»Hura!« - idemo na gravitacijske uzlete

Za sljedeću godinu 2018 pripremamo izlet u Poljsku, na jedan od aerodroma na kojima se mogu izvoditi gravitacijski startovi. To je bio prvi način polijetanja na začetku razvoja jedriličarstva. Svako brdo s podesnom strminom pokrivenom travom omogućuje takve startove. Ako još do vrha brda vodi bar makadamska cesta, tada već imamo odličan teren za gravitacijske startove. Zamislimo da smo našli takav teren na brdu koje se uzdiže pet-šest stotina metara iznad doline. I sad u mašti dodajmo još tristo metara ravnog terena na istom vrhu za slijetanje jedrilice. Ne treba nam ni vitlo ni avion za vuču. Nakon gravitacijskog uzleta s zamišljenog terena imali bi dovoljno visine za priključak na termiku, a pogotovo za padinsko jedrenje.

Vratimo se u stvarnost, pošto su takvi idealni tereni vrlo rijetki. Mnogo lakše bi našli teren, koji je samo nekoliko stotina metara iznad doline i koji ne omogućava slijetanje na vrhu. Već bi i takav teren davao dovoljno mogućnosti za padinsko jedrenje. I baš je tako bilo u pionirsko doba jedriličarstva. Uostalom piloti paraglidera do danas tako polijeću: s nižih brda na padinsko jedrenje a s viših na termičko jedrenje.

Za olakšanje uzleta jedrilice treba napraviti malo tvrđu »uzletnu stazu«. Takva staza je ustvari samo dva-tri metra široka i stotinjak metara duga asfaltna traka. Vidio sam i uzletište na kojem je trava pokrivena s 2,20 metra širokom gumenom trakom (rashodovana traka za transport ugljena iz otvorenog rudnika). Jedrilica stoji na početku uzletne staze. Kad je pilot spreman, dvoje ljudi lagano gurnu jedrilicu niz brdo. Od tog trenutka dalje sve radi gravitacija: kad postigne dovoljnu brzinu jedrilica poleti i odleti u dolinu. Ako je vjetar čeoni, može jedrilica odmah nakon uzleta početi s padinskim jedrenjem. Na nekim od tih uzletišta je moguć povratak i slijetanje na vrhu brda blizu mjesta polijetanja, a na drugim se slijeće u dolini i treba jedrilicu povući na vrh brda pomoću traktora ili vitla.

Na takvim uzletištima često se polijeće i pomoću gume (»praćkanje«). Na češkim sletovima povijesnih jedrilica skoro svake godine organiziraju polijetanje na gumu. Najčešće takve startove izvode na travi, ali više radi zabave nego radi pokušaja jedrenja.

Slika 1: Rubik R-26SU Gobe

Na gravitacijska polijetanja ćemo ići s dvosjedom Rubik R-26SU Gobe i možda s jednim jednosjedom. Na izbor imamo dva moguća cilja.

Izlet u Jelenju Goru

Prva mogućnost je uzletište aerokluba Jelenia Góra u mjestu Jeżów Sudecki. Aeroklub ima dva aerodroma; prvi je na vrhu brda a drugi nekoliko kilometara dalje u dolini.

Slika 2: Hangar na vrhu brda (desno se vidi početak uzletne staze)

To mjesto je kolijevka proizvodnje jedrilica Grunau Baby. Jeżów Sudecki je bio prije drugog svjetskog rata na teritoriju Njemačke i nazivao se Grunau. Najzanimljivija za nas je Góra Szybowcowa, na kojoj je aerodrom. Jedrilica na poljskom jeziku je szybowiec, pa bismo preveli ime brda kao Jedriličarska gora. Na tom brdu se može polijetati pomoću gravitacije na popločanoj uzletnoj stazi.

Slika 3: Uzletna staza

Ako jedrilica nakon starta uspije na padini dobiti visinu, može sletjeti na vrhu brda uz samo uzletno mjesto. Tako bar tvrde domaćini. Ipak mi se čini, obzirom na visinu brda iznad doline, da to ne uspijeva baš svaki put. Skica aerodroma pokazuje, da imaju više staza za slijetanje. Iako su te staze kraće nego naši aerodromi (u Sinju je aerodrom dug 1200m, u Otočcu 1800m itd.), ipak omogućuju potpuno sigurno slijetanje. Na skici je označenih šest staza, ali neke od njih zbog kosine mogu služiti uglavnom za slijetanje, a teže i za polijetanje. Naravno da ni jedna staza nije ni sasvim ravna ni sasvim vodoravna.

Slika 4: Aerodrom Góra Szybowcowa

Vidi se, da su u pravcu 150-330 dvije staze (br. 2 i br. 3), koje tako leže da tvore skoro kao jednu stazu dugu 490 m+470 m. Za slijetanje u dolini služi staza broj 6.

Kad jedrilica ne nađe uspono strujanje i ne postigne visinu, slijeće u dolini ispod uzletišta. Pomoću vitla jedrilica ponovno poleti pošto je visina polijetanja dovoljna za slijetanje na vrhu brda. Domaćini kažu, da stoji vitlo na vrhu brda i povuče jedrilicu s staze u dolini. Nekako mi ne ide u glavu

polijetanje kad je vitlo gore a jedrilica dolje. Ali valjda je ipak tako, kad tamošnji letači tako kažu. Živi bili pa vidjeli!

Slika 5: Pogled s vrha uzletišta na mjesto Jelenia Gora i gorje Krkonoše

Mjesto Jelenia Góra je veliko otprilike kao Osijek. Od Splita do Jelenie Gore je 1200 km. Možemo izabrati put preko Zagreba, Mađarske, Brna i Praga. Druga je mogućnost preko Zagreba, Ljubljane, Ljubelja, Klagenfurta, Linza i Praga. Taj je put mnogo ljepši, ali i dugotrajniji pošto vodi preko planina. Putem možemo posjetiti nekoliko sportskih aerodroma – najveći je kod Čeških Budejovica. Želimo li putovati brže, izaberemo nakon Zagreba pravac za Maribor, Graz i Beč i odatle za Prag. Put je nešto duži ali kraće traje. Ako vučemo prikolicu s jedrilicom tada je taj put najbolji.

Jeżów Sudecki je mjesto od nekoliko tisuća stanovnika i nalazi se uz samu Jelenju Goru, skoro kao predgrađe. Od Jeżówa do uzletišta ima 12 kilometara dobre asfaltirane ceste. Na vrhu brda pored uzletišta je hangar, klubski »hotel« i čak dobar i jeftin restoran. Bilo bi dobro spojiti dva izleta u istom pravcu u jedan malo duži. Na putu od Praga prema Jeżówu je aerodrom aerokluba Rana – otprilike 50 km od Praga. Ovdje svake jeseni zadnji vikend u rujnu organiziraju letenje s povijesnim jedrilicama na padini iznad aerodroma. O aktivnostima na tom aerodromu je već više puta pisao na Opensoaringu Niko Slana. Svake godine se izvode i startovi na gumu. Tamo bi mogli ostati dva dana, upoznati njihovu padinu i nastaviti put do Poljske te na Jedriličarskoj planini ostati još dva ili tri dana.

Slika 6: Na brdu uz hangar

Izlet na planinu Bezmiechowa

Druga mogućnost izvođenja gravitacijskih polijetanja je u Karpatima, na istočnom kraju Poljske, dvadesetak kilometara od granice s Ukrajinom. To je aerodrom aerokluba Tehničkog sveučilišta iz grada Rzeszów. Aerodrom je na planini Bezmiechowa. Od Splita do Bezmiechowe ima 1200 km. Putuje se preko Zagreba, Beča, Bratislave, Košica i Prešova ali preko Budimpešte, Miškolca i Košica. Želimo li usput posjetiti bogati muzej avijacije u Krakowu, moramo u Beču skrenuti na Brno, Olomouc i Krakow i od tamo nastaviti do Bezmiechowe.

Slika 7: Jedrilica na uzletištu Bezmiechowa

I ovdje je hangar na vrhu brda, a pored njega i pravi hotel. Uzletište je popločano, a padina viša nego u Jeżówu. Na vrhu brda se ne može slijetati, slijeće se u dolini. Nakon svakog leta jedrilica se vraća na brdo pomoću traktora. Pošto je padina viša, to pri čeonom vjetru, svaki se let završava jedrenjem.

Slika 8: Nakon uzleta zaokret i padinsko jedrenje

Nedostatak letenja na ovoj padini je mukotrpan povratak jedrilice do uzletne staze. I ovdje se izvode startovi na gumu. Gravitacijsko polijetanje je mnogo jednostavnije: pored pilota u jedrilici potrebno je još samo troje ljudi: jedan drži krilo, a dva gurnu lagano jedrilicu nekoliko koraka nizbrdo. Za polijetanje pomoću gume potrebnih je petnaestak ljudi.

Slika 9: Aerodrom Bezmiechowa

Ako želimo samo napraviti nekoliko gravitacijskih uzleta, tada je pogodniji Jeżów Sudecki, ali ako želimo zajedriti nakon takvog uzleta, tada je bolji teren Bezmiechowa. Dakle za grupni izlet bismo izabrali Ježów, a za individualne posjete i duži boravak radije Bezmiechowu. Nedaleko Bezmiechowe su nedavno napravili još jedno uzletište za gravitacijska polijetanja.