1

D O NJ I U S T R O J P R U G E ( P R U Ž N E G R A Đ E V I N E )

Građevinom se smatra svako građevno djelo od prirodnog ili umjetnog gradiva ( tlo, kamen, drvo, beton, čelik, umjetne tvari ) izgrađeno po graditeljskim pravilima. Dijele se na geotehničke ( zemne ), hidrotehničke ( vodne ) i konstruktivne građevine. Geotehničke ( zemne ) građevine predmet su proučavanja ( istraživanje, tehnika gradnje i provjera izvedbe ) dviju građevinskih geomehaničkih grana znanosti – mehanike tla i mehanike stijena, i dviju istraživačkih znanosti – geofizike i geologije. Geotehničke pružne građevine :

- osnovne ( nasipi, usjeci, zasjeci, tuneli ) - pripadajuće nosive ( potporni zidovi i sklopovi ) - zaštitne ( obložni zidovi, obloge, galerije, prihvatne mreže, ograde, pregrade i

utvrde, vodne građevine, odvodni sustavi, burobrani, zvukobrani, snjegobrani i biljni pokrov )

- prilazne građevine ( peroni, utovarno – istovarne rampe, prilazne ceste, staze i površine )

Hidrotehničke ( vodne građevine ) predmet su proučavanja građevne hidrotehničke grane znanosti. Grade se uz vodu, za vodu i u vodi ( obaloutvrde, kanali, cjevovodi, vodni tuneli, brane, lukobrani… ) Konstruktorske građevine posebno su oblikovani sklopovi ( konstrukcije ) pretežito nadzemne i od umjetnog gradiva ( mostovi, propusti, silosi, dvorane, tornjevi, nadstrešnice ) kojima se bave konstruktori. Željezničke pružne građevine su sve građevine željezničke pruge izgrađene u pružnom pojasu uzduž pruge, osim poslovnih pogonskih i stambenih zgrada. Građevine se dijele na : - geotehničke pružne građevine

- konstruktorske pružne građevine

Pružni pojas je željeznički zemljišni pojas uzduž pruge, obostrano omeđen graničnim znacima, gdje su smještene sve građevine i uređaji pruge i pripadajuće poslovne zgrade.

GEOTEHNIČKE PRUŽNE GRAĐEVINE Osnovne pružne građevine Nasipi Nasipi su građevine izgrađene nasipavanjem redovito prirodnim tlom i odlomcima stijena ( glina, pijesak, šljunak, lomljeni kamen ) po određenim građevnim mjerilima i za određene svrhe ( prometnice, brane i sl. ) Pružnim nasipima i nasipima ostalih prometnica ( cesta i zračnih luka ) redovito se savladavaju prirodna udubljenja kako bi se postigla projektirana razinica prometnice.

2

Sl. 32 Karakteristični poprečni presjek željezničke pruge

Glavni dijelovi : - jezgra - prijelazni ili zaštitni sloj od smrzavanja - zaštitni sloj - pokosi

3

Jezgra – od prirodnog tla i drobljenog kamena Zaštitni slojevi

– završni slojevi donjeg ustroja ( nasipi, dna usjeka i zasjeka i ravnog terena ) koji štite podlogu ispod sebe od štetnih utjecaja jedan do dva sloja od posebno složene mineralne mješavine (šljunak - pijesak) ili kombinacija više slojeva od prirodnog i umjetnog gradiva

Prijelazni ili zaštitni sloj protiv smrzavanja

– donji prijelazni sloj glinovite podloge sa svrhom zaštite gline Zaštitni sloj ( tampon ) gornji je završni sloj i vrlo važan nosivi dio donjeg ustroja :

- preuzima i razdjeljuje prometno opterećenje - prigušuje titraje od vozila - filter između podloge i zastora

Širina nasipa je razmak sjecišta konstrukcijskih crta pokosa s prirodnim

zemljištem u podnožju nasipa. Visina nasipa je visinski razmak od kote postojećeg zemljišta do kote razinice

pruge u osi pruge odnosno kolosijeka Pokosi nasipa su nagnute plohe u nagibima ovisnim o gradivu i visini pokosa.

Izražava se omjerom tangensa 1:n ( 1:1,5; 1:2 ). Nožica nasipa je sjecište konstrukcijskog pokosa s prirodnim zemljištem. Konstrukcijskom ( nosivom )dijelu nasipa pripadaju i umjetne potpore građevine

kojima se skraćuje duljina pokosa ili učvršćuje pokose. Zaštitni dijelovi nasipa su razne vrste obloga pokosa koja štite nasip od erozije

( kamen, beton, geosintetici, humus, trava, busenje, pleter, i sl. ) ili zaštićuju prirodu ( stabla, grmlje, trava ).

Najčešće ugrožavajuće pojave - zastorne uvale - klizanje pokosa - erozija pokosa podlokavanje od tekućih i stajaćih voda - tonjenje nasipa u temeljnu plohu

Zastorne uvale se najčešće pojavljuju na starim nasipima od gline ( visokopla- stične i bez tampona ). To su udubljenja u podlozi ispod razinice pruge, gdje se utisnuo zastor ( tučenac ), obično u obliku korita i vreća. Stvara se uslijed premašenja opterećenja tla, koje ono može preuzeti. Najbolje se sanira drenažom ili temeljitim uklanjanjem. Klizanje pokosa je posljedica stvorenih dubokih zastornih vreća, a rjeđe zbog kvalitete nasipa. Nastaje nakon obilnih kiša ili topljenja snijega, kada se nasip natopi vodom. Interventno se rješava istiskivanjem, nasipavanjem novog gradiva ( tučenac ) ubrzava se klizanje do uspostave ravnoteže novog i istisnutog gradiva. Erozije pokosa nastaju od atmosferskih utjecaja, kao što su kiša, snijeg i vjetar. Brazdaste vododerine odnose zaštitni pokrov, a mraz i sunce uzrokuju raspadanje i mrvljenje obloga.

4

Podlokavanja nastaju na nasipima uz vodotoke, te uz jezera i more. Sanacija i zaštita izvodi se izgradnjom vodnih građevina ( obaloutvrde ). Tonjenje nasipa u temeljnu podlogu je pojava kada cijeli nasip sliježe i tone u prirodno teren na kojem je položen ( na slabo nosivom tlu – močvarište, tresetište ). Pri sanaciji najsvrsishodnije je izmaknuti trasu pruge u položaj gdje se prethodno istraži i priredi temeljna podloga. Usjeci Usjeci su građevine izgrađene usijecanjem ( iskopom ) u terenska uzvišenja, radi postizanja projektirane razinice. Za razliku od nasipa u koji se ugrađuje birano tlo ili odlomci stijena, za usjeke nema izbora, te se izrađuju u tlu ili stijeni ovisno o geološkoj građi područnog terena. Glavni dijelovi :

- zaštitni sloj - prijelazni ili zaštitni sloj od smrzavanja - odvodni jarci - pokosi

Usjeci se izrađuju širokim iskopom, gdje su ovisno o geološkoj građi terena, primjenjuju različite tehnologije rada i raznovrsni građevinski strojevi. Nagibi pokosa usjeka ovisni su o dubini, vrsti tla i hidrogeološkim prilikama.

Pokosi se redovito zaštićuju i ozelenjavaju biljnim pokrivačem ( humus, trava s geosinteticima, busenje, pleter, grmlje, stabla, ponekad kamenim i betonskim oblogama ). Stijene pokosa učvršćuju se na više načina :

- oblaganjem pokosa armiranim štrcanim betonom - sidrenjem prednapetim geotehničkim sidrima - podupiranjem stijena potpornim zidovima - oblaganjem pokosa obložnim zidovima - zapunjenjem udubljenja, rasjeda, kaverni, i sl.

Širina usjeka je razmak sjecišta konstruktivnih crta pokosa s prirodnim zemljištem u vrhu usjeka.

Visina usjeka je visinski razmak od kote razinice ( ravnika ) do kote bivšeg zemljišta u pružnoj osi. Rub usjeka je sjecište konstrukcijske crte pokosa s prirodnim zemljištem.

Usjecima također pripadaju : - umjetne konstruktivne građevine ( potporni zidovi i drugi potporni i sidreni

sklopovi u pokosima usjeka ) - umjetne zaštitne građevine ( obložni zidovi i obloga pokosa, betonski i kameni

odvodni jarci, drenažni sustavi u pokosima, zaštitne galerije od odrona i snijega, … )

- prirodne zaštitne tvorevine na pokosima od tla (stabla, grmlje, trava, pleter, …) - prirodne zaštitne tvorevine na stjenovitim i umjetnim pokosima ( ekološko

raslinje koje ne razara pokos )

5

Sl. 33 Poprečni presjek zemljanog trupa u usjeku

Ugrožavajuće pojave u usjecima : - izobličenje pokosa od puzanja - klizanje pokosa - naboranost obloge pokosa - pojava izvorišta vode ili vlažnih mjesta na pokosu - erozija pokosa - zatrpavanje snježnim nanosima

Najčešći način sanacije jednostavnih slučajeva je ublažavanje pokosa i

izradba drenažnih rebara. Ugrožavajuće pojave u usjecima iskopanim u stijeni mogu se razvrstati po

slijedećim pokazateljima : - pojava odronjenog kamenja u kolosijeku - nepovoljna geološka uslojenost, raspucanost i razdrobljenost, te vremenska

rastrošnost - strmi nagibi i velika visina pokosa usjeka - nepovoljan litološki sastav stijena ( fliš, lapor ) - pojava izvorišta na pokosima - rast stabala u pukotinama stijene - zatrpavanje snježnim nanosima

Većina navedenih pojava sanira se nakon geotehničkih razmatranja,

istraživanja i po projektu.

6

Tamponski sloj U slučajevima kada se na nasipima i usjecima izgrađenim od glinovite zemlje primijete pojave koje dovode do slijeganja kolosijeka i nesigurne vožnje uslijed nestabilnog zemljanog trupa ( propadanje zastora, blatni sastavi, prodiranje blatne kaše u zastor, bubrenje zemlje, proširenje bankina ), ispod razinice krune planuma mora se ukloniti slaba zemlja i kao zamjena nasuti tamponski sloj. Upotrebom pogodnog zemljanog materijala za tamponski sloj dobija se :

- otpornost samog sloja na mraz i zaštita od smrzavanja - sigurnost protiv štetnog utjecaja kapilarnih voda - efikasna odvodnja oborinskih voda - pojačana čvrstoća ležišta zastorne prizme i nosivost podloge - sigurnost protiv prodiranja blatne kaše iz podloge - sigurnost protiv prodiranja zastornog materijala u podlogu

Padine Padine su nagnute plohe brda kojima pri projektiranju, gradnji i održavanju valja posvetiti posebnu pozornost. U građevinskom smislu to su kosine priključene na pokose zasjeka i nasipa, ali i strmine uz prugu smještene u kanjonima, dolinama i podnožjima visova.

Mogu se dogoditi slijedeće ugrožavajuće pojave : - geološki fenomeni ( klizišta, špilje, … ) - nestabilne litice visokih strmina ( odroni ) - velika količina površinskih i podzemnih voda - snježne i kamene lavine Kada se pojave prvi znaci poremećaja stabilnosti padine ( pukotine, zatalasanost i

dr. ) odmah se moraju skinuti nastale promjene, postaviti kontrolne oznake na klizištu i kolosijeku, te bilježiti promjene snimanjem sa stalnih točaka.

Istovremeno se mora predvidjeti slijedeće : - odvesti vodu izvan mjesta poremećaja zaštitnim jarcima, kako bi se spriječilo

prodiranje površinske vode u tlo na poremećenom dijelu padine - zatvoriti sve pukotine glinom, koja se mora nabiti - izvesti kamenom u cementnom mortu postojeće zemljane odvodne i zaštitne

jarke - izraditi kameni nabačaj u nožici padine, ukoliko se primijeti da je do

poremećaja došlo uslijed prodiranja tekućom ili ujezerenom vodom

Također je potrebno utvrditi položaj klizne ravnine ( plohe ) i nivo podzemne vode sondažnim bušenjem ili kopanjem sondažnih jama, za dobijanje podataka potrebnih pri izradi projekta saniranja. Odroni

Odroni su trenutačna odvaljivanja stijena ili tla sa strmim kosinama ( pokosa padina ). Mogu nastati vanjskim ili unutarnjim utjecajima kao što su potkopavanja, podlokavanja, erozije, procjeđivanja ( sufozija ), rastrožba, rast stabala u pukotinama, potresi, nedostatna čvrstoća, raspucanost, hidrostatski tlak, led, glinena pukotinska ispuna i sl.

7

Utjecajem navedenih čimbenika odroni mogu nastati klizanjem po kliznim plohama u tlu i u stijeni ili gravitacijskim prevrtanjem pojedinih kamenova ili kamenih gromada.

Pojedina sanacija odronjavanja na liticama padina je redovito skupa i teško provediva. Može se preventivno provesti alpinističkim skidanjem labilnih dijelova. Umjesto toga obično se provodi zaštita pruga :

- gradnjom zaštitnih galerija - postavljanjem dojavnog sustava - pošumljavanjem blaže nagnutih dijelova padina - izradbom prihvatnih ograda i utvrda u podnožju padine ili u visovima

Sl. 34 Odroni

Sl. 35 Zapunjavanje ( plombiranje) udubljenja u stijeni

8

Sl. 36 Proširenje usjeka s prihvatnim prostorom za odronjeno kamenje Klizišta To su pokreti masa nagnutih ploha, bilo sporim pomicanjem – puzanjem ( 30 cm/god. ) ili brzim pokretanjem klizanjem. Nastaju :

- kao geološki fenomeni uslijed tektonskih kretanja kontinenata ( gnječenje, boranje, izdizanje, spuštanje, tangencijalno pomicanje, lomovi na granicama između blokova

- ljudskim djelovanjem ( iskopavanjem, nasipavanjem, masom građevine, promjenom namjene terena s posljedicom promjene vegetacije, promjenom režima podzemnih voda natapanjem ili podizanjem razine, promjenom vodnih tokova i sl. )

Usprkos znanstvenog i stručnog proučavanja, geotehničkih istraživanja i stručnih

radova prave se pogreške i pozamašne štete. Pokreti tla i stijena egzogeni su erozijski procesi čijim utjecajem nastaju

usjedanja i pokreti na padinama. ( puzanja i klizanja ). Klizanje je svako kretanja stjenskih ili zemljanih masa uz padinu koje su rezultat posmičnog loma na granicama pokrenute mase.

Sa stajališta željezničkih pruga mogu se podijeliti na klizišta i odrone, a klizišta još dalje na klizanja padina i klizanja pokosa. Klizišta padina su rjeđe pojave ( na HŽ-u 13 sanacija ), a klizišta pokosa učestale ( oko 150 sanacija na HŽ ).

Obilježja klizišta mogu se izraziti geometrijski : - rotacijsko nastaje pretežito u homogenim glinovitim kosinama – glavna

značajka je pojava pukotina ili klizna ploha sa spuštanjem pri vrhu, a izdizanjem i gnječenjem pri dnu ( nožici ) ; klizna ploha je kružno cilindrična, oblika logaritamske spirale, cikloide ili izdužene krivulje

- translacijsko se pojavljuje na manjim dubinama s kliznom plohom približno usporednom s plohom zemljišta u glinovitom i stjenovitom uslojenom tvorivu

- složeno klizanje nastaje u nehomogenom tvorivu, gdje je klizna ploha sastavljena od više zakrivljenih i ravnih dijelova

9

Najčešći uzroci klizanja su : - povećanje prosječnog nagiba kosine - promjena razine podzemne vode - smanjenje čvrstoće tvoriva u kosini - porast aktivnih sila dodatnim opterećenjem padine - Smirenje nastalog klizanja postiže se mjerama u cilju : - smanjenja napona smicanja u padini - povećanja čvrstoće na smicanje tvoriva u području sloma - kombinacijom obiju mjera

Sl.37 Rotacijsko klizanje

Sl.38 Translacijsko klizanje

10

Sl.39 Složeno klizanje

Sl.40 Sanacija klizišta izmicanjem trase

11

Sl. 41 Sanacija klizišta Resnjak

12

Odvodnja pruge Površinsku odvodnju čine određeni sustavi koji izravno prihvaćaju i odvode oborinsku vodu u obliku kiše i otopljenog snijega i leda. To su : - pružni jarci

- zaštitni jarci - nagnute plohe

Pružni jarci su izgrađeni u području ravnika pruge i u području nožice nasipa.

Sl. 42 Pružni AB jarak od gotovih dijelova ( HŽ tip1 )

Rigoli su odvodni jarci na uređenim plohama ( asfalt, beton ).

Sl. 43 Kružni rigol

13

Sl. 44 Zaštitni jarak na padini iznad usjeka

Zaštitni jarci su odvodni jarci izvan područja usjeka i nasipa koji prihvaćaju površinsku vodu sa šireg slivnog područja i štite prugu od razornog djelovanja površinskog slijeganja.

Nagnute plohe su sve uređene plohe s nagibom prema vodoprijamniku ( jarku, kanalu, vodotoku ili u prirodu ). Neke mogu biti i vodoravne ( manevarske staze ),a ako je površinski sloj od propisnog gradiva ( tucanik, šljunak,… ), a donji sloj dreniran ili propustan.

Oborinska voda odvodi se najkraćim putem što se postiže poprečnim nagibom.

Poprečni nagibi zemljišnih ploha :

- berme, terase i sl. > 5% - ravnik pruge 5% - ravnik temeljne podloge > 5%

U podzemnu odvodnju ubrajaju se podzemni odvodni uređaji koji prihvaćaju i

odvode isključivo procjednu vodu, tj. vodu koja stoji ili se kreće ispod površine. Podzemnim odvodnim sustavima se isušuje ili mijenja hidrodinamički tok, čime se stabilizira tlo ili građevina.

Sl. 45 Usporedba klasične i geosintetičke drenaže iz zidova

14

Sl. 46 Usporedba klasične i geosintetičke drenaže

Drenaže su najzastupljeniji podzemni uređaji sa širokom primjenom u

graditeljstvu. Temeljno pravilo drenaže je primanje vode bez odnašanja čestica tla. Kopani drenovi su najkorišteniji u povijesti ( Rimljani – glinene rupičaste cijevi ;

kamene drenaže od lomljenog kamena ). Slabost je velika poroznost – brza brtvljenost. Spoznajom filtarskog pravila izrađuju se drenovi s više slojeva, različitog oblika i materijala.

Širina kopanih drenova redovno je 60cm, a može i više ukoliko su duboki ( 90 – 100cm ). Svaki kopani dren mora se opremiti kako bi djelovao trajno i bio znatno propusniji od okolnog terena.

Sl. 47 Vrste kopanih drenova

15

Kada drenovi služe za isušivanje okolnoga tla sniženjem razine podzemne vode, tada se primjenjuju potpuno šupljikave cijevi po cijelom oplošju i polažu se u propusnu ispunu bez glinene podloge.

Drenaža treba primati isključivo podzemnu vodu. Izlaze svih drenova na površini ( kopanih i bušenih ) treba osigurati od začepljenja malom betonskom građevinom.

Drenažna mreža izrađuje se na velikim plohama u svrhu stabilizacije ili isušivanja tla.

Svaka drenažna cijev sastoji se od : - drenažnih vodova - prihvatnih vodova - okana - vodoprijamnika

Drenažni ili procjedni vodovi su vodovi s filtrom ili šupljikavom cijevi,

hidrodinamičkim djelovanjem uvlače vodu tj. sišu vodu iz tla ( sisala ). Prihvatni ili skupni vodovi ( skupljači, kolektori ) primljenu vodu iz drenova odvode do vanjskog vodoprijamnika ili glavnog kolektora ( hvatala ). Mogu biti procjedni ( na klizištima ) ili kanalizacijski ( na šupljikave cijevi ). Okna za čišćenje s taložnicom ( muljolovkom ) služe za ispitivanje, čišćenje i prozračivanje vodova.

Sl.48 Okno za čišćenje

Okna za pregled ( revizijska, kontrolna ) se postavljaju na početku ili na najvišoj točci ( vododjelnica ) drenažnog voda. Procjedna okna ili upojni zdenci se primjenjuju tamo gdje nema prikladnog vodoprijamnika, a propusno tlo je plitko.

16

Sl. 49 Procjedno okno ( upojni zdenac )

Sva okna pokrivena su čvrstim i trajnim poklopcem od armiranog betona ili čelika. Vodoprijamnici su izljevi na kraju odvodnog sustava, otvoreni ( jarci, kanali, vodotoci ) i zatvoreni ( kanalizacija, upojni zdenci, ponori ) Drenažna rebra u pokosima ili na padinama su drenovi kopani poprečno na prometnicu ( uzduž nagiba padine )

Drenažne galerije su prohodne velike drenaže iskopane na tunelski način. Primjenjuju se u stabilizaciji klizišta s dubokom plohom gdje ne postoje druge mogućnosti.

Sl. 50 Drenažne galerije

17

Drenažni potkopi su drenaže iskopane na tunelski način i nakon iskopa zatvorene drenažnom ispunom.

Sl. 51 Drenažni podkop Geosintetičke drenaže umjesto uobičajene filtarske ispune od mineralnog tvoriva ( pijesak, šljunak, tucanik, kamen ) ugrađuju geokompoziti od geotekstila i rahlog tkiva ( vuna, … ; filtar – min. Ispuna ). Bušeni drenovi se primjenjuju za hvatanje podzemnih voda duboko ispod površine zemljišta ( klizišta s dubokim kliznim plohama, u stjenskim masama ).

18

Sl.52 Mreža bušenih drenova

19

POTPORNE GRAĐEVINE

Pojavom geotehničkih sidara, štrcanog betona, geosintetičkih gradiva, nove bušaće tehnike itd., ustrojeni su u statičkom smislu uzajamni nosivi potporni sklopovi koji oblikovno ne moraju biti zidovi.

Europska normizacija ( EUROCODE 7 – europropisi ) preporučuje podjelu u tri glavne skupine potpornih građevina koje se sve definiraju zidovima:

- teški ( gravitacijski ) zidovi ( masivni i armiranobetonski ) - ukopani zidovi pridržavani razuporama, sidrima i/ili pasivnim otporom tla

( zagatni zidovi i dijafragme ) - mješoviti ( kompozitni ) zidovi koji su kombinacija gornjih dviju skupina, ali i

sklopovi od armiranog tla

U gradnji i održavanju postoje građevine koje po obliku i ustrojstvu nisu zidovi ( podnožni nasipni protutereti, sidrene kosine, sidrena rebra, grede i roštilji, armirani nasipi i sl. )

S motrišta pružnih građevina potporne građevine bi se mogle podijeliti u dvije glavne skupine koje pokrivaju sva geotehnička rješenja :

- teške potporne građevine, u koje svrstavamo sve gravitacijske potpore kao samostalne ( nepridržavane ) građevine

- potporni sklopovi, u koje svrstavamo sve pridržane zidove i sva pridržana i/ili pojačana ustrojstva koja su u uzajamnom nosivom sklopu ( podupiranje, razupiranje, pasivni otpor, sidrenje, armiranje, injektiranje, zgušćivanje i sl. )

Teške potporne građevine Teški potporni zidovi

Potporni su zidovi nosive građevine u obliku zida, koji ugrađeni u nasipe, usjeke i drugdje u tlu, preuzimaju opterećenje od tla i prometa iza zida. Tamo gdje je potrebno u zemljanom i na padini prihvatiti pritisak zemlje, kao i suprotstaviti se obrušavanjima brdske padine, izvode se zidovi od kamena u suho ili u mortu, te od nearmiranog ili armiranog betona koji mogu biti monolitni, montažni i sidreni .

Potporni zidovi ispod nivelete pruge, i to u nožici nasipa, u kosini nasipa do planuma ili do GIP – a ( gornji rub praga ), moraju se predvidjeti kada nastane opasnost od podlokavanja nasipa, kada treba skratiti nožicu nasipa na terenu nagibom većim od 1 : 3 ili kada u nožici nasipa treba izvesti drugi objekt ( put, i dr. )

Potporne zidove iznad razinice i to kombinirane s odvodnim jarcima čija gornja površina zida jarka prema osi kolosijeka može biti u ravnini planuma ili u ravnini GIP-a, u zidu se moraju ostaviti otvori za oticanje vode – barbakane, treba predvidjeti kada se iznad razinice nalazi prirodno nestabilno tlo sklono klizanju ili nasuto tlo. Kod sidrenih zidova većih visina radovi se mogu izvoditi etapno odozgo prema dolje usporedo s iskopom.

Za sve potporne zidove potreban je geostatički proračun ili geotehnička provjera tipskih rješenja za konkretno stanje na terenu.

Teški potporni zidovi se mogu podijeliti na više grupa :

1. Prema vrsti gradiva - suhi zidovi od lomljenog kamena i kamenih ispuna

20

- zidovi od kamena u mortu - zidovi od opeke u mortu - zidovi od betona - zidovi od betona djelomično armirani - zidovi od armirana betona

2. Prema načinu izvedbe - izbetonirani na mjestu gradnje ( monolitni ) - sklopljeni od gotovih dijelova - ispune u košarama i u sklapajućim okvirima 3. Prema položaju - u nasipu - u usjeku

Teški potporni zidovi su zidovi ogromnog poprečnog presjeka koji gravitacijom ( težinom ) podupiru tlo.

Sl. 53 Teški betonski zid u bankini nasipa

Stari tipovi zidova Nastali su kao tipski projekti potpornih zidova po kojima su u počecima gradnje željezničke pruge izgrađeni mnogi potporni zidovi. Spadaju u skupinu teških zidova izvedenih u suho, u mortu od kamena ili betonski. Mjere im se određuju temeljem širine krune «k« za određene visine zida «h« i visine nadsloja «H» prema tablicama i geometrijskim odrednicama dotičnog tipa za zidova visine H = 0 . Odvodnjavaju se uzdužnom drenažom iza zida širine 0,5 do 1,0 m s procjednicama ( barbakanama ) 10/20 do 20/30 cm u određenom rasporedu 1,5 – 2,5 m kako se ne bi stvarao hidrostatski tlak iza zida.

21

Sl.54 Posebno oblikovani teški potporni zidovi

22

Sl. 55 Teški tipski nosivi zidovi

Nosivi tipovi i oblici betonskih zidova Razvitkom računalne tehnike i geotehničke znanosti razvili su se unatrag 50 - tak godina i raznoliki oblici i tipovi novih betonskih potpornih zidova. Zidovi od kamene ispune u košarama ( gabioni ) Na zasadama suhih zidova ustrojene su prije 50 – tak godina žičane pocinčane, a poslije i plastične, polimerne mrežaste košare koje se ispunjavaju lomljenim kamenom ili zrnatim gradivom većeg promjera od otvora mreža, te kvaderasto složene jedne na drugu po određenim pravilima, čine potporni ravni ili terasasti zid ( tal. gabioni – krletke ). Prednost im je u brzoj i jeftinoj gradnji, neosjetljivosti na pomake i temeljenje, dobrom uklapanju u okoliš jer se mogu ozeleniti. Mana im je ručno slaganje, osjetljivost na mehaničke udarce i na hrđanje pri primjeni žičanih, a na požar pri primjeni plastičnih košara. Mogu se primijeniti na raznim mjestima za podupiranja i zaštitu. Na željezničkim prugama najviše su dosad primjenjivani na održavanju pri sanacijama klizanja u podnožju pokosa nasipa, usjeka i drugih kosina, za koje svrhe su i najprikladniji.

Najveća dopuštena visina zidova od gabiona bila 6,0 m, ali se armiranjem tla povezanog s gabionima ide i na veće visine.

23

Sl. 56 Potporni zid od gabiona

Zidovi od kamene ispune u prostoru s rešetkama Rijetko su dosad primjenjivani, ali zbog zaštite prirode mogli bi naći širu primjenu, zbog prikladnog izgleda, mogućnosti ozelenjivanja i po brzini gradnje. Kosturna konstrukcija slaže se od uzdužnih i poprečnih gotovih gredica od armiranog betona poprečnog presjeka 15x15 cm ili od prednapregnutog betona dimenzija 10x10 cm, a mogu biti i od drveta. Zidovi od kamene ispune drenažno su veoma pogodni, ali da ne bi došlo do isipanja ( sufozije ) čestica tla iza zida, uza zid se ugrađuje filtarska ispuna ( šljunak ili geotekstil ). Armiranobetonski teški zidovi Rjeđe se primjenjuju u odnosu na nearmirane, kako povijesno tako i zbog konstrukcijske i izvedbene osjetljivosti armiranobetonskih zidova. AB zidovi sami za sebe mogu biti vrlo vitki jer sva vlačna naprezanja preuzima čelična armatura. Potrebna težina kojom se podupire zid postiže se oblikovanjem AB zida tako da ostali sigurnosni dio ( prevrtanje, klizanje ) preuzme jeftinije gradivo ( zasip, kamen, obični beton ). Kutni potporni zidovi su AB zidovi gdje mala vlastita težina nadoknađuje težinom zasipa na stražnjoj strani temeljne stope u svrhu postizanja potrebne stabilnosti. Mogu biti monolitni i montažni. Djelomično AB zidovi Na manama glomaznih potpornih zidova ( velika težina i širina ) i vitkih AB zidova ( konstrukcijska osjetljivost ), pokazuje se potreba traženja sredine između glomaznosti i vitkosti djelomičnim armiranjem.

24

Sl. 57 Djelomično AB zidovi

Potporni zidovi od reda pilota U potporne zidove mogu se nabrojati i redovi pilota ( velikog promjera ) koji se obično primjenjuju pri sanacijama plitkih klizišta. Time se povećava sila otpora u kliznoj plohi dostatnoj za povećanje faktora sigurnosti. Teške podnožne potpore ( kontrabanketi ) Izvode se na velikim klizištima kao protutereti. Može biti od kamene naslage, nevezanog ili vezanog tla, a može biti i obaloutvrda.

Sl. 58 Potporni zidovi od redova pilota

25

Sl. 59 AB potporni zidovi

26

POTPORNI SKLOPOVI Vanjski rebrasti potpornji ( kontrafori ) Primjenjuju se za smanjenje debljine potpornih zidova ili za podupiranje postojećih zidova ( oblik zidnog rebra ). Pri održavanju mogu se primijeniti za podupiranje postojećih nagnutih zidova, strmih kamenih obloga, upornjaka mostova, padinskih građevina i sl., kojima se osigurava nedostatna stabilnost.

Sl. 60 Vanjske rebraste potpore (kontrafori )

27

Sl.61 Teške podnožne potpore ( kontrabanketi )

Geotehnička sidra i sidrenje Suvremenije sidrenje poznato je još od prije 70 – tak godina iz rudnika ugljena. Razvitkom mehanike stijena kao znanstvene graditeljske grane nakon ll SR i pojavom tunelskog načina iskopa po novoj austrijskoj metodi ( NATM ) s podgrađivanjem štrcanim betonom i sidrima kao nosivim sklopom, omogućeno je sa sidrenim sklopovima na svrhovitiji način od prijašnjih osigurati stabilnost geotehničkih građevina. Razvojem suvremenih geotehničkih sidara s visokovrijednim čelikom i sintetičkim tvorivom ( stakloplastika – fiberglas ) i tehnologijom sidrenja s bržim bušenjem, injektiranjem, prednapinjanjem i kontrolom izvedbe može se sidriti u stijeni i tlu dubine do 80 m i više u svim vrstama stijena, šljunku i u posebnim slučajevima

28

zbijenog pijeska i praha i u prekonsolidiranoj glini uz prethodno učvršćenje ( konsolidaciju ) sidrišta injektiranjem. Sidrenje se primjenjuje u praksi u dva slučaja :

- kao unaprijed predviđena mjera projektom - kao mjera učvršćenja za sanaciju oštećenja ili nestabilnosti

Geotehnička sidra mogu se razvrstati na više značajki, a osnovna su dva tipa :

- štapna sidra su čelični ili sintetički štapovi usidreni na dnu bušotine mehaničkim uklještenjem na trenje ( frikcijska ) ili prionjivošću ( adhezijska ) - kabelska sidra su čelični kabeli od žica, usidreni u sidrištu prionjivošću ( adhezijom ) Druga dva tipa po načinu djelovanja su :

- pasivna sidra ( bez prednapinjanja ) koja povezuju građevinu ili vanjsku plohu s unutrašnjošću stijene ili tla. To su spavajuća sidra koja preuzimaju vlačnu silu tek nakon nastanka dodatnih naprezanja i pomaka u sidrenom sklopu.

- aktivna sidra ( prednapeta ) su djelatna sidra koja već pri izradbi stvaraju svrhovita stanja naprezanja i pomaka, u sidru, unutarnjem okolišu i vanjskoj građevini

Sl.62 Pasivno adhezijsko štapno sidro

Sidra se dalje razvrstavaju :

- po vrstama tvoriva u kojem se ugrađuju ( u stijeni, u tlu ) - po značajkama prijenosa sile ( plošni, obujamni, točkasti, duljinski ) - po značajkama usidrenja ( mehaničko na trenje – frikcijsko , prionjivošću –

adhezijsko, kombinirano ) - po trajnosti ( za privremene građevine, trajne građevine ) - po patentima ( BBR, Dywidag, Aliva, Losinger, Weidmann )

29

Sl.63 Prijenos sile u stijenu ili tlo

Mjesto sidrenja i vrsta sidra ovisi o mnogo čimbenika iz geotehničke prakse, a temeljno je sa sidrima ostvariti nosivi sklop koji čine :

građevina – sidro – stijena ili tlo Sidrenje sidara se izvodi tako da se :

- izbuši bušotina i uvuče sidro - ostvari veza sidra i stjenke bušotine - zaštiti sidro od korozije zapunjenjem bušotine - postavi ležajna ploča i oblikuje glava sidra - učvrsti napne sidro

Sidreni potporni zidovi Sidreni potporni zidovi, teški ili vitki, primjenjuju se gdje postoje posebni razlozi i pogodni terenski uvjeti za sidrenje. Prije se sidrilo čeličnim sidrima i sidrišnim pločama, a danas geotehničkim sidrima. Sidrene kosine Sve kosine ( pokosi usjeka i nasipa, padine i litice ) u stijeni ili tlu mogu se pod određenim uvjetima sidriti aktivnim, a u stijeni pasivnim geotehničkim sidrima. Sidrenje stjenovitih pokosa usjeka može se izvoditi bez podložne građevine, tj. samo sa samostalnom ležajnom pločom za svako sidro. Armirano tlo Premda je zamisao armiranja tla poznata iz prastarog doba miješanjem tla s granjem ( Kineski zid ), tkanim trsjem ( mezopotamski hramovi ), bambusovim svežnjevima ( Azija ) i drugim raslinjem, tek se pojavom geosintetika ( 50-tih Nizozemska, krajem 60-tih Francuska, a zatim širom svijeta ) razvio suvremeni način armiranja tla nazvan općim nazivom « armirani tlo «. Ono se zasniva na trenju između tla i armature. Armatura je najprije bila od pocinčanih čelika, a kasnije od sintetičkih vrpca koje su povezivale pročeljne predgotovljene AB ploče, čineći tako potporni zid. Geosintetici Masovnom pojavom geosintetika ( geotekstila, geomreža, geokompozita, saćastih sustava ) danas se armiranje provodi i u vezanom tlu ( glina i primjese ) za pojačanje slabog ( mekog ) temeljnog tla i posteljice, armiranje visokih nasipa i armiranje tla u obliku potpornih zidova. Geotekstili se primjenjuju kad je najvažnija uloga armiranje, a geomreže gdje je potrebna veća vlačna čvrstoća pri čemu zrnati

30

kameni sloj koji se polaže na mrežu mora imati i zrna koja su veća od otvora mreže. Geokompoziti su sendviči od geotekstila i geomreže, spojeni od po jednog sloja geotekstila i mreže ili sloj mreže između dva sloja geotekstila, te im je uloga razdvajanje ( filtriranje ) i armiranje tla. Armiranje slabo nosivih podloga Slabo nosive podloge su meke gline zasićene vodom, treseti, organska tla i neki pijesci. Slaba tla imaju veliku stlačivost i malu posmičnu čvrstoću. Najveća slijeganja događaje se u području najvećih opterećenja, tj. na širini rasprostiranja opterećenja ( sredina nasipa ), a slom tla nastaje na rubovima ( nasipa ) uslijed premašenja posmičnih naprezanja. Armiranje slaboga temeljnoga tla ispod nasipa provodi se tako da se ukloni humusni sloj, izravna podloga u nagibu za odvodnju, položi geosintetička armatura i nanese temeljni sloj od kamenog zrnatog gradiva.

Sl.64 Postupak za armiranje slabo temeljnog tla geosinteticima

Sl.65 Armiranje slabe posteljice geosinteticima

31

Armiranje visokih nasipa Armiranjem se poboljšavaju svojstva nasipnog gradiva, pa pokosi nasipa mogu biti strmijeg nagiba od nagiba koji vrijedi za prirodno tlo. Time nasipi mogu biti uži u podnožju, a oslobođeni prostor može služiti za druge namjene Da bi armatura bila djelotvorna, mora se imati dostatnu vlačnu čvrstoću i dostatnu duljinu sidrenja u tlo. Armatura djeluje kao armatura u betonu ukoliko je premašena posmična čvrstoća tla na bokovima nasipa. Zatim ima konsolidacijsku i filtracijsku ulogu pri uporabi glinovitog gradiva i geotekstilne armature. Propuštanjem vode uspravno na ravninu armature i drenažnim djelovanjem u ravnini armature smanjuje se porni tlak, povećava se čvrstoća tla i ubrzava se slijeganje ( konsolidacija ) nasipa.

Sl.66 Armiranje visokog nasipa ( sanacija klizišta Buzet ll na pruzi Buzet – Pula 1995.g. )

Armiranje tla u obliku potpornih zidova Kad se tlo armira tako da nasip i armatura čine jedan obujam širine « B « i visine « H « s vrlo strmim pročeljem, onda tako armirano tlo ima obilježje potpornog zida. Potreban je geostatički proračun sa stvarnim prilikama na mjestu izgradnje. Cijeli sklop B x H valja provjeriti na unutarnju i vanjsku stabilnost. Unutarnja stabilnost sadrži raščlambu opterećenja, određivanje mjerodavne klizne plohe, određivanje vlačnih naprezanja u armaturi « Z «, duljinu sidrenja La, razmaka armature H,

32

utvrđivanje trenja između tla i armature i dr. Vanjska stabilnost sadrži provjeru cjeline B x H na klizanje, na prevrtanje i na slom temeljnog tla. OBLOŽNI ZIDOVI Obložni zidovi nemaju potpornu nego obložnu ulogu stabilnih strmina u obliku zida. Nije potreban geostatički proračun. Izgrađuju se uglavnom prislanjanjem na razdrobljene stjenovite pokose podložne rastrožbi, mrvljenju i osipanju zbog atmosferilija i drugih utjecaja.

Sl.67 Obložni zidovi na razdrobljenoj stijeni usjeka

Sl.68 Stari tip obloge za niže nasipe na blago

nagnutom terenu

33

OBLOGE Oblogama se obično smatraju slojevi ručno slaganog slomljenog kamena u suho na pokosima nasipa ili usjeka ( tzv. roliranje ) kojima se zaštićuje i učvršćuje pokos. Nekad su se kamene obloge koristile nas svim nasipima od kamena, u brdskim područjima, na strmijim pokosima od uobičajenih 1 . 1,5 . Za kamene obloge na željezničkim nasipima postoje tri tipa ( s tri podtipa ovisno o nagibu terena, visini nasipa i duljini i nagibu pokosa ): a) blagi nagibi terena ( 1 : 5 do 20% )

za visine nasipa do 6,0m deb. Obloge 30cm za nagib 1:1,25, a 40 cm za nagib 1:1

za visine nasipa do 20 m i nagib pokosa 1:1,25 debljina obloge se od početnih 30cm pri vrhu povećava za 20cm na svakih 4,0m također po kosini prema dnu, a za nagib pokosa 1:1 od početnih 40cm također na svakih 3,6m

b) strmi nagibi terena

Kamen za oblaganje mora biti čvrst i postojan, te okrenut s duljinom u dubinu nasipa, okomito na pokos. Mora se slagati i uklješćivati plošnim nalijeganjem kako ne bi došlo do naknadnog izobličavanja podloge. Izobličenje se sprječava i dublje ukopanim vodoravnim rebrima koji se izgrađuju na određenim razmacima po pokosu. Temelji podloge izrađuju se od dobro složene kamene naslage, a na vrhu joj se izrađuje kamena bankina.

Oblogama se mogu smatrati i druge umjetne zaštite pokosa koje nemaju oblik klasičnih obloga kao što je štrcani beton. ( AB ploče i sl. ).

Sl.69 Stari tip kamene obloge za nasip na strmom terenu

34

Tuneli Općenito : Tuneli su podzemne građevine u obliku cijevi koje imaju ulaz i izlaz, po čemu se i razlikuju od ostalih podzemnih potkopa za druge namjene, kao što su rudarski potkopi, drenažni potkopi i galerije, skloništa, skladišta i slično. Poprečni presjek je najčešće potkovasti ili kružni. Stare trase pruga vodile su se « šestarskim korakom » prateći reljef, čime se dobivala razvedena trasa i u najvećoj mjeri izbjegavali tuneli, duboki usjeci i zasjeci, visoki nasipi i druge velike građevine, što je u za to doba s malim vodoravnim polumjerima lukova imalo opravdanje. Za nove pruge s velikim brzinama to nije moguće, jer je zbog velikih polumjera lukova i malih uzdužnih nagiba nemoguće slijediti slojnice i konfigiuraciju terena. Izbjegavanje gradnje tunela na račun dubokih usjeka, zasjeka i velikih padinskih zahvata često ima za posljedicu velike poteškoće u zaštiti pruge i osiguranju sigurnosti prometa. Premda je gradnja tunela skuplja od izgradnje otvorene pruge, u konačnici to ne mora biti. Uzimajući u obzir sve dodatne i naknadne zaštitne građevine, tvorevine i mjere ( vjetar, snijeg, erozija, odroni, klizišta, buka, okoliš i dr. ), često je svrhovitije izgraditi tunel nego otvorenu prugu. Povijest tunelogradnje : U građevinskom smislu prve tunele gradili su stari Egipćani 2000 – te godine p.n.e. za grobnice svojih velikana. U Jeruzalemu je 1000 g. p.n.e. izgrađen tunel za vodovod dužine 537 m, a 600 g. p.n.e. iskopan je tunel ispod Eufrata dužine 900 m i širine 4,6 m. Prvi cestovni izgrađen je 36 g. p.n.e. između gradova Napoli i Puzzoli dužine 1000 m i širine 8 m, a prvi hidrotehnički tunel kroz brdo Salviano dužine 5640 m ( za odvodnjavanje jezera Puccino ). Nakon pada Rimskog carstva došlo je do zastoja u tunelogradnji, a poseban zamah javlja se s pojavom željeznice. Prvi željeznički tunel, s konjskom vučom dužine 1500 m, širine 3,0 m i visine 5,0 m izgrađen je u Francuskoj od 1826. do 1833.g., a s parnom vučom dužine 1190 m 1826. – 1830.g. na pruzi Liverpool – Manchester.

Prvi alpski željeznički tunel bio je Monts – Cenis na granici Francuske i Italije dužine 12 233 m koji je građen od 1857. do 1871.g., a miniran je barutom i bušen komprimiranim zrakom. Trajanje radova predviđeno je 20 g, a graditelj Nijemac Sommeiller je umro tri mjeseca prije kraja gradnje od iscrpljenosti i tresova.

Drugi alpski tunel St. Gotthard ( Švicarska ) dužine 14 980 m, rađen je 10 godina upotrebom dinamita i uz mnogo problema ( visoke temperature, prašina, otrovni plinovi, podzemne vode i vrući izvori. Mjesečno je ugibalo prosječno 30 mula i konja, 800 radnika tokom gradnje je poginulo i veliki broj ih je ostao osakaćen i trajno bolestan. I njegov graditelj je umro prije završetka izgradnje.

Treći alpski tunel Arlberg građen je kratko zahvaljujući uočenim graškama na tunelu St. Gotthard. Sve je bilo organizirano i novo konstruirano : nova vozila, podgrada, nacrtu bušenja i miniranja, prva primjena sidara u stijeni.

Najduži željeznički tunel 19. stoljeća je Simplon dug 19 089 m i to s dvije tunelske cijevi na međusobnoj udaljenosti od 25 m.

Najdulji tunel na svijetu je podmorski Seikan ( Tsugaru ) između otoka Honšu i Hokaido dužine 53,85 km, a zatim Eurotunel ispod La Manchea dužine 49,34 km.

35

Najdulji željeznički tunel u Hrvatskoj je na pruzi ( Zagreb ) – Oštarije – Split kod mjesta Vrhovine dužine 2 273 m, izgrađen 1920.g. Dugo vremena najduži cestovni tunel u Hrvatskoj je bio Učka ( 5062 m ), a sada je Sv. Rok dužine 5670 m. Podjela tunela Nema neke jedinstvene podjele, ali su uobičajene neke :

a) po obliku poprečnog presjeka

potkovasti

okrugli ( bušen krticom )

četvrtasti ( pri otvorenom iskopu s malim nadslojem – statički most )

b) po dužini

kratki – do 500 m

srednji – od 500 do 2000 m

dugi – od 2000 m do 4000 m

vrlo dugi preko 4000 m dužina

c) po položaju u brdu

dolinski

padinski

vršni

d) po broju kolosijeka

jednokolosiječni

dvokolosiječni

višekolosiječni e) po načinu iskopa

zatvoreni iskop ( prorovom )

otvoreni iskop ( u građevnoj jami ) f) po namjeni

željeznički

cestovni

vodni ( za iskorištavanje voda i plovne putove )

Tunelski ustroj i naziv dijelova Tuneli su višestoljetne građevine, pa je vrlo važno odrediti optimalni tunelski profil koji će zadovoljiti zahtjeve tako dugoga budućeg vremena. Glavni konstruktivni dijelovi su :

tjemeni svod ( kalota )

upornjak

podnožni svod Tunelski profil općeniti je uobičajeni naziv za poprečni presjek okomito na

tunelsku os.

36

Sl.70 Tunelski ustroj i nazivi dijelova potkovastih tunela

37

Tunelska rješenja su najčešća :

za svladavanje velikih visinskih razlika ili ako ne postoji mogućnost razvijanja trase

za prijelaze preko vododijelnica

na terenu s lošim značajkama ( klizanje terena ) koje mogu ugroziti razvijanje trase pruge

pri gradnji željeznica u velikim gradskim naseljima

Oblik tunela u najvećem dijelu ovisi o duljini na kojoj se gradi ( odnosno djelovanju brdskog tlaka ), vrsti materijala u kojem se gradi, a na oblik utječe i niz drugih čimbenika.

Visina i oblik tunela ovisi o :

slobodnom profilu prometnog sredstva koje prometuje tunelom

vrsti vuče i prometa

širini, razmaku i broju kolosijeka

potrebnim prostorima za ugradbu uređaja za signalizaciju, kontaktnu mrežu, odvodnju, provjetravanje, rasvjetu, zaštitu osoblja

utjecajima stjenskih masa

vrsti gradiva od kojeg se gradi tunel i o tehnici građenja

Profil tunela mora zadovoljiti potrebne uvjete glede namjene, oblika, konstrukcije i ekonomičnosti.

Svijetli profil je otvor omeđen unutarnjim ( prednjim, intradosom ) obrisom i razinom nenadvišene tračnice ili prag ( stari tuneli ). Unutarnji profil unutarnji je obris koji obuhvaća svijetli profil i prostor za smještaj kolosijeka, podnožnih uređaja i podnožnog svoda.

Iskopni je profil otvor kojega treba iskopati kako bi se u njega smjestili svi tunelski sadržaji, a omeđen je vanjskim ( stražnjim, ekstradosom ) iskopnim obrisom.

Slobodni profil uobičajeni je naziv za omeđeni prostor u poprečnom presjeku pruge ( svijetli otvor ). Profil je okomit na sredinu kolosijeka, a os profila okomita je na pravac koji dodiruje gornju ivicu tračnice i prolazi sredinom kolosijeka. Sastoji se od dva temeljna dijela, prostora za prolazak vozila i prostora za prolazak oduzimača struje ( pantograf ). Do slobodnog profila dolazi se temeljem prihvaćenih polaznih profila vozila, proizvodnog ( osnovnog ), statičkog i kinematičkog.

Kolosiječni razmak u starim tunelima najmanje je u pravcu i u vodoravnom luku R ≥ 1800 m mora biti 3,50 m ,a za R < 1800 m najmanje 3,60 m. Neke države grade pruge za glomazne terete s kolosiječnim razmakom od 4,70 m, druge za normalne terete ili samo za putnike s kolosiječnim razmakom od 4,20 – 4,50 m, a najnovije je povećanje u Italiji na 5,00 m. HŽ je odlučio u projektima novih pruga za mješoviti promet s brzinom od 200 km/h, uzdužnim nagibom do 12,5 ‰ i kolosiječnim razmakom 4,40 m.

Sigurnosni prostor osigurava sklanjanje službenog osoblja pri prolasku vlaka. Tunelske niše obvezatno su se gradile u tunelima na starim prugama, na suprotnim su stranama s međusobnim razmacima 50 m, dimenzijama od GIP 2,10 visina, 2,00 širina i 1,0 dubina. Spremišta za alat, opremu, male strojeve i sl. ima dimenzije 3,10x3,00x3,10 m. Spremišta i niše se obilježavaju bijelo obojenim tracima po unutrašnjim rubovima i uzdužnim kosim tracima širine 10 cm između njih radi označavanja njihovih položaja. Sigurnosni slobodni prostor uz tunelske stjenke prevladava umjesto niša pri gradnji tunela.

38

Sl.71 Sigurnosni prostor ( Tunelska niša )

Pričuvni građevni prostor se ostavlja uz unutarnji obris tunela ( intrados ) širine 10 – 30 ( 40 ) cm, kao korisni prostor za naknadno pojačavanje i oblaganje tunelske podgrade, za smještaj naprava i pomoćnih uređaja i dr.

Prostor za smještaj i održavanje kolosijeka ovisi o kolosiječnom ustroju. Za održavanje kolosijeka potreban je prostor za građevinske strojeve, i to :

2,20 m od osi kolosijeka za rešetanje zastora

3,00 m od osi kolosijeka i 1,60 m iznad GIT-a za gabarite strojeva Prostor za smještaj odvodnih uređaja ( uzdužni odvodni vod s pripadajućim

nadzornim oknima i oknima za čišćenje i priključni poprečni odvodi i dr. ) smještaju se u podnožju tunela.

Ovisno o tunelskim strujnim i telekomunikacijskim potrebama ustrojava se ukupna širina kanalica u prostoru za smještaj kabelskih kanalica. Stražnji rub kanalice u pravilu ne smije ulaziti u pričuvni građevinski prostor.

Prostor za smještaj kontaktne mreže određuje se u suglasju s elektrotehničkim službama i ovisan je o mnogim čimbenicima, kao što su :

tunelska dužina

vozna brzina

broj tunelskih kolosijeka

tunelski sadržaji ( kolosiječne veze, postaje,… )

oblik tunelskog profila

tunelski izvedbeni način ( prorovski, otvoreni, podgradna vrsta,… ) Tunelski profili na starim prugama U skladu sa željezničkim slobodnim profilom, voznom brzinom i vučnom načinu u vrijeme izgradnje željezničkih pruga odabirao se oblik i veličina poprečnog tunelskog presjeka ili tzv. tunelski profil. U doba izgradnje prvih pruga postojala je samo parna vuča, pa su svi tunelski profili bili prilagođeni samo temeljnom slobodnom profilu za prolazak vozila bez dodatnih prostora.

39

Tunelski profili redovito su bili potkovasti, pretežito elipsastog, a ponegdje i svođenog oblika.

Sl.72 Oblici potkovastih tunelskih obloga

Sl.73 Stari profil dvokolosiječnog tunela.tif Tunelski profili na novim prugama Za određivanje tunelskih profila na novim prugama koje su u svijetu izgrađene ne postoji jedinstven pristup, kao što je bio na starim prugama. Postoji velika šarolikost u veličini poprečnog presjeka, a i u oblicima, ovisno o namjeni pruge, načinu iskopa i pristupima pojedinih željezničkih uprava.

40

Sl.74 Profil jednokolosiječnog tunela za elektrovuču

Gradnja tunela Načini gradnje

U dugoj povijesti tunelogradnje stvoreno je mnogo načina gradnje ili tzv. tunelskih metoda. Izbor pojedine metode ovisi o mnogim okolnostima, a najvažnije su:

- geološke ( sastav brdske mase, podzemne vode, brdski pritisci ) - oblik i veličina tunelskog poprečnog presjeka - izvedbena tehnička sredstva

S obzirom na geološke uvjete tuneli mogu biti položeni :

41

- u stijenskim masama koji ne zahtijevaju nikakvo podgrađivanje iskopa ili je potrebno osiguranje samo pojedinih dijelova profila ili kraćih dionica - u stijenskim masama koje zahtijevaju sustavno podgrađivanje iskopa - u stijenskim masama koje zahtijevaju podgradne i zaštitne mjere pri iskopu

Stare tunelske metode Stare tunelske metode uglavnom su temeljene na ručnom radu mnogo ljudi s priručnim oruđem svog doba. Unatoč bržem iskopu ukupno trajanje gradnje u 100-godišnjem razdoblju nije se bitno izmijenilo uslijed povećanih zahtjeva za nove tunele ( veći profili, izolacije, povećana obloga, sigurnosna i druga oprema ) koji znatno produljuju rok završetka nakon tunelskog probijanja. Te su metode pretežno nastale prema državama i mjestima gdje su prvi put primijenjene, rjeđe po imenima njihovih tvoraca, a međusobno se razlikuju po redoslijedu pojedinih radova.

42

Sl.75 Stare tunelske metode

Nove tunelske metode Novim metodama se ljudski rad humanizirao i sveo na visokoosposobljeno osoblje za rukovanje strojevima i uređajima. Trajne ili privremene podgrade iskopa od geotehničkih sidara i štrcanog betona armirana čeličnim mrežama, mikrovlaknima i čeličnim lukovima, primjena suvremenih bušaćih ( TBM, «krtica» ) i otkopnih strojeva, vozila i druge mehanizacije, unaprjeđeno betoniranje obloge u pokretnim im teleskopskim oplatama pomoću suvremenih betonskih crpki, nova geosintetička tvoriva za izolaciju, drenažu i odvodnju, vođenje trase laserskim zrakama pomoglo je razvitku tunelogradnje.

Nova austrijska tunelska metoda ( NATM ) razvila se na spoznajama mehanike stijena da je sama stijenska masa osnovni nosivi dio, a uz novija tehničko – tehnološka postignuća podgrađivanja geotehničkim sidrima i armiranim štrcanim betonom.

Ovisno o razredu stijenske mase iskop može biti :

u punom profilu

u fazama

Iskop u punom profilu redovito se radi u l i ll razredu stijenske mase, tj. u čvrstim postojanim stijenama, gdje iskopani puni otvor može trajno ili na određeno vrijeme ostati stabilan s manjim podgrađivanjem sidrima i štrcanim betonom ili bez podgrađivanja.

Iskop u fazama provodi se u većim tunelskim poprečnim presjecima radi povećane uporabe mehanizacije u stijenskim razredima ( lll, lV i V ) čija slaba kakvoća i brdski tlak ne dopuštaju velike otvore.

43

Sl.76 Primjeri iskopa tunela Iskop bušećim strojevima u punom kružnom profilu Bušeći strojevi ( «krtice» ) zapravo su bušilice velikog promjera ( do 12,58 m ) koji vrtnjom ( rotacijom ) bušeće glave s ugrađenim rezačima ( tanjurasti, zupčasti, bradavičasti ) reže i drobi stijenu, a ostalim dodatnim sklopovima i uređajima dugim do 100 i više m mehanizirano i susljedno obavljaju druge tunelske radove. Pogodni

44

su za rad u čvršćim stijenskim masama, a najbolje napredovanje postižu u stijenama čvrstoće 60 – 130 kN/m2 . U vapnenačkim i dolomitnim stijenama prosječno je napredovanje oko 8 m/dan, a u pješčenjacima oko 19 m/ dan.

Prednosti toga iskopnog načina jesu:

mali ljudski rad koji se pretežito svodi na školovano osoblje

rad je sigurniji i humaniji

veće je napredovanje radova

tunelski je otvor stabilniji jer nema rastresanja od miniranja

izvanprofilski je iskop neznatan.

Nedostaci su :

veliki troškovi i dugi rokovi izradbe i sklapanja na gradilištu ( ~ 10 000 000 $, ~ 2-3 godine izradba, ~ 3 -4 mjeseca sklapanje )

skupo održavanje ( zamjena rezača približno svakih 100-200 sati rada, servisiranje 8 sati nakon 16 sati rada u jednome danu )

osjetljivost na kaverne i rasjede ( tonjenje stroja )

iskopano tvorivo redovito nije uporabljivo kao gradivo za beton

Temeljno je radno načelo bušaćih strojeva za iskop u punom kružnom profilu drobljenjem stijena ( glodanje ) pod snažnim pritiskom bušaće glave na iskopno čelo s istodobnim odupiranjem o stijensko oplošje ili o prethodno postavljenu tunelsku podgradu. Iskop strojevima s otkopnim okretnim krakom Za mekše stijenske tvorevine do čvrstoće najviše 80 kN/m2 primjenjuju se strojevi s otkopnim okretnim krakom koji rezanjem ili kopanjem razaraju stijene. To su strojevi koji na pokretnom postolju imaju učvršćen pokretljiv krak s posebnom glavom na kojoj se vrte rezači ili se na pokretnom kraku nalazi udarna glava s udarnim čekićem. Kad se iskop mora provoditi pod zaštitom štita, može se umjesto bušaćih strojeva ( «krtica» ) primijeniti otkopni krak s okretnom glavom. Štit tada ne mora biti kružnog oblika. Otvoreni način gradnje tunela Tunelski profili za otvorenu gradnju redovito su četvrtastog ili u vrhu s vutama i svodom kombiniranog poprečnog presjeka. Zatrpavanje tunelskog tijela može biti iz ekoloških, zaštitnih i gradskih potreba. Otvoreni iskop može biti u stijenama i u tlu, a cijela gradnja se svodi na osiguranje građevne jame u kojoj se gradi tunelsko tijelo. Najjednostavnije je osiguranje građevne jame iskop sa stabilnim pokosima. U skučenim slučajevima gdje zbog prostornih smetni ( gradovi i sl. ) iskop s pokosima nije moguć, a radi se o iskopu u tlu, primjenjivale su se metode nastale u gradovima pri gradnji podzemnih željeznica. Berlinska, hamburška i druge metode načini su kojima se građevna jama osigurava zaštitnim od prethodno zabijenih čeličnih nosača ( lNP i Pajner ) između kojih se ugrađuju drvene planke. Noviji način zaštite građevne jame postiže se tzv. dijafragmama, najčešće armiranobetonskim zidovima male debljine, unutar kojih se po obodu građevne jame obavlja iskopi

45

njegovim napredovanjem zid se sidri u pozadinsko tvorivo geotehničkim sidrima u više redova. Održavanje tunela Redovitim održavanjem sprječava se nastanak štetnih i pogibeljnih pojava na tunelskoj građevini i osigurava prometna sigurnost, sigurnost putnika i službenog osoblja koji se mogu zateći u tunelu uključuje :

održavanje svijetlog tunelskog profila za proglašeni gabarit pruge i provjera istog

manji radovi na tunelskom oplošju i portalima kao što su uklanjanje labavog stijenja, zapunjavanje reški, čišćenje odvodnih kanala i drenaža, prihvat ( kaptiranje ) izvora, uklanjanje ledenica, itd.

ličenje rubova niša i komora i kosih crta između njih, koje označuju njihov položaj

održavanje oznaka u tunelu za kolosiječnu os, gornji tračnički rub, stacionažu, niše, kampade, nagibe, itd.

održavanje oznaka na tunelskom ulazu i izlazu o nazivu i tunelskoj dužini

održavanje uređaja za prozračivanje, ako ga ima

Povremeno ( investicijsko ) održavanje sanacijski su zahvati na mjestima već nastalih šteta ili na poznatim mjestima koje nepogodno utječu na stabilnost tunelske građevine i ugrožavaju sigurnost prometa. Ugrožavajuće i štetne pojave u tunelu mogu biti u obliku :

poremećaja na tunelskom oplošju i na portalima

procurivanja vode

Poremećaji na na tunelskom oplošju mogu biti izraženi na tjemenom svodu, upornjacima ( bokovima ) i u podnožju ( podnom svodu ) ispod kolosijeka, a na portalu iznad ili pokraj tunelske cijevi. Sve one upozoravaju na pogibeljnu pojavu od rušenja.

Pokazatelji poremećaja su obično :

trbušasta izbočenja na oblozi tunela ili na portalnom zidu

pojava pukotina na tunelskom oplošju ili na portalu

razdvajanje radnih spojnica između kampada obloge

naginjanje i odvajanje portalnog zida od osnovne mase

U starim obloženim i neobloženim tunelima hrvatskih pruga za većinu navedenih poremećaja uobičajena su sanacijske rješenja podgradnim sklopom od sidara i štrcanog betona.

Procurivanje vode u starim željezničkim tunelima uobičajena je pojava jer su svi izgrađeni bez hidroizolacije.

Procurivanje je štetno u slučajevima :

kada se stvaraju ledenice

kada voda ispire reške obzidanih tunela ili pospješuje odronjavanje stijena neobzidanih ili čini štete na temeljnoj podlozi, gornjem ustroju i tunelskim uređajima

kada voda mehaničkim djelovanjem pri stalnim ili povremenim nadiranjima razara okolinu okolnu masu stvarajući šupljine

46

kada voda sadrži kemijski agresivne sastojke i kemijski rastapa tunelsko gradivo i tunelske uređaje

Sl.77 Način prihvata stalnih i privremenih izvora u tunelu

Na našim prugama primjenjuju se nova tipizirana sanacijska rješenja od štetnog djelovanja vode kao što su :

zaštita armiranim štrcanim betonom u tjemenom svodu s usmjeravanjem vode na bokove ( ponegdje se izvodi injektiranje )

zaštita armiranim štrcanim betonom po cijelom tunelskom obrisu s usmjeravanjem vode u odvodni kanal

prihvat stalnih ili povremenih izvora i odvod vode

zapunjavanje i dreniranje šupljina

47

Sl.78 Zaštita obloženog tjemenog svoda armiranim štrcanim betonom i injektiranjem

Posebni radovi u tunelima Posebni radovi u tunelima ( investicije ) su tehnički zahvati koji nisu posljedica šteta niti su prouzročeni okolnostima da štete mogu nastati, kao što su :

povećanje svijetlog profila

ispravljanje tunelske trase

izradba novih niša, komora, uređaja, instalacija itd.

Povećanje svijetlog tunelskog profila radi se u slučajevima kad se iz prijevozničkih potreba povećavaju gabariti pruga ( prijevoz kontejnera, cestovnih vozila i sl. ) ili iz potreba elektrifikacije i drugih smještajnih potreba za kolosijek, vodove, uređaje i sl. Povećanje svijetlog profila može se postići :

spuštanjem kolosijeka

obijanjem oplošja

djelomičnom ( u tjemenom svodu ) ili potpunom ( po cijelom obrisu ) obnovom obloge

48

Sl.79 Spuštanje kolosijeka u tunelu

Izbor i način povećanja svijetlog tunelskog profila ovisan je o stvarnim tunelskim i pružnim okolnostima ( podnožni svodovi, temelji tunelskih upornjaka, razinica susjednih mostova i dr. ).

Određivanje najpovoljnijeg položaja ovisi o prometnim elementima trase pruge ( najmanjem polumjeru lukova, prijelaznim lukovima, međupravcima ), troškovima građenja tunela i ukupnim troškovima eksploatacije pruge.

U dugim tunelima zbog povećanja vlažnosti, smanjuje se adhezijska sila vučnog vozila (kao posljedica smanjenja trnja između kotača vučnog vozila i tračnice). Osim adhezije, javljaju se i otpori ( otpor zraka, od uspona, u luku ) koje vučno vozilo treba svladati kako bi izvuklo isti teret kao i na pruzi.

Skloništa ( niše ) grade se zbog osiguranja osoblja koje radi u tunelu, na razmaku od 50 m, naizmjenično s jedne i druge strane tunela. Spremišta služe smještaju alata, opreme i vozila ( strojeva ). Tunel mora imati slijedeće instalacije i oznake u tunelu :

naziv, duljinu i broj tunela ( na ulaznom i izlaznom portalu )

stacionažu tunela

osovinu i visinu kolosijeka

mjesta za skloništa i spremišta

prijelom razinice pruge

prijelaznih i kružnih lukova

oznake postrojenja i uređaja u tunelu

oznake mjesta za telefone i druge TK uređaje

oznake mjesta za signalizaciju

stalne točke

49

KONSTRUKTORSKE GRAĐEVINE

MOSTOVI Definicija i najvažniji mostovni pojmovi Prema propisima HŽ-a mostovima se smatraju građevine za premošćivanje zapreka čiji rasponski sklop na ležajevima ili zglobovima ima raspon veći od 5,00 m. Ako rasponski sklop nema ležajeva ili zglobova ( svođeni ili slično ), navedena mjera odnosi se na otvor ( npr. prema propisima njemačkih željeznica ta mjera je 2,00 m ). Most kao cjelina sadrži rasponski sklop ( konstrukciju ) za premošćivanje i oslonce temeljene u tlu ili stijeni. Najvažniji mostovni pojmovi :

otvor mosta – razmak unutarnjih ploha upornjaka ili stupova

raspon sklopa mosta – razmak od osi do osi ležaja

duljina rasponskog sklopa mosta – razmak između krajnjih rubova sklopa

duljina mosta – duljina zajedno s krilima upornjaka

svjetla širina mosta – razmak između unutarnjih rubova glavnih nosača ili ograde

statička širina mosta – visina od gornje ivice tračnice ( GIT ) do donjeg portalnog ruba, odnosno do donjeg ruba vjetrenog veza

građevna visina – visina od donjeg ruba sklopa do GIT-a

konstrukcijska visina – visina od ležišta ležaja ( kvadera ) do GIT-a

razred ( kategorija, klasa ) nosivosti mosta – dopušteno opterećenje po osovini i dužinskom metru

most s otvorenom kolosijekom – kolosiječna rešetka s poprečnim drvenim pragovima pričvršćenim na sekundarne uzdužne nosače ( SUN ) čeličnih mostova

most sa zatvorenim kolosijekom – kolosijek sa zastorom kao i na otvorenoj pruzi

most s izravnim kolosiječnim pričvršćenjem – za male konstrukcijske visine izravno pričvršćenje tračnica za podlogu

Dijelovi i podjela mostova Osnovni su dijelovi mosta :

donji ustroj mosta u koji spadaju svi dijelovi mosta ispod ležišta rasponskog sklopa ili pokraj njega

gornji ustroj mosta u koji spadaju svi dijelovi mosta iznad ležišta rasponskog sklopa

Donji ustroj mosta obično su upornjaci, stupovi, ledobrani i ledolomi. Upornjak je krajnji stup gdje prestaje most, a počinje nasip. Sastoji se od zida

upornjaka s ležajnim gredama i kvaderima, krila, temelja i stožaca nasipa. Stupovi su srednji oslonci mosta koji osim tijela tijela stupa imaju i ležajne

grede, kvadere i temelje. Ledobrani i ledolomi posebni su dijelovi koji štite stupove od udaraca leda.

50

Sl.80 Dijelovi mosta

51

Gornji ustroj mosta redovito je rasponski sklop sa svojim sastavnim dijelovima kao što su :

Glavni nosači ( GN ) s poljima, pojasevima i ispunom ovisno o oblicima Poprečni nosači ( PN ) koji mogu biti osnovni ili sekundarni Uzdužni nosači ( UN ) ili sekundarni uzdužni nosači ( SUN ) Vjetreni vezovi vodoravni su nosači ta prijenos sile vjetra. Vez vijuganja su vodoravni nosači za prijenos bočnih udaraca s uzdužnih nosača

na poprečne nosače. Kočni vez za prijenos kočne sile s uzdužnih nosača na glavne nosače. Portali mosta su krute veze na krajevima mosta. Kolosiječni sklop ( kolnik ), po kojemu prolaze vozila, ovisan je o kolosiječnom

ustroju na mostu ( otvoreni, zatvoreni, s izravnim pričvršćenjem ) i svrstava se u gornji ustroj pruge ( kolosiječna postrojenja ).

Pomost su svi gornji dijelovi položeni na mostovne nosače. Hodnici ili pješačke staze su redovito konzolne istake s popođenjem i ogradom

izvan slobodnog profila. Prijelazne ploče ili nasipni klinovi ustrojbe su na prijelazu s upornjaka na nasip

radi sprečavanja slijeganja na prijelazu ( visinskog diskontinuiteta ). Gore navedena podjela vrijedi za čelične mostove, koji su najrasčlanjeniji i s

najviše raznolikih dijelova, što ne vrijedi i za ostale tipove sklopova i vrste mostova. Osnovna podjela mostova je po vrstama i tipovima. Po vrstama se dijele na :

po svrsi : željeznički, cestovni, pješački itd.

po mjestu i položaju : riječni, dolinski ( vijadukti ), podvožnjaci, nadvožnjaci, itd.

po veličini : mali, srednji i veliki

po trajnosti : privremeni, polustalni, stalni

po učvršćenosti : nepokretni, pokretni, plutajući ( pontonski )

Po tipovima ( uža konstruktorska obradba ) :

po otvorima : s jednim, dva, tri ili više otvora

po obliku razinice ( nivelete ) : s ravnom ili zaobljenom razinicom

po položaju kolosijeka : s kolosijekom gore, dolje, upuštenim, s otvorenim i zatvorenim kolosijekom

po tlocrtnom položaju i obliku : okomiti, kosi, u pravcu, u vodoravnom luku

po obliku glavnog nosača : svođeni, viseći, poduprti

po tipu rasponskog sklopa : pločasti, gredni, lučni, rešetkasti, punostijeni

po gradivu : drveni, masivni, metalni

po načinu izradbe : zidani, betonirani, prednapeti, zakovani, zavareni

po načinu ugradbe : građen na mjestu ugradbe, od predgotovljenih dijelova

po statičkom sustavu glavnog nosača : gredni, lučni, okvirni, viseći, ovješeni…

52

U graditeljskoj konstruktorskoj struci masivni i čelični mostovi obično se razvrstavaju po statičkom sustavu rasponskog sklopa u :

- gredne - lučne - okvirne - viseće - ovješene i dr. Masivni mostovi To su teški mostovi od kamena, opeke, betona, armiranog, prednapetog i

spregnutog betona, te čelika. Gredni mostovi Mostovi čiji su glavni nosači poput grede oslonjeni na osloncima nazivaju se

gredni nosači. Rasponski sklopovi takvih mostova iste su ili približne visine ( s vutama,

zaobljenjima donjeg pojasa i sl. ). Slobodna greda je najjednostavniji gredni sustav, oslonjen na dva ležaja od kojih

je u pravilu jedan nepokretan, a drugi pokretan. Ti su mostovi najzastupljeniji na hrvatskim prugama glede jednostavne uporabe, manje osjetljivosti i lakše obnove.

Pločasti mostovi To su najzastupljeniji gredni mostovi s glavnom značajkom što je ploča ujedno

i glavni nosač rasponskog sklopa. Pogodni su za manje raspone ( 15 i više metara – 70% raspona na HŽ ). Predgotovljene ploče od jednog ili više komada, klasične ili prednapete armature, punoga ili šupljega presjeka prilagođuju se mogućnostima ugradbe u kraćim prekidima prometa ( zatvorima pruge ).

Pločasti rasponski sklopovi su po statičkom sustavu protežne ( kontinuirane ) grede i svrhovitiji su od slobodnih greda zbog manjih maksimalnih momenata savijanja.

Rebrasti mostovi Koriste se za veće raspone kad pločasti mostovi postanu teški i nesvrhoviti.

Kad su primjenjuju na pruzi, to su redovito ploče s dva rebra i kolosijekom gore ( most Lučice kod Delnica ).

Sandučasti mostovi AB gredni mostovi sa sandučastim poprečnim presjekom primjenjuju se za

premošćivanje velikih raspona i poglavito za nove pruge. Nema ih na HŽ. Suvremeni betonski sandučasti rasponski sklopovi redovito su od prednapetog

betona.

53

Sl.81 Sandučasti mostovi

Lučni ili svođeni mostovi Njihov nosivi sustav je luk ili svod, a razlika im je u širini ( luk male, a svod

veće ). Na HŽ postoji veći broj svođenih mostova ( zidni s punim kamenim ili betonskim svodom ). AB svođenih i lučnih mostova raščlanjenog tipa zasad nema. Svođeni zidani mostovi i mostovi od armiranog betona danas se rijetko grade.

Svođeni zidani mostovi veoma su trajni, a troškovi održavanja mali. Zbog velike vlastite mase u odnosu na prometno opterećenje mogu preuzeti današnja povećana opterećenja.

Glavni su pojmovi mostovnog luka : tjeme, peta, donje oplošje ( intrados ), gornje oplošje ( ekstrados ), raspon ( L ), strelica ( f ), spljoštenost ( f/L ), svjetlost ( L2/f ), čelo, širina ( s ), polumjer luka ( vanjski i unutarnji ) i dr.

Osnovni statički sustavi lukova su upeti, dvozglobni i trozglobni luk, a grade se i sa zategom i kao lučni zid i slično.

U ovisnosti o položaju kolosijeka ( kolnika ) mogu biti s kolosijekom gore, dolje i upušteni.

54

Okvirni mostovi Okvirni mostovi su mostovi čiji je rasponski sklop kruto vezan za stupove ili

upornjake. Na mjestu krute veze nastaju negativni momenti koji smanjuju pozitivne, pa se može smanjiti visina rasponskog sklopa u odnosu na gredne sklopove.

Statički sustav okvira može biti upeti, dvozglobni, trozglobni, protežni s više otvora i sa stupovima V-oblika ili s kosim razuporama.

Sl.82 Okvirni mostovi Ostali masivni mostovi Viseći mostovi su mostovi u pravilu sastavljeni od dva ( može i jedan ) viseća

nosiva kabela u obliku lančanice, postavljene uzduž mosta, s jednim ili dva stupa ( pilona ) i s vješalicama o koje je ovješen gredni rasponski sklop od prednapetog betona ili od čelika.

Ovješeni mostovi razlikuju se od visećih po položaju vješalica i po statičkom proračunu. Vješalice su im kose zatege izravno priključene na pilon i raspoređene u obliku rjeđe i gušće lepeze, harfe ili polulepeze.

Kolnički su sklopovi grede redovito sandučastog presjeka od prednapetog betona ili od čelika.

Viseći i ovješeni mostovi grade se u pravilu za velike raspone. Čelični mostovi Čelični mostovi su mostovi s rasponskim sklopovima sastavljenim od čeličnog

gradiva. Čelični sklopovi su laganiji od masivnih, pa se njima postižu najveći dometi u premošćivanju.

Prvi čelični most izgrađen je u Engleskoj 1779.g. preko rječice Severn – lučni most od lijevanog željeza raspona 30m ( danas služi za pješake ).

Prvi izgrađeni čelični željeznički most ( dovršen 1850.g., izgorio 1970.g. ) bio je «Britania« u Engleskoj – dva protežna sandučasta nosača ( za prolaz vlakova ) jedan do drugoga, na zajedničkim stupovima.

55

U Francuskoj je 1884.g. dovršen glasoviti Eifelov « Garabit « - jednokolosiječni rešetkasti most ukupne duljine 565m, s glavnim otvorom dvozglobnog rešetkastog luka srpastog oblika raspona 165m.

U 1889.g. izgrađen je preko zaljeva Firth of Forth kod Edinburga u Škotskoj veliki dvokolosiječni rešetkasti most s dva glavna velika raspona i više manjih raspona ukupne duljine oko 2000m.

Glavni su rešetkasti nosači s rombičnom ispunom Gerberova tipa s po dva zgloba u glavnim otvorima.

Najveći rasponi željezničkih čeličnih mostova današnjeg doba postižu se visećim (Akashi-Kaikyo, glavni raspon 1991m, ukupna duljina 3911m, izgrađen 1998.g., cestovni i željeznički dvokolosiječni bez zastora) i ovješenim mostovima ( Hitsuishijima most, dužine 420m, cestovni i željeznički četverokolosiječni bez zastora ) na novim prugama Shinkansen.

Na hrvatskim prugama su također najveća premošćenja postignuta čeličnim mostovima.

Sukladno općoj podjeli mostova, po statičkom sustavu na gredne, lučne, okvirne, viseće, ovješene i dr., čelični mostovi se još mogu podijeliti i na :

punostijene ili limene

rešetkaste

ostale čelične mostove

Punostijeni ili limeni gredni mostovi

Punostijeni mostovi su mostovi s rasponskim sklopovima gdje su glavni nosači sastavljeni od uspravnih i vodoravnih limova ( hrptova i pojasnica – lamela ). Redovito su to jednostijeni nosači ( s jednim uspravnim limom ) poprečnog presjeka u obliku velikog rimskog slova I.

Limeni gredni nosači mogu biti slobodne grede, protežne ( kontinuirane ) grede i Gerberove grede sa stalnom ili promjenjivom visinom uzduž mosta. Svrhoviti su za raspone od 15 do 60 i više metara.

Poput drugih tipova mostova i tu kolosijek u odnosu na glavne nosače može biti gore, dolje i upušten, ali su većinom upušteni i s kolosijekom gore.

Danas se čelični mostovi izvode u zavarenoj izvedbi i sa zatvorenim kolosijekom. Korito za kolosiječni zastor danas se redovito ostvaruje rebrenicama ( ortotropnim pločama ), tj. ravnim limovima povezanim i ukrućenim sustavom uzdužnih poprečnih rebara ( nosača ).

56

Sl.83 Gredni most Rešetkasti gredni mostovi Kad su glavni nosači rasponskog sklopa umjesto pune stjenke sastavljeni od

štapova tvoreći rešetku, takvi mostovi nazivaju se rešetkasti. Noviji primjer izbora rešetkastog čeličnoga grednog mosta sa spregnutom AB

kolničkom pločom za dvokolosiječnu prugu, koji je u usporedbi s drugim mostovnim rješenjima odabran kao najpogodniji je most Nantenbach preko rijeke Maine na spojnoj pruzi Wurtzburg – Frankfurt izgrađen 1994.g.

Sl.84 Rešetkasti most ( Ličanka, 1895.g. )

57

Sl.85 Rešetkasti most ( „Sava“, Zagreb, 1939.g. )

Ostali čelični mostovi Naprijed navedeni punostijeni i rešetkasti mostovi su najčešće primjenjivani

tipovi na željezničkim prugama, a valja im pridodati i druge tipove od samog čelika, spregnute od čelika i betona i privremene od čeličnih nosača, koji su se primjenjivali ili se napretkom konstruktorskog inženjerstva i izvedbene tehnologije sve češće primjenjuju.

Kod Langerove grede glavni nosač je sastavljen od krute grede i vitkog luka koji su međusobno povezani štapovima, služi za premošćivanje većih raspona.

U gredne mostove ubrajaju se i sandučasti mostovi, s poprečnim presjekom rasponskog sklopa sastavljenim od limova u obliku zatvorenog sanduka, uz primjenu kolničkog sklopa sa zatvorenim kolosijekom ( korito za zastor ).

Okvirni čelični mostovi su koritasti sa zastorom, najčešće primjenjivani kao podvožnjaci u gradovima, u zakovanoj ili zavarenoj izvedbi.

Viseći i ovješeni čelični mostovi primjenjuju se za najveće raspone. Spregnutim mostovima je rasponski sklop sastavljen od čeličnih nosača i armiranog betona međusobno povezanih i djeluju kao cjelina. Beton preuzima tlačna, a čelični nosač vlačna naprezanja.

58

Sl.87 Viseći i ovješeni mostovi

Privremeni čelični mostovi ( provizoriji ) To su rasponski sklopovi i oslonci za privremeno premošćenje u posebnim

slučajevima kao što su oštećenja ili rušenje pružnih građevina pri željezničkim izvanrednim događajima ( iskliznuća, prevrtanja, sudari ), djelovanjem prirodnih nepogoda ( bujica, poplava, klizanja, potresa ) i u ratnim uvjetima gradnje, adaptacije i sanacije pružnih građevina ili prolazaka vodova ispod pruge.

Po broju ugradbi su najučestalije primjenjivani željeznički mostovi, zbog toga što ustaljeni željeznički vozni red ne dopušta dulje prekide prometa, a ispružena željeznička trasa ne dopušta oštra izmicanja ( u odnosu na ceste ), pa je za mnogobrojne radove ispod pruge najsvrhovitija ugradba privremenih čeličnih mostova na postojećoj trasi. Uporaba im je kratkotrajna ( tjedan, mjesec, eventualno duže ), preko njih se vozi laganom vožnjom ( 20 – 60 km/h ), pod stalnim su stručnim i čuvarskim nadzorom, ne zavaruju se u dugi trak, na sastavima se osiguravaju spravama protiv uzdužnog pomaka kolosijeka.

59

Danas se redovito grade od čeličnih rasponskih sklopova i oslonaca od drva, betona, armiranog betona i čelika.

Klase ( kategorije ) su i kao ostali dio pruge. Uobičaje na podjela provizorija po rasponu je :

mali do 5,00m

srednji od 5,00 do 20,00m

veliki više od 20,00m

Mali privremeni rasponski sklopovi rade se za manje prokope ispod kolosijeka, manje popravke na mostovima i slično, a izrađuju se od sklopova valjanih «c» i «i» profila koji su prethodno tipski predgotovljeni i u dijelovima se brzo lako sastavljaju u kolosijeku.

Srednji privremeni rasponski sklopovi su najčešće primjenjivani privremeni mostovi. Izrađuju se od INP i IP ( pajnera ) nosača, te «c» profila i čeličnih limova. Suvremeni privremeni rasponski sklopovi za srednje raspone obično se izrađuju kao tipski od predgotovljenih valjanih profila s pričvršćenjima i ukrućenjima. Za veće raspone srednjih sklopova obično se primjenjuju valjani INP i IP nosači s upuštenim i izravno pričvršćenim tračnicama.

Veliki privremeni rasponski sklopovi redoviti se izrađuju od punostijenih limenih ili rešetkastih čeličnih glavnih nosača. Gotovo su jednaki stalnim čeličnim mostovima.

Oslonci za privremene mostove najčešće su plošni, i to od složenih drvenih pragova ili betonskih ploča izravno položenih na podlogu.

Ispitivanje i razredba nosivosti mostova Provedba i razredba nosivosti mostova propisana je željezničkim propisima

( Pravilnikom o održavanju pružnih građevina – Pravilnik HŽ – 315, 1999.g. ). Ispitivanje mostova Ispitivanje mostova provodi se u slučajevima :

kad se izgradi novi most

kad se pri osuvremenjivanju pruge poveća razred nosivosti postojećeg mosta

kad se zbog određenih okolnosti procijeni nužnost ispitivanja postojećeg mosta

Ispitivanjem mostova smatra se mjerna i računska provjera nosivosti

građevine na pokusno opterećenje. Ponekad je potrebno obaviti laboratorijsko ispitivanje ukoliko su nepoznata određena svojstva ugrađenog gradiva.

Laboratorijska provjera sastoji se od uzimanja uzorka i određivanje vrste potrebnih fizičko – mehaničkih i kemijskih svojstava.

Nakon mjerne i računske provjere sastavlja se izvješće u obliku elaborata sa svim potrebnim podacima : o ispitnoj skupini, sredstvima i svrsi ispitivanja, o danu i uvjetima mjerenja, o pokusnom opterećenju, o mjernom ishodu s usporednim mjernim i računskim vrijednostima ( tablično i grafički ), o stanju sklopa s mišljenjem o uporabivosti i sigurnosti sklopa za projektirano opterećenje.

60

Razredba nosivosti mosta Razredba nosivosti mosta provodi se u slučajevima :

kad ne postoji dostatna tehnička dokumentacija po kojoj se može odrediti razred nosivosti mosta

kad se promijene uvjeti po kojima je građevina dimenzionirana ( promjena propisa o opterećenju ili propisa po kojima je provedeno dimenzioniranje )

Razred nosivosti mosta određuje se računski prema odredbama HŽ Pravilnika

o opterećenju i razredbi nosivosti mostova i ostalih pružnih građevina. Održavanje mostova ( i propusta ) Kao i druge pružne građevine i mostovi i propusti drže se u tehnički ispravnom

stanju redovitim i povremenim ( investicijskim ) održavanjem. Postupci i obveze održavanja određuju se željezničkim propisima ( Pravilnikom

o održavanju pružnih građevina Pravilnik HŽ – a 315, 1999.g. ) provedbenim odredbama za nadzor ( nadzorni ustroj ) i tehničkim odredbama (sanacijska rješenja).

U svrhu određivanja stručne razine, vremenskog razmaka i opsega nadzora građevine su razvrstane u građevne razrede prema konstrukcijskoj i drugoj osjetljivosti, te potencijalnoj opasnosti za sigurnost ljudi i željezničkog prometa.

Postoje četiri nadzorna stupnja kojima se utvrđuju nepravilnosti, oštećenja i ugrožavajuće pojave, te za svaku ugrožavajuću pojavu nude se moguća sanacijska tehnička rješenja.

Nadzorni stupnjevi su :

stalni nadzor

redoviti pregledi

redovite stručne ocjene

posebne stručne ocjene ( ekspertize )

Ugrožavajuće pojave i moguća sanacijska tehnička rješenja Masivni mostovi i propusti Pokazatelji ugrožavajućih pojava na masivnim mostovima i propustima mogu

biti :

vanjska rastrožba ( prouzročena djelovanjem atmosferilija uslijed slabe izvedbe i lošeg gradiva – sanacija zaštitnim štrcanim betonom i injektiranjem )

pojava pukotina ( može biti prouzročena preopterećenjem od statičkih i dinamičkih prometnih utjecaja, promjenom hidroloških i geomehaničkih uvjeta – slijeganje i puzanje, te potresom i eksplozijom – za sanaciju potreban je projekt uz istraživanje uzroka te pojave )

mjestimično spuštanje, ispadanje i urušavanje svoda ( sanacija mjestimičnim ili potpunim ojačanjem svoda armiranim štrcanim betonom uz pravilno rješenje odvodnje, urušavanje cijevnih propusta znak je njegove starosti te se obnavlja novim promjera ≥ 1,00m )

procurivanje vode ( znak je dotrajalosti izolacije koja se mora zamijeniti, a na kamenim svodovima još i zapuniti rešku )

61

Čelični mostovi i propusti Ugrožavajuće pojave na čeličnim rasponskim sklopovima mostova i propusta

mogu biti ;

izobličenje i oštećenje čeličnih dijelova ( sanacija izmjenom, dopunom ili pojačanjem prema izvedbenom projektu )

pukotine ( upozoravaju na preopterećenje, sanacija pojačanjem, dopunom ili zamjenom dijelova po izvedbenom projektu )

labavost zakovica i vijaka ( sve moraju biti stegnute, ukoliko nije moguće neispravne treba zamijeniti )

neispravnost ležajeva i zglobova ( neispravnost podloge u obliku raspuklina, rastrožbe i sl. rješava se obnovom kvadera ili cijele ležajne grede; pomaknuća, utisnuća i nenalijeganja potrebno je sanirati pouzdano ; zakošenost ili nepravilan položaj ležajnih valjaka koji uvjetuju temperaturne razlike podizanjem rasponskog sklopa postavlja se u pravilan položaj; ležajevi moraju biti čisti, a valjkasti podmazani )

hrđanje ( odstraniti hrđu i upotrijebiti zaštitna sredstva ličenjem, držati u ispravnom stanju )

neispravnost kolosijeka i staza za službenu uporabu ( kolosijek treba održavati prema Pravilniku o gornjem ustroju, a na stazama popođenje i ograda moraju biti uredno pričvršćene )

naknadne ugradbe ( nisu dopuštene )

udari cestovnih vozila ( sprečava se ugradnjom čvrstih rasponskih greda, branika ispred stupova, izmicanjem kolnika itd. )

Zajedničko za masivne i čelične mostove i propuste Na osloncima ( donjem ustroju ) mostova i propusta, koje jednako sadrža

masivni i čelični mostovi i propusti ugrožavajuće pojave mogu biti :

podlokavanje upornjaka, krila, stupova i čunjeva ( znakovita za bujične vodotoke, zaštićuje se projektom na osnovu hidrotehničkih istraživanja )

pojave leda na rijekama ( ugrožavanje stupova i upornjaka mostova, zaštita šiljastim oblikovanjem stupova ili ledobranima i ledolomima )

izobličenje kamenih čunjeva ( u obliku trbušastih ispupčenja, naboranosti i pukotina uslijed mjestimičnog oštećenja, rastrožbe, titraja vozila, točkastog nalijeganja kamena na kamen, popuštanje temeljne stope, hidrostatskih i geomehaničkih pojava; sanacija izobličenja provodi se preslagivanjem obloge)

Osuvremenjivanje postojećih mostova ( i propusta ) Pri osuvremenjivanju tj. osposobljavanju postojećih mostova i propusta za

veća opterećenja i brzine ( što se u pravilu smatra investicijom ), potrebno je prvo razmotriti zadovoljavaju li građevine :

po nosivosti (

po starosti ( umoru i rastrožbi

po gabaritu

62

Povećanje nosivosti na viši razred pruge provjerava se računski, statičkim proračunom, prema odredbama Pravilnika o opterećenju i razredbi nosivosti željezničkih mostova i ostalih pružnih građevina temeljem postojeće tehničke dokumentacije ili snimljenog stanja na terenu.

Starost i rastrožba od vremenskih utjecaja ili slabe izvedbe masivnih dijelova građevine nisu od odlučujućeg značenja ako nije u pitanju nosivost i stabilnost.

Propusti Definicija i osnovni pojmovi propusta Propustima se prema željezničkim propisima smatraju pružne građevine

raspona odnosno otvora ako nema ležajeva 5,00m i manje. Novi propusti ne smiju imati otvor manji od 1,00m. Služe za propuštanje vode,

ali i pješaka, stoke, divljači, vozila na lokalnim cestama i sl. Propustima se ne smatraju prolasci ispod kolosijeka zatvorenih sustava

gravitacijskih i tlačnih cjevovoda poput kanalizacije, vodovoda, plinovoda, naftovoda i dr. Građevinski mogu biti mali mostovi i cijevi. Ako su mali mostovi onda su im osnovni dijelovi kao i mostu – donji i gornji ustroj, odnosno upornjaci i rasponski sklop.

Podjela propusta

Propusti se mogu podijeliti :

po gradivu ( drveni, kameni, od opeke, betonski, AB i sl. )

po vremenu trajanja ( stalni, polustalni, privremeni )

po obliku poprečnog presjeka i statičkom sustavu ( gredni, svođeni i cijevni )

po tlocrtnom položaju ( okomiti i kosi )

Gredni propusti To su propusti čiji je rasponski sklop poput grede položen na oslonce. Tu

spadaju uglavnom pločasti i čelični propusti. Pločasti propusti Primjenjuju se pretežno tamo gdje je na raspolaganju mala građevna visina.

To je obično slučaj u nizinskim područjima s malom visinom nasipa gdje se mora osigurati protok visokih voda ili slobodni profil vozila, pješaka ili životinja za prolazak ispod kolosijeka.

Rasponski je sklop ploča ( nekada kamena, zatim kruto armirana tračnicama ili od valjanih INP profila, pa vitkom armaturom, nakon llSR AB ploče, a sada od predgotovljenih AB ploča ).

Ploče su široke 4,00m kako bi se mogle dovesti vagonima po kolosijeku do mjesta ugradbe dizalicama. Zbog strojeva za rešetanje zastorne prizme ( rešetalice ) minimalna širina korita je 4,40m.

63

Čelični propusti Više se ne primjenjuju ili se eventualno s glavnih pruga prebacuju na

sporedne, ukoliko su u dobrom stanju. Svođeni propusti Glavni je nosač svođenih propusta svod. Po geometrijskom obliku svod može

biti polukružni, segmentni, eliptični, parabolični i dr. Primjenjuju se u pretežno višim nasipima i udolinama s velikim nadslojem. Ukoliko su temeljeni na dobro nosivim podlogama, vrlo su dugotrajni i izdržljivi. Danas se rijetko ugrađuju, ali ih na postojećim prugama ima dosta.

Cijevni propusti Nemaju oblik mosta, već su to zatvoreni prstenovi redovito paraboličnog,

kružnog i četvrtastog poprečnog presjeka. Potreban im je nadsloj minimalno 1,00m od gornjeg cijevnog ruba do gornjeg ivice praga.

Sl.88 Cijevni propust 1,5m od gotovih AB cijevi duljine 50 ili100cm ( tip HŽ )

BILJNI POKRIVAČ Zatravljivanje u sloju plodne zemlje Plodna zemlja i trava najstariji su i još uvijek najčešće primjenjivani način zaštite kosina i drugih ploha. Plodna zemlja ili humus organsko je tvorivo koje se kroz dugu geološku prošlost stvara na površini zemljišta taloženjem i raspadanjem biljnih tvari.

64

Za zaštitu od erozija pokosa i nasipa na stari uobičajeni način nanosi se rahla zemlja u debljini od 15 do 25 cm ovisno o vrsti podloge, uz maksimalni pokos strmine 1 : 1,5. Zatravljivanje busenjem Busenje je izrezani i skinuti sloj prirodne tratine ili umjetno uzgojenog travnatog pokrivača. Koriste se četvrtasti komadi dimenzija stranica 25 do 30 cm i debljine oko 7 cm. Na strmijim pokosima do najviše 1 : 0,5 i na pokosima izloženim jakoj eroziji busenje se slaže oštrimice jedno do drugog okomito na pokos ili vodoravno jedno do drugog ( učvršćuje se kolcima 4x4cm i duljine 70-80cm. U novije vrijeme primjenjuje se umjetno uzgojeno busenje na geotekstilu. Na geotekstil se nanosi plodna zemlja koja se zasije travom i po uzrastu se isporučuje u valjkastim smotuljcima ( rolama ).

Sl.89 Zatravljivanje pokosa busenjem Zatravljivanje pleterom Na pokosima i padinama gdje se samostalno ne može održati travnata zaštita dodatno se izrađuju ograde od pletera. To su obično kosine u razdrobljenim dolomitima, laporima, flišu, propusnom gradivu isl, koje su podložne osipanju i raspadanju. Pleter se sastoji od zabijenih kolčića i pletenih šiba ( vrbe, lijeske itd. ). Kolje je promjera 5cm i duljine do 80cm i zabija se u podlogu do potrebne dubine na razmacima oko 50cm.

65

Sl.90 Zatravljivanje pokosa pleterom

Zatravnjivanje hidrosjetvom Hidrosjetva je postupak nanošenja smjese sjemena, hranjivih organskih tvari, učvršćivača i vode strojnim štrcanjem na kosine. Taj postupak se primjenjuje na neplodnim podlogama ili na podlogama s plodne zemlje. Pojavom geosintetičkih mreža, zapletenih prostirača i topova za štrcanje, te laganih dizalica s dugačkim krakom taj postupak može biti vrlo svrhovit i po brzini i po troškovima izvedbe. Zatravljivanje geosinteticima Suvremeni način zatravljivanja pokosa i drugih kosina geositeticima ima velike prednosti u odnosu na uobičajene stare načine. Od geosintetika mogu se koristiti geotekstil, geomreže i geokompoziti s mrežama prostiračima. Geotekstilom se redovito zatravljuju uobičajeno nagnuti glinoviti pokosi s mogućim nanošenjem plodne zemlje. Na pripremljenu i navlaženu podlogu pokosa sije se sjeme onih trava koje su prikladne za dotično podneblje. Zatim se ploha pokriva geotekstilom odmotavanjem smotuljaka i učvršćivanjem klinovima na vrhu i dnu pokosa. Na duljim pokosima klinovi se zabijaju i na međurazmacima. Geotekstil štiti sjeme i pokos od ispiranja i travu do njezina punog uzrasta. Geomrežama se zatravljuju pokosi koji su osjetljiviji i jače izloženi eroziji. Postupak rada je kao i s geotekstilima. Geokompozitima se zatravljuju strmiji pokosi izloženi jakoj eroziji. Geoprostiračima kao najnovijim proizvodima s prostorno zapletenim polimernim nitima ( promjera do 1mm ) i u debljinama prostirača do 2cm djelotvorno i brzo se mogu zatravniti i najteži slučajevi ugroženosti pokosa.

66

Sl.91 Zatravljivanje pokosa geosinteticima

Sadnja grmlja i drveća Zaštita pokosa i padina od erozije, klizanja i odrona, te zaštita pruge kao cjeline od snijega, vjetra i buke može se uspješno provesti i sadnjom grmlja i drveća. Značajke uzgajanja pojedinog raslinja su s obzirom na preglednost, održavanje kolosijeka, uređaja i same građevine, pojavu lišća na tračnicama, rušenje stabala na kolosijek, zadiranje granja u gabarit pruge, požar, snijeg, vjetar i zaštitu prirode.

Sl.92 Pošumljavanje kosina pomoću terasa

GRAĐEVINE I TVOREVINE ZA ZAŠTITU PRUGE Pruga kao cjelina može biti ugrožena nepogodama prouzročenim hidrološkim, atmosferskim, geološkim i seizmičkim utjecajima na užem i širem području uz pruge kao što su :

bujice

rijeke

jezerski i morski valovi

vjetrovi

67

snježni nanosi

padinski kameni odroni, snježne i siparišne lavine, klizišta i drugo Zaštita od bujica Bujice su vodotoci s vrlo velikim uzdužnim padom. Korito im je redovito duboko usječeno u teren, a voda obično teče samo za vrijeme obilnih oborina ili nakon topljenja snijega, te pritom nosi znatne količine kršja, kamenja, panjeva, granja, tla, mulja i sl., rušeći pritom sve što joj je na putu. Svaka bujica ima tri osnovna područja :

prikupljalište

grlo

naplavina ili općenito dva dijela : područje stvaranja i odnošenja kršja ( denuncijacije ) i područja odlaganja kršja ( akumulacije ). Za prugu i promet mogu nastati pogibeljne pojave kao što su razaranje ili oštećenje pruge i donošenje i taloženje naplavina na prugu čije se sprječavanje provodi uređenjem bujičnog područja bujičnim građevinama i biljnotehničkim tvorevinama.

Sl.93 Bujična obilježja Bujične građevine Bujične građevine imaju zadatak smanjenja uzdužnog pada bujice, sprječavanja odnošenja kršja, proširenja i učvršćenja korita, čemu udovoljavaju poprečne i uzdužne građevine uz korita bujice. Poprečne građevine redovito su samo pregrade, a ponegdje pera i pragovi. Pregrade su zidovi postavljeni poprijeko na bujično korito i ukopani u dno i obale radi čvrste veze, a izrađuju se od kamena, gabiona, betona, drveta i dr. Raspoređuju se uzduž bujice terasasto jedna iznad druge.

68

Biljnotehničke tvorevine Na kosinama bujičnog područja izloženim erozivnom vodnom djelovanju provode se biljnotehničke radnje kao i na padinama uz prugu izloženim utjecajima Zaštita od rijeka Ako je pruga smještena uz riječne tokove ili prijelazi preko njih može biti ugrožena :

vodnom strujom

utjecajem nereguliranih rijeka

podlokavanjem donjeg ustroja mostova i propusta

oštećenjem mostova ledom

Zaštita od navedenih štetnih djelovanja ostvaruje se uređenjem vodotoka :

obaloutvrdama

poprečnim i uzdužnim regulacijskim građevinama

zaštitnim mjerama Obaloutvrde Za zaštitu pruge grade se uz ustaljene, ali neuređene riječne obale gdje bi ih vodna struja mogla razoriti i ugroziti stabilnost pruge. Izbor načina i tipova ovisi o mnogim čimbenicima, a najstabilnije su obaloutvrde uz prugu od kamene ili betonske obloge.

Sl.94 Kamena obaloutvrda

69

Sl.95 Betonska obaloutvrda Uzdužne i poprečne građevine Na mjestima gdje se uz prugu nalazi neregulirana rijeka koja ugrožava stabilnost pruge valja preko vodnog gospodarstva pristupiti uspostavljanju nove obale po utvrđenoj regulacijskoj crti. Poprečne građevine, pera, traverze i pragovi pritom su sekundarne građevine pomoću kojih se omogućuje zamuljivanje. Pera se grade približno okomito na budući smjer riječnog toka ( od obale do regulacijske crte ), traverze spajaju uzdužnu građevinu s obalom i služe za zamuljivanje, a pragovi se grade poprijeko na riječno korito u obliku niskih pregrada kojima se utvrđuje buduće dno korita zamuljivanjem između njih.

70

Sl.96 Uzdužne i poprečne građevine Zaštitne mjere Razorno djelovanje vodne struje, osobito na rijekama bujičnog obilježja i na ostalim rijekama pri povećanju vodostaja, može ugroziti prugu i pružne građevine podlokavanjem i udaranjem plivajućim predmetima ( stablima, santama leda i sl. ) ili potopljenim predmetima ( gromadama kamena ili betona, porušenim konstrukcijama i dr. ). Te pojave poglavito ugrožavaju stupove, upornjake i čunjeve mosta koji su

71

izravno izloženi vodnoj struji, a ponekad mogu ugroziti i rasponski sklop ( konstrukciju ). Zaštitne mjere od štetnih posljedica velikih i katastrofalnih voda mogu biti :

preventivne

privremene

trajne P r e v e n t i v n e m j e r e poduzimaju se u prvome redu preko općeg državnog gospodarstva ( vodno, poljsko, šumsko ) regulacijama, melioracijama, kultiviranjem, pošumljavanjem i dr. P r i v r e m e n e m j e r e poduzimaju se u izvanrednim okolnostima pred nastup, za vrijeme i nakon nastupa poplavnih voda koje imaju za posljedicu podlokavanja pružnih građevina. T r a j n e z a š t i t n e m j e r e od štetnog djelovanja poplavnih voda na mostove i druge pružne građevine i prugu kao cjelinu mogu se postići, osim regulacijskim građevinama i preventivnim mjerama, još i oblaganjem korita ispod mostova, kamenim nabačajima uz upornjake i stupove mosta, dobetoniranjem, proširenjem mosnih otvora, podizanjem rasponskih sklopova itd. Z a š t i t a m o s t o v a o d l e d a provodi se razbijanjem leda uzvodno i nizvodno od mosta i trajna zaštita ledobranima. Zaštita od jezerskih i morskih utjecaja Pruga i pružne građevine smještene uz jezera i mora ili preko njih mogu biti ugrožene stalnim ili povremenim utjecajima :

hidrostatskim tlakom ili hidrodinamičkim strujanjem od razine i promjene razine vode ( punjenje i pražnjenje jezera, morska plima )

udarnom snagom ili isisavajući djelovanjem valova prouzročenim vjetrom, plimom, osekom i potresom

posolicom i solnom korozijom prouzročenom vjetrom i morskom vodom ( na pruzi Škrljevo – Bakar, u tunelu Brajdica jakog intenziteta )

Sl.97 Zaštita nasipa

72

Zaštita od vjetra U području gdje pušu jaki vjetrovi vlakovima prijeti prevrtanje, kod nas naročito u području Dinarida, pruga se na pojedinim mjestima zaštićuje tzv. burobranima i za njihovo postavljanje treba odrediti slijedeće :

- smjer pretežnog vjetra, tj. onoga koji najčešće puše iz jednog smjera, a mjeri se buromjerom i označuje prema stranama svijeta ružom vjetrova - brzinu vjetra u m/s mjerenjem anemometrom - jačinu vjetra kao funkciju brzine koja se izražava tlakom vjetra okomito na ravnu plohu

Zidni burobrani Zidni burobrani su samostojeći zidovi od kamena, betona, sklopivih dijelova i sl. Izgrađuju se blizu kolosijeka i to redovito na granici slobodnog profila. ( h = 2,5 – 3,0 m ). Od Drivenika preko Škrljeva do Bakra izgrađeno je 5 220m kamenih burobrana. Zaštita od snijega Na mjestima gdje je pruga ugrožena od snježnih zapuha, poduzimaju se primjerene zaštitne mjere koje sprječavaju taloženje snijega na prugu nošenog vjetrom. Veličina snježnog nanosa ovisi o :

smjeru, brzini i trajanju vjetra

konfiguraciji terena bliže i dalje okolice

količini napadanog i nanesenog snijega Stalni zidni snjegobrani Na mjestima gdje nema uvjeta za podizanje šumskih snjegozaštitnih pojasa, izgrađuju se stalni i prijenosni snjegobrani ( od kamena ili od sklapajućih betonskih , čeličnih i drvenih dijelova ), visine od 3 – 6 m, a postavljaju se na udaljenosti 8 – 12 visina snjegobrana od najbližeg kolosijeka. Postavlja se što okomitije na smjer vjetra u jednom ili više vjetrova. Galerijski snjegobrani Zaštita od snježnih nanosa može se ostvariti i galerijskim snjegobranima. To su redovito natkrivene građevine oblikovane kao zaštitne galerije protiv kamenih odrona i lavina.

73

Sl.98 Snjegobran

Prijenosni snjegobrani To su redovito teške drvene rešetke visine 1,5 do 2,0 m i širine 2,0 m, s letvama 8-10cm postavljenim uspravno ili vodoravno, pričvršćuju se na zabijene stupove i podupiru kosim potpornjima. Upotrebljavaju se na mjestima manjeg ugrožavanja prometa i jačine vjetra do 6 bofora. Postavljaju se na udaljenosti 8-15 visina snjegobrana od osi najbližeg kolosijeka.

Sl.99 Prijenosni snjegobran

74

Šumski snjegobrani Svugdje gdje teren i podneblje omogućuje rast drveća, pruga se pouzdano i trajno može zaštititi od vjetra i snježnih zapuha podizanjem šumskih pojasa. Podizanju šumskog pojasa prethodi stručno razmatranje koje uzima u obzir slijedeća načela :

vrste drveća trebaju biti primjerene pedološkim i klimatskim uvjetima, odabirući poglavito domaće ( autohtone ) vrste četinjača i listača

drveće treba biti izdržljivo na povećani tlak vjetra i snijega

drveće treba podnositi obrezivanje i zasjenjivanje, te imati moć obnavljanja

duljina pojasa treba biti primjerena duljini zatrpavanja snijegom, uzimajući u obzir manja skretanja smjera vjetra djelovanjem odraslog šumskog pojasa

širina pojasa ( 10 – 30 m ) mora biti određena prema veličini zatrpavanja snijegom, primijenjenim vrstama i rasporedu drveća, pedološkim i klimatskim uvjetima, konfiguraciji tla bliže i dalje okolice, jačini i smjeru vjetra, visini snježnog nanosa koji se može dopustiti u šumskom pojasu

Visina pojasa u cjelini ovisi o vrsti drveća i uvjetima u kojim se razvija ( gornji, srednji i donji )

Raspored drveća u pojasu treba biti pri dnu neprobojan, a pri vrhu propuhan, red šumskog pojasa najbližeg pruzi mora biti udaljen 15-25 m od osi najbližeg kolosijeka i najmanje 6 m od gornjeg ruba usjeka ili zasjeka

Zaštita od padinskog kamenog odrona i lavina

Pruge smještene na strmim stjenovitim padinama, u kanjonima ili dolinama ispod visova mogu biti ugrožene od odrona kamenih gromada, kamenja i sitnog osipanja, te snježnim i siparišnim lavinama. Zaštitne galerije Zaštitne galerije su najsigurnija zaštita pruge od kamenih odrona, osipanja, snježnih zapuha i snježnih ili siparišnih lavina. Grade se obično u padinskim zasjecima, ali i u usjecima za zaštitu od snježnih zapuha i/ili kamenih odrona.

Galerija u zasjeku sastoji se od natkrivanog ravnog ili lučnog, sklopivog ili monolitnog rasponskog sklopa i od uporišta na stijeni ili stupovima. S vanjske strane može biti otvorena, poluotvorena ili zatvorena, a za ublaživanje udaraca gromade kamena nanosi se sloj tla.

Galerija u usjeku redovito je lučna od armiranog betona, izvedena na mjestu gradnje ili od sklopivih lukova oslonjenih na bokove usjeka. Na gornje oplošje (ekstrados) luka nanosi se nasipni sloj za ublažavanje udarne sile odronjenih kamenih gromada. Zaštitne padinske građevine Na mjestima gdje je potrebno izgraditi trajne zaštitne građevine ( na strminama sa šupljinama, udubinama, kavernama, visećim stijenama ili slojevitim

75

stijenama okrenutim prema pruzi ) koriste se ispune od betona ili kamena ( plombiranje ) , obloge od štrcanog betona, sidrene stijene, sidrene obloge i zidovi itd. Prihvatne ograde, obuhvatne mreže, utvrde, pregrade i zapreke P r i h v a t n e o g r a d e s elastičnom mrežom od posebno spojene jake čelične užadi i nehrđajućih kopči s amortizirajućim omčama na stupovima i sidrima mogu uhvatiti kamene gromade i do 1m3 i izdržati kinetičku energiju do 2 500 kNm ( Patent «Geobrugg» - Švicarska ). O b u h v a t n e m r e ž e od isto tako posebnih elastičnih mreža od čelične užadi i kopča, postavljaju se plošno po pokosima i padinama i u njih učvršćuju ( sprečava se erozija, pokretanje kamenja ). P r i h v a t n e u t v r d e u obliku nasipa od tla ili gabiona redovito se grade u podnožju padina. U prostore između nasipa i kosine hvata se odronjeno kamenje i sprječava kotrljanje na prugu ( može i proširenjem usjeka ) P r e g r a d e i z a p r e k e za zaštitu od snježnih lavina s padina u planinskim područjima mogu se postavljati u svrhu sprječavanja pokretanja lavina ili skretanja istih od pruge ( kamen, drvo, pleter, mreže od čeličnih užadi i sl. i zapreke sadnjom drveća ).

76

Sl.100 Prihvatna ograda i obuhvatna mreža

Dojavni sustav Dojavnim sustavom se osigurava promet od naleta vlaka na već nastali odron. Sastoji se od električnih napojnih vodova ( kabelskih ili zračnih ), dojavne žičane mreže, upozoravajućih svjetlosno – zvučnih signala i pratećih električnih uređaja.

77

Sl.101 Dojavni sustav

Pošumljavanje padina Dobra i trajna zaštita od odrona i lavina može se postići pošumljavanjem blaže nagnutih padina, gdje to pedološki i klimatski uvjeti omogućuju. Pošumljavanjem se sprječava erozijsko djelovanje vode, vjetra, leda, i sl., te kotrljanje, odskakivanje, kinetička energija i udarna sila odronjenog kamenja. Uklanjanje labilnih stijena i kamenja Zaštita od kamenih odrona može se ostvariti i preventivnim radnjama kao što su sustavna terasasta skidanja labilnih stijena i alpinističkih uklanjanja labilnog kamenja.

GRAĐEVINE I TVOREVINE ZA EKOLOŠKU ZAŠTITU Pri projektiranju, gradnji i održavanju valja imati na umu da se pruga u najvećoj mjeri uklopi u prirodu tako da bitno ne narušava prirodni okoliš. Ekološka zaštita od željezničkih utjecaja koja se građevinama i tvorevinama može provesti svrstava se u dvije skupine :

zaštita od buke

zaštita okoliša Zaštita od buke Općenito o buci Buka se mjeri u decibelima dB ( A ), gdje je deci 1/10, a B(ell) po Aleksandru Grahamu Bellu.

78

Buka od željezničkog prometa manje smeta od one s cestovnog prometa. Željeznička je vršno veća, ali traje kratko, u vremenu prolaska vlakova po voznom redu. Cestovna buka vršno je manja, ali zbog kretanja cestovnih vozila bez pravila ona je gotovo stalna – oko 95% ukupnog vremena. Željeznička buka nastaje od :

buke motora

buke kotrljanja kotača po tračnici

buke pojedinih dijelova vozila i tereta a to je ovisno o :

- vrsti vuče vlakova - učestalosti i brzini - vremenskim uvjetima ( smjer vjetra, snijeg ) - odbijanju i upijanju buke od drugih površina

Buka se ne smanjuje linearno sa svakim udvostručenjem udaljenosti od izvora ( vjerojatno zbog otpora tla ). Geometrijsko širenje buke ima učinak na razinu buke pri velikim brzinama. Bolni prag za ljudsko uho je 120 dB (A) pri srednjim frekvencijama zvuka.

Zaštitne građevine i tvorevine Zaštita od buke ostvaruje se :

- smanjenjem buke na izvoru - sprječavanjem prijenosa zvuka - smanjenjem buke na mjestu prijama

Smanjenje buke na mjestu nastajanja može se postići konstrukcijom «tiših»

vozila i gornjeg ustroja pruge ( oblaganje vozila, ugradba izolacijskog gradiva u gornji ustroj, oblaganje zidova tvorivom za upijanje zvuka itd. ).

U novije vrijeme u Njemačkoj se u svrhu smanjenja buke na ulazima u kolodvor ugrađuju drveni umjesto betonskih pragova.

Sprječavanje prijenosa zvuka može se ostvariti : - zidnim zvukobranima visine 2,0m može se smanjiti za 10 – 12 dB (A) - nasipima - usjecima - raslinjem

Smanjenje buke na mjestu prijama može se postići izradbom zvučnih zapreka ispred stambenih naselja, poboljšanjem zvučne zaštite u stambenim zgradama isl.

79

Sl.102 Zvukobran Zaštita okoliša Zaštita voda uz prugu Opasne tvari koje se prijevoze mogu biti u kapljevitom, plinovitom i sipkom stanju. Namjensko kemijsko suzbijanje korova i grmlja herbicidima isto tako može biti onečišćivač voda ako se neprimjereno provodi. Drveni pragovi impregnirani kreozotnim uljem koji u sebi sadrži fenol, antracen i naftalin razgradnjom i ispiranjem također mogu onečistiti podzemlje. Zato pri izgradnji, dogradnji i obnovi pruga valja vodozaštitna područja zaštititi prikladnim vodonepropusnim tvorivom kao što su nepropusne geomembrane od folija, gline i betona ili uspravne dijafragme uz prugu. Uklapanje u prirodu Primjerenim uklapanjem u prirodu pruga i pružnih građevina može se smatrati:

- vođenje trase na kojoj pružne građevine neće bitno narušavati prirodni krajolik, zaštićena područja i naseljena mjesta

- zaobljivanje pokosa nasipa i usjeka - ozelenjivanje raslinjem pokosa i narušenih površina, pa i onih kamenitih - izbor i oblikovanje građevina prikladnih podneblju i prirodnom krajoliku - uredno održavanje okoliša i skladištenje pričuvnog gradiva

Umjesto gradnje zaštitnih građevina od svih naprijed navedenih utjecaja, prikladnije je prugu voditi kroz tunele

80

KOLODVORI

Kolodvori i ostala službena mjesta

Kolodvori su ona mjesta na putu vožnje gdje se vozila zaustavljaju, bilo iz prometnih potreba ( ulaz i izlaz putnika ili ukrcaj i iskrcaj robe ), bilo iz pogonskih potreba ( sastavljanje ili rastavljanje vlakova, pretjecanje i mimoilaženje, oprema gorivom i vodom, čišćenje, održavanje ). Prema tome kolodvori moraju biti opskrbljeni dodatnim građevinsko tehničkim uređajima, te strojarskim i drugim postrojenjima.

Kolodvori imaju važnu ulogu u funkcioniranju željezničkog prometa jer su to službena mjesta kojima se obavlja pokretanje i zaustavljanje ( zadržavanje ) vlakova radi ukrcaja ili iskrcaja putnika, utovara ili istovara robe, križanja i pretjecanju vlakova, manevarski rad i razvrstavanje vagona, te obavljaju radnje nužne za pravilno i sigurno odvijanje prometa. Oni su neophodni dio željezničkog transportnog sustava i bez njih željeznice ne bi mogle obavljati svoju funkciju.

Prema zadatku i raspolažućim tehničkim sredstvima sva službena mjesta na pruzi

dijele se na : - stajalište – službeno mjesto propisno opremljeno za ograničen prihvat i

otpremu putnika i u kojem se zaustavljaju vlakovi za prijevoz putnika radi ulaska i izlaska putnika

Sl.103 Stajalište

- prometno otpremništvo – službeno mjesto na pruzi u kojemu se

obavljaju križanja i pretjecanja vlakova, može se obavljati i otprema putnika, prtljage i ekspresne pošiljke

- raskrižje – službeno mjesto na pruzi u kojemu se sijeku dvije pruge u razini

81

Sl.104 Raskrižje

- ukrižje – službeno mjesto na jednokolosiječnoj pruzi za križanje i pretjecanje i mora imati osim glavnog kolosijeka još jedan kolosijek

Sl.105 Ukrižje

- mimoilaznica – službeno mjesto na dvokolosiječnoj pruzi koje služi za

pretjecanje ( mimoilaženje vlakova ), a pored dva glavna prolazna kolosijeka obično ima još dva kolosijeka, može se koristiti za promet robe i putnika

Sl.106 Mimoilaznica

- postaja – manje prometno mjesto na pruzi na kojem se obavlja potpun

ili ograničen prihvat i otprema putnika, ukrcaj i iskrcaj stvari ( do tri kolosijeka na jednokolosiječnim, a do četiri kolosijeka na dvokolosiječnim prugama )

82

Sl.107 postaja

- kolodvor – veće prometno mjesto prometno-transportne službe na pruzi

u kojemu se obavlja sastavljanje vlakova, po potrebi ranžiranje vlakova, te potpun ili ograničen prihvat i otprema putnika i ukrcaj i iskrcaj stvari; mogu biti rasporedni, nadzorni, prijelazni, spojni ( razdjelni ) i tehnički

Sl.108 Kolodvor

- odjavnica – službeno mjesto između dviju postaja ( na otvorenoj pruzi ),

a koristi za reguliranje slijeđenja vlakova u odjavnom razmaku

Sl.109 Odjavnica

- krcalište – službeno mjesto na otvorenoj pruzi gdje se s glavnog

kolosijeka odvaja jedan ili više njih, na kojima se obavlja ukrcaj ili iskrcaj robe ( min. jedna skretnica )

Sl.110 Krcalište

83

Položaj kolodvora na mreži željezničkih pruga ( vrste kolodvora )

Završni ili krajnji kolodvor nalazi se na završnoj ili početnoj točci jedne željezničke pruge, a može biti čelnog ili prolaznog tipa.

Sl.111 Završni ili krajnji kolodvor

Priključni ili odvojni kolodvor je onaj na kojem počinje ili završava neka druga pruga.

Sl.112 Priključni ili odvojni kolodvor

Spojni ili razdjelni kolodvor je kolodvor u koji se dvije pruge istog prometnog opterećenja slijevaju jedna u drugu i dalje nastavljaju kao jedna pruga.

Sl.113 Spojni ili razdjelni kolodvor

84

Podjela kolodvora prema vrsti rada

Putnički kolodvori su oni na kojima se obavlja promet putnika, prtljage, pošte, brzovozne robe i druge robe u malim količinama.

Teretni kolodvori služe za promet sporovozne robe. Kolosijeci

Kolosijek je konstrukcija sastavljena od elemenata gornjeg ustroja po kojoj prometuju željeznička vozila. Dijele se najčešće prema namjeni :

a) osnovni kolodvorski kolosijeci - glavni prolazni - prijamno – otpremni - za razvrstavanje vagona - ukrcajno – iskrcajni idr.

b) pomoćni kolodvorski kolosijeci

- izvlačni - štitni - lokomotivski - garažni - spojni - sporedni - industrijski - slijepi ( krnji) idr.

Normalni kolosijek je kolosijek razmaka tračnica, između voznih rubova , tj. širina

kolosijeka 1435mm. Glavni kolosijek je unaprijed određen kolosijek u službenom mjestu namijenjen

prijamu i otpremi vlakova. Glavni prolazni kolosijek je neposredni produžetak otvorene pruge koji se smatra

njezinom sastojnicom na području postaje. Matični kolosijek ( matičnjak ) je spojni kolosijek od kojega se na području

kolodvora odvaja manipulacijskih ili industrijskih kolosijeka. Manevarski kolosijek je kolosijek određen za manevriranje. Industrijski kolosijek ne služi javnom prometu već samo za nositelje prava

korištenja, a priključuje se u postaji i u kolodvoru, ukoliko je potrebno može i na otvorenoj pruzi.

Izvlačni kolosijek je slijepi kolosijek u službenom mjestu s većim manevarskim radom na koji se izvlače vagoni iz prijamnih, rasporednih ili manipulacijskih kolosijeka radi razvrstavanja vagona.

Slijepi ( krnji kolosijek ) je samo s jedne strane skretnicom povezan sa susjednim kolosijekom i na kraju osiguran prsobranom.

Garažni kolosijek služi za garažiranje ( ostavljanje ) vagona i garnitura koje se trenutno ne koriste.

Štitni kolosijek obavlja zaštitu vožnje po glavnom kolosijeku prolaznom kolosijeku.

85

Kolodvorske građevine i postrojenja

Željeznička pruga, u najširem smislu nije samo kolosijek koji povezuje dva službena mjesta, već su to i sve građevine i postrojenja otvorene pruge i postaja ( kolodvora ), kao i ostala postrojenja potrebna za odvijanje željezničkog prometa i pogona.

Prema vrstama rada na njima, kolodvorske građevine i postrojenja dijele se na : - građevine i postrojenja za promet - građevine i postrojenja za pogon

Kolodvorske građevine i postrojenja za promet služe posredovanju između stanovništva i željeznice, te se njima obavlja :

- ukrcaj putnika i robe - izdavanje i kontrola voznih karata - primanje i izdavanje prtljage - prijava, dostava i otprema robe

Dijele se na :

- građevine i postrojenja na putničkim kolodvorima - građevine i postrojenja na teretnim kolodvorima

Građevine i postrojenja na putničkim kolodvorima

Putnički kolodvori služe za promet putnika, prtljage, pošte, brzovozne robe i druge robe u malim količinama.

Za obavljanje toga rada potrebne su slijedeće građevine i postrojenja : - kolodvorska prijamna zgrada - kolodvorski kolosijeci - peroni s prilazima - uređaji za prtljažni promet - uređaji za poštu

Kolodvorska prijamna zgrada

Putnički kolodvor se sastoji od triju prostornih cjelina koje su funkcijski povezane : - pretprostor ( kolodvorski trg ) - prijamna zgrada - prometna površina kolodvora

Pretprostor ( kolodvorski trg ) je površina ispred prijamne zgrade kolodvora na

koji dolaze putnici raznim prometnim sredstvima, te se na njemu moraju osigurati površine za javni gradski prijevoz ( tramvaj, autobus ), taxi službu, promet u mirovanju ( parkiralište ) i pješački promet.

Kolodvorska prijamna ( putnička ) zgrada je prostor u kojemu su smješteni sadržaji koji osiguravaju usluživanju putnika uslugama pri odlasku ili dolasku u grad, pri otpremi i prijamu robe ( prtljaga, ekspresna pošiljka, pošta ).

Prometne površine su dio kolodvora na kojima se osigurava prijam i otprema željezničkih vozila za prijevoz putnika, prtljaga i pošte.

86

Sl.114 Kolodvorska zgrada

87

Kolodvorski kolosijeci Za obavljanje određenih radnji vlakovima ili skupinama vagona kolodvori imaju

odgovarajuće nazive i potreban broj kolosijeka. Kolosijeci u putničkim kolodvorima dijele se na :

- osnovne ( glavni prolazni i prijamno otpremni ) - pomoćne ( garažni, lokomotivski, ostali pomoćni kolosijeci )

Peroni s prilazima Peron je uzdignut prostor između ili uz kolosijek službenog mjesta koji u prvom

redu služi putničkom prometu u cilju što sigurnijeg ulaska i izlaska, prijelaza ili čekanja putnika na vlak. Na peronu se također obavlja ukrcaj i iskrcaj prtljage, te brzih i poštanskih pošiljaka.

Prema namjeni se razlikuju :

- putnički peron – za javni putnički promet - pogonski peron – za smještaj uređaja za javnu uporabu ( pranje

vlakova, poštanski, za pakete u velikim čvornim kolodvorima idr. ) U odnosu na kolosijek peroni mogu biti :

- vanjski - otočni - čelni -

Sl.115 Peron

88

Sl.116 Čelni peron

Određivanje veličine perona ovisi o : - položaju perona u odnosu na kolosijek ( vanjski, otočni ) - načinu dolaska putnika na peron odnosno silaska ( prijelaz preko

kolosijeka ) - položaju prolaza i silaza s perona ( srednji položaj ili s kraja ) - veličini prometa na kolodvoru ( početni ili završni, odnosno prolazni

kolodvor ) - namjeni perona ( putnički, samo prtljažni ili u kombinaciji s poštanskim

pošiljkama

Duljina perona se podešava prema duljini vlaka. Najvećoj dužini kompozicije putničkog vlaka dodaje se 10,0m zbog netočnosti zaustavljanja vlaka.

Širina perona mora omogućiti putnicima siguran ulazak i izlazak iz vlaka, te boravak na peronu. Pri veličini širine perona potrebno je uzeti u obzir veličinu objekata na njemu ( stubište, stupovi peronske nadstrešnice ).

U opremu perona ubraja se : - natkrivanje perona ( zaštita od vjetra, snijega, kiše ) - zaštita ulaza ograda - zaštita od vjetra i vremenskih nepogoda - uređaji za obavješćivanje - uređaji za osvjetljenje i ozvučenje - uređaji za opskrbljivanje putnika

Veza prijamne zgrade i perona mora biti što kraća, sigurna i pregledna. Središnji

položaj povezivanja ne zahtijeva skretanje putnika i osigurava najbolju preglednost i veću brzinu kretanja putnika. Prijamna zgrada i kolosijek osim prizemnim prijelazom ( popođenim pragovima, betonirani ili asfaltirani ) preko kolosijeka može biti i nathodnikom ili pothodnikom.

89

Sl.117 Natkrivanje perona

Sl.118 Bočna rampa

Sl.119 Čelna rampa

Sl.120 Kombinirana rampa

90

Uređaji za prtljažni promet Uređaji za putnički promet obuhvaćaju uređaje za iskrcaj i ukrcaj prtljage

brzovoznih i poštanskih pošiljaka. Prtljažni ( poštanski ) vagoni nalaze se na početku ili kraju vlaka kako ukrcaj koji se obavlja na peronu ne bi smetao putnicima.

Uređaji za poštu Uređaji za poštu ovise o smještaju kolodvora, odnosno o tome završava li na

tom kolodvoru put poštanskih vagona ili se odvija samo tranzit. Ako pošta prima pošiljke izravno iz vagona, tada posebna kolosiječna postrojenja

nisu potrebna, već samo odgovarajući prilaz. Ukoliko na kolodvoru završava put poštanskih vagona, uz ogradu se grade

postrojenja za iskrcaj i ukrcaj poštanskih pošiljaka i garažiranje poštanskih vagona. Građevine i postrojenja na teretnim kolodvorima

Teretni kolodvori služe prometu sporovozne robe, te su tomu potrebna slijedeća

postrojenja : - određeni broj pogonskih kolosijeka - određeni broj kolosijeka opskrbljenih kolodvorskim građevinama ( skladišta,

rampe, prilazne ceste isl. )

Pri velikom prometu teretni kolodvori se dijele prema vrstama tereta, pa su tomu prilagođene građevine i postrojenja. Teretni kolodvori mogu imati :

- građevine i postrojenja za vagonske pošiljke - -«- i -«- za komadnu robu - postrojenja na kontejnerskim kolodvorima - postrojenja na pristanišnim kolodvorima - građevine i postrojenja za ukrcaj i iskrcaj životinja