Prisila ponavljanja s onu stranu Freuda: fort-da između ...darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7263/1/FI_141_10_MILANKO.pdf · ove novele »Ukradeno pismo«. Podrobnu kri-tičku analizu

PrethodnopriopćenjeUDK141.78:159.964.2Lacan,J.,Derrida,J.doi:10.21464/fi36110Primljeno10.2.2016.

Andrea milankoSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,IvanaLučića3,HR–10000Zagreb

[email protected]

PrisilaponavljanjasonustranuFreuda: fort-daizmeđuLacanaiDerridaa

SažetakIako je dobro poznata činjenica da je razdor Lacan–Derrida počeo Seminaromo»Ukrade-nompismu«, nije istražena dublja genealogija spora oko prava na interpretaciju Freudova nasljeđa. Freudov spekulativni metaspis Sonustranunačelaugode (1920.) ambivalentan je utoliko što uvodi novu topiku psihe, novi nagon i novi (ekonomski) aspekt psihičkog apara-ta, a da pritom argumentacijski sâm sebe pobija. Lacan izmiruje taj interpretacijski nesklad uvođenjem novih pojmova (l’automatismederépétition, imaginarni i simbolički poredak) ili značenjske razlike u stare (Trieb vs. Instinkt). Derrida prisvaja Sonustranunačelaugode za dekonstrukciju tvrdeći da je istina Freudova teksta sadržana u otporu jednoznačnoj i cjelovitoj interpretaciji, što ga čini srodnikom fikcionalne književnosti i dekonstrukcije. Tom gestom Derrida pruža otpor lakanovskoj institucionalizaciji Freuda.

Ključneriječiprisilaponavljanja,načelougode,nagonsmrti, načelostvarnosti,psihičkiaparat,dinamičnimodelpsihe,intersubjektivnost,kritikapsihoanalize

Remeteći kronologiju objavljenih tekstova time što je na čelo prvog izda-njaÉcrits(1966.)stavioSeminar o »Ukradenom pismu«,nemožeseporećida je tomuređivačkomgestom JacquesaLacana spomenutoj studiji »dana‘povlastica’uobličavanjasinkronijskekonfiguracijeskupaitimepovezivanja cjeline«(Derrida1998:49).SeminartakopostajeipovlaštenomjestoLaca-novazapodijevanjaraspravesfilozofima,uprizorenje»singularnefilozofovežudnje«(ibid.:46),aliiotvorenibokzafilozofskenapade.Međutim,kakoseborbaodvijaudvorištupsihoanalize,potonjaodlučujeiostiluborbe:

»Poeovipolicajci,poputfilozofā,pretražujuimaginarnopodručjevećstrukturiranosimbolič-kimkaodajeimaginarnopodručjezajedničkageografijaneizmijenjenasimboličkim.«(Eggin-ton2007:90)

KratkispojuDerridaovojkomunikacijikritikeLacanovatekstanastajezbogtogaštofilozofskookomotripsihoanalitičkuslijepupjeguonako,kakojujesâmodefiniralofigurommetonimije:»strukturaDerridaovaprijenosa krivnje sastanovitačitanjaLacananaLacanovtekst nijesamaposebiindiferentna«(Johnson1992:235).1»LacanovočitanjePoea«,kakosažimaEgginton,»sva-kakojemanjkavokaočitanjePoea;Derridaovočitanje,zbogkoječegadrugog,iakojestbriljantnočitanjePoea,nijeprikladno(inadequate)čitanjeLacana«(Egginton2007:93).2Tinaspodsjetniciupozoravajunadvoje:prvo,Laca-

1

U prijevodu je izgubljen kurziv iz originala(usp.Johnson1977:478).

2

RiječjeoglasovitojpolemiciokočitanjaPoe-ovenovele»Ukradenopismo«.Podrobnukri-tičkuanalizudonosiJohnson(1992).

http://dx.doi.org/10.21464/fi36110

mailto:[email protected]

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 141God.36(2016)Sv.1(119–135)

A.Milanko,PrisilaponavljanjasonustranuFreuda:fort-daizmeđuLacanaiDerridaa120

novuuređivačkurukuSpisa valjashvatitikaotrajnuspisateljsko-čitateljsku,»lakanovskuprovokaciju«filozofa(Derrida1998:46);drugo,postojistalnaprijetnja da se filozofsko čitanje psihoanalitičkih autora svede na konačnuriječopsihoanalizi.Tasinegdoha,iako»najzavodljivijametafora«(deMan1973:30),posebnojezanimljivakadajenadnevnomredusukobljavanjeokočitanjaFreuda,napose jednogodnjegovihnajprjepornijihpojmova,prisile ponavljanja.Naime,iakosuLacanui/liDerridausklonikritičariujedinjeniumišljenjudajeteorijskakavgadvojiceimenjakaizbilapovodomzlouporabeknjiževnogtekstateunatočtomuštosuzatuprigoduspornetočkeizdvojeneiobrazložene,izostalajegenealogijaFreudovapojma.Onajepakneophodna,kaoštoćepokazatiargumentacijaunastavku,dasekonačnoocijeneúlozikojesuLacaniDerridaimalikakousvojemmatičnompolju–psihoanaliziodnosnodekonstrukciji–takoiumeđusobnimokršajima.

* * *

PrisilaponavljanjaprvijeputuvedenauFreudovutekstuiz1914.Sjećanje, ponavljanje i prorada (Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten) iako seponavljanjekaotakvo(bezdodatka»prisile«)spominjeunjegovimbrojnimdrugimradovima.3ZarazlikuodtekstaS onu stranu načela ugode,ovdjejeautormnogopreciznijiupogledutogaštoseponavlja:pacijentponavljasve»štose iz izvorāonogapotisnutogvećostvarilounjegovupojavnombiću,njegovekočniceineupotrebljivestavove,patološkecrtenjegovakaraktera«.Prisiluponavljanjaneograničavananeurotičare,štoviše,njezinjedometda-lekoizvanprostorijezakliničkitretman.Uzto,Freudjesasvimnedvosmi-slen:

»On[pacijent,op.a.]nereproducirato[potisnutoizaboravljeno,op.a.]kaosjećanjenegokaočin,ontoponavlja,naravno,neznajućidatoponavlja.«

Nedvosmislenost ipak nije suzbila kasnije čitateljske nesporazume, sudećiprematomeštoLacansmatrapotrebnimistaknutida

»… u Freudovim tekstovima ponavljanje nije reproduciranje. Nema kolebanja u ovoj točki–WiederholennijeReproduzieren.«(Lacan1986:56)

NapomenajesvojevrstannaputakkakočitatiFreuda.Naime,LacanpodsjećadaseReproduzieren odnosinapočetnupsihoanalitičkuprimjenukatarktičkemetodekodhisteričarki:

»Imalismoreprodukcijupraprizora,kaoštodanasimamoslikemajstorazadevetipolfranaka.«(Ibid.)

Valjanaglasitidajetaanalogijatekdjelomičnoilustrativna:prisilaponavlja-njanijepukamehanička reprodukcijanekog traumatskog»originala«– taj original ne postojipapostajenezaobilaznomotritipacijentovesimbolizacijeuanalitičkojsituaciji;nijevažnoštoonsimbolizira,većkakosesinkronijskiuspostavljasimboličkakonstelacijaznačenja:

»Svakinoviopažajkojipodražujenesvjesnuuspomenunatraumatskidogađajtesvakanovatraumakoja jepotencijalnopriziva rezultira timeda seu svijestipojavine sâmprizornegoisključivosimboltogprizora.«(Laplanche1990:36)

Valjatakođeristaknutidajepotiskivanjepreduvjetzaponavljanje,daponav-ljanjeoznačavapovrataknečegštojeanaliziranomnečitljivo,štopaknezna-čidajeanalitičaručitljivo.Dapače,moramouvestirazlikukojapredstavlja



»jezgrupsihoanalitičkograda«:onomznačenjskinedohvatljivomizprošlosti,čije tumačenje analizirani zahtijevaodanalitičara, analitičarneprilazikaotraumatskomdogađaju,4negoanalitičardjelujenasadašnjitekstanaliziranog»eksplikacijomianalizomnesvjesnefantazme«(Laplanche1990:33)–riječ-ju,bavisesimbolima.UII. seminaruLacanpodsjećapublikudajetekstS onu stranu načela ugode prethodioFreudovojformulacijidruge,strukturalnetopikepsihe(id,egoisu-perego/Ono,JaiNad-Ja);nemožedovoljnonaglasiti»izravnuvezuizmeđutekrizeutehnicikojujevaljalonadićiiproizvodnjetihnovih[metapsiho-logijskih,op.a.]pojmova«(Lacan1991:11).Sugestijapublicida»ispravniredoslijed«čitanja(ibid.)budeS onu stranu načela ugode,Masovna psiholo-gija i analiza ja(1921.),Ja i Ono(1923.)zrcalilogikurasporedaukoričenihradovauSpisima(1966.).Pritomaludiramonaprvomjestonakojejezasjeo»Seminar o Ukradenom pismu«, razradomkoncepcijesimboličkogporetka,ipritomsenadovezujenaopisporetkaimaginarnog.VelikapozornostkojuLacanpridajeprisiliponavljanja,prijenegoštoseokrenepotankojanaliziiz-mijenjenetopikepsihe,navodinasnazaključakdaseunjegovučitanjumeha-nizamponavljanjamorasagledatineovisnoodinstancijapsihe,odvojenoodonogatkogovori(Ja),tkoprosuđuje(Nad-Ja)itkoseugovoruobjavljuje(Id).TojerazvidnoiuanaliziprveidrugescenekrađepismauPoeovojnoveli:

»ToštoministarzauzimapoložajKraljicenipoštoseneobjašnjavaupućivanjemnarazinuna-petostiunutarpsihičkogaparata,negoseobjašnjavaupućivanjemnatročlanustrukturuintersub-jektivnosti.«(Lee1991:104)

NijedaklenevažnoštoseLacanzadržavanaFreudovimpoteškoćamauana-lizisubjekta.Pripisatćeihireverzibilnostiredoslijedaprisilaponavljanja–su-bjekt:postavivšitezudauJadjeluju»inekidruginagoniosimlibidnihnagonasamoodržanja«,Freudihnijemogaooprimjeritijer»analizaJajepremalona-predovala,takodaćenamovajdokazbitipriličnotežak«(Freud1986:180).ParadoksanalitičkeslijepeuliceukojujezašaobečkianalitičarsastojiseodtogaštonovmodelnagonāmožeobjasnitijedinouzpomoćnovogopisaJa,dokje–iuskladusLacanovimrazumijevanjem–FreudiznašaonovmodelopisaJaupravozahvaljujućičinjenicidajeprepoznaonovnagon,nagonsonustranunačelaugode.Seminar daklenereproduciraFreudovuargumentacijunegopojamprisileponavljanjaiztemeljapreispisuje.Lacanovpreispisprisileponavljanjanajavljujeiintervencijauprijevod,utoli-koštoterminološkapreinakanijeodrazprevodilačkenedosljednosti.Deseto-godišnjiodmakizmeđuII. seminaraiSpisāpredstavljastanovitustabilizacijupojma,anebibilopretjeranogovoritiionjegovojinstitucionalizaciji.Naimeu II. seminaru FreudovWiederholungszwang na francuski jeprevedenkaocompulsion à la répétition–uobičajenozafrancuskupsihoanalitičkutradi-ciju,alijeuSeminarobjavljenuSpisima –akojisusepojavilinakonštojeLacanizbačenizMeđunarodnogapsihoanalitičkogdruštva–uvedenprijevod

3

Zaponavljanjekaougodan(vicevi,šale,dječjeigre),aliineugodanosjet(identifikacijasro-diteljem,dvojništvo),vidjetiu:Rogers1987,osobitostr.581.

4

Usp.Freudovduljideziluzioniraniiskazupu-ćen Fliessu u 69. pismu, datiran 21. rujna1897.(Laplanche1990:32).

5Na tu se promjenu nadovezuje upotrebapojma ex-sistence koji je Lacan preuzeo izfrancuskog prijevoda Heideggerova Bitka i vremena.LacanovprevoditeljFinktoobjaš-njavaovako:»Lacangakoristikadgovorio‘odvojenojegzistenciji’,kojaustraje,reklobise,izvana,kadgovorionečemuneuključenuuunutarnjost,onečemušto je‘ekstimno’,ane intimno« (Fink u: Lacan2006: 767). Jef-freyMehlman,prevoditeljkojipotpisujeprvi



l’automatisme de répétition.5Noprijelazsnagona(compulsion)naautoma-tizam(automatisme)nemasamosvojstvoaluzijekojaćeosnažitiargumen-tacijuoPoeovimlikovima(kojaćeuslijediti)negonosiprevratničkinabojučitanjuFreuda.Lacanovomintervencijomiz temelja jeuzdrmanarecepcijaFreudau francuskoj ianglo-američkoj tradiciji.Nasuprotuvriježenompre-vođenju FreudovaTrieb (nagon) terminom instinct, Lacan izmješta pojamnagonaizbiološkeprovenijencijeismještagaudomenusimboličkogdajućimupredznakintersubjektivnosti,ainstinctzadržavauokvirubiologije.6Pri-sila ponavljanja prispodobljena stanovitim automatizmomotad nepovratnomijenjaustrojstvopsihoanalizekaodiscipline.Dajeprisilaponavljanjadoistajedanodstožernihpojmovapsihoanalize,po-stajejasnijenakontzv.ekskomunikacije1963.UXI.seminaruČetiri temelj-na pojma psihoanalize, održanomu godini netomnakon štomu se strukazahvalilanaradupodnjezinimblagoslovom,Lacanubrajaponavljanjemeđutemeljnepojmovepsihoanalize–»oninoseupravofunkcijupojmova«(Lacan1986:24),štoćerećidasepoljepsihoanalizekaodisciplineorganizira okostanovitogbrojapojmovatedabeznjih–pogotovoakosutemeljni–psiho-analiza,baremuLacanovojkoncepciji,višenijepsihoanalizanegoneštodrugo.Ovdjevrijediistaknutidvoje,stanovitutekstualnuikontekstualnunapomenu.Tekstualna se odnosi na to da »relativno pravilan oblik oko pitanja prisileponavljanja«predstavlja temeljnurazliku,akose takomože rećizajednosDerridaom,7 izmeđudekonstrukcijskog i psihoanalitičkog čitanjaFreudovateksta;FreudovpojamprisileponavljanjauLacanovučitanjupsihoanalizuustrojavanaosobitnačin–iočiglednoprijeporan,sudećiprematrzavicamaupsihoanalitičkimkrugovima–auDerridaovujeraščinja:»prisilaponav-ljanja,hiperboličanotporneotpora,premasebi jeanalitična;upravonjezinotporpsihoanalizadanaspredstavljaunajsigurnijemoblikulukavstva(ruse):zamaskiranuneotpor«(Derrida1998:24).Druganapomena(inemanjevažna),onakontekstualna,jestčinjenicadaXI. seminarneoznačavasamoraskidsastrukomnegonosiiposebnosimboličkoznačenje;15.siječnja1964.datumjekojimzapočinjejedanaesticiklusLacanovihseminara,aliinjegovpreda-vački,aondaiteorijsko-institucionalniuspon,timeštogajeLouisAlthus-ser»udomio«naprestižnojfrancuskojustanoviÉcole Normale Supérieure.8 Takose ispostavljadasekonceptualni razvojni tijekprisileponavljanjanemožepratitiodvojenoodteorijskihiinstitucijskihotpora.Lacanizrijekomtvrdida»pojamponavljanjanemavezespojmomprijenosa«iakoje»onotkrivenprilikomtapkanjauistraživanjuprijenosa«(Lacan1986:39) –»reprodukcija uprijenosu tijekomanalizeočito je samopojedinačanslučajdalekorasprostranjenijereprodukcije«(Lacan1991:63).TimeseželiistaknutirazlikauteorijskomikliničkompristupukakavLacanzagovarana-suprot»krivovjernim«nasljednicimaFreudovaučenja,objedinjujući ih iro-ničnou»ortopedsketeorije«(Lacan1986:145).Lacanovojerazumijevanjefunkcijeponavljanja»novo«(ibid.:55)paonutoliko–iizrijekom–ne ponav-ljazaFreudom,štoLacanovdeklarirani»povratakFreudu«ustanovitojmjeri,kakosmovećistaknuli,preobražavaupitanjeinstitucionalizacijeFreuda.AkojesuditipremaFreudovuoprezukojipokazujekadapiše:»usuditćemosepretpostavitidauljudskojdušizaistapostojiprisilaponavljanjakojana-dilazinačelougode«(Freud1986:150),činisedajeprijeriječospekulaciji(možda i lažnoj skromnosti?), autor naime opskrbljuje cijeli tekst brojnimprimjerima iz»normalnih«okolnosti i stanja (npr.dječja igra).Tomuvaljapridružiti i izrijekomiznesenoneslaganjesCarlomJungomupogledujed-noga jedinstvenog nagona, »nagonske sile« (Freud 1986: 180) sinonimne



s libidom.Suprotnodotadašnjoj psihoanalitičkoj teoriji oprvenstvunačelaugode(homeostaze),prisilaseponavljanja»činiprvotnijom,elementarnijom,nagonskijom«(ibid.:151).Prisilaponavljanjaradikalnodestabiliziranasljeđepsihoanalize;Lacanujepoticajdatzv.metapsihološkiperiodFreudovauče-njanakon1920.pomakneunatrag,svedopisamaFliessu(Lacan1991:12).LacanćestoganapodloziupravotogFreudovatekstačitatisvedrugenjegovetekstove, i prethodne i sljedeće, razvijajući sâm vlastitu koncepciju prisileponavljanja.Prisilaponavljanja izFreudovaS onu stranu načela ugode zapsihoanalizuimadaklestatus»događaja«,ravnopravan»događaju«struktu-ralizma(usp.Derrida2007:297).

* * *

Freudov»metapsihološki«tekstS onu stranu načela ugode[Jenseits des Lust-prinzips] (1920.)–metapsihološki jermu je»namjeradapored topičkog idinamičkogmomentapriznaiovajekonomski«(Freud1986:135)–posve-ćenje»jednadžbisdvijenepoznanice«(ibid.:184)ipodnaslovbimumogaoglasiti:»Zaštopostojispolnarazlikaiodakleseksualninagon?«.FormulacijausličnomoblikunigdjesenenazireutekstuS onu stranu načela ugode,alijegotovotemeljnapreokupacijaTriju rasprava o teoriji seksualnosti[1905.](Freud 2000). Ta neprepoznata dimenzija Freudova teksta eksplicirana jeovdjezatoštojeLacanuizrazitovažna,sudećiprematomeštonanjojzasni-va»istinupisma«tejeimanaobzorudokčitasveFreudovetekstove,kakomaločasrekosmo,još»odpisamaFliessu«.PitanjespolnerazlikeizrijekomseuvoditekuVI.dijelu,aliputdonjezinarazmatranjaFreudjepripremaouprethodnimpoglavljima.UporištezatočitanjepružajunamdvamomentauFreudovutekstu:autorovonezadovoljstvo,prvo,izbiologijeposuđenimmo-delomdiferencijacijestanicaodjednostavnihorganizamadosloženihkakobiobjasniofunkcioniranjepsihičkogaparatate,drugo,nezadovoljstvo(filozof-skim)mitomorazdvojenimdušamakojijeizložioPlatonuGozbi.SvihsedampoglavljakaodaobigravaokonečegaštoFreudnikakonemožeimenovati,čemusepribližavaizrazličitihkutova,nočijeznačenjeivrijednostnaslućujeadaihnemožesasvimodrediti.Tako,naprimjer,pišeoosjetimaugodeineugode,aliioosjetima»nekeosobitenapetosti«(Freud1986:190)

prijevod Seminara za anglo-američku čita-teljsku publiku, objašnjava pak da preinakaprijevodatermina»upućujenaLacanovspe-kulativni pokušaj reinterpretacije frojdovske‘višestruke uvjetovanosti’ pomoću zakonāvjerojatnosti. (Slučaj je automaton, ‘uzrokkojinijeotkrivenljudskojmisli’,uAristote-lovojFizici.)OdatlevažnostkojuMinistrovastrastzakockomdobivaposlijeuLacanovojanalizi.«(Mehlman1972:39)

6

Zausporedbu,ovdjenamjekorisnaLaplan-cheovanapomenaoekonomskoj»derivaciji«(Laplanche1990:10)nagonaizinstinkta,štoznačidapojamnagonaiLaplancheizmještaizbiologije.RazlikapremaLacanumeđutimvidljiva je – i znakovita – u čitanju prisileponavljanja:dok -zwang (izWiederholungs-zwang)Lacanpreobražavauautomatismeis-ključivonapozadinitekstaS onu stranu nače-la ugode,taj»paradoksalnizaokret«uFreuda

Laplanche razmatra u kontekstu Freudovaopusa,uzsljedeće(ne)obrazloženje:»zanasćebitinemoguće[?!]postavitiinterpretacijutoga [prisile ponavljanja, op. a.] do u tanči-ne slijedeći relevantne tekstove, pogotovoS onu stranu načela ugode.Takosmoprisi-ljeni [compelled, op. a.] izložiti, s minimu-momopravdanosti,elementekojiseunjemu[Freudovuopusu,op.a.]iznova ponavljaju.«(Laplanche1990:112)

7

Prema vlastitu priznanju, da citiramoDerri-daoveriječi,iFreudaje»pokušavaočitatinavlastiti,nebašlakanovski,način,u‘Freuduiscenipisanja’«(Derrida1998:55).

8

JeffreyMehlman(1996)pišedaseotad»la-kanovsku psihoanalizu smatralo jednim odglavnihstupovafrancuske intelektualnesce-ne«.



koju da isporučuje svijest »iznutra« (ibid.). Sistem opažanje–svijest (o–sv, Wahrnehmung–Bewusstsein)nalazisenagranici,primajućipodražajeizvana(»postajanje svjesnim«) i isporučujućiosjete iznutra (»procesuzbuđenja«).Budućidaonodređuještoćebitipripuštenosvijesti,aštoćeostaviti»tragpamćenja[Erinnerungsspur]«(ibid.:152),njemujedodijeljenafunkcijakor-donaskojegseudjeljujuiliuskraćujupropusnice.Lacantvrdidajeto»inter-valkojiihrazdvaja,ukojemujemjestoDrugoga,gdjesekonstituirasubjekt«(Lacan1986:52),daodatleja(moi)»značenjaprimaodjezika«(ibid.:95).Freuda,činise,zbunjujebaštamogućnostnesvjesne intencionalnosti:

»Nalazimomeđutimdajeteškovjerovatidatakvitrajnitragoviuzbuđenjanastajuiusistemuo-sv.Onibi,uslučajudauvijekostanusvjesni,vrlobrzoograničilisposobnostsistemazapri-jemnovihuzbuđenja;udrugomslučaju,kadabibilinesvjesni,postavilibinaspredzadatakdaobjasnimoegzistenciju nesvjesnih procesa u sistemu čije funkcioniranje je inače praćeno fenomenom svijesti[isticanjeautorovo].«(Freud1986:152)

Sviješćuupravljajuinesvjesniprocesipavrijediitodasu

»…nesvjesniduševniprocesipremasebi‘bezvremeni’.Tonajprijeznačidaoninisuporedanivremenski,davrijemenanjimaništanemijenjaidasepredodžbavremenanemoženanjihprimijeniti.«(Ibid.:155)

Dakle,

»…nesvjesno,atoznači‘potisnuto’,uopćenepružaotpornastojanjimaokoizlječenja.Onočaksâmonetežiničemdrugomnegodasepritisakkojigaopterećujeprobijedosvijestiiliisprazniustvarnomečinu.«(Ibid.:147)

Nije teškopretpostavitikakojenesvjesnaintencionalnostLacanuposlužilakaoodskočnadaskazapreuzimanjestrukturalističkekoncepcijejezika9tedaseprviobračunsoficijelnompsihoanalizom,filozofijomiprirodnimznanosti-ma trebao odvijati na poprištunačela stvarnosti: »u analitičkom iskustvu,ispostavljasedajenamjeranesvjesnautolikoštojeizraženaisvjesnautolikoštojepotisnuta[réprimée]«(Lacan2006:67).NapisanjetogneobičnospekulativnogčlankaFreudajepotaknulokliničkoiskustvoradaspacijentima(ponavljanjeneugodnihdoživljajauanalizikojeiskazujuneurotičari,opetovanitraumatskisnoviljudikojisupreživjelikakvuprometnunesreću,rat, itd.).Činisedaga je jošvišezaintrigiraoizostanakobjašnjenja,bilofilozofskogilipsihološkog,»kakvaznačenjaimajuzanastakoimperativniosjećajikaoštosuugodaineugoda«(ibid.),uztoičinjenicadanedostatnostusvojenogamodelapsihe,pogotovopretpostavkēda»načelougodeautomatskireguliratokduševnihprocesa«(Freud1986:135),najvišedolazidoizražajaupsihoanalitičkomkliničkomiskustvu.Freudupravona-glašavadauopćenijejasnozaštočovjekimapsihu–adrugiorganizminema-ju–itostrukturesvjesno-predsvjesno-nesvjesno,makartatopikanajednomgubisnaguuvjerljivosti.Pitasekakojemogućedapsihičkiaparat,ponekadiunekimizdvojenimokolnostima,radisuprotno odopćeprihvaćenamnije-njaznanosti(biologije)oodnosuorganizmaivanjskihpodražajaizokoline,aliiznenađujućesukladnoslikamaitezamakojenamnudeknjiževnost(usp.primjedbuoOslobođenom JeruzalemuuIII.dijelu)ifilozofija(usp.prizna-nje»dasmoneočekivanouploviliulukuSchopenhauerovefilozofije«uVI.dijelu).EvidentnojedaseFreudzadržavana»figurama«(Rancière2009:3)–nasadržaju,slikamaiprizorima,nalikovima(tragičnimjunacima)iosoba-ma(autoraidjeteta),»onisuisamioznake(tokens)stanovitognesvjesnog«(ibid.).KodLacanajetakođernadjelučitateljskatransgresijadauodnosi-mameđulikovimainanjihovimkarakterimazasnivaautoritetdemonstracije



psihoanalitičke istine o konstituciji subjekta.Obojica pronalaze očitovanjaprisileponavljanja,daseizrazimolakanovski,naimaginarnojrazini.Drugimriječima,proučavanjupsihičkogaparata i djelovanjunanj,makoji gana-gongonio,nemožesepristupitidrukčijenegoanalizomnjegovihprodukata,poput (neželjenih) obrazaca ponašanja, snova, igre, i, zašto ne, filozofije iumjetnosti.DasevratimonaFreudovudihotomijuugoda/neugoda,bitnojenaglasitidasevišeneizvodiizkvaliteteosjetanegokvantiteteunutarnjihivanjskihpodra-žaja.Tekstdakle,sjednestrane,pratiustaljenupsihoanalitičkulinijurazmi-šljanjavodećise»najlabavijompretpostavkom«(ibid.:136)otežnjiorganiz-mazakonstantnošćuosjeta,asdrugestraneuvodikorekcijepsihoanalitičkihpostulata kombinacijom spekulacije i logičkog zaključivanja. Pritom se nenapuštadualističko razumijevanjenagonā,alionovišenijekvalitativno,negodinamičko,topičkoiekonomsko(kvantitativno).Teškojeotetisedojmudajetajtrostrukimomentrazmatranjapsihoanalizudoistavinuonametarazinu.Pokazatćemoštovišekakoupravoekonomskimomentuvedenspekulacijomdestabiliziradrugadva,dinamičkiitopički.Slučajevi utemeljeni »na promatranoj građi« (ibid.: 186) stoje nasuprot napočetkupostuliranojhomeostazi(tzv.načeluugode),ujednačenostiiliravno-težiuintenzitetupodražaja,kojapredstavljaodnosorganizmapremaokolini.Tendencijupremanačeluugode–alineinjegovu»vladavinu«–dasekvan-titetauzbuđenjaodržikonstantnomuminimalnomiznosu,osujećujetroje:1)načelostvarnosti,2)potiskivanje,3) traumatskepodražaje;umanifestacijepotonjihubrajajusedječja igrakalemom fort-da i traumatskisnovikojiseponavljaju.ZaprvedvijepovredenačelaugodeFreududostajezdravorazum-skoobjašnjenje:uprvojpojedinacodgađaneposrednozadovoljenjenagonaekonomizirajućinagradomubudućnosti,audrugojsepsihičkiaparatneugo-domštitiodprekomjerneugodesilovitihseksualnihnagona:»svaneurotičkaneugodapotječeodugodekojasenemožeosjetitikaotakva«(ibid.:138–139).Trećaskupinapovredānačelaugodemeđutim,premaautorovusudu,zaslu-žujeposebnupozornostzatoštoseneugodandoživljajponavljaiakovanjskipodražajodgovoranzaprvotnoneugodnoosjećanjepripadaprošlosti;uprak-sisenerijetkoizjaloviociljdapsihoanalitičarizazove»postajanjesvjesnimnesvjesnog«kodpacijentatejepotonjibio»prisiljendapotisnutoponavlja kaosadašnjidoživljajumjestodagase,štobiliječnikubilodraže,sjećakaoprošlosti«(ibid.:146).10Odatlespoznajaonužnostikorekcijedvadesetpeto-godišnjeterapije:11nesamozatoštosenaprisiliponavljanjalomeanalitičaro-vizubinegozatoštonjomupravljajuistioničimbenici»izistihvišihslojevai sistema duševnog života koji su svojedobno proveli potiskivanje«. Prisi-luponavljanjadakle»trebapripisatipotisnutomdijelunesvjesnoga«(ibid.:147),onomkojemseJaopireuanalizi.Traumatskomjeneurozomtakođerpoljuljanstatussnovakaoispunjenjanesvjesneželje,adijeteuigri,sasvimnormalnojaktivnosti,pokazujeneobičnuprivrženostponavljanjuneugodnihdoživljaja.No igru fort-da Freudproglašava »velikimkulturnimpostignu-ćem«(ibid.:143)svojegunuka–uekonomskimterminimarečeno,dobiva-

9

Usp.tvrdnjuda»prethodnonekakvuoznači-vanju,jeziknosiznačenjezanekoga«(Lacan2006:66).

10

NaovommjestuFreudupućujenasvojpret-hodniradSjećanje, pamćenje i proradaoko-jemjevećbiloriječi.

11

Ukratko, psihoanaliza je na početku bila»umijećetumačenja«(ibid.:145),drugafazasastojalaseodponudeinterpretacijepacijen-tu,atrećaodprinudenaprihvaćanjepredlo-žene interpretacije te svladavanje otporā in-terpretaciji.



njemvećeugodeizneugodeunatočodricanjuodneposrednogzadovoljenjanagona.Dijete se suverenonosi snačelomstvarnosti tako što izlazi izpa-sivnezatečenosti(prepasti)majčinimizbivanjemisimboličkompreoblikom(ustrepnju)preuzimaaktivnuulogu,tj.igromjenajčešćeuprizorilo–dakleponavljalo–majčinodlazak,anepovratak.VrlojevažnarazlikakojuuspostavljaFreud,tj.temeljnanesumjerljivostiz-među svijesti i pamćenja, pri čemu su »procesi postajanja svjesnim s jed-ne strane, i ostavljanje tragapamćenja s druge,međusobnonespojivi unu-taristogsistema«(ibid.:152).ULacanovojformulaciji,percepcijaisvijestjesurazdvojene:znakovipercepcije(Wahrnehmungszeichen)podvrgavajusesljedećemzakonu:»datoprijeđeupamćenjetrebanajprijebiti izbrisanoupercepciji, i recipročno« (Lacan 1986: 52) (Wahrnehmungszeichen postajukodLacanaoznačitelji»kojimanasprirodasnabdijeva«).Svijestipamćenjemeđusobnosunesvodivizahvaljujućilogicikvantitete.PočetnusuprotstavljenostJa-nagonaiseksualnihnagonaFreudjeprevredno-vaotejepreimenovaočlanovedistinkcije:Ja-nagonitežebeživotnostipaihnazivanagonima smrti,aseksualninagonitežerazmnožavanju,ponavljanju,inazivaihnagonima života.OvdjeseuprvomreduočitujezamjenakriterijakvalitetekriterijemtopikezatoštoJa-nagonimogupovućinaselibidnekom-ponentepaJanijeisključivodeterminiranonagonimasmrti–kakoobrazlažeFreud,neštomožebiti»neugodazajedansistemi,istovremeno,zadovoljenjezadrugi«(Freud1986:148).Drugo,Freudproširujeznačenjeseksualnihna-gona(seksualnosti)snagonazareprodukcijomnaživotunajširemsmislu.UlibidnesenagoneubrajajuJa-nagoniiobjektninagoni,anjimanasuprotstojedruginagoni,nagonismrti.IakosečinidaFreudpovlašćujenačelougode,nedvosmislenokažekojajenjegovaulogaupsihičkomživotu:»načelougo-destojiupravouslužbinagonāsmrti« (ibid.:190),no tekpošto jesasvimizmijenioznačenjenačelaugoderazlikujućitendencijuifunkciju:

»Načelougodeu tomslučaju je tendencijakojastojiuslužbifunkcijekojojpripadazadatakdaduševniaparatupotpunostioslobađaoduzbuđenjailidaiznosuzbuđenjaunjemuodržavakonstantnimodnosnoštojemogućenižim.«(Ibid.:189)

Drugimriječima,regresivniikonzervativninagonismrtigonepsihičkiaparatpojedincadotočkegašenja,obamrlosti,»oniželeiznovaproizvestinekora-nijestanje«(ibid.:188),tj.»organizamneželisamoumrijeti,nego‘umrijetinasvojnačin’«(Laplanche1990:107).Nagoniživota,pak,»imajuvišeposlasnašimunutrašnjimopažanjem,jeroninastupajutakodaremetemir,nepre-stanodonosesobomnapetosti,uklanjanjekojihseosjećakaougoda«(ibid.:190), dakle povezuju pojedinca (percepcijom i govorom) s okolinom (pri-rodomidrugimljudima),odnosno,zahvaljujućinjimavrstaopstajenauštrbindividualnesudbinepojedinca.Noevogdjeekonomskimomentremetistabilnostdualističkogmodelanagonātedovodido»unutarnjeidubinskekomplikacije«(Derrida1987:280).UI.di-jeluFreudtvrdidase»principugodeizvodiizprincipakonstantnosti;ustvar-nostiseprincipkonstantnostirazvioizčinjenicakojesuizazvalenašeprihva-ćanjeprincipaugode«(Jenseits des Lustprinzips).Nakontogakružnogtokaargumentacije(prvosmoizvelinačelougodeiznačelakonstantnosti,alismoonačelukonstantnostizaključiliizčinjenicedavećpostojinačelougode)slijediodricanjeuoblikupriznanjaprvenstva:»ondapakmoramorećidabizapravobilonepravednogovoritiovlastiprincipaugodenadtijekomduševnihproce-sa«.Tekstzavršavadosljednomretorikomvlasti(Herrschaft)ipodčinjenosti:»Izgledadaprincipugodestojiupravouslužbi [isticanjeautorovo]nagonāsmrti;u svakomslučaju,onnadgledaiizvanjskepodražaje.«



Međutim,nezaboravimodajeFreudodustaoodkvalitativnogopisanagonāodlučivšisezakvantitativni,itopredstavljavažnuteorijskudopunu,takodaodsadcijeliradspadau»metapsihologiju«.Noondadolazimodoparadoksa:akoje»načelougodesvojstvenoprimarnomnačinuradaduševnogaparata«(Freud1986:137)teako»načelougodejošdugovremenaostajenačinradaseksualnihnagonakojiseteškomogu‘odgojiti’«(ibid.:138),tadavrijediprviilidrugiodsljedećihzaključaka:1)iliseksualninagoninikako ne mogu biti u službi načela ugode jer se »teškomogu ‘odgojiti’« (a ugoda je ipakpri-marno stanjeorganizma, izvedeno izkonstantnosti), ili 2) seksualni nagonijesu,ukrajnjojliniji,nagoni smrti,zatoštojesvojstvokonzervativnihnagona–poputnagonasmrti–vratitiorganizamunekopočetnostanjebeživotnosti(dakle,stanjeprije»primarnog«načinaradaduševnogaparata,moždaipri-je oblikovanja duševnog aparata).Paradokstuozbiljnouznemirujenesamozboglogičko-argumentativnepetljenegoizbogsamihtemeljapsihoanalize:sjednestrane,ondovodiupitanjeFreudovudualističkukoncepcijunagonā,asdrugeuvodiopravdanusumnjudasunagoniautonomniuodnosunabilokojepostuliranonačelo–onisamoiskazujuslijepuvoljumanifestirajućiseuprisiliponavljanja. Iz slikoviteLacanove ilustracijeonagonima–»Trieb vasvišeguraustražnjicu,malimojiprijatelji,tojesvarazlikaodtobožnjeginstinkta«(Lacan1986:56)–nemožeseninakojinačinnizaključitinipredvidjetijelidotičnoguranje–ugodnoilineugodno,kaoštonijejasnonitko(kojainstancijapsihičkogaparata)prosuđujeotome.Doduše,vratimolisepočetkuFreudovateksta,bečkisepsihoanalitičarodvažionaspekulacijubašzatoštonifilozofijanipsihologijanisudalevaljanodgovor»kakva značenja[isticanjeautorovo]imaju zanas« (Freud1986: 135)ugoda i neugoda.Nagon smrti doživljavasličnusudbinuuLacanovučitanju;kodnjegaćeseoprekaugoda/neugodadi-jalektičkiukinutiujedinstvenomautomatizmuponavljanjakojiiskazujesta-novitudubinskupraugoduiakojezasubjektnajčešćemanifestnoneugodna.Poistovjećenjeuvlačisubjektuautomatizamponavljanja,aliseovajiznjeganemožeizbavitipukimprepoznavanjemmodelapremakojemjepoistovjeće-njenastalo,potrebanjedodatnirad,psihoanalitičkaretoričkaizvedba.

* * *

UFreudovutekstuglavnijeoperativniretoričkimanevarbilametaforastro-jazaljudskiorganizam,aondaipsihu.ImamozahvalitiLacanuštoje tuitakvukoncepcijupsihičkogaparata –»izmeđuHegela iFreudadolazakjesvijetastroja«(Lacan1991:74)12–doveouvezusnezaobilaznimutjecajemtehničkograzvoja,tj.štojeradstrojaprepoznaokaooglednumetaforufunk-cioniranjaljudskogorganizmakakoubiologijiimedicini19.stoljeća,takoiupsihoanalizi.Tapovijesnačinjenica,makolikokontingentnabila,stubo-komjepromijenilanačinmišljenjaopsihi;onadobivasveodlikestroja:zaradjojjepotrebnaenergija(paujednačujeizvanjske»podražaje«i»unutraš-njauzbuđenja«–kombiniranazadaćadvajunagona,nagonaživota inago-nasmrti),13kojuondapreraspodjeljuje(»protuzaposjednuće«),transformira

12

Usp.još:»…dvanizametaforā–tekstistroj– ne stupaju na scenu istodobno« (Derrida2007:221).

13

NaglašavamokombiniranostuskladusFreu-domdasmo»samourijetkimslučajevimau

stanju prepoznati djelovanje ove prisile po-navljanjaučistomobliku,bezsuradnjedru-gihmotiva« (Freud1986:150).Uz to,upu-ćujemonaLaplancheovuvidonagonusmrtikaonaličjulibida,»sameduše«libida,kojimsmozaključiliprethodnidioizlaganjaoprisiliponavljanja.



(»vezivanje«)itroši(»pražnjenje«).Također,djelujepremanekimugrađenimzakonitostima(»primarni«i»sekundarni«procesi),trošise(Freudgovorinaprimjer o neugodnimposljedicama»širokog proboja zaštite od podražaja«(ibid.:158))ikvari(»regredira«naprethodnestupnjeverazvoja,traumatskimjeneurozama»uzdrmanaisamafunkcijasna«(Freud1986:141)).Nadalje,zaradjojjepotrebnaoptimalnoraspoređenaenergija(njomevaljagospoda-riti,»osloboditioduzbuđenja«iligaunjojodržavati»konstantnim«–rećićeFreuddase»vezivanje«energije»sastojiunjenomprevođenjuizstanjaslobodnogstrujanjaustanjemirovanja«,1986:158).Nimalonevažno,refe-rentnomjerilopsihičkefunkcionalnostipostajetrenutakgašenja(smrt),anenastanka(rođenje),pojavazastojailikvara,aneglatkograda.Notajekon-cepcijaljudskogorganizma,kakorekosmo,povijesnaikontingentna,svoje-vrsnaretorička ispomoć.14Ovdjeseočitujenimalobezazlena,aneprepoznatarazlikaizmeđuDerridaoveiLacanoveperspektivečitanjapsihičkogaparata:dokgaprvimotrispočetka,nastanka,itopolazećiodvrlokonkretnogstroja–Freudovefigure»pisaćegstroja«(tzv.čarobnevoštanepločice)–drugigamotriskrajai/ilizastoja:

»Zanima nas upravo ta dekonstitucija, taj neuspjeh koji svojemu postajanju pruža stanovitučitljivost,arubnoipovijesnuneprozirnost.«(Derrida2007:212)

NečudistogaštoDerridapokazujeinteresupravozaLacanovinteres.Novi,dinamičkimodelrazumijevanjaJaipotisnutogtrebaobiboljeopisa-tipojavuprisileponavljanjatakoštonebisuprotstaviosvjesnonesvjesnom(statičkaseoprekaočitopokazalanedostatnomzarazumijevanjeiuklanjanjeotporā)negobi svojpotencijal tražio»uprisnomzajedništvu« (ibid.: 150)prisile ponavljanja i izravnog, »ugodom ispunjenog zadovoljenja nagona«(ibid.).Analitičarovjeizazovprvuprisvojitiusvojesvrhe,suočavajućisesotporomkojimjeJanastojizadržatizaseuokvirimaugode.Dakle,Lacannesmatraprisiluponavljanjaaberacijomuodnosunapostuliranonačelougode,onajesamosvojanmehanizamčijuparadoksalnostvalja tumačiti izsasvimnovogakuta.Paradoksalnostseočitujeučinjenicidaseprisilaponavljanja»nikadnemoženaćisamanegojeuvijekpojačanamotivimakojimaupravljanačelo ugode« (Lapanche i Pontalis 1990: 372).Budući da jeFreudostaovjeranupotrebipojmasvijesti(jerdrugomterminologijomnijeraspolagao),Lacanituvidirazlogebrkanjanagonasmrtiiprisileponavljanja,kaoipo-rasta prevrednovanja uloge ega u psihoanalitičkim krugovima.15 RiječimaEllieRagland,razlikaizmeđuFreudaiLacanaupogledukoncepcijenagonājeu tomeštokodprvog»fiziološkiorganizam teži ravnotežizadovoljstva,definiranakaoodsutnostsukobailiugode«,dokjekoddrugogačovjeksklon»konzistentnostiznačenja«(Ragland1995:88).Dakle,»smatrajućidajepo-navljanjebliskostvarnosti–aneugodi–on[Lacan,op.a.]tvrdidastvarnostnijebezazlena,negopogubna«(ibid.:89).RaglandnadaljenavodiLacanovupreinakuFreudovanačelaugode:

»Lacan je tumačioFreudovonačelougodekaoparadoksalanmodel smrti.Ono što jeFreudnazvaonesvjesnimpretpostavkama,Lacanjenazvaofundamentalnimfantazmama,kojerađajuzavodljiveslike–tj.stvarizakojesečinidaobećavajuzadovoljstvo.«(Ibid.:91)

IzteperspektivevaljashvatitiLacanovoinzistiranjenacijepanjuFreudovapojmaego/Janajeimoi:

»…ego[moi,op.a.]nijeja[je,op.a.],nijepogreška,usmisluukojemgaklasičnadoktrinashvaćakaodjelomičnuistinu.Tojeneštodrugo–posebanobjektunutarsubjektovaiskustva.Doslovno,egojeobjekt–objektkojiispunjavanekufunkcijukojuovdjenazivamoimaginar-nomfunkcijom.«(Lacan1991: 44)



Prisjetimose,Freudjeizniotezudaje»ijedandio‘Ja-nagonā’libidnepriro-de,naimeondakadauzimavlastitoJazaobjekt«tesustogauosnovi»nar-cistički«(Freud1986:188).Subjektje,nasuprottomu,valjalocirati»negdjeumeđuljudskojigri«(Lacan1991:55)–potrebazaponavljanjempotrebajezaponavljanjem»malogakružnogtokaukojićebitiuhvaćenacijelaobitelj,cijelaklika,cijelitabor,cijelanacijailipolasvijeta«(Lacan1991:90).Po-navljasemanjkavost,nonamećesepitanjejelitamanjkavostuvijekistaijelinaistommjestu.DerridatvrdidajeuLacanovojkoncepcijisimboličkogporetkamanjaknerazdruživovezanuzmjestomanjka,onisu»neodvojiviimeđusobnoseuvjetuju«(Derrida1987:424).»Razlikakojameovdjezani-majestto[…]damanjaknemasvojemjestoudiseminaciji«(Derrida1998:67),odtogasesastojikritika»psihoanalitičko-transcendentalnesemantike«(ibid.:437).Lacanseodtekritikenemožeobranititeorijskiizvedenom,negosamopretpostavljenomtezomda»čovjekuvijeknjegujepunovišeznakovanegoštomisli«(Lacan1991:122)tedaje»čovjekuvijekupozicijidanikadsasvim ne shvati zakon, jer nijedan čovjek nemože u potpunosti ovladatizakonomdiskurza«(ibid.:128).Ukratko,odgovornostzamanjakinherentansubjektuLacanprebacujenaleđasimboličkogporetka(označiteljskoglanca,Drugog),takoda,ukrajnjojkonzekvenciji,iLacanovipostulatipreuzimajuretorički oblik zakona te nužno pokazujumanjkavost i slijepu pjegu naliksvakomzakonu–»čovjekjeuvijekupozicijidanikadsasvimneshvatiza-kon«.Pitanjemanjka,manjkakaoteorijskepretpostavke(Lacan)iizostankateorijskezasnovanostimanjka(Derrida),utemeljujesukobapsihoanalizeidekonstrukcije.Moželisetajsukobpreoblikovatiuproblemčitanja?Opetovanoposezanjezaznakovimarezultiratimeda»izrazlikeizmeđuostva-reneizahtijevaneugodezadovoljenjaproizlazionajpogonskimomentkojinedopuštadaseostaneniujednojoduspostavljenihsituacija«.PoznavateljiLacanovadjelamoglibiutomnavoduprepoznatiLacanovopisžudnje,aza-pravomujeautor–Freud(Freud1986:170).»Pogonskimmomentom«pri-vedenajekrajuLacanovapripovijestoprisiliponavljanjaiujednozapočinjeonaožudnjiisimboličkomporetku,nopitaliseDerridaa,pričatekpočinje.

* * *

PremaDerridau,FreudovitekstoviS onu stranuiZazor(Das Unheimliche),16 zajednosLacanovimSeminarom,»baremunačelu«preobražavaju»odnospsihoanalizepremaknjiževnoj fikciji«,dok je,nebez ironije,S onu stranu načela ugode mnogimpsihoanalitičarimabiotvrdorah,»doimaimsemito-

14

»Nedostacinašegopisavjerojatnobinestalikadabismoumjestopsihološkihterminamog-li uvesti fiziološke ili kemijske.Ovi dodušetakođer pripadaju jednom slikovitom jeziku,alitajnamjevećduljevrijemeblizak,amož-dajeijednostavniji«(Freud1986:187),apo-sebno:»Načelougode[…]jetendencijakojastojiu službi funkcijekojojpripadazadatakdaduševniaparat upotpunostioslobađaoduzbuđenja ili da iznos uzbuđenja u njemuodržavakonstantnimodnosnoštojemogućenižim«(ibid.:189)[istaknuoautor].

15

I Laplancheu je ego-psihologija na udarukritike,samoštosenjegovaargumentacijao

Freudovupovratku,uvidimaizbiologije,za-snivanateziostrateškommanevru:»uskladusastrukturnomnužnošćusvojegotkrića,Freu-dujepreostalodananovopotvrdi,nesamoupsihoanalizinegoiubiologiji(kategoričkimneuvažavanjem epistemoloških distinkcija)stanovitiprotuživotkaoseksualnost,mahnitiužitak[jouissance],negativnuprisiluponav-ljanja«(Laplanche1990:124).

16

Nahrvatski jeFreudov tekstDas Unheimli-cheprevedenkaoPojam jeze u književnosti i psihologiji (prevelaDanielaTkalec,Scarabeusnaklada,Zagreb2010.).



loškim,pjesničkim,spekulativnim«(Derrida1987:421).Freudovinasljed-nici(uprvomreduinstitucijapsihoanalize)prisiljenisu, tako,naraskoleusvojimredovimaupravozahvaljujući tomtekstu.Odmetnici isamoprozva-ninasljednicinekakoseioblikujuimeđusobnorazilazenatomraskršćuuFreudovuradu,adasepsihoanalizarascijepilaunutarsebejošiuFreudovodoba,dovoljnojepodsjetitina»tajnobratstvo«odabranihiz1913.17Netrebazanemaritiniopetovanepokušajepripovjedača iautoraS onu stranudasedistancira(fort)odJungovemonističkekoncepcijenagonā,implicirajućidaje»neiskvarena«psihoanalizanazočnaizmeđuredakatekstaJenseits des Lust-prinzips(da).Tajmoment»pribavljanjaistine«psihoanalizeizperanjezinaocabitćeDerridautekuvertirazanepoštednukritikuLacanovihosvajačkihpohodautekstuLe facteur de la vérité.Derridaovo »selektivno, filtarsko, razlučno« (ibid.: 261) čitanje Freudove»auto-bio-tanato-hetero-grafske scene pisanja« (ibid.: 337) organizirano jeoko nekoliko točaka. Spekulirati – o »Freudu« rasprava je o filozofskomduguocapsihoanalize,oautobiografijikojajenapustiladomicilnokriložanradabiseispisivalanadrugommjestu,uokriljumetapsihološkespekulacije,opsihoanalizikaoinstitucijipodznamenomvlastitogimena»SigmundFreud«.TojetakođertekstkojiparazitskiizvlačiFreudauvišestrukomsmislu–iovdje aludiramo na Lacanovo isticanje etimološke bliskostiwiederholen shaler,»(izvlačitibrod)–kaoštosečininastazizavuču–posveblizuizvla-čenjusubjekta«(Lacan1986:57).IzvlačiseFreudkaoautor,pisacipripo-vjedačtekstaS onu stranu načela ugode,kaodjed,otacpreminulekćeri,otacpsihoanalize. Svaki od tihFreudova »prisilno ponavlja ponavljanje«, kakopomnomraščlambomdemonstriraDerrida,»adanikadnikamonenapreduje,niza jedankorak«(Derrida1987:302),stoga jeS onu stranu»manje-višeživiopisnjegovapisanja,njegovanačinapisanjatogaštopiše«(ibid.:303).SpekulacijadaklenijesamoFreudov»modusistraživanja,teorijskistav«ni»objekt togdiskursa«nego i »operacijanjegovapisanja« (ibid.: 284), rač-jekoračanjekojenesvladavanikakavputdržećise»ne-smjestivepozicije«(ibid.:261).Ništasetuneiskazujeiništasetimtekstomnepokazuje,osim»dubinskenemogućnostidržanjamaizajednutezu,nemogućnostimaijed-nogdanogzaključkaznanstvenog ili filozofskog tipa, teorijskog tipaopće-nito«(ibid.).Alibaš je tajpas de démonstrationonajpreostatak–Derridaganazivarestance–kojiostajenasljeđepsihoanalize,adagapotonjanikadnemožedoistanitinaslijediti,nitiasimilirati, tj.uživatiunjegovimdobri-ma.Nasuprot psihoanalitičarima, koji priču18 o igriFreudovaunuka čitajukao»demonstraciju takozvanognagona smrti« (ibid.: 294)–»zahvaljujućitomuštonisupročitali«(ibid.:294)–Derridaječitaousporedosrazvijanjemdijelaraspraveonačeluugode.Freud,nalikunukovuuprizorenjusceneigra-nja,razvija»scenupisanjakojuigrailikojaseodigrava«(ibid.:320),obojeprotječubezobjekta:kaoštodjedumanjkapredmetspekulacije,takounukumanjkamajka.TuspekulatorFreudponavljagestu»odgađanjasvegazaštosečinidadovodinačelougodeupitanje«(ibid.:295):»upitanjujeponav-ljanjeparanestanak/povratak,nesamopovratakkao trenutakuparu,negopovratakparakojisemoravratiti«(ibid.:318)pajenajvećiužitak»povratakpovratkasamomsebi«(ibid.).Alitajpovrataknijemoguć,njemujenadre-đenoponavljanjeudaljavanja,onoje»nezavisnijaiustrajnijaigra(game)«,takodanačelougode»morajošjednomfortgehen,otići,udaljitisamosebeuspekulativnojretorici«(ibid.:325).TakvotapkanjenamjestukaoproizvodscenepisanjakojimniFreudnijemogaoovladatiDerridanazivaparalizom.Upravoćezatonajvećibrojstranicaposvetitinačeluugode,suprotnoFreudo-vunaslovukojimsenajavljujenekonovonačelo:»višenemožemorećida



ona[odraslaosoba,op.a.]ideuonkrajnačelaugode,negodasevraća unutar njega[revient en-deça]«(ibid.:353).DotakvihodnosaDerridadolazisustavnomčitateljskomprocedurom,omje-ravanjem»toga štoFreudkaže i onog štoFreudčini, toga štoS onu stra-nutretira(njegoveobjekte,hipotezeizakone,njegoveprobleme)injegoveprocedurepisanja[démarche],njegoveizvedbeioperacije«(ibid.390–391),tj.privilegirajući»metaforičkimodel,aneneurološkiopis«(Derrida2007:215).Drugimriječima,Derridačitateljskirigoroznomanevrirameđuretorič-kimfiguramakojimaseFreudsvjesnoilinesvjesnoposlužionebiliizmjerionjihovdometuodnosunakontekstukojemihjezatekaoikontekstukojisupreseljene.Iztogase,štoviše,dadezaključitidaDerridamotriFreudovemetaforekaonužnesponenesamouustrojuargumentacijenegotekstaop-ćenito.Uargumentacijitakoizjednačavanačelostvarnostiinačelougode,aliteknakonispovijedi:»otvaram[tekstS onu stranu,op.a.]naprvojstranici,bezikakvadrugogopreza,najnaivnijemoguće«(Derrida1987:273).Može-molivećnaovommjestuposumnjati,akorascijepimoDerridaanačitateljaFreudovatekstaipiscaoFreudovutekstutenjegovapripovjedača,daDerridaodpočetkahinidaodržavarazlikuizmeđunačelaugodeinačelastvarnos-ti?Nijelimuoduvijekbilostalopokazatikakosuoniizjednačeni,nebiliuzdrmao»metafizičkidosluhpsihoanalize iznanostizvanihhumanističke«(Derrida2007:212)?Zauzvratjedemonstrirao–nemogavšije»imenovati«(ibid.:303)–»dvostrukuvezu«kojajezanj»glavniulog[…]uselektivnomimotiviranomčitanjukojeovdje ponavlja« (ibid.: 303). »Dvostruka veza«operativni jeDerridaovpojamnalikpojmovimahymen,différance, restan-ce,stricture itd.kojimaokupljaopetovaneFreudovepokušajeda razgrani-čisuprotstavljenekonceptepoputseksualnihnagonainagonasmrti,načelastvarnostiinačelaugodeitd.KolikogodseFreudupinjaoteorijskiihodijeliti(fort),pomnočitanjescenepisanjauvijekihnanovoprokazujedubokoovisnejedanoddrugom(da).Iako je Derridaovo »selektivno« čitanje zapravo eufemizam za podrobnočitanje,zapsihoanalitičare jemoždanajzanimljivijeudijelugdjesravnjujenačelougodeinačelostvarnosti.BašutommomentuvaljatražitidubinskurazlikuodLacanova.NasuprotFreudukojiturazlikuželiočuvatipodsvakucijenu,Derrida tvrdi:»nemanikakvesuprotnosti,kakoseponekadvjeruje,izmeđunačelaugodeinačelastvarnosti«(ibid.:283),panijeničudošto»na-čelougode(ilinjegovmodificiranioblik,načelostvarnosti)mogupotvrditisvojudominacijusamotakoštovežuprimarniproces«(Ibid.:350).PrisjetimoliseFreudovepostavke,načelougodepodvrgavasenačelustvarnostikakobisezadovoljiloobilaznimputem,odnosimje»službovni(Dienst)«(ibid.:396).No:

»…akoseduljinomobilaznicevišenemožeovladati,itoprijenjezinomstrukturomanedu-ljinom,tadapovratak(samom)sebinijenikadsiguran,abezpovratkapošiljateljuangažmanjezaboravljenumjeriukojojpostajeneporeciv,neslomljiv.«(Ibid.:282–283)

Pritom jeDerrida zaboravio da se »načelo ugodepodvrgava,okvirno i do neke mjere [istaknuo autor], svojem vlastitom poručniku« (ibid.: 282).Uzto,bezvećihpoteškoćaglatkoprelazisastupnjevanjanazastupanje,naime

17

PostavususačinjavaliJones,Ferenczi,Rank,Abraham,SachsiFreud.

18

»Argument kalema«, piše Derrida, »nije nipripovijest,nipriča,nimit,nifikcija.Nitijesustavteorijskedemonstracije.Fragmentaranje,bezzaključka.«(Derrida1987:298)



danačelostvarnosti»samodozira,preoblikuje,prilagođavailipredstavlja«(ibid.:278)načelougode,timvišešto»pripadaistojekonomiji,istojkući«(ibid.:282).Tomujeprijesvegaomogućilanezanemarivačitateljskapozici-ja:»ponašamsekaodaupravoonoštoon[Freud,op.a.]naizgledanalizira,naprimjerodnosizmeđudvajunačela,većjestelementspekulativnestruktureopćenito«(ibid.:283–284).Odatlejesamokorakdozaključkadaje

»…spekulativnamogućnostpotpuno-drugog(odnačelaugode)unaprijedupisanaunj,upismunamjerezakojevjerujedagasamomsebišaljekružno,spekularno,upisanokaoonoštonijeunjupisano,otvaračskripcijedrugogkojipreklapa[àmême]tonačelo.«(Ibid.:283)

Naposljetkuzamjenjujerazlikuizmeđunačelaugodeinačelastvarnostidru-gom:»motivmoćiiprvotnijijeiopćenitijinegonačelougode,neovisanjeonjemu,onjenjegovonkraj«(ibid.:405).Načelostvarnosti,drugimriječima,jesu»vanjskeprepreke«(ibid.:282)kojesenamećupsihičkomaparatu,itoegu.Dakle,DerridasjednestranetjeraekonomskimomentFreudove»a-teze«onagonimadokrajnjihkonzekvencijadok,sdrugestrane,ispuštaizračunicetopološkimodelkojijeodpočetkaFreuduzadavaopoteškoće.Evoključnogmjestaunjegovojargumentacijizatakavzaokret:

»Aliponekad,premalogicikojajedrugaineklasična,ponavljanjeje‘prvotno’ineograničenimširenjemvodidoopćedekonstrukcije:nesamoklasičneontologijeponavljanja,zajednosasvimdistinkcijamakojesmomaloprijeprizvali,negoicjelokupnepsihičkekonstrukcije,svegaštopodržavanagoneinjihovepredstavnike,štoomogućavanepovredivostorganizacijeilikorpusa(psihičkogilinekogdrugog)podvladavinomnačelaugode.«(Ibid.:352)

Ukratko,kaoštojeFreudubilostalorazdvojitinačelougodeodnekognago-nasasvimneovisnaodnagonaživota,takojeDerridaupotrebnoizjednačitinačelostvarnostiinačelougodeuimeraščlambe»testamentnesingularnostitescenepisanja«(ibid.:377).Pritomnijenajzanimljivije tošto jeFreudovtekstpodvrgnuonaratološkojanalizi,štovišestrukirascjepikojimaDerridarazdjeljujeFreuda–naoca,djeda,ocapsihoanalize,pripovjedača,promatra-ča-sudionikascene igrepodobiteljskimkrovom–radijalnošire tumačenjetekstaS onu stranu.Ipak,zahvaljujućitomu,S onu stranu»neodgovarani-jednomžanru,nijednomfilozofskomiliznanstvenommodelu.Aliniknjižev-nom,pjesničkomilimitološkommodelu«(ibid.:278).Unjemu jeDerridadetektiraostanovituliterarnost–neudeManovusmislu,da»kriterijliterar-nespecifičnosti[…]ovisiostupnjudosljedne‘retoričnosti’jezika«(deMan1971:137)–negouLotmanovu:kažeDerridadajeFreudovtekst»natopljen(overflowed)«(Derrida2007:278)svimnavedenimkodovima.Tajjevišak–acijelijeFreudovtekst,vidjelismo,uzdrmanekonomskimmomentom–onoštoFreudnazivaspekulativnošću izahvaljujućičemu jenjegov tekstmeta-psihološki.Derridagamotri,udosljednosemiotičkomduhu,kaoimanentnu vrijednost teksta, držeći ga »elementom scene pisanjaS onu stranu načela ugode« (ibid.: 343). »Najdirljiviji« (ibid.: 343) višak, Freudu usprkos, jest»ponavljanje(nazovitega‘literarnim’akohoćete,nekakvomfikcijomkojausvakomslučajuvišeneproizlaziizzamišljenog),tihunheimlichponavljanjāponavljanjā«(ibid.:343).Todakakoznačida»dirljivost«nastupaneovisnoovezivanjuenergije(načelougode)ilinjezinuslobodnomstrujanjupajeele-mentarnijetoštojena djelunegohipotezaoelementarnimnagonimau djelu.PremaDerridaovojocjeni,spekulativnimomentFreudoveargumentacije»nemože se svesti ni na filozofsku ni znanstvenu logiku, bila ta logika čista,apriori,iliempirijska«(ibid.:272),anina»teorijsku«(ibid.).Spekulativnimomentfunkcionirakaomomentsileufizici,dajezamahnekomkretanju,notokretanjenedostižeciljaîštoviše,onoseponavljaivraća.Spekulacijaje



dakleihodogramFreudovatekstaisadržajkojimupripisujeFreud.Derridajestogaprimijeniotehnikumise en abymečitajućiFreudovtekstiposljedičnotvrdećidajeonavećunutra,pajeuilipremaspekulativnommomentutekstaS onu stranu načela ugodeotkrioautoreferencijalnost:

»HtiobihučinitičitljivomnepozicijskustrukturuS onu stranu…:naposljetkunjegovoa-tetičko funkcioniranje,štojednakotakoznačionoštogaizuzimaizpotragezaposljednjimsudom,tojestsvakimsudomuopće.«(Derrida1987:261)

DerridasmatradatajFreudovtekstizražava»suštinskunemogućnostdržanjabilokojetezeunutarnjega«(ibid.).AkodaklepostojitezaFreudovateksta,to je tezao izostanku teze,omanjku teze,manjkuzahvaljujućipakkojempisanjeuspijevanapredovatiadanijeprevalilonikakavsadržajniput;akopo-stojitemaFreudovateksta,»temaaneteza,tojemoždarythmosiritamtemeništamanjenegotemaritma«(ibid.:406).ZatoDerridanaglašavadaFreudovtekst»nemaobliknidijalektičkoganihermeneutičkogakruga«(Ibid.:269),»konstruirase-dekonstruiraponeprekidnojobilaznici(Umweg):to‘on’opi-suje, ispisuje ine ispisuje«(ibid).Nužnostdasediosadržajapromatra iuviduoperacionalizacijepisanjaDerridaobjašnjavadoslovno–strukturnomnužnošću,»isticanjem[…]mjestakojasustrukturnootvorenapresijecanjusdrugimmrežama«(ibid.:273):

»Onoštosenadrugimmjestimapojavilouodnosunaparergonalnidodatak,podrazumijevanesamomogućnostnegoinužnosttakvameđusobnogispresijecanja.«(Ibid.)

TakavčitateljskiprotokolkojiDerridaproglašavanužnošću–pretvorbadijelasadržaja(spekulacije)uformu(spekulacije)cijelogFreudovateksta,neobi-laznost (Derridaove) logikeparergonamakar poddrugim imenom (restan-ce)–neugodnoprizivadvaLacanovačitateljskamanevra,»najzanimljivijiinajspektakularnijislučaj«(ibid.:377)čitanjaS onu stranu:pretvorbudijelasadržaja (manjka pisma) u istinu Poeove novele – koja demonstrira istinupsihoanalize–tenužnost,neopozivostitinerarapismapremazakonu(Laca-nova)automatizmaponavljanja.Činisekakoblizinanekogfilozofaizazivapotrebudajeseimenujeiuistojgestiodbaciuvođenjemrazlike,makar»samom činjenicom«dapisac,uovomslučajuFreud,»imaočemupisati«(ibid.:266).TovrijediizaFreuda,kakopomnobilježiDerrida,aliizaDerridaa.19Noistovrijediizaspisateljsko-ar-gumentativnonapredovanje.DokDerridapišeoFreudovutekstu:»isamajeproceduratekstadijabolička.Hinihodanje,neprestajehodatianenapreduje,redovitoocrtavajošjedankorakadaneosvajanikomadputa«(ibid.:269),postajejasnokakonapredovanjeiziskujenekakvonasilnoneosvrtanjejeronobipromatračazaledilo,nalikbiblijskojsceniLotovežene:

»Nemajućiga,uzimampravodapreskočimsvemetodološkeilipravneprotokolekojibime,uzasvumogućulegitimnost,mogliusporitidotemjeredameovdjeparaliziraju.«(Ibid.:273)

KoristećisetekstomS onu stranu,prvodapokažekako»Freud(ne)upravljapredmetom svojeg teksta upravo kao što ni Ernst (ne) upravlja kalemom«

19

Usp.Derridaovunevoljkostdaprihvati»ne-davni«prijevodFreudovaoriginalaabbauen iz prevodilačke radionice »nekih francuskihhajdegerijanaca« kao »dekonstruirati«, »kaodasusviuvijekiposvemuprethodilikarava-ni«(Derrida1987:267),aliinjegovoizričito:

»Usprkosprividima,dekonstrukcijalogocen-trizma nije psihoanaliza filozofije« (Derrida2007:211),unatočnašem»‘danas’«–ilibašzbognjega–»tojest,budućidanastanjujemopsihoanalizu,živimosnjom,unjoj,okonjeilipokrajnje«(Derrida1987:262).



(ibid.:320),aondagaupotrebljavajući»kaoprimjer« (ibid.:262),nebi li»prepoznao[…]uvjetezafikcijskoizatipfikcijeponekadpogrešnonazvanknjiževnošću«(ibid.:262),Derridaizjednačavarestancesne-pozicijom,su-domoizostankusuda.Dakle,prijebisereklodajeautortekstaSpekulirati – o »Freudu« »sudacbezopozivaipriziva«(Lacan1986:143),anapsihoanali-tičar.Nadalje,akoFreudovinekoracivode»singularnimputemspekulacije«(ibid.:268),kakojeneštosingularnoakotoistopronalazimoikodDerridaa?Pritomjeznakovitafigurašepavca–onanaimeopisujeiprijetnjuDerridau(potpisnikuteksta?–pripovjedaču?–piscu?),mogućnostdaćegase»uspo-riti[…]gotovodoparalize«(ibid.:273).Nezaboravimo,naposljetku,figurumise en abyme.Upogledutefigure,simptomatičanjeraskorakizmeđutogaštoDerridaonjojtvrdiištonjomečini,pogotovousporedilisenjegoviskaz– »Nikadnisamhtio zlorabiti ponor (I’abîme,Derrida 1980: 325), kaoni,prijesvega,figurumise‘en abyme’«(Derrida1987:304)–sprevoditeljevomnapomenomu bilješci: »Derrida često koristi taj termin« (Bass u:Derrida1987:304).SobziromnavišestrukuvažnostFreudovekontroverznestudijeS onu stranu načela ugode,važnostkojaseuprvomredusastojiodinstitucionalizacijepsi-hoanalizeiinstitucionalizacijeFreuda,neiznenađuještosunjezinsredišnjipojamprisileponavljanjaprisvajaliiLacaniDerrida.Lacanovojtendencijidazagospodari istinomFreudova tekstaDerrida se suprotstavljanjegovomfikcionalizacijom.Idokpost-frojdovskonaslijeđe,izuzmemoliiznjegaLa-cana,naraskrižjukojepredstavljaS onu stranuodlučujegledatinaprijedineosvrtatise,Derridaćeprigrlitibaštaj tekstiprivestigapodokriljedekon-strukcijejernijenimalobezazlenoimatiFreudanasvojojstrani,kojiktomutrbuhozbori istinudekonstrukcije.Međutim, fikcionalizacijanosi sa sobomstanovitezamke:

»Problem jeu tomeštočitanjezahtijeva transparentnostza svojvlastiti jezikdok istodobnoporičemogućnost transparentnosti,gledajućinapostupakdekonstrukcijereferencijskeiluzijekaonaneštoštosedogađasamostalnonapolicizaknjigenakonštosusviotišlinaspavanje.«(Currie2002:204)

ILacannemaništastim,rekaobiDerrida.Pitanjekojeprisiljavanaspekula-cijuukonačniciglasi:akosefikcijaisvrstavanastranu»nabavljačaistinitelaži«umjesto»nabavljačaistine«,kakojojmožemovjerovati?

Literatura

Currie,Mark.2002.»Istinitelaži«.U:VladimirBiti(ur.).Politika i etika pripovijedanja.Zagreb:Hrvatskasveučilišnanaklada,str.191–206.

DeMan,Paul.1971.Blindness and Insight. Essays in the Rhetoric of Contemporary Criti-cism.NewYork:OxfordUniversityPress.

Derrida,Jacques.1987.The Post Card. From Socrates to Freud and Beyond.Chicago:TheUniversityofChicagoPress.

Derrida, Jacques. 1998. Resistances of Psychoanalysis. Stanford: Stanford UniversityPress.

Derrida,Jacques.2007.Pisanje i razlika.Sarajevo:Šahinpašić.

Egginton,William.2007.The Philosopher’s Desire. Psychoanalysis, Interpretation, and Truth.Stanford:StanfordUniversityPress.

Freud,Sigmund.1914.Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten,preuzetos:http://www.textlog.de/freud-psychoanalyse-erinnern-wiederholen-durcharbeiten.html(pristupljeno6.veljače2016.).

http://www.textlog.de/freud-psychoanalyse-erinnern-wiederholen-durcharbeiten.html



Freud,Sigmund.1986.»Sonustranunačelaugode«.U:GvozdenFlego(ur.). Budućnost jedne iluzije i drugi spisi.Zagreb:Naprijed,str.133–191.

Freud,Sigmund.2000.Tri rasprave o teoriji seksualnosti.Zagreb: StariGrad.

Johnson,Barbara. 1977. »TheFrameofReference:Poe,Lacan,Derrida«.Yale French Studies,55/56,str.457–505,doi:http://dx.doi.org/10.2307/2930445.

Johnson,Barbara.1992.»Okvirreferencije:Poe,Lacan,Derrida«.U:VladimirBiti(ur.).Suvremena teorija pripovijedanja.Zagreb:Globus,str.217–257.

Lacan,Jacques.1986.Četiri temeljna pojma psihoanalize: XI. seminar. Zagreb:Naprijed.

Lacan,Jacques.1991.The Seminar of Jacques Lacan. Book II: The Ego in Freud’s Theory and in the Technique of Psychoanalysis, 1954–1955.NewYork–London:W.W.Norton&Company.

Lacan,Jacques.2006.Écrits. NewYork–London:W.W.Norton&Company.

Laplanche,J.iPontalis,J.-B.1992.Rječnik psihoanalize.Zagreb:Naprijed.

Laplanche,Jean.1990.Life and Death in Psychoanalysis.Baltimore:TheJohnsHopkinsUniversityPress.

Lee, Jonathan Scott. 1991. Jacques Lacan.Amherst: TheUniversity ofMassachusettsPress.

Mehlman,Jeffrey.1972.»Seminaron‘ThePurloinedLetter’«.Yale French Studies,48,str.39–71,doi:http://dx.doi.org/10.2307/2929623.

Mehlman,Jeffrey.1996.»Translator’sPreface«.U: LouisAlthusser. Writings on Psycho-analysis: Freud and Lacan.NewYork:ColumbiaUniversityPress,str.vii–ix.

Ragland,Ellie.1995.Essays on the Pleasures of Death. From Freud to Lacan.London:Routledge.doi:http://dx.doi.org/10.4324/9781315021492.

Rancière,Jacques.2009.The Aesthetic Unconscious.Malden:PolityPress.

Rogers,Robert.1987.»FreudandtheSemioticsofRepetition«.Poetics Today,8,3/4,str.579–590,doi:http://dx.doi.org/10.2307/1772570.

Andrea milanko

RepetitionCompulsionBeyondFreud: fort-da Between Lacan and Derrida

AbstractIt is well known that the Lacan–Derrida strife begins with the Seminaronthe “PurloinedLet-ter”,but a more thorough genealogy of dispute over valid interpretations of Freud’s legacy has widely been neglected. Freud’s speculative text Beyond thePleasurePrinciple (1920) is ambivalent in that radical new terms (death drive, repetition compulsion, economic principle in psychic apparatus) are introduced while being contradicted in Freud’s elaboration. This inter-pretative dissonance is reconciled by Lacan’s interventions, i.e. either by new distinctions into old terms (Trieb vs. Instinkt), or by entirely new terms (l’automatismederépétition, symbolic and imaginary order). Derrida makes a claim to be responding to the BeyondthePleasurePrin-ciple without imprisoning it in a single and unified interpretation. His reading renders Freud’s text close to fiction and deconstruction, which also represents a form of resistance to Lacanian institutionalisation of Freud.

Key wordsrepetitioncompulsion,pleasureprinciple,deathdrive,realityprinciple,psychicapparatus,dynamicalmodelofthepsyche,intersubjectivity,critiqueofpsychoanalysis

http://dx.doi.org/10.2307/2930445

http://dx.doi.org/10.2307/2929623

http://dx.doi.org/10.4324/9781315021492

http://dx.doi.org/10.2307/1772570

Documents

Prisila ponavljanja s onu stranu Freuda: fort-da između ...darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7263/1/FI_141_10_MILANKO.pdf · ove novele »Ukradeno pismo«. Podrobnu kri-tičku analizu