-
PROBLEM FAIZMA
POJAM faizma identian je danas kod mnogih s pojmom osvajalakih
ambicija i slijepog ratoborstva. Do takovog miljenja morali su doi
svi, koji su faizam promatrali sramo kroz naoale inostrane
politike. Tu je naime faizam uvijek odvano i smjelo nastupao i
govorio tonom, koji je izazvao oprav-dano uenje drugih naroda.
No danas stojimo pred injenicom, da je faizam skrenuo na se
panju gotovo svih drava i da je od njih iznudio ak i neko priznanje
svojom dravnom i ekonomskom politikom. Nje-gove metode i njegova
naela stoga ne mogu biti ignorirana od kulturnih naroda. Mnoge e
zanimati i nain, kojim se faistika Italija nastoji spasti od velike
navale sveope gospodarske krize. Pa najzad faizam bez sumlje stoji
u redu modernih dravnih ure-enja te je jednim fenomenom
dravno-ekonomske politike po-sebnog karaktera. Stoga zasluuje, da e
to objektivnije prikae.
Ali ba takav prikaz nas vodi na rub nevienih potekoa.
Objektivnost iziskuje inieku distansiju, neki vremenski razmak, jer
u svakom historijski vanom pokretu ima vie bilo psiholokih bilo
isto dokumentarnih momenata, koji se tek nakon dugog, mirnog i
opetovanog premiljanja mogu vidjeti u pravom svijetlu.
Dvije su ipak stvari, koje me hrabre, da se unato tome dam na
posao. Prvo, to je negdje u polovici ove godine sam Mus s o l i ni
u 14. svesku Enciclopedia Italiana objelodanio lanak Fascismo, u
kojem izlae svoja doktrinarna naela. Tako imamo iz prvoga vrella
dragocjenih podataka, koji sigurno omo-guuju dobar uvid u faistiku
organizaciju. Drugo, to se ne smije zametati ni momeinat n e p o s
r e d n o s t i, to e rei okolnosti, da je faizam za nas konkretan
dogaaj, koji moemo takorei kao oevici pratiti i promatrati.
Marcia su Roma. Da se shvati faistiki pokret, valja uoiti
prilike nakon
svretka svjetskog rata. Pozadina je dosta jednostavna. Italija
je sasvim mlada drava. Sve do svjetskoga rata naliila je
konglo-meratu niacijonalnih isiila, ali o jedinstvenomu svijesnom
nacional-nomu frontu zapravo nije jo moglo biti ozbiljnog govora.
Nova je Italija u politikom i ekonomskom pogledu bila kao iv
mozaik, u kojem su liberalni, socijalistiki, pa ak i komunistiki i
anar-histiki elementi upravo dominirali. Ipak su nakon svjetskog
rata smalaksale sile liberalizma i demokratskog parlamentarizma.
Poloaj je bio dosta udan: na jednoj strani enja za svjetskim mirom,
a ma drugoj opet neka i nehotina slabost svakako znak umora i
dravnike nemoi.
-
338 PROBLEM FAIZMA
Istotako ni ekonomska ni opa gospodarska prognoza nije bila
povoljna. Premo na tom podruju prelazila je neprestano iz ruke u
ruku. Nacionalistika buroazija i internacionalni komu-nizam bila su
dva mona takmaca, za koje se narod nije mogao tako brzo odluiti.
Ovo kolebanje koristilo je mnogo talijanskom boljevizmu, koji je ba
u one dane veoma ojaao.1
Tako je u rujnu 1920. konano dolo do kritikog pokuaja
talijanskoga proletarijata da zauzme sva vea industrijska podu-zea,
osobito tvornice. Iako je radnitvo htjelo da izvede ovaj
eksperimenat na miran nain i bez prolijevanja krvi, ipak se nije
moglo sumljati, da je cijeli pokuaj bio pripravljen po uzoru
bolj-evikih metoda. Pokuaj nije uspio. Talijanski socijalizam i
komu-nizam pokazao se naivnim i nezrelim.
Ovi neuspjesi bili su prava etva za faistiku organiza-ciju, koje
je program vie odgovarao ondanjim oekivanjima naroda. Dok je
talijanski boljevizam ignorirao nacijske vrijed-nosti, dotle je
faizam od nacije napravio takorei sveti idol. Slino je i slobodno
zidarstvo nailo na veliku mrnju kod na-rodnih slojeva, koji su
dakako skroz na skroz proeti katolikim idealima, a faizam je
naprotiv priznao katolicizmu pravo da ivi i time osvojio simpatiju
mase. Konano liberalna buroazija bila je istroila sve svoje sile i
stoga sasvim nemona, a faizam je obeavao svojim ilavim programom i
snanim pokretom novu sretniju budunost.
Profesor R. Michels (Perugia) tvrdi u jednom svom lanku,2 da i
amerika politika ide meu odlune inioce, kojima faizam duguje svoju
pobjedu. To zbog uvenoga pitanja o Rijeci. Pred-sjednik Sjedinjenih
Drava, W i l s o n, koji je poslije rata bio u Italiji popularan
kao moda ni jedan drugi strani politiar i drav-nik, protivio se na
ope iznenaenje s drugim silama na pregovo-rima o miru u
Saaintt-Germainu planu, po kojem je Italija trebala dobiti Rijeku.
Fatalno je bilo, to je Wilson ba bio na elu ove opozicije. U
Italiji su posljedice ovoga vanrednog zaprepaenja bile goleme.
Pacifizma je gotovo sasvijem nestalo. Nacijska samo-svijest je jo
jae oivjela, i pomiljalo se opet na rat. Samovoljci htjeli isu na
ivot i smrt braniti Rijeku, ali je najzad ondanji mi-nistar
predsjednik Giolitti morao da povue svu talijansku vojsku i da
preda ovo tako eljeno pristanite u druge ruke.
Sad je ustao Benito M u s s o l i n i proti vladi. Sav puk bio
je uza nj.3 U jeseni 1922. Mussolini je svojom organiziranom
mili-
1 Robert Michels, Italien von heute. Politische und
wirtschaftliche Kul-turgeschichte von 1860 bis 1930. (Der Aufbau
moderner Staatenl) Zrich-Leip-zig 1930. Str. 212.
2 Birth of Fascims laid to U. S. Policy u The World, New York,
od 12. VIII. 1927., str. 5.
3 Robert Michels, op. cit,, str. 213 - 214; G. Volpe, Lo
sviluppo storico del fascismo, Palermo 1928; E. Ciccotti, II
fascismo e le sue fasi, Milano 1925.
-
PROBLEM FAIZMA
ijom pobijedio Rim. Nije mu bilo teko dobiti priznanje
zakoni-tosti vlasti, koje se tako brzo bio doepao. Pobjeda je bila
osi-gurana.
Isprva je faizam bio amitimonarhijski. Ali sad je dobro shvatio
situaciju, prilagodio se vjeto trenutnim potrebama i uzeo u obzir,
da je u narodu bilo mnogo pristaa kraljevske porodice. Taiko je
odmah na poetku izgubio jednoga velikog neprijatelja, osvojio
nepregledno velike simpatije, a time ujedno i moralno odobravanje
svojega programa sa strane puka.
Osnovna naela faizma. Mussolini priznaje otvoreno: 1919. nisam
imao nikakva po-
sebnog doktrinarnoga plana.4 Njegova nauka bila je jednostavna:
neumoran rad za narod i dravu. Jo si nije bio pozitivno od-redio,
dokle e se kretati njegova doista rijetka energija. Jedino je znao,
ega ne e.
Stalan raspored dakle nije bio izraen kod zelenog stola, nego se
tek morao roditi iz potrebe rada. I itav program bio je samo r a
d.5 Tek od 1926. ovamo poele su se razne namjere, razni poedi,
razne misli taloiti. A danas je faizam, kako Musiso-lini veli, ve
dobio svoju posebnu individualnost, i to neisamo kao politiki reim,
nego jo vie kao nauka. On ima danas svoje vlastito stanovite, s
kojega promatra sva pitainija, koja ga se ikako tiu.
N e g a t i v n o faizam ima svoje jasno i tono odmjereno
stanovite. U prvom redu navijeta rat svakomu m a t e r i j a l i -s
t i k o m p o j i m a in j u s ree , a najzad naprosto svakom
materijalizmu, jer ovaj dovodi ovjeka konano do isto vegeta-tivnog,
u kulturnom pogledu neplodnog ivota. Tako faizam iz-riito zabacuje
sam temelj takozvanoga marksistikog socijalizma.
Jo odlunije iskljuuje faizam tutto il complesso delle ideologie
democratiche dakle demokratizam u bilo kojem obliku. Mussolini je
vrsto uvjeren, da blagostanje naroda i pro-speritet dravni nisu
osigurani time, to svaki pojedini graanin daje svoj glas, kome hoe.
Jer ko e jamiti, da jednostavni seljaci i radnici, pa najzad i
inteligentni graani uvijek daju svoj glas spo-sobnijem? Stoga
Mussolini otro ustaje protiv demokracije uope: svaki demokratski
reim da vara narod; narod ivi u iluziji, da je on sam nosilac
suveremeniteta, dok je suverenitet faktiki u drugim rukama, ponekad
ak rtva tajnih i neodgovornih sila.
P o z i t i v n o Mussolini ovako karakterie svoj faistiki reim:
Stranka, koja doslovce i iskljuivo vlada nad jednim na-
4 Kad bez drugih podataka navodim rijei Mussolinijeve, onda imam
pred oima njegov lanak Fascismo. (Enciclopedia Italiana, sv. 14.,
1932.) Tako veli: non c' era nessuno specifico piano dottrinale nel
mio spirito.
5 II fascismo .. . nacque da un bisogno di azione e fu
azione...
-
340 PROBLEM FAIZMA
rodom; novi pojav u povijesti, koji se ne da porediti s drugim
injenicama. Piri tom priznaje Mussoliini neki eklekticizam. Ma da
tako jaisno nijee liberalizam, socijalizam i demokraitizam, ipak
sasvim svijesno zadrava neke njihove elemente, one naime, koji
imaju jo neku ivotnu vrijednost. Mussolini se stoga odmah sam tjei
milju, da ise ni jedna nauka ne rada sasma nova, da ini jedna nauka
nema apsolutne originalnosti. Dosljedno i faizam ima pravo na svoju
individualnu osobitost, premda je uzajmio meke stvari od drugih
sistema. Uostalom Mussolini je u shvaanju nauke dosta velik
pragmatista. Nauka je po njemu un atto di vita, tovie samo izraz
one empirijske volje vlasti i opstanka.
Iz svega se vidi, da elitno naelo (le principe d' elite) ima
vano mjesto u faizmu. Aktivne veine po Mussoliniju jedno-stavno
nema. Oni, koji se rtvuju, i kojima is pravom pripada vod-stvo i
vlast u dravi, uvijek isu u zmatnoj manjini. Klasian izraz tog
naela u samoj strukturi faistike stranke je poloaj dikta-torskog
vode (duce).
Faistiko shvaanje drave. 5 velikim zanosom govori Mussolini o
dravi kao o zadnjem
idealu, koji odluuje svim drugim. Tko kae faizam, kae drava.
Faistika je drava jedini tip svoje vrste, potpuno origi-nalna
tvorevina. Faizam hoe jaku organsku dravu, koja se osniva na irokom
temelju narodne volje. Drava je ono apso-lutno, pred kojim
pojedinci i drutvena ureenja ine pripadno relativno : oni ise
moraju gibati i mijenjati prema zahtjevima drave.6 Faistika drava
trai nadasve, da bude priznata i cijenjena kao etika drava. Time je
moda ukratko nagovijetena enja za monopolom u svim pitanjima
uzgoja, osobito mladei. Jer ee je Mussolini sam o sebi rekao, da
nije politiar i dravnik, nego da je u z g o j i t e 1 j svoga
naroda! Bit e dakle, da je to i smisao etike drave.
Najpreciznija karakteristika sadrana je U ovoj reenici: Drava,
kako je faizam shvaa, jest duhovna i moralna injenica, jer u sebi
obistimjuje politiku, pravnu i ekonomsku narodnu orga-nizaciju, a
takva je organizacija i u svom postanku i u svom raz-vitku
manifestacija duha.7 Nakon toga pjeva Mussolini hvalospjev
pojedinim zadacima drave.
ovjek se s pravom pita, da li Mussolini time proglauje
statolatriju ili samo oduevljenim superlativima istie duhovnu i
6 Per il fascismo lo stato e un assoluto, davanti al quale
individui e gruppi sono il relativo .. .
7 Lo stato cosi come il fascismo lo concepisce e attua e un
fatto spiri-tuale e morale, poiche concreta 1' organizzazione
politica, giuridica, economica della nazione e tale organizzazione
e, nel suo sorgere e nel suo sviluppo, una manifestazione dello
spirito.
-
PROBLEM FAIZMA
moralnu podlogu, na kojoj se osniva dravna zgrada. Smisao se ne
da lako odrediti tako, da bi se mogao braniti proti svim
oprav-danim potekoama. Sviluppo dello spirito, mamifestazione dello
spirito to su veoma omiljele fraze kod modernih, a njima moe da
odgovara viestruko znaenje. Stoga nam po svoj prilici valja u
gornjim formulama gledati samo rastegljivu modemu frazu, a ne tono
odmjeren antologijski sadraj. Jer svaki je trud uzaludan, ako se
stvar ne moe gledati u kompleksu odreenoga znanstve-nog
sistema.
Faistika drava i pojedinac. Ve smo gore naveli najznaajniju
reenicu za odnos izmeu
drave i pojedinca. Drava je apsolutno, a pojedinci su pripadno
relativno. Ipak ne e faizam, da se pojedinac potpuno izgubi u
zahtjevima drave kao kapljica u moru. Faizam ne e kolektivnu dravu,
nego dravu, koja je konano ipak u slubi pojedinevoj. Faistika drava
organizira narod, ali pri tom hoe da ostavi pojedincima dovoljnu
slobodu. Hoe samo da ogranii beskori-snu i tetnu slobodu i da sauva
i titi svu bitnu slobodu. Allii onaj, koji o tom sudi, ne moe biti
pojedinac, nego jedino drava.
Faizam je ba s obzirom na pojedinca jedan novi talijanski ivotni
stil. Njime se pojedinac ui borbi, radu. Tako faista voli ivot,
ignorira i prezire samoubojstvo; shvaa ivot kao za-datak,
podizanje, pobjedu: kao ivot, koji mora biti visok i pun; koji e
ivjeti za sebe, ali prije svega za druge . . .
Da, prije svega za d r u g e ! Ovamo ide li pitanje o ratu, o
kojem se Mussolini sasvim jasno izrazio. Ako se promatra budu-nost
i razvitak ljudskog roda uope, ne obazirui se nikako na dananju
stvarnu politiku dakle openito i u teoriji, faizam ne vjeruje u
mogunost ili korist vjenoga mira. Stoga zabacuje svaki pacifizam,
koji krije u sebi odricanje borbe i kukavtinu uoi rtve. A onda
slijedi jo jedna teka reenica, koja ba danas u vrijeme zborovanja
za ope razoruanje zvui kao gorka ironija. Ta reenica glasi: Solo la
guerra porta al massimo di tensione tutte le energie umaine e
imprime un sigillo di nobilta ai popoli che hanno la virtu di
affrcinitarla. Dakle apsolutno, bezuvjetno vjerovanje u spasonosne
posljedice rata! Narod, koji jo smije ratovati, nosi ig
plemenitosti!
Kaoto je ovo stanovite izreeno posve neodvisno od sa-danjih
politikih prilika, tako ise isto mora posve naelno, isto a priori
ocijeniti. Dok Mussolini ne vjeruje u mogunost i u korist stalnog
mira za budue, dok iskljuuje sve drutvene i meuna-rodne
konstrukcije, koje samo u odreenim politikim okolno-stima igraju
neku ulogu, a kojih u tren oka nestaje, kad senti-mentalni, idealni
ili praktini elementi uzbibaju narodnu duu, dotle jedan veliki
katoliki psiholog u nae dane pie s pravom:
-
342 PROBLEM FAIZMA
Moemo se sad pitati, nisu li moda ve danas kulturni narodi
toliko napredovali, da je u njihovu zajednikom ivotu prestalo pravo
na nasilno ratovanje. .. Tehniki smo toliko napredovali, da ni
jedain rat nije sredstvo obrane u nevolji (Notwehr), nego
najsigurnije sredstvo unitenja za svaki narod, koji ratuje. Ima li
dakle dalnas jo razloga, koji bi mogao opravdati ili ak
kano-nizirati rat?8
Faizam i dravno ureenje. Monarhija i republika su u teoriji
ravnopravna ureenja pred
faizmom. Jedino o njima moe biti govora. I o njima treba uvijek
konkretno suditi, ukoliko su naime izraz politikog razvitka,
povijesti, tradicije i psihologije pojedine zemlje. Faizam stoji
zato nad antitezom monarhija-republika, pred kojom se zausta-vio
demokratizam, to je monarhiju na sve strane karikirao, a republiku
proglasio svetom.
I ovdje vai apsolutna opozicija faizma prema svakoj nauci
liberalizma, koja je po vlastitim rijeima Mussolinija tako smijena,
da i ne zasluuje mjesto u povijesti. Osim toga svaki liberalizam
vodi do sigurne propasti drave.
Najzad zabacuje faizam monarhistiki apsolutizam i brani se
protiv svake ecclesiolatrije!
Faizam i gospodarstvo. Faistika drava upravo vlada u potpunom
smislu te rijei
u industriji i ekonomiji preko svojih obaveznih korporativnih,
socijalnih i uzgojnih institucija. Liberalna je drava po
Mussolinija na gospodarskom podruju uvijek neplodna, sterilna,
neratoborna i agnostika. Stoga u faistikom reimu itavo gospodarstvo
sa svim svojim granama mora biti podreeno dravi kao dio cjelini.
Ali iz toga onda sllijedi i obratno, da je sama drava preoptereena
uzgojnim obvezama prema gospodarstvu. Procvat ili propast sve to
sad ovisi samo o dravi.
Najznamenitiji dokumenti faistikog zakonodavstva na ovom podruju
jesu: Disciplina Giuridica dei Rapporti Collettivi del Lavoro (3,
IV. 1926.) i Carta del Lavoro (21. IV. 1927.). U njima se radi o
ureivanju skladnog odnosa izmeu kapitala i rada. Osnovna misao
ostaje ii tu: pokuaj, da se politika mo sasvim protegne na
gospodarstvo.9
U uvenoj enciklici Quadragesimo anino podvrgnut je fai-stiki
gospodarski sistem opreznoj, ali ujedno i odreenoj kritici.10
8 Peter Lippert S. J., Vom Gesetz und von der Liebe (Stimme im
Rund-funk). Mnchen 1932, str. 176- 177.
8 Robert Michels, op. cit., str. 239. 1 0 Vidi Gustav Gundlach,
S, J., Die sozialen Rundschreiben Leos XIII.
und Pius XI. (Grres-Gesellschaft. Zur Pflege der Wissenschaft im
katholi-
-
PROBLEM FAIZMA
Po obiaju opih okrunica ne spominje se izriito samo ime
faistikog zakonodavstva, ali je ono kako iz isamog opisa u
enci-klici tako i iz kasnije izjave sv. Oca u govoru od 30. svibnja
1931. posve jasno oznaeno. Uz to imamo izvrstan komentar
uenjaka-sociologa, kojim sasvim otro crta negativne i pozitivne
linije faistike drave korporacija.11
Ve sam uvod, kojim sv. Otac poinje svoje izlaganje, ne zvui odve
povoljno. On naziva faistike korporacije: singu-la r i s .. .
syndicatuum atque artium collegiorum ratio.12 Dakle stvar posebne
vrste, neto, emu u povijesti nema slinog, barem u bitnom obliku.
Papa zamjerava faizmu, to je takorei mono-polizirao sindikate i sve
korporativne institucije, a osobito to je time izbrisao ili zbrkao
granice javnopravnih i privatnopravnih zahtjeva za zdrave
gospodarske preduvjete.13
U drugu opet ruku ipak ne moe biti govora o potpunoj osudi
faistikih korporacija. To se razabire iz samog teksta enciklike,
osobito iz one klauzule opportuniis quibusdam adiectis
animad-versionibus,14 a onda iz gore spomenutog govora sv. Oca. U
njem Papa izjavljuje, da je u svojoj socijalnoj enciklici faizmu
dao znak blagohotne panje.15 Ali je vrlo teko, ako ne moda ak
nemogue razabrati iz teksta enciklike, koje su one trajne
vri-jednosti faistikih korporacija. To je uostalom sporedno za
enci-kliku, koja je samo htjela da upozori ina neka apsolutno kriva
naela, a opet da omei svoju kritiku. Stoga opreznim rijeima istie
samo to, da u spomenutim faistikim organizacijama ima dobrih
poetaka i simpatikih crta, a da se dalje ne uputa u pozitivno
prikazivanje tih stalnijih vrijednosti. Taj je posao pre-puten
slobodnijoj diskusiji, koja e tek biti pozvana da defini-tivno
bistri pojmove i da time konkretno omogui apodiktiki sud.
Faizam i Crkva. Ve su prije neki pisci upozorili na neku slinost
u vanjskoj
organizaciji izmeu faizma i Crkve. To je u prvom redu
hijerar-hija, a onda konzervativna ideja uzdravanja i uvanja
tradicijskih drutvenih vrijednosti. Osim toga je Mussolini u svom
prvom govoru u talijanskom parlamentu (16. XI. 1922.) sazvao pomo
Boju i to tonom, koji ie u dravnikim krugovima move Italije bio
potpuno nepoznat. I nije dugo trajalo, kad je i po kolama sehen
Deutschland.) Paderborn 1931. Br. 91-96 (str. 118-122).
1 1 Oswald v. Nell-Breuning, S. J., Die soziale Enzyklika.
Erluterungen zum Weltrundschreiben Papst Pius' XI. ber die
gesellschaftliche Ordnung. Kln 1932.
1 2 Gustav Gundlach, S. J op. cit., br. 91 (str. 118). 1 3
Oswald v. Nell-Breuning, S. J., op. cit., str. 173-174. 1 4 Gustav
Gundlach, S. J., op. cit., br. 91 (str 118). 1 5 Osservatore
Romano, br. 127, od 1. VI 1931.
-
344 PROBLEM FAIZMA
iznova uveo obaveznu vjeronauku. Tako se onuda i kri opet
po-vratio u kolske i sudske dvorane. Na to je jo slijedila odvana
borba proti slobodnom zidarstvu. Moglo ise misliti, da e Italija
opet postati katolikom dravom dravom, koja e se u svemu ravnati po
isto katolikim naelima.
Meutim su ve prvi daini pokazali, da faistika politika ima ipak
neto drugi smjer. Sve se vie inilo, da faizam smatra vjeru obinim
sredstvom za postizavanje svoje svrhe. Dolo je do ozbiljnih
protesta sa strane Pape i talijanskog sveenstva. No itava situacija
ostala je i dalje nesigurna i sumljiva.
Dolo je do Lateranskih Ugovora (11. II. 1929.) s rjeenjem
rimskog pitanja i s novim talijanskim konkordatom. U one dane
nastojali su novinari nabrojiti razne prednosti, koje su iz tih
ugo-vora slijedile bilo za Crkvu bilo za Italiju. Ni Pijo XI. ni
Musso-lini nisu na to reagirali. Jer je rjeenje za obe stranke bilo
po-voljno.
Meutim pretjeranim i neopravdanim pokuajem monopoli-ziranja i
prekrajem pozitivnoga Bojeg prava dolo je ipak odmah inakon dosta
kratkog vremena do otrih sukoba izmeu fai-stike vlade i Vatikana
zbog Katolike Akcije i pitanja o uzgoju mladei. Da li je ta struja
dola odozdo ili odozgo iz lako shvat-ljivih razloga, ne e se moi
doskora rei. Morat e proi godine i godine, dok svi potrebni
dokumenti budu pristupani nestra-nakim istraivaima.
Fatalno je svakako bilo, da je Mussolini pokuao protuma-iti
razvitak Crkve na modernistiki nain. Ona bi svoju pobjedu imala da
duguje jedinoj veliini rimske ideje.16 To je u jednom
parlamentarnom govoru poslije Lateranskih Ugovora moralo iza-zvati
najvee uenje. Nije se znalo, da li je Mussolini to inio u kakovoj
diplomatskoj zabuni, da bi naime osigurao veinu za ratifikaciju
ugovora, ili moda iz linog uvjerenja.
Jasnije, ali ipak jo dosta neodreeno izrazio se Mussolini najzad
u svom lanku: Faistika drava ne ostaje indiferentna prema vjeri
uope ni prema posebnoj pozitivnoj vjeri, koja je talijanski
katolicizam. Drava nema svoje teologije, ali ima udo-ree. U
faistikoj dravi vjera se smatra jednom od najdubljih manifestacija
duha; stoga se ona nesamo respektira, nego e se braniti i tititi.
Faistika drava si ne stvara svoga Boga, kako je to u trenutku
zadnjeg ludila Konvencije htio Robespierre; niti trai, da ga izbrie
iz dua, kako to ini boljevizam; faizam tuje Boga asketa, svetaca,
junaka i Boga onakoga, kako ga gle-da i kako mu se moli bezazleno i
primitivno srce naroda.
To je sve, to faizam dri vjeri: Vjera u Boga u kato-likom
ismislu. O drugim potanjima odnoaja izmeu Crkve i drave nije nita
spomenuto.
1 6 Italia, Roma e Papato, a cura di Benito Mussolini, con
introduzicne di Luigi Federzoni. Vol. I. Roma 1929.
-
PROBLEM FAIZMA
Zakljuak. Iz svega se vidi, da je i danas jako teko podvrgnuti
nauku
faizma tonoj i isto naelnoj kritici. On jo i danais ostaje
ne-rjeenim problemom. Svi elementi, spomenuti u faistikom
pro-gramu, pripadaju dodue povijesti, i pojedinaki su ve odavno
bili podvrgnuti ispitu prolosti. No u drugu ruku morat e se
priznati, da faizam kao cjelina ima svoju individualnu notu i da je
tako uzet pojav, kojem u povijesti nema slina. Faizam je vie
konkretan ivot nego ivotna nauka. Njegov razvitak je malo udan. On
otpoetka nema stalne svrhe ni svojih neoborivih na-ela. Znao je
samo, da hoe ivjeti. Drugo, to je slijedilo, po priznanju samog
Mussolinija bilo je ovisno i odreeno ovom ne-oborivom i bezuvjetnom
ivotnom voljom.
Tako se mogu shvatiti svi dosadanji uspjesi crnog reima. Faizam
je usvojio n e k a t r a j n a n a e l a katolicizma, a onda se
uvijek rijetkom elastinosti znao vjeto prilagoditi trenutnim
narodnim eljama i najpreim potrebama. Koliko se kritikom po-jedinih
elemenata faizma moe prodrijeti u dublje njegovo razu-mijevanje,
nastojat emo pokazati drugom zgodom.
Dr. V. Keilbach.
