Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
NACIONALNO VIJEĆE ZA RAZVOJ LJUDSKIH
POTENCIJALA
OZNAKA: NVRLJP-00014-18-0006
Zagreb, 8. ožujka 2018.
Na temelju članka 10. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru („Narodne novine“, broj 22/13),
članka 16. i članka 20. stavka 1. Poslovnika o radu, Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala
elektroničkim je glasovanje provedenim od 1. do 8 ožujka 2018. godine usvojilo
PREPORUKE ZA STRATEŠKI RAZVOJ
PRIZNAVANJA I VREDNOVANJA
PRETHODNOG UČENJA
SADRŽAJ 1. Uvod ...................................................................................................................................3
2. Pojašnjenje ključnih pojmova ..............................................................................................4
3. Europski i hrvatski strateški kontekst ..................................................................................6
4. Načela u razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja ............................7
5. Preporuke za izmjenu propisa ............................................................................................8
6. Preporuke za operacionalizaciju i financiranje razvoja sustava ...........................................9
7. Prijedlog modela za vrednovanje kompetencija prethodno stečenih formalnim,
neformalnim i informalnim učenjem za razine skupova ishoda učenja i kvalifikacija 1-5 ... 10
8. Prijedlog temeljnih načela za izgradnju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog
učenja u sustavu visokog obrazovanja ............................................................................. 18
9. Ključni koraci u razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja ............... 20
1. Uvod
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala (dalje: Nacionalno vijeće) središnje je
strateško tijelo Republike Hrvatske za razvoj Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, imenovano u
skladu sa Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru („Narodne novine“, broj 22/2013 i
OUSRH-41/16) te sastavljeno od dionika iz područja obrazovanja, tržišta rada i
gospodarstva. Nacionalno vijeće procjenjuje, vrednuje i usklađuje javne politike obrazovanja,
zapošljavanja, cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i regionalnog razvoja, imajući u
vidu njihov utjecaj na razvoj ljudskih potencijala i postizanje strateških ciljeva i konkurentnosti
Republike Hrvatske.
Vizija Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala (2015.) je „stvoriti mjerljiv doprinos
razvoju hrvatskog društva temeljenoga na jednakosti i pravednosti, pridonijeti konkurentnosti
hrvatskoga gospodarstva na globalnom tržištu, ravnomjernom regionalnom razvoju, trajnoj
zapošljivosti pojedinca te učinkovitoj javnoj upravi“.
U skladu sa svojom misijom da utječe na donošenje i provedbu politika značajnih za razvoj
ljudskih potencijala Republike Hrvatske poticanjem koordiniranih aktivnosti i sinergije dionika
u područjima obrazovanja i cjeloživotnog učenja, tržišta rada, aktivnog građanstva i
društvene uključenosti, Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala donijelo je
Preporuke za strateški razvoj priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja kao podloge za
izgradnju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja u Hrvatskoj.
Nacionalno vijeće otvorilo je u sklopu svoje godišnje konferencije 2016. godine raspravu o
razvoju sustava vrednovanja neformalnog i informalnog učenja na radionici posvećenoj toj
temi. Tada je istaknuta potreba za strateškim pristupom u razvoju sustava i daljnjom
raspravom iz koje će proizaći preporuke za izgradnju sustava. Na godišnjoj konferenciji
Nacionalnog vijeća u prosincu 2017. godine predstavljene su polazne osnove za strateški
razvoj sustava te je provedena rasprava koja je rezultirala izradom ovih Preporuka.
S obzirom na to da se radi o razvojnom području koje donosi nove koncepte, izgradnja
sustava dugoročnog je karaktera te obuhvaća tri razine djelovanja: stratešku, zakonodavnu
te provedbenu. Ove Preporuke naslanjaju se na postojeće strateške odrednice na europskoj
i nacionalnoj razini, sadržavaju preporuke za institucionalizaciju sustava, donošenje novih te
prilagođavanje postojećih propisa od nacionalne do institucionalne razine, preporuke za
osiguravanje potrebnih financijskih sredstava za operacionalizaciju razvoja sustava, prijedlog
modela za vrednovanje kompetencija stečenih neformalnim i informalnim učenjem i prijedlog
temeljnih načela za izgradnju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja u
sustavu visokog obrazovanja. Radi jasnoće, na početku su dana pojašnjenja ključnih
pojmova koji se koriste u ovim Preporukama. Zaključno, na kraju se navode ključni koraci u
razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja. Preporuke predstavljaju
strateški dokument za razvoj sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja.
2. Pojašnjenje ključnih pojmova
Priznavanje i vrednovanje prethodnog učenja (Recognition of prior learning) – obuhvaća
priznavanje prethodno stečenih skupova ishoda učenja i vrednovanje kompetencija
prethodno stečenih formalnim, neformalnim i informalnim učenjem.
Prethodno stečeni skup ishoda učenja – najmanji cjeloviti skup povezanih ishoda učenja
koje je osoba stekla formalnim, neformalnim i/ili informalnim učenjem te dokazala u postupku
vrednovanja, a za koji traži priznavanje u svrhu nastavka obrazovanja i/ili stjecanja
kvalifikacije.
Priznavanje prethodno stečenih skupova ishoda učenja – postupak u kojem se
automatski priznaje posjedovanje skupa ishoda učenja iz Registra Hrvatskoga
kvalifikacijskog okvira koje se dokazuje javnom ispravom izdanom od strane ustanove
ovlaštene za provedbu programa za stjecanje i vrednovanje tog skupa ishoda učenja ili
programa za vrednovanje tog skupa ishoda učenja, u skladu s Pravilnikom o Registru
Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
Vrednovanje kompetencija prethodno stečenih formalnim, neformalnim i informalnim
učenjem (Validation of non-formal and informal learning) (priznavanje prethodnoga učenja u
širem smislu) – postupak u kojem se provodi vrednovanje i ocjenjivanje kompetencija
(testiranje, ispitivanje, procjena dokumentacije i drugo) u skladu s unaprijed utvrđenim i
prihvaćenim kriterijima i standardima propisanim odgovarajućim programom vrednovanja
skupova ishoda učenja iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira a koji uključuje i
postupak izdavanja potvrde ovlaštene pravne ili fizičke osobe o provedenom vrednovanju i
posjedovanju skupova ishoda učenja. Automatsko priznavanje prethodno stečenih ishoda
učenja može se provesti i za skupove ishoda učenja koji nisu u Registru Hrvatskoga
kvalifikacijskog okvira a stečeni su formalnim obrazovanjem i dokazuju se javnom ispravom
izdanom od ovlaštene ustanove.
Program za vrednovanje skupova ishoda učenja – opis standardiziranog procesa
vrednovanja skupova ishoda učenja u odnosu na standarde skupova ishoda učenja i
standarde kvalifikacija iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira u kojem je navedeno koji
se skupovi ishoda učenja vrednuju, metode vrednovanja, organizacija i trajanje ispita, tko su
ispitivači, kako se osigurava vjerodostojnost vrednovanja i slično.
Priznavanje prethodnoga učenja obuhvaća priznavanje prethodno stečenih skupova
ishoda učenja te vrednovanje kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i
informalnim učenjem.
Za bolje razumijevanje ključnih pojmova i uloge sustava priznavanja i vrednovanja
prethodnog učenja u nacionalnom kvalifikacijskom sustavu može poslužiti shematski prikaz
na slici.
3. Europski i hrvatski strateški kontekst
Budući da je strateško područje priznavanja i vrednovanja neformalnog i informalnog učenja
područje javnih politika koje u hrvatski sustav obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja
dolazi slijedom utjecaja i sudjelovanja u razvoju i provedbi europskih javnih politika, u razvoju
sustava treba uzeti u obzir relevantne europske procese.
U području visokog obrazovanja, vrednovanje prethodnog učenja dio je razvojnog područja
socijalne dimenzije visokog obrazovanja kao dijela Bolonjskog procesa. Erevanskim
priopćenjem preuzimaju se obveze provedbe aktivnosti usmjerenih otklanjanju prepreka
priznavanju prethodnog učenja s ciljem olakšanog pristupa visokom obrazovanju i,
posljedično, stjecanju kvalifikacija, kao i poticanju visokih učilišta na razvoj kapaciteta za
priznavanje prethodnog učenja. Sustav priznavanja prethodnog učenja treba omogućiti
netradicionalnim učenicima i studentima upis u višu godinu i ubrzano stjecanje kvalifikacije
na temelju individualiziranog vrednovanja prethodno stečenih znanja i vještina.
Priznavanje prethodno stečenih znanja i vještina, kako onih stečenih neformalnim i
informalnim putem, tako i onih koje je pojedinac stekao kroz formalni sustav, ali bez
završnosti, pojavljuje se u europskim obrazovnim politikama kao jedan od glavnih
instrumenata cjeloživotnog učenja. Preporuka Vijeća za vrednovanje neformalnog i
informalnog učenja od 20. prosinca 2012. godine (2012/C 398/01) preporuča zemljama
članicama Europske unije da do 2018. godine izgrade procedure za vrednovanje
neformalnog i informalnog učenja u skladu s nacionalnim strateškim i pravnim kontekstom te
uz korištenje nacionalnoga kvalifikacijskog okvira kao alata za osiguravanje kvalitete
vrednovanja neformalnog i informalnog učenja. Kvalifikacije ili dijelovi kvalifikacija stečeni
priznavanjem i vrednovanjem neformalnog i informalnog učenja trebaju biti u skladu s
dogovorenim standardima koji su istovjetni standardima za kvalifikacije koje se stječu kroz
formalne obrazovne programe. Uspostava transparentnih mjera osiguravanja kvalitete treba
biti u skladu s postojećim okvirima za osiguravanje kvalitete koji podržavaju pouzdane,
valjane i vjerodostojne metodologije i alate za vrednovanje. Važno je osigurati da u razvoj
sustava budu uključeni svi relevantni dionici, poput udruga poslodavaca, sindikata,
industrijskih, obrtničkih i gospodarskih komora, nacionalnih tijela uključenih u proces
priznavanja stručnih kvalifikacija, službi za zapošljavanje, organizacija za mlade, osoba koje
rade s mladima, pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i organizacija civilnog
društva. Na kraju, Preporuke Vijeća potiču razvoj profesionalnih kompetencija osoblja
uključenog u priznavanje i vrednovanje.
Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije (2014) u poglavlju Cjeloživotno učenje, kao
3. cilj navodi „Razviti procese i sustav priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i
vještina“. U sklopu navedenog cilja ističe se kako je potrebno u tom smislu doći do
„konsenzusa ključnih dionika i stvoriti zakonodavne pretpostavke da svaki građanin može
ostvariti svoje pravo na vrednovanje prethodno stečenih kompetencija.“ Kako je predviđeno
mjerom 3.1.: potrebno je „izraditi model priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja,
vještina i sposobnosti, te osposobljavanje za njegovu primjenu.“
Razvoj sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja pridonijet će strateškim
ciljevima povećanja dostupnosti i olakšavanju završnosti u visokom obrazovanje te
povećanju zapošljivosti pojedinaca kroz formalno priznavanje kompetencija stečenih izvan
redovnog sustava obrazovanja neformalnim i informalnim učenjem, temeljem postupka
vrednovanja i potvrđivanja u skladu sa standardom kvalifikacije na svim razinama
Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Pored toga, razvoj sustava priznavanja i vrednovanja
prethodnog učenja unaprijedit će fleksibilnost u obrazovnim i karijernim putovima, vertikalnu i
horizontalnu prohodnost te mobilnost. Na kraju, razvoj sustava priznavanja i vrednovanja
prethodnog učenja trebao bi istaknuti vrijednost znanja te potaknuti cjeloživotno učenje i
kontinuirano stjecanje znanja i vještina.
PREPORUKA 1.
U skladu s europskim i hrvatskim strateškim kontekstom Nacionalno vijeće za razvoj
ljudskih potencijala preporučuje da se sustav priznavanja i vrednovanja prethodnog
učenja razvija uz primjenu Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, odnosno da se
priznavanje i vrednovanje prethodnog učenja provodi u odnosu na standarde
kvalifikacija iz Registra Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
4. Načela u razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja potrebno je voditi se
dogovorenim i prihvaćenim načelima.
Načelo jednake dostupnosti i pravednosti: Neovisno o socio-ekonomskom statusu i
prilikama za obrazovanje, svaki građanin ima pravo na priznavanje i vrednovanje prethodnog
učenja, pri čemu je izuzetno važan individualni pristup svakom pojedincu, procjena njegovih
potencijala i podrška prilagođenom osobnom i profesionalnom razvoju.
Načelo jednake vrijednosti: Skupovi ishoda učenja i kvalifikacije stečeni postupkom
priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja jednako su vrijedni kao i oni stečeni
tradicionalnim putem u formalnom sustavu obrazovanja.
Načelo osiguravanja kvalitete: Priznavanje i vrednovanje prethodnog učenja i izdavanje
javne isprave moguće je provesti samo ako je sve provedeno u skladu sa standardom skupa
ishoda učenja odnosno standarda kvalifikacija iz Registra Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira
te ako je uspostavljen vanjski sustav osiguravanja kvalitete. Vrednovanje treba biti
dokumentirano.
Načelo vjerodostojnosti – Sustav osiguravanja kvalitete u sustavu priznavanja i
vrednovanja prethodnoga učenja mora osigurati istovjetnost između očekivanih, stečenih i
certificiranih ishoda učenja izmjerenih pouzdanim i neupitnim postupkom njihovog
vrednovanja.
Načelo zaštite od dvostrukog vrednovanja – Sustav priznavanja i vrednovanja
prethodnoga učenja mora osigurati da jednom vrednovani ishodi učenja budu priznati bez
ponovnog vrednovanja.
PREPORUKA 2.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje voditi se načelima jednake dostupnosti i
pravednosti, jednake vrijednosti, osiguravanja kvalitete primjenom standarda HKO-a i
vanjskog vrednovanja kvalitete, vjerodostojnosti i zaštite od dvostrukog vrednovanja.
5. Preporuke za izmjenu propisa
Razvoj sustava za priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja podrazumijeva izmjene
temeljnih propisa u sustavu obrazovanja te doradu institucionalnih propisa kojima se
reguliraju pojedini postupci vrednovanja i osiguravanja kvalitete vrednovanja prethodnog
učenja. Tu se prije svega misli na izmjene u temeljnim propisima u visokom obrazovanju i u
sustavu obrazovanja odraslih.
Stavkom 2. članka 15. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru propisano je da se
postupak prijave, priznavanja i vrednovanja prethodno stečenih skupova ishoda učenja
provodi u skladu s akreditiranim (odobrenim) programom za vrednovanje. Postupak
odobravanja programa za vrednovanje skupova ishoda učenja (inicijalna akreditacija i
reakreditacija) kao i ustanova koje su ovlaštene izvoditi takve programe treba biti reguliran
temeljnim propisima u području osiguravanja kvalitete koji reguliraju postupke inicijalne
akreditacije i reakreditacije za različite dijelove sustava obrazovanja (Zakon o osiguravanju
kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 45/2009) te Zakon o
obrazovanju odraslih (Narodne novine, broj 17/2007)) uzimajući u obzir odredbe Pravilnika o
Registru Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Naposljetku, nužna je i izmjena internih akata
ustanova ovlaštenih za dodjelu kvalifikacija temeljem vrednovanja neformalnog i informalnog
učenja kojima se reguliraju pojedini postupci vrednovanja i osiguravanja kvalitete
vrednovanja prethodnog učenja.
PREPORUKA 3.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje izmijeniti Zakon o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju na način da se propiše mogućnost fleksibilnog pristupa
visokom obrazovanju temeljem vrednovanja i priznavanja prethodnoga učenja, a u
skladu sa standardima kvalifikacija iz Registra Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
PREPORUKA 4.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje izmijeniti Zakon o osiguravanju kvalitete u
znanosti i visokom obrazovanju i odgovarajućeg pravilnika kojim se propisuje
akreditacija i reakreditacija visokih učilišta i studijskih programa na način da se
propiše mogućnost donošenja programa vrednovanja skupova ishoda učenja u
skladu sa standardima kvalifikacija iz Registra Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
PREPORUKA 5.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje visokim učilištima izmijeniti interne akte
kojima se reguliraju postupci donošenja studijskih programa i obrazovnih programa
koji se ne smatraju studijem na način da se propiše mogućnost priznavanja i
vrednovanja prethodnoga učenja u skladu sa standardima kvalifikacija iz Registra
Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
PREPORUKA 6.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje izmijeniti Zakon o obrazovanju odraslih i
odgovarajuće pravilnika tako da se propišu postupci akreditacije i reakreditacije
programa vrednovanja skupova ishoda učenja.
.
PREPORUKA 7.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje donošenje Pravilnika kojim se propisuju
postupak prijave i priznavanja prethodno stečenih skupova ishoda učenja te postupak
prijave i vrednovanja prethodnoga učenja koje se provodi u skladu s odgovarajućim
programima vrednovanja skupova ishoda učenja iz Registra Hrvatskoga
kvalifikacijskog okvira (dodatak Preporukama).
6. Preporuke za operacionalizaciju i financiranje razvoja sustava
Temelj za razvoj programa za vrednovanje skupova ishoda učenja, koji su podloga za
vrednovanje kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i informalnim učenjem, su
standardi iz Registra Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Postupci donošenja standarda
propisani su Pravilnikom o Registru Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira (Narodne novine, broj:
62/2014). Za praktičnu provedbu priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja nužna je
izrada standarda kvalifikacija i njihov upis u Registar Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
Potrebno je osigurati dostatna sredstva za provedbu strukturnih reformi kroz koje će se
razviti alati za vrednovanje kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i informalnim
učenjem i osiguravanje kvalitete tih procesa kao i za provedbu samih postupaka vrednovanja
sukladno Pravilniku o priznavanju i vrednovanju prethodnoga učenja te u skladu s
odgovarajućim standardima iz Registra Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
Sredstva su u velikoj mjeri osigurana u Europskom socijalnom fondu (ESF), Operativnom
programu Učinkoviti ljudski potencijali. Kroz otvorene javne pozive za razvoj i provedbu
Hrvatskog kvalifikacijskog okvira sredstvima iz ESF-a financiraju se projekti kojima
obrazovne ustanove u suradnji s udrugama poslodavaca i ostalim partnerima izrađuju
standarde zanimanja i standarde kvalifikacija za upis u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog
okvira. Kroz izravnu dodjelu ESF sredstava Ministarstvu znanosti i obrazovanja financira se
rad sektorskih vijeća koja vrednuju predložene standarde koji će predstavljati uporište za
postupke vrednovanja prethodnog učenja. Dodatno su osigurana sredstva za provedbu
aktivnosti vrednovanja prethodnog učenja koje će se provoditi kada se uspostavi sustav i
izrade potrebni alati.
PREPORUKA 8.
U razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno vijeće za
razvoj ljudskih potencijala preporučuje žurnu pripremu projekata za izradu standarda
kvalifikacija i programa za vrednovanje skupova ishoda učenja kako bi se iskoristila
sredstva koja su osigurana u Operativnom programu Učinkoviti ljudski potencijali
Europskog socijalnog fonda.
PREPORUKA 9.
U izgradnji održivog sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja Nacionalno
vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje voditi računa o tome da postupak
priznavanja i vrednovanja ne bude preskup za građane, a da pri tome ne bude
ugroženo osiguravanje kvalitete postupka.
7. Prijedlog modela za vrednovanje kompetencija prethodno stečenih formalnim,
neformalnim i informalnim učenjem za razine skupova ishoda učenja i kvalifikacija 1-5
Polazne postavke za izgradnju modela
Problemi u sustavu obrazovanja odraslih
U sustavu obrazovanja odraslih postoji niz prepreka za razvoj sustava priznavanja i
vrednovanja prethodnoga učenja a u nastavku se navode najznačajnije.
Vrednovanje ishoda učenja u potpunosti se prepušta ustanovama bez ikakve provjere
kvalitete njihove provedbe ili pratećih provedbenih propisa.
U jednom dijelu sustava obrazovanja odraslih u središtu nije stjecanje ishoda učenja,
nego naplata gospodarske usluge, često uz izigravanja zakona i formalno zadovoljenje
zakonskih propisa.
Vrednovanje ishoda učenja u postojećim programima obrazovanja odraslih kod nekih
provoditelja usluga ugroženo je zlouporabama. Konkretno, neki provoditelji obrazovanja
odraslih uopće ne provode vrednovanje znanja i vještina (ispit) ili se ono provodi na
nepravilan način radi pogodovanja polazniku. Naime, ustanove su kod provedbe završnih
ispita u sukobu interesa jer vrednuju znanje i vještine stečene pohađanjem obrazovnog
programa u njihovoj ustanovi koji su naplatile. Interes ustanova je da polaznik položi ispit
te im je stoga prihvatljivo inscenirati provedbu ispitnog postupka.
Ne postoji nadzor nad provedbom završnih vrednovanja znanja i vještina, zbog čega su
česte zlouporabe, a ispiti se provode samo administrativno radi udovoljavanja propisima,
a ne radi stvarnog mjerenja ishoda učenja.
Ne postoji propisani standard koje sve ishode učenja (znanje i vještine) treba polaznik
dokazati da bi ostvario pravo na dodjelu javne isprave, pa razne ustanove za istu
kvalifikaciju provode potpuno različite programe vrednovanja (ispite), ali i potpuno
drugačiju nastavu (kurikulum, program).
Ne postoji propisani standard razine dosegnutosti ishoda učenja tako da nije moguće
pouzdano utvrditi kompleksnost znanja i vještina koje polaznici posjeduju i njihovu
usklađenost s razinom kvalifikacije koja im se po uspješno položenom ispitu dodjeljuje.
Ne postoje standardizirani ispiti koji bi bili oslonjeni na propisani standard, odnosno
unaprijed očekivane skupove ishoda učenja, kao što nije propisan ni njihov dizajn, oblici i
tipovi ispita i ispitnih pitanja koji je jednak za sve ustanove.
Pojedine ustanove provode na desetke, pa i stotine obrazovnih programa koji mogu
obuhvaćati vrlo različite sektore, a da ujedno nemaju niti jednog stručnjaka za dizajn i
pripremu ispitnih materijala, nego to prepuštaju vanjskim suradnicima - predavačima koji
nikada nisu stekli formalno obrazovanje vezano uz sastavljanje i baždarenje pouzdanih i
sveobuhvatnih ispitnih materijala koji uključuju svu raznolikost oblika i tipova ispitnih
metoda, s reprezentativnim bodovnim uzorkom i pokrivanjem višestrukih inteligencija s
jedne strane te ukupne raznolikosti teorijskih i praktičnih kompetencija s druge strane.
Ne postoji program obrazovanja za profesionalne dizajnere ispitnog postupka i ispitnih
materijala, kao ni načela, smjernice i upute za njihovu izradu.
Zakonski okvir, teorijska osnova i strateške smjernice (preporuke) na EU razini
Donošenjem Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru stvorena je teorijska osnova za
utvrđivanje minimuma zajedničkih ishoda učenja (ugrađeni u programe svih provoditelja koji
su akreditirani za neku kvalifikaciju) koje je potrebno dokazati za stjecanje određene
kvalifikacije (kroz obvezni ili zajednički dio standarda kvalifikacije). Akreditirani program
stjecanja i vrednovanja ishoda učenja a jednako tako i akreditirani program vrednovanja
skupova ishoda učenja treba biti usklađen sa standardima skupova ishoda učenja ili
standardom kvalifikacije što u postupku inicijalne akreditacije utvrđuje akreditacijska
agencija, sukladno razini kvalifikacije koja se stječe završetkom programa (jedino na razini 5
postoje programi koji spadaju u ingerenciju ASOO-a i oni koji spadaju u ingerenciju AZVO-a).
Programi vrednovanja skupova ishoda učenja i programi stjecanja i vrednovanja ishoda
učenja trebaju se voditi idejom Preporuka Vijeća Europske unije za provedbu priznavanja i
vrednovanja neformalnog i informalnog učenja (2012) koje navode da „kvalifikacije ili njihovi
dijelovi koje je moguće stjecati kroz vrednovanje moraju odgovarati propisanim standardima
koji su isti odnosno ekvivalentni onima primijenjenim za stjecanje kvalifikacija u formalnom
obrazovanju.“ To znači da ne treba nužno biti razlike u vrednovanju ishoda učenja na kraju
formalnih programa i u programima vrednovanja skupova ishoda učenja stečenih
neformalnim i informalnim učenjem. U tom će smislu predloženi model biti primjenjiv na
jednak način na oba ova postupka (ispiti na kraju formalnih programa i ispiti u postupku
vrednovanja neformalnog i informalnog učenja). Naravno, to ne znači da je nužno u svakom
postupku vrednovanja prethodnoga učenja provoditi ispit. Ipak, ako se radi o postupku ili
dijelu postupka (za neki skup ishoda učenja) u kojem se provodi ispit, tada bi se on trebao
provoditi po istom modelu kao i ispit unutar formalnog programa stjecanja i vrednovanja
ishoda učenja.
Kako bi se izbjegao sukob interesa onoga koji provodi obrazovanje i onoga koji provodi
vrednovanje ishoda učenja, iste osobe ne bi trebale biti odgovorne za oba procesa.
Minimalni bi preduvjet izbjegavanja sukoba interesa bio da osobe koje su neovisne od
pružatelja usluge formalnog obrazovanja provode glavninu vrednovanja ishoda učenja.
Tržišni karakter usluge obrazovanja odraslih
Kako je usluga obrazovanja odraslih najčešće usluga gospodarskog karaktera treba imati u
vidu da postojeći ponuđači takvih usluga međusobno konkuriraju. U tom smislu nije
primjereno bilo koju ustanovu koja provodi obrazovanje odraslih dovoditi u povlaštenu
poziciju u odnosu na ostale ustanove koje bi time dobile nelojalnog konkurenta. S druge
strane, treba dati prednost kvalitetnim ustanovama uz uvjet postojanja čvrstog i pouzdanog
sustava osiguravanja kvalitete (vanjskog vrednovanja ustanove i vanjskog vrednovanje
ishoda učenja).
Provođenjem kvalitetnije provjere ishoda učenja povećat će i trošak obrazovanja odraslih.
Taj trošak treba biti racionalan s obzirom da će ga uglavnom snositi sami polaznici ili njihovi
poslodavci. Zbog niske stope uključenosti u obrazovanje odraslih u Hrvatskoj, treba biti vrlo
oprezan prema visini troškova provedbe ispita. S druge strane, ne bi se smjelo dopustiti bilo
kakvu monopolizaciju ovog postupka jer bi se time dodatno narušio ionako krhki sustav
obrazovanja odraslih.
Međutim, treba reći i to da je godinama trošak obrazovanja odraslih za niz zanimanja bio
nerealno nizak i ispod tržišne cijene (na primjer, vrlo niski troškovi obrazovanja za kuhare,
bez utroška energije, namirnica i dovoljnog broja sati za stvarno stjecanje kuharskih
kompetencija). Glavni razlozi za nerealno niske cijene obrazovanja odraslih su bili natječaji
koji su kao kriterij odabira pružatelja usluga obrazovanja odraslih imali najnižu cijenu, kao i
nelojalna konkurencija među ustanovama. Uvođenjem vjerodostojnog vrednovanja ishoda
učenja obrazovanje odraslih moći će opet provoditi i srednje strukovne škole koje su baš
zbog nepostojećih standarda i kriterija najniže cijene odavno nestale iz tržišne utakmice zbog
svojih realnih troškova obrazovanja unatoč tome što su se u njihovim programima uistinu
stjecali ishodi učenja.
Konkurenti na tržištu obrazovanja odraslih su agilni i brzo razvijaju nove programe
(standarde kvalifikacija). Tomu svakako treba prilagoditi i sustav vanjskog osiguravanja
kvalitete.
Programi obrazovanja odraslih moraju se geografski i terminski prilagoditi polaznicima. Na
jednak način, treba prilagoditi i postupke vrednovanja kompetencija stečenih formalnim,
neformalnim i informalnim učenjem. Također, treba maksimalno koristiti postojeću
infrastrukturu ustanova za obrazovanje odraslih kod provedbe ispita (radi raznolikosti
programa, velike geografske distribuiranosti te složene i često skupe opreme koja je
potrebna kako za provedbu programa tako i za provedbu ispita).
No, s obzirom da su postupci vrednovanja kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i
informalnim učenjem vrlo osjetljivi, potrebno je ustrojiti snažan sustav osiguravanja kvalitete
koji podrazumijeva, barem u početku, i svojevrsno centraliziranje sustava vrednovanja
prethodnoga učenja.
Legitimni interesi postojećih ustanova u sustavu obrazovanja odraslih
U sustavu obrazovanja odraslih postoje ustanove koje provode kvalitetno obrazovanje
odraslih i one ne smiju postati kolateralne žrtve u sustavu zbog ustanova koje ne rade
dovoljno kvalitetno djelatnost za koju su registrirane. To znači kako pri razvoju sustava
priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja i dodjele kvalifikacije treba osigurati da se
ustanove i dalje nadmeću svojom kvalitetom i prepoznatljivošću. Da bi to bilo moguće, treba
osigurati da ustanove koje provode obrazovanje te koje imaju akreditaciju, sudjeluju i u
vrednovanju i dodjeli kvalifikacija kao i u vrednovanju kompetencija stečenih formalnim,
neformalnim i informalnim učenjem, za koje trebaju biti dodatno akreditirane, i na taj način
natječu se svojom kvalitetom i prepoznatljivošću.
Prijedlog modela
Temeljem svih iznesenih polaznih postavki predlaže se razvoj hibridnog modela vanjskog
vrednovanja ishoda učenja u programima stjecanja i vrednovanja ishoda učenja i u
programima vrednovanja skupova ishoda učenja. Model uključuje unutarnji sustav
osiguravanja kvalitete ustanove te angažman vanjskih stručnjaka (ispitivača) koje bi, po
uzoru na model sudskih vještaka, iz liste odobrenih biralo nadležno tijelo (agencija ili
nacionalni ispitni centar). Vrednovanje bi se provodilo u ustanovi i to od strane tročlanog
povjerenstva. Jedan ili dva člana povjerenstva su vanjski stručnjaci, odnosno jedan ili dva su
stručnjaci iz ustanove. Vrednovanje se provodi u ustanovi koristeći materijalne resurse
ustanove pri čemu, po završetku vrednovanja, ustanova putem nacionalnog informacijskog
sustava (NIS) izdaje javnu ispravu za kvalifikaciju za koju ima akreditirani program.
Posebnu pozornost treba obratiti na odabir vanjskih stručnjaka koji bi bili ispitivači za
pojedine obrazovne programe i obrazovne sektore. U tom smislu, nadležno tijelo (agencija ili
nacionalni ispitni centar) trebalo bi imati ustrojeno neovisno dioničko tijelo (vijeće dionika u
kojem bi bili predstavnici svih dionika zainteresiranih za kvalitetu provedbe vrednovanja
prethodnoga učenja) koje bi propisalo kriterije za odabir ispitivača, vodilo brigu o
izbjegavanju sukoba interesa, nadziralo odabir i imenovanje ispitivača, radilo na promicanju
obrazovanja odraslih i vrednovanja prethodnoga učenja te bilo nadležno za druge slične
aktivnosti. Vanjski stručnjaci (ispitivači) trebaju biti organizirani u pojedine obrazovne sektore.
Njihova bi uloga bila, uz provedbu ispitnih postupaka, da izrađuju standardizirane ispitne
postupke i ispitne materijale za pojedine standarde skupova ishoda učenja i standarde
kvalifikacija iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira u svojem sektoru.
Stručnjake bi imenovalo i na listu aktivnih uvrstilo nadležno tijelo (agencija ili nacionalni
ispitni centar), a trošak vrednovanja plaća se stručnjaku prema tarifi koja je nacionalno
propisana uz realne putne troškove, ako postoje. Stručnjake pojedinoj ustanovi za najavljeni
ispitni rok dodjeljuje nadležno tijelo (agencija ili nacionalni ispitni centar), pazeći na sukob
interesa. Potrebno je razviti nacionalni informacijski sustav (NIS) u koji bi ustanove morale
najaviti unaprijed mjesto, vrijeme i skupove ishoda učenja/kvalifikaciju za koju provode ispit
kako bi agencija mogla dodijeliti stručnjake koje će uputiti na ispit. Vodi se anketiranje
kvalitete rada ispitnih povjerenstava (u smislu objektivnosti, profesionalnosti i stručnosti) te
se također u NIS upisuju rezultati ispita za svakog kandidata i prati se prolaznost po
pojedinom ispitivaču. Ispitivač ostaje na listi odlukom nadležnog tijela (ovdje se određena
uloga može dati i sektorskim vijećima) nakon godišnje evaluacije kvalitete rada (kroz ankete i
rezultate prolaznosti koje imaju kandidati koje ispituje).
Uz sve navedeno, kao dodatno osiguranje pouzdanosti ispitnog postupka vrednovanja
ishoda učenja, koji provodi povjerenstvo u kojem su jedan ili dva vanjska ispitivača, nadležno
državno tijelo ili ovlaštena agencija za osiguravanje kvalitete provodi periodični nadzor nad:
a) provedbenim dijelom sustava vrednovanja ishoda učenja u ustanovi koji uključuje
pouzdanost ispitnog postupka, postojanje i zakonitost sastava povjerenstva, ovlaštenja
vanjskih ispitivača, autentičnost i zaštićenost ispitnih materijala, postupak upravljanja
korištenim ispitnim materijalom, unos rezultata ispita u NIS te izdavanje javne isprave, i b)
sustavom odabira vanjskih ispitivača, pripremom i zaštitom standardiziranih ispitnih
materijala u nadležnoj agenciji ili nacionalnom ispitnom centru koji odabire vanjske ispitivače
i vodi brigu o standardiziranim ispitnim materijalima.
Predloženi model može se primjenjivati jednako za obrazovanje odraslih i vrednovanje
kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i informalnim učenjem u svim ustanovama
koje su akreditirane a model se može modificirati i primijeniti različite kriterije osiguravanja
kvalitete kako je prikazano u Tablici 1. Ustanove trebaju biti akreditirane za provedbu
programa stjecanja i vrednovanja ishoda učenja a dodatnu akreditaciju trebaju zatražiti za
program vrednovanja skupova ishoda učenja ako ispunjavaju kriterije osiguravanja kvalitete
navedene u Tablici 1.
Akreditaciju i reakreditaciju (nadzor rada) ustanova koje provode programe stjecanja i
vrednovanja ishoda učenja i programe vrednovanja skupova ishoda učenja provodi resorno
ministarstvo ili ovlaštena neovisna agencija za osiguravanje kvalitete koja u okviru postupka
osiguravanja kvalitete vrednovanja skupova ishoda učenja ocjenjuje i kvalitetu rada agencije
ili nacionalnog ispitnog centra koji odabire vanjske ispitivače i vodi brigu o standardiziranim
ispitnim materijalima.
Argumenti za predloženi model
Ovako postavljen model ne traži velika inicijalna ulaganja, ostavlja vrednovanje unutar
ustanove te zadržava izdavanje kvalifikacije od strane ustanove (u odnosu na ideju izgradnje
nacionalnih ispitnih centara ili centara kompetencija koji bi provodili vrednovanje i izdavali
kvalifikacije), čime respektira sva navedena načela razvoja sustava priznavanja i
vrednovanja prethodnoga učenja. Korištenjem alata HKO-a (standard kvalifikacije i prema
njemu akreditiran program stjecanja i vrednovanja ili vrednovanja skupova ishoda učenja)
ispunjava se najvažniji preduvjet za uvođenje sustava osiguravanja kvalitete, a to je
postojanje standarda. Dodatno, ovakav sustav ne zanemaruje unutarnje sustave
osiguravanja kvalitete samih ustanova, ali svoju pouzdanost temelji na vanjskom
vrednovanju tih sustava kao i elementima vanjskog vrednovanja ishoda učenja uvođenjem
vanjskih licenciranih ispitivača.
Ovakvim uvođenjem mješovitih (hibridnih) ispitnih povjerenstava u kojemu glavninu ispitnog
postupka provode neovisni ispitivači, kao i sustavnim vanjskim nadzorom sukoba interesa po
ukupnoj vertikali provedbe vrednovanja ishoda učenja od pripreme do realizacije osigurava
se načelo vjerodostojnosti vrednovanja ishoda učenja, jer se odluka o dodjeli kvalifikacije
(javne isprave) odmiče od same ustanove. Konačno, isti mehanizam hibridnog vanjskog
vrednovanja ishoda učenja koristi se i kod programa stjecanja i vrednovanja (ispiti u okviru
formalnih programa obrazovanja) i kod programa vrednovanja neformalnog i informalnog
učenja. Svime navedenim poštovana su predložena načela za izgradnju sustava.
Osiguravanje kvalitete sustava za priznavanje i vrednovanje prethodnog učenja
Za potrebe razvoja sustava osiguravanja kvalitete dodjele kvalifikacija temeljem priznavanja i
vrednovanja prethodnoga učenja kao i sustava osiguravanja kvalitete dodjele kvalifikacija u
obrazovanju odraslih, mogu se razlikovati tri skupine kriterija kvalitete – programski,
provedbeni i institucijski kriteriji. Sve tri skupine kriterija kvalitete trebaju se primijeniti i u
unapređenju sustava osiguravanja kvalitete stjecanja kvalifikacija u obrazovanju odraslih i u
sustavu osiguravanja kvalitete stjecanja kvalifikacija na temelju vrednovanja prethodnoga
učenja pri čemu su preporučuje da provedbeni i institucijski kriteriji budu stroži za
vrednovanje prethodnoga učenja nego za provedbu programa stjecanja i vrednovanja ishoda
učenja i stjecanja kvalifikacija u sustavu obrazovanja odraslih (vidi tablicu 1.).
a) Programski kriteriji: kriteriji propisani standardom kvalifikacije koji se primjenjuju u
programskoj akreditaciji i reakreditaciji (preko dokumentacije – input based). Nadležna
agencija za osiguravanje kvalitete provodi inicijalnu akreditaciju i reakreditaciju programa
obrazovanja i vrednovanja u skladu sa standardima kvalifikacija u Registru HKO-a.
b) Provedbeni kriteriji: kriteriji koji se odnose na organizaciju postupka vrednovanja ishoda
učenja polaznika (neovisni članovi Povjerenstva) kako bi se osiguralo da su propisani
ishodi učenja doista stečeni – output based. Nadležno tijelo (agencija ili nacionalni ispitni
centar) osigurava da se ispit provodi u skladu sa standardom tako da na ispite upućuje
stručnjake iz svoje baze koji su odabrani prema jasnim i transparentnim kriterijima, koji
uključuju poslodavce i metodičare koji su prošli potrebnu edukaciju, koji su stručnjaci u
metodama vrednovanja ishoda učenja, koji su educirani provjeravati jesu li stečeni ishodi
učenja u skladu s razinama i povezani s procesom ispita, koji su grupirani prema
sektorima kao sektorski stručnjaci i licencirani za vrednovanje.
c) Institucijski kriteriji (analizom dokumentacije i uz posjet instituciji). Nadležna agencija za
osiguravanje kvalitete provodi vanjsko vrednovanje obrazovne ustanove i ispitnog
postupka, kao i postupka odabira vanjskih ispitivača i standardiziranih ispitnih materijala.
Nadležna agencija ili nacionalni ispitni centar koji odabire vanjske ispitivače i izrađuje
ispitne materijale, podložni su nadzoru dioničkog tijela i javnosti te Ministarstva.
PREPORUKA 10.
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje primjenu programskih,
provedbenih i institucijskih kriterija u sustavu osiguravanja kvalitete priznavanja i
vrednovanja prethodnoga učenja kao i u sustavu osiguravanja kvalitete stjecanja i
dodjele kvalifikacija u obrazovanju odraslih.
PREPORUKA 11.
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje ustrojavanje agencije ili
nacionalnog ispitnog centra (u okviru postojećih ustanova) za vanjsko vrednovanje
ishoda učenja. Ta bi agencija ili nacionalni ispitni centar trebao imati ulogu da poveže
ključne dionike u sustavu obrazovanja odraslih, izgradi ljudske i materijalne kapacitet
za izradu i pripremu standardiziranih ispitnih postupaka i materijala za programe
stjecanja i vrednovanja i programe vrednovanja skupova ishoda učenja po sektorima i
na temelju standarda kvalifikacija iz Registra HKO-a, da odabere i obuči vanjske
ispitivače, da osigura kapacitete za distribuciju, zaštitu i čuvanje ispitnih materijala.
PREPORUKA 12.
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje da kriteriji za akreditaciju
i reakreditaciju programa za vrednovanje skupova ishoda učenja i na temelju toga
dodjelu kvalifikacije budu zahtjevniji od kriteriija za akreditaciju i reakreditaciju
programa za stjecanje i vrednovanje skupova ishoda učenja i dodjelu kvalifikacije te
da se akreditiraju samo ustanove koje ispunjavaju unaprijed definirane visoke
standarde kvalitete.
PREPORUKA 13.
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje da ispitne materijale
dizajniraju i nastavnici u ustanovama i stručnjaci vezani uz nadležnu agenciju,
strukovne udruge ili nacionalni ispitni centar za osiguravanje kvalitete provedbe
ispitnih postupaka (koja ima i stalno razvija i čuva repozitorij ispitnih materijala po
sektorima) u skladu sa standardom kvalifikacije i programom vrednovanja. Ispitni
materijal u dijelu provjere praktičnih kompetencija ne smije biti rigidan i treba
omogućiti stručnjacima da djeluju ad hoc u kreiranju pitanja tijekom provedbe
vrednovanja prethodnoga učenja.
Tablica 1. Kriteriji osiguravanja kvalitete dodjele kvalifikacija u formalnim programima za obrazovanje odraslih i
postupcima vrednovanja prethodnoga učenja
KRITERIJI STJECANJE I VREDNOVANJE
ISHODA UČENJA
VREDNOVANJE PRETHODNOG
UČENJA
a) programski Programi se izrađuju i vrednuju u
odnosu na standarde kvalifikacija iz
Registra HKO-a.
Programi se izrađuju i vrednuju u
odnosu na standarde kvalifikacija iz
Registra HKO-a.
Potvrditi posjedovanje skupova ishoda
učenja isključivo vrednovanjem, bez
zahtjeva za stjecanjem u kontroliranim
uvjetima, može se samo za neke
skupove ishoda učenja. To je zapisano
u standardu, kod svakog skupa ishoda
učenja.
b) provedbeni Završni ispit provodi Povjerenstvo u
kojem je jedan vanjski neovisni član
kojeg je imenovalo nadležno tijelo
(agencija ili nacionalni ispitni centar)
iz svoje baze. Ostala dva člana su iz
ustanove. U pojedinim slučajevima
nadležno tijelo može imenovati dva
vanjska ispitivača (npr. u slučaju
težih prekršaja, prijava i sl.).
Nadležna agencija za osiguravanje
kvalitete može donijeti odluku da u
ustanovama visoke kvalitete vanjski
neovisni član ne mora sudjelovati ili
da sudjeluje u ispitnom povjerenstvu
sporadično, samo za pojedince
odabrane slučajnim odabirom.
Ispit se treba provoditi u ustanovi,
ustanova izdaje kvalifikaciju.
Završni ispit provodi Povjerenstvo u
kojem je dva člana imenovalo nadležno
tijelo (agencija ili nacionalni ispitni
centar) koji su neovisni od ustanove
koja organizira proces vrednovanja. U
Povjerenstvu je jedan član iz ustanove.
Tako formirano Povjerenstvo vrednuje
sve polaznike svih programa
vrednovanja svih ustanova akreditiranih
za vrednovanje.
Ispit se treba provoditi u ustanovi,
ustanova izdaje kvalifikaciju.
c) institucijski Zakon o obrazovanju odraslih Uz sve institucijske kriterije koji vrijede za ustanovu za obrazovanje odraslih, treba dodatno zadovoljiti dva kriterija:
1. Ustanova treba barem dvije godine provoditi prva tri koraka u procesu vrednovanja neformalnog i informalnog učenja što znači da ima kapacitete za provedbu profesionalnog savjetovanja i usmjeravanja te javno dostupne materijale za samovrednovanje kojima se pojedinci služe da samostalno ispitaju svoja znanja i vještine.
2. Ustanova treba pratiti ishode na tržištu rada svojih polaznika, javno ih objavljivati.
8. Prijedlog temeljnih načela za izgradnju sustava priznavanja i vrednovanja
prethodnog učenja u sustavu visokog obrazovanja
U sustavu priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja u visokom obrazovanju važno je
razlikovati svrhu priznavanja – pristup visokom obrazovanju, nastavak obrazovanja, stjecanje
kvalifikacije ili nešto drugo – jer se za različite svrhe mogu provoditi različiti postupci.
Međutim, prvi korak svih postupaka treba započeti informiranjem i smjernicama za kandidate
u postupcima priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja. Informacije se mogu pružiti
putem brošura, mrežnih stranica (primjerice, AZVO kao kontakt točka i most za povezivanje
s nadležnim visokim učilištima) i ostalih medija, a kandidati bi trebali imati dodatnu podršku
savjetnika i/ili sličnog osoblja osposobljenog za priznavanje i vrednovanje prethodnog
učenja. Kandidatima je potrebno detaljno opisati postupak priznavanja i vrednovanja, opisati
cijenu postupka kao i moguća izuzeća od naknada, subvencije ili nepovratna sredstva (ako
postoje) te postupke u organizaciji ispita i korake koji se od kandidata zahtijevaju. Tijekom
tog procesa iznimno je važno da se organizira orijentacijski razgovor (i/ili radionice) kako bi
se kandidati upoznali s potencijalnim svrhama priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja i
mogućim ishodima procesa.
I u visokom obrazovanju preporuka je da se priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja
provodi samo za skupove ishoda učenja, odnosno kvalifikacije koje se nalaze u Registru
Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Mogu postojati različite svrhe priznavanja i vrednovanja a u
skladu s poznatim praksama i europskim iskustvima mogu se prepoznati dvije najvažnije –
priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja radi upisa u studijski/obrazovni program ili
izuzeće od učenja i vrednovanje kompetencija prethodno stečenih formalnim, neformalnim i
informalnim učenjem radi certificiranja skupova ishoda učenja ili stjecanja kvalifikacije.
Visoka učilišta već sada imaju obvezu razvijanja vrednovanja/priznavanja prethodno
stečenog učenja (Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, čl.76a, st.2 i čl.77,
st.7), što je dodatno naglašeno novom verzijom Europskih standarda i smjernica za
osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) iz 2015. godine
gdje se u Standardu 1.4. navodi: „Pravedno priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija,
razdoblja studija i prethodnog učenja, što uključuje i priznavanje neformalnog i informalnog
učenja, ključni su elementi osiguravanja napretka studenata kroz studij te poticaj za
mobilnost. Primjereni postupci priznavanja počivaju na: usklađenosti praksi priznavanja na
visokom učilištu s načelima Lisabonske konvencije o priznavanju i suradnji s drugim visokim
učilištima, agencijama za osiguravanje kvalitete i nacionalnim ENIC i NARIC uredima, kako
bi se osiguralo ujednačeno priznavanje u cijeloj zemlji.” Već u idućem ciklusu reakreditacije
visokih učilišta taj će standard biti dio postupka reakreditacije te je nužno da se visoka
učilišta aktivno uključe u razvoj sustava priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja.
Priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja radi upisa u studijski/obrazovni
program ili izuzeće od učenja
Priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja mogu provoditi samo akreditirana visoka
učilišta koja provode studijske/obrazovne programe koji su akreditirani i usklađeni sa
standardima kvalifikacija iz Registra HKO-a i ako imaju dodatnu akreditaciju za vrednovanje i
priznavanje prethodnoga učenja za skupove ishoda učenja koji su dio obrazovnih/studijskih
programa.
Postupkom priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja, svaki kandidat može dobiti
izuzeće od pohađanja dijela programa ili može dobiti pristup obrazovnim programima kojima
ne bi mogao pristupiti/koje ne bi mogao pohađati bez dodatnog obrazovanja. Na taj se način
postupkom priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja utvrđuje koje skupove ishoda
učenja kandidat već posjeduje kako bi mogao preskočiti odgovarajući dio obrazovnog
programa ili preduvjete za upis formalnog programa. Sukladno takvom pristupu priznavanju i
vrednovanju prethodnog učenja, obrazovne ustanove trebale bi:
omogućiti pristup studijskom programu kandidatu koji mu prema svojim formalnim
kvalifikacijama ne bi mogao pristupiti
omogućiti izuzeće od točno onih skupova ishoda učenja koji su kandidatu „certificirani“
putem procesa vrednovanja
omogućiti izuzeće iz cijelog kolegija/modula, ako on u velikoj mjeri odgovara skupovima
ishoda učenja koji su kandidatu „certificirani“ putem procesa vrednovanja.
Akademskim priznavanjem formalnog učenja ili razdoblja studiranja u drugom formalno
akreditiranom visokom učilištu u zemlji, ako je kandidat pohađao formalni program koji je
registriran u Registru HKO-a i položio kolegije kojima su obuhvaćeni određeni skupovi ishoda
učenja iz Registra, visoko učilište bi trebalo automatski priznati takve skupove ishoda učenja,
ako su prisutni i u njihovom programu/kolegijima. Takvo bi priznavanje trebalo rezultirati
izuzećima od upisa i pohađanja odgovarajućih kolegija i/ili njihovih dijelova (prijenos bodova).
Ocjene koje su se na takvom kolegiju stekle visoko učilište bi trebalo priznati ako kolegiji u
potpunosti pokrivaju iste ishode učenja. Kad se radi o priznavanju razdoblja studiranja u
inozemstvu na programima koji nisu registrirani u registru HKO-a ili kvalifikacijskog okvira
neke druge zemlje, visoko učilište nije obvezno provoditi automatsko priznavanje niti prijenos
bodova, već je u autonomiji svakog visokog učilišta da odluči hoće li te skupove ishoda
učenja priznati ili ne.
Vrednovanje kompetencija prethodno stečenih formalnim, neformalnim i informalnim
učenjem radi certificiranja skupova ishoda učenja ili stjecanja kvalifikacije
Takav pristup vrednovanju koristi se za kandidate koji žele dobiti potvrdu/certifikat za
skupove ishoda učenja i/ili traže mogućnost stjecanja cjelovite ili djelomične kvalifikacije
putem priznavanja i vrednovanja. Proces vrednovanja kompetencija prethodno stečenih
formalnim, neformalnim ili informalnim putem treba slijediti formalno utvrđena načela i
postupke vrednovanja, a može ga provoditi samo ustanova koja je akreditirana za
vrednovanje prethodnoga učenja te samo za skupove ishoda učenja ili kvalifikacije unutar
Registra HKO-a za koje je akreditirana. Ta vrsta vrednovanja prethodnoga učenja obično se
provodi radi razvoja karijere ili zapošljavanja/promjene posla kandidata.
Hrvatski kvalifikacijski okvir predviđa razvoj programa za vrednovanje skupova ishoda učenja
što podrazumijeva propisane postupke i procedure te kriterije i uvjete u kojima se određeni
ishodi učenja mogu vrednovati kao i uvjete koje trebaju zadovoljiti ustanove koje provode
vrednovanje.
PREPORUKA 14.
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje da se u visokom
obrazovanju ne omogućuje stjecanje cjelovitih kvalifikacija isključivo na temelju
postupaka vrednovanja prethodnoga učenja.
Načela osiguravanja kvalitete u sustavu priznavanja i vrednovanja prethodnoga
učenja u visokom obrazovanju
Potencijalni rizici priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja su u osiguravanju kvalitete
provedbe postupaka priznavanja i vrednovanja. Stoga, treba razraditi sustav osiguravanja
kvalitete koji će omogućiti fleksibilnost, ali osigurati pouzdanost.
Načela osiguravanja kvalitete postupaka priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja u
visokom obrazovanju:
kvaliteta postupka priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja treba se osigurati
putem unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete te putem postupaka vanjskog
osiguravanja kvalitete koje provodi AZVO
uspostavljanje transparentnih mjera osiguravanja kvalitete u skladu s postojećim
okvirima za osiguravanje kvalitete kako bi se poticale pouzdane, valjane i
vjerodostojne metodologije i alati vrednovanja
postupke bi trebale provoditi samo institucije akreditirane za priznavanje i
vrednovanje prethodnoga učenja, a ne automatski svi pružatelji visokog obrazovanja
akreditirani za provedbu odgovarajućih formalnih obrazovnih programa (za stjecanje
kvalifikacija).
9. Ključni koraci u razvoju sustava priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja
Razvoj sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja pridonijet će strateškim
ciljevima povećanja dostupnosti i olakšavanju završnosti u visokom obrazovanju,
unaprijeđenju fleksibilnosti u obrazovnim i karijernim putovima ljudskih potencijala u
Hrvatskoj, aktivnijem i bržem odgovaranju na potrebe tržišta rada za novim vještinama i
znanjima te povećanju zapošljivosti pojedinaca.
Kako bi se u hrvatski kvalifikacijski sustav ugradio i sustav stjecanja kvalifikacija na temelju
priznavanja i vrednovanja prethodnoga učenja nužno je provesti sljedeće korake:
1. izraditi standarde zanimanja, vrednovati ih i upisati u Registar HKO-a
2. izraditi standarde kvalifikacija, vrednovati ih i upisati u Registar HKO-a
3. izmijeniti relevantne zakone i pravilnike
4. postojećim agencijama/ustanovama u sustavu dati u nadležnost vanjsko osiguravanje
kvalitete ustanova koje provode postupke priznavanja i vrednovanja prethodnoga
učenja
5. propisati kriterije za akreditaciju i reakreditaciju ustanova i programa za priznavanje i
vrednovanje prethodnoga učenja
6. izgraditi kapacitete i resurse akreditirajuće ustanove
7. izgraditi kapacitete i resurse agencije ili nacionalnog ispitnog centra za vanjsko
vrednovanje skupova ishoda učenja
8. izgraditi baze sektorskih stručnjaka za sudjelovanje u povjerenstvima za vrednovanje
skupova ishoda učenja
9. pokrenuti projekte financirane sredstvima Europskog socijalnog fonda za izgradnju
kapaciteta i osnaženje resursa ustanova za provedbu vrednovanja prethodnoga
učenja
10. izraditi programe vrednovanja skupova ishoda učenja
11. provesti akreditaciju ustanova i programa
12. promovirati mogućnosti sustava za priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja
građanstvu
13. pokrenuti projekte financirane sredstvima Europskog socijalnog fonda za financiranje
vrednovanja prethodnoga učenja pojedinaca u prioritetnim sektorima
14. promicati vrijednosti i važnosti učenja i stjecanja kompetencija neformalnim i
informalnim putem
15. provoditi vanjsko osiguravanje kvalitete akreditiranih ustanova i postupaka
vrednovanja kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i informalnim putem.
PREPORUKA 15.
Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala preporučuje da jedan od glavnih
ciljeva izgradnje sustava za priznavanje i vrednovanje prethodnoga učenja bude
promicanje vrijednosti i važnosti učenja i stjecanja kompetencija neformalnim i
informalnim putem.
PREDSJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA
ZA RAZVOJ LJUDSKIH POTENCIJALA
prof. dr. sc. Ružica Beljo Lučić, v. r.