PRIRUČNIK...PRIRUČNIK za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina WYG savjetovanje, Zagreb Zagreb, 2017. autori: Ljubomir Mikić Lidija Japec dr.sc. Nenad Karajić Mario Protulipac

PRIRUČNIK za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina

Projekt financira Europska unija, a sufinancira Vlada RH

PRIRUČNIK za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina

WYG savjetovanje, Zagreb

Zagreb, 2017.

autori:

Ljubomir Mikić

Lidija Japec

dr.sc. Nenad Karajić

Mario Protulipac

Tomislav Sesvečan

Tatjana Tihomirović Ljubomir Mikić, Lidija Japec,

dr.sc. Nenad Karajić, Mario Protulipac,

Tomislav Sesvečan, Tatjana Tihomirović

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA SADRŽAJ

2

Priručnik za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina

nakladnik:

WYG savjetovanje, Zagreb

urednica:

Lidija Japec

autori:

Ljubomir Mikić

Lidija Japec

dr.sc. Nenad Karajić

Mario Protulipac

Tomislav Sesvečan

Tatjana Tihomirović

lektura:

dr. sc. Tanja Kuštović

grafičko oblikovanje:

Petra Slobodnjak

recenzije:

dr. sc. Predrag Bejaković

dr. sc. Antonija Petričušić

tisak:

Tiskara Zelina, Sveti Ivan Zelina

naklada:

1000

ISBN 978-953-59633-0-1

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000966873.

Zagreb, 2017.

IMPRESUM

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA ZAHVALE

3

zahvale:

Autori Priručnika i članovi Projektnog tima žele zahvaliti Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih

manjina Vlade RH na otvorenoj komunikaciji i svestranoj podršci tijekom provedbe projekta „Potpo-

ra vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini“. Posebne zahvale upućene su članovima vijeća i

predstavnicima nacionalnih manjina koji su sudjelovali u projektnim istraživačko-edukacijskim aktiv-

nostima: od popunjavanja anketnog upitnika, sudjelovanja u individualnim intervjuima ili grupnim

raspravama do sudjelovanja u obuci trenera vijeća i predstavnika za jačanje kapaciteta za praćenje

provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te za jačanje savjetodavne uloge i učin-

kovitijeg djelovanja u javnom životu lokalne zajednice. Predstavnici vijeća i predstavnika nacionalnih

manjina, jedinica samouprave i udruga, koji su predstavili primjere dobre prakse iz svojih lokalnih za-

jednica, zaslužni su za optimizam s kojim se završava projekt. Uz entuzijazam i proaktivni pristup svih

sudionika projekta, testirali smo primjenjivost priručnika tijekom edukacija u Bjelovaru, Osijeku, Rijeci,

Zadru i Zagrebu te se nadamo da smo oblikovali tekst u skladu sa stvarnim potrebama.

Ova publikacija je izrađena u sklopu projekta „Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini“,

koji je financirala Europska unija, a sufinancirao Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade

Republike Hrvatske. Sadržaj ovog Priručnika isključiva je odgovornost autora i provoditelja projekta: WYG

savjetovanja i Teched Savjetodavne usluge te ne odražava nužno gledišta Europske unije ili Ureda za ljud-

ska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.


4

Sadržaj

Popis kratica

Uvod1.1 Svrha priručnika

1.2 Pregled VPNM prema županijama i nacionalnim manjinama

Zakonodavni okvir2.1 Zaštita prava nacionalnih manjina na međunarodnoj razini

2.1.1 Manjinska prava i njihova osnovna obilježja

2.1.2 Međunarodni izvori ljudskih i manjinskih prava

2.1.3 Definiranje pojma “nacionalna manjina”

2.2 Europski kontekst zaštite prava nacionalnih manjina

2.2.1 Instrumenti zaštite prava nacionalnih manjina Vijeća Europe

2.2.2 Instrumenti zaštite prava nacionalnih manjina Organizacije za

europsku sigurnost i suradnju

2.2.3 Zaštita prava nacionalnih manjina na razini Europske unije

2.3 Zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj

2.3.1 Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (UZPNM)

2.3.2 Prava i slobode uređeni UZPNM-om

2.4 Vijeća, predstavnici i koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

2.4.1 Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

2.4.2 Izbori za članove vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i

konstituiranje vijeća

2.4.3 Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

2.4.4 Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

2.5 Savjet za nacionalne manjine

Savjetodavna uloga VPNM i sudjelovanje u lokalnom razvoju3.1 Važnost komunikacije u radu vijeća i predstavnika NM

3.2 Planiranje komunikacije

3.3 Sudjelovanje VPNM u lokalnom razvoju

3.3.1 Analiza situacije

3.3.2 Planiranje i provedba

3.3.3 Praćenje i evaluacija

3.3.4 Sudjelovanje u izradi razvojnih projekata

3.4 Primjeri dobre prakse

4

6

79

10

1517

17

20

21

22

22

28

30

30

31

33

35

35

38

40

42

45

4750

52

54

55

56

60

61

64

1.

2.

3.

SADRŽAJ


5

Praćenje provedbe UZPNM4.1 Dosadašnje praćenje provedbe UZPNM

4.2 Web aplikacija za VPNM

4.2.1 Upute za korištenje web aplikacije – javni i zatvoreni dio

4.2.2 Web upitnik za praćenje UZPNM ( korisnički profili)

4.2.3 Web upitnik za praćenje UZPNM

4.2.4 Sustavno praćenje i evaluacija – alati

4.2.5 Komunikacija elektronskom poštom

4.2.6 Komunikacija putem foruma

PrilogZnačajniji nacionalni propisi za ostvarivanje i zaštitu prava i sloboda

nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

6971

72

73

80

81

82

84

89

99

101

4.

5

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA POPIS KRATICA

6

DIP Državno izborno povjerenstvo

ESI Europski strukturni i investicijski fondovi

EU Europska unija

IPA EU instrument pretpristupne pomoći

(eng.Instrument for Pre-accession Assistance)

JLP(R)S Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

OCD Organizacije civilnog društva

OESS Organizacija za europsku sigurnost i suradnju

PNM Predstavnik nacionalne manjine

ULJPPNM Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike

Hrvatske

UZPNM Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina

VE Vijeće Europe

VNM Vijeće nacionalne manjine

VPNM Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

POPIS KRATICA

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA UVOD

7

UVOD 001


8

01


9

1.1 Svrha priručnika

Priručnik za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina rezultat je aktivnosti projekta ‘Potpora vijećima

nacionalnih manjina na lokalnoj razini’ u okviru EU programa IPA 2012, komponenta I. Pomoć u tran-

ziciji i jačanje institucija.

Priručnik je prvenstveno namijenjen članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina, ali nje-

gova upotreba može biti korisna i svima onima koje zanima zaštita ljudskih i manjinskih prava u hr-

vatskom društvu. Izradom Priručnika željelo se osigurati praktično edukativno pomagalo koje sažima

pregled zaštite prava nacionalnih manjina u međunarodnom kontekstu, s posebnim osvrtom na eu-

ropski kontekst, uz prikaz zakonodavnog okvira kojim se uređuje djelovanje vijeća, predstavnika i

koordinacija nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Na temelju rezultata istraživanja „GAP analiza kapaciteta i potreba vijeća nacionalnih manjina“, pro-

vedenog 2016. godine u okviru IPA projekta, pripremljeni su materijali za ovaj priručnik sa svrhom

obučavanja vijeća i predstavnika za informiranije i učinkovitije djelovanje u javnom životu vlastitih

lokalnih zajednica. Iako su već četiri izborna ciklusa manjinskih izbora održana tijekom proteklih če-

trnaest godina, evidentno je da vijeća i predstavnici nacionalnih manjina još uvijek nisu dovoljno

vidljivi i prepoznati u vlastitim sredinama, a to je neophodan uvjet za njihovo učinkovito djelovanje.

Unatoč objektivnim preprekama za uspješnije djelovanje vijeća, kao što su nedostatak financijskih,

ljudskih i organizacijskih kapaciteta, uz neujednačenu spremnost lokalnih i regionalnih samouprava

za ostvarivanje redovne institucionalne suradnje s izabranim predstavnicima i vijećima, postoji pro-

stor za jačanje uloge predstavnika nacionalnih manjina na način da se ulaže u njihovu edukaciju i

potiče na aktivnost i pronalaženje inovativnih načina sudjelovanja u razvojnim projektima u vlastitim

zajednicama. Stoga priručnik obuhvaća načela strateškog razvoja, osnovne pojmove praćenja i evalu-

acije provedbe projekata i strateških dokumenata te korištenje komunikacijskih kanala i ostvarivanje

partnerstva s drugim dionicima u zajednici.

Za učinkovitije praćenje provedbe Ustavnog zakona, oblikovana je web aplikacija kojom će se vijeća

i predstavnici moći služiti u narednom razdoblju, a detaljne upute za njenu upotrebu sastavni su dio

ovog priručnika.

Priručnik se sastoji od četiri dijela:

• Uvod s pregledom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;

• Zaštita prava nacionalnih manjina i zakonodavni okvir;

• Savjetodavna uloga i sudjelovanje vijeća i predstavnika u lokalnom razvoju;

• Web aplikacija za praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

UVOD


10

1.2 Pregled vijeća i predstavnika prema županijama i nacionalnim manjinama

Nakon usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine, održana su četiri

izborna kruga za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina i to prvi 2003. godine s ponovljenim i do-

punskim izborima 2004. godine, a potom 2007., 2011. i 2015. godine.

Posljednji izbori, na kojima je izabrano sadašnjih 285 vijeća i 169 predstavnika nacionalnih manjina, odr-

žani su 31. svibnja 2015. godine. U Tablici 1 prikazan je broj izabranih vijeća i predstavnika po županija-

ma. Najviše je vijeća izabrano u Istarskoj, Osječko-baranjskoj i Primorsko-goranskoj županiji, a najmanje

u Varaždinskoj županiji, dok je Krapinsko-zagorska županija jedina županija bez vijeća. Zastupljenost

vijeća prema županijama prikazana je i na Slici 1: Gustoća vijeća nacionalnih manjina po županijama.

Tablica 1Broj izabranih vijeća

i predstavnika

nacionalnih manjina na

izborima 2015.godine

po županijama

IZVOR: Državno izborno povjerenstvo (DIP), Arhiva izbora, dostupno na www.izbori.hr, broj od ukupno 288 izabranih vijeća umanjen je za 3 vijeća

u kojima broj izabranih članova nije bio dovoljan za konstituiranje vijeća prema UZPNM-u dok je broj predstavnika umanjen za dva i to u Istarskoj i

Brodsko-posavskoj županiji, u slučajevima s dva kandidata s istim brojem glasova i kandidata bez osvojenih glasova.

Županija Broj vijeća Broj predstavnika

Krapinsko-zagorska županija 0 1

Varaždinska županija 4 7

Ličko-senjska županija 5 1

Dubrovačko-neretvanska županija 6 1

Koprivničko-križevačka županija 6 5

Zagrebačka županija 8 10

Brodsko-posavska županija 8 5

Virovitičko-podravska županija 9 9

Zadarska županija 9 8

Šibensko-kninska županija 9 3

Međimurska županija 9 4

Grad Zagreb 9 10

Splitsko - dalmatinska županija 9 11

Požeško-slavonska županija 11 6

Karlovačka županija 13 6

Bjelovarsko-bilogorska županija 19 13

Sisačko-moslavačka županija 22 12

Vukovarsko-srijemska županija 25 13

Primorsko-goranska županija 29 19

Osječko-baranjska županija 35 14

Istarska županija 40 11

UKUPNO 285 169

http://www.izbori.hr


11

Slika 1Gustoća vijeća

nacionalnih manjina

po županijama

od 26 do 40 vijeća

od 12 do 25 vijeća

od 8 do 11 vijeća

do 7 vijeća

nema vijeća

Virovitica

Od 22 nacionalne manjine izrijekom navedene u Ustavu Republike Hrvatske, u zadnjem izbornom ci-

klusu održanom 2015. godine, 14 ih je iskoristilo pravo na izbor vlastitih vijeća, a 19 je izabralo svoje

pojedinačne predstavnike. Na Slici 2 prikazan je sadašnji broj vijeća prema različitim nacionalnim manji-

nama. Najviše vijeća (131) izabrali su pripadnici najbrojnije srpske nacionalne manjine, slijede Bošnjaci

s 34 vijeća, Romi s 28 vijeća, Albanci i Mađari sa 17 vijeća, Talijani s 13 vijeća, Česi s 11 te ostalih sedam

nacionalnih manjina s manjim brojem izabranih vijeća, od jednog do devet.

U Tablici 2 napravljen je pregled izabranih vijeća u četiri izborna kruga. Tijekom dvanaestogodišnjeg

razdoblja zamjetno je značajnije povećanje broja vijeća kod Bošnjaka te smanjenje broja vijeća kod

Mađara i Talijana dok su Romi u drugom i trećem krugu izabrali manji broj vijeća nego u prvom krugu

da bi u posljednjem izbornom krugu postali po brojnosti vijeća treća nacionalna manjina u Hrvatskoj.

Kod ostalih nacionalnih manjina broj izabranih vijeća u četiri kruga nije značajno oscilirao.

Pravo na izbor vijeća i predstavnika nije u potpunosti iskorišteno u svim izbornim jedinicama niti u

jednom od četiri kruga bilo stoga što nije bilo kandidatura ili zato što nije bilo odaziva birača. Budući

da se radi o pravu, ali ne i o obavezi, bitna je motiviranost pripadnika nacionalnih manjina za isticanje

kandidata i izlazak na izbore.

OsijekBjelovar

Koprivnica

ČakovecVaraždin

Krapina

Zagreb

Sisak

KarlovacRijeka

Gospić

Zadar

Šibenik

Split

Dubrovnik

Pula

Požega

Slavonski Brod

Vukovar


12

Redni

broj

Nacionalne manjine Broj izabranih vijeća po izbornim godinama

2003/2004 2007 2011 2015

1. Albanci 16 13 14 17

2. Bošnjaci 26 23 22 34

3. Crnogorci 7 6 7 6

4. Česi 13 11 12 11

5. Mađari 29 23 19 17

6. Makedonci 5 4 4 6

7. Nijemci 4 2 2 2

8. Romi 23 17 17 28

9. Rusini 4 4 4 4

10. Slovaci 6 6 6 6

11. Slovenci 10 9 9 9

12. Srbi 126 117 143 131

13. Talijani 23 13 13 13

14. Ukrajinci 4 1 1 1

Ukupno 295 249 273 285

IZVOR: DIP, Arhiva izbora, dostupno na www.izbori.hr, u tablici je prikazan broj vijeća koja su izabrana u punom ili natpolovičnom broju članova

jer je to zakonska pretpostavka za konstituiranje vijeća.

Slika 2Broj izabranih

vijeća 2015.godine

po nacionalnim

manjinama

Tablica 2Pregled izabranih

vijeća u 4 izborna

kruga (2003/2004,

2007, 2011 i 2015)

po nacionalnim

manjinama

46% (131)

10% (28)

6% (17)

4% (11)

12% (34)

6% (17)

4% (13)

12% (do 10 vijeća)

Srbi

Romi

Mađari

Česi

Bošnjaci

Albanci

Talijani

Ostali: Crnogorci, Makedonci, Nijemci,

Rusini, Slovaci, Ukrainci



13

Važnosti i ugledu manjinskih institucija mogu doprinijeti pozitivni rezultati prethodno izabranih vije-

ća i predstavnika ako su ostvarili uspješnu suradnju s jedinicama samouprave i povećali osjetljivost

zajednice za pitanja manjina. Iako je općeprihvaćena teza kako vijeća još uvijek nisu dovoljno prepo-

znata u vlastitim sredinama kao utjecajan dionik u povezivanju manjinske i većinske zajednice koji

može doprinijeti rješavanju zajedničkih problema i potreba, pozitivan je trend uočen u povećanju

zainteresiranosti za manjinske izbore.

Dok je na prvim izborima 2003. godine od raspisanog 471 izbora za vijeća i 141 za predstavnike, odr-

žano svega 35% izbora za vijeća a 30% za predstavnike, a na posljednjim izborima 2015. je od uku-

pnog broja raspisanih izbora za vijeća, održano 91,7%, a za predstavnike 71,9 % . Izvjesno je kako

je motiviranost za sudjelovanje u javnim poslovima kroz institucije manjinskih vijeća i predstavnika

povećana jer su u skoro svim izbornim jedinicama istaknuti kandidati za članove vijeća a povećan je

i interes za izbor predstavnika iako u nešto manjem opsegu. Predstavnici nacionalnih manjina imaju

razumljivo manji utjecaj jer nemaju riješen status pravnih osoba, a s obzirom na svoju disperziranost

i čestu dislociranost od središta samouprava, njihovi su kapaciteti za preuzimanje aktivne uloge u jav-

nim poslovima znatno niži. U odnosu na trendove u izboru vijeća u četiri izborna kruga, broj izabranih

predstavnika po nacionalnim manjinama značajnije je varirao za pojedine nacionalne manjine i to

posebice za Albance, Slovake, Srbe i Talijane, gdje se broj istaknutih kandidatura s godinama višestru-

ko povećao dok su Bošnjaci, Mađari, Makedonci i Slovenci bilježili povećanje pa potom smanjivanje

broja predstavnika. Ukupan broj izabranih PNM-a na prvim izborima bio je dvostruko manji nego na

svim narednima (Tablica 3).

Nizak odaziv birača još je jedan od izazova pred kojim se nalaze institucije vijeća i predstavnika. Una-

toč tome što je samo jedan glas dostatan da predstavnik ili član vijeća bude izabran, brojnost birača

doprinosi jačanju legitimiteta izabranih. Na izborima 2015. godine došlo je do povećanja izlaznosti na

izbore no radi se o neznatnom povećanju od 2,2 postotna boda u odnosu na 2011. Iako ukupan broj

aktivnih birača sporo raste, očigledno je da su udruge i pripadnici nacionalnih manjina postali aktivniji

u mobiliziranju biračkog tijela i predlaganju kandidata u skoro svim sredinama gdje to Ustavni zakon

o pravima nacionalnih manjina omogućuje.

U Tablici 4 prikazan je ukupan odaziv birača za članove vijeća i predstavnike prema četiri izborna kru-

ga, a u Tablici 5 je odaziv birača zabilježen prema izbornim godinama i dostupnim izbornim razinama.

Izlaznost na izbore je nešto veća na općinskoj nego na gradskoj i županijskoj razini a dodatno postoje

značajne razlike po regijama i po nacionalnim manjinama koje se mogu detaljnije proučiti u službe-

nim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva (www.izbori.hr).

Nakon ovog kratkog pregleda sadašnjeg stanja i osvrta na rezultate prethodnih izbora, u sljedećem po-

glavlju razmotrit će se temelji prava nacionalnih manjina i zakonodavni okvir koji ih uređuje.



14

Redni

broj

Nacionalne manjine Broj izabranih predstavnika po izbornim godinama

2003/2004 2007 2011 2015

1. Albanci 5 21 24 22

2. Austrijanci - - - 1

3. Bošnjaci 9 15 15 7

4. Bugari 1 1 1 1

5. Crnogorci 1 3 6 6

6. Česi 6 10 10 10

7. Mađari 10 16 20 16

8. Makedonci 3 10 9 6

9. Nijemci 2 5 6 4

10. Poljaci 0 1 1 1

11. Romi 7 9 11 9

12. Rusi 0 1 2 3

13. Rusini 1 2 2 2

14. Slovaci 6 5 6 14

15. Slovenci 6 11 13 4

16. Srbi 6 31 24 45

17. Talijani 3 6 10 9

18. Ukrajinci 4 8 8 7

19. Židovi 1 1 1 1

Ukupno 71 156 159 169

Izborna razina Odaziv birača po izbornim godinama (%)“

2003 dopunski 2004 2007 2011 2015*

VNM PNM VNM PNM VNM PNM VNM PNM VNM PNM

Županije 10,21 15,83 6,35 10,46 9,88 12,55 10,44 13,30

Gradovi 10,81 24,45 8,99 6,90 8,04 11,03 9,45 17,48

Općine 22,13 17,42 16,20 21,43 17,02 18,08 15,93 23,51

Sve razine 13,23 17,86 7.62 8.90 10,41 13,39 11,00 16.47 13,45

Izborna godina 2003/2004 2007 2011 2015

Ukupan odaziv birača 11,76% 10.55% 11.23% 13,45%

IZVOR: DIP, Arhiva izbora, dostupno na www.izbori.hr

IZVOR: DIP, Arhiva izbora, dostupno na www.izbori.hr.

* Prikazivanje izbornih rezultata izmijenjeno je u 2015. godini te je za nacionalnu razinu dostupan jedino ukupan odaziv birača dok je prethodnih

godina bio dostupan ukupan odaziv za svaku od tri razine ( županije, gradovi i općine).

IZVOR: DIP, Arhiva izbora, dostupno na www.izbori.hr

Tablica 3Pregled izabranih

predstavnika

nacionalnih manjina

(PNM) u 4 izborna

kruga po nacionalnim

manjinama.

Tablica 5Odaziv birača za vijeća

(VNM) i predstavnike

(PNM) po izbornim

razinama u četiri

izborna kruga

Tablica 4Ukupan odaziv birača

za vijeća i predstavnike

nacionalnih manjina u

četiri izborna kruga




PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA ZAKONODAVNI OKVIR

15

02 ZAKONODAVNI OKVIR 0


16

02


17

2.1 Zaštita prava nacionalnih manjina na međunarodnoj razini

2.1.1 Manjinska prava i njihova osnovna obilježja

Prava pripadnika nacionalnih manjina, odnosno manjinska prava moguće je odrediti kao skup poseb-

nih prava koje služe zaštiti, očuvanju i unapređenju nacionalnih ili etničkih, kulturnih, jezičnih, vjerskih

i drugih identiteta i posebnosti pripadnika nacionalnih manjina i manjinskih skupina te ostvarivanju

njihovog punog uključivanja i integracije u društveni, gospodarski, politički i kulturni život.

Manjinska prava čine sastavni dio široke lepeze ljudskih prava i predstavljaju svojevrsnu nadgradnju nad te-

meljnim ljudskim pravima i slobodama, koja se općenito mogu odrediti kao univerzalne ljudske vrijednosti,

odnosno prava i slobode čovjeka. Temeljna ljudska prava i slobode zajamčeni su svakom čovjeku, dakle i

pripadnicima nacionalnih manjina. U tom se smislu može sagledati i poseban značaj međunarodnih in-

strumenata i standarda zaštite općih ljudskih prava u kontekstu zaštite, ali i unaprjeđenja položaja manjina.

Slijedom navedenog, opća se načela i mehanizmi zaštite temeljnih ljudskih prava primjenjuju i na

zaštitu pripadnika nacionalnih manjina te posebnih manjinskih prava.

ZAKONODAVNI OKVIR

Članak 1. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina:

,,Zaštita nacionalnih manjina, te prava i slobode pripadnika manjina čine sastavni dio međunarod-

ne zaštite ljudskih prava i kao takva spada u područje međunarodne suradnje.“

Razvoj suvremenog međunarodnog sustava i okvira zaštite te međunarodnog normiranja ljudskih

prava započeo je po završetku II. svjetskog rata, pod okriljem međunarodnih organizacija poput Uje-

dinjenih naroda i Vijeća Europe.

Prvim suvremenim međunarodnim instrumentom za zaštitu ljudskih prava, kojim su ta prava

uređena na obuhvatan i općeprihvaćen način, smatra se Opća deklaracija o pravima čovjeka

Ujedinjenih naroda iz 1948.

Međunarodni su sustav i standardi ljudskih prava kontinuirano razvijani, proširivani i osnaživani te su do

današnjih dana obuhvatili gotova sva ključna područja ljudskog života i međuljudskih i društvenih odnosa.

Temeljna ljudska prava uključuju široki spektar građanskih i političkih prava te gospodarskih, socijalnih i

kulturnih prava, koja se nazivaju i ljudskim pravima prve, odnosno druge generacije. Vremenom su me-

đunarodnim sustavom zaštite ljudskih prava obuhvaćena i uređena i tzv. ljudska prava treće generacije,


18

koja uključuju kolektivna prava društvenih skupina i zajednica ili naroda, poput prava na održivi razvoj,

društvena bogatstva, mir, zdrav okoliš, humanitarnu pomoć, i sl.

Građanska i politička prava obuhvaćaju npr. pravo na život, slobodu, osobnu sigurnost, privat-

nost, pravično suđenje, slobodu kretanja, slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu savjesti i

vjeroispovijedi, sudjelovanje u političkom životu i javnom životu.

Gospodarska, socijalna i kulturna prava uključuju prava poput onih na rad, socijalnu i zdrav-

stvenu sigurnost, obrazovanje, primjeren životni standard i dr.

Razvoj suvremenog međunarodnog sustava i instrumenata ljudskih prava isključivo posvećenih zašti-

ti posebnih manjinskih prava i sloboda intenzivirao se tek početkom posljednjeg desetljeća XX. stolje-

ća. Taj je proces u značajnoj mjeri bio potaknut međuetničkim i međunacionalnim sukobima koji su

eskalirali uslijed raspada pojedinih multietničkih država, poput bivše Jugoslavije i Sovjetskog Saveza,

i neodgovarajuće uređenih ili neuređenih društvenih odnosa između pojedinih manjinskih skupina i

većinskih naroda u novonastalim nacionalnim državama.

Krajem 1992., Opća skupština UN-a proglasila je Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacio-

nalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama. Deklaracija je prvi međunarodni instrument is-

ključivo posvećen uređivanju i zaštiti posebnih manjinskih prava. Osim toga, značaj Deklaracije može

se sagledati i u kontekstu doprinosa prevenciji međuetničkih i međudržavnih sukoba koji uključuju

manjine te izgradnji i jačanju međuetničke i međudržavne suradnje, stabilnosti i povjerenja.

Posebna manjinska prava i slobode se u međunarodnom, ali i u nacionalnom pravu najčešće jamče i štite

u područjima uporabe manjinskog jezika i pisma; obrazovanja na manjinskom jeziku i pismu; očuvanja,

njegovanja i iskazivanja vlastite kulture; ispovijedanja svoje vjere; udruživanja i samoorganiziranja; obav-

ljanja informativnih djelatnosti na manjinskom jeziku i pismu; sudjelovanja u javnom životu i poslovima i sl.

Osnovna obilježja ostvarivanja i zaštite ljudskih prava su univerzalnost, neotuđivost i nedjeljivost.

Univerzalnost podrazumijeva da ljudska prava trebaju jednako biti priznata i poštovana sva-

kom čovjeku, bez obzira na nacionalnu ili etničku pripadnost i podrijetlo, rasu ili boju kože,

spol, jezik, vjeru, društveni položaj ili neku drugu okolnost ili status.

Neotuđivost znači da ljudska prava pojedinca ne mogu biti ograničena ili uskraćena tuđom

voljom. Ostvarivanje nekih ljudskih prava moguće je ograničiti ili onemogućiti, ali samo u izni-

mnim situacijama te na način i pod uvjetima koji su predviđeni međunarodnim instrumentima

zaštite ljudskih prava i odgovarajućim nacionalnim propisima.

Nedjeljivost ukazuje na međusobnu povezanost i međuovisnost ljudskih prava, odnosno na činje-

nicu da ostvarivanje pojedinih ljudskih prava suštinski ovisi o ostvarivanju ostalih ljudskih prava.

Sustav ostvarivanja i zaštite manjinskih ljudskih prava temelji se na načelima jednakosti i nediskrimi-

nacije u pristupu ljudskim pravima te na usvajanju i poduzimanju posebnih mjera u korist nacionalnih

manjina. Usvajanjem i poduzimanjem posebnih mjera teži se ostvarivanju pune i učinkovite jednakosti

pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinskog stanovništva. Te su posebne mjere poznate i

pod nazivima ,,afirmativna akcija“ ili ,,pozitivna diskriminacija“. Značajno je naglasiti da se posebnim

mjerama u korist manjina ne narušavaju načela jednakosti i nediskriminacije u pristupu ljudskim pravi-

ma u odnosu na pripadnike većinskog stanovništva ili drugih manjinskih skupina u društvu.


19

Članak 4. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina:

,,1. Stranke se obvezuju jamčiti pripadnicima nacionalnih manjina pravo jednakosti pred zako-

nom i jednake pravne zaštite. U svezi s tim zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na

pripadnosti nacionalnoj manjini.

2. Stranke se obvezuju da će po potrebi usvojiti odgovarajuće mjere s ciljem promicanja pune i

učinkovite jednakosti između pripadnika nacionalne manjine i pripadnika većinskog pučanstva u

svim područjima gospodarskog, društvenog, političkog i kulturnog života. U svezi s tim stranke će

na odgovarajući način uzeti u obzir specifične uvjete pripadnika nacionalnih manjina.

Kao primjer zakonskog uređivanja posebnih mjera u korist nacionalnih manjina u Republici Hr-

vatskoj može se navesti odredba članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina,

kojom je propisano pravo prednosti pod istim uvjetima pri zapošljavanju pripadnika nacional-

nih manjina u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima, radi postizanja njihove zakonom

zajamčene zastupljenosti u tim tijelima.

Ostvarivanjem i zaštitom posebnih manjinskih prava, uključujući poduzimanje posebnih mjera u

korist nacionalnih manjina, teži se omogućavanju integracije pripadnika nacionalnih manjina u šire

društvo uz očuvanje vlastitih identiteta i manjinskih posebnosti. Time se doprinosi sprječavanju inte-

gracije manjina prisilnom, odnosno nedobrovoljnom asimilacijom, koja se za razliku od dobrovoljne

asimilacije smatra neprihvatljivom.

Ostvarivanje i opseg ostvarivanja pojedinih manjinskih prava ovisi, između ostalog, o iskazanom

interesu i posebnim potrebama pripadnika određene nacionalne manjine, a može ovisiti i o broj-

nosti pripadnika neke nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području.

Temeljnim se ljudskim pravima, ali i posebnim manjinskim pravima prvenstveno uređuju i štite prava

i slobode pojedinaca. U načelu, ta prava nisu usmjerena na zaštitu ili ostvarivanje prava pojedinih

skupina, odnosno ne predstavljaju kolektivna prava. Međutim, kako pojedina ljudska, odnosno po-

sebna manjinska prava pojedinac ne može ostvarivati samostalno, međunarodnim je instrumentima

ljudskih prava priznata i uređena svojevrsna kolektivna dimenzija jamčenja i zaštite pojedinih ljudskih

prava manjina, koja pripadnici određene nacionalne manjine ostvaruju u zajednici s drugim pripad-

nicima te nacionalne manjine.

Članak 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:

„U onim državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezične manjine, osobama koje pripadaju tim

manjinama ne smije se uskratiti pravo da u zajednici s ostalim pripadnicima svoje grupe uživaju svoju

kulturu, ispovijedaju i iskazuju svoju vjeru ili da se služe svojim jezikom.“

Članak 3. stavak 2. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina:

„Pripadnici nacionalnih manjina mogu koristiti prava i uživati u slobodama što proizlaze iz načela sadr-

žanih u ovoj Okvirnoj konvenciji, i to kako pojedinačno tako i u zajednici s drugima.“


20

Članak 141. Ustava Republike Hrvatske:

„Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su

na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad

zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima

utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.“

2.1.2 Međunarodni izvori ljudskih i manjinskih prava

Prava pripadnika nacionalnih manjina uređena su i zajamčena brojnim međunarodnim instrumentima

zaštite ljudskih prava.

Promicanje, ostvarivanje i zaštita ljudskih prava pripadnika nacionalnih manjina su, prije svega,

u nadležnosti institucija nacionalnih država. Ta pitanja, međutim, imaju i svoju međunarodnu

dimenziju te potpadaju pod režim međunarodnog sustava zaštite ljudskih prava i međunarodne

suradnje. Pristupanjem nacionalnih država međunarodnim organizacijama te međunarodnim

ugovorima koji su prihvaćeni pod njihovim okriljem i kojima su uređena pitanja ostvarivanja i za-

štite općih ljudskih i posebnih manjinskih prava, zaštita i ostvarivanje prava nacionalnih manjina

postaju dijelom međunarodnog sustava zaštite ljudskih prava.

Osnovni međunarodne izvore općih ljudskih i specifičnih manjinskih prava predstavljaju:

• međunarodni ugovori;

• neugovorni akti i dokumenti usvojeni pod okriljem različitih međunarodnih organizacija; te

• općeprihvaćeni i široko uvriježeni međunarodni običaji zaštite ljudskih prava, odnosno međuna-

rodno običajno pravo.

Međunarodni ugovori, poznati i kao paktovi, konvencije, povelje, sporazumi ili protokoli, pravno su ob-

vezujući instrumenti zaštite ljudskih prava za sve državne stranke tih ugovora. Međunarodni ugovori

mogu biti multilateralni, odnosno oni kojima je pristupio veći broj država i koji su zaključeni pod okri-

ljem međunarodnih organizacija, te bilateralni, koji su zaključeni između dvije države.

Osim pravno obvezujućih ugovora, pod okriljem međunarodnih organizacija usvojeni su i prihvaćeni i

brojni formalnopravno neobvezujući instrumenti od značaja za zaštitu općih ljudskih i manjinskih pra-

va. Ti instrumenti, iako pravno neobvezujući, nameću državama članicama međunarodnih organizacija

određene političke i moralne obveze koje bi one trebale poštovati, a usvajaju se u obliku deklaracija

(izjava), stajališta, preporuka, načela i sl.

Međunarodno običajno pravo, odnosno međunarodni običaji zaštite ljudskih prava predstavljaju ne-

pisane vrijednosti i standarde ljudskih prava kojih se pridržava i koje poštuje veliki broj država. Dio

međunarodnih običaja vremenom je pretočen u međunarodne ugovore i druge međunarodne in-

strumente zaštite ljudskih prava.

Najznačajniji međunarodni instrumenti za zaštitu općih ljudskih i posebnih manjinskih prava razvi-

jeni su pod okriljem Ujedinjenih naroda (UN), Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i


21

suradnju (OESS). Pri tim su međunarodnim organizacijama ustrojena međuvladina i stručna tijela i

specijalizirane institucije te, u nekim slučajevima, i međunarodna sudbena i para-sudbena tijela za

praćenje i nadziranje poštovanja međunarodnih obveza preuzetih od strane nacionalnih država. Ta

tijela doprinose unaprjeđenju ostvarivanja, zaštiti, razvoju i promicanju međunarodnih standarda

ljudskih prava na svim razinama.

2.1.3 Definiranje pojma “nacionalna manjina”

Na međunarodnoj razini, u okviru međunarodnog prava, ne postoji općeprihvaćena i pravno obvezu-

juća definicija pojma ”nacionalna manjina“.

Nepostojanje jedinstvene definicije pojma ,,nacionalna manjina“ u pojedinim državama do-

vodi ili može dovesti do određenih pitanja vezanih uz službeno prepoznavanje i priznavanje

statusa manjine te, posljedično, do problema u jasnom određivanju pojedinaca i skupina na

koje se posebna prava nacionalnih manjina odnose.

Neki od razloga nepostojanja jedinstvene definicije pojma ,,nacionalna manjina“ su povijesno-tradicijske,

teorijske, zakonodavne, praktične i druge razlike poimanja (nacionalnih) manjina u pojedinim državama ili

širim regijama. Međutim, potrebno je imati na umu da stvarno postojanje (nacionalnih) manjina u pojedi-

nim državama nije isključivo pitanje službenog političkog prihvaćanja i nacionalne pravne regulative, već

je to pitanje i faktičkog stanja, što donekle utječe na ograničavanje diskrecijskog prava država da samostal-

no odlučuju o postojanju manjinskih skupina na svojim teritorijima.

Pojedine države formalno ne priznaju postojanje ,,nacionalnih“ manjina na svojem teritoriju.

Međutim, neke države priznaju postojanje npr. jezičnih ili vjerskih manjinskih skupina.

Za određivanje pojma ,,nacionalna manjina“ ili podvođenje pojedine skupine pod taj pojam moguće

je koristiti različite objektivne i subjektivne kriterije koje su izrodili različiti pokušaji općeprihvaće-

nog definiranja tog pojma. Ti se kriteriji koriste kumulativno i uključuju npr. brojnost, odnosno manji

udio neke skupine u stanovništvu države u odnosu na većinsko stanovništvo; različita etnička, vjerska,

kulturna i jezična obilježja u odnosu na većinsko stanovništvo; nedominantni položaj u odnosu na

većinsko stanovništvo; status državljana; tradicionalno nastanjenje; iskazivanje želje i namjere za oču-

vanjem posebnosti u odnosu na većinsko stanovništvo i sl.

U Republici Hrvatskoj pojam ,,nacionalna manjina“ uređen je člankom 5. Ustavnog zakona o

pravima nacionalnih manjina:

,,Nacionalna manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, je skupina hrvatskih državljana čiji pripadni-

ci su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična,

kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.“

U Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske izrijekom su navedene 22 nacionalne

manjine u Republici Hrvatskoj: Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci,

Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji,

Turci, Vlasi i Albanci.


22

2.2 Europski kontekst zaštite prava nacionalnih manjina

2.2.1 Instrumenti zaštite prava nacionalnih manjina Vijeća Europe

Vijeće Europe osnovano je 1949. kao regionalna organizacija za suradnju između vlada i parlamenata

europskih država. Vijeće Europe najvažnija je međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava, ra-

zvoj demokracije i poštovanje načela vladavine prava u Europi.

Pod okriljem Vijeća Europe na snagu su stupila dva multilateralna ugovora od iznimnog značaja za ostva-

rivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina: Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina i Europska

povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima. Republika Hrvatska je stranka oba ugovora.

OKVIRNA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA

Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (OKZNM) prvi je multilateralni ugovor isključivo

posvećen zaštiti nacionalnih manjina. Ujedno, OKZNM je i najznačajniji i najobuhvatniji regionalni

(europski) instrument za zaštitu manjinskih prava.

OKZNM je stupio na snagu 1. veljače 1998. i do sada ga je ratificiralo 39 država.

Naziv ,,okvirna“ ukazuje da OKZNM predstavlja svojevrsni pravno-politički okvir za zaštitu nacionalnih

manjina na područjima država stranaka. Naime, OKZNM-om su utvrđena temeljna pravna načela i ciljevi

te pojedina manjinska prava kojih su se države stranke dužne pridržavati prilikom usvajanja i uređiva-

nja nacionalnih propisa i politika za zaštitu nacionalnih manjina. To znači da se načela i ciljevi utvrđeni

OKZNM-om u praksi ostvaruju putem nacionalnih propisa i odgovarajućih nacionalnih politika.

,,Okvirni“ karakter Konvencije omogućuje svakoj državi ugovornici da detaljno uređivanje ma-

njinskih prava i usvajanje manjinskih politika prilagodi posebnim okolnostima i potrebama

nacionalnih manjina na svom području. Pri tome, država ugovornica ne može koristiti odredbe

OKZNM-a da bi ograničila ili umanjila višu razinu zaštite prava koja su osigurana ili stečena teme-

ljem drugih međunarodnih instrumenta ili nacionalnih propisa (čl. 22. OKZNM).

OKZNM ne sadrži definiciju pojma ,,nacionalna manjina“. Međutim, jedno od temeljnih načela OKZNM-a

odnosi se na pravo svakog pripadnika nacionalne manjine na samo-izjašnjavanje o pripadnosti nacional-

noj manjini te slobodu izbora da bude ili ne bude tretiran kao takav, iz čega ne smiju proisteći nikakve štete

(čl. 3. st. 1.). Iz ovog načela proizlazi da države stranke nemaju neograničeno diskrecijsko pravo određivanja

pojedinaca, odnosno skupina u odnosu na koje će primjenjivati OKZNM.

Ostala temeljna načela OKZNM-a upućuju:

• da zaštita nacionalnih manjina čini sastavni dio međunarodne zaštite ljudskih prava i ubraja se

u područje međunarodne suradnje (čl. 1.);

• da odredbe OKZNM-a treba primjenjivati u dobroj vjeri, u duhu razumijevanja i snošljivosti, te

suradnjom među državama (čl. 2.); te

• da se prava i slobode koja proizlaze iz načela OKZNM-a mogu koristiti pojedinačno ili u zajed-

nici s drugima (čl. 3. st. 2.).


23

Načela i ciljevi OKZNM-a kojima su uređene obveze država u području zaštite prava pripadnika naci-

onalnih manjina (čl. 4.-19.) odnose se na:

• Jamčenje prava jednakosti i jednake pravne zaštite te poduzimanje mjere za promicanje pune i

učinkovite jednakosti (afirmativna akcija);

• Unaprjeđenje uvjeta za održavanje i razvijanje kulture i zaštitu samobitnosti (vjere, jezika, tradicije i kul-

turne baštine) te suzdržavanje od politika ili praksi prisilne, odnosno nedobrovoljne asimilacije;

• Poticanje duha snošljivosti, međukulturnog dijaloga, uzajamnog poštovanja i suradnje među ljudima na

njihovu području te na zaštitu osoba od diskriminacije, neprijateljstva ili nasilja zbog pripadnosti manjini;

• Poštovanje slobode mirnog okupljanja, udruživanja i izražavanja te misli, savjesti i vjere;

• Priznanje prava na očitovanje svoje vjere ili uvjerenja te na osnivanje vjerskih ustanova, organizaci-

ja i udruga; priznanje prava na slobodu izražavanja, primanja i širenja informacija i ideja na manjin-

skom jeziku te omogućavanje pristupa medijima i osnivanje vlastitih medija;

• Priznavanje prava na korištenje manjinskog jezika privatno, javno i u ophođenju s tijelima vlasti;

• Priznavanje prava na korištenje prezimena i imena te na isticanje naziva, informacija i topografskih

oznaka na manjinskom jeziku; poduzimanje mjera na području međukulturnog obrazovanja i pro-

micanje jednake dostupnosti obrazovanja na svim razinama;

• Priznavanje prava na ustanovljavanje i upravljanje vlastitim privatnim ustanovama za obrazovanje

i obuku;

• Priznavanje prava na učenje i podučavanje na manjinskom jeziku te na učenje manjinskog jezika,

ne dirajući u učenje službenog jezika i nastavu na službenom jeziku;

• Stvaranje uvjeta nužnih za učinkovito sudjelovanje u kulturnom, društvenom i gospodarskom ži-

votu i javnim poslovima;

• Uzdržavanje od mjera kojima se mijenjaju omjeri među pučanstvom na područjima nastanjenim

nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na ograničenja prava i sloboda koja proizlaze iz na-

čela sadržanih u OKZNM;

• Nemiješanje u prava uspostavljanja i održavanja slobodnih i miroljubivih prekograničnih kontakata te

u prava na sudjelovanje u djelatnostima nevladinih organizacija na državnoj i međunarodnoj razini;

• Poticanje prekogranične i međunarodne suradnje i zaključivanja bilateralnih i multilateralnih spo-

razuma s drugim državama s ciljem zaštite manjina; te

• Na mogućnost poduzimanja samo onih ograničenja, restrikcija i derogacija načela sadržanih u

OKZNM-u koja su predviđena ostalim međunarodnopravnim instrumentima.

Okvirnom konvencijom uređen je način primjene navedenih načela:

• U korištenju prava i sloboda koje proizlaze iz načela OKZNM-a, osobe koje pripadaju nacionalnim ma-

njinama dužne su poštovati nacionalno zakonodavstvo i prava drugih osoba (čl. 20.);

• Načela OKZNM-a ne mogu se tumačiti na način kojim bi se ugrožavala teritorijalna cjelovitost i

politička nezavisnost država (čl. 21.);

• Odredbe OKZNM-a ne smiju se tumačiti kao ograničenje ljudskih prava i temeljnih sloboda za-

jamčenih nacionalnim propisima ili drugim međunarodnim ugovorima (čl. 22.).


24

Člancima 24.-26. OKZNM-a uređene su osnove načina praćenja provedbe i ispunjavanja obveza drža-

va stranaka.

Provedbu OKZNM-a prati Odbor ministara Vijeća Europe. Odbor ministara je izvršno tijelo Vijeća Eu-

rope. Članstvo Odbora ministara čine ministri vanjskih poslova država članica Vijeća Europe. Praćenje

provedbe OKZNM-a u državama strankama provodi se u redovitim ciklusima, temeljem periodičnih

državnih izvješća. Prvo, inicijalno izvješće države su dužne podnijeti Vijeću Europe u roku od godine

dana od stupanja na snagu OKZNM-a za pojedinu državu stranku. Nakon toga, države su dužne do-

stavljati svoja izvješća svakih pet godina. Odbor ministara od države stranke može zatražiti i dostavu

izvješća u razdoblju između dva kruga redovitog izvještavanja.

Odboru ministara u praćenju provedbe OKZNM-a stručnu pomoć pruža Savjetodavni odbor Okvirne kon-

vencije. Savjetodavni odbor je stručno tijelo sastavljeno od nezavisnih stručnjaka u području zaštite ma-

njina. Nezavisni stručnjaci posao u Savjetodavnom odboru ne obavljaju kao predstavnici država iz kojih

dolaze, već nezavisno i samostalno. Savjetodavni odbor ocjenjuje postupanje država sukladno obvezama

preuzetim pristupanjem OKZNM-u temeljem državnih izvješća i dodatnih komentara te informacija pri-

kupljenih iz drugih odgovarajućih međunarodnih i nacionalnih izvora, uključujući ,,alternativna“ izvješća i

informacije koje dostavljaju različite nevladine i manjinske organizacije. Na poziv država, predstavnici Sa-

vjetodavnog odbora uobičajeno posjećuju te države i susreću se s različitim vladinim, nevladinim i ostalim

odgovarajućim nacionalnim dionicima. Posjete delegacija Savjetodavnog odbora uključuju i održavanje

sastanaka s predstavnicima, udrugama i institucijama nacionalnih manjina. Temeljem svih prikupljenih in-

formacija Savjetodavni odbor izrađuje svoje ,,mišljenje“, koje dostavlja državi stranci na komentiranje.

Svaki krug praćenja završava usvajanjem i objavljivanjem ,,rezolucije“ od strane Odbora mini-

stara Vijeća Europe. U ,,rezoluciji“ Odbora ministara sadržani su zaključci praćenja i preporuke

državi za daljnje postupanje s ciljem unaprjeđenja provedbe OKZNM-a.

Praćenje ostvarivanja prava nacionalnih manjina u državama strankama i pripadajuća ,,mišlje-

nja“ Savjetodavnog odbora vremenom su značajno pridonijeli unaprjeđenju praktične primje-

ne i tumačenja odredbi OKZNM-a.

Temeljem svoga dosadašnjeg rada te nalaza i zaključaka sadržanih u ,,mišljenjima“, Savjeto-

davni odbor je izradio četiri tematska komentara vezano uz praktičnu primjenu OKZNM-a:

• Komentar br. 1 o obrazovanju temeljem OKZNM-a iz 2006.;

• Komentar br. 2 o učinkovitom sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom,

socijalnom i gospodarskom životu i javnim poslovima iz 2008.;

• Komentar br. 3 o jezičnim pravima nacionalnih manjina temeljem OKZNM-a iz 2012; i

• Komentar br. 4 o opsegu primjene OKZNM-a iz 2016.

Doprinos manjinskih dionika u procesu praćenja provedbe OKZNM-a može se ogledati u njihovom uklju-

čivanju i sudjelovanju u izradi službenih državnih izvješća; izradi i dostavljanju ,,alternativnih“ izvješća i in-

formacija o položaju nacionalnih manjina i provedbi OKZNM-a Savjetodavnom odboru; te u susretima i

sastancima s predstavnicima Savjetodavnog odbora tijekom njihovih posjeta državama.

Svojim sudjelovanjem u procesima praćenja provedbe OKZNM-a, ali i upoznavanjem pripad-

nika nacionalnih manjina i šire javnosti sa sadržajima državnih i ,,alternativnih“ izvješća te


25

,,mišljenjima“ Savjetodavnog odbora i ,,rezolucijama“ Odbora ministara, kao i zagovaranjem

provođenja odgovarajućih preporuka i sl., manjinski dionici mogu doprinositi daljnjem promi-

canju i unaprjeđenju provedbe OKZNM-a u svojim državama.

Informacije o praćenju provedbe OKZNM-a u Republici Hrvatskoj, kao i sva dosadašnja državna

izvješća i komentari, ,,mišljenja“ Savjetodavnog odbora OKZNM-a te ,,rezolucije“ Vijeća ministara

Vijeća Europe dostupni su na: http://www.coe.int/en/web/minorities/croatia .

EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA

Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (EPRMJ) je multilateralni ugovor usmjeren na

promicanje uporabe i zaštitu regionalnih ili manjinskih jezika koji su tradicionalno prisutni i koji se

koriste na području Europe, odnosno europskih država.

EPRMJ je stupila na snagu 1. ožujka 1998. i do sada joj je pristupilo 25 država.

Poveljom se, između ostalog, naglašavaju načela demokracije i kulturnih različitosti te vrijednosti multi-

kulturalizma i višejezičnosti koje doprinose očuvanju i razvoju europskog kulturnog bogatstva i tradicije.

EPRMJ predstavlja svojevrsni pravno-politički okvir kojim su utvrđena osnovna načela i mjere za usva-

janje i provođenje nacionalnih jezičnih politika i odgovarajućih propisa u području zaštite regionalnih

ili manjinskih jezika.

EPRMJ sadrži definicije ključnih pojmova, odnosno izraza koji se koriste u Povelji (čl.1.):

• ,,Regionalni ili manjinski jezici“ u smislu Povelje su jezici koji se tradicionalno rabe na području

određenog državnog teritorija od strane državljana te države koji sačinjavaju grupu brojčano ma-

nju od ostatka državnog stanovništva i razlikuju se od službenih jezika te države. Izraz se ne odnosi

na dijalekte službenog jezika države i jezike useljenika.

• „Područje na kojem se regionalni ili manjinski jezici rabe“ je zemljopisno područje na kojem je

navedeni jezik način izražavanja određenog broja ljudi što opravdava usvajanje različitih zaštitnih

i poticajnih mjera predviđenih u Povelji.

• ,,Neteritorijalni jezici“ su jezici koje rabe državljani određene države a koji se razlikuju od jezika

koje rabi ostatak državnog pučanstva, ali koji iako su tradicionalno u uporabi u okviru državnog

teritorija, ne mogu biti svedeni na zasebno područje.

Općim odredbama EPRMJ-a uređeni su:

• Obveza država stranaka da poštuju prethodno navedene definicije izraza koji se koriste u Po-

velji te da opće ciljeve i načela Povelje primjenjuju na sve regionalne ili manjinske jezike koji se

govore na njihovim područjima (čl. 2. st. 1);

• Zabrana tumačenja Povelje kojim bi se utjecalo na ograničavanje ili ukidanje postojećih standar-

da zaštite ljudskih prava te povoljnijih i povlaštenijih odredbi u pogledu regionalnih ili manjin-

skih jezika utvrđenih odgovarajućim nacionalnim propisima ili međunarodnim ugovorima (čl. 4.);

http://www.coe.int/en/web/minorities/croatia


26

• Zabrana tumačenja Povelje na način kojim bi se narušavale postojeće obveze međunarodnog

prava, uključujući načelo suverenosti i teritorijalne cjelovitosti država (čl. 5.); te

• Obveza država stranaka da svim odgovarajućim dionicima i pojedincima na svom području omo-

gući informiranje o pravima i obvezama utvrđenim Poveljom (čl. 6.)

Ostala značajna načela utvrđena člankom 7. stavcima 2. - 5. uključuju:

• Zabranu ili ukidanje bilo koje neopravdane razlike, isključenja, ograničenja ili prednosti u odnosu

na uporabu regionalnog ili manjinskog jezika s ciljem obeshrabrivanja ili dovođenja u opasnost

održanja tih jezika;

• Usvajanje posebnih mjera u korist regionalnih ili manjinskih jezika (afirmativna akcija);

• Promicanje međusobnog razumijevanja između svih jezičnih skupina u državi;

• Razmatranje potreba i želja korisnika regionalnih ili manjinskih jezika u okviru nacionalnih politika

prema tim jezicima; te

• Odgovarajuću, odnosno prilagođenu primjenu načela Povelje i na neteritorijalne jezike.

Poveljom su uređeni sljedeći temeljni ciljevi i načela na kojima su države stranke EPRMJ-a dužne za-

snivati svoje nacionalne politike, zakonodavstva i praksu u pogledu regionalnih ili manjinskih jezika

na područjima na kojima se ti jezici rabe i u skladu sa položajem svakog jezika (čl. 7. st. 1.):

• priznavanje regionalnog ili manjinskog jezika kao izraza kulturnog bogatstva;

• poštovanje zemljopisnog područja svakog regionalnog ili manjinskog jezika s ciljem osiguranja da

postojeće ili nove administrativne podjele ne predstavljaju zapreku za promicanje odgovarajućeg

regionalnog ili manjinskog jezika;

• poduzimanje odlučne akcije na promicanju regionalnih ili manjinskih jezika s ciljem njihova očuvanja;

• pogodovanje i/ili poticanje uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u govoru i pismu, u javnom i

privatnom životu;

• održanje i razvoj veza na području koje pokriva ova Povelja, između grupa koje rabe regionalne

ili manjinske jezike i drugih grupa u državi koje rabe jezik korišten u istom ili sličnom obliku, kao i

uspostavljanje kulturnih veza s drugim grupama u državi koje rabe druge jezike;

• poduzimanje odgovarajućih mjera u svrhu nastave i izučavanja regionalnih ili manjinskih jezika na

svim odgovarajućim stupnjevima;

• davanje pogodnosti koje će omogućiti da osobe koje se ne služe regionalnim ili manjinskim jezi-

kom, a žive na području gdje se on rabi, nauče taj jezik ako to žele;

• poticanje izučavanja i istraživanja o regionalnim i manjinskim jezicima na sveučilištima ili odgova-

rajućim institucijama; te

• poticanje odgovarajućih vrsta međudržavnih razmjena u područjima na koje se odnosi ova Povelja

za regionalne ili manjinske jezike koji su isti ili slični u dvije ili više država.


27

Člancima 8. – 14. Povelje utvrđene su konkretne mjere za promicanje uporabe regionalnih ili manjin-

skih jezika u sedam područja javnog života, koja uključuju:

• obrazovanje;

• sudbena tijela;

• upravna tijela i javne službe;

• javne medije;

• kulturne aktivnosti i ustanove;

• gospodarski i socijalni život; i

• prekograničnu kulturnu razmjenu.

U navedenih je sedam područja javnog života uređeno poduzimanje ukupno 98 različitih mje-

ra, koje su razrađene u okviru 68 odredbi.

Države stranke nemaju obvezu primjenjivati sve mjere sadržane u člancima 8. – 14. Povelje. One su u

procesu pristupanja Povelji dužne odabrati najmanje 35 odredbi koje se odnose na promicanje uporabe

regionalnih ili manjinskih jezika u područjima obrazovanja i kulturnih aktivnosti - po najmanje tri odred-

be u svakom od ta dva područja, a u područjima sudbenih tijela, upravnih tijela i javnih službi, javnih

medija te gospodarskog i socijalnog života, po najmanje jedna odredba (čl. 2. st. 2.). Odabrane odredbe

primjenjuju se na regionalne ili manjinske jezike koje je država stranka odredila u ratifikacijskom instru-

mentu temeljem kojeg je pristupila Povelji (čl. 3. st. 1.).

Republika Hrvatska je u postupku ratifikacije Povelje izjavila da će se odabrane odredbe Pove-

lje primjenjivati u odnosu na sedam jezika: talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski

i ukrajinski jezik.

Odredbe Povelje koje se Republika Hrvatska obvezala primjenjivati u odnosu na sedam nave-

denih jezika sadržane su u članku 3. Zakona o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili

manjinskim jezicima.

Republika Hrvatska je stavila rezervu na odredbu EPRMJ-a o odgovarajućoj, odnosno prilago-

đenoj primjeni načela Povelje i na neteritorijalne jezike te se ta odredba Povelje u odnosu na

Republiku Hrvatsku ne primjenjuje.

Pitanja vezana uz primjenu Povelje, odnosno praćenje njene provedbe uređena su člancima 15. – 17.

Praćenje provedbe EPRMJ-a, postupak prikupljanja odgovarajućih informacija te sudjelovanje od-

govarajućih vladinih i nevladinih dionika, uključujući i manjinske dionike, slični su prethodno opi-

sanom postupku praćenja OKZNM-a.

Provedbu EPRMJ-a prati Odbor ministara Vijeća Europe, uz stručnu pomoć Odbora stručnjaka za EPRMJ.

Države stranke dužne su podnositi Vijeću Europe izvješća o primjeni EPRMJ-a; prvo u roku godine dana

od dana stupanja na snagu Povelje za pojedinu državu stranku, a naredna periodično, svake tri godine.

Odbor stručnjaka primjenu Povelje ocjenjuje temeljem dostavljenih državnih izvješća i ostalih odgova-

rajućih informacija prikupljenih iz drugih međunarodnih i nacionalnih izvora, uključujući izvješća i in-

formacije nevladinih tijela i organizacija. Tijekom postupka ocjenjivanja predstavnici Odbora stručnjaka

obično posjećuju države stranke kako bi od odgovarajućih dionika prikupili dodatne informacije.


28

Postupak praćenja završava izradom ,,izvješća“ kojeg Odbor stručnjaka priprema za Odbor ministara.

Temeljem „izvješća“ Odbora stručnjaka i prijedloga sadržanih u njemu, Odbor ministara usvaja ,,pre-

poruke“ koje upućuje vladama država strankama Povelje.

Informacije o praćenju primjene EPRMJ-a u Republici Hrvatskoj, kao i sva dosadašnja državna

izvješća, ,,izvješća“ Odbora stručnjaka za EPRMJ te ,,preporuke“ Vijeća ministara Vijeća Europe do-

stupni su na:

http://www.coe.int/en/web/european-charter-regional-or-minority-languages/reports-and-re-

commendations#Croatia

EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. prvi je regionalni (europski)

instrument za zaštitu ljudskih prava. Konvencija je stupila na snagu 1953. i pravno je obvezujuća za 47

država članica Vijeća Europe.

Iako ne predstavlja instrument zaštite prava nacionalnih manjina u užem smislu, Konvencija je kao

instrument zaštite ljudskih prava od iznimnog značaja za zaštitu pripadnika nacionalnih manjina.

Konvencijom je, pod određenim uvjetima, predviđena mogućnost podnošenja pojedinačnih predstavki

i ostvarivanja sudske zaštite konvencijskih prava pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Sudske odluke su pravno obvezujuće, a njihovo poštovanje i provođenje prati Odbor ministara Vijeća

Europe. Sudske odluke su značajne jer doprinose unaprjeđenju zaštite ljudskih prava, odnosno odgova-

rajućim promjenama i prilagodbama državnih politika, propisa i praksi.

U kontekstu razmatranja zaštite manjina, moguće je npr. sagledati praksu Europskog suda za ljud-

ska prava u slučaju Oršuš i drugi protiv Hrvatske. Presudom u tom predmetu iz 2010. godine, sud je,

između ostalog, utvrdio povredu prava iz članka 14. Konvencije, kojim je zabranjena diskriminacija

u ostvarivanju prava i sloboda priznatih Konvencijom, u vezi s člankom 2. stavkom 1. Protokola 1.

Konvencije, kojim se štiti pravo na obrazovanje. Konkretno, Sud je utvrdio postojanje neizravne

diskriminacije romske djece zbog njihovog smještanja u izdvojene romske razrede u dvije osnovne

škole u Međimurskoj županiji temeljem nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika.

Sudski postupak i navedena presuda utjecali su na promjenu ranijih negativnih praksi, te su

doprinijeli napretku u ukidanju segregiranih razreda i uključivanju romske djece u redovni

obrazovni sustav.

2.2.2 Instrumenti zaštite prava nacionalnih manjina

Organizacije za europsku sigurnost i suradnju

OESS je uspostavljen krajem 1994. institucionalizacijom dotadašnje Konferencije za europsku sigurnost

i suradnju (KESS). KESS je djelovala od 1970-tih kao međunarodna diplomatska konferencija, odnosno

svojevrsni forum za komunikaciju država istoka i zapada za vrijeme ,,hladnog rata“.

Članstvo OESS-a čini 57 država iz Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Osnovna načela djelovanja

OESS-a su sigurnost i suradnja među državama članicama.

http://www.coe.int/en/web/european-charter-regional-or-minority-languages/reports-and-recommendations#Croatia

http://www.coe.int/en/web/european-charter-regional-or-minority-languages/reports-and-recommendations#Croatia


29

Djelovanje OESS-a na uspostavljanju i održavanju opće sigurnosti, između ostalog, usko je po-

vezano s_pitanjima poštovanja ljudskih i manjinskih prava i s načelima nediskriminacije koja su

utvrđena i uređena međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava, naročito onim UN-a i

Vijeća Europe. Ta se pitanja razmatraju u okviru ,,ljudske dimenzije“ djelovanja OESS-a. ,,Ljudska

dimenzija“ je jedno od tri osnovna područja djelovanja OESS-a; ostala dva su politička i vojna te

gospodarska i ekološka dimenzija.

Do uspostavljanja OESS-a pitanja zaštite i poštovanja prava nacionalnih manjina razmatrana su u okviru

dokumenata usvajanih pod okriljem KESS-a, poput npr. Dokumenta kopenhaškog sastanka KESS o ljudskoj

dimenziji iz 1990. i Dokumenta moskovskog sastanka KESS o ljudskoj dimenziji iz 1991.

Pri KESS-u/OESS-u je 1992. uspostavljena institucija Visokoga povjerenika za nacionalne manjine.

Djelovanje Visokoga povjerenika usmjereno je na sprječavanje i iznalaženje rješenja za međuetnič-

ke napetosti i sukobe koji uključuju manjine. Visoki povjerenik ne predstavlja tijelo za nadzor nad

primjenom međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, već se njima koristi kao

temeljem za preporuke za smirivanje međuetničkih napetosti i sprječavanje sukoba u najranijoj fazi.

Ured visokog povjerenika za nacionalne manjine je do sada objavio niz od sedam tematskih preporuka drža-

vama članicama OESS-a u područjima ostvarivanja prava nacionalnih manjina od značaja za njegov mandat:

• Haške preporuke o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje (1996.);

• Preporuke iz Osla o pravu nacionalnih manjina na uporabu vlastitog jezika (1998.);

• Preporuke iz Lunda o učinkovitu sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životu (1999.);

• Smjernice o uporabi manjinskih jezika u elektroničkim medijima (2003.);

• Preporuke za rad policije u multietničkim društvima (2006.);

• Preporuke iz Bolzana/Bozena o nacionalnim manjinama u međudržavnim odnosima (2008.); i

• Smjernice iz Ljubljane o integraciji raznolikih društava (2012.).

Tematske preporuke Visokog povjerenika za nacionalne manjine OESS-a dostupne su na:

http://www.osce.org/hcnm

Preporuke i smjernice Visokog povjerenika temelje se na odgovarajućim međunarodnim načelima

i standardima zaštite ljudskih i manjinskih prava, ali nemaju karakter formalno-pravno obvezujućih

instrumenata zaštite prava nacionalnih manjina.

Pri OESS-u djeluje i Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). Djelovanje Ureda

usmjereno je na područja demokratskih izbora, praćenja ispunjavanja OESS-ovih obveza za

zaštitu ljudskih prava od strane država, borbe protiv trgovine ljudima, pitanja Roma i Sinta,

zaštite ljudskih prava u borbi protiv terorizma, slobode vjeroispovijesti, djelovanja civilnog

društva, slobode kretanja, vladavine prava, ravnopravnosti spolova te borbe protiv rasizma i

srodnih oblika netolerancije. Praćenje i razmatranje stanja ljudskih i manjinskih prava u drža-

vama članicama OESS-a na dnevnom je redu redovitih godišnjih sastanaka ODIHR-a.

http://www.osce.org/hcnm


30

2.2.3 Zaštita prava nacionalnih manjina na razini Europske unije

Na razini Europske unije ne postoji poseban zakonodavni okvir za zaštitu prava pripadnika nacional-

nih manjina. Uređivanje prava nacionalnih manjina prepušteno je državama i predstavlja unutarnje

pravno-političko pitanje svake pojedine države članice. S tim u vezi, za zaštitu nacionalnih manjina

u pojedinim državama članicama EU-a značajne su i obveze preuzete pristupanjem odgovarajućim

ugovorima za zaštitu ljudskih i manjinskih prava usvojenim pod okriljem organizacija poput UN-a i

Vijeća Europe, kao i one prihvaćene bilateralnim ugovorima.

Međutim, nepostojanje jedinstvenog zakonodavnog okvira za zaštitu nacionalnih manjina na razini EU-a

ne znači da Unija nije zainteresirana za pitanja zaštite manjina i ostvarivanje manjinskih prava.

Tako se, između ostalog, od svih država koje iskazuju namjeru da postanu članice EU-a zahtjeva da is-

pune političke uvjete utvrđene Kopenhaškim kriterijima za članstvo u Europskoj uniji iz 1993., kojima

se zahtjeva „da je zemlja kandidatkinja dostigla stabilnost institucija koje jamče demokraciju, vladavi-

nu prava, ljudska prava i poštivanje i zaštitu manjina“.

Nadalje, značajno je spomenuti da je odredbom članka 49. Ugovora o Europskoj uniji propisano da zahtjev

za članstvo u Uniji može podnijeti svaka europska država koja je poštuje i obvezuje se promicati vrijednosti

iz članka 2. Ugovora, kojim je uređeno da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dosto-

janstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava

pripadnika manjina, te da su te vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju

pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.

Stanje manjinskih prava u državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo u

Uniji razmatra se, između ostalog, u redovitim godišnjim izvješćima Europske komisije o napretku tih

država u ispunjavanju preuzetih obveza, odnosno ostvarivanju uvjeta za članstvo u Europskoj uniji.

2.3 Zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj

Prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj uređena su Ustavom Republike Hrvatske,

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te drugim nacionalnim zakonima.

Ustavom Republike Hrvatske jamči se ravnopravnost građana koji pripadaju nacionalnim manjinama

s pripadnicima većinskog naroda. Ustav propisuje da se ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih ma-

njina uređuje ustavnim zakonom. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražava-

nja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija. Ustav

uređuje i mogućnost da se pripadnicima nacionalnih manjina, pored općeg biračkog prava, zakonom

osigura pravo izbora svojih zastupnika u Hrvatski sabor.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina (UZPNM) sveobuhvatno su uređeni ostvarivanje

i zaštita prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Ostvarivanje manjinskih prava koja su ure-

đena UZPNM-om detaljnije je razrađeno posebnim zakonima koji su u potpunosti posvećeni zaštiti i

ostvarivanju pojedinih prava nacionalnih manjina te ostalim zakonima.

Posebni zakoni koji su u potpunosti posvećeni zaštiti i ostvarivanju prava nacionalnih manjina su

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Zakon o odgoju i obra-


31

zovanju pripadnika nacionalnih manjina i Zakon o Registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika

nacionalnih manjina.

Ostali zakoni čijim je pojedinim odredbama uređeno i razrađeno ostvarivanje pojedinih prava na-

cionalnih manjina iz UZPNM-a su: Zakon o osobnoj iskaznici, Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski

sabor, Zakon o lokalnim izborima, Zakon o sustavu državne uprave, Zakon o lokalnoj i područnoj

(regionalnoj) samoupravi, Zakon o državnim službenicima, Zakona o službenicima i namještenicima

u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zakon o sudovima, Zakon o državnom

odvjetništvu, Zakon o Državnom sudbenom vijeću, i dr.

U kontekstu razmatranja nacionalnog zakonodavnog okvira značajno je sagledati i odgovarajuće

međunarodne multilateralne i bilateralne ugovore koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine

dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

Republika Hrvatska je stranka ključnih međunarodnih multilateralnih ugovora za zaštitu ljudskih pra-

va UN-a, od kojih su za zaštitu nacionalnih manjina naročito značajni Međunarodni pakt o građanskim

i političkim pravima; Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima; Međuna-

rodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije; Konvencija protiv torture; Konvencija o

ukidanju svih oblika diskriminacije žena i Konvencija o pravima djeteta.

Također, Republika Hrvatska je stranka tri ključna međunarodna ugovora u okrilju Vijeća Europe: Eu-

ropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Okvirne konvencije za zaštitu nacio-

nalnih manjina i Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.

Osim navedenih multilateralnih, Republika Hrvatska je stranka i pet bilateralnih ugovora o međusobnoj za-

štiti manjina koji su potpisani s Mađarskom, Italijom, Srbijom,i Crnom Gorom, Makedonijom i Crnom Gorom.

2.3.1 Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (UZPNM)

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina stupio je na snagu u prosincu 2002. i ključni je

nacionalni propis za zaštitu nacionalnih manjina.

Ustavnim zakonom sveobuhvatno su uređena posebna prava i slobode nacionalnih manjina u

Republici Hrvatskoj, kao i način njihova ostvarivanja.

NAČELA

UZPNM-om su prihvaćena i utvrđena opća načela zaštite nacionalnih manjina: zaštita i poštovanje

temeljnih ljudskih prava, jednakost i nediskriminacija u pristupu pravima, te uređivanje i provođenje

posebnih mjera u korist pripadnika nacionalnih manjina.

UZPNM sadrži i načelne odredbe da etnička i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i

tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske; da se odredbe Ustavnog i posebnih zakona

moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, ra-

zvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima; da se ništa u Ustavnom zakonu neće

tumačiti kao da uključuje bilo kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje čina suprotnih

temeljnim načelima međunarodnog prava, te posebice suverenosti, jedinstvenosti, teritorijalne cjelovitosti

i nezavisnosti Republike Hrvatske; te da se Ustavnim zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava utvrđena

međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.


32

DEFINICIJA POJMA ,,NACIONALNA MANJINA“

Nacionalna manjina, u smislu UZPNM-a, određena je kao skupina hrvatskih državljana čiji su pripadnici

tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/

ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.

NAČIN OSTVARIVANJA PRAVA I SLOBODA NACIONALNIH MANJINA

UZPNM-om je uređeno da se prava i slobode nacionalnih manjina ostvaruju samostalno i u zajednici

s drugim pripadnicima iste manjine ili drugih manjina.

Ostvarivanje pojedinih manjinskih prava i sloboda može ovisiti o brojčanoj zastupljenosti pripadnika neke

manjine na razini države ili na nekom njenom području, stečenim pravima i međunarodnim ugovorima.

Vezano uz brojčanu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina značajno je napomenuti da je

UZPNM-om zabranjeno poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područji-

ma nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje

ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.

Utvrđivanje i ostvarivanje određenih manjinskih prava s osnove stečenih prava nije detaljnije razra-

đeno Ustavnim zakonom. Jasna definicija pojma „stečena prava“ u smislu provedbe odredbi Ustav-

nog i posebnih zakona nije sadržana u samom tekstu Ustavnog zakona. Međutim, iz obrazloženja

Konačnog prijedloga UZPNM-a može se zaključiti da se stečena prava u smislu Ustavnog zakona

odnose na prava pripadnika srpske, ali i drugih nacionalnih manjina na nekadašnjem području pod

prijelaznom upravom UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES), koja su zajamče-

na i stečena temeljem pisma Vlade Republike Hrvatske Vijeću sigurnosti UN-a od 13. siječnja 1997. i

koja su stupanjem na snagu Ustavnog zakona postala dijelom nacionalnog zakonodavstva.

Iz obrazloženja članka 2. Konačnog prijedloga UZPNM (br. 536) klasa: 016-01/02-01/01, ur-

broj: 61-01-07 od 22. studenoga 2002.:

,,U dijelu u kojem se ostvarivanje određenih prava i sloboda veže uz ‘’stečena prava’’ ovom odred-

bom obuhvaćena su ona prava koja je Republika Hrvatska prihvatila pismom Vlade Republike

Hrvatske Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, od 13. siječnja 1997., “za završetak mirne reintegra-

cije regiona pod prijelaznom upravom, Republika Hrvatska”.“

NADZOR NAD OSTVARIVANJEM PRAVA I SLOBODA

Nadzor nad ostvarivanjem prava i sloboda nacionalnih manjina provode tijela državne uprave u pita-

njima iz svog djelokruga.

Rad tijela državne uprave u primjeni zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manji-

na usklađuje Vlada Republike Hrvatske, koja najmanje jednom godišnje podnosi Hrvatskom saboru

izvješće o provedbi UZPNM-a i o utrošku sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za

potrebe nacionalnih manjina.


33

Godišnja izvješća Vlade Republike Hrvatske o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih ma-

njina i o utrošku sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina

objavljuju se na internetskoj stranici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republi-

ke Hrvatske: https://ljudskaprava.gov.hr/

Provedbu nadzora nad primjenom zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina

od strane nadležnog tijela državne uprave i, s tim u vezi, poduzimanje odgovarajućih mjera od strane

jedinica samouprave i tijela državne uprave mogu zatražiti vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

u jedinicama samouprave, odnosno Savjet za nacionalne manjine.

Kada provedbu nadzora zatraži vijeće ili predstavnik nacionalne manjine, o tome moraju obavi-

jestiti Savjet za nacionalne manjine, koji ih je dužan povratno izvijestiti o svom stajalištu.

2.3.2 Prava i slobode uređeni UZPNM-om

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina zajamčeno je ostvarivanje posebnih prava i slobo-

da pripadnika nacionalnih manjina koja uključuju:

• Slobodno izjašnjavanje o pripadnosti nekoj nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj (čl. 4. st. 1.);

• Pravo na uporabu svog imena i prezimena na jeziku kojim se služe te da ono bude službeno

priznato njima i njihovoj djeci upisom u matične knjige i druge službene isprave (čl. 9. st. 1.);

• Pravo da im se obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe

(čl. 9. st. 2.);

• Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi (čl. 10.,

12. i 13.);

• Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe (čl. 11.);

• Uporabu svojih znamenja i simbola (čl. 14.);

• Ostvarivanje kulturne autonomije održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture te

očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije (čl. 15. i 16.);

• Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripad-

nicima te vjere (čl. 16. st. 4.);

• Pristup sredstvima javnoga priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnoga priopćavanja (pri-

manje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe (čl. 17. i 18.);

• Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa (čl. 15. st. 1.-3.);

• Zastupljenost u Hrvatskom saboru (čl. 19.);

• Zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

(čl. 20. i 21.);

• Zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima (čl. 22. st. 2. i 4.);

• Zastupljenost u izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (čl.

22. st. 1.);

https://ljudskaprava.gov.hr/


34

• Zastupljenost u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (čl.

22. st. 3. i 4.);

• Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslo-

vima preko vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te koordinacija vijeća i predstavnika

nacionalnih manjina (čl. 23.-34.);

• Zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje

prava i sloboda.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina zabranjuje se bilo kakva diskriminacija te-

meljena na pripadnosti nacionalnoj manjini te se pripadnicima nacionalnih manjina jamči jed-

nakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita. (čl. 4. st. 4.)

Nadalje, zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na

područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjere-

ne na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih UZPNM-om i poseb-

nim zakonima. (čl. 4. st. 5.)

--

Detaljniji pregled zakonskog uređenja položaja pripadnika nacionalnih manjina i sadržaja prava za-

jamčenih UZPNM-om dostupan je na internetskoj stranici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih

manjina Vlade Republike Hrvatske na:

https://ljudskaprava.gov.hr/nacionalne-manjine/polozaj-i-prava-pripadnika-nacionalnih-manji-

na-u-republici-hrvatskoj/353

--

Značajniji nacionalni propisi i akti kojima su uređena i razrađena prava i slobode nacionalnih

manjina u Republici Hrvatskoj nalaze se u prilogu ovome priručniku.

https://ljudskaprava.gov.hr/nacionalne-manjine/polozaj-i-prava-pripadnika-nacionalnih-manjina-u-republici-hrvatskoj/353

https://ljudskaprava.gov.hr/nacionalne-manjine/polozaj-i-prava-pripadnika-nacionalnih-manjina-u-republici-hrvatskoj/353


35

2.4 Vijeća, predstavnici i koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

2.4.1 Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

S ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu, UZPNM-

om je uređeno pravo pripadnika nacionalnih manjina da biraju vijeća i predstavnike nacional-

nih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina biraju se radi ostvarivanja sudjelovanja pripadnika

nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima u općinama, gradovima

i županijama za područja na kojima se biraju.

NAZIV

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina moraju imati naziv, odnosno svoj mandat obnašati pod na-

zivom u kojem su sadržani naziv nacionalne manjine koja ih je izabrala i koju predstavljaju te naziv

jedinice samouprave za područje na kojem su izabrani.

Naziv vijeća i predstavnika mora biti na hrvatskom jeziku i pismu te na jeziku i pismu nacionalne ma-

njine koja ih je izabrala.

STATUS I POSEBNA PRAVA

Izabrano vijeće ima status neprofitne pravne osobe, kojeg stječe upisom u Registar vijeća, koordina-

cija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina sukladno Zakonu o Registru vijeća, koordinacija vijeća

i predstavnika nacionalnih manjina.

Izabrani predstavnik nacionalne manjine također se upisuje u Registar, ali ne stječe status pravne osobe.

Za razliku od vijeća nacionalne manjine, koje je kolektivno tijelo, predstavnik nacionalne manji-

ne u jedinici lokalne ili područne (regionalne) samouprave svoj mandat obnaša samostalno.

Ovlasti i obveze koje su UZPNM-om propisane za vijeća nacionalnih manjina odgovarajuće se

primjenjuju i na izabrane predstavnike nacionalnih manjina. Međutim, predstavnici nacional-

nih manjina ne mogu obavljati djelatnosti koje su posebnim zakonima utvrđene kao isključivo

pravo pravnih osoba.

Člankom 31. UZPNM-a propisana su sljedeća specifična prava vijeća i predstavnika nacionalnih manji-

na u jedinicama samouprave:

• pravo predlaganja tijelima jedinice samouprave mjera za unaprjeđivanje položaja nacionalne ma-

njine u državi ili na nekom njenom području, uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se

uređuju pitanja od značaja za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose;

• pravo isticanja kandidata za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave;

• pravo da budu obaviješteni o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog

tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine; te

• pravo davanja mišljenja i prijedloga na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regional-

noj razini namijenjenih nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.


36

Tijela jedinica samouprave za čija su područja izabrana vijeća i/ili predstavnici nacionalnih

manjina dužna su svojim općim aktima urediti način, rokove i postupak ostvarivanja prava iz

članka 31. UZPNM-a.

OSNOVNA OBILJEŽJA DJELOVANJA

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina imaju savjetodavnu ulogu u odnosu na poduzimanje aktiv-

nosti i prihvaćanje općih akata tijela jedinica lokalne ili područne samouprave u područjima koja se

odnose na unaprjeđivanje, ostvarivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina.

Savjetodavna uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina ogleda se u tome da tijela jedi-

nica imaju obvezu razmotriti, ali ne i prihvatiti njihove savjete, mišljenja i prijedloge.

Izvršno tijelo jedinice samouprave dužno je u pripremi prijedloga općih akata od vijeća i predstavnika

nacionalnih manjina na svom području zatražiti njihova mišljenja i prijedloge o odredbama kojima se

uređuju prava i slobode nacionalnih manjina.

Ako vijeća ili predstavnici nacionalnih manjina smatraju da su neki opći akt jedinice samoupra-

ve ili neka njegova odredba protivni Ustavu Republike Hrvatske ili propisima kojima se uređu-

ju prava i slobode nacionalnih manjina dužni su o tome obavijestiti Ministarstvo uprave, Savjet

za nacionalne manjine i nositelja izvršnih ovlasti u jedinici samouprave, odnosno općinskog

načelnika, gradonačelnika ili župana.

Vijeće nacionalne manjine može svojim statutom proširiti opseg djelovanja u odnosu na ostvarivanje

prava propisanih člankom 31. Ustavnog zakona. Naime, budući da UZPNM-om nije ograničen opseg

djelovanja vijeća nacionalnih manjina, ona mogu obavljati i djelatnosti koje su različitim neprofitnim

pravnim osobama omogućene posebnim zakonima. Tako, vijeće nacionalne manjine u svoj statut

može ugraditi obavljanje djelatnosti poput npr. djelovanja na području promicanja i zaštite ljudskih

prava, organiziranja i provođenja edukativnih programa, znanstvenog rada, međunarodne suradnje,

suradnje s udrugama i drugim vijećima nacionalnih manjina, i sl.

Budući da se vijeća i predstavnici nacionalnih manjina biraju radi ostvarivanja sudjelovanja pripadnika

nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima, njihovu se savjetodavnu ulo-

gu može sagledati i u širem kontekstu lokalnog odlučivanja koje nije isključivo povezano s pitanjima

uređivanja i ostvarivanja specifičnih prava i sloboda nacionalnih manjina. S tim u vezi, njihova bi se

savjetodavna uloga mogla ogledati i u npr. davanju savjeta, mišljenja i komentara na prijedloge lokal-

nih razvojnih i infrastrukturnih projekata i programa koji su od interesa za širu zajednicu, uključujući i

pripadnike nacionalnih manjina.

U nekim je jedinicama samouprave zaživjela pozitivna praksa da se vijećima i predstavnicima nacional-

nih manjina dostavljaju prijedlozi svih akata koji će se razmatrati na sjednicama predstavničkog tijela

jedinice samouprave, kao i da im se upućuju pozivi da prisustvuju sjednicama predstavničkog tijela.


37

ČLANSTVO, UNUTARNJA ORGANIZACIJA, PREDSTAVLJANJE I ZASTUPANJE VIJEĆA

UZPNM-om je uređeno da se u općinsko vijeće nacionalne manjine bira 10, u gradsko 15 te u župa-

nijsko 25 članova.

Mandat izabranih članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina traje četiri godine.

Izabranog člana vijeća nacionalne manjine kojem prestane mandat prije njegova redovita isteka za-

mjenjuje prvi sljedeći neizabrani kandidat s najviše dobivenih glasova.

Broj članova vijeća nacionalne manjine ne može biti veći, ali može biti manji od broja propisanog

UZPNM-om u sljedećim slučajevima:

• Kada je zbog manjeg broja kandidata na izborima izabran manji broj članova od propisanog;

• Kada više kandidata ostvari isti izborni rezultat (dobije isti broj glasova) pa im nije moguće utvr-

diti mandat jer bi broj članova vijeća bio veći od propisanog;

• Kada tijekom mandata vijeća jednom ili više članova vijeća prestane mandat prije njegova redo-

vita isteka, a te članove nije moguće zamijeniti sljedećim neizbranim kandidatom ili kandidati-

ma jer istih nema ili im nije moguće utvrditi mandat zbog istog izbornog rezultata (istog broja

osvojenih glasova).

Mogućnost i način zamjene predstavnika nacionalne manjine kojem mandat prestane prije redovi-

ta isteka nisu uređeni zakonom.

Za konstituiranje i zakonito funkcioniranje te mogućnost donošenja punovažnih odluka, nužno je da

vijeće nacionalne manjine ima natpolovični broj članova od broja članova propisanog UZPNM-om.

Vijeće nacionalne manjine mora izabrati predsjednika i zamjenika predsjednika vijeća.

Predsjednik vijeća nacionalne manjine predstavlja i zastupa vijeće, saziva sjednice vijeća i ima prava

i obveze uređene statutom vijeća. U slučaju odsutnosti ili spriječenosti predsjednika vijeća njegove

ovlasti preuzima zamjenik.

Vijeće može ustrojiti i druga radna tijela, što se uređuje statutom i drugim općim aktima vijeća koji

moraju biti u skladu sa statutom.

AKTI VIJEĆA I PREDSTAVNIKA

Vijeće nacionalne manjine obvezno mora imati statut te donositi godišnje programe rada, financijske pla-

nove i završne račune. Ti se akti donose većinom glasova svih članova vijeća. Vijeće donosi i druge opće

akte kojima uređuje pitanja od značaja za svoj rad, koji moraju biti u skladu sa statutom.

Sukladno Zakonu o registru vijeća, predstavnika i koordinacija nacionalnih manjina statut vijeća naci-

onalne manjine mora sadržavati odredbe o nazivu, sjedištu, pravima i obvezama članova, o području

djelovanja, zastupanju te drugim pitanjima od značaja za rad vijeća.

Nadzor zakonitosti statuta vijeća obavljaju uredi državne uprave u županijama.

Predstavnik nacionalne manjine dužan je donositi programe rada, financijske planove i završne račune.

Statut vijeća te financijski planovi i završni računi vijeća i predstavnika objavljuju se u službenom gla-

silu jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave za čije su područje izabrani.


38

FINANCIRANJE RADA

Osiguravanje financijskih sredstava za rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, uključujući sred-

stva za obavljanje nužnih administrativnih poslova za njihove potrebe, obveza je jedinica samoupra-

ve za područja kojih su vijeća i predstavnici izabrani.

Jedinice samouprave dužne su osigurati osnovna sredstva za rad vijeća i predstavnika, a mogu

osigurati i sredstva za pojedine aktivnosti koje su utvrđene programom rada vijeća, odnosno

predstavnika nacionalne manjine.

Sredstva za ostvarivanje određenih programa vijeća i predstavnika nacionalnih manjina mogu se osi-

gurati i u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Sredstva koja vijeća i predstavnici nacionalnih manjina ostvare iz državnoga proračuna ili pro-

računa jedinica samouprave moraju se koristiti isključivo za namjene određene proračunom i

zakonom, odnosno odlukom kojom se uređuje izvršenje proračuna.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina sredstva mogu ostvarivati i od svoje imovine, donacija, po-

klona, nasljedstva ili po nekom drugom zakonitom osnovu, a dužni su ih koristiti samo za obavljanje

djelatnosti i poslova koje su utvrdili svojim programima rada.

PRAVO NA NAKNADU TROŠKOVA I NA NAGRADU ZA RAD ČLANOVA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA

Članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina svoje dužnosti obavljaju, u pravilu, na dragovoljnoj os-

novi. Iz raspoloživih financijskih sredstava mogu primati samo nagradu za rad te naknadu troškova koje

su imali u obavljanju poslova za vijeće, odnosno u obavljanju poslova predstavnika, sukladno odredba-

ma Pravilnika o naknadi troškova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina.

Pod naknadom troškova podrazumijeva se naknada troškova javnog prijevoza i naknada dnevnica,

sukladno pravilima koja primjenjuju za naknadu tih troškova u javnoj službi. Mjesečna nagrada za

rad može iznositi najviše do 50% od iznosa naknade koju ostvaruju članovi predstavničkih tijela u

pojedinoj jedinici samouprave.

Svaka jedinica samouprave dužna je svojim općim aktima utvrditi konkretan iznos nagrade za

rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina na svom području.

2.4.2 Izbori za članove vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i konstituiranje vijeća

PRAVO NA IZBOR

UZPNM-om je uređeno da vijeća nacionalnih manjina na razini općina i gradova mogu izabrati pripadnici

pojedine nacionalne manjine, ako u ukupnom stanovništvu jedinice lokalne samouprave za koje se vijeće

bira sudjeluju s najmanje 1,5% ili su u toj jedinici zastupljeni s više od 200 pripadnika.

Vijeća nacionalnih manjina za područje županija i Grada Zagreba mogu birati pripadnici pojedinih

nacionalnih manjina koji su njima zastupljeni s više od 500 pripadnika.

Ako ne ostvaruju uvjete za izbor vijeća, a na području općine, grada ili županije i Grada Zagreba broje

najmanje 100 pripadnika, pripadnici pojedine nacionalne manjine mogu izabrati predstavnika naci-

onalne manjine.


39

Broj pripadnika pojedine nacionalne manjine radi ostvarivanja prava na izbor vijeća ili predstavnika

nacionalne manjine utvrđuje se temeljem popisa stanovništva, koji se uvećava ili umanjuje za onaj

broj birača iz reda nacionalne manjine koji su upisani ili brisani iz popisa birača koji se sastavlja radi

izbora članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.

RASPISIVANJE IZBORA

Izbore za članove vijeća i za predstavnike nacionalnih manjina raspisuje Vlada Republike Hrvatske

posebnim odlukama koje se objavljuju u Narodnim novinama.

Odlukama se utvrđuje datum održavanja izbora te popis svih vijeća, odnosno predstavnika nacional-

nih manjina na razini lokalne i područne samouprave za koje se izbori raspisuju.

PREDLAGATELJI KANDIDATA ZA ČLANOVE VIJEĆA I PREDSTAVNIKE

Kandidate za članove vijeća, odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu, sukladno

odlukama o raspisivanju izbora, predlagati udruge nacionalnih manjina i građani pripadnici nacionalnih

manjina kojima je podatak o pripadnosti nacionalnoj manjini upisan u registar birača.

Ako kandidate predlažu pripadnici nacionalne manjine, kandidaturu za članove pojedinog vijeća ili

predstavnika nacionalne manjine na razini općine mora podnijeti najmanje 20, na razini grada 30

te na razini županije 50 punoljetnih pripadnika te nacionalne manjine s prebivalištem na području

općine, grada, odnosno županije.

KANDIDATI I BIRAČI

Kandidati i birači na izborima za članove pojedinog vijeća ili predstavnika neke nacionalne manjine mo-

gu biti samo građani Republike Hrvatske s navršenih 18 godina, koji su pripadnici te nacionalne manjine

i imaju prebivalište na području jedinice samouprave za koju su izbori raspisani.

U popis birača, koji se sastavlja za svake izbore za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina,

upisuju se oni pripadnici nacionalnih manjina kojima je podatak o pripadnosti nacionalnoj manjini

upisan u registar birača i imaju važeću osobnu iskaznicu s adresom prebivališta na području jedinice

samouprave za koju su izbori raspisani.

OSNOVNA PRAVILA ZA IZBOR ČLANOVA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA

Članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina biraju se neposredno, tajnim glasovanjem za raz-

doblje od četiri godine.

Pojedinu izbornu jedinicu čini područje čitave jedinice lokalne ili područne samouprave za koju se

biraju članovi određenog vijeća, odnosno predstavnika određene nacionalne manjine.

Izabranim članovima vijeća, odnosno predstavnicima nacionalnih manjina smatraju se oni kandidati

koji su osvojili najveći broj glasova birača koji su glasovali.

Izabranim vijećima nacionalnih manjina smatrat će se ona koja su izabrana u punom broju i ona koja su

izabrana s natpolovičnom većinom članova od broja članova vijeća koji je propisan UZPNM-om.


40

KONSTITUIRANJE VIJEĆA

Konstituiranje izabranih vijeća nacionalnih manjina vrši se temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske o da-

vanju ovlaštenja za sazivanje konstituirajućih sjednica vijeća nacionalnih manjina županima, gradonačelni-

ku Grada Zagreba, gradonačelnicima i općinskim načelnicima. Odluka se objavljuje u Narodnim novinama.

Na konstituirajućoj sjednici vijeća nacionalne manjine, izabrani članovi vijeća tajnim glasovanjem

biraju predsjednika vijeća i zamjenika vijeća. Ako je vijeće izabrano po prvi put, na konstituirajućoj

sjednici bi trebao biti usvojen i statut vijeća.

Konstituiranje pojedinog vijeća nacionalne manjine preduvjet je za podnošenje zahtjeva za upis tog

vijeća u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

2.4.3 Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

OSNIVANJE I DJELOKRUG

Dva ili više vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, radi usklađivanja i unaprjeđivanja zajedničkih

interesa, mogu osnovati koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina (koordinacije VPNM)

kroz koje usuglašavaju stavove o pitanjima iz svog djelokruga.

Koordinaciju VPNM-a mogu osnovati vijeća i predstavnici iste ili različitih nacionalnih manjina u:

• istoj jedinici lokalne samouprave;

• u različitim jedinicama lokalne samouprave;

• u istoj jedinici područne (regionalne) samouprave; ili

• u različitim jedinicama područne (regionalne) samouprave.

Županijska vijeća i predstavnici neke nacionalne manjine mogu osnovati nacionalnu koordinaciju te

nacionalne manjine za područje Republike Hrvatske. Nacionalna koordinacija može se osnovati ako

sporazumu o osnivanju pristupi više od polovine županijskih vijeća i predstavnika iste manjine.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina mogu ovlastiti koordinaciju da u njihovo ime poduzima

mjere iz članka 31. Ustavnog zakona, kojim su propisana specifična prava vijeća i predstavnika nacio-

nalnih manjina u jedinicama samouprave.

Nacionalna koordinacija vijeća i predstavnika neke nacionalne manjine može, uz suglasnost

Savjeta za nacionalne manjine, donositi odluke o znamenju i simbolima te o načinu obilježava-

nja praznika te nacionalne manjine.

NAZIV

Naziv koordinacije VPNM-a mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu vije-

ća i predstavnika nacionalne manjine ili nacionalnih manjina koji su osnovali koordinaciju.

STATUS

Koordinacija VPNM-a osniva se potpisivanjem sporazuma vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

o osnivanju koordinacije. Osnovana koordinacija ima status neprofitne pravne osobe, kojeg stječe

danom upisa u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.


41

AKTI, ČLANSTVO, UNUTARNJA ORGANIZACIJA, PREDSTAVLJANJE

I ZASTUPANJE KOORDINACIJE VPNM-a

Akti koordinacije su statut, program rada, financijski plan i završni račun te ostali akti kojima se uređu-

ju pitanja od značaja za rad koordinacije.

Statut koordinacije mora sadržavati odredbe o nazivu, sjedištu, pravima i obvezama članova, o po-

dručju djelovanja, zastupanju te drugim pitanjima od značaja za rad koordinacije.

Statute nacionalnih koordinacija VPNM-a ovjerava Ministarstvo uprave, a statute koordinaci-

ja osnovanih na razini istih ili različitih jedinica samouprave ovjeravaju uredi državne uprave

mjesno nadležni prema sjedištu koordinacije.

Sjedište koordinacije, koje je u pravilu na području jedne od jedinica samouprave čija su vijeća i pred-

stavnici nacionalnih manjina osnovali koordinaciju, te sastav, način određivanja i broj članova koordi-

nacije utvrđuju se sporazumom o osnivanju koordinacije.

Članove koordinacije određuju vijeća nacionalnih manjina iz reda svojih članova. Članovi koordinacije

su i predstavnici nacionalnih manjina koji su potpisali sporazum o osnivanju koordinacije.

Članovi koordinacije biraju, tajnim glasovanjem, predsjednika i zamjenika predsjednika koordinacije.

Predsjednik predstavlja i zastupa koordinaciju, saziva sjednice koordinacije i ima druga prava i obveze

određene statutom koordinacije, a u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti zamjenjuje ga zamje-

nik predsjednika koordinacije.

Koordinacija može ustrojiti jedno ili više radnih tijela. Ustrojavanje radnih tijela koordinacije, uklju-

čujući način njihova rada, ovlasti, sastav i međusobne odnose, uređuju se statutom i drugim općim

aktima koordinacije.

FINANCIRANJE RADA

Izvori financiranja rada koordinacija VPNM-a mogu biti sredstva ostvarena od imovine, donacija, poklona,

nasljedstva, proračuna jedinica samouprave i državnog proračuna ili po drugoj osnovi u skladu sa zakonom.

Korištenje sredstava za rad koordinacija ograničeno je na djelatnosti i poslove od značaja za

rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina koji su osnovali koordinaciju, odnosno pristupili

sporazumu o osnivanju koordinacije. Djelatnosti i poslovi od značaja za rad vijeća i predstavni-

ka nacionalnih manjina utvrđeni su u njihovim programima rada.

Sredstva za rad koordinacija osiguravaju jedinice samouprave čija su vijeća i predstavnici osnovali koordi-

naciju ili pristupili koordinaciji. Sredstvima za rad smatraju se i sredstva za obavljanje administrativnih po-

slova, ako te poslove u okviru svojih službi ne obavlja jedinica samouprave u kojoj je sjedište koordinacije.

Ako vijeća ili predstavnici ili njihove udruge ne raspolažu poslovnim prostorom u kojem djeluju, jedinica

samouprave u kojoj koordinacija ima sjedište dužna je osigurati prostor za rad unutar svojeg poslovnog

prostora i odrediti vrijeme njegova korištenja sukladno potrebama koordinacije.

Koordinacije na koje su vijeća i predstavnici nacionalnih manjina prenijeli ovlasti iz članka 31. Ustavnog

zakona preuzimaju sredstva za obavljanje prenesenih ovlasti osigurana u proračunu jedinice samouprave.


42

Zakonom je propisano i da će se ostvarivanje određenih programa nacionalnih koordinacija finan-

cirati iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, a da će se način financiranja propisati

uredbom Vlade Republike Hrvatske.

PRAVO NA NAKNADU TROŠKOVA

Predsjednik koordinacije, zamjenik predsjednika i članovi radnih tijela koordinacije mogu iz sredstava na-

mijenjenih za rad primati naknadu stvarnih troškova koje su imali u obavljanju poslova, sukladno odredba-

ma Pravilnika o naknadi troškova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina.

2.4.4 Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

Zakonom o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina uređeni su

način upisa, promjena podataka u upisu i uvjeti za brisanje iz Registra.

Oblik, sadržaj i način vođenja te potrebni obrasci za upis u Registar i izdavanje isprava propi-

sani su Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra vijeća, koordinacija vijeća i

predstavnika nacionalnih manjina te obrascima za upis i izdavanje isprava.

Registar vodi Ministarstvo uprave. Registar se vodi u elektroničkom obliku, a uz njega se vodi i zbirka isprava.

Dio podataka iz Registra javno je dostupan na internetskoj stranici Ministarstva uprave:

https://registri.uprava.hr/#!vijeca-manjina

SUBJEKTI UPISA U REGISTAR

Subjekti upisa u Registar su:

• izabrana i konstituirana vijeća nacionalnih manjina;

• izabrani predstavnici nacionalnih manjina;

• osnovane koordinacije VPNM-a; te

• drugi oblici udruživanja nacionalnih manjina koji se osnivaju sukladno međunarodnim ugovorima.

PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA UPIS U REGISTAR I UPIS U REGISTAR

Zahtjev za upis u Registar podnosi se Ministarstvu uprave na za to propisanom obrascu: „Obrazac

broj 1 - Zahtjev za upis u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina“,

koji je dostupan na internetskoj stranici Ministarstva uprave na:

https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//Registri_i_Matice/Obrasci//Zahtjev%20za%20upis%20

u%20registar%20vije%C4%87a,%20koordinacija%20vije%C4%87a%20i%20predstavnika%20

nacionalnih%20manjina.doc

Obrazac i prilozi uz obrazac podnose se u dva primjerka.

https://registri.uprava.hr/#!vijeca-manjina

https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//Registri_i_Matice/Obrasci//Zahtjev%20za%20upis%20u%20registar%20vije%C4%87a,%20koordinacija%20vije%C4%87a%20i%20predstavnika%20nacionalnih%20manjina.doc




43

Zahtjev za upis u Registar podnosi se u roku od 30 dana od:

• dana konstituiranja vijeća nacionalne manjine;

• dana osnivanja koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;

• dana kada nadležno izborno povjerenstvo objavi službene rezultate izbora o izboru predstavnika

nacionalne manjine.

Zahtjev za upis u Registar podnose:

• predsjednik vijeća nacionalne manjine, za vijeće;

• predsjednik koordinacije VPNM-a, za koordinaciju;

• izabrani predstavnik nacionalne manjine, za predstavnika.

Zahtjevu za upis u Registar, ovisno o subjektu upisa, prilažu se u originalu ili javnobilježnički ovjerenoj

preslici :

• dokaz o izboru vijeća ili predstavnika nacionalne manjine, odnosno potpisani sporazum o osniva-

nju koordinacije VPNM-a;

• zapisnik s konstituirajuće sjednice vijeća, odnosno osnivačke skupštine koordinacije;

• odluka o izboru predsjednika vijeća ili koordinacije i o osobi koja će zamjenjivati predsjednika vije-

ća ili koordinacije u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti; te

• statut vijeća ili koordinacije.

Rješenje o upisu u Registar donosi Ministarstvo uprave.

Vijeća i koordinacije nacionalnih manjina koji su upisani u Registar sukladno Zakonu o registru

vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina nakon narednih redovnih izbora

ne podliježu novoj obvezi upisa u Registar, već prijavljuju osobna imena i OIB osoba ovlaštenih

za zastupanje i nove članove za iduće mandatno razdoblje.

PRIJAVA PROMJENA I BRISANJE SUBJEKATA UPISA IZ REGISTRA

Promjene podataka u Registru podnose se Ministarstvu uprave na za to propisanom obrascu: „Obra-

zac broj 2 - Prijava promjena podataka u Registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih

manjina“, koji je dostupan na internetskoj stranici Ministarstva uprave na:

https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//Registri_i_Matice/Obrasci//Prijava%20promjena%20poda-

taka%20u%20Registru%20vije%C4%87a,koordinacija%20vije%C4%87a%20i%20predstavnika%20

nacionalnih%20manjina.doc

Subjekti upisa u Registar, ovisno o subjektu, dužni su Ministarstvu uprave u roku od 30 dana od dana

nastalih promjena podnijeti prijavu i dokaz(e) o:

• promjeni naziva;

• promjeni sjedišta, odnosno prebivališta;

• promjeni područja djelovanja;





44

• datumu promjene statuta ili sporazuma o osnivanju;

• promjeni osobnih imena i OIB-a osoba ovlaštenih za zastupanje;

• promjeni osobnih podataka;

• promjeni radi brisanja članova zbog prestanka mandata.

O upisu promjene sjedišta, naziva, osoba ovlaštenih za zastupanje i brisanju iz Registra Mi-

nistarstvo uprave donosi rješenje, a o upisu promjene članova i promjeni osobnih podataka

predstavnika nacionalne manjine izdaje potvrdu.

BRISANJE OSOBNIH IMENA ZBOG PRESTANKA MANDATA

Nakon održavanja izbora, danom dostave obavijesti o izboru članova vijeća i predstavnika nacional-

nih manjina, Ministarstvo uprave po službenoj dužnosti briše osobna imena članova vijeća, koordina-

cija i predstavnika nacionalnih manjina zbog prestanka mandata.

U Registar se upisuje prestanak mandata članu vijeća i članu koordinacije te predstavniku nacionalne

manjine iz razloga utvrđenih za prestanak mandata prije vremena na koje je izabran, sukladno odred-

bama Zakona o lokalnim izborima koje se odnose na prestanak mandata članova predstavničkih tijela

jedinica samouprave.

Člankom 80. Zakona o lokalnim izborima propisano je da članu predstavničkog tijela jedi-

nice samouprave mandat prestaje:

• Ako podnese ostavku, danom dostave pisane ostavke sukladno pravilima o dostavi propisanim

Zakonom o općem upravnom postupku;

• Ako je pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišen poslovne sposobnosti, danom pravo-

moćnosti sudske odluke;

• Ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju du-

žem od 6 mjeseci, danom pravomoćnosti sudske presude;

• Ako mu prestane prebivalište s područja jedinice, danom prestanka prebivališta;

• Ako mu prestane hrvatsko državljanstvo, danom prestanka državljanstva sukladno odredbama

zakona kojim se uređuje hrvatsko državljanstvo; i

• Smrću.

Prijavu za upis ili brisanje iz Registra člana vijeća ili člana koordinacije, odnosno predstavnika nacio-

nalne manjine podnosi:

• za člana vijeća nacionalne manjine, predsjednik vijeća ili zamjenik predsjednika vijeća;

• za člana koordinacije VPNM-a, predsjednik koordinacije ili zamjenik predsjednika koordinacije;

• za predstavnika nacionalne manjine, predstavnik osobno ili jedinica samouprave u kojoj je izabran.

Rok za podnošenje prijave za brisanje iz Registra člana vijeća ili člana koordinacije, odnosno predstavni-

ka nacionalne manjine kojima je prestao mandat je 8 dana od dana prestanka mandata.


45

Rok za prijavu za upis u Registar člana vijeća ili člana koordinacije koji nastavlja mandat člana kojem

je mandat prestao je 8 dana od dana utvrđenja tog člana.

BRISANJE SUBJEKATA UPISA IZ REGISTRA

Iz Registra se, po službenoj dužnosti, brišu vijeća, koordinacije te predstavnici nacionalnih manjina:

• ako su prestali uvjeti za izbor vijeća nacionalne manjine utvrđeni UZPNM-om;

• ako se broj izabranih članova vijeća nacionalne manjine radi prestanka mandata smanji ispod broja

potrebnog za odlučivanje;

• ako su prestala postojati vijeća i predstavnici nacionalnih manjina koji su osnovali koordinaciju,

odnosno ako se njihov broj natpolovično smanjio;

• ako se broj vijeća i predstavnika nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne) samouprave

smanji ispod broja utvrđenog za osnivanje koordinacije vijeća nacionalnih manjina za područje

Republike Hrvatske (nacionalne koordinacije);

• ako se predstavnik nacionalne manjine briše iz evidencije popisa birača na području za koje je

izabran, sukladno odredbama posebnog zakona.

2.5 Savjet za nacionalne manjine

Savjet za nacionalne manjine je tijelo osnovano na temelju članka 35. Ustavnog zakona o pra-

vima nacionalnih manjina radi sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu

Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u

vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina.

ČLANSTVO

Članove Savjeta za nacionalne manjine čine:

• sedam pripadnika nacionalnih manjina koje predlože vijeća nacionalnih manjina;

• pet pripadnika nacionalnih manjina istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih i vjerskih djelatnika

koje predlože manjinske udruge i druge organizacije manjina, vjerske zajednice, pravne osobe i

građani pripadnici nacionalnih manjina; te

• zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

Članove Savjeta imenuje Vlada Republike Hrvatske na razdoblje od četiri godine.

Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika, koje imenuje Vlada Re-

publike Hrvatske iz reda članova Savjeta. Predsjednik i potpredsjednici svoju dužnost obavlja-

ju profesionalno.

Stručne i administrativne poslove za Savjet obavlja stručna služba Savjeta koju je osnovala

Vlada Republike Hrvatske.

POSEBNA PRAVA I DJELOKRUG

Posebna prava Savjeta za nacionalne manjine propisana UZPNM-om uključuju:

• predlaganje tijelima državne vlasti da rasprave pojedina pitanja važna za nacionalnu manjinu, a oso-

bito provođenje UZPNM-a i posebnih zakona kojima su uređena manjinska prava i slobode;


46

• predlaganje tijelima državne vlasti mjera za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi

ili na nekom njezinu području;

• davanje mišljenja i prijedloga o programima javnih radijskih postaja i javne televizije namijenjenih

nacionalnim manjinama te o tretiranju manjinskih pitanja u programima javnih radijskih postaja i

javne televizije i drugim sredstvima priopćavanja;

• predlaganje poduzimanja gospodarskih, socijalnih i drugih mjera na područjima tradicionalno ili

u znatnijem broju nastanjenima pripadnicima nacionalnih manjina kako bi se očuvalo njihovo po-

stojanje na tim područjima;

• traženje i dobivanje od tijela državne vlasti te tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave

podataka i izvješća potrebnih za razmatranje pitanja iz svoga djelokruga;

• pozivanje i traženje nazočnosti predstavnika tijela državne vlasti te tijela lokalne i područne (regi-

onalne) samouprave, koja su mjerodavna za pitanja iz djelokruga Savjeta utvrđena UZPNM-om i

statutom Savjeta.

Savjet za nacionalne manjine ovlašten je za raspoređivanje financijskih sredstava koja se u dr-

žavnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. O utrošku sredstava raspore-

đenih korisnicima Savjet godišnje izvješćuje Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.

AKTI SAVJETA

Sukladno UZPNM-u, osnovni akti Savjeta su: statut kojeg Savjet donosi uz suglasnost Vlade Republike

Hrvatske; program rada; financijski plan; završni račun; akti o raspoređivanju financijskih sredstava

koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina; te pravilnik o unutarnjem

redu stručne službe Savjeta.

OSNOVNA OBILJEŽJA DJELOVANJA

Savjet odlučuje većinom svih članova.

U svom radu Savjet za nacionalne manjine surađuje s:

• mjerodavnim državnim tijelima i tijelima jedinica samouprave, vijećima nacionalnih manjina, od-

nosno predstavnicima nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama

koje obavljaju djelatnosti kojima se ostvaruju manjinska prava i slobode; te

• mjerodavnim tijelima međunarodnih organizacija i institucija koje se bave pitanjima nacionalnih ma-

njina te s mjerodavnim tijelima matičnih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA SAVJETODAVNA ULOGA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA I SUDJELOVANJE U LOKALNOM RAZVOJU

47

SAVJETODAVNA ULOGA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA I SUDJELOVANJE U LOKALNOM RAZVOJU

03 0


48

03


49

Institucijom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina omogućuje se pripadnicima nacionalnih ma-

njina neposredan utjecaj na rješavanje onih pitanja u nadležnosti lokalnog predstavničkog tijela i

lokalnih izvršnih i upravnih tijela koja se na njih odnose ili pak utječu na njihov položaj ili prava. Član-

kom 31. Ustavnog zakona omogućuje se da vijeća nacionalnih manjina predlažu lokalnim i regional-

nim tijelima opće akte o pitanjima od značaja za nacionalnu manjinu. To zapravo znači da su vijeća

nacionalnih manjina bitan partner lokalnoj i regionalnoj samoupravi i sukreatori lokalnih politika, bilo

da se radi o komunalnoj infrastrukturi, odlučivanju o novim generalnim urbanističkim planovima, iz-

gradnji domova zdravlja, dječjih vrtića i škola, kulturi, općenito o razvoju lokalne zajednice. Sve su to

teme na koje vijeća trebaju imati mogućnost utjecati. Unatoč financijskoj ovisnosti i prilično ograni-

čenim ovlastima, na izabranim je predstavnicima i vijećima nacionalnih manjina u jedinicama lokalne

i regionalne samouprave angažirati se na način da štite kulturnu autonomiju svoje manjinske zajed-

nice, ali i da sudjeluju u kreiranju odluka lokalne vlasti koje mogu utjecati na svakodnevnu kvalitetu

života pripadnika manjina.

Možemo zaključiti kako su vijeća i predstavnici nacionalnih manjina bitan partner lokalnoj i regio-

nalnoj samoupravi koji putem svojih ovlasti, ali i šire, trebaju utjecati na efikasnije rješavanje nekih

izraženih i specifičnih problema i potreba pripadnika manjina na određenim područjima. Na primjer

socijalno uključivanje, povećanje zapošljivosti i kreiranje održivog zapošljavanja u vlastitoj sredini osi-

gurava bolju kvalitetu života za manjinu, ali i za većinu. Čini se da potencijali suradnje nisu u punoj

mjeri prepoznati ni korišteni ni od strane manjina, ni od strane lokalne i regionalne samouprave. Vi-

jeća i predstavnici imaju samo savjetodavnu ulogu, no kao takvi su sastavni dio lokalne i regionalne

samouprave pa im i ta savjetodavna uloga omogućava sudjelovanje u kreiranju i artikuliranju odluka

važnih za nacionalne manjine na lokalnoj i regionalnoj razini. Dio lokalnih i regionalnih vlasti ove

manjinske institucije prihvaća samo formalno i zapravo ne koriste pomoć koju od njih mogu dobiti,

a s druge strane nedostaje i proaktivno djelovanje od strane manjinskih lidera, iako postoje primje-

ri dobre prakse koje ćemo kasnije navesti. Izgradnja kvalitetnijega i strateškog partnerskog odnosa

donijela bi niz pozitivnih posljedica od učinkovitijeg rada manjinskih institucija do kreiranja održivih

rješenja u lokalnim zajednicama povezanih s potrebama i problemima manjina

Možda bi rad manjinskih institucija bio učinkovitiji ako bi se bar u nekim segmentima povećale i osna-

žile njihove ovlasti, ali to ne znači da se i sa sadašnjim ovlastima puno toga ne može napraviti, baš na-

protiv. Postoji prostora za unapređenje, posebice uzimajući u obzir da Republika Hrvatska ima jedan

SAVJETODAVNA ULOGA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA I SUDJELOVANJE U LOKALNOM RAZVOJU


50

od najboljih zakonskih okvira očuvanja manjinskih prava u regiji i u Europskoj uniji. Među značajne

europske standarde spada i dobro uređena lokalna i regionalna samouprava i sudjelovanje građana u

donošenju odluka što predstavlja visoku razinu demokracije i dobrog upravljanja. Kroz takav proces,

ostvaruje se i jedan od najvažnijih principa manjinske politike, a to je integracija pripadnika manjina

u različite segmente političkog i društvenog života lokalne zajednice. Vijeća i predstavnici nacionalnih

manjina kao dio lokalne i područne samouprave vrlo su važni za bolje funkcioniranje lokalnih multiet-

ničkih zajednica i to u korist i manjine i većine te povećanja njihovih kapaciteta za bolje upravljanje

i sudjelovanje u kreiranju lokalnog razvoja. Upravo ovim priručnikom želimo naglasiti te nedovoljno

iskorištene mogućnosti.

Nastavno na prethodno navedeno možemo zaključiti kako su predstavnici manjina jedan od vrlo

važnih dionika u razvoju lokalne zajednice. Da bi vijeća nacionalnih manjina počela ostvarivati svoju

punu ulogu i postala stvarni kreator lokalne politike vrlo je važno da imaju inicijativu prema lokalnim

i regionalnim vlastima. U artikuliranju, zagovaranju i ostvarivanju interesa manjina i njihovih udruga

važnu ulogu imaju javno zagovaranje i lobiranje, ali i poznavanje procesa strateškog planiranja na

lokalnoj i regionalnoj razini i njihovoj ulozi u tom procesu. To su metode, vještine i znanja koje članovi

vijeća trebaju postupno usvajati kako bi mogli na odgovarajući način mobilizirati javnost, medije te

predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti i pridobiti ih za ostvarivanje svojih interesa i potreba.

3.1 Važnost komunikacije u radu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

Za kvalitetno funkcioniranje vijeća1 potrebno je uspostaviti adekvatnu komunikaciju između članova

vijeća, odnosno predstavnika, ali ništa manje bitni nisu kvalitetni odnosi s vanjskim dionicima. Dobra

komunikacija koja će osigurati postizanje ciljeva vijeća i predstavnika, uspješno izgraditi njihovu pre-

poznatljivost u javnosti i osigurati utjecaj na donositelje odluka na lokalnoj i regionalnoj razini, trebala

bi biti usmjerena na različite skupine dionika (interesno utjecajnih skupina), trebala bi biti dvosmjerna

i trebala bi biti planirana i vođena.

Dionike (interesno utjecajne skupine) u procesu komunikacije možemo podijeliti na interne (unutar

samih vijeća nacionalnih manjina) i vanjske, a to su svi oni dionici koji mogu pozitivno ili negativno

utjecati na rad vijeća, odnosno rad vijeća može pozitivno ili negativno utjecati na njih.

Vanjske dionike također možemo podijeliti na dionike s kojima će vijeće neminovno morati komuni-

cirati, jer je tako predviđeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i drugim propisima

(npr. dostava godišnjih izvještaja nadležnim tijelima u općini, gradu ili županiji, ovisno od izborne razi-

ne na kojoj se rad vijeća i predstavnika financira; traženje da Ministarstvo uprave provede nadzor nad

primjenom UZPNM-a u samoupravnoj jedinici u kojoj je vijeće osnovano ili slanje obavijesti Savjetu

za nacionalne manjine, kao i vanjskim dionicima koji su izvan “zadanog okruženja” ali su također važni

za rad vijeća. U tu skupinu ubraja se široki krug osoba i organizacija poput birača, jedinica lokalne i

regionalne uprave i samouprave, medija, saborskih zastupnika nacionalnih manjina, Ureda za ljudska

prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, manjinskih udruga i drugih organizacija civilnog društva

koje svojim djelatnostima obuhvaćaju zaštitu ljudskih prava i prava nacionalnih manjina.

1 sve navedeno podjednako se odnosi na rad predstavnika nacionalnih manjina iako nisu uvijek izrijekom spomenuti uz vijeća


51

Druga ciljna skupina komunikacije ovisi o opsegu i otvorenosti rada vijeća i predstavnika, a čijim uključi-

vanjem vijeće nadograđuje svoj rad, tj. izlazi izvan okvira djelovanja propisanog člankom 31. Ustavnog

zakona. Primjerice, ukoliko vijeće aktivno širi svoje djelatnosti u području humanitarnog rada, suradnje

s udrugama i drugim vijećima, krug dionika uključenih u komunikaciju se širi. Ukoliko za svoj rad vijeće

prikuplja donacije, potencijalni donatori će također biti važan dionik u odnosu na koga je potrebno

osmisliti i isplanirati komunikaciju. Širenje društvenih mreža na različite skupine dionika povećava pre-

poznatljivost i pozitivnu percepciju djelovanja vijeća u javnosti, osigurava bolje zagovaračke pozicije, a

često, osigurava i kvalitetnije kadrove te više materijalnih sredstava potrebnih za rad. Ulaganje u komu-

nikaciju je ulaganje u kapacitete samog vijeća.

Sustav dionika s kojima vijeća najčešće uspostavljaju komunikaciju prikazan je u sljedećem grafikonu.

Neovisno o kojoj se ciljnoj skupini radilo, komunikaciju je potrebno planirati, a samu provedbu komu-

nikacijskog plana potrebno je pratiti i vrednovati kroz čitavo vrijeme djelovanja vijeća.

Slika 3Komunikacija vijeća s

različitim interesno -

utjecajnim skupinama

Ministarstvo uprave, uredi državne uprave u županijama

Saborski zastupnici nacionalnih manjina

Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Birači

Šira javnost

Predstavnici lokalne i

područne samouprave

Donatori

Predstavnici akademske zajednice i

obrazovnog sektora

Organizacije civilnog društva

Matične države

nacionalnih manjina

Mediji

Vijeća i predstavnici

nacionalnih manjina


52

3.2 Planiranje komunikacije

Planiranje komunikacije s različitim dionicima važnim u svakodnevnom radu vijeća ne mora se sastojati

od komplicirane komunikacijske strategije koju bi izrađivali vanjski konzultanti. Dovoljno je plan prila-

goditi definiranim ciljevima samog vijeća i komunikaciju podrediti ostvarivanju ciljeva Vijeća. Planiranje

komunikacije svodi se na nekoliko koraka. Prvi korak je odrediti ciljnu skupinu i ciljeve komunikacije.

Ciljna skupina je skupina pojedinaca ili institucija/organizacija kojima se želi prenijeti informacija i

na koju će se prijenosom informacije utjecati – primjerice kroz bolju informiranost, senzibilizaciju za

prava nacionalnih manjina, pozivanje na konkretnu suradnju.

Ako je jedan od ciljeva komunikacije povećati vidljivost rada vijeća u lokalnoj zajednici, ciljna skupina

je šira zajednica na koju će se utjecati konkretnim aktivnostima koje slijede. Ako je cilj komunikacijske

strategije informirati javnost o radu vijeća, ostvarenim rezultatima i planovima za određeni vremenski

period, ciljna skupina mogu biti birači, ali mogu biti i djelatnici lokalne i regionalne samouprave. Pre-

poznavanje prave ciljne skupine je neophodno kako bi se odredili odgovarajući kanali komunikacije.

Nije svaki način i kanal komunikacije primjeren svakoj ciljnoj skupini. Cilj je uvijek s najmanje napora

postići maksimalni efekt vezan uz ciljeve komunikacije, neovisno o tome radi li se o informiranju, sen-

zibilizaciji ili pozivanju na konkretnu inicijativu.

Nakon što se odrede ciljevi i ciljna skupina komunikacijskih aktivnosti, sukladno ciljnoj skupini, biraju

se adekvatni kanali komunikacije. Prilikom strategije odabira kanala komunikacije, vodi se računa o

dostupnosti istih (nećemo odabrati državnu TV ili neki nacionalni tiskani dnevni list, ako nismo sigur-

ni imamo li adekvatan pristup tim kanalima); resursima koje imamo na raspolaganju (javne kampa-

nje ćemo organizirati samo ako imamo potrebna sredstva, novac, stručnjake za komunikaciju, prostor,

logistiku, volontere i slično), ciljnoj skupini (ako znamo da su nam birači pretežno članovi starije

životne dobi, društvene mreže možda nisu najbolji kanal komunikacije). Neke od uobičajenih kanala

komunikacije navodimo u sljedećoj tablici, zajedno s prednostima i nedostacima istih.

Tablica 6Kanali komunikacije

Kanal

komunikacije

Prednosti Nedostaci

Priopćenja za

novinare

Niska cijena, jednostavnost i brzina, pogod-

nija su za tiskane medije, odnosno eventu-

alno Internet portale. Priopćenja nisu toliko

interesantna radio i TV konceptu koji više

preferiraju interaktivne priloge.

Previše “sterilan” način komunikacije, me-

dijski neatraktivan, pogotovo ako se radi o

standardnoj temi poput objave rezultata

godišnjeg izvješća o radu.

Konferencija

za novinare

Za razliku od priopćenja – interaktivniji način

komunikacije, idealno – kombinirati konferen-

cije i priopćenja. Omogućava izravne formal-

ne, ali i neformalne kontakte s novinarima.

Ovisno o temi, može biti relativno “sterilan”

način prijenosa informacija novinarima – može

se izbjeći dovođenjem gostiju, odabirom kvali-

tetne lokacije, provokativnošću teme.

Elektronička

pošta (e-mail

liste)

Jednostavan način prenošenja informacija,

pogodan posebno za komunikaciju unutar

vijeća, informacija se upućuje izravno cilja-

nom pojedincu.2

Ovisi o dostupnosti elektroničke pošte svim

članovima vijeća i ciljnih skupina, upitna je

privatnost upućene poruke (postoji li kontro-

la primatelja?).


53

Kanal

komunikacije

Prednosti Nedostaci

Internet

stranice

Omogućava distribuciju širokog kruga infor-

macija i dostupnost širokom krugu korisnika

(i interno, putem intraneta). Osiguravaju

mogućnost praćenja posjećenosti (olakšava

vrednovanje komunikacijskih aktivnosti) i

praćenje mišljenja ciljne skupine (ankete,

statistika). Također omogućava distribuciju

različitih audiovizualnih sadržaja (on- line

časopisa, video i audio sadržaja i slično).

Potrebno je angažirati administratora, iziskuje

stalno unaprjeđenje, nadgradnju i ažuriranje.

Loša kvaliteta sadržaja i dizajna daje dojam

neprofesionalnosti.

Društvene

mreže

Besplatne, mogućnost praćenja reakcija i

mišljenja i dinamične komunikacije s odre-

đenim krugom dionika.

Ograničenje vezano uz ciljnu skupinu (uglav-

nom namijenjene mlađoj populaciji), moguć-

nost manipulacije i smanjene kontrole sadržaja

koje plasiraju posjetitelji (potrebno je osigurati

administratora, što poskupljuje troškove).

Tribine,

okrugli stolovi

Interaktivan način komunikacije, atraktivan u

smislu medijske popraćenosti (više od klasič-

nih konferencija), pogodan za sučeljavanja

i “bistrenje” odluka i zaključaka vezanih uz

rad vijeća.

Organizacijski je zahtjevnije, potrebno je zna-

nje i iskustvo moderiranja, teže je kontrolirati

kvalitetu informacija i držati “pod kontrolom”

konfliktne sudionike.

Oglasne ploče Namijenjene populaciji koja ima malo konta-

kata smodernim komunikacijskim sredstvi-

ma, relativno jeftin način komunikacije.

Ograničeno na posjetitelje koji imaju uvid u

oglasne ploče, vrlo pasivan način komuni-

kacije bez mogućnosti povratne informacije

(često se u prostorima gdje je smještena

oglasna ploča omogućava prikupljanje

mišljenja (kutija s prijedlozima).

Newsletteri Kvalitetan način prijenosa većeg broja

informacija ciljnoj skupini, omogućava konti-

nuitet i uz dobro pogođene distribucijske

kanale, dopire do velikog broja članova cilj-

ne skupine; pogodni i za objavu na mrežnim

stranicama i slanje elektroničkom poštom.

Potreban je veći angažman na izradi teksto-

va, dizajnu i distribuciji.

Kampanje Pogodne za veće zagovaračke akcije, utječu

na veliki broj ljudi, omogućavaju aktivaciju

volontera, pokreću i motiviraju biračko tijelo.

Financijski i resursno su zahtjevne.

2 Theaker, A. Priručnik za odnose s javnošću, 2003. Hrvatska udruga za odnose s javnošću, str. 323.

Uz sve navedene načine komunikacije “prema van”, nikako se ne smije zanemariti internu komunikaciju

unutar vijeća. Najjednostavnije metode su u većini slučajeva i najučinkovitije. Održavanje redovitih za-

jedničkih sastanaka, komunikacija telefonom, elektronskom poštom, razgovori “u hodu”, sve su to načini

koji se podrazumijevaju, ali bez kontinuiteta, neće dati očekivane rezultate.


54

U nastavku prikazujemo jednostavan plan komunikacije koji može poslužiti za planiranje, ali i kasnije,

za kontinuirano praćenje komunikacijskih aktivnosti.

Cilj

komunikacijske

aktivnosti

Ciljna skupina Alat (kanal

komunikacije)

Ishod Vrijeme Proračun

Povećati razinu

informiranosti

o aktivnostima

vijeća

Šira javnost

(pretežno mlađi i

visokoobrazovani

članovi zajednice)

okretanje

Mrežne stranice

i redovito

ažuriranje

Pokrenute

stranice

1 objava tjedno,

60 objava do

kraja godine

Kraj veljače

2017.

kontinuirano

5.500,00kn

Tablica 7Plan komunikacije

S ciljem jačanja uloge predstavnika nacionalnih manjina na regionalnoj i lokalnoj razini bitno je oja-

čati njihovu ulogu u procesu strateškog planiranja i razvoja lokalnih zajednica. Jedan od izazova za

manjinske predstavnike je njihovo aktivno sudjelovanje u tom procesu uz vrlo skromne administra-

tivne, upravljačke i financijske kapacitete. Vijeća su financirana iz proračuna lokalne i područne samo-

uprave i dijelom iz državnog proračuna, no mogu se financirati i putem donacija, zaklada, darovnica,

što im zapravo može osigurati visok stupanj neovisnosti. Vijeća imaju pravnu osobnost neprofitnih

organizacija, ali nisu upisana u Registar udruga već u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika

nacionalnih manjina pri Ministarstvu uprave stoga im velik dio bespovratnih sredstava nije dostupan,

što uključuje i sredstva dostupna kroz EU fondove u Hrvatskoj. Međutim, vijeća i predstavnici mogu

biti partneri i suradnici na projektima u kojima su prijavitelji/nositelji projekta jedinice samouprave ili

udruge, a dodatno mogu zagovarati promjene uvjeta natječaja za koje smatraju da bi se na njih mogla

uključiti vijeća kao prihvatljivi i relevantni nositelji projekata.

3.3 Sudjelovanje vijeća u lokalnom razvoju

Neka vijeća sudjeluju u provođenju projekata, uključujući i onih financiranih iz EU fondova, no inicija-

tive su potaknute uglavnom od strane organizacija civilnog društva; i to onih manjinskih ili onih koje

se bave zaštitom ljudskih prava. Osim potkapacitiranosti, druga prepreka za veće uključivanje vijeća

odnosi se na nedovoljno poznavanje projektne metodologije i rada kao i mogućnosti koje se nude

kroz projekte te jednako važno, nedovoljno sudjelovanje u strateškom procesu kreiranja lokalnih poli-

tika gdje predstavnici manjina mogu zajedno s ostalim dionicima predlagati projekte tijekom strateš-

kog procesa, a koji su značajni za njihovu lokalnu zajednicu i za njihove interesne skupine, odnosno, u

ovom slučaju, za manjine koje predstavljaju. Iako vijeća i predstavnici ne predstavljaju pravu manjin-

sku samoupravu (samo su savjetodavno tijelo) njihov se doprinos može povećati i afirmirati kroz nove

razvojne šanse ako se osigura njihovo sudjelovanje u strateškom planiranju razvoja zajednice.

Budući da predstavnici i članovi vijeća svoje dužnosti obavljaju na dobrovoljnoj osnovi, svi aspekti

vezani za njihovo učinkovito djelovanje ovisit će upravo o njihovoj proaktivnosti i samoorganiziranju

zajedno s njihovim ključnim dionicima (udrugama nacionalnih manjina, udrugama i organizacijama

iz matičnih zemalja, volonterima, aktivistima..).


55

Kako bi predstavnici i članovi vijeća što više doprinosili lokalnom razvoju i imali aktivniju ulogu prema

jedinicama samouprave potrebno je razumjeti što zapravo lokalni razvoj predstavlja i koje su njegove fa-

ze. Lokalni razvoj je proces tijekom kojeg se mobiliziraju pojedinci i svi relevantni dionici na određenom

području kako bi se na najbolji način iskoristio potencijal zajednice na dobrobit svih njenih članova.

Potrebno je razlikovati razvoj lokalne zajednice od strateškog planiranja. Strateško planiranje je alat za

upravljanje lokalnim razvojem, odnosno za postizanje ciljeva usuglašenih sa svim relevantnim dionicima.

Za lokalni razvoj u zajednici odgovorna je lokalna i područna (regionalna) samouprava, odnosno no-

sitelji izvršne vlasti na područnoj i lokalnoj razini: župani, gradonačelnici i načelnici općina u suradnji

sa stručnim službama (rukovoditelji i zaposlenici stručnih službi/odjela koji predstavljaju operativno

tijelo u procesu lokalnog razvoja). Konzultativno ili nadzorno tijelo predstavljaju dionici u određenoj

lokalnoj zajednici koji sudjeluju u kreiranju razvoja i dolaze iz sva tri sektora: javni, privatni i civilni.

Razvoj lokalne zajednice sadrži određene rizike kao i sve društvene promjene, pa je njime potrebno

pažljivo i sustavno upravljati, odnosno provoditi ga u točno određenim fazama.

Lokalni razvoj se odvija u ciklusima koji se sastoje od četiri faze:

• Analiza

• Planiranje

• Provedba

• Praćenje i evaluacija

U nastavku su ukratko prikazane faze lokalnog razvoja i navedena je potencijalna uloga koju u svakoj

od faza može imati VPNM.

3.3.1 Analiza situacije

Analiza daje informacije o trenutačnoj situaciji u zajednici, daje uvid u činjenice, odnosno statističke

podatke. Sastoji se od podataka relevantnih za sektore koji su ključni za razvoj nekog područja. Riječ

je o klasičnoj društveno-gospodarskoj slici prostora neke lokalne zajednice, ali s naglaskom na ključ-

ne razvojne elemente. Podaci koji se koriste za opis fizičke, socijalne i gospodarske slike predmetnog

područja trebaju biti kvantitativnog i kvalitativnog karaktera te usporedivi s okruženjem u kojem se

promatraju što podrazumijeva mogućnost usporedbe s višim razinama (regionalnim / nacionalnim /

međunarodnim) i s područjima sličnih karakteristika.

SWOT analiza je jedan od najčešće upotrebljavanih alata za analizu situacije pri strateškom planiranju,

a njeno je korištenje jednostavno i primjenjivo na svim razinama: od razine pojedinačne organizacije,

lokalne ili područne samouprave do razine analize nekog sektora u nacionalnim strategijama. Analizi-

raju se pozitivni i negativni aspekti koji utječu na analiziranu pojavu na način da se razdvoje unutarnji

čimbenici (snage i slabosti) određene organizacije, područja ili sektora te vanjski čimbenici (prilike i

prijetnje) koji su izvan kontrole onoga što se analizira. Skraćenica SWOT dolazi od engleskih naziva

Strenghts (snage), Weaknesses (slabosti), Opportunites (prilike) i Threats (prijetnje).

SWOT analiza se obično prikazuje u obliku tablice u kojoj se taksativno, u sažetom obliku, navode

njeni elementi. Snage i prilike su pozitivni, a slabosti i prijetnje negativni aspekti situacije.


56

Tijekom provedbe SWOT analize važno je utvrditi odnose uzroka i posljedice između utvrđenih pro-

blema kako bi se osigurala izrada odgovarajuće mjere s primjerenim fokusom.

Identificiraju se snage i prilike koje treba iskoristiti te slabosti na kojima treba raditi kako bi prestale

biti slabosti i prerasle u snage. Prilike treba iskoristiti koristeći snage koje imamo. Na snage se treba

usredotočiti i učiniti ih još boljima. Prijetnje treba izbjeći ili ih pokušati minimizirati koristeći snage i

prilike. Svaki od elemenata za strateško planiranje pa tako i SWOT analizu valja detaljno istražiti i pot-

krijepiti podacima i brojkama kroz analizu stanja.

Uloga VPNM-a u ovoj fazi može biti sudjelovanje u procesu izrade SWOT analize i pružanje relevantnih

podataka o pitanjima nacionalnih manjina. Iz analize i zaključaka proizaći će strateški ciljevi, prioriteti i

konkretne mjere kojima se ostvarenje ciljeva može postići. Tek jasnim uvidom u stvarnu situaciju mo-

žemo definirati što je to što nam treba kako bi tu situaciju poboljšali te što nam u tome može pomoći.

U Tablici 8 sažeti su prijedlozi koje su vijeća i predstavnici nacionalnih manjina istaknuli u analizi vla-

stite institucije tijekom obuke trenera VPNM-a za jačanje njihove savjetodavne uloge. Budući da su

analizirane različite situacije u pet hrvatskih regija, vidljivo je kako primjerice isti čimbenik ‘motivacija

za rad’ može biti snaga ili slabost ovisno o konkretnim prilikama u toj sredini, dok ‘slab odaziv birača’

može biti unutarnja slabost kada se radi o nedovoljnom angažmanu VPNM-a u mobiliziranju manjin-

skih birača, a može biti vanjska prijetnja kada se radi o okolnostima na koje VPNM ne može utjecati

a to je npr. mali broj biračkih mjesta, datum održavanja izbora i slično. Potrebno je, naravno, razliko-

vati SWOT analizu organizacije koja nam pomaže u sagledavanju strateških odrednica organizacije,

u našem slučaju VPNM-a, te SWOT analize kao dio strateškog procesa u kreiranju smjernica lokalnog

razvoja za koji su odgovorne jedinice samouprave i drugi dionici. Također, treba napomenuti da se

segmenti koji su definirani i kao snaga i kao slabost trebaju dodatno analizirati te na osnovu konkret-

nih podataka iz analize stanja za određenu organizaciju na određenom području donijeti odluku u

konsenzusu s dionicima o tome je li određena pojava snaga, slabost, prijetnja ili prilika.

3.3.2 Planiranje i provedba

Faza planiranja podrazumijeva definiranje smjera razvoja. Na temelju identificiranih problema te potom

razvojnih potreba, određuju se strateški ciljevi, koji u svojoj ukupnosti, zajedno, trebaju moći postići

željenu viziju budućeg stanja u zajednici. Ciljevi mogu uključivati poticanje malog ili srednjeg podu-

zetništva i zapošljavanja, poboljšanje infrastrukture, poboljšanje kvalitete života stanovništva, očuvanje

prirode, valoriziranje kulturne baštine i sl. Sljedeći je korak određivanje prioriteta koje je potrebno postići

kako bi se pojedini specifičan cilj ostvario. Pri formuliranju prioriteta, uzimaju se u obzir rezultati analize

stanja i SWOT analize i glavni problemi koji su uočeni, a koje treba riješiti. U ovoj fazi definiramo viziju:

gdje želimo ići, potom ciljeve, odnosno kako doći do željenog stanja te koje prioritete i mjere trebamo

definirati, odnosno na koji ćemo način postići ciljeve, kojim koracima i kojim redoslijedom?

Proces planiranja provodi se kroz niz participativnih sastanaka s dionicima. Dionici na taj način izgrađuju

predanost prema planu, u proces donose svoje interese i ekspertizu o području u kojem rade te se na taj

način povećava legitimitet i transparentnost u odlukama i procesu njihovog donošenja te povezivanje,

suradnja, zajedničko rješavanje problema s lokalnim liderima. Dijeli se odgovornost za promjene!


57

Tablica 8SWOT analiza

institucije vijeća

i predstavnika

nacionalnih manjina

(primjeri s obuke

trenera VPNM-a)

entuzijazam volja i želja za djelovanjemtimski rad vizija pojedinacapoznavanje zakonskih okvira i mogućnostidobra komunikacija s lokalnom samoupravom ugled u lokalnoj zajednicistalno zaposlene osobeosiguran prostor i sredstva za rad jaka manjinska zajednica osobna poznanstva brojnost vijećaiskustvo ranijih/bivših članova vijećaobrazovanost

pozitivno okružjedobar zakonodavni okvir (UZPNM)rad na konkretnim projektimaEU projekti dobra suradnja s lokalnom samoupravommediji redovito prate aktivnosti VPNM-akvalitetna suradnja s medijimauključivanje mladih suradnja s udrugama snaga lokalne samoupravepodrška saborskog zastupnika dostupne edukacijeuključivanje u sve aktivnosti lokalne zajednice pomoć i suradnja matične državepozitivna zainteresiranost lokalne zajednice

prijetnje od nekih grupa u zajednicinepoznavanje/nezainteresiranost za problem nacionalnih manjina u zajednicipostojanje predrasuda prema nacionalnim manjinama neprepoznavanje važnosti projekata nacio-nalne manjine za širu zajedniculokalna samouprava nije osigurala uvjete (uredske prostorije, režijski troškovi, stručna pomoć, financijska sredstava za rad)loša komunikacija s institucijama u područ-noj ili lokalnoj zajednicinesigurni, neredoviti i nedostatni izvori financiranjabirokratizirana javna upravatromost institucijanesudjelovanje u procesu odlučivanja kod donošenja zakona i propisa loša komunikacija sa saborskim zastupnikom niska izlaznost birača

članovi vijeća nisu dovoljno motivirani za rad loša kadrovska ekipiranost“autokratsko ponašanje” pojedinih članova vijeća nedovoljna stručnost članova vijeća za rješa-vanje problematike nacionalnih manjina nedostatak dobrih programa/projekatanedostatak profesionalnog osobljaloša komunikacija s medijima – nepoznavanje komunikacijskih vještina nedovoljna uključenost mladihstarosna struktura vijećapredstavnici nemaju zamjenikanedostatak vremena nedostatna suradnje s drugim manjinskim udrugama i institucijama loša međusobna komunikacija/suradnja vijećnikaneaktivnost članova vijećaloše planiranjenizak odaziv birača

VA

NJS

KO

UN

UTA

RN

JE

POZITIVNO

Snage (Strenghts)

Prilike (Opportunities) Prijetnje (Threats)

Slabosti (Weaknesses)

NEGATIVNO

S

O

W

T


58

VPNM kao relevantan dionik može biti dio radne skupine za izradu strateškog dokumenta i lobirati za

prioritete i mjere koji su od interesa za manjinsku zajednicu da se njihovi projekti unesu u bazu proje-

kata za čiju provedbu će se osigurati sredstva. Projekti mogu pokrivati razne teme od infrastrukture,

zapošljavanja, socijalnog uključivanja do kulture i medija.

Jedinice lokalne i regionalne samouprave sve su više organizirane i iskorištavaju mogućnosti za lo-

kalni razvoj, ne oslanjajući se samo na vlastite izvore financiranja već i one koje programira država

kao što su EU sredstva, sredstva investitora, financijskih institucija i različitih donatora. Lokalni razvoj

sagledavaju kao priliku za nove razvojne smjerove, a nositelji izvršne vlasti kao ulog za iduće izbore.

Trenutačno su mogućnosti za dionike na lokalnoj i regionalnoj razini velike, uključujući i one za VN-

PM. Primjeri dobre prakse koje predstavljamo u ovom priručniku upućuju na činjenicu da su VPNM

dobri partneri i suradnici u svojim jedinicama lokalne samouprave i to ne samo za pitanja vezana za

provedbu Ustavnog zakona već i u očuvanju i promociji interesa manjina i u širem smislu, kulturnom,

socijalnom i gospodarskom.

Financijska perspektiva 2014-2020. unutar zakonodavnog okvira za Europske strukturne i investicij-

ske fondove (ESI) uz tematsku koncentraciju predviđa i posebne teritorijalne instrumente kao alat za

realizaciju integriranih teritorijalnih strategija – Integrirana teritorijalna ulaganja (Integrated territorial

invesments) – Održivi urbani razvoj (Sustainable urban development) – Razvoj upravljan od lokalne

zajednice (CLLD – Community-led local development) te Programa integrirane fizičke, gospodarske i

socijalne regeneracije malih gradova na ratom pogođenim područjima za čije su provedbe odgovor-

ne upravo jedinice područne i lokalne samouprave.

Integrirana teritorijalna ulaganja (ITU) novi su alat koji je uvela Europska komisija u programskom raz-

doblju 2014-2020. Zajednički strateški okvir koji određuje strateške ciljeve za ESI fondove naglašava

potrebu da „države članice uzimaju u obzir geografske ili demografske značajke i poduzimaju mjere za

rješavanje specifičnih teritorijalnih pitanja svake regije kako bi iskoristile svoj specifični razvojni potenci-

jal“. Država je odredila koja su to urbana područja koja će se financirati kroz partnerstva za urbani razvoj

i koja će definirati razvojnu strategiju za koju su putem ITU mehanizma osigurana sredstva za provedbu.

Izabrani su slijedeći gradovi: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod i Pula koji izrađuju svoje

strategije urbanog područja. Za provedbu integriranih teritorijalnih ulaganja osigurano je 345 miliju-

na eura za sedmogodišnje razdoblje. Cilj je učvrstiti suradnju i poboljšati funkcioniranje partnerstava

unutar svakog područja u svim segmentima lokalnog razvoja. Osim potpore urbanim područjima kroz

strukturne fondove osigurana je i potpora i manjim urbanim sredinama i to ratom pogođenim područ-

jima. Osmišljen je program integrirana, fizička, gospodarska i socijalna regeneracija pilot područja malih

gradova na ratom pogođenim prostorima. Odabrana su prva pilot područja: Beli Manastir, Benkovac,

Knin, Petrinja, Vukovar. Područje Belog Manastira prošireno je na općinu Darda zbog značajnog udjela

romske nacionalne manjine. Ukupno je za ovaj program osigurano 120 milijuna eura za sedmogodišnje

razdoblje. Dakle, mogućnosti su velike, pa tako i za VPNM, posebice stoga što se zastupljenost određene

nacionalne manjine na tom području uzimala u obzir pri odabiru područja intervencije.

Temama vezanim za integrirani teritorijalni razvoj i njihovim mehanizmima provedbe bave se drugi pri-

ručnici, no ovdje se željela naglasiti važnost nove paradigme u kreiranju i provođenju lokalnog razvoja i

važnosti dobre organiziranosti i spremnosti na izazove od strane jedinica lokalne i regionalne samoupra-

ve i njenih dionika, pa tako i VPNM-a. Kroz taj proces lokalnog razvoja bit će potrebno osmisliti dugoroč-


59

no strateško opredjeljenje lokalne zajednice, ključne razvojne smjernice, definirati razvojnu viziju, ciljeve

te tematske razvojne prioritete zajedno s pripadajućim projektima (baza projekata) koji su usklađeni

s identificiranim potrebama i razvojnim potencijalima. Stoga je ispred jedinica lokalne samouprave i

njenih dionika velik izazov u dobrom sagledavanju mogućnosti koje im se nude i kreiranju najboljih

razvojnih rješenja kako bi se na najoptimalniji način iskoristili potencijali zajednice.

Proces planiranja završava izradom strateškog dokumenta – odnosno strategije općine, grada ili žu-

panije koje se najčešće planiraju u vremenskom razdoblju od pet do sedam godina, s tim da se sve

češće koristi sedmogodišnje razdoblje jer se taj period preklapa s razdobljem planiranja program-

skih dokumenata za korištenje EU fondova. Osim razvojne vizije, dugoročnih i kratkoročnih ciljeva

i prioriteta, strateški plan sadržava i operativne mjere: akcijski plan provedbe, projekte, vremenski

raspored i organizaciju provedbe odabranih projekata. Strateški plan nudi rješenja prepoznatih ra-

zvojnih izazova, a njegovu provedbu čini baza projekata koji su usklađeni s identificiranim potrebama

i razvojnim potencijalima. Baza projekata sastoji se od individualnih projekata koje u participativnom

procesu zajedno s predstavnicima uprave predlažu relevantni dionici koji su bili pozvani da se izjasne

o problemima i predlože projektne ideje. Na primjer, glavna okosnica razvoja grada Daruvara je lje-

čilište, odnosno razvoj lječilišnog turizma i čitav se razvoj bazira na toj razvojnoj temi. Razne kulturne

manifestacije i novi turistički proizvodi doprinose turističkom opredjeljenju grada. Tako jedan od tih

proizvoda mogu kreirati nacionalne manjine koje su karakteristične za taj kraj, a koje djeluju u okviru

svojih udruga i VPNM-a. Kako bi osigurali vlastitu ulogu u razvoju zajednice, VPNM se trebaju uključiti

u strateško planiranje i aktivno sudjelovati u strateškom procesu razvoja grada te kandidirati svoje

projekte, posebice imajući u vidu razvojne mogućnosti koje su dostupne.

Predstavnici i vijeća nacionalnih manjina svoj interes i krug djelovanja proširuju i izvan onog što je

propisano zakonom, što je vidljivo iz primjera dobre prakse u lokalnim zajednicama koje navodimo u

idućem poglavlju. Na temelju tih primjera može se zaključiti kako su vijeća i predstavnici nacionalnih

manjina postali relevantni čimbenici i partneri u lokalnoj zajednici, ne samo kroz suradnju s jedinica-

ma lokalne i regionalne samouprave već i kroz partnerstvo s organizacijama civilnog društva. Vijeća

i predstavnici stoga ne sudjeluju samo u provedbi lokalne politike i ne sudjeluju samo u donošenju

odluka vezanih za nacionalne manjine već mogu sudjelovati i u kreiranju politika koje su ključne ka-

ko za manjine tako i za većinu, a to uključuje ekonomski razvoj, obrazovanje, zapošljavanje, kulturu,

razvoj zdravstvenih i socijalnih usluga, promet, infrastrukturu i ostale segmente lokalnog razvoja. Vi-

jeća zapravo i funkcioniraju vrlo fleksibilno i njihov utjecaj ovisi o inicijativi samih predsjednika vijeća

i predstavnika, ali i spremnosti i volji za suradnju jedinica regionalne i područne samouprave. Neke

jedinice samouprave prepoznale su ovu ulogu VPNM-a i u svoje su strategije ugradile mjeru koja je

usmjerena upravo na nacionalne manjine: npr. mjera 2.5. Očuvanje vrijednosti nacionalnih manjina u

Strategiji obnove i razvoja grada Vukovara od 2014 – 2020 godine.

Provedba znači realizaciju zacrtanih ciljeva, prioriteta i mjera, odnosno projekata. Ukoliko su VPNM

uspjeli u nastojanjima da se njihovi projekti nađu u bazi projekata lokalne ili područne samouprave

kojima je osigurano financiranje provedbe, tada će oni zajedno s drugim dionicima (npr. manjinske

udruge) biti zaduženi i za realizaciju tih razvojnih projekata.


60

3.3.3 Praćenje i evaluacija

Kada se govori o praćenju i evaluaciji, riječ je o sustavnom promatranju, prikupljanju i analizi podataka

dobivenih u procesu provedbe plana, od razine pojedinih prioriteta do individualnih projekata. Praćenje

obuhvaća financijski i tehnički napredak u provedbi plana, a obavlja se s ciljem provjere je li stvarna pro-

vedba strategije ili projekata, mjerena pomoću nekoliko vrsta pokazatelja, u skladu s planiranim planom

provedbe te hoće li prethodno postavljen skup ciljeva biti ispunjen.

Praćenje se provodi unutar definiranog okvira za praćenje provedbe strateškog plana što podrazumi-

jeva uspostavu sustava kvantificiranih pokazatelja i odgovarajućih izvora provjere kojima se utvrđuje

je li sadržaj i proces realiziran u okviru zadanih prioriteta strategije.

U Tablici 9 prikazana je jednostavna matrica za praćenje provedbe dva prava iz Ustavnog zakona o

pravima nacionalnim manjina u jednoj zamišljenoj općini.

Pravo iz UZPNM Izvor provjere Tijelo

nadležno za

provedbu

Vremensko

razdoblje

Utrošena

sredstva

Izvor

financiranja

Tiskanje dvojezične

osobne iskaznice

(i na jeziku i pismu

nacionalne manjine) u

Policijskoj upravi X

godišnje izvješće MUP-a

o izdanim iskaznicama na

jeziku i pismu nacionalne

manjine

izvješće Pučkog

pravobranitelja o

primljenim pritužbama

pripadnika nacionalnih

manjina

MUP PP X 1.1.2016.-

31.12.2016.

XX HRK za

izdavanje

iskaznica

Osobe koje

traže izdavanje

osobne

iskaznice

Ravnopravna službena

uporaba jezika i pisma

nacionalne manjine u

općini X s udjelom od

više od 1/3 pripadnika

nacionalne manjine u

ukupnom stanovništvu

Popis stanovništva

postavljeni dvojezični

natpisi u općini X

pisane obavijesti VPNM-a

o traženom nadzoru nad

primjenom prava

Općina X 6 mjeseci

nakon objave

Popisa

stanovništva

2011. godine

XX HRK za

postavljanje

dvojezičnih

natpisa na

službenim

zgradama

Državni

proračun

Općinski

proračun

Tablica 9Prijedlog matrice za

praćenje provedbe

dva prava iz UZPNM-a

na primjeru jedne

samoupravne jedinice X

Nadležna državna tijela redovito prikupljaju podatke i izvješćuju o provedbi Ustavnog zakona o pravima

nacionalnih manjina, a vijeća i predstavnici nacionalnih manjina svojim neposrednim uvidom u proved-

bu na lokalnoj razini mogu doprinijeti cjelovitosti praćenja provedbe ako na kontinuiran i sustavan način

bilježe aktivnosti provođenja ili neprovođenja zakona u svojim samoupravnim jedinicama. U poglavlju

4.1. detaljno je predstavljena nova web aplikacija za praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima

nacionalnih manjina koja je namijenjena vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina.

Praćenje provedbe razvojnih projekata omogućuje sagledavanje ukupnog procesa i osmišljavanje

korektivnih akcija, ako su potrebne. Možda neki projekti u strategiji nisu adekvatni, nema resursa


61

za provedbu, situacija se u međuvremenu promijenila, dionici su promijenili mišljenje i sl. Praćenje

pruža informacije za evaluaciju (vrednovanje) kako bi se utvrdilo je li ono što je zamišljeno strateškim

planom bilo dobro ili je potrebna promjena. Evaluacijom se generiraju naučene lekcije na temelju

kojih se može započeti novi ciklus planiranja. U ovoj fazi VPNM sudjeluje u praćenju provedbe svojih

projekata u okviru strateškog plana, ukoliko je primjenjivo, ali i u sagledavanju mjera i intervencija

povezanih s manjinskom problematikom u procesu evaluacije.

Svaka jedinica lokalne i regionalne samouprave prolazi kroz sve faze razvojnog ciklusa. Strategija je

slika određene zajednice, stoga je bitno da svi dionici razumiju proces, pa tako i VPNM, da razumiju

svaku fazu u procesu kako bi prepoznali svoje interese i potrebu da se uključe u zagovaranje za pro-

jekte od interesa za manjinsku skupinu koju zastupaju.

3.3.4 Sudjelovanje u izradi razvojnih projekata

Republika Hrvatska svoje razvojne pravce planira kroz korištenje sredstava iz EU fondova. Ako usporedimo

sredstava dostupna kroz pretpristupno razdoblje, sada dostupna sredstva su desetorostruko izdašnija. Toč-

nije, za sedmogodišnje razdoblje, 2014-2020, tijekom kojeg se planira provedba prioriteta i mjera koji će

se financirati putem EU fondova za Republiku Hrvatsku planirano je oko 10 milijardi eura. Za nabavu sred-

stava planiraju se koristiti ovi fondovi: Kohezijski fond, Fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond,

Europski poljoprivredni fond te Europski fond za pomorstvo i ribarstvo. Osim sredstava dostupnih kroz EU

fondove koji su alocirani samo za Republiku Hrvatsku, postoje i fondovi koji su dostupni kako za Hrvatsku,

tako i za ostale članice EU-a. Ti se programi nazivaju Programi Unije te pokrivaju razna područja s ciljem

doprinosa politici EU-a, razvoju partnerstava između zemalja članica, dobre suradnje, kreiranje zajedničkih

ideja, razmjene dobre prakse, umrežavanja i jačanje kapaciteta relevantnih dionika. Vijeća i predstavnici

nacionalnih manjina mogu u svojim programima rada predvidjeti sudjelovanje u EU projektima koji su u

skladu sa svrhom njihove institucije. Ukoliko je natječajem omogućeno da vijeća nacionalnih manjina ili

koordinacije mogu sudjelovati u natječaju, oni mogu biti nositelji projekta ili partneri nositelju ili mogu

imati ulogu suradnika što znači da sudjeluju u nekim aktivnostima, ali nisu zaduženi za samostalnu proved-

bu određenog dijela aktivnosti i nemaju na raspolaganju određeni dio proračuna.

Sve informacije o dostupnim fondovima mogu se pronaći na stranicama www.strukturnifondovi.hr.

Kako bi olakšali snalaženje u nastavku će se izdvojiti i kratko objasniti fondovi i programi koji mogu bi-

ti zanimljivi vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina i njihovim dionicima u zajednici, bilo da se

radi o općini, gradu ili županiji, udrugama, obrazovnim i kulturnim institucijama, javnim službama i sl.

Strukturni fondovi namijenjeni Republici Hrvatskoj

Europski fond za regionalni razvoj podupire jačanje ekonomske i socijalne kohezije kroz smanjiva-

nje ekonomskih razlika između regija putem ulaganja u regionalni razvoj, gospodarski rast, jačanje

konkurentnosti i teritorijalnu suradnju na području Europske unije.

Europski socijalni fond je fond koji je usmjeren na ulaganje u ljudske potencijale. Promiče četiri temat-

ska cilja: (I) poticanje zapošljavanja i podršku mobilnosti radne snage, (II) promicanje socijalne uključeno-

sti i borbu protiv siromaštva, (III) ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje i (IV) povećavanje

kapaciteta institucija i učinkovitosti javne administracije. U svakoj zemlji članici za kreiranje konkretnih

prioriteta, mjera i načina financiranja odgovorno je određeno resorno Ministarstvo, pa tako je kod nas u

http://www.strukturnifondovi.hr


62

Hrvatskoj za Europski socijalni fond odgovorno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava kao upravljačko

tijelo koje koordinira rad ostalih tijela koja predlažu projekte i natječaje za dodjelu bespovratnih sredsta-

va u određenom vremenskom razdoblju (Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku,

Ministarstvo znanosti, Hrvatski zavod za zapošljavanje i Ministarstvo kulture).

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava kao tijelo odgovorno za koordinaciju svih projekata i natje-

čaja koji će se financirati iz Europskog socijalnog fonda dužno je objaviti Godišnji plan dodjele bespo-

vratnih sredstava iz svakog od područja koje obuhvaća. Sljedeća su područja: zapošljavanje, socijalno

uključivanje, obrazovanje, dobro upravljanje.

Na slici ispod nalazi se print screen Godišnjeg plana dodjele bespovratnih sredstava u okviru Opera-

tivnog programa Učinkoviti ljudski potencijali – glavnog strateškog dokumenta za Europski socijalni

fond u Republici Hrvatskoj.

U okviru dodjele bespovratnih sredstava za 2017. godinu predviđeni su i natječaji koji mogu biti zani-

mljivi za vijeća, predstavnike i koordinacije nacionalnih manjina putem kojih se mogu osigurati finan-

cijska sredstva za programske aktivnosti.

Neki od takvih natječaja su:

Kultura u centru - potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi – faza I, aktivnosti koje će biti

financirane u okviru natječaja bit će usmjerene na jačanje kapaciteta svih dionika uključenih u proces

sudioničkog upravljanja te podizanje javne svijesti o dobrom upravljanju u kulturi; razvoj i uspostava

sudioničkih modela upravljanja u kulturi; priprema i provedba kulturnih i umjetničkih programa; umre-

žavanje dionika uključenih u procese sudioničkog upravljanja u kulturi; adaptacija prostora i opremanje.

Umjetnost i kultura 54+ - faza I – aktivnosti natječaja usmjerene su na organizaciju i provedbu ak-

tivnosti iz područja kulture i umjetnosti za osobe starije od 54 godina, posebno za one koje su u

DOSTUPNO NA: http://www.strukturnifondovi.hr/indikativni-godisnji-plan-objave-natjecaja

http://www.strukturnifondovi.hr/indikativni-godisnji-plan-objave-natjecaja


63

nepovoljnom položaju; stručno usavršavanje umjetnika i kulturnih djelatnika u području kulturne i

umjetničke edukacije i medijacije usmjerene na osobe starije od 54 godine.

Razvoj medija zajednice – aktivnosti natječaja su usmjerene na organiziranje i provedbu eduka-

cijskih programa i aktivnosti na temu medijske pismenosti i obrade sadržaja o ranjivim skupinama;

proizvodnju i distribuciju medijskih sadržaja; razvoj suradničkih platformi.

Ovdje smo izdvojili samo neke natječaje koji su planirani u 2017- toj godini, a čija je tematika najsličnija

onoj koju pokrivaju vijeća i predstavnici – samostalno ili u suradnji sa svojim udrugama, udrugama i orga-

nizacijama iz matičnih zemalja, gradovima, općinama i županijama i drugim dionicima. Oznaka kod natje-

čaja poput – faza I upućuje na činjenicu da će se u narednim godinama takve inicijative nastaviti financirati.

Programi Unije u kojima Republika Hrvatska sudjeluje zajedno s ostalim zemljama članicama i osta-

lim prihvatljivim članicama (IPA zemlje).

Programi Unije predstavljaju integrirani niz aktivnosti koje usvaja Europska unija u svrhu promicanja

suradnje između država članica u različitim područjima povezanim sa zajedničkim politikama EU-a.

Programi Unije su u pravilu namijenjeni zemljama članicama Europske unije, ali neki od njih otvoreni

su i državama koje se nalaze u procesu približavanja Uniji. Smatraju se jednim od važnijih instrumena-

ta pretpristupne strategije, odnosno upoznavanja država kandidatkinja za članstvo u EU s metodama

rada Europske unije te njihovu integraciju u sektorske politike Unije. Većina Programa Unije provodi

se prema centraliziranom modelu provedbe u kojem su za financijsko upravljanje i provedbu odgo-

vorna tijela Europske komisije, tj. Opće uprave (eng. Directorates-General – DG) zadužene za pojedini

program koje odlučuju o vrsti i trajanju programa, raspoloživom proračunu te raspisuju natječaje za

pozive na dostavu projektnih prijedloga. U nekim slučajevima pojedine Opće uprave su provedbu

programa povjerile specijaliziranim izvršnim agencijama Europske komisije, koje tada obavljaju aktiv-

nosti upravljanja programom pod nadzorom Opće uprave nadležne za pojedini program. Procedura

prijave na programe Unije manje je zahtjevna nego procedura prijave na strukturne fondove u RH, no

konkurencija je veća jer obuhvaća cijeli europski prostor. U nastavku dajemo pregled natječaja koji

mogu biti od interesa vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina te njihovim dionicima.

Europa za građane

Cilj je ovog programa da se Europa približi svojim građanima i da im se omogući veće sudjelovanje u pro-

cesu odlučivanja i kreiranja europskih politika. Kroz ovaj program građani imaju mogućnost da se uključe u

transnacionalne razmjene i aktivnosti suradnje s organizacijama iz različitih zemalja i tako doprinesu razvo-

ju osjećaja pripadnosti zajedničkim europskim vrijednostima. Financiraju se sljedeće aktivnosti:

• Aktivni građani za Europu (sastanci građana bratimljenih gradova, mreže bratimljenih gradova,

projekti građana i mjere potpore)

• Aktivno civilno društvo u Europi (potpora projektima organizacija civilnoga društva i strukturna pot-

pora organizacijama koje se bave istraživanjem europskih javnih politika (think-tanks) i OCD-ima)

• Zajedno za Europu (događanja visoke vidljivosti, studije i alati širenja informacija)

• Aktivno europsko sjećanje

Nacionalna kontakt točka za Europu za građane u Hrvatskoj je Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.


64

Erasmus +

Program Erasmus + podržava projekte za tri tipa aktivnosti: 1. mogućnosti učenja za pojedince u EU i izvan

EU-a, 2. institucionalna suradnja između obrazovnih ustanova, organizacija mladih, poduzetnika, lokalnih

i regionalnih vlasti i udruga, 2. podrška reformama u zemljama članicama kako bi modernizirale sustave

obrazovanja i usavršavanja te promicale inovacije, poduzetništvo i zapošljivost.

Institucija odgovorna za ovaj program u Republici Hrvatskoj je Agencija za mobilnost i EU programe.

Kreativna Europa

Promicanje transnacionalne mobilnosti kulturnih djelatnika, kulturno-umjetničkih djela i proizvoda

te promicanje međukulturnog dijaloga. Sudjelovanje u potprogramu Kultura je moguće kroz četiri

vrste natječaja: Potpora europskim projektima suradnje, Potpora projektima književnih prijevoda,

Potpora europskim mrežama i Potpora europskim platformama. U okviru programa financira se pot-

program: Nagrada EU za kulturnu baštinu – Europa Nostra Awards. Namijenjena je isticanju izvrsnih

primjera skrbi o kulturnoj baštini i važnosti truda uloženog u podizanje svijesti građana o vrijednosti

kulturne baštine za europsko društvo i gospodarstvo. Institucija odgovorna za ovaj program u Repu-

blici Hrvatskoj je Ministarstvo kulture (za potprogram kultura).

Nužno je da vijeća i predstavnici nacionalnih manjina zajedno s predstavnicima svojih lokalnih i regio-

nalnih vlasti počnu surađivati na sustavniji i dugoročniji način kao ključan čimbenik strateškog proce-

sa, posebice imajući na umu kako su lokalnoj i regionalnoj samoupravi dostupni EU strukturni fondovi

i ostali EU relevantni natječaji poput onih za zaštitu ljudskih prava, socijalno uključivanje i kulturu, no

i mogućnosti iz drugih fondova. Smatramo da će opstanak vijeća u narednom razdoblju ovisiti upravo

o ovom procesu kako bi svoju svrhu, da budu kanali za sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u

javnim poslovima na lokalnoj razini, ispunili na što održiviji način i proizveli najbolji mogući dugoroč-

ni utjecaj. Projekti koji se budu razvijali i provodili te njihovi konkretni rezultati bit će glavni argumenti

na sljedećim izborima. Kroz sveobuhvatno i strateško djelovanje pripadnici nacionalnih manjina u

Hrvatskoj će institucije manjinskog sudjelovanja u političkom životu lokalnih i regionalnih zajednica

doživljavati kao najznačajniji medij rješavanja i zagovaranja političkih i društvenih pitanja od manjin-

skog interesa čije djelovanje ima direktne posljedice na njihova živote i status u lokalnoj zajednici.

Tako će kroz konkretne projekte koji su ostvareni u partnerstvu s jedinicama lokalne i regionalne

samouprave te s relevantnim udrugama i ostalim dionicima predstavnici manjina jačati svoju ulogu,

postati prepoznatljivi u javnosti, kako manjinskoj tako i onoj većinskoj, kao institucija koja služi surad-

nji, koja povezuje manjine s lokalnom zajednicom i skrbi za rješavanje njihovih konkretnih potreba.

3.4 Primjeri dobre prakse

U ovom će se poglavlju opisati nekoliko primjera dobre prakse u ostvarivanju uspješne suradnje na

lokalnoj razini koja uključuje jedinice samouprave, vijeća i predstavnike nacionalnih manjina i udruge.

Prikazano je nekoliko primjera prezentiranih tijekom edukacija VPNM-a održanih u veljači i ožujku

2017. godine. Primjeri dobre prakse iskazani su u odgovorima na anketni upitnik proveden od svib-

nja do kolovoza 2016. godine s ukupno 356 anketiranih sudionika (152 VNM, 91 PNM, 64 JLP(R)S i

49 organizacija civilnog društva). Dodatno su konzultirane manjinske udruge, koordinacije VPNM-a,

novinari i znanstvenici putem dubinskih intervjua, rasprava u fokus grupama i organiziranja konzulta-

tivnih sastanaka što je dovelo do užeg izbora primjera dobre prakse, no taj popis svakako ne uključuje


65

sve primjere dobre suradnje na lokalnoj razini diljem Hrvatske već je imao edukativnu svrhu tijekom

učenja novih vještina i razmjena iskustava između vijeća i predstavnika na interaktivnim radionicama.

Projekti Vijeća Europe i Europske unije

Na zajednički projekt Vijeća Europe i Europske unije „Unapređenje ljudskih prava i zaštita manjina u

jugoistočnoj Europi“, uspješno su prijavljena tri hrvatska grada (Čakovec, Pakrac i Pula) i tri općine

(Bodganovci, Gračac i Kneževi Vinogradi) koji su tijekom 2015. godine dobili bespovratna sredstva u

iznosu od 18.000 eura za provedbu projekata namijenjenih poboljšanju ostvarivanja prava nacional-

nih manjina na lokalnoj razini. Nositelji projekata su bile jedinice samouprave, u partnerstvu s vijeći-

ma nacionalnih manjina i udrugama. Primjerice, u Čakovcu je, u suradnji s udrugom ACT osnovana

ženska romska udruga Romona te su pripadnice romske nacionalne manjine uključene u edukaciju

o poslovnom komuniciranju, upravljanju organizacijama civilnog društva, a sudjelovale su u radnom

osposobljavanju u trajanju od 6 mjeseci kao i u javnim događanjima uz usvajanje komunikacijskih i

prezentacijskih vještina; u Puli su javni službenici unaprjeđivali svoje znanje talijanskog jezika kako bi

mogli pružati kvalitetnije usluge najbrojnijoj nacionalnoj manjini na tom području; u općini Kneževi

Vinogradi radilo se o promociji i osnaživanju jezika i kulturnog identiteta mađarske, srpske i njemačke

nacionalne manjine koje žive na tom području te su web stranica općine kao i službeni dokumenti

(statut) prevedeni na manjinske jezike; popisane su dostupne knjige na manjinskim jezicima u vlasniš-

tvu lokalnih vijeća i manjinskih udruga te je izrađena Biblio- baza s popisanim knjigama (biblio.kneze-

vi-vinogradi.hr), a nove prostorije Vijeća srpske nacionalne manjine uređene su za potrebe knjižnice.

Iako nije sudjelovao u ovom projektu, uz Kneževe Vinograde, u Baranji se ističe i grad Beli Manastir

po suradnji s vijećima i udrugama najbrojnijih nacionalnih manjina na području grada: Srba, Mađara i

Roma. Rezultati dobre suradnje vidljivi su u izgradnji Srpskog kulturnog centra i inovativnoj Knjižnici

alata, koja je otvorena u okviru zajedničkog projekta Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka,

Udruge romskog prijateljstva Luna i grada Belog Manastira sa svrhom pružanja podrške u socijalnom

uključivanju i zapošljavanju marginaliziranih skupina a financirana je kroz EU program IPA 2007.

Bjelovarsko-bilogorska županija kao primjer dobre međunacionalne suradnje

Na području Bjelovarsko-bilogorske županije žive 22 nacionalne manjine, koje prema popisu stanov-

ništva iz 2011. godine čine 13,86 % udjela u ukupnom stanovništvu županije. Ujedno je to jedina

županija u Hrvatskoj s dva zamjenika župana iz redova pripadnika nacionalnih manjina, a dodatno i

župan ima savjetnika za nacionalne manjine. Zanimljivo je da su prva dva vijeća upisana u Registar

vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina bila iz Bjelovarsko-bilogorske županije i

to županijsko i daruvarsko vijeće češke nacionalne manjine. Koordinacija vijeća i predstavnika nacio-

nalnih manjina Bjelovarsko-bilogorske županije osnovana je 2007. godine a danas se sastoji od vijeća

češke, mađarske i srpske nacionalne manjine te predstavnika romske nacionalne manjine.

Na području županije postoje dvije češke osnovne škole, a 139 učenika osnovnih škola sluša nastavu po

modelu C za albanski, češki, mađarski i srpski jezik. Uz redovno financiranje nastave na manjinskim jezi-

cima, Županija podržava i manifestacije škola poput Olimpijade češkog jezika, produkcije češkog filma,

zimsku školu srpskog jezika i kulture i slično. Županijska Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih

manjina pokrenula je 2014. godine Smotru manjinskog stvaralaštva koja se održava u gradu ili općini u

županiji gdje je sjedište pojedinog vijeća nacionalne manjine, a financira se iz županijskog proračuna.


66

Podrška Ureda saborskog zastupnika vijećima i predstavnicima češke i slovačke manjine

Na inicijativu saborskog zastupnika koji zastupa češku i slovačku nacionalnu manjinu, 2015. godine

osnovan je Savjet saborskog zastupnika za češku i slovačku nacionalnu manjinu. Članovi Savjeta su:

predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika češke nacionalne manjine u RH, predsjednik Koordi-

nacije vijeća i predstavnika slovačke nacionalne manjine u RH, predsjednici, zamjenici i tajnici Saveza

Čeha u RH i Saveza Slovaka u RH te ravnatelji čeških i slovačkih novinskih ustanova. Vijećima i pred-

stavnicima, kao i udrugama češke i slovačke nacionalne manjine na lokalnim i područnim razinama,

Ured saborskog zastupnika osigurava financijsku, logističku i stručnu podršku. Saborski zastupnik

odlazi u redovite terenske posjete manjinskim organizacijama te je dobro upoznat s potrebama i pro-

blemima u lokalnim zajednicama. Takvim načinom potiče se i međusobna suradnja među različitim

organizacijama iste nacionalne manjine kao i suradnja između dviju nacionalnih manjina, a ujedno,

mogu se i predlagati mjere koje najbolje odgovaraju stvarnim potrebama lokalnih zajednica.

Međunarodno povezivanje (primjer FUEN)

Federalna unija europskih nacionalnih manjina (eng. Federal Union of European Nationalities – FUEN) je

najveća krovna organizacija autohtonih nacionalnih manjina i etničkih skupina u Europi, koja je osnovana

1949. godine, kada i Vijeće Europe. U članstvu ima 90 organizacija iz 32 europske države.

Iz Hrvatske, učlanjene su slijedeće tri organizacije:

• Demokratska zajednica Mađara u Hrvatskoj

• Koordinacija vijeća i predstavnika češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

• Srpsko narodno vijeće

Povezivanje nacionalnih organizacija u međunarodne mreže i razmjena iskustava sa srodnim organi-

zacijama nacionalnih manjina iz drugih država poticajna je praksa koja osigurava vidljivost nacional-

nih manjina na razini Europe i šire. FUEN se zauzima za zaštitu i promociju identiteta, jezika, kulture,

prava i posebnosti europskih nacionalnih manjina i predstavlja glas manjina u međunarodnim or-

ganizacijama; ima status sudionika u Vijeću Europe i savjetodavni status pri Ujedinjenim narodima.

U Europi ima više od 400 nacionalnih manjina koje su heterogene i imaju različite potrebe no u me-

đusobnoj interakciji mogu učiti jedni od drugih i bolje se upoznati. S razlogom se često ističe kako

su manjine bogatstvo svake države a ujedno mostovi suradnje među državama. Više informacija o

FUEN-u dostupno je na http://www.fuen.org .

Grad Split i Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

U gradu Splitu konstituirano je pet vijeća nacionalnih manjina (Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, Slo-

venci i Srbi) i izabrana je predstavnica mađarske nacionalne manjine. Odlukama Gradskog vijeća Gra-

da Splita uređena su prava i obveze Grada i VPNM-a te je financiranje VPNM-a osigurano putem riznice

na transparentan i fiskalno odgovoran način. Svim je vijećima i predstavnici Grad osigurao poslovne

prostore na korištenje, uz dodatna ulaganja u uređenje i opremanje prostora.

Na prijedlog Koordinacije VPNM-a grada Splita, osnovan je Odbor za nacionalne manjine, kojeg čine

tri predstavnika nacionalnih manjina i četiri vijećnika Gradskog vijeća Grada Splita. Odbor je radno

tijelo Gradskog vijeća koje razmatra pitanja iz djelokruga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te

predlaže mjere za unaprjeđenje položaja nacionalnih manjina na području grada.

http://www.fuen.org


67

Grad je u 2016. godini objavio Natječaj za prijavu projekata udruga nacionalnih manjina koje doprinose

očuvanju tradicijske kulture u okviru raspoloživih sredstava iz gradskog proračuna i time osigurao do-

datni izvor financiranja za manjinske udruge, uz sredstva državnog proračuna koja se dodjeljuju putem

natječaja Savjeta za nacionalne manjine. Grad i nacionalne manjine pokrenuli su nekoliko zajedničkih

manifestacija i projekata kao što je manifestacija „Dom je tamo gdje je pjesma“ koja se održava u okvi-

ru proslave Dana grada – Sv. Dujma a ujedno je tog datuma i Dan Europe dok se Dan ljudskih prava

obilježava održavanjem Smotre kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina grada Splita. Otvoren je i

Europski kutak u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, mjesto na kojem se mogu naći časopisi na jezicima

nacionalnih manjina koji se tiskaju u Hrvatskoj uz potporu Savjeta za nacionalne manjine.

Grad Zagreb i Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kontinuirano djeluje u Gradu Zagrebu već četvrti

mandat i po brojnosti je jedinstvena u Hrvatskoj jer objedinjuje 18 vijeća i predstavnika nacionalnih

manjina. Sektor za promicanje ljudskih prava, civilno društvo i nacionalne manjine pri Uredu gradona-

čelnika nadležan je za obavljanje poslova u vezi s nacionalnim manjinama i u okviru tog rada s Koordi-

nacijom VPNM-a održavaju redovite mjesečne sastanke. Vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina,

Grad Zagreb je osigurao značajno bolje materijalne uvjete za rad nego što je to moguće u drugim sre-

dinama a to uključuje uredske prostorije, režijske troškove, programska sredstva i zaposlene tajnike/ce

no uspješnost suradnje Grada i Koordinacije ne počiva isključivo na povoljnim fiskalnim prilikama već

obje strane ističu kako je u tom odnosu ključan partnerski odnos i uzajamno uvažavanje. Postojanje

Koordinacije VPNM-a za gradsku upravu znači jednostavniju i bržu komunikaciju kroz jedinstveno tijelo

koje predstavlja sve nacionalne manjine na području grada umjesto da dogovaraju suradnju sa svakom

manjinom posebno. Ujedno Koordinacija donosi odluke o načinu raspodjele financijskih sredstava koja

su u gradskom proračunu namijenjena za funkcioniranje vijeća i predstavnika. Kroz djelovanje Koordi-

nacije, vijeća i predstavnici su potaknuti na međusobnu suradnju i dogovaranje zajedničkih prioriteta

jer jedino putem Koordinacije mogu učinkovito surađivati s područnom upravom. Pokrenute su mnoge

zajedničke manifestacije, primjerice obilježavanje Dana nacionalnih manjina grada Zagreba a uz to or-

ganizira se mnoštvo kulturnih događanja pojedinih nacionalnih manjina, koja su dobro posjećena i od

strane drugih manjina kao i od većinske zajednice. Na informativnom portalu Nacionalne manjine (na-

cionalnemanjinehr.com) redovito se ažuriraju najave i prikazi takvih događanja a prilozi su opremljeni i

atraktivnim fotografijama. Portal je rezultat višegodišnjeg praćenja nacionalnih manjina Grada Zagreba

i Zagrebačke županije kroz radio emisiju ‘Rodna gruda’ koju emitira Radio Martin, a uređuje i vodi Slavica

Šarović. Portal se održava uz potporu Grada Zagreba i Koordinacije VPNM-a.

Grad Rijeka

U najbolje prakse na gradskoj razini, potrebno je ubrojiti i Grad Rijeku kao multikulturalnu sredinu koja

se ističe po skrbi za nacionalne manjine. U Rijeci djeluju brojne udruge nacionalnih manjina i devet vi-

jeća nacionalnih manjina: albanske, bošnjačke, crnogorske, mađarske, makedonske, romske, slovenske,

srpske i talijanske nacionalne manjine te predstavnik češke nacionalne manjine.

Bošnjaci u gradu Buzetu

Primjeri dobre prakse mogu se izdvojiti i u sredinama koje nisu tradicionalno multikulturalne poput

Baranje ili Bjelovarsko-bilogorske županije a nisu niti veliki gradovi s brojnim nacionalnim manjina-

ma. U malom istarskom gradu Buzetu djeluje mala bošnjačka zajednica sa sto registriranih birača

koja je svojom iznimnom aktivnošću osigurala prepoznatljivost i ugled u svojoj lokalnoj zajednici.


68

U gradu djeluju Vijeće bošnjačke nacionalne manjine i udruga Bošnjačka nacionalna zajednica Bu-

zet, čiji predsjednik je ujedno predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Istarskoj župani-

ji. Bošnjaci sudjeluju u predstavničkim tijelima s jednim članom Gradskog vijeća, s dva člana Vijeća

mjesnog odbora Buzet-Stari grad te su članovi odbora savjetodavnih radnih tijela gradskog vijeća i

gradonačelnika. Unatoč malom broju članova, osnovan je Džemat grada Buzeta u kojem se vodi briga

o vjerskom identitetu Bošnjaka. Grad je Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici u Buzetu dodijelio prostor na

glavnom gradskom trgu te je u njemu osnovana prva bošnjačka knjižnica u Istri, koja je ujedno druga

u Hrvatskoj (prva se nalazi u Sisku). Od 2013. godine održavaju se Dani bošnjačke kulture u Buzetu u

okviru obilježavanja Dana grada. Grad Buzet je, na inicijativu bošnjačke zajednice, ostvario suradnju

s Općinom Stari grad Sarajevo i započeo planiranje zajedničkih projekata kandidiranih za EU fondove

na polju kulturnog i ruralnog turizma te poduzetništva.

Isticanje uspješnosti vijeća u nekim sredinama može biti motivirajuće za vijeća i predstavnike

iz drugih sredina te može dovesti do povećanja učinkovitosti ove manjinske institucije na svim

razinama. Stoga se preporučuje daljnje bilježenje i promoviranje pozitivnih praksi.

69

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA PRAĆENJE PROVEDBE USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

PRAĆENJE PROVEDBE USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

04 0

70


04

71


4.1 Dosadašnje praćenje provedbe Ustavnog zakona

Vlada Republike Hrvatske svake godine podnosi Hrvatskom Saboru izvješće o provođenju Ustavnog

zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu. Ured za

ljudska prava i prava nacionalnih manjina koordinira prikupljanje podataka od nadležnih ministarstava

i drugih nadležnih tijela za provedbu Ustavnog zakona te izrađuje objedinjeno izvješće.3 Ministarstvo

uprave i Ministarstvo pravosuđa temeljem obrazaca za jedinstveno statističko praćenje zastupljenosti

predstavnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima te upravnim tijeli-

ma jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguravaju kontinuirano statističko praćenje

zaposlenosti pripadnika nacionalnih manjina. Osim tih podataka, izvješće o provedbi Ustavnog zako-

na sadrži sveobuhvatan prikaz provedbe sljedećih prava: ravnopravne službene uporabe jezika i pisma

nacionalnih manjina, očuvanje tradicijskih naziva i oznaka te uporabe znamenja i simbola nacionalnih

manjina, odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, očitovanje svoje vjere i osniva-

nje vjerskih zajednica, pristup sredstvima javnog priopćavanja i kulturnu autonomiju. Izvješću se pri-

laže pregled aktivnosti Savjeta za nacionalne manjine te pregled sredstava raspoređenih udrugama i

ustanovama nacionalnih manjina putem Savjeta za nacionalne manjine, pregled nakladnika, emisija

i financijskih sredstava koje dodjeljuje Agencija za elektroničke medije u kategoriji „Nacionalne manji-

ne u Republici Hrvatskoj“ te pregled aktivnosti Grada Zagreba i drugih dionika u vezi s provođenjem

Ustavnog zakona. Izvješćuje se redovito o kaznenim djelima i postupcima vezanim uz diskriminaciju i o

pitanjima stambenog zbrinjavanja i povratka. Navode se informacije o bilateralnoj suradnji i prikazuju

zbirni financijski pokazatelji. Uz već navedena državna tijela, podatke za izradu izvješća još dostavljaju:

Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo kulture, Sre-

dišnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Ured komisije za odnose s vjerskim zajednicama,

Državna škola za javnu upravu i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Unatoč sveobuhvatnosti godišnjih izvješća o provedbi, namjera je Ureda za ljudska prava i prava naci-

onalnih manjina dodatno osigurati povratne informacije s lokalne razine i to neposredno od članova

vijeća i predstavnika nacionalnih manjina putem standardiziranog upitnika na web stranici https://

pravanacionalnihmanjina.hr/. Osiguravanjem primjerenog i praktičnog alata za praćenje provedbe

Ustavnog zakona, vijećima i predstavnicima olakšava se provođenje jedne od njihovih ključnih funk-

PRAĆENJE PROVEDBE USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

3 Izvješća o provođenju UZPNM-a i o utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu RH za potrebe nacionalnih manjina, Vlada RH od

2005. do 2014. dostupna su na https://pravamanjina.gov.hr/strategije-planovi-i-izvjesca/534

https://pravanacionalnihmanjina.hr/


https://pravamanjina.gov.hr/strategije-planovi-i-izvjesca/534

72


cija definiranih Ustavnim zakonom. Stoga je 2016. godine u okviru IPA projekta ‘Potpora vijećima na-

cionalnih manjina na lokalnoj razini’ pokrenuta web aplikacija, koja se opisuje u narednom poglavlju

uz detaljne upute za njeno korištenje.

4.2 Web aplikacija za VPNM

Web sučelje za praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina je aplikacija koja

je napravljena u sklopu projekta „Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini“.

Web sučelje treba koristiti Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u svrhu proširivanja

kvalitete i opsega podataka koje u istu svrhu prikupljaju nadležna tijela, a koje onda objedinjuje u

Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osigura-

nih u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Web sučelje omogućuje predstavnicima nacionalnih manjina i članovima vijeća nacionalnih manjina

da popune „Upitnik za praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“. Također,

preko web sučelja predstavnici i članovi vijeća mogu međusobno komunicirati koristeći zaštićenu

dvosmjernu i grupnu komunikaciju u obliku privatnih poruka i foruma.

Web sučelje se u načelu sastoji od dva dijela. Osnovnog dijela koji je dostupan širokoj javnosti, te posebnog

dijela koji je dostupan samo prijavljenim korisnicima. Prijavljeni korisnici mogu biti predstavnici nacionalnih

manjina i članovi vijeća nacionalnih manjina, te korisnici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Sastavni dio web sučelja su sljedeće funkcionalnosti:

• Prijava u sustav i pristup posebnom dijelu web sučelja;

• Pregled obavijesti od ULJPPNM-a namijenjene prijavljenim korisnicima;

• Popunjavanje upitnika za praćenje provedbe UZPNM-a;

• Slanje i primanje privatnih poruka drugim prijavljenim korisnicima;

• Korištenje internog foruma za grupnu komunikaciju s prijavljenim korisnicima.

Korisničko računalo mora zadovoljiti minimalno slijedeće preduvjete za rad s web sučeljem:

• Jedan od sljedećih Internet preglednika

1. Internet Explorer 9 ili noviji

2. Chrome

3. Mozilla Firefox

• Minimalna preporučena konfiguracija stolnog ili prijenosnog računala

1. CPU Intel Pentium IV 2 GHz ili noviji

2. Minimalno 1024 MB radne (RAM) memorije

3. Grafički prikaz 1280x768 (u boji)

• Zahtjevi pristupa

1. Valjana Internet veza

2. Korisnički podaci u obliku korisničkog imena i lozinke

Aplikacija će dostići najbolje performanse na računalima s internet priključkom velike brzine.

73


4.2.1 Upute za korištenje web aplikacije – javni i zatvoreni dio

1. JAVNI DIO - POČETNA STRANICA

Kako bi otvorili web sučelje aplikaciju potrebno je u odabranom internet pregledniku upisati sljedeću

web adresu: https://pravanacionalnihmanjina.hr/.

Nakon otvaranja web adrese prikazati će se početna stranica web sučelja (Slika 4).

Prije nego se korisnik prijavi u web sučelje vidljive su mu stranice na osnovnom dijelu web sučelja

dostupnom širokoj javnosti.

Stranicama web sučelja pristupa se preko alatne trake na vrhu ekrana.

Slika 4


74


Prije prijave u alatnoj traci vidljive su sljedeće opcije:

Početna - Početna stranica web sučelja

Informacije:

• Redovite informacije – Stranica s vijestima koje postavlja ULJPPNM;

• O projektu – Osnovne informacije o projektu u sklopu kojeg je i napravljeno web sučelje;

• O praćenju UZPNM-a – Osnovne informacije o Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina

i praćenju njegovog provođenja putem Izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacio-

nalnih manjina;

• O praćenju putem upitnika – Osnovne informacije o upitniku koji ispunjavaju predstavnici nacio-

nalnih manjina i članovi vijeća nacionalnih manjina;

Kontakt - Stranica s kontakt podacima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Prijava - Stranica za prijavu korisnika

Slika 5

75


Slika 6

Slika7

76


2. ZAŠTIĆENI DIO – PRIJAVA U WEB SUČELJE

Na početnoj stranici web sučelja, dostupna je opcija za prijavu s korisničkim podacima (Slika 8).

Također opcija za prijavu postoji i u desnom gornjem dijelu web sučelja (Slika 9).

Nakon odabira opcije za prijavu otvara se stranica preko koje se korisnik može prijaviti u web sučelje.

Za svakog korisnika pripremljen je korisnički račun i lozinka skojima se mogu prijaviti u web sučelje. Na-

kon prijave ovi podaci vezani uz korisnički račun i lozinka mogu se ažurirati ukoliko postoji potreba za tim.

U pripadna polja potrebno je upisati korisničko ime i lozinku koju ste prethodno primili te nakon toga

odabrati tipku „Prijava“ (Slika 10).

Slika 8

Slika 9

Slika 10

77


Nakon uspješne prijave u web sučelje ponovo se otvara početna stranica s više dostupnih stranica u

alatnoj traci nego prije prijave (Slika 11).

Vidljive su ove opcije:

[Korisničko ime] - Stranica s osnovnim podacima o prijavljenom korisniku

Informacije (nakon prijave u aplikaciju vidljiva su dva dodatna izbora)

• Popis vijeća nacionalnih manjina;

• Popis predstavnika nacionalnih manjina.

Obavijesti - Stranica s obavijestima koje postavlja ULJPPNM a koje su namijenjene samo prijavljenim

korisnicima.

Upitnik

• Ispuni upitnik - Stranica na kojoj korisnik može ispuniti upitnik za praćenje provedbe Ustavnog

zakona o pravima nacionalnih manjina;

• Upute - Stranica s osnovnim uputama kako ispuniti upitnik te nabrojenim tipovima pitanja koja se

mogu pojaviti u upitniku.

Slika 11

78


Poruke

• Pošalji poruku - Stranica na kojoj se može poslati nova privatna poruka drugom prijavljenom korisniku;

• Primljene poruke - Stranica s popisom primljenih privatnih poruka;

• Poslane poruke - Stranica s popisom poslanih privatnih poruka.

Forum - Interni forum za grupnu komunikaciju prijavljenih korisnika.

Odjava - Odjava iz web sučelja.

3. KORISNIČKI PODACI

Na gornjoj alatnoj traci, nakon prijave nalazi se opcija s korisničkom imenom preko koje se može doći

do stranice s korisničkim podacima.

Nakon otvaranja stranice mogu se vidjeti polja u kojima su upisani osnovni podaci koji su vezani uz

prijavljeni korisnički račun kao što su ime, prezime i email adresa (Slika 12).

Na ovoj stranici moguće je osnovne korisničke podatke izmijeniti te nakon izmjene treba pritisnuti

tipku „Spremi“ kako bi se upisane izmjene spremile u bazu.

Odabirom opcije „Promijeni lozinku“ otvara se stranica s poljima u kojima se može upisati nova lozin-

ka za korisnički račun. Da bi se uspješno promijenila lozinka potrebno je upisati trenutnu lozinku, te

zatim upisati novu lozinku i potvrdu nove lozinke.

Nakon upisivanja svih podataka u pripadna polja potrebno je pritisnuti tipku „Spremi“ (Slika 13).

Slika 12

79


Slika 13

Slika 14

NAPOMENA: Ako korisnik mijenja inicijalnu lozinku, radi veće sigurnosti preporuka je da se

za novu lozinku odabere kombinacija velikih slova, malih slova, brojeva i posebnih znakova

(!, ?, @, # i sl.)

Svoju lozinku i pristupne podatke nikad ne treba dijeliti dalje.

4. INFORMACIJE (VIDLJIVA POLJA TEK NAKON PRIJAVE U APLIKACIJU) (SLIKA 14)

80


5. PREGLED OBAVIJESTI

Odabirom opcije „Obavijesti“ preko alatne trake otvara se stranica na kojoj se mogu pročitati obavijesti

od Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Ova stranica nije dostupna širokoj javnosti već su

obavijesti namijenjene isključivo korisnicima nakon prijave u web sučelje (Slika 15).

4.2.2 Korisnički profili

Korisnici koji imaju korisnički profil “Predstavnik/Vijeće” za razliku od korisnika s korisničkom profilom

“Korisnik” imaju mogućnost pregledavanja i ispunjavanja upitnika. U nastavku je Slika 16 koja prikazu-

je korisnika s korisničkom ulogom “Korisnik” koji nema u gornjoj navigaciji poveznicu “Upitnik”.

Slika 15

Slika 16

81


4.2.3 Web upitnik za praćenje UZPNM-a

1. Upitnik

Odabirom opcije „Upitnik –› Upute“ na alatnoj traci otvara se stranica s osnovnim uputama kako ispu-

niti upitnik te nabrojenim tipovima pitanja koja se mogu pojaviti u upitniku. Upute su nadopunjene

slikama korisničkog sučelja radi što jasnijeg prikaza pojedine upute (Slika 17).

Odabirom opcije „Upitnik –› Ispuni upitnik“ otvara se stranica s upitnikom koji korisnik može ispuniti

na godišnjoj razini (Slika 18).

Slika 17

Slika 18

82


Upitnik se sastoji od nekoliko tipova pitanja koja se mogu ponavljati. Tipovi pitanja koja se mogu

pojaviti su sljedeći:

• Višestruki izbor – odabir jednog ili više odgovora;

• Upisivanje tekstualnog odgovora u za to predviđeno polje;

• Upisivanje brojčanog odgovora u za to predviđeno polje.

Prilikom ispunjavanja upitnika potrebno je odgovoriti na sva pitanja prema uputama u upitniku. Na

kraju upitnika nalaze se tipke „Spremi“ i „Pošalji“.

Odabirom tipke „Spremi“ spremit će se odgovori koje ste dotad upisali, možete koristiti ovu opciju ako

želite naknadno nastaviti ispunjavati upitnik te želite spremiti do tada upisane odgovore.

Kada ste završili s unosom svih odgovora upitnika, možete odabrati tipku „Pošalji“, nakon čega se po-

daci spremaju u bazu te se upitnik označava kao završen. Nakon što ga pošaljete, smatra se da ste

popunili upitnik te više nećete moći mijenjati upisane odgovore (Slika 19).

Slika 19

4.2.4 Sustavno praćenje i evaluacija – alati

1. Obrada rezultata upitnika

U okviru web sučelja izrađena je Baza podataka dostupna isključivo administratorima (ULJPPNM).

Baza podataka omogućuje:

• Pohranu podataka dobivenih Upitnikom za praćenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih ma-

njina po jedinici upisa (tj. vijeću i predstavniku nacionalne manjine) i po godinama upisa;

• Izlučivanje (ekstrakciju) podataka iz Baze u neki od posebno dizajniranih programa za obradu po-

dataka (poput Excela-a ili nekog drugog jednako vrijednog programa).

Pomoću programa za obradu podataka korisnik će moći s podacima iz Baze podataka napraviti sljedeće:

• obradu podataka dobivenih Upitnikom za praćenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih ma-

njina tj. izračunavanje mjera deskriptivne statistike (totalnog raspona tj. minimalnih i maksimalnih

vrijednosti, sumiranih podataka u apsolutnom i relativnom udjelu tj. frekvencija i postotaka; pro-

sječnih vrijednosti i prosječnih odstupanja poput aritmetičke sredine i standardne devijacije)

• usporedne analize za varijable na kojima je moguće izračunavati usporedne analize.

83


Slika 21

Slika 20

Sumarna tablica na temelju izvezenih podataka iz Baze (Slika 20):

Pojašnjenje izvještaja i mogućnosti izrade izvještaja (Slika 21):

Razne opcije izračuna varijable temeljem podataka iz Baze (Slika 22):

Izvještaj - prosječna ocjena za

varijablu “A18 - Ljubaznost u

ophođenju” po županijama Odabir varijabli

za izvještaj

Varijabla za redakProsjek varijable A18

84


4.2.5 Komunikacija elektronskom poštom

1. Poslane, primljene i nove poruke

Web sučelje omogućuje korisnicima da međusobno izmjenjuju privatne poruke. Za razliku od foruma koji

se smatra oblikom grupne komunikacije gdje korisnici objavljuju poruke koje su vidljive svim prijavljenim

korisnicima, privatne poruke su namijenjene samo korisnicima koje odabere pošiljatelj poruke.

Odabirom opcije „Poruke –› Primljene poruke“ otvara se stranica s listom svih privatnih poruka koje

korisnik ima u svom ulaznom sandučiću. Ukoliko korisnik nema nijednu privatnu poruku, prikazat će

se obavijest da nema privatnih poruka (Slika 23).

Ako postoje neke poruke, bit će poredane prema vremenu primanja, a iz popisa će biti vidljivo tko je

poslao poruku, predmet poruke, datum slanja te kratki pregled teksta poruke.

Odabirom opcije „Poruke –› Poslane poruke“ otvara se stranica s listom svih privatnih poruka koje

korisnik ima u svom izlaznom sandučiću. Ukoliko korisnik nema nijednu privatnu poruku, prikazat će

se obavijest da nema privatnih poslanih poruka.

Ako postoje neke poruke, bit će poredane prema vremenu slanja, a iz popisa će biti vidljivo kome je

poslana poruka, predmet poruke, datum slanja te kratki pregled teksta poruke (Slika 24).

Odabirom opcije „Poruke –› Pošalji poruku“ na alatnoj traci otvara se stranica na kojoj se može poslati

nova privatna poruka.

Na stranici za slanje nove poruke nalaze se polja u koja se upisuju primatelj (ili više primatelja), polje

za predmet poruke i prostor za tekst poruke (Slika 25).

Slika 22

85


Slika 23

Slika 24

Slika 25

86


U polje „Prima“ upisuje se korisnik koji je krajnji primatelj privatne poruke. Korisnik se odabire na način

da se u polje upiše prvih nekoliko slova imena ili prezimena korisnika te se iz padajuće liste odabere

korisnik prema dobivenim rezultatima. Nakon odabira korisnika, može se istim postupkom odabrati

više korisnika kojima je namijenjena poruka (Slika 26).

Nakon odabira primatelja, potrebno je upisati predmet poruke i tekst poruke te odabrati opciju „Po-

šalji“ (Slika 27). Odabirom opcije „Pošalji“ prikazat će se skočni prozor za potvrdu slanja poruke. Oda-

berite tipku „U redu“ (Slika 28).

Slika 26

Slika 27

Slika 28

87


Ako postoje neke poruke bit će poredane prema vremenu primanja, a iz popisa će biti vidljivo tko je

poruku poslao, predmet poruke, datum slanja te kratki pregled teksta poruke (Slika 29).

Odabirom jednog od redaka iz liste, prikazat će se detalji poruke s punim tekstom i dodatnim opci-

jama kroz koje se može vratiti natrag na popis poruka, odgovoriti pošiljatelju na poruku ili izbrisati

poruku (Slika 30).

Slika 29

Slika 30

88


Odabirom opcije „Odgovor“ otvara se stranica za slanje nove privatne poruke s unaprijed popunjenim

poljima primatelja i predmeta poruke. Korisnik treba napisati tekst odgovora i pritisnuti tipku „Pošalji“

da bi odgovorio na primljenu poruku (Slika 31).

Nakon pritiska tipke „Pošalji“ pojavit će se skočni prozor u kojem je potrebno potvrditi slanje poruke.

Odabirom opcije „Obriši“, možete poruku obrisati iz vašeg dolaznog sandučića (Slika 32).

Nakon što ste odabrali opciju „Obriši“ pojavit će se skočni prozor u kojem treba potvrditi brisanje oda-

birom opcije „U redu“ (Slika 33).

Slika 31

Slika 32

Slika 33

89


Slika 34

Slika 35

Slika 36

Kao i kod stranice s popisom primljenih poruka, svaka od poruka iz popisa može se odabrati čime se

otvaraju detalji poruke sa punim tekstom i opcijom za brisanje poruke (Slika 34) .

4.2.6 Komunikacija putem foruma

FORUM

Web sučelje omogućuje korisnicima međusobnu grupnu komunikaciju u obliku internog foruma. Fo-

rum je usluga koja omogućava razmjenu mišljenja među prijavljenim korisnicima web sučelja. Sve

poruke koje korisnik napiše vidljive su svim ostalim sudionicima foruma.

Forum je odvojen na više različitih kategorija unutar kojih se nalaze teme koje otvaraju i započinju

korisnici. Svaka tema ima svoju diskusiju u kojoj se sudjeluje pisanjem poruka (engl. posts).

Forum ima korisnike s ulogama administratora i moderatora koji imaju mogućnost uređivanja i brisa-

nja objavljenih poruka i tema kao i otvaranja novih kategorija za diskusije korisnika.

Forumu se pristupa odabirom opcije „Forum“ na alatnoj traci (Slika 36).

Nakon odabira opcije „Forum“ otvara se početna stranica foruma sa popisom osnovnih kategorija (Sli-

ka 37). Broj i popis kategorija može se mijenjati kako se forum bude koristio i administratori dodavali

nove kategorije ili brisali postojeće.

2

90


Na početnoj stranici uz listu kategorija može se vidjeti broj otvorenih tema u svakoj kategoriji, broj poruka

te tko je i kada upisao zadnju poruku u toj kategoriji. Kategorija se otvara klikom miša na naziv kategorije.

Slika 37

Slika 38

91


STVARANJE NOVE TEME

Odabirom tipke „Napravi novu temu“ korisnik može sam otvoriti novu diskusiju s ostalim korisnicima

foruma (Slika 39).

Na stranici za otvaranje nove teme nalaze se polja u koja se upisuju naslov teme i prostor za tekst

poruke (Slika 40).

Nakon upisa svih polja, odabirom tipke „Napravi“ stvorit će se nova tema u kojoj će korisnici moći su-

djelovati i ostavljati svoje poruke. Nova tema pojavit će se u popisu postojećih tema (Slika 41).

Slika 39

Slika 40

92


OTVARANJE POSTOJEĆE TEME

Osim stvaranja nove teme unutar kategorije, korisnik može otvoriti već postojeću temu i sudjelovati u

raspravi. Odabirom naziva teme otvara se odabrana tema s popisom svih postojećih poruka (vidi Sliku

42). Korisnik može upisati novu poruku u postojeću temu pomoću tipke „Nova poruka“.

Slika 41

Slika 42

93


Odabirom opcije „Nova poruka“ korisnik može upisati novu poruku u postojeću temu. Na stranici za

upisivanje nove poruke nalaze se polja u koja se upisuju naslov i prostor za tekst poruke (Slika 43).

Nakon upisa svih polja, odabirom tipke „Pošalji“ stvorit će se nova poruka u temi koju će ostali korisnici

moći vidjeti. Nova će se poruka pojaviti na dnu postojeće teme (Slika 44).

Slika 43

Slika 44

NAPOMENA: Molimo da u kategoriji „Pravila i obavijesti“ pročitate pravila foruma i da ih se pridrža-

vate kako bi svima boravak na forumu bio što ugodniji. Administratori zadržavaju pravo uređivanja

i brisanja poruka i tema koje krše navedena pravila.

94


DODAVANJE SLIKE NA FORUM

Otvori se novi prozor (engl. tab) u kojem se odabire stranica s koje će se podijeliti slika na forumu (za

ovaj primjer je odabrana stranica www.nacionalnemanjinehr.com).

Nije moguće dodati sliku sa svojeg računala, potrebno je da se slika nalazi na Internetu (Slika 45).

Na sliku koju želite podijeliti na forumu odabere se desni „klik“ miša. Nakon klika otvara se padajući

izbornik iz kojega se odabire „Properties“ (Svojstva) ili „Kopiraj lokaciju slike“/“Kopiraj adresu slike“

ovisno o Internet pregledniku koji se koristi (Slika 46).

Slika 45

Slika 46

URL (link) stranice koji

želimo podijeliti

Primjer slike unutar

vijesti koju želimo

podijeliti na forumu

Klikom na desni kvatdratić

otvara se novi prozor (tab eng.)

http://www.nacionalnemanjinehr.com

95


Slika 47

Slika 48

U Internet Exploreru otvara se novi prozor u kojem se nalazi adresa (engl. URL) slike. Adresa (engl. URL)

se kopira tako da se označi cijeli tekst (engl. link) zatim na njega desni klik miša i odabere se opcija

kopiraj (engl. copy). U ostalim Internet preglednicima ta je adresa automatski kopirana nakon odabira

„Kopiraj lokaciju slike“/“Kopiraj adresu slike“ (Slika 47).

Nakon što je adresa (engl. URL) kopirana vraća se na forum. Na forumu se po želji otvori nova poruka ili od-

govori. U otvorenoj poruci klikom miša odabere se „Ikona za unos linka slika“ (tipka nalik na sliku) (Slika 48).

Ikona za unos linkova stranica

96


Slika 49

Slika 50

Kopirani link mora se nalaziti

unutar img bloka koda ([/img])

Jedan lijevi klik miša, te zatim

jedan desni da se otvori

dodatni izbornik, te kopirajte

link stranice

97


Kopirana adresa se zalijepi (engl. paste) u prozor koji se otvorio nakon odabira „Ikona za unos linka

slika“ (tipka nalik na sliku) (Slika 49.)

DODAVANJE LINKA U FORUM

S novo otvorenog prozora (engl. tab) kopiramo link, može se kopirati i link neke druge stranice (za

ovaj primjer nastavljamo s istom stranicom www.nacionalnemanjinehr.com) (Slika 50).

Nakon što je link kopiran vratimo se na forum (koji se nalazi u drugom prozoru (engl. tab). U već otvo-

renoj poruci odaberemo „Ikona za unos linkova stranica“ (nalik lancu) (Slika 51.)

U skočnom prozoru koji se otvori zalijepi se (engl. paste) link koji smo kopirali (Slika 52.). Nakon što se upiše

tekst odabere se tipka „Spremi“. Za povratak na web sučelje odaberite opciju „Natrag na portal“ (Slika 54).

ZAKLJUČNO

Web aplikacija bit će dostupna idućih deset godina na stranici https://pravanacionalnihmanjina.hr/ jer je

za to razdoblje rezervirana i zakupljena domena u okviru projekta „Potpora vijećima nacionalnih manjina

na lokalnoj razini”. Svim vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina bit će dodijeljen korisnički profil i

lozinka, a ovaj priručnik dostavljen na poštanske adrese njihovih sjedišta. Jedinstveni korisnički profil vijeća

Slika 51

Slika 52

Ikona za unos linkova stranica

Ikona za unos linkova slika

Ovdje upišemo tekst koji želimo

da se prikazuje

http://www.nacionalnemanjinehr.com

98


Slika 53

Slika 54

Link vijesti s našim tekstom

Slika koju smo htjeli podjeliti

potrebno je koristiti prilikom popunjavanja godišnjeg upitnika no korištenje web aplikacije nije ograniče-

no na jednu osobu koju vijeće zaduži za popunjavanje upitnika, već je svim članovima vijeća otvorena

mogućnost da dodatno zatraže od Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dodjelu osobnih ko-

risničkih profila kako bi što veći broj osoba sudjelovao u međusobnoj komunikaciji. Web aplikacija omogu-

ćuje brzu razmjenu obavijesti o planiranim događanjima kao i prenošenje iskustava, savjeta i dobrih praksi

između vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te time može povećati učinkovitost njihovog djelovanja.

PRIRUČNIK ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE NACIONALNIH MANJINA PRILOG

99

PRILOG


100


101

PRILOG

Značajniji nacionalni propisi za ostvarivanje i zaštitu prava i sloboda nacionalnih manjina u

Republici Hrvatskoj

• Ustav Republike Hrvatske (NN, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14)

Međunarodni ugovori:

• Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (NN, Međunarodni ugo-

vori, 14/97);

• Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima (NN, Međunarodni

ugovori, br. 18/97);

• Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zaštiti ma-

đarske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Republici Mađarskoj (NN, Međunarodni

ugovori, br. 8/95);

• Zakon o potvrđivanju Ugovora Republike Hrvatske i Talijanske Republike o zaštiti manjina (NN,

Međunarodni ugovori, br. 15/97);

• Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava

hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj (NN, Me-

đunarodni ugovori, br. 3/05);

• Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o zaštiti pra-

va hrvatske manjine u Republici Makedoniji i Makedonske manjine u Republici Hrvatskoj (NN, Me-

đunarodni ugovori, br. 3/08);

• Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske

manjine u Crnoj Gori i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj (NN, Međunarodni ugovori, br. 9/09);

• Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (NN, br. 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11).

Uporaba imena i prezimena na jeziku i pismu nacionalne manjine:

• Zakon o osobnom imenu (NN, br. 118/12);

• Zakon o državnim maticama (NN, 96/93 i 76/13).

Ishođenje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu:

• Zakon o osobnoj iskaznici (NN, br. 62/15)

Služenje manjinskim jezikom i pismom:

• Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ( NN, br. 51/00 i 56/00);

• Naputak za dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici

Hrvatskoj (NN, br. 33/12);

• Zakon o kaznenom postupku (NN, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14);


102

• Zakon o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14);

• Prekršajni zakon (NN, br. 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15);

• Zakon o općem upravnom postupku (NN, br. 47/09).

Odgoj i obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu:

• Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina (NN, br. 51/00 i 56/00);

• Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN, br. 10/97, 107/07 i 94/13);

• Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10,

90/11, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14 i 07/17);

• Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (NN, br. 27/10, 57/11 i 101/13);

• Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04,

02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15).

Ostvarivanje kulturne autonomije i samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa:

• Zakon o udrugama (NN, br. 74/14);

• Zakon o zakladama i fundacijama (NN, br. 36/95 i 64/01);

• Zakon o ustanovama (NN, br. 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08).

Očitovanje vjere i osnivanje vjerskih zajednica:

• Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN, br. 83/02 i 73/13)

Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja na manjinskom je-

ziku i pismu:

• Zakon o medijima (NN, br. 163/03, 59/04, 84/11 i 81/13);

• Zakon o elektroničkim medijima (NN, br. 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13);

• Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN, br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14);

• Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN, br. 137/10, 76/12 i 78/16).

Zastupljenost u Hrvatskom saboru:

• Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (NN, br. 120/11 – pročišćeni tekst, 19/15 i 104/15)

Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave:

• Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN, br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07,

125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13 i 137/15);

• Zakon o lokalnim izborima (NN, br. 144/12 i 121/16).

Zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima:

• Zakon o sustavu državne uprave (NN, br. 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16);

• Zakon o državnim službenicima, „Narodne novine“, br. 49/12 - pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 01/15

i 138/15);

• Zakon o sudovima (NN, br. 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16);


103

• Zakon o državnom odvjetništvu (NN, br. 76/09,153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13,

148/13, 33/15 i 82/15);

• Zakon o Državnom sudbenom vijeću (NN, br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13 i 82/15).

Zastupljenost u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave:

• Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN, br.33/01, 60/01, 129/05, 109/07,

125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15)

• Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN, br.

86/08 i 61/11)

Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima preko

vijeća i predstavnika nacionalnih manjina:

• Zakon o lokalnim izborima (NN, br. 144/12 i 121/16);

• Zakon o Registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina (NN, br. 80/11 i 34/12);

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika naci-

onalnih manjina te obrascima za upis i izdavanje isprava (NN, br. 106/11);

• Pravilnik o naknadi troškova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina

(NN, br. 24/06).

Zaštita opstanka te ostvarivanje prava i sloboda:

• Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08 i 112/12);

• Kazneni zakon (NN, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15).


104

Projekt financira Europska unija, a sufinancira Vlada RH

Documents

PRIRUČNIK...PRIRUČNIK za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina WYG savjetovanje, Zagreb Zagreb, 2017. autori: Ljubomir Mikić Lidija Japec dr.sc. Nenad Karajić Mario Protulipac