PRIRUČNIK ZA OUKU - cprc.ba · ministara zemalja članica u vezi sa zastrašivanjem svjedoka i prava odbrane - Dodatak Preporuci (97)13 II. Opći principi); Zaključni komentari/preporuke

JAVNA USTANOVA CENTAR ZA EDUKACIJU SUDIJA I TUŽILACA FBIH

JAVNA USTANOVA CENTAR ZA EDUKACIJU SUDACA I TUŽITELJA FBIH ЈАВНА УСТАНОВА ЦЕНТАР ЗА ЕДУКАЦИЈУ СУДИЈА И ТУЖИЛАЦА ФБИХ

PUBLIC INSTITUTION CENTRE FOR JUDICIAL AND PROSECUTORIAL TRAINING OF FBIH

PRIRUČNIK ZA OBUKU

SUDIJA I TUŽILACA O ODREDBAMA ZAKONA O ZAŠTITI I POSTUPANJU SA

DJECOM I MALOLJETNICIMA U KRIVIČNOM POSTUPKU U FEDERACIJI BIH

Autori:

JASMINA KOSOVIĆ * JASMINA ĆOSIĆ * JASNA PEĆANAC

DRAGAN ULETILOVIĆ * ELMEDIN MURATBEGOVIĆ

novembar/studeni 2014.godine

PRIRUČNIK ZA OBUKU SUDIJA I TUŽILACA O ODREDBAMA ZAKONA O ZAŠTITI I POSTUPANJU SA DJECOM I MALOLJETNICIMA U

KRIVIČNOM POSTUPKU U FEDERACIJI BIH

2

Izdavač: Centar za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine Autori:

Jasmina Kosović, sudija Suda Bosne i Hercegovine

mr.sci. Jasmina Ćosić Dedović, sudija Općinskog suda u Sarajevu

Jasna Pećanac, tužilac Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine

Dragan Uletilović, sudija za maloljetnike Osnovnog suda Banja Luka

prof.dr. Elmedin Muratbegovic, profesor kriminologije

Dizajn i grafičko uređenje: Nedžad Brljevac, CESTFBIH

Lektura: Indira Osmić, profesor bosanskog jezika i književnosti Štampa: Tiraž:

Izdavanje ovog Priručnika je omogućeno uz pomoć UNICEF-a, odnosno kroz projekat Pravda za djecu koji je

podržan od Vlade Švicarske i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA). Sadržaj ovog

dokumenta nužno ne oslikava stajališta UNICEF-a, Vlade Švicarske i SIDA-e..



3

SADRŽAJ

PREDGOVOR .................................................................................................................... 5

1. KRAĆI OSVRT NA ZAKON O ZAŠTITI I POSTUPANJU SA DJECOM I MALOLJETNICIMA

U KRIVIČNOM POSTUPKU FBIH I NJEGOVIM SPECIFIČNOSTIMA ......................................... 7

2. MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA MALOLJETNIKA I USPJEŠNO VOĐENJE

KRIVIČNOG POSTUPKA ..................................................................................................... 13

2.1. LIŠENJE SLOBODE, PRITVOR I MJERE ALTERNATIVNE PRITVORU ........................... 16

3. POLICIJSKO UPOZORENJE .............................................................................................. 21

3.1. UVODNA RAZMATRANJA ........................................................................................ 23

3.2. IZRICANJE POLICIJSKOG UPOZORENJA ................................................................... 24

4. PRIMJENA ODGOJNIH PREPORUKA OD STRANE TUŽIOCA .............................................. 29

4.1. UVODNA RAZMATRANJA ........................................................................................ 31

4.2. PRIMJENA ODGOJNIH PREPORUKA ........................................................................ 32

5. OBRAZLOŽEN PRIJEDLOG TUŽIOCA ZA IZRICANJE ODGOJNE MJERE ILI KAZNE ................. 37

5.1. UVODNO IZLAGANJE ............................................................................................... 39

5.2. SADRŽAJ PRIJEDLOGA UA IZRICANJE ODGOJNE MJERE ILI KAZNE ......................... 39

5.3. NESLAGANJE SUDIJE SA PRIDLOGOM TUŽIOCA ..................................................... 40

5.4. ODLUKE VIJEĆA ZA MALOLJETNIKE......................................................................... 40

6. RAZMATRANJE PRIMJENE ODGOJNE PREPORUKE OD STRANE SUDIJE ............................ 43


6.2. PRIMJENA ODGOJNE PREPORUKE .......................................................................... 46

7. KRIVIČNE SANKCIJE PREMA MALOLJETNICIMA .............................................................. 49

7.1. MJERE UPOZORENJA I USMJERAVANJA ................................................................. 52

7.2. ODGOJNE MJERE POJAČANOG NADZORA .............................................................. 53

7.3. ZAVODSKE ODGOJNE MJERE .................................................................................. 55

7.4. KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA ..................................................................... 56

7.5. MJERE SIGURNOSTI ................................................................................................ 58

8. ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU TUŽIOCA NA SJEDNICI...................................................... 61


9. ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA IZRICANJE KRIVIČNE SANKCIJE NA GLAVNOM

PRETRESU ........................................................................................................................ 67

10. POSTUPAK PO ŽALBI NA PRVOSTEPENU ODLUKU ........................................................ 73

10.1. UVODNA RAZMATRANJA ...................................................................................... 75

10.2. ODLUČIVANJE O ŽALBI NA SJEDNICI VIJEĆA I NA GLAVNOM PRETRESU .............. 76

10.3. SUD TREĆEG STEPENA .......................................................................................... 76

10.4. PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA .................................................................. 77



4

11. IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA PREMA MALOLJETNICIMA .......................................... 79

11.1. UVODNO IZLAGANJE ............................................................................................. 81

11.2. IZVRŠENJE ODGOJNIH MJERA UPOZORENJA I USMJERAVANJA ........................... 82

11.2.1. IZVRŠENJE ODGOJNE MJERE POSEBNA OBAVEZA ................................ 82

11.2.2. IZVRŠENJE ODGOJNE MJERE UPUĆIVANJE U ODGOJNI CENTAR .......... 82

11.3. IZVRŠENJE ODGOJNIH MJERA POJAČANOG NADZORA ........................................ 83

11.4. IZVRŠENJE ZAVODSKIH ODGOJNIH MJERA ........................................................... 84

11.5. ODGAĐANJE I PREKID IZVRŠENJA ZAVODSKIH MJERA ......................................... 85

11.6. UVJETNI ODPUST .................................................................................................. 85

11.7. OBUSTAVA IZVRŠENJA I ZAMJENA IZREŠENE ODGOJNE MJERE ........................... 86

11.8. PONOVNO ODLUČIVANJE O ODGOJNIM MJERAMA ............................................ 86

11.9. IZVRŠENJE KAZNE MALOLJETNIČKOG ZATVORA .................................................. 87

11.10. NAKNADNO IZRICANJE KAZNE MALOLJETNIČKOG ZATVORA

I POSTUPAK IZRICANJA .................................................................................................. 87

11.10.1. UVJETNI ODPUST ................................................................................ 88

11.11. IZVRŠENJA MJERA SIGURNOSTI .......................................................................... 88

12. DJECA I MALOLJETNICI KAO ŽRTVE I SVJEDOCI KRIVIČNOG DJELA ................................. 91

12.1. UVODNO IZLAGANJE ............................................................................................. 93

12.2. PRIMJENA PRAVILA POSTUPANJA ........................................................................ 93



5

Poštovani čitaoci, Pred Vama se nalazi Priručnik za obuku sudija i tužilaca o odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine nastao u okviru izuzetno uspješne saradnje između Centra za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, Udruženja tužilaca Fedracije BiH i UNICEF-a. Nakon opsežnih izmjena u zakonodavstvu Federacije BiH, usvajanjem Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, kreiranjem Programa specijalističke obuke sudija i tužilaca, a na osnovu navedenog zakona, ukazala se potreba za edukativnim materijalom iz ove oblasti. Projekat „Pravda za djecu“ kojeg provodi UNICEF, Vlada Švicarske i Švedske agencije za međunarodni razvoj SIDA, podržao je razvoj ovog priručnika, a istaknuti autori svoje znanje i iskustvo predanim radom prenijeli u ovaj stručni dokument, na čemu iskazujemo veliku zahvalnost. Priručnik je namjenjen u svrhu realizacije programa specijalističke obuke, ali isto tako i kao podrška u svakodnevnom radu sudija za maloljetnike, tužilaca za maloljetnike kao i drugih nosilaca pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini .

Centar za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine



6



7

1.

KRAĆI OSVRT NA ZAKON O ZAŠTITI I POSTUPANJU SA DJECOM I

MALOLJETNICIMA U KRIVIČNOM POSTUPKU FBiH I NJEGOVIM

SPECIFIČNOSTIMA



8



9

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u Federaciji

Bosne i Hercegovine usvojen je 29. januara 2014. godine (u daljnjem tekstu Zakon). Zakon istog

naziva i sadržaja, uz manje razlike, u Republici Srpskoj usvojen je 2010. godine, a u Brčko Distriktu

Bosne i Hercegovine 2011. godine. Na državnom nivou Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku nije donesen.

Ovaj zakon je nastao kao rezultat istraživanja i analize stanja maloljetničkog pravosuđa i pravnog

položaja maloljetnika u krivičnom pravu,1 te utvrđene potrebe da se obezbijedi poseban zakon u

odnosu na maloljetne učinioce krivičnih djela, ne samo u svrhu sankcioniranja, nego i njihove zaštite

od štetnih efekata krivičnog postupka i vršenja odgojnog utjecaja, kako ubuduće ne bi činili krivična

djela. Zakon uzima u obzir reformirano krivično zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine (2003),

dugogodišnja iskustva domaćih stručnjaka u bavljenju ovom problematikom, iskustva i primjere

dobre prakse drugih zemalja, međunarodne standarde2, te preporuke relevantnih međunarodnih

organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava (Misije OSCE-a, UNICEF-a, Save the Children UK,

Save the Children Norway, Komiteta UN za prava djece, Vijeća Evrope3 i dr).

Po svojoj strukturi i sadržaju Zakon se prvenstveno bavi maloljetnicima u sukobu sa zakonom i prvi

put, postavljajući opća načela postupanja, na jednom mjestu objedinjuje odredbe materijalnog,

procesnog i izvršnog prava. Poseban dio zakona čine odredbe koje se odnose na krivičnopravnu

zaštitu djece i maloljetnika u postupcima protiv odraslih osoba koje su na njihovu štetu učinile

krivično djelo.

Pravila postupanja se u ovom zakonu definiraju kao posebna ili modificirana pravila općeg (redovnog)

krivičnog postupka. U tom smislu pravila općeg krivičnog postupka su pojavljuju kao lex generalis u

odnosu na posebna pravila ovog zakona, koja su lex specialis i primjenjuju se direktno ili analogno

pravilima općeg krivičnog postupka kada određena procesna situacija nije obuhvaćena posebnim

pravilima.

1 Mladi u sukobu sa zakonom u svjetlu aktuelnih problema maloljetničkog krivičnog pravosuđa u BiH (2002); Izvještaj

nevladinih organizacija o stanju prava djece u Bosni i Hercegovini (2004): Analiza sektora pravde - Bosna i Hercegovina

(2007); Analiza realizacije Strategije protiv maloljetničkog prestupništva za Bosnu i Hercegovinu 2006-2010 „Gdje smo

sada?“ (2009) 2

Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za maloljetničko pravosuđe (Pekinška pravila,1985);

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (1989);

Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetničke delinkvencije (Rijadske smjernice, 1990);

Pravila Ujedinjenih naroda o zaštiti maloljetnika lišenih slobode (JDL pravila, 1990);

Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za mjere alternativne institucionalnom tretmanu (Tokijska

pravila,1990);

Smjernice za djelovanje prema djeci u sistemu krivičnog pravosuđa (Bečke smjernice, 1997);

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda (1950);

Provođenje maloljetničkog pravosuđa - Rezolucija Ekonomskog i socijalnog vijeća 1997/30;

3 Preporuka Ministarskog komiteta zemljama članicama u odgovoru društva na maloljetničko prestupništvo broj R(87)20 iz

1987. godine; Evropska zatvorska pravila –Preporuka Rec(2006)2 iz 2006. godine; Preporuka (97)13 Vijeća Evrope (Odbor

ministara zemalja članica u vezi sa zastrašivanjem svjedoka i prava odbrane - Dodatak Preporuci (97)13 II. Opći principi);

Zaključni komentari/preporuke UN Komitet za prava djeteta Bosni i Hercegovini CRC/C/ 15/Add.260, 21. septembar 2005.

godine i dr.



10

Općenito gledano, postupak prema maloljetnicima predstavlja kombinovani oblik pravosudnog

(krivičnog) i preovlađujućeg zaštitničkog (protektivnog) modela koji maloljetnicima, u odnosu na

punoljetne učinioce krivičnih djela u redovnom krivičnom postupku, daje povoljniji procesni položaj,

značajniju ulogu i zaštitu. U ovaj sistem involvirani su i elementi modela minimalne intervencije

zasnovane na izbjegavanju uključivanja maloljetnog učinioca u formalni krivični postupak i izricanju

sankcija.4 To se postiže kroz diverziono postupanje primjenom principa oportuniteta kada se krivično

gonjenje ili obustava postupka prema maloljetniku uvjetuje izvršenjem određenih obaveza.

Posmatrano u tom svjetlu, pomirenje žrtve i učinioca krivičnog djela (medijacija) ukazuje da su u ovaj

sistem ugrađeni i elementi restorativnog modela postupanja prema maloljetnicima. Dakle, princip

oportuniteta otvara mogućnost primjene mehanizama kojim se, izvan formalne krivične procedure,

predmeti maloljetnih učinilaca krivičnih djela rješavaju jednostavno, efikasno i bez velikih troškova.

Specijalna prevencija, kao osnovni princip postupanja, podrazumijeva utjecanje na maloljetne

učinioce kako ubuduće ne bi činili krivična djela, jačanje njihove lične odgovornosti, stručno

osposobljavanje, te pružanje pomoći i nadziranje da bi se osigurao njihov pravilan odgoj i razvoj i

ponovno uključivanje u društvenu zajednicu.

Prema utvrđenim pravilima postupanja prema maloljetnicima koji su u sukobu sa zakonom, mlađim

punoljetnim osobama kao i djeci i maloljetnicima koja su žrtve ili svjedoci učinjenog krivičnog djela,

dužni su postupati sudovi, tužilaštva, uključujući ovlaštene službene osobe, organe starateljstva,

porodice, škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i drugi učesnici uključeni u

krivičnu proceduru i to na način kojim se, bez diskriminacije, unapređuje osjećaj dostojanstva i lične

vrijednosti djeteta, uzima u obzir uzrast djeteta, najbolji interes djeteta, njegovo pravo na život,

opstanak i razvoj, te omogućuje da dijete, u skladu sa uzrastom i zrelošću, izrazi svoje mišljenje o

svim pitanjima koja se njega tiču, pri čemu sva zalaganja trebaju voditi njegovoj rehabilitaciji i

preuzimanju konstruktivne uloge u društvu (čl.1).

Bez obzira na to o kojoj se fazi postupka radi, važi pravilo obavezne specijalizacije službenih aktera

krivičnog postupka koji se vodi prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom ili protiv odraslih osoba

koje su na štetu djece i maloljetnika učinili neko krivično djelo. Specijalizacija podrazumijeva

posjedovanje i sticanje posebnih (specijalnih) znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite

djece i maloljetnika koja se dokazuju posebnim uvjerenjem/certifikatom. Edukacija sudija, tužilaca,

ovlaštenih službenih osoba, organa unutarnjih poslova, stručnih osoba organa starateljstva,

advokata, osoba zaduženih za izvršenje krivičnih sankcija (čl. 198.) je stalni, kontinuirani proces i ima

za svrhu sticanje posebnih i dodatnih znanja i vještina koje službene aktere krivičnog postupka čine

kompetentnim za rad sa djecom i maloljetnicima, bilo da su u sukobu sa zakonom ili su žrtve i

svjedoci učinjenog krivičnog djela.

Vodič koji daje globalni shematski prikaz postupka prema Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku u Federaciji BiH, a potom i shematski prikaz tog postupka kroz

pojedine faze, omogućuje tužiocima i sudijama da na jednostavan način sagledaju korake u

4 Više o osnovnim i drugim modelima postupaka prema maloljetnicima (zaštitničkom, pravosudnom, modificiranom

pravosudnom modelu, participativnom, modelu minimalne intervencije, restorativnog pravosuđa i neokorektivnom

modelu) pogledati Škulić M.,: Maloletničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,( 2011), str.96-

108.



11

postupanju. Komentarima se daju kraća pojašnjenja shematskog prikaza, ali i naglašava važnost

uloge i kompetencija sudije, tužioca i ostalih službenih aktera postupka u smislenom odabiru načina

postupanja i donošenja odluka koje mogu obilježiti budući život i razvoj djece i maloljetnika. Samo

educirani, specijalizirani kadrovi, svjesni položaja djeteta u krivičnom postupku, svojom

profesionalnošću i sposobnošću mogu na adekvatan način vršiti odgojni utjecaj prije pokretanja

krivičnog postupka, za vrijeme njegovog trajanja i tokom izvršenja sankcija i drugih mjera, znajući da

ta ophođenja u svojoj ukupnosti čine jedan jedinstveni, integralni odgojni proces u razvoju njihove

ličnosti i jačanju lične odgovornosti. Specijalizirani kadrovi svojim znanjem i umijećem znat će

prepoznati potrebe djeteta i maloljetnika, žrtve krivičnog djela i poduzeti adekvatne mjere pomoći i

zaštite njihovih vitalnih interesa u svim fazama krivičnog postupka.

U nastavku: vizuelni prikaz Poglavlja 1. - Shema br.1.



12

ili

ili

da ne

da ne

ne

da

TUŽILAC Ovlaštena

službena osoba

uz odobrenje tužioca izriče policijsko

upozorenje član 23. i član 88. – postupak

okončan

Primjena načela

oportuniteta

čl. 89. stav 1.

Obustavlja postupak iz razloga

cjelishodnosti

član 89. i stavovi 1. i 3.

ne da Obavezno razmatra mogućnost i

opravdanost primjene odgojnih

preporuka – član 90. st.1.

Da li je preporuka primijenjena?

Preporuka nije primijenjena ili nije

izvršena – čl. 90. st. 2, 5. i 6. (potpuno ili

djelomično)

Tužilac donosi naredbu za pokretanje pripremnog

postupka, provodi ga i okončava – čl. 91.

Nema dokaza - tužilac obustavlja

pripremni postupak – čl. 104.

Podnosi prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne –

čl. 104.

Preporuka primijenjena i izvršena (potpuno ili djelomično) član

90. i stavovi 4. i 5. Donosi naredbu o nepokretanju krivičnog

postupka

čl. 90. st .4. – postupak okončan

SUD

Neslaganje sudije sa prijedlogom tužioca – čl. 105. po odluci vijeća za maloljetnike ili po službenoj dužnosti sudija:

Razmatra

mogućnost i

opravdanost

primjene odgojnih

preporuka – čl.

106.

Čl 89.stav 1.

Preporuka primijenjena i izvršena

(potpuno ili djelomično) –

Sudija donosi rješenje o nepostupanju

po prijedlogu tužioca

čl. 106. st. 4. – postupak okončan

Prijedlog tužioca sudija dostavlja

maloljetniku i branitelju a vijeće odlučuje o

eventualnim prethodnim prigovorima

Postupa po prijedlogu tužioca čl. 106. st. 6.; čl. 108.

Sudija zakazuje sjednicu ili glavni pretres i odlučuje o prijedlogu tužioca čl. 108., 109.

Na sjednici tužilac čita prijedlog i izlaže

dokaze a odbrana svoj odgovor na

prijedlog – čl. 109. – prvostepeni

postupak okončan

Provodi i okončava glavni pretres, izriče

zavodsku odgojnu mjeru ili kaznu – čl. 110.

– prvostepeni postupak okončan

SHEM

ATS

KI P

RIK

AZ

KR

IVIČ

NO

G P

OST

UP

KA

ZA

MA

LOLJ

ETN

IKE

1



13

2.

MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA MALOLJETNIKA

I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA



14



15

***

Relevantne odredbe: od člana 94. do 103. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku Federacije BiH5.

***

Novim zakonom su prepoznate obaveze države da svoje domaće propise uskladi sa

međunarodnim standardima, te su tako u novi zakon uvrštene odredbe koje se odnose na lišenje

slobode, odnosno pritvor maloljetnika a koje su sadržane u sljedećim međunarodnim dokumentima:

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (1989),6 Standardna minimalna pravila Ujedinjenih

naroda za maloljetničko pravosuđe (Pekinška pravila,1985),7 Pravila Ujedinjenih naroda o zaštiti

maloljetnika lišenih slobode (tzv. Havanska pravila ili JDL pravila, 1990),8 Smjernice Ujedinjenih

naroda za prevenciju maloljetničke delinkvencije (Rijadske smjernice,1990)9 i Standardna minimalna

pravila Ujedinjenih naroda za mjere alternativne institucionalnom tretmanu (Tokijska

pravila,1990.).10

Prema Standardnim minimalnim pravilima Ujedinjenih naroda za maloljetničko pravosuđe, tzv.

Pekinškim pravilima, prema maloljetnicima se mjera pritvora u očekivanju suđenja treba primjenjivati

samo kao posljednje sredstvo i u najkraćem mogućem trajanju. Kad god je moguće, pritvor u

očekivanju suđenja treba zamijeniti alternativnim mjerama, poput pojačanog nadzora, intenzivne

brige ili smještaja maloljetnika u porodici ili odgojnoj ustanovi. No, ukoliko se ipak nađe u pritvoru,

maloljetnik treba da bude odvojen od odraslih ili da se nalazi u odvojenom dijelu institucije koja

također prima i odrasle, i to samo na najkraći mogući period. Dok je u pritvoru, maloljetnik svakako

treba da ima potpunu društvenu, obrazovnu, stručnu, psihološku, medicinsku i fizičku brigu imajući

5 Zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, RS i Brčko Distrikta BiH, u

odredbama od člana 94. do člana 103. na isti način reguliraju mjere za obezbjeđenje prisustva maloljetnika i

uspješno vođenje krivičnog postupka, s tim da Zakoni Republike Srpske i Brčko Distrikta u članu 100. stav 2.

propisuju da se pritvor u pripremnom postupku može produžiti za najviše dva mjeseca, što znači da pritvor za

vrijeme trajanja pripremnog postupka u Repub lici Srpskoj i Brčko Distriktu može trajati ukupno 3 mjeseca (30 dana +

2 mjeseca), dok je u Federaciji BiH taj rok kraći i pritvor za vrijeme pripremnog postupka može trajati maksimalno

dva mjeseca, odnosno 30 dana i produžava se za maksimalno 30 dana. Također, zakoni Republike Srpske i Brčko

Distrikta u članu 101. propisuju da se pritvor nakon dostavljanja prijedloga za izricanje krivične sankcije na obrazložen

prijedlog tužioca može produžiti za još 90 dana, dok se u Federaciji može produžiti na period od dva mjeseca. 6 Convention on the Rights of the Children (1989) – A/Rezol/44/25, 20. novembar 1989. - Konvenciju UN o pravima djeteta

usvojena je od Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 20. novembra 1989. godine, a stupila je na snagu 2. septembra

1990. godine 7 Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za maloljetničko pravosuđe, tzv. Pekinška pravila, usvojila je Generalna

skupština UN, Rezolucijom broj 40/33, od 29. novembra 1985. godine. Pekinška pravila se sastoje od opširnih smjernica

kojima maloljetničko pravosuđe treba da se rukovodi od trenutka kada je dijete uhapšeno do trenutka kada napušta pritvor. 8 Pravila Ujedinjenih naroda o zaštiti maloljetnika lišenih slobode (od neosnovanog lišenja slobode) - tzv. Havanska

pravila iz 1990. godine - United Nations Rules far the Protection of Juveniles Deprived oftheir Liberty – La Habana Rules,

1990, usvojila je Generalna skupština UN, Rezolucijom broj 45/113, od 14. decembra 1990. godine. 9 Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetničke delinkvencije - tzv. Rijadske smjernice iz 1990. godine - The

United Nations Guidelines far the Prevention of Juvenile Delinquency - The Riyadh Guidelines, 1990, usvojila je Generalna

skupština UN, Rezolucijom broj 45/112, od 14. decembra 1990. godine. 10

Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za mjere alternativne institucionalnom tretmanu (nezavodske/

neinstitucionalne mjere) - tzv. Tokijska pravila iz 1990. godine.



16

pri tome u vidu njegove/njene godine, spol i karakter. Lišavanje slobode neće biti nametnuto osim

ako je maloljetnik osuđen za ozbiljan prijestup koji uključuje nasilje nad drugom osobom ili ispoljava

upornost u činjenju drugih ozbiljnih prijestupa, kao i u slučajevima kada ne postoji drugi adekvatan

odgovor (Pekinška pravila - pravilo 17.1.c).

Pravila Ujedinjenih naroda o zaštiti maloljetnika lišenih slobode (od neosnovanog lišenja slobode) -

tzv. Havanska pravila, iako neobavezujuća za države potpisnice, predstavljaju najkompletniji i

najkonstruktivniji skup minimalnih standarda, prava i procedura kojima se treba rukovoditi u svim

slučajevima djece, odnosno maloljetnika koji su lišeni slobode. Ona su također svojevrsna razrada

osnovnih principa koji se nalaze u Konvenciji UN o pravima djeteta te značajna dopuna Pekinških

pravila. Treba da se koriste kao dopuna svim ostalim relevantnim instrumentima Ujedinjenih naroda

u vezi sa pravima djeteta lišenog slobode, odnosno moraju biti uključena u nacionalna

zakonodavstva.

Naprijed navedeni standardi su u novom zakonu prepoznati i uvršteni, međutim, ostaje pitanje

mogućnosti njihove primjene na području cijele Federacije BiH, odnosno koliko naše društvo

raspolaže alternativnim rješenjima kako bi pritvor prema maloljetniku bio krajnja mjera i trajao

najkraće moguće vrijeme.

2.1. Lišenje slobode, pritvor i mjere alternativne pritvoru

Uvjeti koje zakon propisuje za lišenje slobode maloljetnika su propisani članom 96., koji

upućuje na primjenu relevantne odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH. Naime,

Zakonom je propisano da ovlaštena službena osoba može maloljetnu osobu lišiti slobode ako postoje

osnovi sumnje da je počinila krivično djelo i ako postoji neki od posebnih pritvorskih razloga

propisanih u članu 146. stav 1. tačke a), b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, i to: ako

se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva; ako postoji osnovana

bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili

ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili

prikrivače; te ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će

dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može

se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

Prema maloljetniku lišenom slobode i tokom cijelog njegovog boravka u policijskoj stanici postupa na

način koji u punoj mjeri poštuje ličnost maloljetnika i podržava njegovu dobrobit, a zabranjeni su

postupci koji na bilo koji način narušavaju njegovo fizičko i mentalno zdravlje (član 96. stav 2.).

O lišenju slobode maloljetnika ovlaštena službena osoba odmah obavještava roditelje, odnosno

staratelja ili usvojitelja maloljetnika, branitelja i nadležni organ socijalne zaštite (član 96. stav 3.).

Maloljetnika ispituje tužilac ili po odobrenju tužioca ovlaštena službena osoba.

Ispituje se u prisustvu roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja (član 96. stav 4.).



17

Prilikom prvog ispitivanja maloljetnika, tužilac ili ovlaštena službena osoba maloljetnika prvo u

pisanoj formi, a zatim i usmeno na maternjem jeziku i na njemu razumljiv način obavještavaju o

pravima iz člana 92. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, a posebno o pravu da u

prisustvu branitelja, roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja ili predstavnika organa socijalne zaštite

bude ispitan od tužioca ili ovlaštene službene osobe (član 96. stav 5.).

Ovlaštena službena osoba je dužna maloljetnika bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata11 dovesti

tužiocu i obavijestiti ga o razlozima i vremenu lišenja slobode. Ukoliko maloljetnik koji je lišen

slobode u propisanom roku ne bude doveden tužiocu, bit će pušten na slobodu.

Za vrijeme dok se maloljetnik nalazi u policijskoj stanici i tokom zadržavanja u tužilaštvu smješta se u

prostoriju tako da nije u kontaktu sa odraslima.

Dovođenje maloljetnika se obavlja na način koji štiti njegovo dostojanstvo i pretpostavku nevinosti.

Prilikom lišenja slobode i stavljanja u pritvor od maloljetnika se oduzimaju predmeti u vezi sa

krivičnim djelom i predmeti koje ne smije imati u pritvoru prema pravilima kućnog reda, a ima pravo

zadržati lične stvari i pravo na odgovarajuću medicinsku njegu koja uključuje i ljekarski pregled nakon

lišavanja slobode (član 97.).

Nakon što je maloljetna osoba dovedena, tužilac je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku 24

sata12 od dovođenja, ispitati maloljetnika ako već nije ispitan i odlučiti da li će sudiji za maloljetnike

podnijeti:

prijedlog za izricanje mjera zabrane,

prijedlog za privremeni smještaj maloljetnika,

prijedlog za određivanje pritvora ili

će maloljetnika pustiti na slobodu.

Tužilac će uvijek kada se radi o maloljetnicima prednost dati mjerama zabrane, zatim mjeri

privremenog smještaja, dok pritvor kao krajnju mjeru predlaže samo ako se prethodnim mjerama ne

može osigurati prisustvo maloljetnika tokom suđenja.13

O prijedlogu tužioca sudija za maloljetnike je dužan odlučiti u roku 12 sati14 od prijema prijedloga

(član 99. stav 2.). Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba vijeću za maloljetnike koja se podnosi u

roku 24 sata, a ona ne zadržava izvršenje rješenja.

11

U zakonima Republike Srpske i Brčko Distrikta (član 96. stav 6.) ovaj rok je 12 sati. 12

U Zakonu Republike Srpske (član 98.) ovaj rok je 12 sati. 13

Standard preuzet iz međunarodnih dokumenata: Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, Standardna

minimalna pravila Ujedinjenih naroda za maloljetničko pravosuđe, Pravila Ujedinjenih naroda o zaštiti maloljetnika lišenih

slobode, Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetničke delinkvencije i Standardna minimalna pravila

Ujedinjenih naroda za mjere alternativne institucionalnom tretmanu. 14

U Zakonu Brčko Distrikta (član 98.) ovaj rok je 24 sata.



18

Zakon propisuje da se maloljetniku po prijedlogu tužioca može izreći jedna ili više mjera zabrane, i to:

zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja bez odobrenja,

zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja,

zabrana sastajanja sa određenim osobama,

povremeno javljanje određenom državnom organu,

privremeno oduzimanje putne isprave uz zabranu izdavanja novih isprava, kao i

zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice BiH (član 95.).

Sudija za maloljetnike može na prijedlog tužioca odrediti da se maloljetnik u toku pripremnog

postupka privremeno smjesti u prihvatilište ili sličnu ustanovu za prihvat maloljetnika ako je to

potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći, zaštite ili

smještaja maloljetnika, a posebno ako je to potrebno radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja

krivičnog djela. Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se iz budžetskih sredstava tužilaštva i ulaze u

troškove krivičnog postupka (član 94.)

Ako sudija za maloljetnike ne prihvati prijedlog tužioca, donosi rješenje kojim se prijedlog odbija i

maloljetnik odmah pušta na slobodu. Tužilac na ovo rješenje može uložiti žalbu vijeću za maloljetnike

koje je dužno odluku po žalbi donijeti u roku 24 sata, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja

(član 99. stav 5.).

Po rješenju sudije za maloljetnike pritvor ili privremeni smještaj može trajati najduže 30 dana od

dana lišenja slobode, uz obavezu vijeća za maloljetnike da vrši kontrolu neophodnosti svakih 10 dana,

uz prethodno izjašnjenje tužioca o poduzetim radnjama za period koji prethodi kontroli.

Odlukom vijeća za maloljetnike, po obrazloženom prijedlogu tužioca, pritvor ili privremeni smještaj se

može produžiti za još 30 dana.15 Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba o kojoj odlučuje vijeće

drugostepenog suda u roku 24 sata po prijemu žalbe.

O pritvaranju maloljetnika sudija za maloljetnike odmah ili u što kraćem roku obavještava roditelja,

staratelja ili ustanovu kojoj je maloljetnik povjeren na odgoj i čuvanje, kao i organ socijalne zaštite.

U toku pripremnog postupka, a prije isteka trajanja pritvora ili privremenog smještaja sudija na

prijedlog tužioca ukida pritvor ili privremeni smještaj i maloljetnika odmah pušta na slobodu. Pritvor

ili privremeni smještaj se ukidaju čim prestane potreba za zadržavanjem maloljetnika, a svi su dužni

postupati u pritvorskim predmetima sa naročitom hitnošću (član 100.).

Nakon dostavljanja prijedloga za izricanje krivične sankcije, pritvor se na obrazložen prijedlog tužioca

može produžiti za još dva mjeseca,16 uz kontrolu pritvora svakih mjesec dana i uz prethodno

izjašnjenje tužioca o poduzetim radnjama za period koji prethodi kontroli.

15

U zakonima Republike Srpske i Brčko Distrikta (član 100. stav 2.) pritvor se može produžiti za još dva mjeseca, po kojem

rješenju faktički pritvor može trajati koliko i pripremni postupak (90 dana). 16

U zakonima Republike Srpske i Brčko Distrikta (član 101.) pritvor se nakon dostavljanja prijedloga za izricanje krivične

sankcije može produžiti za još 90 dana



19

Protiv tog rješenja dopuštena je žalba vijeću drugostepenog suda koje o žalbi odlučuje u roku 24 sata

od prijema žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja (član 101.).

U ovoj fazi sudija za maloljetnike na prijedlog tužioca, branitelja ili ako sam to ocijeni neophodnim

može donijeti rješenje o privremenom smještaju maloljetnika, a može i ukinuti rješenje koje je o

tome ranije doneseno. Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se iz budžetskih sredstava suda i

ulaze u troškove krivičnog postupka (član 112.).

Pritvor ili privremeni smještaj se odmah ukida ako je sud donio rješenje da se prema maloljetniku

obustavi postupak ili kada sud nađe da nije cjelishodno maloljetniku izreći zavodsku odgojnu mjeru ili

kaznu maloljetničkog zatvora, nego maloljetniku izrekne neku od odgojnih mjera upozorenja i

usmjeravanja ili pojačanog nadzora (član 102. stav 1.).

Poslije izricanja zavodske odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora pritvor može trajati najduže

još dva mjeseca. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena odluka kojom se potvrđuje ili

preinačuje prvostepena odluka, pritvor se ukida i maloljetnik odmah pušta na slobodu (član 102. stav

2.).

Ako u roku dva mjeseca bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena odluka ukida,

pritvor može trajati još 30 dana od izricanja drugostepene odluke.

Ako se maloljetnik nalazi u pritvoru, a odluka kojom mu je izrečena zavodska odgojna mjera ili kazna

maloljetničkog zatvora postala je pravosnažna, maloljetnik se može pustiti na slobodu do upućivanja

u ustanovu za izvršenje zavodske odgojne mjere ili kazne (član 102. stav 3.).

Vrijeme provedeno u pritvoru ili ustanovama privremenog smještaja, kao i svako lišenje slobode u

vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zavodske odgojne mjere i kazne

maloljetničkog zatvora.

Maloljetnik se u pritvoru smješta odvojeno od punoljetnih osoba.

Mjera pritvora se izvršava tako da se ne vrijeđa ličnost i dostojanstvo maloljetnika, čuvajući njegovo

fizičko i mentalno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i disciplina u pritvoru.

Sloboda i prava pritvorenog maloljetnika mogu biti ograničeni u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha

radi koje je određen pritvor, da se spriječi bijeg pritvorenika, da se spriječi počinjenje krivičnog djela

te otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.

Dok se nalazi u pritvoru, maloljetniku se omogućavaju uvjeti korisni za njegov odgoj i zanimanje.

Sudija za maloljetnike može u svako doba obići pritvorenog maloljetnika, sa njim razgovarati i od

njega primati pritužbe. Obilazak maloljetnika u pritvoru vrši i tužilac. Po nalogu sudije i tužioca

obilazak pritvorenog maloljetnika može obaviti svakih 20 dana stručni savjetnik suda i tužilaštva. O

obilasku pritvorenika sačinjava se izvještaj koji je sastavni dio spisa.




20

MJE

RE

ZA O

BEZ

BJE

ĐEN

JE P

RIS

US

TV

A M

ALO

LJE

TN

IKA

I U

SPJE

ŠNO

VO

ĐEN

JE K

RIV

IČN

OG

PO

ST

UP

KA

TUŽILAC (član 98.) Nakon što je maloljetna osoba dovedena, tužilac je dužan:

obezbijediti prisustvo branitelja, roditelja/staratelja/organa starateljstva,

bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata ispitati maloljetnika, ako nije ispitan,

odlučiti da li će sudiji za maloljetnike podnijeti prijedlog za izricanje mjera zabrane, privremenog smještaja maloljetnika, prijedlog za određivanje pritvora ili će maloljetnika pustiti na slobodu,

sudu dostaviti prijedlog.

Ako maloljetnik

ne bude

doveden

tužiocu u roku

24 sata, pušta

se na slobodu.

slobodu

SUDIJA ZA MALOLJETNIKE (član 99.) O prijedlogu tužioca sud je dužan odlučiti u roku 12 sati od prijema prijedloga.

PRITVOR

Određuje se izuzetno i samo ako se blažim mjerama ne može obezbijediti prisustvo maloljetnika tokom suđenja.

Sudija maloljetnika upoznaje sa prijedlogom, saslušava na te okolnosti i najkasnije u roku 12 sati od prijema prijedloga odlučuje o pritvoru ili o puštanju maloljetnika na slobodu.

PRIVREMENI SMJEŠTAJ (čl. 94. i 112.)

- u prihvatilište ili sličnu ustanovu za prihvat maloljetnika

- troškovi smještaja padaju na teret budžeta i spadaju u troškove postupka

MJERE ZABRANE (član 95.)

PRIPREMNI POSTUPAK (član 100.)

Sudija za maloljetnike određuje privremeni smještaj ili pritvor u trajanju od 30 dana uz kontrolu svakih 10 dana uz prethodno izjašnjenje tužioca o poduzetim radnjama za period koji prethodi kontroli.

- Žalba se podnosi vijeću za maloljetnike u roku 24 sata, žalba ne zadržava izvršenje rješenja. - Vijeće za maloljetnike privremeni smještaj ili pritvor može produžiti za još 30 dana. - O žalbi odlučuje vijeće drugostepenog suda u roku 24 sata, žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

NAKON DOSTAVLJANJA PRIJEDLOGA ZA IZRICANJE KRIVIČNE SANKCIJE (član 101.)

Pritvor se na obrazložen prijedlog tužioca može produžiti za još dva mjeseca, uz kontrolu pritvora svakih mjesec dana.

O žalbi odlučuje vijeće drugostepenog suda u roku 24 sata, žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

NAKON IZRICANJA ZAVODSKE ODGOJNE MJERE ILI KAZNE MALOLJETNIČKOG ZATVORA (član 102.)

Pritvor može trajati najduže još dva mjeseca. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena odluka kojom se potvrđuje ili preinačuje prvostepena odluka, pritvor se ukida i maloljetnik odmah pušta na slobodu.

Ako u roku dva mjeseca bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena odluka ukida, pritvor može trajati još 30 dana od izricanja drugostepene odluke.

Vrijeme provedeno u pritvoru ili ustanovama privremenog smještaja, kao i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zavodske odgojne mjere i kazne maloljetničkog zatvora.

2 OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA (član 96.) Može maloljetnika lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je učinio krivično djelo i ako postoji neki od posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP F BiH, i tada je dužna:

a) odmah obavijestiti branitelja, roditelja/staratelja/organ starateljstva, b) poučiti maloljetnika o njegovim pravima na način i jezikom koji razumije, c) ispitati maloljetnika uz odobrenje tužioca uz puno poštivanje njegove ličnosti i pretpostavke nevinosti, d) u roku 24 sata maloljetnika dovesti tužiocu i predati službeni izvještaj sa prikupljenim dokazima



21

3.

POLICIJSKO UPOZORENJE



22



23

***

Relevantne odredbe: član 23. i 88. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku FBiH.

***

3.1. Uvodna razmatranja

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku F BiH17 prvi put uvodi

pravni instrument policijskog upozorenja koji pod zakonom određenim uvjetima izriče ovlaštena

službena osoba organa unutarnjih poslova uz odobrenje tužioca kada nađe da je dovoljno da se

maloljetnik za učinjeno djelo samo upozori. Primjenom policijskog upozorenja, koje ne poznaju

zemlje okruženja, omogućuje se realizacija diverzionog koncepta, odnosno preusmjeravanje

maloljetnog učinioca krivičnog djela od formalnog ktivičnog postupka (čl.8.), i to u njegovoj najranijoj

fazi, prije nego je krivični postupak i počeo.

Uvođenje ovog instituta se temelji na međunarodnim standardima, prije svega Konvenciji Ujedinjenih

naroda o pravima djeteta (član 40. stav 3. tačka b), Standardnim minimalnnim pravilima Ujedinjenih

naroda za maloljetničko pravosuđe - Pekinška pravila (Pravilo 11.1 i 11.2), te Standardnim minimalnim

pravilima Ujedinjenih naroda za alternativne kaznene mjere - Tokijska pravila (Pravilo 1.4) i drugim

relevantnim međunarodnim dokumentima koji se bave zaštitom ljudskih prava. Uvođenjem alternativnih

mjera policijskog upozorenja i odgojnih preporuka kao zahtjeva koje međunarodni standardi

postavljaju za sistem maloljetničkog pravosuđa, interesi djece u sukobu sa zakonom dolaze u prvi

plan, a preusmjeravanjem od formalnih sudskih postupaka štite od štetnih efekata koji mogu nastati

njihovim uključivanjem u formalni krivični postupak.

Policijsko upozorenje nije sankcija nego alternativna mjera socijalno-preventivnog i odgojno-

zaštitnog karaktera koja vodi vansudskim oblicima rješavanja maloljetničkog prijestupništva i ima za

cilj preventivno djelovanje, promoviranje dobrobiti maloljetnika i zaštitu njegovih interesa.

Prema članu 19. stav 2. ovog zakona, „U policijskom organu postoji odjeljenje za maloljetnike koje se

sastoji od jednog ili više ovlaštenih službenih osoba za maloljetnike i jednog ili više stručnih savjetnika“.

Uloga ovlaštenih službenih osoba (u daljnjem tekstu: službene osobe), bilo da se radi o postupku prema

maloljetnim ili o postupku protiv odraslih učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika, izuzetno je

složena i posebno važna jer su policajci u većini slučajeva prve službene osobe sa kojima djeca i

maloljetnici ostvaruju kontakt i komunikaciju u vezi sa krivičnim djelom. Izostalo uspostavljanje

primjerenog odnosa i adekvatne komunikacije sa djecom i maloljetnicima ima za posljedicu negativnu

refleksiju na daljnji tok krivičnog postupka i stvaranje nepovjerenja u organe javnog reda i sistem

pravosuđa uopće. Stoga su službene osobe specijalizirane osobe, sa posebnim znanjima i vještinama koje

ih čini kompetentnim za rad sa djecom i maloljetnicima, bilo da su u sukobu sa zakonom ili su žrtve

17

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RS, u članu 22. predviđa ist e uvjete

za izricanje policijskog upozorenja kao i Zakon FBiH u članu 23. Zakon Brčko Distrikta BiH također predviđa iste

uvjete, s tim da ograničava mogućnost izricanja policijskog upozorenja na krivična djela sa propisanom kaznom

zatvora do jedne, umjesto 3 godine kako je propisano entitetskim zakonima.



24

učinjenog krivičnog djela kako je to predviđeno odredbom člana 198. stav 2. Zakona koja slijedi Pravilo

12.1 Pekinških pravila kojim se također traži da “Službenici policije koji se često ili isključivo bave

maloljetnicima ili koji su prevashodno angažovani na sprečavanju maloljetničkog kriminala, budu

posebno upućeni i obučeni kako bi na najbolji način obavljali svoje funkcije“. Službena osoba sa

posebnim znanjima, komunikacijskim i drugim vještinama lako ostvaruje kontakt i gradi smislen,

pedagoški oblikovan pristup prilikom izricanja policijskog upozorenja ukazujući maloljetniku i

njegovim roditeljima kakve posljedice mogu nastati ako ubuduće nastavi sa vršenjem krivičnih djela.

Znajući da odgovor na učinjeno krivično djelo ne zavisi samo od utvrđenih činjenica i okolnosti pod

kojim je djelo učinjeno, nego i od prikupljenih podataka i informacija koje se tiču životne dobi,

stepena fizičke i duševne razvijenosti, osobina ličnosti, sredine i prilika u kojima maloljetnik živi,

obrazovanja, stanja zdravlja i slično, službena osoba treba da raspolaže dovoljnom količinom

podataka i informacija (socijalna anamneza i drugo što po nalogu pribavi stručni savjetnik) koje su od

osobite važnosti za uspostavljanje prvog kontakta, komunikaciju sa maloljetnikom i izricanje

policijskog upozorenja.

3.2. Izricanje policijskog upozorenja

Svrha izricanja policijskog upozorenja je da se ne pokreće krivični postupak prema

maloljetniku i da se na taj način utječe na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične

odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

Da bi službena osoba izrekla policijsko upozorenje, moraju biti ispunjeni uvjeti iz člana 23. ovog zakona

koji prate i shematski prikaz koraka u postupku izricanja policijskog upozorenja.

Prema članu 23. stav 1. Zakona moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti: da se radi o krivičnom djelu za koje

se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, da postoje dokazi da je maloljetnik učinio

protupravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, te da je to djelo srazmjerno (odgovara)

okolnostima i težini krivičnog djela i stepenu ugroženosti zaštićenog dobra, te da se (s obzirom na lična

svojstva maloljetnika) i bez vođenja krivičnog postupka izricanjem policijskog upozorenja, može utjecati

na pravilan razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika kako ubuduće ne bi činio krivična djela (čl.9).

Princip srazmjernosti Zakon postavlja shodno Pravilu 1.4 Pekinških pravila, koje podrazumijeva

„mogućnost izbora i primjene zakonom predviđene sankcije i mjera koje će biti prilagođene ličnim

svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog

krivičnog djela i uvažavanjem prava osobe oštećene krivičnim djelom“.

Ako su po ocjeni službene osobe ispunjeni ovi uvjeti, o tome obavještava tužioca i od njega pribavlja

odobrenje u svrhu saslušanja maloljetnika. Tužilac odobrenje daje službenoj osobi specijaliziranoj za rad sa

djecom i maloljetnicima (čl. 88. st.1. i 2.).

Po pribavljenom odobrenju službena osoba ispituje maloljetnika u prisustvu njegovog branitelja,

roditelja, staratelja ili usvojitelja, a ako su oni spriječeni ili njihovo prisustvo ne bi bilo u interesu

maloljetnika, službena osoba ispituje maloljetnika u prisustvu predstavnika organa starateljstva ili

predstavnika ustanove, ako je maloljetnik smješten u tu ustanovu (čl. 88. st.3.). Ove osobe se o tome

odmah obavještavaju i kada je maloljetnik lišen slobode i doveden u policijsku stanicu, a saslušanje



25

maloljetnika obavlja uz njihovo prisustvo i poštivanje prava garantovanih članom 96. i drugim

odredbama ovog zakona.

Kada se ne radi o krivičnom djelu iz člana 23. stav 1. Zakona, službene osobe moraju maloljetnika

dovesti tužiocu u roku 24 sata (u protivnom se pušta na slobodu).

Nakon što sasluša maloljetnika, službena osoba na osnovu prikupljenih dokaza, informacija, socijalne

anamneze i ostalog materijala, ispituje da li su, pored uvjeta predviđenih članom 23. stav 1. Zakona,

kumulativno ispunjeni i uvjeti iz stava 2. ovog člana Zakona:

a) da maloljetnik priznaje krivično djelo;

b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno;

c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo;

d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili

izricana krivična sankcija.

Ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti iz člana 23. stav 1. i 2. Zakona, službena osoba u svrhu

razumijevanja maloljetniku i njegovim roditeljima, odnosno staratelju ili usvojitelju, upotrebom

razumljive terminologije (čl.6.), daje pojašnjenja o prirodi, sadržaju i posljedicama rješavanja ili

nerješavanja konkretnog slučaja primjenom policijskog upozorenja.

Nakon toga službena osoba izjavu maloljetnika zajedno sa službenim izvještajem, prikupljenim

dokazima, informacijama ili zabilješkama, socijalnom anamnezom (čl. 87. st.2.) i ostalim materijalom,

dostavlja tužiocu (bez obzira na to da li je maloljetnik lišen slobode ili ne) sa obrazloženim

prijedlogom za izricanje policijskog upozorenja (čl. 88. st. 4.). Ako tužilac nakon razmatranja

prijedloga utvrdi da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo i da su ispunjeni i

ostali uvjeti iz člana 23. ovog zakona, te da, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod

kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva, pokretanje krivičnog postupka ne

bi bilo cjelishodno, tužilac daje traženo odobrenje i predmet dostavilja specijaliziranoj službenoj

osobi za rad sa djecom i maloljetnicima na izricanje policijskog upozorenja.

Nakon što mu je sa odobrenjem tužioca dostavljen predmet, službena osoba u roku tri dana odlukom

izriče policijsko upozorenje, a u naredna tri dana od donošenja odluke o tome obavještava tužioca,

branitelja, roditelje ili staratelja, odnosno usvojitelje, organ starateljstva i oštećenog.

Ukoliko tužilac ne da odobrenje za izricanje policijskog upozorenja, tužilac zadržava predmet i

postupa u smislu člana 89. i 90. ovog zakona, odnosno primjenom načela oportuniteta odlučuje o

cjelishodnosti pokretanja krivičnog postupka, odnosno razmatranju mogućnosti i opravdanosti

izricanja odgojne preporuke.

Policijski organ vodi evidenciju izrečenih policijskih upozorenja koja nema karakter kaznene

evidencije. Na ovakav način zakonodavac je napravio razliku između evidencije mjera policijskog

upozorenja kao mjere preventivnog karaktera i evidencije odgojnih mera i ostalih zakonom

propisanih krivičnih sankcija. Ove evidencije se ne mogu upotrijebiti na bilo koji način i u bilo kojem

postupku koji bi štetio maloljetniku (čl. 23. st. 5.).



26

U skladu sa odredbama člana 124. i člana 200. stav 1. tačka c) Zakona, federalni ministar unutarnjih

poslova je u obavezi da donese podzakonski akt - Pravilnik o primjeni policijskog upozorenja, u roku

šest mjeseci od dana stupanja na snagu zakona, kojim će se detaljno razraditi pravila i procedure

postupanja ovlaštenih službenih osoba.




27

ne da

PO

LIC

IJSK

O U

PO

ZOR

ENJE

(čl

an 2

3.,

87

. sta

v 2

. i č

l. 8

8.)

Ovlaštena službena osoba

Čl. 96.

obezbjeđuje prisustvo maloljetnika u policijskoj stanici

odmah obavještava branitelja, roditelja/staratelja/organ starateljstva/predstavnika ustanove

poučava maloljetnika o pravima (pismeno i usmeno)

vrši ispitivanje uz odobrenje tužioca

pribavlja socijalnu anamnezu

Ako se ne radi o krivičnom djelu iz člana

23. stav 1., maloljetnik se dovodi tužiocu u

roku 24 sata ili se pušta na slobodu

Uvjeti za izricanje „policijskog upozorenja“ čl. 23.

učinjeno krivično djelo sa propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine,

maloljetnik priznaje krivično djelo,

priznanje dato slobodno i dobrovoljno,

postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo,

prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izricana krivična sankcija.

Uz odobrenje tužioca u roku 24 sata ispituje maloljetnika i tužiocu dostavlja službeni izvještaj sa dokazima i

obrazložen prijedlog za primjenu policijskog upozorenja - čl. 88.

Tužilac

Odobrava

primjenu

policijskog

upozorenja

Čl 89.stav 1.

Dostavlja predmet ovlaštenoj službenoj osobi (OSO).

OSO u roku 3 dana od dostave predmeta izriče policijsko upozorenje.

OSO u roku 3 dana od donošenja odluke obavještava: o TUŽIOCA o BRANITELJA o RODITELJA/STARATELJA/USVOJITELJA o ORGAN STARATELJSTVA o OŠTEĆENOG

Odluka se bilježi u spisu

Tužilac nije dao odobrenje

3



28



29

4.

PRIMJENA ODGOJNIH PREPORUKA OD STRANE TUŽIOCA



30



31

***

Relevantne odredbe: od člana 24. do 28., član 89. i član 90. Zakona o zaštiti i postupanju sa

djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH18.

***


Jedan od osnovnih principa Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku u FBiH propisan je članom 8. - „Presumjeravanje od redovnog postupka“. Naime,

tužilac za maloljetnike i sudija za maloljetnike u skladu sa principima i pravilima propisanim zakonom

i podzakonskim aktima razmotrit će mogućnost da ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog

postupka (koncept diverzije), nego da slučaj riješi primjenom odgojnih preporuka kada su one u

najboljem interesu maloljetnika. Na ovaj način Zakon slijedi mađunarodne standarde, odnosno

pravila utvrđena članom 40. stav 3. tačka (b) Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

Pravilo 11.1. i 11.2 Pekinških pravila, kao i Pravilo 3.2 Tokijskih pravila.

Odgojne preporuke su prvi put uvedene u krivično zakonodavstvo Federacije BiH 1998. godine, kada

je tužilac imao nadležnost i mogućnost da izriče jedne, a sudija za maloljetnike druge odgojne

preporuke. Određujući vrste odgojnih preporuka, Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku (čl. 26.) tužiocu i sudiji daje istu mogućnost izricanja svih

predviđenih odgojnih preporuka, ali uvodi i policijsko upozorenje kao novi instrument diverzije,

odnosno skretanja od formalnog krivičnog postupka i rješavanja krivičnog slučaja maloljetnika u

najranijoj fazi postupka, prije nego je krivični postupak pokrenut.

Svrha odgojnih preporuka je da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku, nego da se

njihovom primjenom utječe na pravilan razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika kako ubuduće

ne bi činio krivična djela. Njihov cilj je promjena ponašanja maloljetnika i otklanjanje rizičnih faktora

koji su imali za posljedicu izvršenje djela, kao i da se otkloni šteta nastala povodom počinjenog

krivičnog djela.

Prateći savremene svjetske trendove, odgojne preporuke i policijsko upozorenje predstavljaju i

postaju alternativni oblik reakcije na maloljetničko prijestupništvo, kojim se, u odnosu na postojeće

krivične sankcije i tradicionalni retributivni model (pravda zasnovana na kažnjavanju), na efikasniji

način štite interesi maloljetnika, žrtve učinjenog krivičnog djela i interesi društvene zajednice.

Njihovom primjenom u rješavanju problema maloljetničkog prijestupništva daje se aktivnija uloga,

kako maloljetniku u sukobu sa zakonom i njegovoj porodici, tako i državnim organima, ustanovama i

zajednici uopće, ali i žrtvi krivičnog djela, uz puno uvažavanje njenih prava.

18

Zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, RS i Brčko Distrikta BiH, u

odredbama od člana 24. do člana 28. na isti način propisuju i predviđaju iste uvjete za i zricanje odgojnih preporuka.

Međutim, za razliku od Zakona RS koji proširuje mogućnost izricanja odgojnih preporuka na krivična djela sa

propisanom kaznom zatvora do pet godina, zakoni FBiH i Brčko Distrikta BiH tu mogućnost ograničavaju na krivična

djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine.



32

Policijsko upozorenje i odgojne preporuke ni formalno ni suštinski ne predstavljaju krivične sankcije,

nego mjere koje tužilac za maloljetnike, postupajući po principu oportuniteta, može primijeniti sve

dok ne donese naredbu za pokretanje pripremnog postupka. Nakon donošenja naredbe za

pokretanje postupka i nakon što inicira sudski postupak podnošenjem prijedloga za izricanje krivične

sankcije, tužilac za maloljetnike više nema mogućnosti primjene odgojne preporuke. Izuzetno, tužilac

može ponovo razmatrati mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke kada vijeće za

maloljetnike povodom neslaganja sudije sa prijedlogom tužioca za izricanje krivične sankcije odluči

(čl. 105. st. 2.) da predmet vrati tužiocu radi postupanja u skladu sa članom 89. i 90. ovog zakona. Ako

sudija prihvati prijedlog tužioca za izricanje krivične sankcije ili vijeće za maloljetnike odluči da

predmet vrati sudiji, tada i sudija prije odlučivanja po prijedlogu tužioca ima obavezu da razmotri

mogućnost i opravdanost izricanja odgojnih preporuka u smislu odredbi člana 106. ovog zakona.

4.2. Primjena odgojnih preporuka

Ukoliko nije izrečeno policijsko upozorenje, tužilac primjenom načela oportuniteta također cijeni

uvjete iz člana 89. stav 1. ovog zakona kada odlučuje o cjelishodnosti pokretanja krivičnog postupka, a

zatim i primjenu odgojnih preporuka (čl. 24. st. 1).

Dakle, prema članu 90. stav 1. Zakona moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti: da se radi o krivičnom djelu

za koje se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, da postoje dokazi da je maloljetnik

učinio protupravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, da je tužilac donio ocjenu o

necjelishodnosti pokretanja krivičnog postupka s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod

kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike, a za krivična djela za koja je

propisana kazna zatvora duža od tri godine, i ako je to srazmjerno okolnostima i težini krivičnog djela (čl.

9.).

Pored navedenih, moraju kumulativno biti ispunjeni i uvjeti iz stava 2. člana 24.:

- da je maloljetnik priznao izvršenje krivičnog djela,

- da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,

- da postoji dovoljno dokaza da je učinio krivično djelo,

- da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,

- da maloljetnik u pisanoj formi da pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi

maloljetnik i uz pristanak roditelja, odnosno staratelja,

- da u pisanoj formi pristanak da i oštećeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva.

U slučaju da nije cijelishodno pokretanje postupka jer je u toku izvršenje odgojne mjere ili kazne (čl. 89. st.

3.), tužilac donosi naredbu o nepokretanju postupka za to drugo protupravno djelo koje je zakonom

određeno kao krivično djelo (bezuvjetni oportunitet).

Zakon nije odredio formu odluke u slučaju kada nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odgojnih preporuka,

ali sasvim je prihvatljivo da se ta odluka donose u formi službene zabilješke u kojoj tužilac obavezno

daje obrazložene razloge kojim se rukovodio pri donošenju ovakve odluke.



33

Nakon što utvrdi da postoji mogućnost i opravdanost primjene odgojnih preporuka, tužilac u smislu

člana 24. stav 2. tačka d), e) i f) Zakona pribavlja u pisanoj formi izjavu maloljetnika o pristanku i

njegovoj spremnosti za pomirenje sa oštećenim, odnosno ako je riječ o mlađem maloljetniku, izjavu o

pristanku njegovih zakonskih zastupnika, te i oštećenog. Pristanak oštećenog se u skladu sa

principima restorativne pravde traži samo ako su oštećeni fizičke osobe, jer se proces međusobnog

pomirenja i prevazilaženje određenog konflikta može ostvariti jedino u neposrednom kontaktu

između fizičke osobe i oštećenog koji je lično povrijeđen ili ugrožen krivičnim djelom.

Ukoliko nema pristanka neke od strana u konfliktu, tužilac donosi naredbu za pokretanje pripremnog

postupka.

Ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti, primjena odgojne preporuke postaje moguća, a opravdana ako

je njena primjena adekvatna stepenu ugroženosti zaštićenog dobra i ako se na ovaj način može

utjecati na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio

krivična djela.

Tužilac tada postupa prema članu 90. ovog zakona i pokretanje krivičnog postupka prema maloljetniku

može uvjetovati ispunjenjem jedne ili više obaveza koje čine sadržaj odgojne preporuke (uvjetovani

oportunitet).

Kada tužilac donese naredbu kojom izriče odgojnu preporuku i preporuka bude u cijelosti izvršena,

tada donosi naredbu o nepokretanju postupka (čl. 90. st. 4.).

Međutim, ovisno o postignutom uspjehu u ispunjenju obaveze, tužilac donosi odluku o cjelishodnosti

pokretanja ili nepokretanja krivičnog postupka prema maloljetniku. Naime, ukoliko je preuzeta obaveza

iz odgojne preporuke djelomično izvršena, tužilac može postupiti na dva načina – donijeti naredbu o

nepokretanju ili pokretanju pripremnog postupka, cijeneći pri tome cjelishodnost ne/pokretanja

pripremnog postupka (čl. 90. st. 5.).

U svakom slučaju, ukoliko nije ispunjen neki od kumulativno određenih uvjeta iz člana 24. stav 2.

Zakona, ili maloljetnik nakon izricanja odgojne preporuke neuredno izvršava ili odbija da izvršava

preuzetu obavezu, tužilac donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka (čl. 90. st. 6.).

Zakon je u članu 26. ovog zakona predvidio mogućnost izricanja šest vrsta odgojnih preporuka:

1) lično izvinjenje oštećenom;

2) naknada štete oštećenom;

3) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao;

4) uključivanje u rad, bez nadoknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili

ekološkog sadržaja;

5) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

6) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

Pitanja načina izbora i trajanja odgojnih preporuka, te vođenja evidencije uređena su članom 27. i

28. ovog zakona.



34

U skladu sa odredbama člana 26. stav 6., člana 125., te člana 200. stav 2. Zakona, postoji obaveza

donošenja/usaglašavanja podzakonskog akta za primjenu odgojnih preporuka i to u roku šest mjeseci

od dana stupanja na snagu zakona, kojim će se detaljno razraditi pravila i procedure postupanja svih

učesnika postupka.




35

da ne

RA

ZMA

TRA

NJE

MO

GU

ĆN

OST

I I O

PR

AV

DA

NO

STI I

ZRIC

AN

JA O

DG

OJN

IH P

REP

OR

UK

A (

čl. 9

0. u

vez

i sa

čl.

24

.)

Tužilac

Primjena načela oportuniteta - čl. 89.

o krivično djelo za koje se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do tri i više od tri godine (čl. 89. st. 1.); A) razmatranje cjelishodnosti pokretanja krivičnog

postupka B) razmatranje mogućnosti i opravdanosti primjene odgojnih

preporuka

NIJE IZREČENO POLICIJSKO

UPOZORENJE

a. OBUSTAVA POSTUPKA (član 89. stav 3.)

necjelishodno pokretanje krivičnog postupka jer teče izvršenje odgojne mjere ili kazne

O prijedlogu tužioca, su

d je dužan odlučiti u roku od 12 sati od prijema

prijedloga

b. Ispunjeni formalni uvjeti iz člana 24. stav 2. – tužilac razmatra mogućnost i opravdanost primjene odgojnih preporuka (čl. 90.)

O prijedlogu tužioca, su

d je dužan odlučiti u roku od 12 sati od prijema

prijedloga

Obavještava maloljetnika i njegove zakonske zastupnike o postupku primjene i svrsi izricanja odgojnih preporuka –

(čl. 90. stav 1.)

Pristanak

maloljetnika i

oštećenog za

primjenu odgojne

preporuke

Čl 89.stav 1.

Maloljetnik i oštećeni ne pokazuju spremnost za

pomirenje niti daju pisanu izjavu za primjenu

odgojne preporuke (čl. 24. stav 2. tč. d, e, f).

Maloljetnik nakon prihvatanja neuredno izvršava ili

odbija da izvrši preuzetu obavezu (čl. 90. stav 6.).

Tužilac donosi naredbu za pokretanje pripremnog

postupka (čl. 90. stav 6.)

Maloljetnik i oštećeni pokazuju spremnost i

daju pismenu saglasnost za primjenu

odgojne preporuke (čl. 24. stav 2. tč. d, e,

f).

Tužilac donosi naredbu kojom izriče

odgojnu preporuku (čl. 90. stav 3.).

Preporuka u potpunosti izvršena – tužilac

donosi naredbu o nepokretanju

pripremnog postupka (čl. 90. stav 3.).

Preporuka djelomično izvršena – tužilac

cijeni cjelishodnost pokretanja pripremnog

postupka – donosi naredbu o nepokretanju

ili pokretanju pripremnog postupka (čl. 90.

stav 5.).

4



36



37

5.

OBRAZLOŽEN PRIJEDLOG TUŽIOCA ZA IZRICANJE ODGOJNE MJERE ILI KAZNE



38



39

***

Relevantne odredbe: član 104. i 105. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u


***

5.1. Uvodno izlaganje

Nakon što okonča pripremni postupak, tužilac u roku osam dana od dana okončanja

pripremnog postupka dostavlja nadležnom sudu obrazložen prijedlog za izricanje odgojne mjere ili

kazne maloljetničkog zatvora. Prijedlog za izricanje krivične sankcije predstavlja vrstu akta koji je

svojstven samo u postupku prema maloljetnicima. Prijedlog ne podliježe formalnom potvrđivanju, ali

kao i optužnica podliježe sudskoj kontroli kako u pogledu zajedničkih elemenata sa optužnicom (čl.

242. ZKPFBiH), tako i elemenata koji predstavljaju specifikum ovog prijedloga - ocjena stepena

zrelosti maloljetnika i ocjena mogućnosti i opravdanosti primjene odgojnih preporuka. Ako je u

prijedlogu za izricanje krivične sankcije izostala ocjena u vezi sa primjenom odgojnih preporuka, to će

imati za posljedicu da sudija za maloljetnike izrazi svoje neslaganje sa prijedlogom tužioca i u vezi sa

tim inicira odluku vijeća za maloljetnike (čl. 105.).

5.2. Sadržaj prijedloga za izricanje odgojne mjere ili kazne

U smislu stava 2. člana 104. Zakona sudija provjerava da li prijedlog tužioca sadrži:

ime i prezime maloljetnika i godine života,

opis i zakonski naziv krivičnog djela,

dokaze iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio krivično djelo,

obrazloženje koje treba da sadrži ocjenu stepena zrelosti maloljetnika,

razloge koji opravdavaju primjenu predložene odgojne mjere ili kazne

maloljetničkog zatvora, a ne primjenu odgojne preporuke u skladu sa članom 90. st.

1, 4. i 5. Zakona.

Prijedlog sadrži rezultate pripremnog postupka koji se odnose na okolnosti i ocjenu dokaza iz kojih

proizilazi da je maloljetnik učinio protupravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo,

okolnosti koje se tiču ličnosti maloljetnika i prilika u kojima živi, razloge zbog čega se tužilac

opredijelio za predloženu sankciju, te razloge zbog kojih konkretni slučaj nije riješio (ili je pokušao ali

u tome nije uspio) primjenom odgojne preporuke. Bitni sadržaj prikupljenih podataka o ličnosti

maloljetnika obrazlaže se tako da to, koliko je moguće, ne djeluje štetno na odgoj maloljetnika. Uz

prijedlog tužilac dostavlja i dokaze kojima potkrepljuje činjenične navode iz prijedloga.19

Zakon ne propisuje način postupanja sudije za maloljetnike kada ustanovi da prijedlog ne sadrži sve

što je potrebno ili je nerazumljiv iz drugih razloga, međutim, ne bi bilo protivno prirodi postupka koji

19

Prema čl.31. Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku tužilac uz

dokaze dostavlja i naredbu za pokretanje pripremnog postupka («Sl.glasnik RS», br. 61/13).



40

se vodi prema maloljetnicima da sudija postupi u skladu sa odredbom čl. 162. st. 3. i 4. ZKPFBiH i

predmet vrati tužiocu radi ispravke ili dopune prijedloga u određenom roku, uz napomenu o

posljedicama koje mogu nastupiti ako ne postupi po nalogu suda.

5.3. Neslaganje sudije sa prijedlogom tužioca

Povodom podnesenog prijedloga i ocjene dokaznog materijala koji je dostavljen uz prijedlog tužioca,

sudija može izraziti svoje neslaganje (čl. 105. st.1.) ako tužilac u prijedlogu nije dao:

1) obrazložene razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa članom 89. stav 3. Zakona,20

2) obrazložene razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa članom 90. st. 1. i 2. ovog zakona.21

5.4. Odluke vijeća za maloljetnike

Vijeće za maloljetnike (čl. 17. st. 3.) može povodom neslaganja sudije sa prijedlogom tužioca donijeti

(čl. 105. st. 2.) sljedeće odluke:

a) predmet vratiti tužiocu radi postupanja u skladu sa čl. 89. i 90. ovog zakona,

b) da sudija razmotri mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke,22

c) da sudija postupi po prijedlogu tužioca za izricanje krivične sankcije.23

Odluka vijeća za maloljetnike da predmet vrati tužiocu je neka vrsta sankcije koju tužilac snosi jer nije

primijenio princip oportuniteta (čl. 89.), odnosno razmotrio cjelishodnost pokretanja pripremnog

postupka, te mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke kao jednog od načina rješavanja

krivičnog slučaja bez uključivanja maloljetnika u formalnu krivičnu proceduru. Praktično, to znači da iz

stanja spisa koji je dostavljen sudu uz prijedlog za izricanje krivične sankcije mora biti vidljivo da

tužilac nije razmotrio nijednu od ovih opcija koje su propisane zakonom, a takve mogućnosti su

objektivno postojale. Ako je tužilac cijenio mogućnost i opravdanost primjene odgojnih preporuka,

on o tome treba da donese odgovarajuću odluku u vidu službene zabilješke u kojoj daje valjane

razloge, odnosno objašnjenje zbog kojih je sudu podnio prijedlog za izricanje krivične sankcije prema

maloljetniku. Ako takva odluka nije sadržana u spisu, onda je za pretpostaviti da takva mogućnost

nije ni razmatrana. Ova sporna činjenica se može definitivno utvrditi na sjednici vijeća za maloljetnike

na koju se tužilac poziva i saslušava povodom neslaganja sudije sa prijedlogom za izricanje odgojne

mjere ili kazne prema maloljetniku.

Jedna od odluka vijeća za maloljetnike može biti i odluka da sudija, prije postupanja po prijedlogu

tužioca, razmotri mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke (čl. 106.). Takvu odluku

vijeće donosi kada ocijeni da postoje određene okolnosti koje upućuju da bi bilo cjelishodnije da

20

Op. ova situacija se odnosi na mogućnost primjene principa oportuniteta kada je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. 21

Op. ova situacija se odnosi na obavezu tužioca da prije donošenja naredbe za pokretanje pripremnog postupka razmotri

mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke u skladu sa odredbama ovog zakona (v. čl. 8. i 91. Zakona). 22

V.čl. 106. Zakona 23

Op. ako po ocjeni vijeća za maloljetnike nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odgojne preporuke (v. čl. 105., 106. Zakona).



41

sudija razmotri mogućnost i opravdanost primjene odgojnih preporuka. Ovakvom odlukom vijeća za

maloljetnike praktično dolazi do odgađanja vođenja formalnog krivičnog postupka na određeno

vrijeme koji postupak se eventualno može nastaviti nakon nesupješno provedenog postupka

primjene odgojne preporuke (tzv. uvjetni oportunitet).

Ako ne postoji mogućnost ni za jednu od navedenih opcija, vijeće može odlučiti da nastavi postupak

po prijedlogu tužioca.

U nastavku: vizuelni prikaz Poglavlja 5. - Shema br. 5.



42

PO

STU

PA

NJE

PO

PR

IJED

LOG

U T

UŽI

OC

A Z

A IZ

RIC

AN

JE K

RIV

IČN

E SA

NK

CIJ

E (č

l. 1

04

.)

Sudija

Sudija čl. 107.

Vijeće odlučuje čl. 17. stav 3.

Razmatra prijedlog tužioca

Postoje razlozi za neslaganje iz čl. 105. stav 1.

o Dostavlja obrazloženje Vijeću za maloljetnike (razlozi za neslaganje)

o Vijeće odlučuje (rok 3 dana)

Predmet vraća tužiocu na odlučivanje u skladu sa čl. 89. i 90.

Tužilac okončava postupak

Izricanjem odgojne preporuke Obustava postupka iz razloga

necjelishodnosti

Prijedlog tužioca dostavlja branitelju i maloljetniku (čl. 107.)

Branitelj nije izjavio prethodne

prigovore (čl. 107. stav 2.)

Branitelj podnosi prethodne

prigovore (čl. 107. stav 2.)

Vijeće odlučuje o prethodnim

prigovorima u roku 8 dana (čl.

107. stav 2.)

Prigovor odbijen, dokazi vraćeni

tužiocu, a predmet dostavljen

sudiji radi zakazivanja sjednice ili

glavnog pretresa (čl. 107. st. 3.)

5

Sudija postupa u

skladu sa čl. 106.



43

6.

RAZMATRANJE PRIMJENE ODGOJNE

PREPORUKE OD STRANE SUDIJE



44



45

***

Relevantne odredbe: od člana 24. do 28. i član 105-106. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH.

***


Nakon prijema predmeta, a prije donošenja odluke po prijedlogu tužioca za izricanje

krivične sankcije prema maloljetniku, sudija je dužan da razmotri mogućnost i opravdanost primjene

odgojne preporuke (čl. 106.). Ovu obavezu sudija ima kako po službenoj dužnosti, tako i kada vijeće

za maloljetnike donese takvu odluku (čl. 105. st. 2.).

Sudija (kao i tužilac) utvrđuje da li su za primjenu odgojne preporuke ispunjeni uvjeti iz člana 106.

stav 1. i 2., odnosno da li se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu za koje se može izreći novčana

kazna ili kazna zatvora do tri godine, da li postoje dokazi da je maloljetnik učinio protupravno djelo koje je

zakonom određeno kao krivično djelo, te da li je s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod

kojima je djelo učinjeno raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike, ne/cjelishodno vođenje

postupka i izricanje krivčne sankcije. Sudija može postupiti na isti način i u slučaju krivičnog djela sa

propisanom kaznom zatvora dužom od tri godine ako je takvo postupanje u skladu sa principom

srazmjernosti iz člana 9. ovog zakona. Tom prilikom sudija može zaključiti:

1) da vođenje postupka i izricanje krivične sankcije prema maloljetniku nije cjelishodno, te da su

kumulativno ispunjeni uvjeti iz stava 2. člana 24. Zakona za primjenu odgojne preporuke:

- da je maloljetnik priznao izvršenje krivičnog djela,

- da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,

- da postoji dovoljno dokaza da je učinio krivično djelo,

- da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,

- da maloljetnik u pisanoj formi da pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi

maloljetnik i uz pristanak roditelja, odnosno staratelja,

- da u pisanoj formi pristanak da i oštećeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva;

2) da nema uvjeta za primjenu odgojne preporuke i da treba postupiti po prijedlogu tužioca za primjenu

krivične sankcije.

Ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti iz člana 24. stav 1. i 2. ovog člana, primjena odgojne preporuke

postaje moguća, a opravdana ako je njena primjena adekvatna stepenu ugroženosti zaštićenog dobra

i ako se na ovaj način može utjecati na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične

odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

Na ovaj način stvorena je zakonska mogućnost da i sudija u fazi nakon podnošenja prijedloga za

izricanje krivične sankcije primjenom odgojnih preporuka vrši preusmjeravanje maloljetnika u sukobu

sa zakonom od formalnog krivičnog postupka (diverzija).



46

Ni za sudiju, kao ni za tužioca, zakon nije odredio u kojoj formi donosi odluku kada nisu ispunjeni

uvjeti za primjenu odgojne preporuke, ali se čini sasvim prihvatljivim da i sudija, kao i tužilac, donosi

odluku u formi službene zabilješke u kojoj će navesti obrazložene razloge kojim se rukovodio pri

donošenju ovakve odluke.

Nakon što utvrdi da postoji mogućnost i opravdanost primjene odgojnih preporuka, sudija kao i

tužilac, u smislu člana 24. stav 2. tačka d), e) i f) Zakona, pribavlja u pisanoj formi izjavu maloljetnika o

pristanku i njegovoj spremnosti za pomirenje sa oštećenim, odnosno ako je riječ o mlađem

maloljetniku, izjavu o pristanku njegovih zakonskih zastupnika, te i oštećenog. Pristanak oštećenog se

u skladu sa principima restorativne pravde traži samo od oštećenih koji su fizičke osobe, jer se proces

međusobnog pomirenja i prevazilaženja određenog konflikta može ostvariti jedino u neposrednom

kontaktu između fizičke osobe i oštećenog koji je lično povrijeđen ili ugrožen krivičnim djelom.

Ukoliko nema pristanka neke od strana u sporu, sudija postupa po prijedlogu tužioca za izricanje

krivične sankcije.

6.2. Primjena odgojne preporuke

Zakon je u članu 26. Zakona predvidio mogućnost da sudija za maloljetnike može primijeniti

šest vrsta odgojnih preporuka koje su identične odgojnim preporukama koje primjenjuje i tužilac.

Dok traje primjena odgojne preporuke, organ starateljstva dostavlja sudu izvještaj o njenoj primjeni.

Kada maloljetnik pristane da ispuni obavezu preuzetu odgojnom preporukom, sudija donosi odluku

kojom izriče odgojnu preporuku. Ako maloljetnik ispuni preuzetu obavezu, sudija donosi odluku

(rješenje) o nepostupanju po prijedlogu tužioca za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog

zatvora i o tome, po potrebi, obavještava oštećenog koji se upućuje da svoj imovinskopravni zahtjev

može ostvariti u parničnom postupku (član 106. stav 3. i 4.).

Sudija donosi istu odluku i u slučaju kada maloljetnik djelomično ispuni obavezu preuzetu odgojnom

preporukom, odnosno kada nije ostvarena potpuna kompenzacija primjenom odgojne preporuke, a

sudija nađe da izricanje krivične sankcije prema maloljetniku ne bi bilo cjelishodno (član 106. stav 5.).

Ako se na osnovu izvještaja organa starateljstva utvrdi da maloljetnik bez opravdanog razloga odbija

da ispuni obavezu preuzetu odgojnom preporukom ili obavezu neuredno izvršava, sudija zakazuje

sjednicu ili glavni pretres i postupa po prijedlogu tužioca za izricanje odgojne mjere ili kazne

maloljetničkog zatvora (član 106. stav 6.).

Odredba člana 106. stav 5. Zakona ne treba da u praksi izaziva dilemu jer se radi o očiglednoj

tehničkoj omašci kada se poziva na stav 3. umjesto na stav 4. ovog člana. Stav 4. ovog člana je

identičan stavu 5. člana 90. Zakona kojim je regulisano da u slučaju djelomičnog ispunjenja obaveze

tužilac može, uz pribavljeno mišljenje organa starateljstva o necjelishodnosti vođenja postupka,

donijeti odluku o nepokretanju pripremnog postupka prema maloljetniku.



47

Pitanje načina izbora i trajanja odgojnih preporuka, te vođenja evidencije uređena su članom 27. i

28. ovog Zakona.

U skladu sa odredbama člana 26. stav 6., člana 125., te člana 200. stav 2. Zakona, postoji obaveza

donošenja/usaglašavanja podzakonskog akta za primjenu odgojnih preporuka i to u roku šest mjeseci

od dana stupanja na snagu Zakona, kojim će se detaljno razraditi pravila i procedure postupanja svih

učesnika postupka.




48

da ne

R

AZM

ATR

AN

JE M

OG

UĆ

NO

STI I

OP

RA

VD

AN

OST

I PR

IMJE

NE

OD

GO

JNIH

PR

EPO

RU

KA

(čl.

10

6 .

u v

ezi s

a č

lan

om

24

.)

Sudija

Sudija prije postupanja po prijedlogu za izricanje krivične sankcije razmatra mogućnost i

opravdanost primjene odgojne preporuke (čl. 106. st. 1.).

… ispunjeni su uvjeti iz čl. 24. stav 2.

Obavještava maloljetnika i njegove zakonske zastupnike o postupku primjene odgojne

preporuke i njenoj svrsi (čl. 106. st. 1.)

Pristanak

maloljetnika i

oštećenog za

primjenu odgojne

preporuke?

Čl 89.stav 1.

Sudija donosi rješenje o primjeni odgojne

preporuke

(čl. 106. stav 3. i čl. 26.)

Obaveza u cijelosti izvršena, odnosno

djelomično izvršena

(ocjena cjelishodnosti) –

( čl. 106. stav 4. i 5.)

Sudija donosi rješenje da neće postupati

po prijedlogu tužioca i o tome po potrebi

obavještava oštećenog (čl. 106. stav 4. i

5.)

Sudija zakazuje sjednicu ili glavni

pretres i odlučuje o prijedlogu

tužioca za izricanje krivične

sankcije (čl. 106. stav 6.), izriče

krivičnu sankciju ili obustavlja –

okončava postupak.

Maloljetnik nakon prihvatanja

odbija ili neuredno izvršava

preuzetu obavezu!

Sudija postupa po prijedlogu

tužioca, zakazuje sjednicu ili

glavni pretres.

(čl. 106. stav 6.)

6



49

7.

KRIVIČNE SANKCIJE PREMA MALOLJETNICIMA



50



51

***

Relevantne odredbe: od člana 29. do člana 67. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku Federacije BiH24.

***

U Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Federacije

BiH predviđene su posebne krivične sankcije za maloljetne učinioce krivičnih djela, i to: odgojne

mjere, kazna maloljetničkog zatvora i sigurnosne mjere.

Osnovne krivične sankcije koje se izriču redovno i po pravilu uobičajeno za maloljetne učinioce

krivičnih djela jesu odgojne mjere i one predstavljaju jedinu vrstu krivičnih sankcija za mlađe

maloljetnike. Starijim maloljetnicima mogu se izreći odgojne mjere, a samo izuzetno i kazna

maloljetničkog zatvora kada su ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti i kada sud dođe do uvjerenja da

se svrha maloljetničkih krivičnih sankcija ne može ostvariti primjenom odgojnih mjera. Osim ovih

krivičnih sankcija, maloljetnicima se mogu, i to isključivo uz odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog

zatvora izreći i sigurnosne mjere (jedna ili više njih).

U Zakonu je posebno naglašena postupnost u izricanju pojedinih krivičnih sankcija koja

podrazumijeva da se uvijek primjenjuje lakša odgojna mjera ako se njome može postići svrha (cilj)

odgojnih mjera, a tek potom se izriče teža odgojna mjera, odnosno kazna maloljetničkog zatvora.

Odgojne mjere predstavljaju zakonom određene mjere kojima se ostvaruje zaštita društva od

maloljetničkog kriminala putem odgoja i preodgoja maloljetnika, koje izriče sud prema maloljetnom

učiniocu krivičnog djela, a koje se sastoje u ograničavanju njihovih sloboda i prava. Maloljetnom

učiniocu krivičnog djela mogu se izreći sljedeće odgojne mjere:

a) mjere upozorenja i usmjeravanja, i to:

1. sudski ukor,

2. posebne obaveze i

3. upućivanje u odgojni centar za maloljetnike;

b) odgojne mjere pojačanog nadzora, i to:

1. pojačani nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja,

2. pojačani nadzor u drugoj porodici ili

3. pojačani nadzor nadležnog organa socijalne zaštite;

c) zavodske mjere, i to:

1. upućivanje u odgojnu ustanovu,

2. upućivanje u odgojno-popravni dom ili

3. upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

24

Zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, RS i Brčko Distrikta BiH, u odredbama

od člana 29. do člana 67. na jednak način reguliraju krivične sankcije prema maloljetnicima. Jedina razlika u pogledu

krivičnih sankcija se odnosi na kaznu maloljetničkog zatvora, koja prema zakonima Republike Srpske i Brčko Distrikta može

trajati maksimalno pet godina, osim u slučaju kada je za krivično djelo propisana kazna dugotrajnog zatvora ili kada se radi o

sticaju najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora teža od 10 godina, u kojim slučajevima maloljetnički

zatvor može trajati do 10 godina (član 51.)



52

Koji su to kriteriji za primjenu krivičnih sankcija prema maloljetnicima, posebno kada se radi o

primjeni odgojnih mjera, predstavlja jedno od najkompleksnijih pitanja u praksi. Zakonodavac u tom

smislu ovlašćuje sud na izricanje adekvatne odgojne mjere, odnosno one mjere za koju sud smatra da

je u konkretnom slučaju najefikasnija za odgoj, odnosno preodgoj maloljetnika. Koja će to odgojna

mjera biti ovisi prije svega o ličnosti maloljetnika, a zatim i o ocjeni suda kojom se mjerom

najefikasnije može ostvariti svrha odgojne mjere, a pri tome će sud uzeti u obzir uzrast i zrelost

maloljetnika, stepen njegove duševne razvijenosti, njegova psihička svojstva, njegove sklonosti,

pobude iz kojih je djelo učinio, dotadašnji odgoj, sredinu i prilike u kojima je živio, težinu djela,

njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, posebno da li je spriječio ili pokušao da spriječi

nastupanje štetne posljedice, da li je nadoknadio ili pokušao nadoknaditi pričinjenu štetu, da li je

prema njemu ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora i sve druge okolnosti

koje mogu biti od utjecaja za izricanje adekvatne mjere, odnosno one mjere kojom će se najbolje

postići svrha primjene odgojnih mjera. Ovdje treba još jednom napomenuti zakonsku obavezu da se

prednost u izricanju odgojnih mjera daje prvo mjerama upozorenja i usmjeravanja, zatim mjerama

pojačanog nadzora i na kraju zavodskim odgojnim mjerama (odnosno kazni maloljetničkog zatvora).

7.1. Mjere upozorenja i usmjeravanja

Sudski ukor (član 34.) predstavlja najblažu odgojnu mjeru upozorenja i usmjeravanja i izriče

se isključivo u slučajevima kada je sasvim dovoljno da se maloljetnik zbog učinjenog krivičnog djela

samo ukori ili prekori. Prilikom izricanja sudskog ukora potrebno je da sudija posebno ukaže

maloljetniku na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog postupka i predoči mu da u slučaju

ponovnog izvršenja krivičnog djela prema njemu može biti primijenjena neka druga, teža mjera

(svojevrsna prijetnja maloljetniku da će mu biti izrečena teža krivična sankcija ukoliko ponovo učini

krivično djelo).

Posebne obaveze (član 35.) predstavljaju novost u maloljetničkom krivičnom zakonodavstvu

Federacije BiH i one su druga, samostalna vrsta mjera upozorenja i usmjeravanja. Sud može

maloljetniku izreći jednu ili više posebnih obaveza u trajanju najduže do jedne godine, ukoliko

procijeni da je odgovarajućim nalozima ili zabranama potrebno (i dovoljno) utjecati na maloljetnika i

njegovo ponašanje. Posebne obaveze su:

da redovno pohađa školu,

da ne izostaje s posla,

da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,

da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog

sadržaja (najviše 120 sati u periodu šest mjeseci, s tim da se ne ometa školovanje ili

zaposlenje maloljetnika i ne šteti njegovom zdravlju),

da se uzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredbi i kloni društva i određenih

osoba koje na njega mogu štetno utjecati,

da se maloljetnik uz saglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom

postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta ovisnosti,

da se uključi u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade,



53

da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite na kojima se

provjerava određeno znanje,

da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i

da bez posebne saglasnosti suda ne može napustiti mjesto prebivališta ili boravišta.

Prilikom izbora pojedinih posebnih obaveza potrebno je voditi računa o spremnosti maloljetnika da

sarađuje u njihovom provođenju, kao i o tome da one budu prilagođene ličnosti maloljetnog učinioca

krivičnog djela i uvjetima i prilikama u kojima maloljetnik živi.

Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud, s tim što u pogledu primjene pojedinih posebnih

obaveza može tražiti odgovarajući izvještaj i mišljenje i organa starateljstva. Sud može, dok traje

izvršenje određene posebne obaveze, a u ovisnosti o rezultatima njene primjene, izrečenu posebnu

obavezu naknadno izmijeniti ili je obustaviti od daljnjeg izvršenja. Isto tako, postoji mogućnost

zamjene izrečene posebne obaveze drugim obavezama za slučaj nemogućnosti njenog ispunjenja, ali

i mogućnost upućivanja maloljetnika u odgojni centar na neprekidan boravak u trajanju od najduže

mjesec dana za slučaj neizvršenja posebne obaveze bez opravdanog razloga (neopravdano odbijanje

ili na drugi način ometanje izvršenja izrečene posebne obaveze).

Upućivanje maloljetnika u odgojni centar (član 36.) je kratkotrajna odgojna mjera upozorenja i

usmjeravanja koju će sud primijeniti u slučaju kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim

mjerama izvrši utjecaj na ličnost i ponašanje maloljetnika u pravcu njegovog prihvatanja društvenih

pravila ponašanja i normi pravnog poretka. Sud svojom odlukom može maloljetnog učinioca krivičnog

djela uputiti u odgojni centar za maloljetnike, i to:

na određeni broj sati tokom dana u trajanju od najmanje 14 dana, ali najduže 30 dana i

na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

Tokom boravka maloljetnika u odgojnom centru za maloljetnike organizira se odgojni rad sa različitim

odgojno-pedagoškim i obrazovnim aktivnostima, čiji je cilj, pored praćenja utjecaja mjere na

maloljetnika, razvijanje njegovog osjećaja lične odgovornosti za učinjene postupke i ponašanja.

Prilikom izricanja ove odgojne mjere, sud će voditi računa da usljed njenog izvršenja maloljetnik ne

izostane sa redovne nastave ili sa posla. U slučaju izricanja odgojne mjere upućivanja u odgojni centar

sud uz odluku o upućivanju u odgojni centar može izreći i neku od mjera pojačanog nadzora.

7.2. Odgojne mjere pojačanog nadzora

Odgojna mjera pojačanog nadzora izriče se maloljetnom učiniocu krivičnog djela prema

kojem treba poduzeti trajnije mjere odgoja, preodgoja ili liječenja uz odgovarajući stručni nadzor i

pomoć, a pri tome nije potrebno maloljetnikovo potpuno izdvajanje iz dotadašnje sredine. Pri

izricanju neke od ovih odgojnih mjera, sud ne određuje vrijeme njihovog trajanja, već ovisno o

rezultatima koji su postignuti primjenom odgojne mjere odlučuje o njenoj obustavi ili zamjeni

drugom odgojnom mjerom.



54

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku predviđa tri odgojne

mjere pojačanog nadzora, i to: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja, pojačan

nadzor u drugoj porodici i pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite.

Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili staratelja (član 37.) sud će izreći ukoliko su

roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj propustili da vrše potreban nadzor i brigu nad maloljetnikom, a

u mogućnosti su da ovakav nadzor i brigu vrše, i to se od njih opravdano može i očekivati. Prilikom

izricanja ove odgojne mjere, sud će roditelju, usvojitelju ili staratelju dati potrebna uputstva i naložiti

mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba poduzeti s ciljem odgoja maloljetnika, odnosno za

njegovo liječenje i za otklanjanje štetnih utjecaja na njega. Također, sud će odrediti da nadležni organ

starateljstva provjerava izvršenje ove odgojne mjere i ukazuje pomoć (moralnu, materijalnu,

psihološku ili savjetodavnu) roditelju, usvojitelju ili staratelju u izvršenju ove mjere. Sud će naknadno

odlučiti o prestanku ove odgojne mjere, s tim da trajanje ove mjere ne može biti kraće od šest

mjeseci niti duže od dvije godine.

Pojačan nadzor u drugoj porodici (član 38.) jeste odgojna mjera koju sud izriče ukoliko roditelji,

usvojitelj, odnosno staratelj maloljetnika nisu u mogućnosti da nad njim vrše nadzor, odnosno kada

se to od njih opravdano ne može očekivati. U tom slučaju maloljetnik će se predati, odnosno smjestiti

u drugoj porodici koja je voljna da ga primi i koja ima mogućnosti da nad njim vrši pojačani nadzor.

Prilikom izvršenja ove odgojne mjere nadležni organ starateljstva, odnosno centar za socijalni rad

pronalazi odgovarajuću porodicu koja je voljna primiti maloljetnika i koja ima mogućnost da ga

pojačano nadzire. Trajanje ove mjere ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od dvije godine, s tim

što sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Izvršenje ove mjere se, u pravilu, obustavlja kada

roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj maloljetnika steknu mogućnost da nad njim vrše pojačani

nadzor ili kada prema rezultatu preodgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. Prilikom

izricanja ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni organ starateljstva

provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici kojoj je maloljetnik predat.

Pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite (član 39.) jeste mjera koja se izriče u slučaju

kada roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj nije u mogućnosti da vrši pojačan nadzor nad

maloljetnikom, a ne postoje ni uvjeti za predaju maloljetnika drugoj porodici radi vršenja ovakvog,

odnosno pojačanog nadzora. U tom slučaju maloljetnik će se staviti pod nadzor nadležnog organa

starateljstva. Primjenom ove odgojne mjere maloljetnik ostaje i dalje kod svojih roditelja ili drugih

osoba koje se o njemu staraju, s tim što pojačan nadzor nad njim (njegovim ponašanjem, životom,

školovanjem i radom) i brigu o njegovom nadzoru vrši nadležni organ starateljstva. Ovlaštena osoba

nadležnog organa starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz

sredine koja na njega štetno utječe, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. Kod ove

odgojne mjere nadležni organ starateljstva se javlja kao neposredni izvršilac. Sud naknadno odlučuje

o prestanku ove mjere, s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od dvije

godine.

Prilikom izricanja neke od odgojnih mjera pojačanog nadzora, sud može maloljetniku kumulativno

odrediti jednu ili više posebnih obaveza (član 40.), u slučaju kada je to potrebno za uspješnije

izvršenje izrečene odgojne mjere pojačanog nadzora, s tim da ove obaveze ne mogu trajati duže od



55

trajanja odgojne mjere pojačanog nadzora. Sud, u slučaju neispunjenja neke od određenih posebnih

obaveza, može posebne obaveze koje je odredio naknadno zamijeniti ili ih obustaviti.

7.3. Zavodske odgojne mjere

Zavodske odgojne mjere (mjere institucionalnog tretmana) predstavljaju najtežu vrstu

odgojnih mjera. To su odgojne mjere institucionalnog karaktera, što podrazumijeva smještaj

maloljetnika na određeni vremenski period u odgovarajuću ustanovu gdje se obezbjeđuje njegov

odgoj, preodgoj i pravilan razvoj. Za primjenu zavodskih odgojnih mjera odlučujuće je stanje odgojne

zapuštenosti maloljetnika i stanje socijalne sredine u kojoj on živi.

Zavodske odgojne mjere se izriču prema maloljetnicima koji su toliko odgojno zapušteni da se to

stanje ne može otkloniti primjenom mjera pojačanog nadzora, već je potrebno poduzeti trajnije i

intenzivnije mjere odgoja, preodgoja ili liječenja uz njihovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.

Zavodske mjere se primjenjuju kao posljednje sredstvo i smiju trajati u granicama koje određuje

zakon i samo onoliko koliko je potrebno da se ostvari svrha ovih odgojnih mjera.

U maloljetničkom krivičnom pravu Federacije BiH predviđene su tri odgojne mjere zavodskog

karaktera: upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno-popravni dom i upućivanje u

posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

Upućivanje u odgojnu ustanovu (član 41.) je zavodska odgojna mjera koju određuje sud, a koja se

izriče kada je maloljetnika potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu, nadzor

odgajatelja i drugih stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, razvoj i odgoj,

posebno u pogledu njegovog obrazovanja i radnog osposobljavanja. U odgojnoj ustanovi maloljetnik

ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine, uz obavezu suda da svakih šest mjeseci

razmatra, odnosno preispituje da li ima osnova za obustavu izvršenja ove odgojne mjere ili njenu

zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom.

Upućivanje u odgojno-popravni dom (član 42.) za maloljetne učinioce krivičnih djela je zavodska

odgojna mjera koja se primjenjuje prema onim maloljetnicima koje je neophodno izdvojiti iz

dotadašnje sredine i prema kojima treba primijeniti pojačane mjere i stručne programe preodgoja. To

je najrigoroznija zavodska odgojna mjera koja graniči sa kaznom maloljetničkog zatvora, a ujedno je i

najteža sankcija koja se može izreći mlađem maloljetniku. Prilikom odlučivanja da li će izreći ovu

odgojnu mjeru sud će posebno uzeti u obzir težinu i prirodu učinjenog djela i okolnost da li su prema

maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. U odgojno-

popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže četiri godine, svakako uz

obavezu suda da svakih šest mjeseci razmatra, odnosno preispituje da li ima osnova za obustavu

izvršenja ove odgojne mjere ili njenu zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom.

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje (član 44.) jeste medicinska mjera

specifičnog karaktera koja se izriče maloljetniku ometenom ili zaostalom u psihičkom ili fizičkom

razvoju (gluhom, slijepom, gluhonijemom ili maloljetniku zaostalom u duševnom razvoju, odnosno



56

maloljetniku sa psihičkim poremećajima i sl.). Dakle, radi se o suplementarnoj krivičnoj sankciji koja

se izriče umjesto neke od propisanih zavodskih odgojnih mjera. Trajanje ove odgojne mjere zakonom

nije određeno te tako maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje sve dok je

to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, a najduže tri godine, uz obavezu suda da svaka

tri mjeseca ispituje, odnosno razmatra postojanje osnova za obustavu izvršenja ove odgojne mjere ili

njenu zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom. Kada maloljetnik postane punoljetan, sud ponovo

ispituje potrebu njegovog daljnjeg zadržavanja u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje, a

kada navrši 23 godine života, izvršenje ove zavodske odgojne mjere se nastavlja u ustanovi u kojoj se

izvršavaju sigurnosne mjere.

7.4. Kazna maloljetničkog zatvora (članovi 40. do 60.)

Maloljetničko krivično pravo Federacije BiH poznaje samo jednu kaznu - kaznu maloljetničkog

zatvora, koja se može izreći samo starijim maloljetnim učiniocima krivičnih djela. To je najteža

krivičnopravna sankcija predviđena za maloljetne učinioce težih krivičnih djela čiji je cilj odgoj,

preodgoj i pravilan razvoj maloljetnika kroz mjere nadzora, pružanja zaštite i pomoći, stručno

osposobljavanje i razvijanje osjećaja lične odgovornosti. Maloljetnički zatvor jeste krivična sankcija

koja je po formi kaznena mjera, i to sa izraženim elementima represije, ali je po svojoj sadržini i

suštini svakako i odgojna mjera koja ima za cilj odgoj i preodgoj maloljetnog učinioca krivičnog djela.

Kazna maloljetničkog zatvora se izuzetno primjenjuje, a uvjeti za izricanje ove najteže sankcije moraju

biti kumulativno ispunjeni. Kazniti se može samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je učinio

krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna teža od pet godina zatvora, a zbog teških

posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru.

Dakle, kazna maloljetničkog zatvora može biti izrečena samo ukoliko su u konkretnom slučaju

kumulativno ispunjena četiri osnovna uvjeta, i to: da je učinilac krivičnog djela stariji maloljetnik,

odnosno osoba koja je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršila 16 godina, da je maloljetnik učinio

krivično djelo određene težine, odnosno djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora od pet

godina ili teža kazna (objektivni uvjet), da postoji visok stepen krivične odgovornosti maloljetnika i

njegova krivica (uračunljivost i poduzimanje radnje izvršenja krivičnog djela sa umišljajem ili vrlo

rijetko iz nehata – subjektivni uvjet), da postoji uvjerenje suda da zbog teških posljedica krivičnog

djela i visokog stepena krivice maloljetnika ne bi bilo opravdano maloljetniku izreći odgojnu mjeru,

odnosno da je potrebno kažnjavanje maloljetnika.

Kazna maloljetničkog zatvora ne može se izreći u trajanju dužem od deset godina. Pri odmjeravanju

kazne maloljetničkog zatvora sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne,

odnosno stepen krivice maloljetnika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili

povrede krivičnim djelom zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno, a

posebno stepen zrelosti maloljetnika i vrijeme potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno

osposobljavanje.



57

Kazna maloljetničkog zatvora se izriče na pune godine ili na mjesece. Kazna maloljetničkog zatvora za

određeno krivično djelo ne može se izreći u trajanju dužem od propisane kazne zatvora za to djelo, s

tim da sud nije vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne.

Zakonom su propisana posebna pravila prilikom izricanja kazne maloljetničkog zatvora za krivična

djela u sticaju (realnom ili idealnom, odnosno ukoliko stariji maloljetnik jednom radnjom ili sa više

radnji učini više krivičnih djela). Naime, u slučaju sticaja primjenjuju se sljedeća pravila, i to:

ukoliko stariji maloljetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično djelo treba

izreći kaznu maloljetničkog zatvora, on će za sva djela odmjeriti po slobodnoj ocjeni jednu kaznu

maloljetničkog zatvora u trajanju do deset godina,

ukoliko sud nađe da bi za neko djelo u sticaju starijeg maloljetnika trebalo kazniti, a za druga krivična

djela izreći odgojnu mjeru, za sva djela u sticaju izriče samo jednu kaznu maloljetničkog zatvora,

ukoliko je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, tada izriče

zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom općih pravila za sticaj krivičnih djela učinjenih od punoljetne

osobe,

ukoliko sud nađe da za neka krivična djela u sticaju treba izreći odgojnu mjeru, a za druga kaznu

zatvora, tada izriče samo kaznu zatvora.

Prema pravilima o sticaju, sud postupa i kada odmjerava kaznu osuđenoj osobi, odnosno u

slučajevima kada poslije izrečene kazne utvrdi da je osuđeni prije ili poslije njenog izricanja učinio

drugo krivično djelo.

Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog (član 54.) zatvora predstavlja posebno značajnu novinu u

novom maloljetničkom krivičnom pravu. Naime, prema ovom zakonskom rješenju, sud može izreći

kaznu maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku za učinjeno teško krivično djelo kada su za to

ispunjeni predviđeni uvjeti. Istovremeno, u donijetoj odluci sud će odrediti da se izrečena kazna

maloljetničkog zatvora neće izvršiti za određeno vrijeme (tzv. vrijeme provjeravanja) koje može

trajati od jedne do tri godine, s tim da njegovo trajanje u svakom konkretnom slučaju određuje sud.

Pri tome, sud može postupiti na ovaj način kada dođe do uvjerenja na osnovu okolnosti slučaja, a

posebno na osnovu stanja zdravlja, uzrasta i potreba maloljetnika da se s osnovom, odnosno kada se

opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može utjecati na maloljetnog

učinioca da ubuduće ne vrši krivična djela. Uz uvjetno odgađanje izvršenja izrečene kazne

maloljetničkog zatvora, sud starijem maloljetniku može izreći neku od odgojnih mjera pojačanog

nadzora, uz mogućnost primjenjivanja jedne ili više posebnih obaveza.



58

7.6. Mjere sigurnosti (članovi 61. do 67.)

Maloljetnim učiniocima krivičnih djela kojima je izrečena odgojna mjera ili kazna

maloljetničkog zatvora mogu se, pod uvjetima predviđenim zakonom, izreći jedna ili više mjera

sigurnosti, i to:

obavezno psihijatrijsko liječenje;

obavezno liječenje od ovisnosti;

obavezno ambulantno liječenje na slobodi;

zabrana upravljanja motornim vozilom i

oduzimanje predmeta.

Mjere sigurnosti se primjenjuju, uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta za svaku od njih, ukoliko je

maloljetniku (starijem ili mlađem) ili mlađoj punoljetnoj osobi izrečena odgojna mjera ili kazna

maloljetničkog zatvora. I još treba istaknuti zakonsku obavezu prema kojoj je sud obavezan

primijeniti kada god je to moguće mjeru liječenja na slobodi u odnosu na smještaj maloljetnika u

zdravstvenu ustanovu, a svakako radi provođenja mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja

i obaveznog liječenja od ovisnosti.




59

KR

IVIČ

NE

SAN

KC

IJE

PR

EMA

MA

LOLJ

ETN

ICIM

A

1. ODGOJNE MJERE 2. KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA 3. MJERE SIGURNOSTI

ODGOJNE MJERE (član 32.)

Mjere upozorenja i usmjeravanja

Odgojne mjere pojačanog nadzora

Zavodske mjere

MJERE UPOZORENJA I USMJERAVANJA 1. sudski ukor (član 34.), 2. posebne obaveze (član 35.) i 3. upućivanje u odgojni centar za maloljetnike (član 36.)

ZAVODSKE ODGOJNE MJERE

1. Upućivanje u odgojnu ustanovu (član 41.) od 6 mjeseci do 2 godine, uz kontrolu

svakih 6 mjeseci i mogućnost obustave i

zamjene drugom mjerom;

2. Upućivanje u odgojno–popravni dom (član 42.) od 6 mjeseci do 4 godine, uz kontrolu

svakih 6 mjeseci i mogućnost obustave i

zamjene drugom mjerom i

3. Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje (član 44.) dok traje potreba ali ne duže od 3 godine i

uz kontrolu svaka 3 mjeseca i mogućnost

obustave i zamjene drugom mjerom.

UPUĆIVANJE U ODGOJNI CENTAR (član 36.)

na određeni broj sati tokom dana u trajanju od najmanje 14 dana, ali najduže 30 dana i

na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

Uz odluku o upućivanja u odgojni centar sud može izreći i neku od mjera pojačanog nadzora.

MJERE SIGURNOSTI (član 61.)

1. obavezno psihijatrijsko liječenje; 2. obavezno liječenje od ovisnosti; 3. obavezno ambulantno liječenje na slobodi; 4. zabrana upravljanja motornim vozilom i 5. oduzimanje predmeta.

POSEBNE OBAVEZE (član 35.)

redovno pohađanje škole,

neizostajanje s posla,

osposobljavanje za zanimanje koje odgovara sposobnostima i sklonostima,

uključivanje u rad humanitarnih organizacija ili poslova socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja

uzdržavanje od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredbi i klonjenje društva i određenih osoba koje mogu štetno utjecati,

uz saglasnost zakonskog zastupnika podvrgavanje stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta ovisnosti,

uključivanje u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade,

pohađanje kurseva za stručno osposobljavanje ili priprema i polaganje ispita na kojima se provjerava određeno znanje,

uključivanje u određene sportske i rekreativne aktivnosti i

bez posebne saglasnosti suda ne može napustiti mjesto prebivališta ili boravišta.

Mogu trajati najduže 1 godinu. Izvršenje je pod nadzorom suda - traže se periodični izvještaji.

KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA (član 50.) Uvjeti za izricanje

da se radi o starijem maloljetniku - preko 16 godina,

da je maloljetnik učinio krivično djelo određene težine, odnosno djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna (objektivni uvjet),

da postoji visok stepen krivične odgovornosti maloljetnika i njegova krivica (uračunljivost i poduzimanje radnje izvršenja krivičnog djela sa umišljajem ili vrlo rijetko iz nehata – subjektivni uvjet),

da postoji uvjerenje suda da zbog teških posljedica krivičnog djela i visokog stepena krivice maloljetnika ne bi bilo opravdano maloljetniku izreći odgojnu mjeru, odnosno da je potrebno kažnjavanje maloljetnika.

Maloljetnički zatvor - ne može se izreći u trajanju dužem od 10 godina; izriče se na pune godine ili mjesece; Sud je prilikom izircanja kazne maloljetničkog zatvora vezan za maksimum, ali ne i za minimum propisane kazne.

7

ODGOJNE MJERE POJAČANOG NADZORA 1. pojačani nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja (čl. 37.), 2. pojačani nadzor u drugoj porodici (član 38.) 3. pojačani nadzor nadležnog organa socijalne zaštite (član 39.)

Izriču se u trajanju od 6 mjeseci do 2 godine. Uz mjeru pojačanog nadzora, sud može maloljetniku kumulativno odrediti jednu ili više posebnih obaveza, s tim da ove obaveze ne mogu trajati duže od trajanja odgojne mjere pojačanog nadzora.



60



61

8.

ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU TUŽIOCA NA SJEDNICI



62



63

***

Relevantne odredbe: član 108., 109. i 111. st. 1. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i


***


Svojim prijedlogom tužilac može predložiti sudu da se prema maloljetniku izrekne odgojna

mjera ili kazna maloljetničkog zatvora. Ovisno o tome koja se sankcija predlaže, zakazuje se sjednica

ili glavni pretres. Sudija zakazuje sjednicu kada je predloženo izricanje nezavodskih odgojnih mjera

(mjere upozorenja i usmjeravanja ili pojačanog nadzora), a kad je predloženo izricanje zavodskih

odgojnih mjera (upućivanje u odgojnu ustanovu, u odgojno-popravni dom i ustanovu za liječenje i

osposobljavanje) ili kazna maloljetničkog zatvora, zakazuje glavni pretres. Za svako produženje roka

od osam dana (čl. 108. st. 1.) u kojem postoji obaveza zakazivanja sjednice ili glavnog pretresa, sudija

za maloljetnike mora imati odobrenje predsjednika suda (čl. 114. st. 1.).

8.2. Zakazivanje i odlučivanje na sjednici

Nakon što tužilac dostavi sudu prijedlog za izricanje nezavodske odgojne mjere, sudija zakazuje

sjednicu u roku 8 dana (čl. 108.):

od dana kada je vijeće donijelo odluku o neslaganju sudije sa prijedlogom tužioca (čl. 105. st

2.),

od donošenja odluke o prethodnim prigovorima (čl. 107. st. 2.) ili proteka roka za prethodne

prigovore,

kada nije došlo do primjene odgojne preporuke (nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 24.),

od prijema izvještaja organa strateljstva da maloljetnik odbija ili neuredno izvršava preuzetu

obavezu iz odgojne preporuke (čl. 106. st. 6.).

Na sjednicu se pozivaju tužilac za maloljetnike, maloljetnik, branitelj, roditelji, usvojitelj, odnosno

staratelj maloljetnika. O sjednici se obavještava i može joj prisustvovati predstavnik organa

starateljstva.

Sjednici obavezno prisustvuju: tužilac, maloljetnik i njegov branitelj, dok nedolazak roditelja, odnosno

staratelja ili usvojitelja maloljetnika i predstavnika organa starateljstva ne sprečava sud da održi

sjednicu. Kada roditelj, odnosno staratelj nije u mogućnosti da prisustvuje sjednici ili nije sposoban ili

je nepoznat ili kada maloljetniku nije postavljen posebni staratelj, sudija u interesu maloljetnika

poziva predstavnika organa starateljstva i tada je njegovo prisustvo obavezno sve do pravosnažnog

okončanja postupka.



64

Tok sjednice se odvija tako da tužilac prvo čita prijedlog i ukratko izlaže dokaze koji se odnose na

krivično djelo i podatke o ličnosti maloljetnika do kojih je došao tokom pripremnog postupka, kao i

razloge koji opravdavaju stavljanje prijedloga za izricanje krivične sankcije. Kada izlaže podatke koji se

tiču ličnosti maloljetnika, tužilac postupa obazrivo, kako iznošenje ovih podataka ne bi štetno

djelovalo na budući život i razvoj maloljetnika. Nakon toga maloljetnik i njegov branitelj izlažu

odgovor na prijedlog tužioca, dok roditelj, odnosno staratelj ili usvojitelj maloljetnika i predstavnik

organa starateljstva, ako su prisutni, mogu davati pojašnjenja i stavljati prijedloge.

Nakon što stranke izlože dokaze, te sasluša pojašnjenja i prijedloge prisutnih, sudija razmatra dokaze

u pogledu učinjenog krivičnog djela, a posebno u pogledu onoga što je vezano za lična svojstva i

pedagoški status maloljetnika. Nakon okončane sjednice sudija odmah saopćava maloljetniku odluku

kojom mu se izriče odgojna mjera ili obustavlja postupak. Potrebno je s obzirom na ličnost

maloljetnika da odluka koja se neposredno saopćava bude smisleno i pedagoški oblikovana.

U slučaju da na sjednici dođe do spora o činjenicama, sud nema mogućnosti, kao što je to bilo po

ranijim propisima, da otvori glavni pretres i u kontradiktornom postupku o tome raspravlja. U slučaju

sumnje u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena

nekih od odredaba krivičnih propisa, sud rješava odlukom na način koji je povoljniji po maloljetnika

(princip „in dubio pro reo“)

Na sjednici se shodno primjenjuju odredbe zakona o krivičnom postupku o izmjeni optužbe na

glavnom pretresu, s tim što je sudija i bez prijedloga tužioca ovlašten da odluku donese na osnovu

prezentiranih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja.




65

OD

LUČ

IVA

NJE

O P

RIJ

EDLO

GU

TU

ŽIO

CA

NA

SJE

DN

ICI (

čl. 1

08

.)

ČL. 104. Nakon što tužilac dostavi prijedlog za izricanje nezavodske odgojne mjere, sudija zakazuje sjednicu u roku 8 dana (čl. 108.):

od dana kada je vijeće donijelo odluku o neslaganju sudije sa prijedlogom tužioca (čl. 105. st 2.)

od donošenja odluke o prethodnim prigovorima (čl. 107. st. 2.) ili proteka roka za prethodne prigovore,

kada nije došlo do primjene odgojne preporuke (nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 24.),

od prijema izvještaja organa strateljstva da maloljetnik odbija ili neuredno izvršava preuzetu obavezu iz odgojne preporuke (čl. 106. st. 6.).

SJEDNICA (čl. 108. i 109.)

Poziva (čl. 109. stav 1.):

tužioca,

maloljetnika i

branitelja.


roditelje/staratelje/usvojitelje

(obavještava) organ starateljstva

Njihovo prisustvo je OBAVEZNO!

Odsustvo sprečava održavanje sjednice

(čl. 109. stav 2. i 4.)

Njihovo odsustvo ne sprečava održavanje sjednice!

(čl. 109. stav 3.)

Odsustvo predstavnika organa starateljstva sprečava

održavanje sjednice kada ima obavezu da prisustvuje čl. 109.

st. 4.

Tužilac čita prijedlog i ukratko izlaže dokaze koji se odnose na:

o krivično djelo, o podatke o ličnosti maloljetnika i o razloge za primjenu nezavodske odgojne mjere (čl. 109. st. 5.).

Branitelj i maloljetnik izlažu odgovor na prijedlog tužioca. Ako prisustvuju sjednici, roditelji/organ starteljstva mogu davati pojašnjenja i

prijedloge.

TOK SJEDNICE

ODLUKA SUDIJE

Sudija odlučuje na osnovu prezentiranih dokaza i činjeničnog stanja koje je utvrđeno na sjednici (čl. 109. stav 7.).

Sudija donosi rješenje ukoliko (čl. 113. stav 2. i 3.):

o izrekne odgojnu mjeru ili

o obustavi postupak.

8



66



67

9.

ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA IZRICANJE

KRIVIČNE SANKCIJE NA GLAVNOM PRETRESU



68



69

***

Relevantne odredbe: od člana 108. do člana 115. Zakona o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u

krivičnom postupku Federacije BiH25.

***

U skladu sa odredbama članova 104. do 108. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku Federacije BiH, sudija za maloljetnike je dužan zakazati glavni

pretres u roku osam dana od:

- dana prijema prijedloga tužioca za izricanje zavodske odgojne mjere ili kazne

maloljetničkog zatvora;

- donošenja odluke vijeća o prethodnim prigovorima ili proteka roka za podnošenje

prethodnih prigovora;

- donošenja odluke vijeća povodom neslaganja sudije sa prijedlogom tužioca;

- od prijema izvještaja organa starateljstva da maloljetnik odbija ili neuredno izvršava

preuzetu obavezu iz odgojne preporuke.

Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu.

Kada se odlučuje na osnovu glavnog pretresa, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom

postupku o rukovođenju glavnim pretresom, o odgađanju i prekidu glavnog pretresa, o zapisniku i o

toku glavnog pretresa, ali sudija može, uvijek po saslušanju stranaka, odstupiti od ovih pravila ako

smatra da njihova primjena za konkretan slučaj ne bi bila cjelishodna. Osim maloljetnika glavnom

pretresu obavezno prisustvuju tužilac, branitelj i predstavnik nadležnog organa starateljstva.

Ukoliko tužilac ili branitelj neopravdano izostanu sa glavnog pretresa, glavni pretres će se odgoditi, a

sudija će pozvati tužioca ili branitelja da se izjasne o razlozima nedolaska. Na osnovu izjave, sudija će

odlučiti da li će tužioca ili branitelja kazniti, o čemu će obavijestiti Visoko sudsko i tužilačko vijeće

Bosne i Hercegovine, odnosno advokatsku komoru. O neopravdanom izostanku predstavnika organa

starateljstva obavještava se rukovodilac tog organa. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na

glavnom pretresu, na glavni pretres se pozivaju i roditelji maloljetnika, odnosno usvojitelj ili staratelj

maloljetnika. Ukoliko nisu u mogućnosti ili nisu sposobni prisustvovati glavnom pretresu ili su

nepoznati, sudija može, ukoliko procijeni da je to u najboljem interesu maloljetnika, odrediti

posebnog staratelja. Nedolazak roditelja maloljetnika, staratelja, usvojitelja ili posebnog staratelja

maloljetnika ne predstavlja smetnju za održavanje glavnog pretresa.

U ovoj fazi postupka shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku o izmjeni optužbe

na glavnom pretresu, s tim što je sudija bez prijedloga tužioca ovlašten odluku donijeti na osnovu

prezentiranih dokaza i činjeničnog stanja utvrđenog na glavnom pretresu.

Kada se sudi maloljetniku, javnost je uvijek isključena (član 111.). Iznimno, sudija može dopustiti da

glavnom pretresu prisustvuju osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem

prijestupništva mladih, kao i naučni radnici.

25

Zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, RS i Brčko Distrikta BiH , u

odredbama od člana 108. do člana 115. na isti način reguliraju pitanja odlučivanja na glavnom pretresu.



70

U toku glavnog pretresa ukoliko se ukaže potrebnim, sudija može narediti da se, osim tužioca,

branitelja i predstavnika organa starateljstva, sa glavnog pretresa udalje sve ili pojedine osobe. Može

odrediti i da se za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka udalji i sam maloljetnik i to

zbog mogućeg štetnog utjecaja na njegov odgoj. Ako je to važno za odbranu maloljetnika, branitelj ga

obavještava o sadržaju i toku postupka za vrijeme njegove odsutnosti.

Sudija nije vezan uz prijedlog tužioca pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će

primijeniti odgojnu mjeru.

Sud će donijeti rješenje kojim se postupak obustavlja u sljedećim slučajevima:

- kada sud donosi presudu kojom se optužba odbija ili

- kojom se maloljetnik oslobađa od optužbe,

- kao i kada nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru niti kaznu.

Kada se donosi rješenje o obustavi postupka, u obrazloženju rješenja se navodi opis djela i okolnosti

koje opravdavaju takvu odluku, pri čemu se ne izlažu razlozi koji bi mogli štetno utjecati na odgoj

maloljetnika.

Odgojne mjere se također izriču u formi rješenja. U izreci rješenja kojim se maloljetniku izriče

odgojna mjera navodi se samo koja se mjera izriče i odlučuje se o imovinskopravnom zahtjevu i

troškovima postupka, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na

teret. Tek se u obrazloženju rješenja navodi opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene

odgojne mjere. Zakon propisuje da razlozi za odluku koji mogu štetno utjecati na odgoj maloljetnika u

obrazloženju neće biti izloženi.

Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku koji propisuje

Zakon o krivičnom postupku za presudu kojom se optuženi oglašava krivim.

Za svako produženje roka za zakazivanje glavnog pretresa sudija mora imati odobrenje predsjednika

suda. Glavni pretres se odgađa ili prekida samo izuzetno. O svakom odgađanju ili prekidu glavnog

pretresa sudija obavještava predsjednika suda i iznosi razloge za odgađanje, odnosno prekidanje.

Rok za izradu rješenja, odnosno presude iznosi osam dana od dana saopćavanja donesene odluke, s

tim da zakon predviđa mogućnost da se u posebno složenim slučajevima ovaj rok može produžiti na

15 dana.

Sudija obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o

razlozima zbog kojih je o pojedinim predmetima postupak još u toku. Predsjednik suda će, po

potrebi, poduzeti mjere da se postupak ubrza.

Kada je riječ o troškovima postupka, sud može maloljetnika obavezati da plati troškove krivičnog

postupka i da ispuni imovinskopravni zahtjev samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog

zatvora. Ako je prema maloljetniku izrečena odgojna mjera ili je postupak obustavljen, troškovi



71

postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, a oštećeni se radi ostvarivanja

imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak.

Zakon predviđa i jedan izuzetak ukoliko maloljetnik ima prihode ili imovinu. U tom slučaju sudija

može odrediti da maloljetnik plati troškove krivičnog postupka i ispuni imovinskopravni zahtjev i kada

prema njemu bude izrečena odgojna mjera, odnosno kada sudija nađe da nije cjelishodno prema

maloljetniku izreći kaznu maloljetničkog zatvora, niti odgojnu mjeru.

Troškovi postupka medijacije (posredovanje) koju provodi organizacija ovlaštena za provođenje

medijacije padaju na teret budžetskih sredstava tužilaštva, odnosno suda.




72

OD

LUČ

IVA

NJE

O P

RIJ

EDLO

GU

ZA

IZR

ICA

NJE

KR

IVIČ

NE

SAN

KC

IJE

NA

GLA

VN

OM

PR

ETR

ESU

(čl

. 11

0.)

Obavezno prisustvuju tužilac, maloljetnik,

branitelj i predstavnik organa starateljstva.

Njihovo odsustvo sprečava vođenje glavnog

pretresa.

Pozivaju se

roditelji/staratelj/usvojitelj ili

posebni staratelj, ali njihov

nedolazak ne sprečava održavanje

glavnog pretresa.

Shodna je primjena odredaba Zakona o

krivičnom postupku u pogledu

rukovođenja glavnim pretresom, o

odgađanju i prekidu glavnog pretresa, o

zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali

sudija može, uvijek po saslušanju

stranaka, odstupiti od ovih pravila ako

smatra da njihova primjena za konkretan

slučaj ne bi bila cjelishodna.

Kada se sudi maloljetniku, javnost je uvijek

isključena. Sudija može dopustiti da glavnom

pretresu prisustvuju osobe koje se bave

zaštitom i odgojem maloljetnika ili

suzbijanjem prijestupništva mladih, kao i

naučni radnici (član 111.) Sud odluku donosi

na osnovu prezentiranih dokaza i činjeničnog

stanja koje je utvrđeno na glavnom pretresu.

ODLUKE SUDIJE ZA MALOLJETNIKE (član 113.) Sudija nije vezan uz prijedlog tužioca pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru.

Sudija za maloljetnike će donijeti rješenje o obustavi

postupka u slučajevima kada se optužba odbija ili kada se maloljetnik oslobađa od optužbe, kao i kada nađe da nije

cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru niti kaznu. Sudija donosi rješenje i kada izriče odgojnu mjeru

maloljetniku.

Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna

maloljetničkog zatvora donosi se u obliku koji propisuje Zakon o krivičnom postupku za presudu

kojom se optuženi oglašava krivim.

Sud može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora. Ako je prema maloljetniku izrečena odgojna mjera ili je postupak obustavljen, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak. Izuzetno, sud može obavezati maloljetnika da plati troškove krivičnog postupka i ispuni imovinskopravni zahtjev ako maloljetnik ima prihode ili imovinu.

Sudija za maloljetnike je dužan zakazati glavni pretres u roku osam dana (član 108.) od:

- dana prijema prijedloga tužioca za izricanje zavodske odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora (član 104.) - donošenja odluke vijeća o prethodnim prigovorima ili proteka roka za podnošenje prethodnih prigovora (član 107.) - donošenja odluke vijeća povodom neslaganja sudije sa prijedlogom tužioca (član 105.) - od prijema izvještaja organa strateljstva da maloljetnik odbija ili neuredno izvršava preuzetu obavezu iz odgojne

preporuke (član 106. stav 6.)

9



73

10.

POSTUPAK PO ŽALBI NA PRVOSTEPENU ODLUKU 26

26


odredbama od člana 116. do člana 118. na isti način reguliraju žalbeni postupak, njegove faze i odluke koje u tom

postupku mogu biti donesene.



74



75

***



***


Za razliku od nekih država u kojima su ustrojeni posebni sudovi specijalizirani za rad na

slučajevima maloljetnih učinilaca krivičnih djela, i drugih država gdje u okviru postojećih sudova

postoje različiti organizacioni oblici koji se bave rješavanjem tih i drugih pitanja maloljetnika, u BiH,

odnosno FBiH, ne postoje posebni sudovi. Prema Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku u okviru sudova opće nadležnosti formiraju se posebna

odjeljenja za maloljetnike u kojima radi jedan ili više specijaliziranih sudija za maloljetnike i jedan ili

više stručnih savjetnika, a postoje i vanraspravna i raspravna vijeća za maloljetnike koja čine troje

specijaliziranih sudija, a ako nije moguće obezbijediti takav sastav, osigurava se da barem jedan od

njih bude specijaliziran za rad sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Rad sudije za maloljetnike i

sudija u vijećima za maloljetnike ne svodi se samo na utvrđivanje njegove krivice za učinjeno krivično

djelo, izricanje i primjenu sankcije, nego i da u skladu sa ličnim svojstvima maloljetnika izaberu onu

sankciju kojom će se osigurati njegov odgoj i pravilan razvoj kako ubuduće ne bi činio krivična djela i u

tom kontekstu posebna znanja su od velike važnosti. Sastav vijeća za maloljetnike, po pravilu, čine

sudije koje nisu istog spola (čl. 17.).

Ako u predmetima maloljetnika ne sudi sudija za maloljetnike ili vanraspravno ili sudeće

drugostepeno vijeće nije sastavljeno od troje sudija sa posebnim znanjima ili trećestepenim vijećem

ne predsjedava sudija koji ima posebna znanja o pravima djeteta i krivičnopravne zaštite, sa aspekta

krivičnog postupka radilo bi se o apsolutno bitnoj povredi zbog nepropisnog sastava suda iz člana

312. st. 1. tač. a) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

Za sva krivična djela koja je učinio maloljetnik stvarno je nadležan da odlučuje sud prvog stepena -

općinski sud i to za sva krivična djela, bez obzira na propisanu kaznu, sudi sudija za maloljetnike, kao

pojedinac.

Sud drugog stepena je nadležan da odlučuje o žalbama protiv odluka prvostepenih sudova, a u

slučajevima kada je postupak prema maloljetniku spojen sa postupkom koji se vodi protiv punoljetne

osobe (čl. 79. st. 2.), sudi u prvom stepenu. Trećestepeno vijeće Vrhovnog suda Federacije Bosne i

Hercegovine sastavljeno od troje sudija sudi povodom žalbe izjavljene na odluku drugostepenog suda

(čl. 17. st. 4.). Sudija za maloljetnike mora imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i interese mladih i

posebna znanja koja ga čine kompetentnim za rad sa djecom i maloljetnicima. Postavlja ga opća

sjednica suda na period od pet godina, a nakon toga isti sudija može biti ponovo postavljen na istu

funkciju (čl. 20.).



76

Prema članu 116. Zakona, protiv presude prvostepenog suda kojom je maloljetniku izrečena kazna

maloljetničkog zatvora, odnosno rješenja kojim je izrečena odgojna mjera, kao i protiv rješenja o

obustavi postupka, te iz razloga predviđenih članom 113. stav 2. Zakona, može se podnijeti žalba u

roku 8 dana od dana prijema odluke i to drugostepenom sudu - nadležnom kantonalnom sudu, a

protiv odluke drugostepenog suda, u istom roku, žalba se može izjaviti sudu trećeg stepena.

Žalba se može izjaviti iz svih osnova koji važe za opći krivični postupak i sve osobe koje imaju pravo na

žalbu protiv presude prema članu 308. ZKP FBiH. Branitelj, tužilac, bračni, odnosno vanbračni drug ili

neka druga osoba sa kojom živi u trajnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, staratelj,

brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i bez njegove volje (vidi čl. 116.).

10.2. Odlučivanje o žalbi na sjednici vijeća i na glavnom pretresu

Povodom podnesene žalbe pred vijećem drugostepenog suda održava se sjednica na koju se

pozivaju tužilac, maloljetnik, branitelj, roditelj (usvojitelj, staratelj), kao i predstavnik organa

starateljstva, međutim, njihov nedolazak, ukoliko su uredno obaviješteni, ne sprečava sud da održi

sjednicu i donese odluku.

Vijeće za maloljetnike može donijeti odluku po žalbi na sjednici vijeća i na glavnom pretresu, te u oba

slučaja može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teže sankcije, samo ako je to predloženo u

žalbi tužioca.

Odluka o maloljetničkom zatvoru u dužem trajanju ili teža zavodska mjera od izrečene

prvostepenom presudom, može se donijeti i u sjednici vijeća. Međutim, ukoliko prvostepenom

presudom nisu izrečene ove vrste sankcija, vijeće ih može izreći samo ako održi pretres.

10.3. SUD TREĆEG STEPENA

Novinu u Zakonu predstavlja mogućnost ulaganja žalbe protiv odluka drugostepenog suda i

to u dva slučaja koja su navedena u članu 118. stav. 1. Zakona, a naznačeno i u shematskom prikazu.

Povodom žalbe odlučuje trećestepeno vijeće Vrhovnog suda FBiH, sastavljeno od troje sudija. U

pogledu sastava vijeća primjenjuju se odredbe koje važe za drugostepeno vijeće.

Pred ovim vijećem ne može se održati pretres.

Odredbe člana 324. ZKP FBiH (beneficium cohaesionis) primjenjuju se i na saoptuženog koji nije

izjavio žalbu protiv drugostepene odluke.



77

10.4. PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA27

***

Relevantne odredbe: člana 119. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u


***

Ponavljanje krivičnog postupka predstavlja vanredni pravni lijek koji se primjenjuje i u postupku

prema maloljetnicima.

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH ne sadrži o tome

posebne odredbe, nego upućuje na shodnu primjenu odredaba Zakona o krivičnom postupku. Tako

se, shodnom primjenom odredbe člana 343. ZKP FBiH, postupak završen pravomoćnom presudom

kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili doneseno rješenje o primjeni odgojne

mjere ili rješenje o obustavi postupka, može ponoviti pod istim uvjetima i u postupku koji vrijedi za

pravomoćno osuđene punoljetne učinioce krivičnog djela.

Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka (čl. 340a. ZKP FBiH),

ako je u dvjema ili više presuda protiv istog maloljetnika izrečena kazna, a nisu primijenjene odredbe

o odmjeravanju jedinstvene kazne (čl. 340a. ZKPFBiH). Ovo pravilo ne važi za odgojne mere jer se

one ne izriču posebno za svako pojedino djelo, nego se u odnosu na sva djela izriče samo jedna

odgojna mjera (čl. 48.).


27


odredbi člana 119. na isti način reguliraju pitanje ponavljanja krivičnog postupka. Jedino Zakon RS, pored ponavljanja

krivičnog postupka, u stavu 2. članu 119. predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao vanredni

pravni lijek.



78

PO

STU

PA

K P

O Ž

ALB

I (č

L. 1

16

., 1

17

. i 1

18

.)

POSTUPAK PO ŽALBI NA PRVOSTEPENU ODLUKU (čl. 116.)

SJEDNICA VIJEĆA PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM (čl 17. stav 3. u vezi sa čl. 116. stav 5.)

POSTUPAK PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM (ČL. 117. STAV 2.)

SUD TREĆEG STEPENA (čl. 118. stav 2.)

žalba se može izjaviti protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja kojim je izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavi postupka (čl. 116. st.1.),

podnosi se drugostepenom sudu u roku osam dana od dana prijema presude, odnosno rješenja,

može podnijeti branitelj, tužilac, bračni, odnosno vanbračni drug ili neka druga osoba sa kojom maloljetnik živi u trajnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj.


tužioca,

maloljetnika i

branitelja

roditelja/usvojitelja/staratelja

OBAVJEŠTAVA se organ starateljstva

Nedolazak stranaka i branitelja kao i predstavnika organa

starateljstva ne sprečava drugostepeni sud da održi

sjednicu (čl. 116. stav 5.)

Na sjednici vijeća:

može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem

teže sankcije samo ako je to predloženo u žalbi

tužioca (čl. 117. st. 1.)

maloljetnički zatvor u dužem trajanju ili teža

zavodska mjera od one izrečene prvostepenom

odlukom, može se izreći i na sjednici

(čl. 117. st. 2.)

Na pretresu:

prvostepena odluka se može preinačiti izricanjem

teže sankcije samo ako je to predloženo u žalbi

tužioca (čl. 117. st. 1.)

ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, vijeće drugostepenog suda može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres (čl. 117. st. 2.).

Protiv odluke drugostepenog suda dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena (čl. 17. st. 4.).

Ako je vijeće za maloljetnike drugostepenog suda preinačilo prvostepenu odluku kojom je postupak obustavljen ili izrečena mjera upozorenja ili mjera pojačanog nadzora i nakon održanog pretresa izreklo kaznu maloljetničkog zatvora ili neku od zavodskih odgojnih mjera (čl. 118. st. 1. tač. a). Ako je vijeće za maloljetnike drugostepenog suda na sjednici povodom žalbe izreklo kaznu maloljetničkog zatvora u dužem trajanju ili zavodsku mjeru težu od one izrečene prvostepenom odlukom (čl. 118. st.1. tač.b)

10



79

11.

IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA

PREMA MALOLJETNICIMA



80



81


Uloga suda i tužilaštva u postupku izvršenja krivičnih sankcija je veoma aktivna. Ova se aktivnost

ogleda kroz neposredni nadzor i kontrolu, kao i u vidu dostavljanja odgovarajućih izvještaja sudu i

tužilaštvu (tzv. posredni nadzor i kontrola).28 Na ovaj način organi koji su zaduženi za praćenje

izvršenja krivičnih sankcija mogu steći potpunu sliku kako teče njihova primjena u praksi. Odgojne

mjere se izvršavaju po pravosnažnosti odluke i kada nema zakonskih smetnji, a za njihovo izvršenje

nadležan je poseban odjel ili služba organa starateljstva za maloljetnike, ako zakonom nije drugačije

određeno.29

Sudija i tužilac najmanje jednom godišnje vrše neposredni nadzor i kontrolu izvršenja odgojnih mjera.

Sudija, tužilac, odnosno njihovi stručni savjetnici najmanje dva puta u toku godine obilaze zavode ili

ustanove u kojima se odgojna mjera izvršava i prate njihovo izvršenje. Nadležni organ starateljstva je

dužan svakih šest mjeseci dostaviti izvještaj sudu i tužilaštvu o izvršenju nezavodskih odgojnih mjera,

s tim što se i ranije po zahtjevu sudije može tražiti izvještaj. Uprava ustanove u kojoj se prema

maloljetniku izvršava kazna maloljetničkog zatvora i zavodska odgojna mjera, dužna je da svaka dva

mjeseca dostavi tužilaštvu i sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvještaj o ponašanju maloljetnika.

O trajanju odgojnih mjera sud odlučuje naknadno, a kod odgojne mjere upućivanje u odgojnu

ustanovu odnosno odgojno-popravni dom sud svakih šest mjeseci razmatra da li postoje osnovi za

obustavu izvršenja ove mjere ili za njihovu zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom prema članu

45. stav 2. Zakona.30 U pogledu odgojne mjere upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i

osposobljavanje sud svaka tri mjeseca ispituje postoje li osnovi za obustavu izvršenja ove mjere ili

zamjene drugom mjerom.31 Dakle, odgojne mjere su krivične sankcije koje su po svom karakteru

neodređenog trajanja i ostaju na snazi dok postoji potreba njihove primjene.32 Trajanje odgojnih

mjera može zavisiti od niza okolnosti koje utječu na to da proces odgajanja, odnosno preodgajanja

maloljetnika traje kraće ili duže ovisno o ličnosti maloljetnika i uvjeta pod kojima se mjera provodi.

Zbog toga u sudskim odlukama treba izbjegavati određivanje bilo kakvog roka u pogledu dužine

njihovog trajanja jer to u praksi može dovesti u pitanje uspjeh primjene određene mjere.

28

V. čl. 120. Zakona 29

V. čl. 134. Zakona, odnosno čl. 133. zakona u RS i BD BiH 30

V. čl. 41., 42. Zakona 31

V. čl. 44. Zakona 32

Op. odgojna mjera sudski ukor je izvršena samim izricanjem od strane suda



82

11.2. Izvršenje odgojnih mjera upozorenja i usmjeravanja

11.2.1. Izvršenje odgojne mjere posebna obaveza

Relevantne odredbe: član 35. i 137. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 136. Zakona u RS i BD BiH.

Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud koji o tome može tražiti izvještaj i mišljenje organa

starateljstva. Pribavljanje izvještaja sudija može povjeriti i stručnom savjetniku ako ga ima u sudu.

Sud može, dok traje izvršenje, obavezu naknadno izmijeniti ili obustaviti od izvršenja. U slučaju

nemogućnosti ispunjenja jedne ili više posebnih obaveza one se mogu zamijeniti drugim obavezama

ili drugom odgojnom mjerom, a u slučaju kada maloljetnik posebne obaveze ne izvršava bez

opravdanog razloga, može biti upućen u odgojni centar. Primjena, odnosno izvršenje odgojnih mjera

posebne obaveze regulira se i posebnim podzakonskim aktom koji donosi federalni ministar pravde.

11.2.2. Izvršenje odgojne mjere upućivanje u odgojni centar

Relevantne odredbe: član 36., 138. – 139. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima

u krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 137.- 138. zakona u RS i BD BiH.

Za izvršenje odgojne mjere upućivanje u odgojni centar nadležan je odgojni centar u mjestu

prebivališta ili boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena postala

izvršna. U slučajevima iz člana 36. st. 6) i 7) Zakona izvršenje se vrši u saradnji sa organom

starateljstva koji prati izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora, odnosno mjere posebnih obaveza.

U toku trajanja ove mjere sud može izmijeniti ranije donesenu odluku tako da maloljetniku odredi

boravak u odgojnom centru za određeni broj dana ili na određeni broj sati u toku dana, a može

skratiti, odnosno produžiti trajanje neprekidnog boravka u centru ili trajanje boravka u centru na

određeni broj sati. Uz odluku o upućivanju u odgojni centar sud može izreći i neku od mjera

pojačanog nadzora. Ako maloljetnik neopravdano odbija ili na drugi način ometa izvršenje izrečenih

posebnih obaveza ili odgojne mjere pojačanog nadzora, sud može odlučiti da ga zbog toga uputi u

odgojni centar na neprekidni boravak u trajanju od najduže mjesec dana. Izvještaj o toku i

rezultatima provedbe ove mjere dostavlja se na zahtjev sudiji, tužiocu i organu starateljstva tokom

samog trajanja mjere i obavezno po njenom isteku, a u slučaju kada je ova mjera određena u

najdužem trajanju (član 36. stav 2. tačka b) svakih 15 dana. Ukoliko se zbog nediscipline, ometanja ili

onemogućavanja izvršenja mjere od maloljetnika mjera ne može izvršiti, odgojni centar dužan je u

roku 76 sati obavijestiti nadležni sud radi poduzimanja odgovarajućih mjera.



83

11.3. Izvršenje odgojnih mjera pojačanog nadzora

Relevantne odredbe: član 37.-40., 140.-148. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i

maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 139.-147. zakona u RS i BD BiH.

Izvršenje odgojne mjere pojačani nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja počinje danom kada se

zakonskim zastupnicima maloljetnika dostavi izvršna sudska odluka kojom je izrečena odgojna mjera.

Roditelj, usvojitelj ili staratelj maloljetnika dužan je izvršavati naloge i uputstva sudije i nadležnom

organu starateljstva omogućiti provjeru izvršenja odgojne mjere i prihvatiti ukazanu pomoć radi

njenog izvršenja. Zakonski zastupnici maloljetnika u rokovima propisanim članom 120. Zakona

izvještavaju sud o toku i rezultatima izvršenja odgojne mjere.

Odgojna mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici izvršava se u porodici koju je odredio sud koji je

sudio, na prijedlog nadležnog organa starateljstva. Po prijemu izvršne sudske odluke, koja je

prethodno dostavljena maloljetniku, nadležni organ starateljstva upućuje maloljetnika u porodicu

koja je određena sudskom odlukom. Porodica u kojoj je maloljetnik smješten dužna je nadležnom

organu starateljstva omogućiti provjeru izvršenja odgojne mjere i prihvatiti ponuđenu pomoć radi

ostvarivanja svrhe odgojne mjere. Za vrijeme izvršenja ove odgojne mjere maloljetnik održava veze

sa svojom porodicom ako sud koji prati i kontroliše izvršenje odgojne mjere, na prijedlog organa

starateljstva, drugačije ne odluči. Sud koji je izrekao odgojnu mjeru pojačanog nadzora u drugoj

porodici može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužioca, odnosno organa starateljstva odrediti

smještaj maloljetnika u neku drugu porodicu ako se prilike u porodici u kojoj je maloljetnik smješten

toliko izmijene da otežavaju izvršenje odgojne mjere.

Organ starateljstva dužan je po prijemu izvršne odluke kojom je odgojna mjera pojačanog nadzora

organa socijalnog staranja izrečena odrediti službenu osobu organa starateljstva ili drugu stručnu

osobu koja će mjeru provoditi i o tome odmah obavijestiti sudiju. Stručna osoba kojoj je povjereno

izvršenje mjere sačinjava program rada sa maloljetnikom, u skladu sa uputstvima suda i nadležnog

organa starateljstva. Državni organi, odgojne, obrazovne, zdravstvene i druge ustanove dužni su

stručnoj osobi koja provodi ovu mjeru pružiti pomoć, a roditelj, usvojitelj ili staratelj dužan je

obavijestiti stručnu osobu o prilikama koje otežavaju izvršenje mjere.

Kada organ starateljstva zadužen za provođenje odgojnih mjera pojačanog nadzora utvrdi da

zakonski zastupnik, odnosno porodica u kojoj je maloljetnik smješten ne postupa po posebnim

uputstvima i ne sarađuje sa stručnom osobom, o tome obavještava tužioca. Tužilac tada sudu

podnosi prijedlog u skladu sa članom 45. Zakona. Odredbe zakona kojima se uređuje izvršenje

odgojne mjere pojačanog nadzora od roditelja, usvojitelja ili staratelja primjenjuju se shodno i na

izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici, odnosno pojačanog nadzora

nadležnog organa socijalnog staranja.

Kada se uz neku od odgojnih mjera pojačanog nadzora iz čl. 37.-39. Zakona odredi jedna ili više

posebnih obaveza iz člana 35. Zakona, onda posebne obaveze iz člana 35. stav 2 tač. od c) do j)

Zakona traju koliko i izrečena mjera pojačanog nadzora, s tim da sud može u tom vremenu izmijeniti

ili obustaviti obaveze koje je izrekao.



84

11.4. Izvršenje zavodskih odgojnih mjera

Relevantne odredbe: član 44., 149.-150., 164.-165., 169.-170., 174.-175. Zakona o zaštiti i

postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 148.-149., 163.-

164., 168.-169., 172.-173. zakona u RS i BD BiH.

Zavodske mjere se izvršavaju u odgojnim ustanovama, odgojno-popravnom domu i posebnoj

ustanovi za liječenje i osposobljavanje maloljetnika. Sud koji je sudio izvršnu odluku sa pratećom

dokumentacijom (izvod iz matične knjige rođenih, isprave ili dokazi o dotadašnjem školovanju i

osposobljavanju, nalaz o zdravstvenom stanju, podaci o ranijem činjenju krivičnih djela, vođeni

postupci i izvještaji organa starateljstva), zajedno sa nalogom, dostavlja organu nadležnom za

upućivanje radi izvršenja zavodske mjere u roku tri dana od dana kada je odluka postala izvršna.

Organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme

kada je odluka kojom je odgojna mjera upućivanje u odgojnu ustanovu izrečena postala izvršna

određuje osobu koja je dužna maloljetnika dovesti u odgojnu ustanovu. Za upućivanje maloljetnika u

odgojno-popravni dom nadležan je sud koji je izrekao mjeru. Maloljetniku se za pripremu mora

ostaviti najmanje osam a najviše 15 dana. Maloljetnika koji se nalazi u pritvoru u odgojno-popravni

dom upućuje sud na čijem je području sjedište ustanove u kojoj je maloljetnik pritvoren.

Upućivanje maloljetnika u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje vrši organ starateljstva

prema prebivalištu, odnosno boravištu maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena

postala izvršna. Organ starateljstva odmah obavještava sud nadležan za izvršenje ove mjere i nadležni

organ unutrašnjih poslova kada izvršenje mjere ne može započeti ili se nastaviti zbog odbijanja ili

bjekstva maloljetnika. Maloljetnik se dovodi i sprovodi u pratnji zdravstvenih radnika. Način

dovođenja i sprovođenja ne smije narušavati dostojanstvo maloljetnika, niti mu nauditi fizički ili

mentalno. Ako se u ustanovi za osposobljavanje ne mogu zadovoljiti potrebe maloljetnika sa

invaliditetom, maloljetnik se premješta u specijalizirani zavod ili ustanovu gdje se ove potrebe mogu

zadovoljiti. Posebna ustanova za osposobljavanje i liječenje maloljetnika o rezultatima izvršenja

mjere dostavlja izvještaj u skladu sa članom 120. stav 1. Zakona, a kada maloljetnik postane

punoljetan, posebno izvještava sudiju i tužioca o zdravstvenom stanju maloljetnika radi ispitivanja

potrebe za donošenjem jedne od odluka predviđenih članom 44. stav 3. Zakona.

Maloljetniku kojem je izrečena zavodska mjera upućivanje u odgojnu ustanovu, odnosno odgojno-

popravni dom u njima može ostati do navršene 23. godine. Maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi za

liječenje i osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, ali ne duže

od tri godine, s tim da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li osnove za obustavu izvršenja ove

mjere ili zamjene drugom mjerom. Ako maloljetnik u toku izvršenja ove mjere postane punoljetan,

ispituje se potreba njegovog daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi, a kada navrši 23 godine života,

izvršenje mjere se nastavlja u ustanovi u kojoj se izvršava mjera sigurnosti.



85

11.5. Odgađanje i prekid izvršenja zavodskih mjera

Relevantne odredbe: čl. 160.-162. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 159.-161. zakona u RS i BD BiH.

Sudija koji je izrekao zavodsku odgojnu mjeru može iz razloga predviđenih Zakonom o izvršenju

krivičnih sankcija odgoditi, odnosno prekinuti izvršenje zavodske odgojne mjere.33 Vrijeme

odgađanja, odnosno prekida može biti određeno u trajanju do godinu dana, a u slučaju bolesti

maloljetnika dok bolest traje. Protiv rješenja sudije, roditelji, usvojitelj ili staratelj maloljetnika mogu

u roku tri dana od prijema rješenja podnijeti žalbu vijeću za maloljetnike istog suda. Vijeće za

maloljetnike o žalbi odlučuje u roku tri dana od prijema žalbe. Molba i prijedlog i žalba zadržavaju

izvršenje zavodske mjere. Vrijeme prekida izvršenja ne uračunava se u vrijeme trajanja mjere. Ako

sud prilikom ponovnog odbijanja molbe za odgađanje izvršenja utvrdi da se pravo na molbu

zloupotrebljava, odlučuje da žalba ne zadržava izvršenje zavodske mjere. Kada prestanu okolnosti

zbog kojih je dozvoljen prekid izdržavanja zavodske mjere ili se utvrdi da je dozvola data na osnovu

lažnih isprava i dokaza, ili ako se prekid ne koristi u svrhu za koju je dozvoljen, sudija koji je izrekao

zavodsku mjeru ukida rješenje kojim je dozvoljen prekid izvršenja zavodske mjere i maloljetniku

nalaže da se odmah, a najduže u roku tri dana od prijema rješenja javi ustanovi radi izvršenja

zavodske mjere. Na sva ostala pitanja u vezi sa odgađanjem, odnosno prekidom izvršenja zavodskih

mjera shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija kojim se uređuje

odgađanje, odnosno prekid izvršenja kazne zatvora za učinjeno krivično djelo.

11.6. Uvjetni otpust

Relevantne odredbe: čl.43., 163., 178. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 162., 177. zakona u RS i BD BiH.

Maloljetnik se otpušta sa izvršenja zavodske mjere kad istekne zakonom određeno najduže trajanje

mjere ili kada sud donese odluku o obustavljanju njenog izvršenja, zamjeni izrečene mjere drugom

mjerom ili uvjetnim otpustom.

O uvjetnom otpustu iz odgojne ustanove i odgojno-popravnog doma, na molbu maloljetnika,

odlučuje sudija suda koji je izrekao mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu i odgojno-popravni dom.

Kada je maloljetniku izrečena zavodska odgojna mjera, sud ga može uvjetno otpustiti iz zavodske

ustanove ako je u toj ustanovi proveo najmanje šest mjeseci i ako se na osnovu postignutog uspjeha

u odgoju može opravdano očekivati da maloljetnik ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u

sredini u kojoj bude živio dobro ponašati. Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme

uvjetnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora, uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih

obaveza predviđenih članom 35. Zakona. Uvjetni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka

trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamijeni nekom

drugom mjerom. Ako za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta maloljetnik učini novo krivično djelo ili ako

određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik bez opravdanog razloga ne

33

V. Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH", br. 44/98,

42/99, 12/09 i 42/11), Zakon o izvršenju krivičnih sankcija («Sl.glasnik RS», br. 12/10)



86

ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz odgojnu mjeru pojačanog nadzora, sud može

opozvati uvjetni otpust. Vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu neće se uračunati u vrijeme

zakonskog trajanja izrečenih zavodskih odgojnih mjera iz člana 32. stav 1. tačka c) Zakona.

11.7. Obustava izvršenja i zamjena izrečene odgojne mjere

Relevantne odredbe: čl. 45. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom

postupku FBiH

Poslije donošenja odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri upozorenja i usmjerenja, mjere pojačanog

nadzora ili zavodske mjere sud može obustaviti izvršenje ili izrečenu mjeru zamijeniti drugom

mjerom ako se pojave okolnosti:

kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi značajno utjecale

na izbor mjere,

ako se odluka ne može izvršiti uslijed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojitelja,

odnosno staratelja da postupe po izrečenoj odgojnoj mjeri ili prema nalogu onoga ko mjeru

izvršava,

ako nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od značaja za donošenje

odluke.

S obzirom na postignuti uspjeh u odgoju, ukoliko za pojedine mjere nije nešto drugo propisano, sud

može tokom izvršenja mjera upozorenja i usmjerenja, mjera pojačanog nadzora ili zavodskih mjera,

obustaviti ih ili zamijeniti drugom takvom mjerom kojom se bolje postiže svrha odgojnih mjera, s tim

što se:

mjere pojačanog nadzora ne mogu obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a

do isteka ovog roka mogu se zamijeniti mjerom iz člana 35. Zakona,

mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od

šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz člana 36. Zakona ili

mjerom iz člana 44. Zakona i

mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka

roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz člana 44.

Zakona.

11.8. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama

Relevantne odredbe: čl. 46. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom

postupku FBiH.

Sud također ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene odgojne mjere (posebne obaveze, mjera

pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera) i da li ona i dalje ostaje na snazi ako se sa izvršenjem

nije započelo, odnosno ako je od pravosnažnosti prošlo šest mjeseci pa može odlučiti da se odgojna

mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom odgojnom mjerom. Ako je od pravosnažnosti



87

odluke kojom je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni centar prošlo više od šest mjeseci a

izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može

odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili se zamijeni nekom od mjera pojačanog nadzora.

11.9. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora

Relevantne odredbe: čl. 177., 179. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u

krivičnom postupku FBiH odnosno čl. 176., 178. zakona u RS i BD BiH.

Osuđeni na kaznu maloljetničkog zatvora u kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike može ostati

najduže do navršene 23. godine, a ako do tada ne izdrži kaznu, u odnosu na njega, postupa se na

način propisan članom 176. Zakona. Izuzetno, u kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike osuđeni

može ostati i nakon što je navršio 23. godinu, ako je to potrebno radi završavanja školovanja ili

stručnog osposobljavanja, ili ako ostatak neizdržane kazne nije veći od šest mjeseci, ali najduže do

navršene 25. godine. Odredbe zakona koje se odnose na odgađanje i prekid izvršenja zavodske mjere

shodno se primjenjuju i u odnosu na maloljetnika kojem je izrečena kazna maloljetničkog zatvora.

11.10. Naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora i postupak izricanja



Ako maloljetnik kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora prema članu 54. Zakona

bude osuđen ili mu bude izrečena odgojna mjera zbog novog krivičnog djela učinjenog prije isteka

vremena provjeravanja, sud izriče kaznu za prije učinjeno djelo ako bi to, s obzirom na novoizrečenu

kaznu ili odgojnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od činjenja krivičnih djela. Kazna

za prije učinjeno djelo može se izreći i ako maloljetnik i pored izrečenog upozorenja suda odbija

postupiti po izrečenoj odgojnoj mjeri ili izvršenju posebnih obaveza. Pri izricanju jedinstvene kazne

postupa se u skladu sa članom 52. Zakona. Ako sud ne izrekne kaznu, odlučuje ostaju li na snazi već

izrečene mjere ili izriče druge mjere. Kazna se može naknadno izreći najkasnije šest mjeseci nakon

isteka vremena provjere ili nakon okončanja postupka zbog novog krivičnog djela.

Kazna maloljetničkog zatvora se izriče na prijedlog tužioca u skladu sa članom 55. Zakona. O

prijedlogu tužioca odlučuje sud koji je nadležan odlučivati o novoučinjenom krivičnom djelu. Ako

maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze ili se suprotstavlja izvršenju izrečene odgojne mjere, o

prijedlogu tužioca odlučuje sud koji je izrekao odgodu izvršenja kazne. Glavni pretres i presuda

ograničavaju se na pitanje odmjeravanja kazne i razloge za njeno naknadno izricanje, odnosno

neizricanje. Protiv odluke o odbijanju prijedloga za naknadno izricanje kazne tužilac ima pravo žalbe,

a protiv odluke o izrečenoj kazni pravo žalbe imaju i osobe iz člana 116. st. 1. i 2. Zakona. Ako kazna

ne bude naknadno izrečena najkasnije u roku šest mjeseci od dana prestanka vremena provjeravanja

ili od okončanja postupka zbog novog krivičnog djela na osnovu člana 55. stav 4. ovog zakona,

prvostepeni sud koji je odgodio izricanje kazne maloljetničkog zatvora donosi rješenje kojim se



88

utvrđuje brisanje te osude. Rješenje se dostavlja osuđenom, njegovom roditelju, odnosno staratelju

ili usvojitelju, branitelju, tužiocu i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.

11.10.1. Uvjetni otpust


krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 177. zakona u RS i BD BiH.

Osoba osuđena na kaznu maloljetničkog zatvora može biti uvjetno otpuštena ako je izdržala

najmanje trećinu izrečene kazne i ako se na osnovu postignutog uspjeha izvršenja može opravdano

očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće činiti krivična djela, ali ne prije nego što je

isteklo šest mjeseci u kazneno-popravnoj ustanovi. Uz uvjetni otpust sud može izreći neku od

odgojnih mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjenjivanja jedne ili više posebnih obaveza

predviđenih članom 35. Zakona. Za opozivanje uvjetnog otpusta primjenjuju se opće odredbe

Krivičnog zakona.

O uvjetima otpusta osuđenog na kaznu maloljetničkog zatvora odlučuje sudija prvostepenog suda

koji je donio presudu. Sudija odlučuje o uvjetnom otpustu na osnovu molbe maloljetnika. Prije

donošenja odluke sudija, po potrebi, usmeno saslušava maloljetnika, njegove roditelje, predstavnike

organa socijalnog staranja i druge osobe i pribavlja izvještaj i mišljenje kazneno-popravnog zavoda o

opravdanosti uvjetnog otpusta. Usmeno saslušanje maloljetnika obavezno je ako se odlučuje o

uvjetima otpusta poslije dvije trećine izdržane kazne, osim ako sudija, na osnovu dostupne

dokumentacije, ne ocijeni da su ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust. Ako je maloljetnik izdržao kaznu, a

njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne ukazuje da u skladu sa članom 31. Zakona nije

postignuta svrha kažnjavanja, zahtjev za uvjetni otpust se odbija i maloljetnik se o tome obavještava.

O opozivanju uvjetnog otpusta, kada se za to steknu uvjeti, poslije saslušanja tužioca i maloljetnika,

odlučuje sud koji je donio odluku o uvjetnom otpustu.

11.11. Izvršenje mjera sigurnosti


krivičnom postupku FBiH, odnosno čl. 179. zakona u RS i BD BiH.

Mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, kada postoje uvjeti iz člana 63. stav 1. Zakona i mjera

obaveznog liječenja od ovisnosti kada postoje uvjeti iz člana 64. stav 1. Zakona izvršavaju se u

posebnom odjeljenju zdravstvene ustanove određene za maloljetnike ili u drugim specijaliziranim

zdravstvenim ustanovama. Mjera ambulantnog liječenja na slobodi kada postoje uvjeti iz člana 65.

stav 1. Zakona izvršava se u ambulanti koja se određuje na prijedlog organa starateljstva koji prati

izvršenje mjera sigurnosti i o tome svaka tri mjeseca obavještava tužioca, roditelja, odnosno

staratelja ili maloljetnika i sud. Maloljetnik u zdravstvenoj ustanovi ili specijaliziranoj ustanovi

ili na ambulantnom liječenju ostaje sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena mjera



89

sigurnosti, ali najduže do isteka trajanja odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje

odgođeno izvršenje ove kazne ili uvjetni otpust iz zavoda ili ustanove.

Ako se maloljetnik bez opravdanog razloga tokom trajanja odgođenog izvršenja kazne

maloljetničkog zatvora ili uvjetnog otpusta iz zavoda ili ustanove ne podvrgne ambulantnom liječenju

na slobodi, sud može na prijedlog tužioca ili na prijedlog ustanove ili ambulante u kojoj se maloljetnik

liječio ili imao liječiti, organa starateljstva ili po službenoj dužnosti, odrediti da se mjera sigurnosti

obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti prinudno izvrši u zdravstvenoj

ili nekoj drugoj specijaliziranoj ustanovi ili će obustaviti izvršenje mjere sigurnosti ako utvrdi da je

prestala potreba za liječenjem maloljetnika. Prije donošenja odluke sud, ako je potrebno, pribavlja i

mišljenje odgovarajućeg ljekara-vještaka.



90



91

12.

DJECA I MALOLJETNICI KAO ŽRTVE I SVJEDOCI KRIVIČNOG DJELA34

34

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH ovu problematiku regulira

odredbama od člana 185. do člana 191. Zakona, a u RS i Brčko Distrikta BiH odredbama od člana 184. do člana 190.

Sadržajno i suštinski nema razlike među ovih odredbama, kao što nema ni razlike u normama spomenutog Zakona o

zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.



92



93

***



***


Odredbe ovog dijela Zakona daju posebna pravila postupanja prema djeci i maloljetnicima koji se

u krivičnom postupku protiv punoljetnih učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika

pojavljuju kao žrtve ili svjedoci-očevici učinjenog djela.

Jedno od pravila predviđenih ovim zakonom je pravilo obavezne specijalizacije sudije koji sudi ili

predsjedava vijećem u predmetima protiv punoljetnih učinilaca krivičnih djela na štetu djece i

maloljetnika, ali i ovlaštenih službenih osoba, tužioca, kao i advokata koji zastupaju interese

oštećenih. U svrhu zaštite psihičkog integriteta djece i maloljetnika su i posebna pravila njihovog

saslušanja u svojstvu svjedoka i odgovarajuća primjena odredaba Zakona o zaštiti svjedoka pod

prijetnjom i ugroženih svjedoka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZSFBiH).

Postupak protiv punoljetnih učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika se vodi po

odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), ali

u tom postupku vrijedi pravilo zabrane primjene odredaba ZKP koje se odnose na kazneni nalog, a u

svrhu izbjegavanja sekundarne viktimizacije i pravilo zabrane suočavanja djece i maloljetnika sa

osumnjičenim, odnosno optuženim. Također se primjenjuju i posebna pravila o prepoznavanju,

objavljivanju toka krivičnog postupka i hitnosti u postupanju. S obzirom na to da se radi o svjedocima

koji očito nisu u stanju koristiti svoja prava u vrijeme saslušanja, niti njihovi interesi mogu biti

zaštićeni na drugi način, ovi naročito osjetljivi svjedoci imaju pravo na savjetnika-advokata za vrijeme

dok traje njihovo saslušanje (čl. 98. st. 5. ZKPFBiH).

12.2. Primjena pravila postupanja

U svrhu efikasne krivičnopravne zaštite djece i maloljetnika od punoljetnih (odraslih) osoba

koje svojim ponašanjem ugrožavaju njihov život, zdravlje, tjelesni, psihički i seksualni integritet, odgoj

i razvoj, sudi sudija za maloljetnike, odnosno vijeće kojim predsjedava sudija za maloljetnike ili sudija

koji ima posebna znanja iz oblasti prava djeteta (čl. 185. st. 1. i čl. 91.). Kao u slučaju kada se

postupak vodi prema maloljetnim učiniocima krivičnog djela i u postupcima protiv osoba koje su

učinile krivično djelo na štetu djece i maloljetnika, vrijedi pravilo obavezne specijalizacije i edukacije

(čl. 17., čl. 18., 198. i dr.) službenih aktera postupka, sudije, ovlaštene službene osobe, tužioca,

advokata koji zastupa interese oštećenih. Specijalizacija i posebna znanja su uvjet obazrivog

postupanja prilikom poduzimanja pojedinih procesnih radnji, naročito prilikom saslušanja djece i

maloljetnika, ocjene kvaliteta i vjerodostojnosti njihovog iskaza, prepoznavanja i razumijevanja

njihovih potreba, pravovremenog poduzimanja odgovarajućih mjera stručne pomoći, podrške i

zaštite prije, tokom i nakon njihovog saslušanja, te uopće zaštite njihovog psihičkog i fizičkog

integriteta od sekundarne traumatizacije i viktimizacije.



94

Postupak protiv punoljetnih (odraslih) osoba se vodi po odredbama ZKP (čl. 186. st. 1.). Međutim,

svim punoljetnim osobama za krivična djela učinjena na štetu djece i maloljetnika ne sudi se uvijek po

odredbama ZKPFBiH. Mlađim punoljetnim osobama starosne dobi od 18 do 21 godinu i osobama koje

u vrijeme učinjenja krivičnog djela nisu dosegle starosnu dob od 23 godine može se, s obzirom na

njihova lična svojstva i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno, suditi po odredbama ovog

zakona (čl. 14., 70. i 71.).

U svim ovim postupcima, kao i u postupku koji se vodi prema maloljetniku koji je učinio krivično

djelo na štetu djeteta ili drugog maloljetnika, primjenjuju se odgovarajuće odredbe ovog zakona o

zaštiti i postupanju, a naročito kada se dijete ili maloljetnik saslušava u svojstvu direktne žrtve ili

svjedoka-očevica događaja.

Krivičnopravna briga i zaštita djece i maloljetnika nije ograničena samo na krug krivičnih djela

navedenih u članu 185. stav 1. Zakona. Ona se proteže i na druga krivična djela u kojima se djeca i

maloljetnici prema opisu djela spominju, bilo kao direktne žrtve ili upće nisu spomenuti, ali im se

krivičnopravna zaštita pruža kao i svakoj drugoj osobi oštećenoj krivičnim djelom.

U krivičnom postupku protiv odraslih učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika važi pravilo

po kojem se odredbe Zakona o krivičnom postupku o izdavanju kaznenog naloga (od čl. 350. do čl.

355. ZKPFBiH), iako su po svom karakteru vrsta skraćenog i ekonomičnog postupka, ne primjenjuju.

Osnovni cilj ovog pravila je da se djeci i maloljetnicima osigura optimalna i efikasna zaštita od

kriminalnog nasrtaja odraslih osoba na njihov život i zdravlje. Primjenom kaznenog naloga, suprotno

intencijama zakonodavca, znatno bi se smanjila efikasna krivičnopravna zaštita djece i maloljetnika.

Kako Zakon nalazi da su djeca i maloljetnici, zbog njihovog uzrasta i stepena zrelosti, ozbiljno fizički i

psihički traumatizirani okolnostima pod kojima je krivično djelo učinjeno ili pate od ozbiljnih psihičkih

poremećaja koji ih čine izuzetno osjetljivim, njima se odmah, i bez posebnog dokazivanja, daje status

ugroženih svjedoka. Davanjem tog statusa odmah se osigurava i obavezna mjera zaštite, čijom

primjenom se saslušanje djece i maloljetnika obavlja iz posebne prostorije, a komunikacija sa ostalim

akterima postupka odvija putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka (čl. 187. st. 2. i 4.). Ova

mjera zaštite predviđena je i članom 10. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih

svjedoka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZSFBiH). Primjena ove mjere važi, kako

za fazu istrage, tako i za fazu glavnog pretresa. Za primjenu ove mjere nije potrebna saglasnost

stranaka u postupku i branitelja, oštećenog, roditelja/staratelja ili pravnog zastupnika.

U svrhu zaštite djeteta i mlađeg maloljetnika Zakon postavlja ograničenje prema kojem se njihovo

saslušanje može provesti najviše dva puta, u fazi istrage i tokom suđenja. Ovo ograničenje se ne

postavlja, niti zabranjuje u odnosu na starije maloljetnike. Međutim, kako Zakon svim maloljetnicima

priznaje status ugroženih svjedoka, poštivanje ovog ograničenja bilo bi od osobite važnosti i u odnosu

na ovu kategoriju maloljetnika, jer je praksa pokazala da višestrukim ispitivanjima iskazi svjedoka

gube na svojoj dokaznoj snazi.35

35

„U Velikoj Britaniji sva djeca svjedoci (mlađi od 18 godina) su kategorizirani kao 'ugroženi' svjedoci na osnovu njihove

starosne dobi i automatski imaju pravo na mjere zaštite u krivičnom postupku. Zakon predviđa da dijete svjedok, mlađe od



95

Nakon što je iscrpljeno zakonsko ograničenje u ispitivanju, pravo na odbranu će biti zadovoljeno

reprodukcijom audio-video zapisa svjedočenja, odnosno čitanjem izjave iz istrage ili iz kasnije faze

postupka u kojoj je odbrana imala mogućnost da ispita ili je unakrsno ispitala dijete ili maloljetnika na

čiju štetu je učinjeno krivično djelo (čl. 238. st.1. i 3. ZKPFBiH; čl. 288. st. 1. i 2. ZKPFBiH).36 Uzrast i

stepen zrelosti ugroženog svjedoka predstavlja važan i izuzetan razlog za odstupanje od pravila

neposrednog saslušanja.

Saslušanje svjedoka se obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe (u daljnjem

tekstu: stručne osobe). Stručne osobe (čl.22.) tužilaštva pružaju pomoć i podršku svjedocima tokom

dolaska i saslušanja u tužilaštvu, a stručne osobe suda, tokom dolaska i svjedočenja u sudu, s tim da

stručne osobe suda, na jednak način pružaju pomoć i podršku i svjedocima odbrane. Pomoć i podrška

koja se svjedocima pruža prije, tokom i nakon suđenja, odnosi se kako na logističku podršku (prijem,

prihvat, smještaj, naknada troškova i sl.), tako i na psihološku i savjetodavnu pomoć koja ne zadire,

niti se može odnositi na način davanja odgovora na postavljena pitanja stranaka, branitelja i suda u

vezi sa krivičnim djelom o kome svjedoče. Zadržavajući neutralan stav, stručna osoba suda jednako

profesionalno postupa i prema svjedocima tužilaštva i odbrane, a primljene informacije, koje su

povjerljivog karaktera, dostavlja onoj strani čiji je svjedok. Stručna osoba nije vještak, pa se u smislu

člana 285. ZKPFBiH ne može u tom svojstvu pojaviti u krivičnom postupku.

Štiteći psihički integritet, prisustvujući saslušanju i nalazeći se u drugoj prostoriji uz dijete ili

maloljetnika, stručna osoba, pored toga što svjedoku tokom ispitivanja pruža psihološku podršku,

pomaže sudiji ili predsjedniku vijeća tako što im prije ili tokom saslušanja, u vezi sa psihološkim

statusom svjedoka, daje odgovarajuće preporuke kao npr. da je zbog uznemirenosti svjedoka

potrebna pauza, da je potrebna ljekarska ili neka druga vrsta intervencije, poduzimanje dodatnih

mjera zaštite i slično.

Sudija, odnosno predsjednik vijeća u vršenju kontrole načina saslušanja i ophođenja učesnika

krivičnog postupka osigurava da se saslušanje odvija bez uznemiravanja i zbunjivanja svjedoka, s tim

da, u izuzetnim okolnostima, sud može uz saglasnost stranaka i branitelja saslušati svjedoka tako što

će mu direktno postavljati pitanja u ime stranaka i branitelja (čl. 9.ZZSFBiH). Postavljanje pitanja

posredstvom suda (čl. 187. st. 4.) podrazumijeva da stranke i branitelj, koji putem monitora vide

svjedoka, svoja pitanja formulišu u pismenoj formi i dostavljaju sudiji, odnosno predsjedniku vijeća

koji ta pitanja putem uređaja za prijenos slike i zvuka postavlja svjedoku direktno, ili ih prenosi

stručnoj osobi, da ona u skladu sa uzrastom i stepenom duševne razvijenosti djeteta ili maloljetnika

pitanja prilagodi tako da svjedok pitanje razumije i na njega odgovori. S obzirom na priznati status

18 godina, daje svoj iskaz izvan sudnice putem video snimljenog razgovora kao glavnog dokaza i da bude unakrsno ispitan

putem direktnog linka, osim ako to neće poboljšati kvalitet njihovih iskaza. Ali, uz saglasnost suda, djeca mogu odustati od

davanja iskaza bilo putem video snimljenog razgovora kao glavnog dokaza ili putem direktnog linka ili oboje. Zakonodavstvo

koje se odnosi na djecu svjedoke, a koje je u primjeni preko 12 godina, široko je cijenjeno kao jedno od najnaprednijih u

svijetu“ Risby.K,Miler.J., Susino.C.,N.,: Procesne mjere zaštite svjedoka. (VSTV), Sarajevo (neobjavljeno), str.46. 36

Gluščić,S., Ljubin,T., Novosel,D., Tripalo, D., Gert, V.,: Zaštita svjedoka kod teških kaznenih djela-Procesne mjere zaštite

svjedoka, Vijeće Evrope, (2006.), Presuda Evropskog suda za ljudska prava: S.N. protiv Švedske od 2. jula 2002. godine, str.

65-68;



96

ugroženog svjedoka i ranjivost koja se pojačava ispitivanjem o događaju koji svjedoci žele da

zaborave, čini se sasvim razumnim i opravdanim da se ova okolnost prihvati izuzetnom, te se na

opisani način provede saslušanje i onda kada ne postoji saglasnost stranaka i branitelja da sudija ili

predsjednik vijeća od njih preuzme ispitivanje. Uključivanjem manjeg broja osoba u saslušanje

stvaraju se uvjeti da svjedok o onome što je doživio, vidio ili čuo, svjedoči slobodno, potpuno i tačno,

ali i osigurava veći stepen dokazne snage iskaza, a da se pri tome ne dovodi u pitanje pravo stranaka

u postupku i branitelja da, formulisanjem pitanja u pismenoj formi, saslušaju svjedoka preko sudije,

koji u njihovo ime postavlja pitanja. Osim toga, na ovaj način se izbjegava primjena mjere udaljenja

optuženog iz sudnice kada postoji opravdana bojazan da će optuženi, usmenim postavljanjem

pitanja, utjecati na sposobnost svjedoka da svjedoči, slobodno, potpuno i tačno (čl. 11. ZZSFBiH).37

U svrhu zaštite djeteta i maloljetnika oštećenih teškim krivičnim djelima, uz spomenute, mogu se

primijenjeniti i druge odgovarajuće mjere zaštite predviđene ZZSFBiH. U skladu sa principima

neophodnosti, srazmjernosti i, uz njihovu kombinaciju i modifikaciju, sud prema svjedoku može

primijeniti više mjera istovremeno.

Također, u svrhu zaštite djeteta i maloljetnika, sud može svojim rješenjem ovim naročito osjetljivim

svjedocima odrediti status svjedoka pod prijetnjom (čl. 3. ZZSFBiH) ili status zaštićenog svjedoka (od

čl. 15. do čl. 24. ZZSFBiH).

Ista pravila, pri poduzimanju pojedinih procesnih radnji i određivanja mjera zaštite, primjenjuju se i

prema djeci i maloljetnicima koji nisu direktne žrtve, ali kao osjetljivi svjedoci-očevici učinjenog

krivičnog djela mogu biti traumatizirani zbog onoga što su vidjeli i čuli.

U krivičnom postupku protiv odraslih učinilaca krivičnog djela u kojem se djeca i maloljetnici

pojavljuju kao svjedoci, također važi pravilo iz člana 84. ovog zakona o zabrani objavljivanja toka

krivičnog postupka i odluka donesenih u tom postupku, te audio-video snimanje u svrhu

objavljivanja. Može se objaviti samo pravosnažna presuda, ali bez navođenja imena djeteta ili

maloljetnika, i drugih podataka iz kojih bi se mogao utvrditi njihov identitet.

Ovi postupci po svojoj prirodi su hitni. Dijete i maloljetnik trebaju biti saslušani što prije, jer se

protekom vremena potiskuju sjećanja na događaj koji žele da zaborave, a pod utjecajem odraslih

gradi drugačija priča o događaju. Neopravdano i nepotrebno dugo trajanje postupka doprinosi

dodatnoj viktimizaciji i stigmatizaciji zbog reakcije sredine koja na različite načine vidi i interpretira

ulogu djece i maloljetnika u konkretnom događaju.

37

Više o taktici i tehnici saslušanja djece i maloljetnika vidi: Škulić,M.,: Maloletnici kao učinioci i kao žrtve krivičnog dela,

Dosije, Beograd, 2011., str. 505-522;

Documents

PRIRUČNIK ZA OUKU - cprc.ba · ministara zemalja članica u vezi sa zastrašivanjem svjedoka i prava odbrane - Dodatak Preporuci (97)13 II. Opći principi); Zaključni komentari/preporuke