjevi Pravilnika o zaštiti od zračenja profesionalno izloženih lica i

stanovništva za restrikcije godišnjih efektivnih doza i to:










mogućnostima).









fiziku i radijacijsku sigurnost vodi računa da se referentni dozimetri kalibriraju jedanput u 3


79

6 TLOCRT (ŠEMA) KLINIKE ZA NUKLEARNU MEDICINU

80

81

82

83

B3. PROGRAM ZA ZAŠTITU OD

ZRAČENJA U DIJAGNOSTIČKOJ

RADIOLOGIJI

84

85

1 OPIS ODJELA

1.1 Opće karakteristike i lokacije opreme

Klinika Lokacija Vrsta uređaja Proizvođač Model

Klinika za

radiologiju

Muskuloskeletna

dijagnostika

Radiografski uređaj Shimadzu RADSpeed

CH-200

Klinika za

radiologiju

Vaskularna dijagnostika Uređaj za interventnu

radiologiju

Siemens Axiom Artis

Klinika za

radiologiju

Muskuloskeletna

dijagnostika

Uređaji za

dvoenergetsku

apsorpciometriju

Hologic Inc. Bedford,

QDR 400

Klinika za

radiologiju

Prostorije Neurološke

klinike

Uređaj za

kompjuteriziranu

tomografiju

GE BrightSpeed

Klinika za

radiologiju

Zgrada Klinike za

radiologiju

Uređaj za

kompjuteriziranu

tomografiju

GE LightSpeed

VCT

Klinika za

radiologiju

Zgrada Klinike za

radiologiju

Uređaj za

kompjuteriziranu

tomografiju

Siemens Emotion Duo

Klinika za

radiologiju

Dijagnostika dojke Digitalni mamografski

uređaj

Siemens Mammomat

3000

Klinika za

radiologiju

Urološka dijagnostika Radiografski uređaj Philips Optimus

(radiografija)

Klinika za

radiologiju

Urološka dijagnostika Fluoroskopski uređaj Philips Optimus

(fluoroskopija

)

Klinika za

radiologiju

Prostorije stare hirurgije Radiografski uređaj Siemens Multix

Klinika za

radiologiju

Prostorije Klinike za

ortopediju i traumatologiju

Radiografski uređaj Siemens Polydoros LX

30/50

Klinika za

radiologiju

Zgrada Klinike za

radiologiju

Uređaj za

kompjuteriziranu

tomografiju

GE Optima

CT660

Klinika za

radiologiju


kardiologiju

Mobilni radiografski

uređaj

Shimadzu MUX-100H

Klinika za

radiologiju


urgentnu medicinu

Uređaj za

kompjuteriziranu

tomografiju

Toshiba Astelion

Klinika za

radiologiju

Muskuloskeletna

dijagnostika


uređaj

Shimadzu Mobile DaRt

Evolution

Klinika za

radiologiju


urgentnu medicinu

Radiografski uređaj AGFA DX-D 600

Klinika za

radiologiju

Vaskularna dijagnostika Uređaj za interventnu

radiologiju

GE Innova 4100

Klinika za

radiologiju

Probavna dijagnostika Uređaj za fluoroskopiju

i radiografiju

Philips Diagnost 94

86

Klinika za torakalnu

hirurgiju

Stara hirurgija Mobilni radiografski

uređaj

Shimadzu MUX-100H

Klinika za urologiju Zgrada dijagnostike i

poliklinike

Fluoroskopski uređaj Dornier Compact

Delta II

Klinika za urologiju Zgrada dijagnostike i

poliklinike

Mobilni fluoroskopski

uređaj

Siemens Arcadis

Avantic

Klinika za

vaskularnu

hirurgiju

Klinika za

gastroenterohepatologiju


uređaj

GE OEC 9900

Elite

Pedijatrijska klinika Punkt Klinike za

radiologiju


uređaj

GE TMX+

Pedijatrijska klinika Punkt Klinike za

radiologiju

Radiografski uređaj GE Proteus XR/a

Klinika za

kardiohirurgiju

Šesta etaža CMB-a Uređaj za interventnu

radiologiju

Siemens Artis Zee

Ceiling

Klinika za bolesti

srca, krvnih žila i

reumatizam

Šesta etaža CMB-a Uređaj za interventnu

radiologiju

Siemens Artis Zee

Floor

Klinika za anesteziju

i reanimaciju

Operacione sale na 6. etaži

CMB-a


uređaj

Siemens Mobilett XP

Klinika za

ginekologiju i

akušerstvo

Operacioni trakt Mobilni radiografski

uređaj

Shimadzu MUX-100H

Klinika za infektivne

bolesti

Intenzivna/poluintenzivna

njega


uređaj

GE TMX R+

Klinika za

neurohirurgiju

Operacione sale očne,

plastične i neurohirurgije


uređaj

Siemens Siremobil

2000

Klinika za

ortopediju i

traumatologiju

Operacione sale Mobilni fluoroskopski

uređaj

Philips BV Endura

Klinika za

ortopediju i

traumatologiju

Operacione sale Mobilni fluoroskopski

uređaj

Philips BV Libra

Klinika za

ortopediju i

traumatologiju

Operacione sale Mobilni radiografski

uređaj

Philips Practix 160

Klinika za plućne

bolesti

Rendgenološki kabinet Uređaj za fluoroskopiju

i radiografiju

Siemens Siregraf CF

Klinika za plućne

bolesti

Rendgenološki kabinet Mobilni radiografski

uređaj

Siemens Polymobil III

87

2 RADNA PRAVILA

2.1 Klasifikacija područja

Zona

Kontrolirana zona Kod fiksnih uređaja – prostorija u kojoj se nalazi rendgenska cijev je tokom ekspozicije

Kod mobilnih uređaja – distanca od centra polja koju za svaki uređaj posebno određuje

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

Nadgledana zona Kod fiksnih uređaja – prostorije koje se nalaze susjedno od kontrolirane zone

Kod mobilnih uređaja – distanca od centra polja koju za svaki uređaj posebno određuje

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku

2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica

Kategorija

Kategorija A Radiolozi, specijalisti medicinske fizike, inžinjeri medicinske radiologije, osoblje koje

učestvuje u provođenju interventnih procedura

Kategorija B Osoblje koje učestvuje kod hirurških procedura koja uključuju korištenje C-luka

2.3 Radni standardi

Radni standardi obuhvataju niz radnji koje se poduzimaju s ciljem osiguranja i očuvanja

adekvatnog (u skladu za zakonskom legislativom) nivoa zaštite od jonizirajućeg zračenja,

kako za profesionalce, tako i za stanovništvo i pacijente. Za provedbu radnih standarda

odgovoran je vlasnik licence, koji u okviru svojih nadležnosti delegira osobe zadužene za

praktičnu primjenu.

Pisani radni standardi moraju biti na raspolaganju svim licima koja rade sa jonizirajućim

zračenjem.

Svaki uređaj mora imati dnevnik rada u koje se upisuju sljedeći podaci:

– incidentne situacije;

– imena osoba koje se zadese u sali u kojoj je smještena rendgenska cijev za vrijeme

ekspozicije, kao i vrijeme zadržavanja i tip pretrage;

– kvarovi na uređaju i intervencije tehničkog servisa za održavanje medicinske opreme;

– testovi kontrole kvaliteta.

Mora se obezbijediti sva potrebna saradnja sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku

fiziku prilikom vršenja sigurnosnih provjera i testova kontrole kvaliteta.

Šef organizacijske jedinice u kojoj se koristi radiodijagnostički uređaj treba da preduzme

mjere koje će obezbijediti optimizaciju radiološkog pregleda, što podrazumijeva maksimalno

sniženje doze zračenja za pacijenta, uz postizanje adekvatnog kvaliteta slike. U realizaciji

navednih mjera moraju učestvovati odgovorni doktor, specijalista medicinske fizike i inžinjer

medicinske radiologije.

88

2.3.1 Procedure za korištenje lične zaštitne opreme za zaposlene

Osoblje profesionalno izloženo jonizirajućem zračenju, koje radi sa uređajima (u daljnjem

tekstu osoblje), mora biti adekvatno educirano za rad na istim, te imati edukaciju iz oblasti

zaštite od zračenja.

Osoblje mora nositi odgovarajuće uniforme i akreditaciju, kako bi se mogli identifikovati

ukoliko je neophodno

Osoblje mora ispravno nositi lični dozimetar pri svakodnevnom radu

Osoblju se strogo zabranjuje ostaviti prostoriju sa radiografskim uređajem bez nadzora.

Ukoliko je neophodno da zaposlenik napusti radni prostor dužan je obezbijediti nadzor

uređaja od strane drugog zaposlenika, za vrijeme za koje je odsutan. Eksponiranje pacijenata

obavlja isključivo za to kvalificirano osoblje.

Eksponiranje pacijenata obavlja se isključivo iz prostorije u kojoj je smještena kontrolna

konzola. Prije nego se počne bilo koja radiološka procedura, potrebno je zatvoriti vrata

prostorije u kojoj se nalazi rendgenska cijev. Ukoliko se navedena nalazi u istoj prostoriji, pri

eksponiranju pacijenta osoblje je dužno stati iza zaštitnog paravana i/ili koristiti zaštitnu

opremu.

Primarni snop nikada se ne smije okretati prema zaštitnom staklu ili u smjeru osoblja.

2.3.2 Procedure za pridržavanje pacijenta i zaštitu operatera

U toku radiodijagnostičkih procedura u prostoriji treba boraviti samo pacijent. U specijalnim

slučajevima neophodno je da pomoćno osoblje bude uz pacijenta u toku ekspozicije. Tu spada

pratnja pacijenta ili profesionalno osoblje. Zaštitne mjere za obje skupine uključuju:

– broj osoba koje pomažu pacijentu mora se smanjiti na minimum;

– pacijenta pridržava osoba u pratnji (član porodice);

– u vanrednim slučajevima pacijenta pridržava osoblje;

– trudnice i maloljetnici ne smiju učestvovati u pridržavanju pacijenta u toku

ekspozicije;

– koristiti opremu za imobilizaciju ili fiksaciju pacijenta gdje god je to moguće;

– osoba koja pridržava pacijenta mora nositi zaštitnu opremu, kao što je kecelja, sa

minimalne debljine 0,5 mm olova ili ekvivalentno;

– izbjegavati izlaganje direktnom snopu;

– ukoliko nije neophodno pridržavati pacijenta, već samo boraviti u prostoriji u toku

ekspozicije, udaljiti se što je više moguće od cijevi;

– niti jedna osoba ne smije rutinski, u okviru svojih radnih zadataka, pridržavati

pacijente. Neophodno je osigurati pravednu rotaciju osoblja u izvršavanju ovog

zadatka.

– kada neka osoba pridržava pacijenta, u protokol treba evidentirati:

o identifikaciju osobe;

o datum i sat;

o broj ekspozicija;

o karakteristike ekspozicije (kV, mA, mAs, položaj osobe i slično)

89

2.3.3 Procedure za zaštitu od zračenja u radiografiji

Zaštita od zračenja pacijenata

Polje zračenja treba biti najmanje moguće.

Radiosenzitivne dijelove tijela pacijenta (gonade, dojke i sl) treba pokriti zaštitnim

pregačama.

Anodni napon (kV) i naboj (mAs) biraju se za svakog pacijenta pojedinačno. Anodni naboj

(mAs) treba svesti na minimum za svaku ekspoziciju. Ako je potrebno koristiti veće

kondicije, onda treba dati prioritet povećanju anodnog napona, a ne anodnog naboja.

Trajanje ekspozicije mora biti što je kraće moguće.

Koristiti rešetku za smanjenje raspršenog zračenja samo kada je to neophodno.

Zaštita od zračenja osoblja

Kod rad na radiografskim uređajima neophodno je pridržavati se sljedećih pravila:

– operater treba stati iza zaštitnog zida, paravana ili stakla;

– ukoliko postoje, vrata komandne sobe se trebaju zatvoriti;

– primarni snop se ne smije okretati prema zaštitnom staklu ili u smjeru operatera;

– zaštitna kecelja se treba nositi samo ako je neophodan boravak u prostoriji u kojoj se

pacijent snima (kod mobilnih uređaja ili u slučaju da se pacijent mora pridržavati);

– nije pravilo da operater pridržava pacijente, već izuzetak. Takve slučajeve treba

zabilježiti u dnevnik rada, zapisati korištene kondicije i broj ekspozicija.

– kod korištenja mobilnih uređaja udaljiti se od pacijenta najmanje 2 m.

Zaštita od zračenja stanovništva

Samo pacijent ili, eventualno, osoba koja ga pridržava mogu u toku ekspozicije boraviti u

prostoriji u kojoj se nalazi rendgenska cijev. Stanovništvo, ali i osoblje koje nije svrstano u

kategorije profesionalno izloženih lica, ne smije imati pristup kontroliranoj zoni. Vrata prema

hodniku, svlačionici i drugim prostorijama u kojima se nalaze ove osobe moraju biti

zatvorena, a u toku ekspozicije i zaključana. Kontrolirana i nadgledana zona moraju biti vidno

označene.

Pacijenti koji čekaju na pregled također pripadaju općoj populaciji (stanovništvu), pa se

zabranjuje njihov boravak u kontroliranoj zoni za vrijeme snimanja drugih pacijenata.

Izuzetak su nepokretni pacijenti na intenzivnoj njezi.

U iznimnim slučajevima, osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno izloženih lica, može

boraviti u blizini mobilnih radiografskih uređaja. Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku

fiziku treba napraviti procjenu doze kojoj se ovo osoblje izlaže.

2.3.4 Procedure za zaštitu od zračenja u mamografiji


Kondicije koje se koriste u mamografiji ne mogu se značajno mijenjati. Za dojku srednje

veličine preporučuje se vrijednost anodnog napona od 28 kV, dok naboj određuje automatska

kontrola ekspozicije (AEC).

Korištenje AEC-a je obavezno.

Optička gustoća filma bi trebala biti u rasponu 1,2–1,9. Kod digitalnih detektora se AEC-om

osigurava adekvatna doza na receptor slike.

90

Filmovi se razvijaju u automatskim procesorima posebno kalibriranim za rad u mamografiji.

Razvijeni film treba očitavati na homogenim negatoskopima čija je luminansa iznad

3000 cd/m².

Digitalni snimci se očitavaju na specijalnim monitorima, minimalne razlučivosti od 5 MPx.

Ambijentalno osvjetljenje mora biti ispod 50 lx.


Kod mamografskih uređaja, zaštitni paravan koji je obično ugrađen na samoj konzoli uređaja,

predstavlja dovoljnu zaštitu za operatera. Nošenje olovnih kecelja i postavljanje dodatnih

paravana nije opravdano. Paravani ispred zaštitnog stakla koji sprječavaju vizuelni kontakt s

pacijentom, ne smiju se koristiti.

Zaštita stanovništva

U kontroliranoj zoni, za vrijeme snimanja, smije boraviti samo pacijentica. Vrata prema

hodniku ili svlačionici moraju biti zatvorena. Kontrolirana i nadgledana zona moraju biti

vidno označene.

Pacijentice koji čekaju na pregled također pripadaju općoj populaciji (stanovništvu), pa se

zabranjuje njihov boravak u kontroliranoj zoni za vrijeme snimanja drugih pacijentica.

2.3.5 Procedure za zaštitu od zračenja kod fluoroskopije


Prosvjetljavanje se ne vrši kontinuirano, već samo kada je to neophodno, radi saznavanja

dijagnostičke informacije.

Smanjenje pacijentnih doza može se postići promjenom načina rada rendgenske cijevi.

Općenito gledajući, najveću dozu daje prosvjetljavanje kontinuiranim zračenjem, zatim

impulsno s većim brojem slika u sekundi, dok je doza najmanja kod impulsnog zračenja s

najmanjim brojem slika u sekundi.

Ukoliko se parametri rendgenske cijevi mogu mijenjati ručno, koristiti što veće vrijednosti

anodnog napona (kV), a manju anodnu struju (mA). Blendom treba ograničiti veličinu polja

samo na dio tijela koji je značajan u dijagnostici.

Preporučuje se upotreba manjeg vidnog polja (FOV).

Receptor slike treba približiti pacijentu, a rendgensku cijev odaljiti, što je više moguće.


Ukoliko se prosvjetljavanje vrši iz kabine, tada za osoblje važe ista pravila kao i u radiografiji.

U slučaju da se osoblje nalazi u blizini pacijenta, bez strukturalne zaštite, treba se pridržavati

nekoliko osnovnih pravila:

– koristiti zaštitne paravane (pokretne ili ugrađene);

– koristiti zaštitne kecelje, okovratnike i naočale;

– boraviti na što većoj udaljenosti od polja zračenja, koliko to provođenje procedure

omogućava;

– pojačivač slike ili detektor treba postaviti što je bliže moguće pacijentu;

– što je manja pacijentna doza, manja je i ona koju primaju uposleni, pa se treba držati

preporuka iz prethodnog poglavlja.

91

Kod rada s c-lukom uobičajeno je pomijeranje cijevi i detektora u sve 3 ose, pa važi nekoliko

specifičnih pravila:

– izlaganje zračenju je najmanje, ako se uposlenik nalazi iza detektora jonizirajućeg

zračenja, pa se tu preporučuje njegov boravak;

– ukoliko nije moguće boraviti na gore navedenom radnom mjestu, onda se preporučuje

da uposlenici stoje borave kraj detektora;

– ne preporučuje se boravak uposlenika u blizini mjesta gdje primarni snop zračenja

ulazi u pacijenta;

– ukoliko se snimanje u vertikalnom pravcu u odnosu na pacijenta, preporučuje se da se

c-luk postavi tako da rendgenska cijev bude dolje, a detektor gore.


Nije dozvoljen boravak stanovništvu u prostoriji u kojoj se nalazi stacionarni uređaj za

fluoroskopiju. U posebnim slučajevima, osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno

izloženih lica, može boraviti u blizini izvora jonizirajućeg zračenja. Služba za zaštitu od

zračenja i medicinsku fiziku treba napraviti procjenu doze kojoj se ovo osoblje izlaže.

2.3.6 Procedure za zaštitu od zračenja kod kompjuterizirane tomografije


S obzirom da su doze koje primaju pacijenti kod kompjuterizirane tomografije (CT) najveće,

te da je u razvijenim zemljama doprinos ove tehnike u kolektivnoj dozi na populaciju najveći,

posebna se pažnja treba obratiti na optimizaciju procedura i zaštitu pacijenata od jonizirajućeg

zračenja.

Doza se treba optimizirati za svakog pacijenta pojedinačno i imati u vidu sljedeće parametre:

– broj serija treba biti što je manje mogući;

– dužina skena treba biti što je kraće moguća;

– koristiti automatsku kontrolu doze, osim u nekim specijalnim pretragama (CT

perfuzija, CT fluoroskopija);

– anodni naboj (mAs) je direktno proporcionalan dozi zračenja, a obrunuto

proporcionalan kvadratu šuma slike – koristiti optimalnu vrijednost;

– anodni napon (kV) utječe na kontrast. Njegovo povećanje se opravdava samo u slučaju

pretilih pacijenata, dok se kod djece preporučuje korištenje nižih vrijednosti napona;

– koristiti optimalnu širinu sloja, a ne minimalnu;

– ako je dužina skena kraća od 20 cm, koristiti manju kolimaciju, a kod dužih skenova

veću;

– koristiti maksimalni broj redova detektora;

– filtracija snopa i filter za oblikovanje snopa – treba koristiti onu koja odgovara regiji

koja se snima i veličini pacijenta;

– koristiti optimalnu vrijednost faktora proreda (pitch);

– broj rotacija kod dinamičkih studija treba biti što je manje mogući;

– korištenje zaštite za pacijenta od bizmuta se ne preporučuje;

– rekonstrukcijski filteri, nivo zacrnjenja i otvor prozora trebaju odgovarati zahtjevima

pretrage koja se obavlja.


Rad s CT skenerima u najvećem broju slučajeva podrazumijeva rad iz kontrolne sobe koja je

od uređaja odvojena zaštitnim zidom i prozorom sa adekvatnom strukturalnom zaštitom, pa

važe slična pravila kao kod rada s radiografskim uređajima.

92

Ako se CT skener koristi za CT fluoroskopiju, a neophodno je prisustvo radiologa uz

pacijenta, uposlenik treba boraviti što je kraće moguće u prostoriji i na što većoj udaljenosti

od polja, te mora koristiti zaštitnu kecelju, okovratnik i naočale. Ukoliko postoji, treba se

koristiti selektivna ugaona kontrole naboja tako da se doza na ruke umanji.


Stanovništvo, u koje ubrajamo i osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno izloženih

lica, ne smije se nalaziti u prostoriji sa CT uređajem za vrijeme rada rendgenske cijevi. Vrata

prema hodniku i svlačionicama moraju biti zaključana, a obavezno je korištenje signalnih

lampica na ulazu u kontroliranu zonu.

2.3.7 Procedure za zaštitu od zračenja kod interventnih procedura


U mnogim stvarima optimizacija u interventnoj radiologiji se ne razlikuje od optimizacije kod

fluoroskopskih pregleda. Treba uvijek imati na umu da su pacijentne doze daleko veće kod

akvizicijskog (cine) snimanja, pa ovaj način rada uređaja treba koristiti što kraće moguće.

Rešetka za smanjenje raspršenog zračenja se kod nekih uređaja u interventnoj radiologiji

može izvaditi. Na taj način može se smanjiti doza koju primaju manji pacijenti (djeca).

Ukoliko postoje specijalni filteri koji smanjuju isijavanje koje nastaje kada zračenje prolazi

kroz praznine ili nehomogene dijelove tijela (između nogu, kroz pluća i dr.), treba ih uvijek

koristi.


Kod interventnih procedura važe sva pravila i preporuke kao i kod rada s fluoroskopskim

uređajima, ali postoje sljedeći posebni zahtjevi:

– Preporučuje se korištenje dvostranih kecelja koje štite, kako prednji dio tijela, tako i

leđa. Minimalna debljina kecelje je 0,25 mm Pb;

– Kecelje su teške, pa se preporučuje korištenje dvodijelnih kecelja (prsluk i pregača),

jer se tako dio težine prebacuje na kukove.

– Zbog mogućnosti prekoračenja limita doze na očno sočivo, korištenje zaštitnih naočala

je obavezno.

– Ukoliko postoji, korisititi pokretni zaštitni paravan pričvršćen za plafon prostorije.

Paravan se u toku ekspozicije stavlja na pacijenta, a u blizini polja zračenja.


Stanovništvo, u koje ubrajamo i osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno izloženih

lica, ne smije se nalaziti u prostoriji sa uređajem za interventne procedure za vrijeme rada

rendgenske cijevi. Vrata prema hodniku i svlačionicama moraju biti zaključana, a obavezno je

korištenje signalnih lampica na ulazu u kontroliranu zonu.

93

3 PLAN ZA VANREDNE RADIOLOŠKE DOGAĐAJE

3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji

Vanredni radiološki događaji su:

– Neočekivana povreda kože pacijenta koja je rezultat produžene ekspozicije u

interventnoj proceduri;

– Doza zračenja znatno veća od namjeravane;

– Bilo koji događaj u kojem primjena izvora zračenja rezultira ili će rezultirati

nepredviđenim permanentnim funkcionalnim oštećenjem organa ili fiziološkog

sistema, što utvrđuje odgovarajući specijalista.

– Nenamjerna ekspozicija vanjske osobe (pogrešan pacijent) kojom je pogrešan pacijent

primio dozu veću od granice doza za stanovništvo – 1 mSv efektivne doze;

– Izvršena neplanirana pretraga;

– Ozračen pogrešan dio tijela;

– Nepotrebno ponavljanje pretrage;

– Kvar medicinske radiološke opreme.

U slučaju da se neki od gore navedenih događaja desi, o tome hitno obavijestiti Službu za

zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku, koje će postupiti u skladu sa važećom regulativom.

3.2 Anomalija u očitanju personalnih dozimetara

Ukoliko se desi anomalija u očitanju personalnih dozimetara, Služba je dužna da izvrši

detaljnu analizu rada uposlenika te da utvrdi uzrok anomalije.

94

4 PERIODIČNE PROVJERE

4.1 Nadzor radnog mjesta

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši monitoring radnog mjesta jedanput

godišnje, koji uključuje:

– procjenu godišnje doze na radnom mjestu;

– procjenu doze za stanovništvo ili osoblje koji ne pripada kategoriji profesionalno

izloženih lica;

– procjenu doze na pomagače kod radioloških procedura.

Kontrola ličnih zaštitnih sredstava se vrši po potrebi, ukoliko dođe do vidljivih oštećenja.

4.2 Provjera pacijentnih doza

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši provjeru pacijentnih doza jednom u tri

godine, u skladu sa Pravilnikom o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske

ekspozicije.

4.3 Kontrola kvaliteta

Kontrolu kvaliteta radiodiagnostičkih uređaja se vrši periodično, u skladu sa Pravilnikom o

zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske ekspozicije.

Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku obavlja test prihvatljivosti, zajedno sa

tehničkim servisom za instaliranje, servisiranje i demontažu uređaja, te prije početka kliničke

upotrebe obavlja komisioniranje radiodijagnostičkih uređaja.

Služba vrši redovnu provjeru dozimetrijske opreme. Referentni dozimetri se kalibriraju

jednom u 3 godine, a radni dozimetri se interkompariraju sa referentnim u istom intervalu.

95

5 PROGRAM OSIGURANJA KVALITETA (QA) ZA

DIJAGNOSTIČKU RADIOLOGIJU











Prilikom izrade studije radijacijske sigurnosti za uređaje na KCUS-u moraju se poštovati

zahtjevi Pravilnika o zaštiti od zračenja profesionalno izloženih lica i stanovništva za

restrikcije godišnjih efektivnih doza i to:










mogućnostima).









fiziku i radijacijsku sigurnost vodi računa da se referentni dozimetri kalibrišu jedanput u 3


96

6 TLOCRT (ŠEMA) ODJELA ZA DIJAGNOSTIČKU RADIOLOGIJU

Odjel za dijagnostičku radiologiju 1

97

Odjel za dijagnostičku radiologiju 2

Documents

PRIRUČNIK ZA ZAŠTITU OD ZRAČENJA - kcus.bakcus.ba/uimages/Prirucnik20za20zaC5A1titu20od20... · 2 Osnovni principi zaštite od zraenja ... 6.6 Postupak u sluaju požara ... 5.1