ProložacGODINA XXIX. BROJ 1 (77) VELIKA GOSPA 2010.

ISSN: 1330-755X

Prolo@ac

1

GODINA XXIX. BROJ 1 (77) VELIKA GOSPA 2010.

Dragi Proložani, dragi čitatelji!

graditi bolji svijet, Božji svijet. Novi čovjek mo-guć je samo uz Božju pomoć i on je do kraja ostvaren samo u Mariji na nebo uznesenoj i proslavljenoj. Zato nam je ona slika i uzor uspjela života i to - ponajprije svojom vjerom i poslušnošću Bogu. Zato je Gospino uznesenje na nebo ne samo proslava najveće Gospine svetkovine već i provjera naše osobne vjere. Što je s mojom vjerom kad nevjera sve više uzima maha i pokazuje svoju rušilačku moć? Mogu li i ja s Marijom iskreno ponoviti kao iskustvo svoje vjere: “ Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo” (Lkl,49)? Marija je klicala iz punine svoga vjerničkoga bića, a mi smo često nijemi i nikakva molitva ne će preko naših usta, a kamoli klicanje. Zato je danas potrebno obnoviti svoju vjernost Bogu po uzoru na Marijinu vjernost, pa će onda i naš život biti ispunjen srećom i postati zalogom boljega svijeta.

Svima Vama, dragi župljani, Vama, dragi Proložani, daleko i Vama, dragi čitatelji, česti-tamo ovaj naš blagdan Crkve i Velike Gospe uz poklik „Blagoslovljena Ti među ženama!“

Vaši:fra Ante Madunić i

s. Filipa Smoljo

Svetkovina Velike Gospe i naš župski list “Proložac” čine da bar malo u ovim prigoda-ma osjetimo “miris” svoga Prološca, njegovih čudesnih prirodnih ljepota, sjećanja na ono što je bilo s pogledom u budućnost i poticajem da se ne zaboravimo. Velika Gospa prigoda je, uz slavlje koje doživljavamo, prigoda da se ogle-damo licem u lice i izmijenimo pozdrave evo-cirajući divne uspomene iz našeg djetinjstva te pogledamo što je sve od toga ostalo i kamo smo se mi to raspršili po ovom širokom svijetu. Mi smo još tu, 3 700 nas živi u svom rodnom kraju, a vani? Nek bude mali pokazatelj da 700 primjeraka našeg župskog lista dostavljamo našim Proložanima u njihove obitelji diljem svijeta. Bilo da smo ovdje ili daleko, slavimo zajedno u duhu blagdan Gospina uznesenja na nebo ovdje i po svijetu uz kliktanje njezine rođakinje Elizabete: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodi-na” (Lk 1,45). A to je opet samo potvrda što je Marija prethodno odgovorila anđelu: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38). Blagdan Gospina uznesenja na nebo trijumf je njezine vjere i služenja. To je ujedno i poruka današnje svetkovine Crkvi i svijetu. Samo vjerom i služenjem može se

Prolo@ac

2

BIažena Djevica Marija

tako drag oltar. Kako je pred nama najveći njezin blagdan i za našu župu i Krajinu naj-brojnije vjersko okupljanje na Vrljici, dobro je još jednom se prisjetiti naše Majke i zago-vornice Marije.

Poslušna Djevica

“Bog posla anđela Gabrijela u grad Nazaret k djevici Mariji”. Usp. Lk 1, 26-27 Nema sumnje da je Marija prije Isusova začeća bila djevica, ali njezino djevičanstvo nije ni utjelovljenjem Sina Božjega prestalo niti je bilo čim narušeno. Sama činjenica da je Marija začela mimo čovjeka, tj. po snazi Duha Svetoga, potvrđuje trajnost njezina djevičanstva. I ne samo to. Još pri njezinu osobnom začeću u utrobi njezine majke Ane Bog je intervenirao i Mariju sačuvao od istočnoga grijeha, jer je nju izabrao za majku svome Sinu. Tu veliku istinu naše vjere potvr-dila je sama Gospa u Lurdu, a papa Pio IX. 8. prosinca 1854. god. proglasio dogmu Bezgr-ješnog začeća. No, i mnogo prije toga, bolje, od samih početaka naše kršćanske vjere pobožni puk je u Mariji gledao netaknutu djevicu, koja je Božjom voljom od rođenja do svoje smrti bila i ostala djevicom. Potaknuti vjerom pobožnoga puka i nadahnuti Duhom Svetim i sveti su Oci htjeli razjasniti pojedina pitanja vezana uz BI. Djevicu, a jedno od njih je svakako i Marijino djevičanstvo. I svojim istraživanjima, prateći evanđeoske i druge

“Pozdravljam te, Marijo, Majko Božja, divno blago cijeloga svijeta, Svjetlo koje se nikada ne gasi, Hrame nikad razoreni, koji sadržiš

nesadrživoga, Majko i Djevice...” Efeški sabor

Marija je, po volji Svemogućega, najljep-ši izdanak ljudskoga roda, jer je - uz ostale krjeposti koje je izdižu iznad ostalih ljudi - i majka Božjega Sina, po kome je ljudskom rodu zasjala zora spasenja. Nije onda čudo da je Marija najomiljeniji stanovnik neba koga je čovječanstvu podario ljudski rod, a njezine svetkovine najdraži biser u niski naših kršćanskih svetkovina i blagdana u kojima se slave Božji ugodnici. To je i razlogom da su njezina svetišta prekrila kršćanski svijet, a crkve, kapelice i oltari njoj posvećeni gotovo da nemaju broja. Evo, u našoj župi čak su tri crkve posvećene Mariji u čast te jedna kapela, a u župnoj crkvi njezin vjernicima

Prolo@ac

3

svetopisamske izvještaje, ali osluškujući i vjerski osjećaj Božjeg naroda, i sami ostaju čvrsto uz tu veliku istinu, a ta je da je Marija oslobođena ropstva grijeha i njezino je djevi-čanstvo ostalo netaknuto. Rođen od Marije Isus je očuvao svoju majku netaknutom i uvi-jek djevicom. Tako će sv. Ambrozije ustvrditi da je: “Marija djevica bez povrede, djevica po milosti izuzeta od svake ljage grijeha“. Ta istina naše vjere nikada nije ni dolazila u pitanje kod Marijinih vjernih štovatelja, jer onaj tko ljubi i štuje Mariju, ljubi i štuje Boga, a Bog je upravo onaj koji je našu nebesku za-štitnicu izabrao za majku svoga Sina i uresio je nebrojenim krjepostima među kojima je i njezino djevičanstvo koje je ona svjedočila svojim životom i na taj način pozivala i pozi-va sve sljedbenike svoga Sina da se čuvaju grijeha i - poput nje - uvijek žive tako da se svide Bogu i svjedoče evanđeosku poruku njezina sina Isusa. Slavimo Mariju, ženu najsvetiju i nju Djevicu zazivajmo: “Djevice nevina, Majčice blaga, pogledaj ovaj ne-voljni svijet, koji te zaziva, Majčice draga, i moli za tvoj zagovor svet!”

Majka Božja i Majka Crkve

“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda nje-zina!” Post 3,15 U ovim riječima Knjige Po-stanka žena o kojoj je riječ svakako je Marija, koju je Bog u svom neprevarljivom naumu navijestio kao onu koja će roditi drugog Ada-ma čije će životno djelo pobijediti Adamov grijeh i donijeti spasenje čovjeku. Sin Božji, kako nas uči naša vjera, utjelovio se u krilu Djevice Marije, a ona ga je, podložna volji Svemogućega, brižno nosila i “kad je došlo vrijeme” za nas rodila u Betlehemskoj špilji. Da, Marija je rodila Isusa, koji jest čovjek, ali je i Bog, što potvrđuje da je ona majka Bogorodica. U vjerovanju ispovijedamo: ,,1 u jednoga Gospodina Isusa Krista ... Boga od Boga... Koji je radi nas ljudi i radi na-šega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice, i postao čovjekom “. Dakle, Isus je Bog,

jedinorođeni Božji Sin, koji se eto udostojao uzeti čovjekovo tijelo i nastaniti se među nama. Onaj tko mu je darovao to tijelo je upravo Marija. To Božje djelo po kojem je On ušao u povijest spasenja veliko je i nedoku-čivo čudo Svemogućega Boga, kojim je on svoju poniznu službenicu zauvijek opečatio neizbrisivim pečatom Majke Božje, koja je od anđelova navještenja pa sve do Kalvarije i Kristova slavnog uskrsnuća u potpunosti ispunila od Boga darovanu ulogu Majke. I, kada je bila uz križ svoga Sina, dobila je i drugo majčinstvo, a to je da je postala i na-šom Majkom, Majkom Crkve. Naime, Krist, rađajući se za nas, rađa nas za vječnost, a kako je Marija rodila Isusa, ona je po tom rođenju i naša Majka. I onda, kada je Krist po svojoj muci na Kalvariji otkupio čovječanstvo od grijeha i smrti i nas predao Mariji, ona nas prima za svoju djecu i svojom majčinskom ljubavlju neprestano prati kao što je pratila i svoga Sina od njegova rođenja do ponovnog susreta s njim u nebesima. Evo što o tome kaže Drugi vatikanski koncil: “Materinskom

Prolo@ac

4

ljubavlju brine se za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. “ LG 8, 62.

Nepokolebljiva vjernica

Isus nas poučava: “Imajte vjeru u Boga! Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ono što se dogodilo smokvi nego će se, ako reknete ovoj gori ‘digni se i baci u more!’ i to dogoditi. “ Mk 11, 22; Mt 21, 21 Vjera je dakle ona duhovna snaga koja može sve i koja je temelj našeg odnosa s Bogom i čo-vjekom i ujedno garancija konačnog susreta s Bogom. Iako u Sv. pismu za to imamo bezbroj primjera, kada je u pitanju čovjek, ipak je Marija prva i nepokolebljiva vjernica. U njezinu zemaljskom životu bilo je toliko “problematičnih i za čovjeka neshvatljivih” situacija koje je ona mogla nadvladati jedino svojom velikom vjerom. Navještenje, Isusovo rođenje, poklon Mudraca, prikazanje u Hra-mu, događaj u Kani Galilejskoj, Kalvarija i

Isusova smrt zasigurno su trenutci u kojima čovjek ostaje jak i uspravan ukoliko je jaka i uspravna njegova vjera. Svi ti događaji iz njezina života pomogli su joj da je nepre-stano napredovala na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa. “ Marija je tako rasla u hodu vjere i svoje jedinstvo s Kristom vjerno podr-žavala sve do križa. “ LG 8,58 Sjetimo se primjera iz Kane Galilejske. “Nemaju vina. Što hoćeš od mene ženo?.. Što vam god rekne, učinite!” Iv 2, 3-5 Ovo je jedan od primjera koji nam oslikavaju Marijinu vjeru. Iako je “po našu” odbijena, ona ne sumnja nego i dalje vjeruje svome Sinu i upućuje dru-ge da ga slušaju, jer je to jedini put do njega i njegova srca. Zato se može sa sigurnošću reći da je Marija od susreta s anđelom do onog trenutka kada je u krilu držala mrtvo Isusovo tijelo neprestano duboko vjerovala Gospodinu, a da su teški životni trenutci uz njezina Sina i život kakav su živjeli samo pojačavali i učvršćivali njezinu vjeru koja je doživjela svoj vrhunac u uskrsno jutro kada je gledala svoga uskrsnuloga Sina. Mariji-na veličina bila je i jest potpuno nutarnja, potpuno sakrivena, jedino uz svjetlo vjere zamjetljiva, vjere koja je nju oblikovala. A zar nas ta vjera i danas ne okuplja oko Marije sa željom da nam ona pomogne svojim zago-vorom kako bi i naša vjera u Svemogućega i rasla, i jačala i našim životom po toj istoj vjeri druge privodila našem Gospodinu.

Proslavljena i okrunjena Kraljica

“Dolikovalo je da tijelo, nosilac Boga, Božji tabernakul, pobožanstvenjeno, ne-raspadljivo, rasvijetljeno od božanskog svjetla, bude uzneseno u slavi s dušom, Bogu ugodnom. “ T. Livias Da, dolikovalo je! Svi mi dobro znamo da nam je umrijeti, ali isto bismo tako trebali znati - kako nas uči naš Spasitelj - da naša zemaljska smrt nije konačno rješenje našega ljudskoga po-stojanja. Nije, jer cijela povijest spasenja, čiji je središte sam Isus Krist, upućuje čovjeka na drugi, novi život, život u Bogu, kojemu

Prolo@ac

5

je smrt samo prijelaz, vrata kroz koja ulazi-mo u nebeski Jeruzalem. No, da bi taj ulaz uistinu bio” ulazak u radost”, potrebno je ovdje i sada slušati Božju riječ, živjeti po toj riječi i, slijedeći stope Isusa Krista, i biti podložan volji Svemogućega. A tu je Marija najizvrsniji primjer. Njezino predanje u vo-lju Božju, njezina ljubav, poniznost uz sve ostale krjeposti samo su potvrdom koliko je čeznula za vječnošću. Ljubeći Boga, ljubila je i čovjeka i iz te je ljubavi izrastao njezin pristanak na anđelovu riječ. “Evo sam službenica Božja!” Ovo, kada je u pitanju Marija, nisu bile samo prazne riječi, nego istinska životna opredijeljenost. Upravo ta njezina poniznost uzrokom je da se Sin Božji utjelovio u njezinu krilu, da je, jer je ponizna Božja službenica, postala i Bogorodicom. Čitajući Sv. pismo i nailazeći na relativno rijetka mjesta gdje se spominje njezino ime,

otkrivamo upravo tu njezinu majčinsku po-niznost, ljubav koja izgara za druge i nikada ne traži svoje. Njezin život ispunjen ljubavlju, predanjem i poniznošću postao je riznicom u kojoj su se taložile njezine krjeposti i zaslu-ge, o sve je to jačalo njezino sjedinjenje sa svojim Gospodinom. Zato se može reći da je Marija, poslije smrti, uskrsnuća i uzašašća Isusova u nebo, i sama silno željela da se opet sjedini sa svojim Sinom. Za njezine zasluge i nepodijeljenu predanost u volju Božju Presveto Trojstvo ju je i uznijelo u ne-besa i okrunilo za Kraljicu neba i zemlje. Ta je vjerska istina neprestano živjela u srcima Božjeg naroda, a jedan od sv. otaca će se pitati: “Kako bi te smrt mogla svesti na prah i pepeo, tebe koja si Utjelovljenjem svoga Sina oslobodila čovjeka od smrtne raspadljivosti!” German

Prolo@ac

6

Da, nije mogla, jer to nije dopustio Onaj koji ju je izabrao i na kraju njezina zemalj-skoga života za sve njezine zasluge u nebu proslavio.

Zaključak

“Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.” Otk 12, 1 Započeli smo sa ženom čiji će potomak satrti glavu zmije zavodnice, a evo završit ćemo i opet sa ženom u njezinoj nebeskoj slavi. Nema sumnje da je u oba slučaja riječ o BI. Dj. Mariji, majci čiji je sin Isus satro glavu grijeha i smrti i čovjeka opet priveo slobodi i slavi djece Božje, a nju-svoju majku i poniznu Božju službenicu na najljepši način proslavio u nebu. To Marijino slavlje je i naše slavlje, potvrda da će Bog sve one koji se njemu pokoravaju i slušaju riječ njegova Sina obdariti nebeskom slavom. Zato je blagdan Marijina uznesenja na nebo, rekao

bih, najljepši njezin blagdan, jer nam stavlja pred oči proslavljenu Majku Božju, uzor koji pokazuje da se isplati žrtvovati i svoj zemaljski život provoditi u Duhu i istini, a to je put do slave u kojoj se Marija već nalazi.

l ove godine, slaveći blagdan Velike Gos-pe, kada će crkve i svetišta širom Lijepe naše i cijeloga kršćanskog svijeta prekriti vjerni hodočasnici i preko Djevice Marije slaviti Boga i iskati njegovo milosrđe, ubrojimo se i sami u istinske Marijine štovatelje i molimo je da nam svojim zagovorom pomogne kako bismo i mi vjerno služili Svevišnjemu i, sla-veći silna Božja djela, jednog dana skupa s njom neprestano slavili slavlje u nebesima.

Zazivajmo:

Srećo svijeta, prva zvijezdo neba, Majko sunca, Bogoroditeljko,

Ruku pruži, u pomoć nam hitaj, Marijo Majko!

FBP

Prolo@ac

7

Žive jaslice u Prološcu

Proložani su i ove godine proslavili naj-radosniji kršćanski blagdan upriličivši još jedne „žive jaslice“ – desete po redu. Bilo je potrebno dosta truda, volje i ljubavi ljudi dobre volje da bi se ostvarili postavljeni cilje-vi – prikazati Božić u glazbeno – scenskom igrokazu. U koritu potoka Suvaje, u samom središtu mjesta, na sam blagdan Božića 2009. godine s početkom u 17.00 sati imali smo priliku vidjeti i doživjeti misterij Božića. Vatra, anđeli, pastiri, božićna pjesma. Marija i Josip od vrata do vrata traže smještaj. Ljudi ih odbijaju i oni bivaju prisiljeni naći smje-štaj u štalici. Tišinu noći prekida pjesma,

svjetlost, glas anđela koji pastirima navješta Radosnu vijest. Sad sve vrvi od radosti, svi se žele pokloniti Spasitelju. Dijete Isusa predstavljao je Mihael Grbavac, sedmo di-jete u obitelji Josipe i Veljka koji su glumili Isusove roditelje.

Uz desetu obljetnicu „živih jaslica“ djeca koja su prethodnih godina predstavlja-la dijete Isusa, vođeni rukom svojih roditelja, prinijeli su „srce“ na dar.

Pjesma, čestitka , nove ideje – sve to je život od Božića do Božića, sa željom da nas Isus vodi kroz život svaki dan.

Maja Ivanko

“Svim na zemlji mir veselje”

Prolo@ac

8

Iz župske kronike

18. 12. 2009. – U Organizaciji Klape „Sveti Mihovil“ iz Prološca, a zauzetošću njezina voditelja i člana gosp. Milana Metera, u crkvi svetog Mihovila odražan je prvi put koncert božićnih pjesama. Osim naše Klape nastupilo je još devet klapa gostiju i solista. Odaziv naših župljana i gostiju bio je dobar, a sve je skladno vodila gosp. Tatjana Meter. Nastojat ćemo da se ovaj početak pretoči u tradicionalni.

25. 12. 2010. – Božić. Mise polnoćke održane su: na Podima u Sv. Josipa na Bad-nji dan u 22.00 sata; u Šumetu u Kraljice Mira u 24.00 te glavna misa polnoćka u Sv. Mihovila u pola noći. Uobičajeno po tradi-ciji vjernici vole ove svete mise i proslavu božićne noći i u velikom broju se odazovu. Na svim našim misama osjećala se radost

13. 12. 2009. – Božićna ispovijed u župi. U predbožićno vrijeme u našoj župi oba-vi se ispovijed na način da svi vjernici i u svim dijelovima župe imaju mogućnost obaviti ovu svoju vjersku dužnost. Naime, napravi se raspored u određene dane u svim našim crkvama, pozovu svećenici na ispomoć za ispovijedanje, pri čemu poštujemo potpunu slobodu odabira ispovjednika. Zatim se u župnoj crkvi napravi raspored za školsku djecu i mladež i na kraju župnik posjeti sve starije i bolesne po župi, njih oko 140. Svima koji ne uspiju ući u ovaj raspored preporuča se ispovijed u crkvi sv. Franje u Imotskom, gdje smo mi svećenici samostanskog okruž-ja pred sami Božić na raspolaganju svim vjernicima. Za našu Framu i mladež održana je i jednodnevna duhovna obnova.

Prolo@ac

9

slavljenja rođenja Isusova pe se sve odvijalo u vjerskom duhu, zajedničkom i obiteljskom raspoloženju. Slavlje se tijekom dana nasta-vilo za obiteljskim stolom u krugu obitelji da bi u poslijepodnevnim satima svi izišli na Most i još jednom uživo doživjeli događaj rođenja malog Isusa u betlehemskoj štalici priredbom koju HKUD „Proložac“ u suradnji s Mješovitim crkvenim zborom već deset godina upriliči pod starodrevnim mostom u koritu rijeke Suvaje. Ovaj put Bog nam je podario suho vrijeme pa je odaziv posjetitelja bio velik ne samo iz naše župe nego i iz cijele Imotske krajine pa i dalje.

27. 12. 2009. – Početak blagoslova obitelji o Bogojavljenju. Blagoslov je obavljen prema već najavljenom rasporedu za cijelu župu i završio u večernjim satima na sami blagdan Bogojavljenja. Na raspolaganju smo imali tri svećenika, a blagoslovili smo u našoj župi 76O kuća. Za pohvaliti je s kojom željom i vjerom naši župljani primaju svećenika u

svoje kuće i aktivno se uključuju u molitvu za svoju obitelj i imovinu.

1. 1. 2010. – Nova godina. Uobičajena noćna proslava na ispraćaju stare i dočeku Nove godine. Uglavnom u svojim obiteljima ili udruženo sa susjedima ili rodbinom uz razgovor i veselicu, kako je to stari običaj, mladost opet negdje u organiziranom do-čeku upriličenom po vlastitoj želji i odabiru. Naravno, izljev veselja iskazuje se vatrometi-ma iz svih naših zaselaka što daje lijepu sliku noćnog ugođaja. Hvala Bogu, sve je prošlo bez ijednog ispada ili nesretnog slučaja.

6.1. 2010. – Bogojavljenje. Blago-slov vode za cijelu župu u župnoj crkvi sv. Mihovila.

24. 1. 2010. – Preporuka župljanima za pomoć nastradalima od potresa na Haitima, a također i napomena da se u župski Caritas donese odjeća i hrana za nadbiskupijski Caritas u Splitu. Naime, naš župski caritas stalno će djelovati pa svim našim župljanima

Prolo@ac

10

preporučamo da se ništa iz kuće ne baca ako još vrijedi. Našu pomoć očekuju toliki potrebiti, kako u našoj domovini tako- i širom svijeta.

3. 2. 2010. – Hodočašće Sv. Vlahu u Dubrovnik. I ove godine naša župa već tra-dicionalno hodočasti Sv. Vlahu u Dubrovnik. Prohladno vrijeme i u samom Gradu. Misa i procesija s moćima svetaca je to što privlači hodočasnike velikog broja župa iz južne Hr-vatske i Bosne i Hecegovine- svi sa svojim zastavama u dugoj procesiji gradskom ulica-ma- prizor je koji ostaje u sjećanju uz odava-nje štovanja moćima svetaca. Na završetku mise okupili smo se na Pilama za zajedničku okrjepu i s pjesmom na usnama zadovoljni uputili smo se prema Trstenu, gdje smo kod spomenika žrtvama rata naših Imoćana na dubrovačkom bojištu odali zahvalnost i pomolili se za njihove duše.

7. 2. 2010. – U crkvi sv. Mihovila proslavili 50 godina braka Ivan i Marija Tomić-Femić

14. 2. 2010. – Supružnici Vlade i Mara Tolić proslavili 50. obljetnicu braka.

21. 2. 2010. – Prva korizmena nedjelja. O župnik najavio pobožnost Puta križa u našim crkvama kroz korizmu i to: petkom u crkvama sv. Mihovila i Kraljice Mira, a nedjeljom prije svete mise u sv. Mihovila, u sv. Josipa, u Kraljice Mira i u crkvi Srca Marijina. Također je preporučio održavanje nemrsa u korizmene petke te djela ljubavi i obiteljske molitve.

Na proslavi Sv. Vlaha u Dubrovniku

Prolo@ac

11

14. 3. 2010. – Prema odredbi naše Nad-biskupije održan je na razini dekanata Put križa za mlade u Imotskom. Put križa s oko 200 mladih iz naših župa, kojeg je predvodio gvardijan fra Zoran Kutleša, počeo je iz crkve sv. Franje te kroz 14. postaja ulicom do jeze-ra i završio ispred spomen križa na Topani. Iz naše župe sudjelovalo je oko 30 mladih među kojima su najbrojniji bili naši framaši.

15. 3. 2010. – Nastavlja se uređenje crkvenog dvorišta. Radove izvodi Klesarska radionica „Maršić“ iz Prološca.

19. 3. 2010. – Sveti Josip, zaručnik BD Marije. Svetu misu uz 20. obljetnicu gradnje crkve sv. Josipa u Glavini Donjoj predvodio je naš župnik fra Ante Madunić, koji je u to vrijeme obavljao dužnost župnika u Imotskom, za čije se vrijeme ta lijepa crkva i podigla za potrebe vjernika u ovom dijelu imotske župe.

21. 3. 2010. – U Bušanjama u crkvi Srca Marijina supružnici Petar i Draga Rajič proslavili 50. obljetnicu braka.

27. 3. 20120. – Pred Uskrs održana Duhovna obnova i ispovijed za mladež naše župe. Obnovu je predvodio fra Frano Dolja-nin, duhovni asistent za Framu splitsko-du-brovačkog područja. Odazvalo se 97 naših mladih i framaša.

25. 3. 2010. – Blagovijest. Navečer preko svete mise devet naših članica FSR-a završilo je novicijat i dalo svoje prve zavjete u ruke sestre Mile Šuto, ministrice područnog bratstva. Svetu misu predvodio je fra Frano Doljanin, provincijski pročelnik za Treći red, a obredeni dio vodio je gvardijan fra Zoran Kutleša uz asistenciju voditelja mjesnog Trećeg reda fra Ante Madunića.Čestitamo!

28. 3. 2010. – Cvjetnica. Uskršnja ispovijed za cijelu župu, kao i staleške ispo-vijedi, obavljena je po sistemu božićne svete

Put Križa mladih u Imotskom

Prolo@ac

12

Apoštoli s ministrantima na Veliki četvrtak

ispovijedi. Danas se u crkvi sv. Mihovila sakupila cijela župa na blagoslov grančica i pohod groblju. Muku je pjevao fra Bruno Pezo, a misno slavlje i blagoslov grančica predvodio je župnik.

1. 4. 2010. – Početak svetog Trodnev-lja. Misa Večere Gospodnje i procesija do

Gospine crkve na Vrljici uz veliki broj vjernika i pjevanje Plača BD Marije. Veliki križ nosi župljanin Mate Grabovac Matišin. Nakon svih obreda križonoša pozove „apoštole“ na do-mjenak u svoju stojnu kuću. Ovog puta to je bilo u Eko selu. Na Veliki petak križ se vraća do crkve sv. Mihovila pjevajući opet Gospin

Prolo@ac

13

plač, a dio procesije odvija se uz nošenje Svetootajstva preko Škarpe do crkve, gdje se nastavlja obred i ljubljenje križa Velikog petka. U subotu je u svim crkvama obavljen blagoslov uskršnjih jela.

4. 4. 2010. – Proslava Uskrsa obavlje-na je svečanom svetom misom u crkvi sv. Mihovila i svim područnim crkvama. Sve se

ovo odvilo u duhu ovog liturgijskog vremena uz nazočnost brojnih vjernika.

10. 4. 2010. – Susret ministranata u Imotskom. Iz desetak naših župa samostan-skog okružja na godišnji Susret ministranata. Okupilo se 215 ministranata sa svojim župni-cima. Lijepo i prigodno pripremljen liturgijski dio predvodio je fra Frano Doljanin, a zabavni

Prolo@ac

14

dio - skečeve i igre vodila je s. Filipa. Objed je bio u organizaciji „pokretne kuhinje“ iz Prološca. Korisno i veselo druženje uz zavid-no znanje iz vjeronaučnog kviza završilo je u predvečerje.

11. 4. 2010. – Preko mise u 9.00 sati u crkvi sv. Mihovila župi se predstavilo 48 ovogodišnjih prvopričesnika. Predstavljanje je upriličila njihova vjeroučiteljica s. Filipa Smoljo.

24. 4. 2010. – Održan roditeljski sasta-nak za roditelje prvopričesnika. Sastanak je organizirala i vodila s. Filipa. Redovito se odazove po jedan roditelj svih prvopričesni-ka, a nerijetko i oboje.

1. 5. 2010. – Sveti Josip Radnik. Sveta misa i blagoslov polja je na Podima. Misno slavlje ove godine vodio je sam župnik, a pjevao Mješoviti crkveni zbor sv. Mihovila. Za ovaj dan sakupi se raseljeni dio ovog dijela župe i u „EKO SELU“ uz dobro pripremljen

Na roditeljskom sastanku prvopričesnika

Prolo@ac

15

objed evociraju uspomene svog djetinjstva provedenog u ovom lijepom krajoliku, nažalost sada raseljenom. Ipak, oni koji mogu, adaptiraju i popravljaju svoje rodne kuće, ali samo za vikend sastanke i odmor. Lijepo! (Kroz Gospin mjesec svibanj moli se u našim crkvama Gospina krunica i litanije s blagoslovom).

8. i 9. 5. 2010. – Održan je Susret Hr-vatske katoličke mladeži u Zadru.

15. 5. 2010. – Susret krizmanika, ro-ditelja i kumova s dr. Ivanom Čubelićem, Nadbiskupovim delegatom za podjelu sa-kramenta krizme u našoj župi. Najprije je o. župnik pozdravio don Ivana i zaželio mu dobrodošlicu u našu župu, a zatim predstavio sve krizmanike i referirao mu o načinu rada u pripremi krizmanika. Nakon toga uslijedila je provjera spremnosti i znanja vjeronauka u čemu su se , iako malo uzbuđeni, krizmanici dobro snalazili. Uzeo je riječ sami djelitelj

potvrde i uputio svoju očinsku i odgojnu riječ zaželjevši krizmanicima da se osjećaju zreli i u ovim teškim vremenima da čvrsto drže svoju vjeru nasuprot tolikim zamamljivim ponudama ovoga svijeta, koje ih mogu od-vesti daleko od Isusa, Crkve i vjere u samu propast. Na kraju je uputio prigodnu riječ kumovima i roditeljima naglasivši njihovu odgovornost pred svojom djecom i mlado-šću. Uslijedila je ispovijed za sve.

Tijelovska procesija

Prolo@ac

16

16. 15. 2010. – Dan primanja sakra-menta sv. krizme u župi.

28. 5. 2010. – Ispovijed prvopričesnika i roditelja.

30. 5. 2010. – Prva pričest u župi. 48 prvopričesnika lijepo i jednolično odjeveni u prvopričesničke haljine u pratnji svojih roditelja primilo je danas po prvi puta Tijelo Kristovo i time postali punopravni dionici Kri-stova stola i euharistijskoga slavlja. Prigodni program, kojeg su izvodili sami prvopričesni-ci kao pratnju kroz misu, lijepo je pripremila njihova vjeroučiteljica s. Filipa Smoljo.

3. 6. 2010. – Tijelovo. Tradicionalno nakon svete mise održana je tijelovska pro-cesija kroz Škarpu. Noseći Svetootajstvo, o. župnik na četiri mjesta s lijepo urešenim oltarima blagoslovio je puk i župu.

5. 6. 2010. – Naš Dječji crkveni zbor sudjelovao je na Smotri dječjih crkvenih zborova „Zlatna harfa“ u Dubrovniku.

12. 6. 2010. – Srce Marijino. Ovaj Marijin blagdan slavi se u našoj župi u Bu-šanjama. Danas se ovdje za ovaj blagdan sakupe svi Bušanjci kojima je to moguće i, slaveći svetu misu u čast svoje zaštitnice, ostanu u popodnevnim satima uz dobar obrok i druženje, a imaju i svoju „Udrugu Bušanjaca“. Procesiju i svetu misu predvodio je gvardijan fra Zoran Kutleša, a pjevao naš crkveni zbor. U procesiji Gospinu sliku nose djevojke iz Bušanja.

13. 6. 2010. – Sv. Ante Padovanski. U mnogim župama ovog sveca slave vjernici, pa iako se svečano slavi u Vinjanima, u našoj župi je dopodne procesija i sv. misa, a popod-ne sv. misa i blagoslov ljiljana i djece. Lijepo i svečano je bilo i ove godine i dosta djece na blagoslovu, iako neki odu i na Vinjane primiti blagoslov.

15. 6. 2010. – Ispred kapele sv. Ante održana je sv. misa i blagoslov djece. Nakon

Procesija na Srce Marijino u Bušanjama

Prolo@ac

17

mise susjedi ove kapele za sve nazočne prire-de i zakusku, a ove godine odredili su da će sljedećih godina biti još svečanije i bogatije. Podržavamo!

19. 6. 2010. – Izlet prvopričesnika i njihovih roditelja na Visovac. Eto, da se još više utisne u srca i ne da zaboravu, već nekoliko godina organiziramo ovaj jednod-nevni zajednički izlet preko Sinja i posjeta Gospi Sinjskoj, Vrličke česme, crkve sv. Spsa u Cetini, Knina, Drniša i Miljevaca do samog odredišta otočića- Gospe Visovačke,

Fra Ivan Režić blagoslivlje djecu u Lugu

Slavlje u čast sv. Antuna i Dana državnosti

Dana 25.06.2010.g. kod zavjetne kapele sv. Antuna u Lugu jedanaestu godinu zaredom služena je sv.misa u čast blagdana Svetog Antuna i u spomen na poginulog branitelja sumještanina Franu Bubala-Đonu. Svetu je misu predvodio mladomisnik fra Ivan Režić, a pjesmom ju je upotpunio Mješoviti crkveni zbor sa voditeljicom Filipom Smoljo te solisticama Jagodom i Anitom Meter. Sv. Misi je nazočilo oko 300 vjernika. Posebno lijepo je bilo vidjeti velik broj djece i mladih te je i sam župnik fra Ante Madu-nić istaknuo kako selo Lug prednjači po brojnosti djece, pohvalio roditelje, a posebno ohrabrio mlade bračne parove potičući ih na obiteljski kršćanski život.

Poslije misnog slavlja održana je Seoska olimpijada. Natjecatelji su se borili u bacanju kamena s ramena, skoku u dalj, čeličnoj ruci i potezanju konopa. Pobjednici su za nagradu dobili dalmatinski pršut. Večer je bila ispunjena bogatim kulturnim programom kojega je vodio Marijan Grbavac-Mirić, a nastupili su Širokobriješki tamburaši, KUD Dikovača, Ana Protrka, Guslar Ljoljić te Klapa „Sveti Mihovil“ Proložac, a da nitko ne ostane gladan pobrinuli su se Tvrtko i Ćizo kuhajući grah u velikom kazanu. Ugodno druženje i slavlje potrajalo je dugo u noć.

Tatjana Meter

kolijevke fratara i naše Provincije. Izlet je, zbog svoje raznolikosti, pun dojmova tako da ga podržavaju i roditelji i djeca.

20. 6. 2010. – Sv. misa u čast blagdana Sv. Ante i spomen na poginulog hrvatskog branitelja Franu-Đonu Bubala te Seoska olimpijada održana kod kapele sv. Ante, a športski dio na samom igralištu. Organiza-tori pripreme zakusku uzvanicima i svima nazočnima. Sv. misu i prigodnu propovijed održao je fra Ivan Režić, mladomisnik i župski vikar u Imotskom.

Prolo@ac

18

Franjevci Provincije presvetoga Otkupitelja na Visovcu

24. 6. 2010. – Iz naše župe tradicional-no hodočastimo Sv. Ivi u Jajce (Podmilačje). Mnoštvo vjernika i hodočasnika različitih vjeroispovijesti slijeva se danas Sv. Ivi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Dalma-cije. Ovom skupu pridružila se i skupina hodočasnika jednog autobusa iz naše župe. Sve je ispunjeno molitvom ovom svecu i ugodnim razgovorom u autobusu. Dosta je

napomenuti onu hodočasničku: „Dogodine samo pripiši listu“ (popis).

29. 6. 2010. – Sv. Petar i Pavao. Zaštit-nik rodne župe našeg župnika Cista Provo pa je o. župnik sudjelovao u ovoj proslavi na sv. misi i domjenku kod župnika.

1. 7. 2010. – Dan Provincije. Svake godine u ovo vrijeme za sve nas fratre, članove ove Provincije organizira, se jedan

Prolo@ac

19

Kolege ispred crkvice Srca Marijina

Badnjevice

dan kada ćemo se mi svi fratri sakupiti na Gospinom otočiću Visovacu i proslaviti naš Dan Provincije. Tako je bilo i ove godine. Mi fratri imotskog samostanskog okružja uputili smo se samostanskim kombijem i uz molitvu i ugodan razgovor sudjelovali u ovom za nas zaista lijepom danu. Program Dana predvodi redovito sam Provincijal, koji nam kroz svetu misu i osobni susret izrazi i podršku, a i opo-menu ako je ima, te prikaže i stanje Provincije.

4. 7. 2010. – Naš župnik fra Ante uprili-čio je godišnji susret sa svojim kolegama - re-đenicima iz 1977. u svojoj župi Proložac. Od 9 njegovih kolega, koji su te godine slavili svoju Mladu misu, na susret je došlo njih petorica sa svojim meštrom fra Stjepanom Čovom. Zajedno su slavili svetu misu u crkvici Srca Marijina u Bušanjama, a popodnevno dru-ženje uz ugodni razgovor o proteklom svom životu, uz domjenak, nastavili su u kanjonu rijeke Suvaje podno Brane.

Prolo@ac

20

Mladi nose križ na vrhu procesije u Šumetu

U procesiji su jednostavno svi

Prolo@ac

21

9. 7. 2010. – Kraljica mira u Šumetu. Ovoj proslavi prethodi i trodnevnica kroz koju se obavi i neposredna priprava i sveta ispovijed za ove župljane, a u zadnji dan Trodnevnice lijepa procesija s ne baš la-ganim kipom Majke Božje kroz selo, gdje vjernici ispred svojih kuća naprave male okićene oltariće s Gospinim slikama. Samu Proslavu i procesiju ove godine predvodio je fra Kristijan Stipanović, učitelj postulanata u Imotskom. Redovito je dobar odaziv vjer-nika, tako da je proslava protekla sasvim uspješno. Preko mise pjevao je naš Mješoviti crkveni zbor.

18. 7. 2010. – U samostanskoj crkvi u Imotskom svoju Mladu misu slavio je fra Josip Sušić. Fra Josip, iako član imotske župe, vezan je i za župu Proložac po majci, koja je s Kokića Glavice, a dio svoga slobod-nog vremena i praznika često je provodio u župi Proložac. Zbog toga mu u ime svih nas župljana i osobno čestitam, želim mir i ustrajnost! Jedan od oltarića za procesije u Šumetu

Odrasli muškarci nose kip Kraljice Mira

Prolo@ac

22

Mlada misa fra Josipa Sušića

"Gospodin mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga." (Ps 94,22)

U nedjelju 18. srpnja 2010. godine fra Josip Sušić proslavio je mladu misu u crkvi sv. Franje Asiškog u Imotskom. Fra Kristijan Stipanović prije početka slavlja kratkim je uvodom najavio program koji je započeo procesijom. U procesiji su sudjelovali mini-stranti, svećenici i mladomisnik. Na ulazu u crkvu roditelji - Mijo i Danica, blagoslovili su svoga sina - mladomisnika fra Josipa. Kad su ministranti, svećenici i poslužnici došli do oltara, fra Josipa su kratkim krasnoslovom pozdravile tri djevojčice te njegov kum fra Tino Labrović.

Fra Tino je u svom pozdravu rekao kako je njihovo kumstvo započelo prije 12 godina. Pozdravivši mladomisnika, fra Tino je pozvao sve okupljene da mole za mladomisnika kao i za nova duhovna zvanja koja će biti radost obitelji, župi, Provinciji i cijeloj Crkvi. Nakon tih pozdrava mladomisnik je započeo euha-ristijsko slavlje.

Prvo i drugo čitanje, kao i molitve vjernika, čitali su članovi obitelji fra Josipa Sušića. Na ovom mladimisničkom slavlju, po želji samoga mladomisnika, propovijedao je fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik u Imotskom. Na početku propovijedi izrazio je radost propovijedanja upravo danas jer kao gvardijan i župnik u crkvi sv. Franje mnogo je puta propovijedalo s radošću, ali danas je to učinio "s posebnom i velikom radošću povo-dom mlade mise našega fra Josipa (Joška)". Fra Zoran je nastavio s jednim povijesnim detaljem kako je prezime Sušić jedno od najstarijih zapisanih u matici krštenih u župi, ali da je fra Josip prvi iz prezimena Sušić koji je postao fratar-svećenik.

Propovjednik je zatim naglasio kako svi moramo biti zahvalni Bogu na daru - jer dar svećeništva pripada roditeljima, župi, Provinciji, Redu i Crkvi. Svećenik se stavlja u službu za narod, on je učitelj, pastir, tješitelj, primjer i putokaz prema vječnosti. Iako smo mi danas, nastavio je fra Zoran, jedno srce i jedna duša, svi smo radosni jer se fra Josipu ostvario san od mladenačkih dana, među-tim, to ostvarenje sna nije bilo jednostavno, bilo je teških trenutaka i križeva. Ipak, danas je došao trenutak kad se ispunjaju molitve ro-ditelja i prijatelja, molitve koje su ga pratile od Sinja, preko Splita i Zagreba do ovoga časa. Na tom putu do svećeništva bili su, dakle, roditelji i odgojitelji, profesori i prijatelji kao

Prolo@ac

23

i mnogi nepoznati koji redovito mole za sve-ćenička zvanja. Zbog svega toga, fra Zoran je pozvao mladomisnika da se uvijek moli za njih, osobito kad prikazuje svetu misu.

Na kraju propovijedi fra Zoran je rekao: "Dragi naš fra Joško, neka ti budu uzori fratri i svećenici Imotske krajine da smjelo kročiš dalje. Gdje god te odredi Uprava Provincije, budi sijač svjetlosti i dobrote da tvoj franje-vački život bude plodan. Dragi fra Joško, Bog te blagoslovio!"

Za darove su prinešeni: Biblija, kruh, vino, križ, štola i zemlja. Darove su prinosili članovi fra Josipove rodbine. Za vrijeme mise pjevao je župni zbor sv. Franje Asiškog pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Na euharistijskom slavlju bio je prisutan fra Raul Allimant Jimenez, gvardijan "Frater-nita ven. Fra Gabriele Maria Allegra" iz Rima jer se osobno poznaje s fra Josipom. Osim njega, bilo je 30-ak uzvanika iz Zagreba, među kojima su bili i članovi Frame Majke Božje Lurdske kojima je fra Josip duhovni asistent.

Fra Zoran Kutleša, kao gvardijan i žu-pnik, pozdravio je posebno mladomisnika,

njegove roditelje, braću i sestre, časne sestre, bogoslove, svećenike, među kojima poseb-no fra Božu Vuletu, provincijskog vikara i gvardijana Čudotvorne Gospe Sinjske, te mladomisnika fra Marija Radmana koji u sljedeću nedjelju 25. srpnja slavi mladu misu u Zagrebu. Naglasio je kako ove godine naša Provincija ima 4 mladomisnika. Završnu riječ uputio je mladomisniku fra Josipu: "Dragi fra Joško, svetih se misa nagovorio. Neka bude tako. Amen".

Fra Tino Labrović pozvao je sve uzva-nike da nakon euharistijkog slavlja dođu na objed u Restaurant "Zdilar". Euharistijsko slavlje u crkvi završilo je mladomisničkim blagoslovom fra Josipa i fra Marija. Na izlazu crkve ministranti su dijelili sličice kao uspomenu na ovo mladomisničko slavlje. Fra Josip je svoj svećenički put započeo uz geslo: Gospodin mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga. (Ps 94,22). Nakon blagoslo-va mnogi su čestitali i fra Josipu zaželjeli da ga Bog i sv. Franjo Asiški prate na njegovu započetom putu svećeništva.

Prolo@ac

24

Marijanski simpozij u Oštarijama

častima i da vjernici radije k njoj dolaze zbog pobožnosti, sa svoje strane podje-ljujemo oprost od sedam godina i sedam četrdesetnica na mlade nedjelje svakoga mjeseca te na blagdane Svijećnice, Blago-vijesti, Rođenja, Uznesenja i Bezgrješnog začeća BI. Dj. Marije, za sada i na sve vje-kove - svima koji posjete tu crkvu, iskreno se pokaju i ispovjede te pruže darežljivu ruku za obnovu i uzdržavanje iste crkve.

Dano u Sieni 30. ožujka 1459., prve godine našega pontifikata. Papa Pio II.Oštarije, mjesto nadomak Ogulina, 90

km udaljeno od Zagreba, a samo jedan km od izlaza za Ogulin s autoceste Zagreb-Split, bilo je 30. travnja i 1. svibnja t.g. malo središte Gospićko-senjske biskupije. Naime, tih dana održan je simpozij “Štovanje Bl. Dj. Marije na području Gospićko-senjske biskupije” .Povod za ovaj događaj, koji je “podigao na noge” ovu Gospinu župu i svetište bila je 550. obljetnica bule Pia II. kojom je 30. ožujka 1459. godine Marijinoj crkvi i svetištu podijelio oprost i priznanje. Bula glasi: “Doznali smo za cr-kvu Blažene Djevice Marije, nazvanu od Čudesa, blizu mjesta Modruša u Krbavskoj biskupiji, prema kojoj hrli mnoštvo ljudi sa svih strana zbog brojnih čudesa, koja Sve-višnji ondje ne prestaje činiti na zagovor i po zaslugama iste Djevice Marije.

Tim čudesima bezbroj puta ukrašenu, naši predšasnici i druge crkvene osobe ob-dariše crkvu u prošlim vremenima raznim oprostima za sve one koji je u određene dane posjete.

A mi, potaknuti molbom našega bra-ta Franje, biskupa krbavskog i ljubljenog sina plemenitoga Stjepana Frankopana, kneza i gospodara istoga mjesta, želeći da se rečena crkva obasiplje doličnim Gospa od Čudesa

Prolo@ac

25

Crkva Gospe od Čudesa i svetište Gospe od Krasna

Velika trobrodna crkva sagrađena je u 15. stoljeću, točnije 1450. g., od koje su danas ostali samo vanjski zidovi. Crkvu je dao sagraditi knez Stjepan Frankopan, gospodar grada Modruša, a bila je jedna od većih crkava na ovim prostorima, duga 58, široka 20, a samo svetište bilo je dugo 10, 5 metara. Crkva je stradala od Turaka 1521, g., a 1645. urušio se svod tako da su ostali samo goli zidovi. Kada su u drugoj polovici 17. stoljeća prestali turski napadi, crkva se počela obnavljati, ali samo prostor neka-dašnjeg njezina svetišta. Temeljna obnova izvršena je 1901.-1902. Zidovi stare crkve i danas stoje netaknuti čuvajući uspomenu na davna vremena, ali i dragi prostor koji, osobito u pojedinim prigodama, dobro dođe vjernicima i hodočasnicima. Crkva, koja je danas i župna crkva Marijina uznesenja na nebo, osobito je posjećena na sve Gospine blagdane, a najveći broj vjernika pohodi ovo svetište 15. kolovoza kada slavimo Marijino uznesenje. U ovo svetište hodočaste vjernici ne samo iz okolice Ogulina nego i oni iz dru-gih krajeva Like, pa i dalje. Uz ovo svetište Gospićko-senjska biskupija ima i poznato svetište Krasno na Velebitu. Krasno se spo-minje prvi put 1275. godine. Tu je još prije Tu-raka bila sagrađena crkva sv. Marije, a poslije će to postati daleko poznato svetište, koje se nalazi u blizini planinskog prijevoja Zavižan. Prema priči, jednom su pastiri u šumi Krasna na jednom panju našli cvijet u kojem je bila slika Majke Božje. Ubrali su cvijet i odnijeli ga u Krasnarsko polje i ostavili u kapelici. No cvijet je nestao, a pastiri su ga opet našli u šumi na istom mjestu. To se događalo više puta. Na kraju vjernici, vidjevši što se događa, na tom mjestu sagrade kapelicu, a iznad samog panja postave oltar. Od tada je to mjesto stjecište Marijinih štovatelja, a naj-veće hodočašće je na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, i blagdan Gospina rođenja 9. rujna. Uz ova dva svetišta u Gospićko-senj-skoj biskupiji ima još nekoliko manjih, a mi

smo ovom prigodom posjetili svetište u Troš-mariji, desetak km udaljenom od Ogulina u kojem se časti Gospa od Utjehe.

Znanstveni skup

Skup je otvoren 30. travnja u 9 sati u staroj školi u Oštarijama pozdravima crkvenih i općinskih dužnosnika i nastu-pom KUD-a. Na simpoziju su nastupila 24 predavača među kojima i trojica iz naše Provincije Presvetog Otkupitelja: fra Gabrijel Jurišić, fra Petar Lubina i fra Bru-no Pezo. Predavači su obradili povijesne danosti mjesta, svetišta, crkve, kapelice i običaje, ličke osobitosti i velikane duha i pera koji su djelovali na području današnje biskupije. Za vrijeme simpozija dvorana stare škole bila je neprestano puna, a da sva predavanja u tako malom mjestu neprestano prati 60-ak osoba za svaku je pohvalu.Prvog dana poslije radnog dijela simpozija u 18 sati bilo je misno slavlje koje je u Gospinoj crkvi punoj vjernika predvo-dio i izrekao prigodnu homiliju dr. Vlado Košić, predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta i biskup novoosnovane Sisačke biskupije. S njim je u koncelebraciji sudje-lovalo 17 svećenika. Osobito je bilo lijepo po završetku skupa, tj. 1. svibnja kada je,

Prolo@ac

26

poslije radnog dijela, u 11 sati ispred škole krenula procesija prema crkvi. Na čelu su išla KUD-a iz Modruša, Ogulina, Oštarija, Zagorja i Tunja u narodnim nošnjama, a veliko mnoštvo vjernika predvođeni do-maćim biskupom dr. Milom Bogovićem ispunilo je crkvu. Biskup je, uz 15 svećeni-ka, predvodio svečanu sv. misu za vrijeme koje su pjevali članovi spomenutih KUD-ova. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na upravo završeni znanstveni skup i zaželio da njegovi plodovi budu obilni, kako na znanstvenom-tako i na duhovnom polju. Poslije sv. mise KUD-ovi su ispred crkve zaplesali svoja kola, a svima je ponuđena i tjelesna okrjepa, koju su za ovu prigodu spremile vrijedne ruke kućanica iz Oštarija.

Za vrijeme odvijanja cjelokupnog pro-grama moglo se vidjeti koliko spomenuti skup znači za ovaj kraj. Njegovi stanovnici, i to ne samo Oštarija nego i Josipdola, općin-skog središta, kao i cijelog ogulinskog kraja osjećali su se ponosnima. Sretni su da je toliki broj teologa, znanstvenika, svećenika i triju biskupa, iz čijih su usta čuli mnogo toga o svojoj povijesti, crkvama i kapelama, obi-čajima i slavnim ličkim muževima, boravio u njihovu kraju i da su im mogli pokazati svoje veliko gostoprimstvo, koje je zaista bilo na visokoj razini. Zato smo im svi mi zahvalni, a nadamo se da će oni biti još zadovoljniji kada sve radove mognu čitati u Zborniku koji treba izaći.

Sudionik

Vrata na crkvici Opačac

Postavljena su nova hrastova vrata, dva hrastova prozora i zvono na staroj zavjetnoj crkvici Majke Božje na izvorištu rijeke Vrlji-ke na Opačcu.. Nakon višegodišnje restau-racije te povijesne građevine, koju je vodila kustosica Zavičajnog muzeja u Imotskom prof. Snježana Tonković, postavljanjem vra-ta i prozora zaokružen je jedan veliki posao. Nova hrastova 6 centimetara debela vrata donirao je Josip Renić iz Bjelovara. Njegova majka rođena je u Aržanu pa, kako kaže, i on se osjeća Imoćaninom. Također, donirao je i dva hrastova prozora. Na crkvicu je postav-ljeno i zvono, dar obitelji Mije Tolića Ivanova, rodom iz Prološca, koji živi u Zadru. Tako će na blagdan Velike Gospe brojni hodočasnici na izvorište rijeke Vrljike imati priliku vidjeti i novoobnovljenu crkvicu.

Izvor: Radio Imotski

Prolo@ac

27

KrizmaProložac, 16. svibnja 2010.

Dan primanja sakramenta sv. krizme u župi. Kišovit dan dao nam je dragi Bog. 58 ovogodišnjih krizmanika, svečano i pristojno odjeveni, u pratnji svojih kumova, roditelja i uzvanika sliježe se prema prostranom i lije-pom dvorištu naše župske crkve sv. Mihovila očekujući svečani ulazak u crkvu i početak sv. mise. Na početku krizmanica Antonela Maršić pozdravlja monsinjora Ivana Ćubeli-ća, generalnog vikara i delegata nadbiskupa Marina Barišića.

U svojoj homiliji don Ivan je nazočnima ukazivao na smisao sakramenta kršćanske zrelosti – potvrde i poticao krizmanike na ustrajnost i čvrstoću vlastite vjere u svim prilikama života. Uslijedio je središnji čin kojim je don Ivan podijelio sv. potvrdu krizmanicima.

Na kraju o. župnik se zahvalio don Ivanu uime samih krizmanika, kumova i roditelja i uputio čestitku krizmanicima, kojoj se če-stitci pridružio i djelitelj krizme. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje i nastavak slavlja za obiteljskim stolom.

Mons. Ivana, Nadbiskupova delegata, u ime krizmanika na početku mise pozdravila je i zaželjela dobrodošlicu krizmanica Anto-nela Maršić ovim riječima:

Oče Ivane, izaslaniče našega o. Nadbiskupa!

Čast mi je pozdraviti Vas na početku ovog euharistijskog slavlja uime 58 kan-didata kojima ćete podijeliti sakrament sv. potvrde. Svjesni smo da primanjem ovog sakramenta postajemo punopravni člano-vi Kristove Crkve i da preuzimamo obvezu

Prolo@ac

28

svjedočiti istinu koju je naviještao i naš Spasitelj. Kroz dosadašnje obrazovanje i kroz iskustvo kršćanskog života dobro znamo da jedino vođeni mudrošću Duha Svetoga možemo ispuniti svoju vjersku, obiteljsku i rodoljubnu obvezu i ubrojiti se među opečaćene i Bogu, Crkvi, obitelji i rodu odgovorne i vrijedne osobe.

Primajući ovaj sakrament, mi u stvari preuzimamo obvezu naviještanja istine koju nam je donio i predao Isus Krist. Zato Vas molimo da nas ohrabrite i svojom riječ-ju potaknete da ovo nije puki crkveni obred ili, ne daj Bože, običaj nego životni zadatak s kojim trebamo živjeti, Boga svjedočiti i krjeposno obogaćivati i sami sebe, i svoje obitelji, i našu župnu zajednicu, i Kristovu Crkvu, naš narod i cijelo čovječanstvo. Mi dobro znamo da nam to ne će biti ni lako ni jednostavno, ali s Božjom pomoću i pod vodstvom naših duhovnih pastira nadamo se da ćemo u svemu tome izdržati i ispuniti svoju životnu zadaću. Dao Bog da tako bude i da, pod vodstvom Duha Svetoga i primanjem njegovih sedam darova, ispuni-mo svoju kršćansku i rodoljubnu zadaću i proslavimo onoga komu dugujemo sve što imamo i što jesmo. Na kraju Vas molim da našem Nadbiskupu prenesete naše iskrene pozdrave i želju da još dugo vremena vodi našu dragu Nadbiskupiju.

Neka Vas Bog prati u Vašem dušobriž-ničkom životu i dobro nam došli! Bog Vas blagoslovio!

Naši krizmanici:

1. Branimir Bajić2. Neven Barbić3. Marko Blažević4. Valentina Blažević5. Ivana Bubalo6. Josip Bubalo7. Marina Bubalo8. Dragica Buće9. Daniel Češljar

10. Antonija Ćorić11. Slavko Dropuljić

12. Vice Grabovac13. Antonela Grbavac14. Josip Grbavac15. Marina Grbavac16. Natalija Grbavac17. Suzana Grbavac18. Tomislav Jukić19. Katarina Juričić20. Ivana Katanić21. Mihovil Knezović22. Mateo Kraljević23. Antonija Lasić24. Josipa Lasić25. Mila Lasić26. Stipe Jakov Lasić27. Tereza Lasić28. Kornelijo Leko29. Marija leko30. Marin Mandić31. Antonela Maršić32. Edita Maršić33. Roza Maršić34. Mislav Matić35. Ivana Meter36. Mario Meter37. Ante Mikulić38. Lana Mikulić39. Marija Mršić40. Kristina Mršić Božinović41. Josipa Perić42. Ana Petričević43. Kristina Petričević44. Marina Petričević45. Miranda Pezo46. Ivana Porobić47. Ivana Radeljić48. Josip Radeljić49. Ljubica Radeljić50. Anđela Rajič51. Ante Rako52. Matea Rako53. Mario Stojić54. Mario Šimić55. Marko Šimić56. Marija Tolić57. Bruna Tomić

Sveukupno 57 krizmanika.

Prolo@ac

29

Prolo@ac

30

Prva pričest

Prva pričest u župi. 48 prvopričesnika lijepo i jednolično odjeveni u prvopričesnič-ke haljine u pratnji svojih roditelja primilo je danas po prvi puta Tijelo Kristovo i time postali punopravni dionici Kristova stola i euharistijskoga slavlja. Prigodni program, kojeg su izvodili sami prvopričesnici kao pratnju kroz misu, lijepo je pripremila njihova vjeroučiteljica s. Filipa Smoljo.

Prva sveta pričest

Uoči Prve svete pričesti osjećala sam se radosno. Bila sam nestrpljiva. Obukla sam bijelu svečanu haljinu, a u ruci sam imala ukrašenu svijeću. Na glavi sam imala neko-liko bijelih cvjetova. Do oltara smo išli sklo-pljenih ruku u miru i tišini. Na oltaru nas je čekao Isus Krist. Crkva je bila veličanstvena. Bijele klupe na sebi su imale poneki buketić. Na početku mise izveli smo recital na temu „Dobri Pastir“. U njemu smo bili glavni. Dok smo recitirali, svi su nas zadivljeno gledali i hvalili. Naši roditelji bili su jako ponosni na nas, a poneki su čak od sreće zaplakali. Sve je bilo lijepo, ali najljepši trenutak je bio kad smo primili Kristovo Tijelo. Tada sam osje-ćala toplinu oko srca, blaženost, ushićenje i bilo mi je sve olakšano jer je tada moja duša bila bez grijeha. Obećala sam Isusu da ne ću svjesno griješiti i da ću imati ljubav za bližnje i za cijeli svijet.

Ivana Grabovac, 3. a

Prolo@ac

31

Prolo@ac

32

Prvopričesnici, 2009./10.

1. Dino Bajić2. Josipa Bajić3. Marijan Bonovil4. Marko Bonovil5. Andrea Božinović6. Matej Božinović-Karauz7. Darija Bubalo8. Marko Bubalo9. Natali Bubalo

10. Katarina Buljan11. Ljubica Cvitanović12. Marko Cvitanović13. Ante Češljar14. Josipa Čujić15. Ana Ćorić16. Ines Dogan17. Kristijan Dropuljić18. Tomislav Dropuljić19. Ivana Grabovac20. Matea Grabovac21. Mateo Grabovac22. Tea Grabovac23. Anđela Grbavac

24. Mislava Grbavac25. Stela Grbavac26. Lidija Jukić27. Anđelo Kraljević28. Anđelko Lasić29. Ivana Lasić30. Antonia Leko31. Kristina Maršić32. Martina Maršić33. Zdravko Maršić34. Anđela Petričević35. Dino Petričević36. Martina Petričević37. Mihovil Petričević38. Nino Radeljić39. Petra Rako40. Matej Rimac41. Miroslava Stojić42. Antea Šimić43. Marina Šumelj44. Andrija Tolić45. Laura Tolić46. Ivona Turić47. Stella Vidović48. Ana Vujčić

Prva sveta pričest

Prvu svetu pričest u našoj župi djeca nestrpljivo iščekuju. Otvorena srca žele prigrliti Krista.Ovo je sveti sakramenat što ga svjesno doživljavaju. Jako su vrijedni i aktivni na probama. Svi žele poneku ulogu za sebe, pa čak i za svoje roditelje. Već tada se na njima vidio osjećaj da se sprema nešto veliko, svečano i blaženo. Sestra Filipa neumorno radi s njima. Mora biti discipline, a jednako tako ima vremena i za malo igre.

Dan po dan, i tako dođe sveta nedjelja i bijele grlice se okupiše oko Kristova euharistijskog stola. Prekrasan dan, a ispred crkve dva reda bijelog biserja ozarenih lica sa širokim osmijehom. U zraku se osjećala blagost i mir u duši. Djeca s flautama, klarinetima, saksofonom i trubom svirajući milost dočekuju ispred oltara špalir bijelih anđela u prekrasno uređenu crkvu. I zaista je bilo rajski! Moram priznati da nisam nazočio svečanijoj svetoj misi. Zadane uloge su izvedene bez pogrješke. Kapa do poda s. Filipi za toliki trud. Toliko energije utrošiti za realizaciju savršeno osmišljenog programa zaista nije jednostavno, u što smo se uvjerili i mi roditelji. Fra Ante je krstio malog Davida da bude još ljepše. Poželimo im puno zdravlja da nastave dugo - dugo raditi ovakvim žarom na korist nama i svetoj Crkvi.

Što poručiti djeci? Oni su postali ravnopravni nama odraslima na euharistijskom slavlju svake nedjelje u crkvi, a kad odrastu, neka se sjete ovog dana kad će i oni imati istu ulogu kao i mi sada.

Vice Božinović

Prolo@ac

33

Zlatna harfa u zlatnoj crkvi

Dvadeset i peta jubilarna Zlatna harfa, u subotu 5. lipnja okupila je dječje crkvene zborove i

njihove voditelje u Dubrovniku i u Vinjanima.

Zlatna je harfa susret dječjih crkvenih zborova koji je na inicijativu fra Miće Pinjuha započeo 1984. godine u hercegovačkoj župi Kočerin te se proširio i na druge hrvatske župe. Cilj ovih glazbeno-liturgijskih manife-stacija je njegovanje i promicanje liturgijskog pjevanja u Crkvi, a glavni organizatori su: Vijeće franjevačkih zajednica u HR i BiH i Institut za crkvenu glazbu „Albe Vidaković” iz Zagreba.

Dvadeset i peta jubilarna Zlatna harfa, u subotu 5. lipnja okupila je dječje crkvene zborove i njihove voditelje u Dubrovniku i u Vinjanima.

U Dubrovnik je pristiglo šestotinjak sudionika iz trinaest župa, dvanaest iz Splitsko-makarske nadbiskupije i jedne iz Šibenske biskupije. Između njih želim spo-menuti zborove kojima su voditeljice školske sestre franjevke: Zbor župe Uznesenja BDM

Prolo@ac

34

iz Kaštel Lukšića s voditeljicom s. Terezinom Bašica, Zbor župe Uznesenja BDM iz Klisa s voditeljicom s. Anitom Perkušić, Zbor „Gos-pini anđeli“ iz župe sv. Franje iz Imotskog pod vodstvom s. Sofije Vuković i Zbor župe sv. Mihovila iz Prološca koji vodi s. Filipa Smoljo.

Za Vinjane se opredijelilo devet zborova s više od 400 sudionika među kojima su i zborovi iz župe Svih Svetih-Hrvace pod vodstvom s. Vitalije Križan te župe Gospe od Ružarja- Seget Donji pod ravnanjem s. Blagoslave Lončar.

Susret zborova započeo je svečanim euharistijskim slavljem koje je u prepunoj crkvi Male braće u Dubrovniku, s nama sla-vio fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom uz koncelebrante: fra Stipu Nosića, fra Antu Madunića, fra Mladena Prolića i dr.

Fra Ivan nas je uveo u slavlje ovim rije-čima: „Crkva u kojoj se nalazimo nazivala se nekada „zlatna crkva“ jer je bila iznutra zlatnom optočena i brojnim umjetničkim djelima, sve do požara koji je (u 17. stoljeću)

oštetio i osiromašio njezinu ljepotu. No ona danas po ovoj zlatnoj harfi i vašim zlatnim srcima postaje opet zlatna.“

Tumačeći riječ Gospodnju fra Ivan naglašava: „U Evanđelju koje smo čuli Isus hvali sirotu udovicu koja je dala tek jedan novčić, ali je zapravo dala više od svih jer je u hramsku riznicu ubacila sve što je imala, dok su drugi ubacivali od svoga suviška! Isus koji vidi što je u srcu čovjekovu prepoznaje i hvali ju pred svojim učenicima. Udovičin nov-čić dar je od srca jer dala je sve što je imala.

Ovaj primjer nas uči da nije važno koliko dajemo, već kako i s koliko srca dajemo. Jer Bog ljubi vesela darivatelja! Milostinja koju ćemo danas sakupiti jest znakovita i podu-dara se s današnjim tekstom iz Evanđelja. Svojim skromnim prilogom, ali prilogom od srca, pomoći ćemo bolesnoj djevojčici Žani Lelas iz Vrlike, koja boluje od celebralne paralize.“

Ovogodišnja harfa bila je i svojevr-sna molitva djece za Žanu pod geslom :

Prolo@ac

35

Pomozimo Žani da prohoda, što su označili posebnim plakatom uz oltar, kojeg je nasli-kao Ante Lončar. Na plakatu su invalidska kolica obasjana svjetlošću ljubavi i dobrote s kojih Žana ustaje i čije korake prate raspje-vana djeca koja su nota ljubavi na njezinu životnom putu.

Nakon euharistijskog slavlja, na kojem smo svi bili jedno srce i jedna duša, uslijedio je dio u kojem su predstavnici izvlačili iz košarice brojeve kojim će redom nastupiti s izbornom pjesmom, slaveći Gospodina- Dobrog Pastira.

Izbornu pjesmu, Naš Dobri Pastir, na-pisala je Ivana Granić, a uglazbio ju je prof. Ivan Glibota Crni. Obogatite se i vi dijelom pjesme:

Sva se dobrota u Tebi krije, svaka se radost s Tvog izvora pije. Znam da si blizu, zla se ne bojim

Dobri si Pastir, naš Gospodin. Ti vodiš sve ljude na izvor života,

Život uz tebe - prava ljepota. U nemirno srce donosiš mir, Ti si Gospodin, Dobri Pastir.

Gvardijan samostana fra Stipe Nosić i pokrajinska zastupnica za Splitsko-makarsku

nadbiskupiju s. Nedjeljka Milanović – Litre na završetku susreta u samostanskoj crkvi podijelili su predstavnicima svih zborova priznanja za nastup.

Čulo se iz dječjih srca kako su svi bili radosni uz Isusa, Dobrog Pastira, kojemu pri-pada svaka slava, čast i hvala. Svake godine sve više i više usavršavamo i obogaćujemo euharistijska slavlja novim pjesmama pripre-majući se za Zlatnu harfu.

I naše sestre, koje žive u samostanu od Sigurate, imaju veliko srce jer su nas radosno dočekale, a još radosnije primile i pokazale neke dubrovačke znamenitosti.

Po povratku smo se zaustavili u Slanom gdje smo okrijepili tijelo. Vraćajući se u svoj Proložac, srdačno zahvaljujemo našem župniku fra Anti Maduniću, zatim vjernim vjeroučiteljicama Maji i Ivani koje su uvijek s nama. Jedno veliko hvala fra Antinoj „po-kretnoj kuhinji“.

Nije zlato sve što sja, ali naša djeca su zlatna i sjajna jer ljubav iskazaše maloj Žani svojim prilogom od jedanaest tisuća kuna, a Gospodina - Dobrog Pastira slaviše milo-zvučnim glasom.

s. Filipa Smoljo

Zaltna harfa u crkvi Male braće

Dana 5. lipnja naš Mali dječji zbor otputovao je u sunčani Dubrovnik na još jednu Zlatnu harfu. Kao i perthodnih godina, prikupljali smo za bolesnu djecu, a ove godine to je bila djevojčica Žana Lelas. Žana je četrnaestogodišnja djevojčica koja ne može hodati. Svojim skromnim doprinosom odlučili smo joj pomoći i pružiti joj svu moguću potporu.U ranu zoru uputili smo se u znameniti Dubrovnik. Svi smo bili jako uzbuđeni, nestrpljivi te smo jedva čekali nastup. Putem smo pjevali, pričali i družili se.

Ovogodišnja Zlatna harfa održana je u crkvi Male braće. Nakon svečane mise počeo je dugo očekivani nastup. Naš zbor nastupio je osmi pjesmom „Naš Dobri Pastir“. Naš nastup oduševio je sve prisutne te su nas nagradili dugotrajnim pljeskom. Vjeroučite-ljice, s. Filipa i fra Ante bili su vrlo ponosni na nas, a mi smo blistali od sreće i veselja. Ovom Zlatnom harfom posjetili smo prekrasni Dubrovnik, stekli nova prijateljstva i, što je najvažnije, dobro se zabavili. I dalje ćemo pjevati i sudjelovati na Zlatnoj harfi jer tko pjeva, dvostruko moli!

Antonija i Marija Stojić

Prolo@ac

36

Izlet na otok Visovac

lađe, na dječjim licima moglo se vidjeti malo razočaranje. Neki su zamišljali da će nas voziti veliki brod, a ne „obični čamci“. Ali vožnjom prema našem cilju oduševljenje je sve više raslo. Izlazeći, djeca su pohitala kupiti poneku sitnicu – uspomenu sebi i onima koje su ostavili kod kuće. Možda još neki i nisu bili svjesni gdje smo to stigli. Ali tu je bio naš fra Ante i s. Filipa da nam pokažu ljepote otoka Visovca. Poveli su nas u obilazak crkve i muzeja. Nakon molitve i

S molitvom smo krenuli na izlet sa svojom djecom.

Subota je, jutro. Torbe na leđima. Djeca već pomalo nervozna, zapitkuju roditelje kada će krenuti, gdje su autobusi. A onda već nakon nekoliko trenutaka polazak. S molitvom smo krenuli na izlet sa svojom djecom. Autobus je ispunjavala pjesma. Na jednoj strani djevojčice, a na drugoj dječaci. Uz razgovor i pjesmu stigli smo na naše odredište, Visovac.

Iz autobusa se već vidjelo kako je priroda lijepa. Ulazeći u skupinama u male

Pogled na Visovac

Prolo@ac

37

pjesme fra Ante nas je upoznao s povijesti samog otoka, crkve, svećenika. Iako nam je sve to tako slikovito i živopisno dočarao, moju je pažnju na osobit način zaokupio križ na kojem je raspeti Isus. Njegovo lice, oči. Kao da nam želi ispričati neku posebnu tajnu.

U muzeju je toliko umjetnina, starina, prekrasnog nakita i svećeničkog misnog ruha. Ali ono nešto posebno bio je oskvrnuti Isus na križu. Možda ćete se pitati zašto baš On? Da, baš ON! On priča svoju priču. Onu ratnu. Na njemu je prošlost, ne tako davna, ostavila neizbrisive tragove – uzela mu jednu ruku, ranila i unakazila tijelo kao i mnogim našim braniteljima. Ali on isto tako prenosi jednu važnu poruku ljudima:“Oni mogu una-kaziti moje tijelo, otkinuti ruku, nogu…, ali ne mogu ubiti duh i vjeru u mom hrvatskom narodu.“ Jer i u sam rat naša braća, muževi, očevi i sinovi išli su s krunicom oko vrata, a u srcu su nosili Isusa Krista.

Divili smo se ljepotama, miru, tišini i blagostanju ovog malog raja na zemlji. Da, tako bih ja nazvala otok Visovac – mali raj na zemlji. Vrativši se do autobusa, odvezli smo se do mjesta gdje su nas čekali naši vrijedni kuhari sa spremljenim objedom. Djeca su pohitila na igralište gdje su sa s. Filipom pro-veli još nezaboravnih trenutaka uz neobične igre. Izlet smo nastavili obilaskom razrušenih crkava, izvora rijeke Cetine pa sve do Sinja - našoj Gospi.

Na putu kući autobus je ispunila pje-sma, smijeh, a možda i poneko razočaranje jer se put bližio kraju. Ali nije to kraj. Svi smo ponijeli nešto sa sobom – uspomene u svo-jim srcima. Zato trebamo zahvaliti dragom Bogu za ovaj dan jer smo sretni pošli, a vratili se ispunjeni i sigurni. Hvala i našem fra Anti i s. Filipi koji su nas poveli na ovaj put jer smo bogatiji za još jedno iskustvo. Ispunjeni Du-hom Svetim donijeli smo blagoslov s otoka Visovca – malog raja na zemlji.

Mama Gordana

Na putu do Visovca kod sv. Spasa na Cetini

Prolo@ac

38

Zavjeti u FSR-u

Dana 25. ožujka 2010. godine, na Blagovijest, u poslijepodnevnim satima, u crkvi svetog Mihovila u Prološcu i nakon dvije godine oblikovanja u novicijatu, devet sestara zavjetovalo se da će u svjetovnom staležu kroz sve vrijeme svoga života živjeti Evanđelje Isusa Krista u Franjevačkom svje-tovnom redu opslužujući njegovo Pravilo. Svetu misu predvodio je fra Frano Doljanin, pročelnik vijeća za duhovna zvanja Split-sko-dubrovačkog područja uz asistenciju imotskog gvardijana fra Zorana Kutleše i župnika fra Ante Madunića. Zavjete su dale sestre Davorka Leko, Dinka Leko, Marija Maršić, Anđelka Ivanko, Anka Ivanko, Maja Ivanko, Emilija Mandić, Jagoda Meter i Tatja-na Meter. Ovaj sveti čin svojim pjevanjem je upotpunio Mješoviti crkveni zbor s voditelji-com sestrom Filipom Smoljo. Misi su nazočili predstavnici područnih bratstava, članovi

Franjevačke mladeži s predsjednicom Niko-linom Petričević, rodbina i prijatelji zavjeto-vanica te štovatelji svetog Franje Asiškog. Zavjete je primila sestra Mila Šuto, ministra područnog bratstva Splitsko- dubrovačkog područja FSR-a, uz nazočnost svjedokinja, s. Ljubice Vujević, ministre bratstva Podbablje i s. Ankice Šuto, ministre bratstva Zmijavci. Sveta pričest podijeljena je pod prilikama kruha i vina. Slavitelj fra Frano Doljanin u svojoj propovjedi ohrabrio je i potaknuo zavjetovanice da slijede put blažene djevice Marije i svetog Franje i u svojim se kušnjama i dvojbama prepuste Božjoj providnosti s nadom i vjerom kao što je to činila i sama Djevica Marija. Poslije svete mise uz prigodni domjenak nastavljeno je ugodno druženje u župnoj dvorani.

Tatjana Meter FSR

Prolo@ac

39

Obnova obećanjaDana 31.1.2010. godine u crkvi sv.Mihovila

u Prološcu naši su framaši obnovili obećanja. Svoja obećanja obnovilo je

30-ak framaša, a to su:

Branimir Bajić,Marko Blažević,Valentina Blažević,Daniel Češljar,Antonela Grbavac,Marina Grbavac,Marin Mandić,Antonela Maršić,Ivana Porobić,Ana Petričević,Antonija Bajić,Kristina Blažević,Jelena Božinović,

Marija Buće,Slavica Bonovil,Ivana Jukić,Martina Knezović,Petar Knezović,Ana Mandić,Zorka Petrušić,Neda Bajić,Danijel Bonovil,Krešimir Dropuljić,Mirko Dropuljić i Nikolina Petričević.

Nikolina Petričević

Prolo@ac

40

Duhovna obnova za Uskrs

27.3.2010.godine održana je duhovna obnova Frame i mladeži naše župe. Na ob-novu se odazvalo stotinjak mladih. Fra Frano Doljanin održao je zanimljivo predavanje o izgubljenom sinu iz Evanđelja po Luki, kojim

je zainteresirao naše framaše. Nakon toga uslijedila je ispovijed, misa i pričest. Na taj način naši mladi su spremni dočekali najveći kršćanski blagdan.

Ana Mandić, voditeljica formacije

Sudjelovanje na Školi animatora u Zaostrogu

Na Školi animatora Frame u Zaostrogu od 15. do 17.siječnja sudjelovalo je i četvero članova Frame Proložac. Škola animatora organizirana je od strane Splitsko-dubro-vačkog područnog vijeća pod vodstvom predsjednice Ane Mikulić. Na trodnevnom

susretu imali smo razna predavanja, rad u skupinama, zajedničke molitve i slavlje svete mise. Bila nam je izrazita čast sudjelovati na ovom zanimljivom i korisnom susretu.

Petra Češljar, framašica

Prolo@ac

41

Malonogometni turnir Franjevačke mladeži

Imotske krajine

Frama Proložac bila je organizator malonogometnog turnira Franjevačke mladeži Imotske krajine 8.1.2010.

godine od 14.00-18.00 sati u športskoj dvorani u Prološcu.

Sudjelovale su frame: Imotski, Podba-blje, Runovići, Zmijavci, Vinjani i Proložac, a pehar je otišao u ruke Podbabljana.

Članovi bratstva su došli i navijali za svoje. Sve frame koje su sudjelovale do-bile su zahvalnice, a znak zahvalnosti dali smo i našem duhovnom asistentu fra Anti

Maduniću i načelniku Prološca gosp. Mati Lasiću. Po završetku turnira okupili smo se na večeri u župnoj dvorani, gdje smo s našim gostima razmijenili dojmove s turnira. Još jednom hvala svim sudionicima turnira za kojeg se nadamo da će postati tradicijom.

Nikolina Petričević

Prolo@ac

42

Turnir u PodbabljuUoči svetkovine Sv.Petra, zaštitnika

župe Podbablje, organiziran je drugi turnir Franjevačke mladeži Imotske krajine. Na turniru su sudjelovale frame: Podbablje, Proložac, Runović, Vinjani i Zmijavci. Turnir je trajao dva dana, a pobjedu i pehar je za-služeno odnijela momčad Frame Proložac. Nakon odigranih utakmica glumci HKUD-a Proložac izveli su priredbu pod nazivom „Daj čekić“. Želja svih nas framaša je da ovaj turnir postane tradicijom.

Momčad frame Proložac1. Danijel Bonovil2. Luka Maršić3. Pere Knezović4. Krešo Dropuljić5. Mirko Dropuljić6. Marko Šimić7. Ivan Brnas8. Ivan Šerlija9. Vjeko Ivanko

10. Mijo Radeljić11. Josip Grbavac

Voditelji momčadi:Nikolina Petričević i Ivan Maršić

Nikolina Petričević

Roditelji-djeca„Vaša djeca nisu vaša djeca,

oni su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom. Oni dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vam. Možete im dati ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer ona imaju svoje misli. Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše,

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se uspinjati da budete kao oni, Ali ne tražite od njih da budu poput vas,

jer život ne ide u natrag, niti ostaje na prekjučer“. Halil Džubran

Odabrao: Mate Radeljić

Prolo@ac

43

Susret Hrvatske katoličke mladeži u

Zadru

Održan je Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru pod geslom „ Da vaša radost bude potpuna“. Iz naše župe pod vodstvom o. župnika, s. Filipe i predsjed-nice Frame Nikoline Petričević na susret je pošlo 54-ero mladih naših framaša. U Zadru smo najprije primljeni u crkvi sv. Franje kao Franjevačka mladež uz prigodni program, zatim smo se zaustavili na Trgu sv. Donata te u dugoj koloni uputili prema SC na Višnjiku, gdje smo nazočili središnjem programu-sv. misi, koju je uz više biskupa i

Prolo@ac

44

svećenika predvodio novoimenovani zadar-ski nadbiskup msgr. Želimir Puljić.

Drugi dan susreta , odredbom organiza-tora, upućeni smo na mali otočić zadarskog arhipelaga Vrgadu. Tu smo primljeni u obi-teljima tako ljupko i iskreno da smo ostali iznenađeni. Uz mještane posebno se isticao župnik Poljak velečasni Andrej Stepjen. U

ovom istoimenom mjestancu od kojih stoti-njak mještana u nedjelju smo sudjelovali na sv. misi koju je predvodio naš župnik. Bira-nim riječima prošao je ukratko kroz povijest i znamenitosti ovog otočića apostrofirajući svece koji se ovdje štuju kao i legende koje o njima kruže na ovom zanimljivom malom otočiću. Mjesni župnik sa svojim crkvenim vijećem pred rastanak priredio nam je bogat objed u mjesnom restoranu i uz riječi zahvale pozdravili smo se, a u znak sjećanja na naš posjet svojim brodom odvezao nas je na-domak Kornata. Okružili smo sami otočić i otisnuli se do Pakoštana, gdje nas je čekao naš autobus kojim smo se sretno povratili u svoju župu.

Ispred crkve sv. Andrije na Vrgadi

Prolo@ac

45

Agnosticizam i ateizam

to nisu stoljećima). Mislim da nije moguće dublje shvatiti naše kršćansko društvo bez dubljeg dodira s nekršćanskim svijetom, s upoznavanjem zajedničkih vrijednosti koje te ljudske zajednice njeguju, a koje su bitno drukčije od naših. Te razlike možemo upo-znati i tolerirati, možemo se čak i obratiti na neku od tih religija, ali teško se itko može uvjeriti da bi netko od nas mogao postati duboko u duši pripadnik tih zajednica. Upo-znajući te ljude, njihov način razmišljanja, njihove navike, proizlazi da religija ili, bolje reći, cijela kultura koja se stvara oko neke religije nešto je što seže u samu srž čovjeka, u njegove najskrovitije kutke, daleko- daleko dublje od naivnog univerzalizma i kvazikoz-mopolitzma. Iz te perspektive čini se da su ateizam i agnosticizam zapravo religija. Štoviše, nisu čak ni religija, nego neobični odvojci kršćanstva, ali koje nikako nije mo-guće izlučiti od tog istog kršćanstva.

Iako sama pojava agnosticizma pokazuje da je stvarnost bitno drugačija, čini se da mnogi

naivci i danas misle da je ateizam nešto radikalno novo u odnosu na kršćanstvo, novi

pogled na svijet.

Pojam agnosticizam svoj etimološki korijen ima u grčkoj riječi agnostos, što znači nedokučivo, odnosno, ono što se ne može spoznati. Iako agnosticizam kao filozofska škola ima dugu tradiciju, sam pojam nastao je tek u 19. stoljeću, a stvorio ga je Thomas H. Huxley (1825. - 1895.). Agnosticizam je gledište prema kojemu je nemoguće znati ili dokazati postoji li Bog. To je intelektualno pošteniji oblik ateizma. Ateizam tvrdi da Bog ne postoji – nedokazano stajalište. Agnostici tvrde da se Božje postojanje ne može ni do-kazati ni opovrgnuti – da nije moguće znati postoji li Bog. U tome smislu agnosticizam je u pravu. Božje postojanje ne može se iskustveno dokazati niti opovrgnuti.

Iako sama pojava agnosticizma poka-zuje da je stvarnost bitno drugačija, čini se da mnogi naivci i danas misle da je ateizam nešto radikalno novo u odnosu na kršćan-stvo, novi pogled na svijet. Štoviše, još uvijek postoji prepotentno uvjerenje da je ateizam nadišao i demantirao religiju, da je ateizam objektivniji i znanstveniji, pa tako i uvjerlji-viji od kršćanstva. Kako je vrijeme velikim dijelom skršilo oštrice ateizma, pojavilo se također naivno mišljenje da se pasivnošću, odnosno agnosticizmom, također može po-bjeći od religije. Je li doista tako? Iskustvo koje je duboko prodrmalo mnoga uvjerenja bio je doživljaj država i ljudskih zajednica koje nikad nisu bile kršćanske (ili barem

Prolo@ac

46

Biblija nam kaže da moramo prihvatiti vjerom da Bog postoji. „A bez vjere nemo-guće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da na-građuje one koji ga traže” ( Heb 11,6). Bog je duh ( Iv 4,24) tako da ga nije moguće vidjeti niti opipati. Ukoliko se Bog ne odluči objaviti, u biti je ne-vidljiv našim osjetilima (Rim 1,20). Biblija nas poučava da se Božja opstojnost može jasno vidjeti u svemiru ( Ps 19, 1-4), osjetiti u prirodi ( Rim 1, 18-22) i potvrditi u našim srcima ( Prop 3,11). Agnosticizam je nespremnost da se do-nese odluka u prilog ili protiv Božjega postojanja. U konačnici, to je neka vrsta neodlučnog stajališta. Teisti vjeruju da Bog postoji. Ateisti vjeruju da Bog ne po-stoji, a agnostici vjeruju da ne bismo trebali vjerovati niti ne vjerovati u Božju opstojnost, jer nije moguće znati što je istina.

Hajdemo, argumenta radi, odbaciti jasne i neosporive dokaze da Bog postoji. Ako bismo stajališta teizma i ateizma/agnosticizma stavili na istu razinu, u što je „razumnije” vjerovati – u pogledu mogućno-sti života nakon smrti? No ako Bog postoji, kada umru ateisti i agnostici, trebat će neko-me dati račun. S ove perspektive svakako je „razumnije” biti teist nego ateist /agnostik. Ukoliko se ni jedno stajalište ne može doka-zati niti opovrgnuti, ne čini li vam se mudrim učiniti sve što je u našoj moći kako bismo vjerovali u ono stajalište čiji će krajnji rezultat u konačnici i vječnosti biti puno poželjniji? Normalno je sumnjati. Na ovom svijetu ima toliko toga što ne razumijemo. Ljudi često sumnjaju u Božje postojanje zato što ne razumiju ili se ne slažu s onim što On čini i dopušta. Međutim, kao ograničena ljudska bića ne možemo očekivati da ćemo shvatiti beskonačnog Boga. U ( Rim 11, 33-34) čita-mo: „O dubino bogatstva, mudrosti i znanja

Božjega! Kako su nedokučive Njegove odlu-ke i kako su neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je savjetnik?” Moramo vjerovati u Boga po vjeri i pouzdati se u Njegove putove po vjeri. Bog je spreman i voljan objaviti se na

nezamislive načine onima koji žele vjerovati u Njega. „Ondje ćeš

tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš

tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.” (Pnz 4,29).

Katekizam Katolič-ke crkve uočava bitnu činjenicu da agnostik odbija nijekati Boga; na-

protiv, dopušta da postoji transcendentno biće, ali

koje se ne može objaviti i o kojem nitko nije u stanju ništa

reći. Agnostik se ne izjašnjava o Božjem postojanju, izjavljujući da je nemo-guće to dokazati, dapače da nije moguće to niti ustvrditi niti zanijekati. Dok ateizam dokazuje, danas često vrlo agresivno, da Bog ne postoji, agnosticizam smatra da ne postoje s motrišta spoznaje i znanosti odgovarajući racionalni instrumenti koji bi potvrđivali ili negirali Božju stvarnost ili postojanje Apsoluta.

U knjizi O vjeri, nadi i ljubavi, papa Benedikt XVI. se pita je li agnosticizam izlaz te je li ova vrsta vjere (misli na kršćanstvo) spojiva s modernom kritičkom sviješću? Papa postavlja i retoričko pitanje ne bi li čovjeku našega vremena bili primjerenije suzdržati se od prosudbe ovih danosti, sačekati trenutak kad će znanost imati u rukama konačne odgovore? Papa ukazuje na današnju prosječnu akademsku svijest kojoj se čini da poštenje mišljenja i poniznost pred nepoznatim preporučuju agnosticizam. Je li agnostički pristup uopće prihvatljiv? Naime, ako se zaista ništa ne može kazati o Bogu te o besmrtnosti duše, tada tvrdnja da se ništa ne može kazati i znati tvori istinu, koja je u kontradikciji sa sadržajem same

Prolo@ac

47

tvrdnje. Čovjek s vjerom u Objavu prekora-čuje granicu vlastitog ljudskog znanja. Čak i kada bi Božja egzistencija mogla postati „znanje”, Objava i njezini sadržaji ostaju „vjera” za svakog čovjeka, onkraj svega što je pristupačno našem znanju.

I na kraju završit ću Papinim riječima: „Ako, dakle, u teoriji pripustim agnosticizam, moram se u praksi odlučiti između dvije mogućnosti: živjeti kao da Boga nema ili živjeti kao da ga ima i kao da je mjerodavna stvarnost moga života. Postupim li na prvi način, praktički sam zauzeo ateističku po-ziciju i možebitnu neistinitu hipotezu učinio osnovicom čitavoga svoga života. Odlučim

li se za drugi izbor, opet se krećem u čisto subjektivnoj vjeri. Agnosticizam je u svojoj biti više od teorije, u pitanju je životna praksa. Nitko se ne može suočiti s izborom što ga želi izbjeći.”

**Prema zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj ima 132 000 agnostika (3%) i 98 000 ateista (2.2%). Među poznatim ateistima i agnosticima su: Ivo Brešan, Boris Dežulo-vić, Mirko Galić, Šime Lučin, Ivo Josipović, Miroslav Krleža, Igor Mandić, Stipe Mesić, Zoran Milanović, Vesna Pusić, Danijela Tr-bović, Jelena Veljača, Slavko Linić, Sanja Sarnavka.

Marinela Petričević

Koncert božićnih klapskih pjesama

Dana 18.12.2009. godine u organiza-ciji Klape „Sv. Mihovil“ Proložac upriličen je koncert pod nazivom “Ususret Božiću”.Uz najljepše glazbene zvuke potekla je pjesma i hvala dragom Isusu. Koncert je održan u crkvi svetog Mihovila u Prološcu, u 20 sati. Nastupile su klape: Sveti Mihovil-Proložac, Neviste-Imotski, Bratovština sv.

Stjepana-Sovići, Viole -Drvenik, Mindula-Čio-vo i Pasika-Kostanje te solisti Marijana Pezo, Marijan Župić-Vukas i Barbara Vujević. Večer je glazbeno pratio i upotpunio mandolinski orkestar iz Vrgorca s maestrom gosp. To-mom Ercegom. Ovakva kulturna hvalevri-jedna priredba, koja je prvi put izvedena u Prološcu, naišla je na veliko zanimanje i odu-ševljenije prološke publike, a i šire. Cilj i želja organizatora je da koncerti božićnih klapskih pjesama postanu tradicijom. Povodeći se saznanjem kako prološki puk veliča božićnu, a voli i štuje klapsku pjesmu, sa sigurnošću možemo reći da je ovo tek početak božićnih koncerata u crkvi sv. Mihovila u Prološcu na slavu Božića, za dobro naše župe i na veselje svih njezinih župljana.

Tatjana Meter

Klapa „Sv. Mihovil“ Proložac

Prolo@ac

48

Prološki glumci ponovno na sceni

Nakon kraće stanke zbog prerane smrti dragog prijatelja, glumca i osnivača Dramske grupe Proložac Ivana Maršića, prološki glumci nastavili su radom. Poslije predstave “Tko je bolestan” autora Tomi-slava Božinovića te neponovljive trilogije o Joki (Umakla se Joka Šimunova, Potra Ikić Joku i Joka na prvoj crti) autora Ivana Maršića, dramska grupa Proložac pripremila je novu predstavu Daj čekić. Dramska gru-pa Proložac djeluje od 2003. g. Od tada do danas odigrala je više od 200 predstava, od toga 51 predstavu odigrala je humanitarno, na što su prološki glumci posebno ponosni, a prema slobodnoj procjeni predstave je vidjelo najmanje 50 000 gledatelja. Godine 2007. sudjelovali su na Festivalu dramskih kazališnih amatera u Kastvu u konkurenciji 276 kazališta. Nominirani su za najbolju predstavu i najbolju mušku glavnu ulogu. U Skradinu na festivalu “Glumište pod Murvom” 2008.g. osvajaju prvu nagradu publike za najbolju sporednu mušku ulogu koju je dobio Ivan Maršić. Najveći uspjeh ove

dramske grupe je sudjelovanje na međuna-rodnom festivalu u Bugojnu (Fedra), gdje su odlukom Hrvatskog sabora kulture poslani kao najuspješnija amaterska dramska grupa za proteklu godinu. Premijera nove predstave Daj čekić bila je u domu kulture u Prološcu dana 27.4. u prigodi proslave rođendana Radio Imotskog. Kao što nam je kazao sam autor teksta i redatelj nove predstave Ma-rijan Grbavac Mirić, riječ je o suvremenijoj kazališnoj predstavi koja govori o hrvatskoj svakodnevici kroz komediju i satiru, po čemu su prološki glumici prepoznatljivi. Predstava je odigrana još u Sinju, Drumu, Vrlici (u sklopu humanitarne akcije “Pomozimo Žani da prohoda” u suradnji sa župnikom fra. An-tom Madunićem). Ugovoreno je još desetak nastupa. Sve odigrane predstave posvećene su utemeljitelju Dramske grupe Proložac i pokretaču svih kulturnih događanja Ivanu Maršiću koji je svojim nesebičnim radom zadužio prološku kulturu, a i šire.

Tatjana Meter

Prolo@ac

49

Naši slavljenici

Zlatni pir

Ivan i Nada Tomić-Femić

djece i šestero unučadi. Svoju djecu odgajali su u kršćanskom duhu vezanu aktivnostima u župi tako da je danas sin Željko stalni član Mješovitog crkvenog zbora u Prološcu, a kći Marija u Vinjanima, dok je unuka Bruna član Franjevačke mladeži / Frame/ u našoj župi. Neka ih Gospodin poživi da svoju treću životnu dob žive mimo u krugu svoje obitelji i spremni dočekaju pohod Gospodinov.

Ivan i Nada Tomić-Femić sklopili su brak. 7. veljače 1960. godine u crkvi sv. Mihovila u Prološcu pred župnikom fra Ivanom Biluši-ćem. Nakon 50 godina braka i zajedničkog života obnovili su, okruženi svojim potom-cima, bračne zavjete 7. veljače 2010. godine pred župnikom fra Antom Madunićem. Bračni život proveli su u stalnom pouzdanju u pro-vidnost Božju. Bog ih je podario s troje svoje

Prolo@ac

50

Vlade i Mara Tolić

poslovima. Uvijek su vezani za svoju crkvu i materijalno je pomagali. Između ostaloga sa svojim sinom Tomislavom izradio je i daro-vao crkvi sv. Mihovila 14. postaja Puta križa uz obvezu renoviranja po potrebi. Spreman je bio i građevinski raditi, posebno na Gospinoj crkvi na Vrljici, a i sada je na raspolaganju koliko mu dopuštaju fizičke snage. Sada žive sami u svojoj kući u Tolića, a kad se zažele svojih unučića, “skoknu” do Zagreba.

Neka ih Nebeski Otac blagoslovi i na-gradi dobrim zdravljem u trećoj životnoj dobi!

Supružnici Vlade i Mara Tolić obilježili su zlatni bračni jubilej preko župske mise u crkvi sv. Mihovila u Prološcu 14. veljače 2010. godine pred župnikom fra Antom Madunićem. Prije 50 godina svoju bračnu vjernost zadali su pred tadašnjim župnikom fra Ivanom Bilušićem u našoj župi. Danas se raduju daru Božjem sa svoje četvero dje-ce, koji su svi situirani i žive u Zagrebu, i sa desetero unučadi. Supruga Mara posvetila je svoj život obitelji i odgoju djece dok je suprug Vlade, kako reče: “svašta radio” - bavio se stolarijom, bravarijom, građevnim teškim

Prolo@ac

51

50 godina braka Drage i Petra Rajiča

Iz dičjih igara na guvnu, susreta na nji-vama i u vinogradima, mladenačkih druženja uz komin, koji je u stara vrimena- kažu- bio glavno sastajalište mladeži, rodila se i sim-patija moje babe i dida Drage i Petra Rajiča. Nekoliko godina kasnije simpatija je prerasla u ljubav, a oni su svoju vezu okrunili brakom. Bilo je to 21. veljače 1960. godine, kada su se dica još rađala uz svitlo petrolejke ili uz vatru s komina. I oni su ih na svijet, uz istu tu vatru i Božji blagoslov, donili troje. Dočekali su i unuke, nas devetero, a dok oni ponosno slave 50 godina zajedništva i ljubavi, svijet će ugledati i njihovo prvo praunuče.

Di ste i kada rođeni?

Did: Lipa moja, rođen san davne 1935. godine i taman bio 18. dan osmog miseca. Nije prije bilo bolnica ni dotura, mater me

rodila uz stari dobri komin. Baba je, evo od-govorit ću ja za nju, rođena 7. dan devetog miseca u tadašnjoj kužini. Poznavali smo se od malih nogu , ali smo se tek kasnije zaljubili, pa oženili 1960. godine. Vinčali smo se u matičnom uredu u Imotskom, tako je tada bilo, pa onda u našoj crkvi sv. Mijovila.

Kakav ste život imali, čime ste se bavili?

Baba: -E, život nam je bio i sladak i go-rak. Ono slatko i lipo je to šta smo dobili troje dice, dvije ‘ćeri i sina, a gorko je to što smo veliki dio bračnog života proveli odvojeno. Dida je dugo radio u Njemačkoj i dva puta godišnje dolazio kući. On je tamo bio daleko od svega, bez obitelji i bilo mu je teško, a meni je vamo bilo teško bez njega jer san vodila brigu o dici, živini, poljima, vinogradu.

Prolo@ac

52

Ni’ko mi nije pomagao, sve sama, uz viru i Božju pomoć. Kad bi došla s polja, spremala dici večeru, a kad bi oni poligali, ja bi se uva-tila igle i konca te uz svitlo sviće krpila robu.

Kako vam je danas?

Baba i did: -Dica su se poudavala i oženila, sva’k o’ša svojim putem, ali nijedno nas nije zaboravilo. Najdalje nam je otišla najstarija ‘ćer. Ona živi u Australiji i to nam je najteže jer je ritko viđamo. Srića da danas postoje telefoni, pa je barem čujemo često. Imamo devetero unučadi, čet’ri muška i pet ženski, a za koji misec ćemo dobit i pra-unuče i naš će život biti potpun. Za ničim ne žalimo, a sritni smo i što smo konačno

stalno zajedno. Društvo nam svaki dan pravi i magare Miško, kojeg imamo već više od dvadeset godina.

Sigurna san da ste i svi vi koji ste proči-tali riči mojih babe i dida shvatili da ih život nije mazio i da su nailazili na razne prepre-ke i upoznali težinu života. Bili su odvojeni godinama, spajala su ih samo povremena pisma, ali daljina i svi problemi nisu ubili njihovu ljubav, nego su je ojačali. Isto san tako sigurna da ste svi iz toga izvukli pouku koju san izvukla ja – obitelj je jedna, vjera i ljubav koja ih spaja toliko su jake da ih ni daljina ne ubija, ona jača njihove korijene.

Josipa Perić

Prolo@ac

53

Rad općineOd proteklog razdoblja općina je, kao

i sve lokalne jedinice, radila u vrlo teškim uvjetima ove gospodarske krize koja se u većoj mjeri odrazila na općinski proračun koji je manji nego prošlih godina, a to se opet osjetilo na financiranju važnih proje-kata u našoj općini. Bez obzira na taj veliki problem općina iznalazi načina da pojedine projekte “gura”, a neke i dovršava. Tako je u tijeku faza izgradnje vodovoda Brdo i Ričice, investicija u ovoj godini teška 1.200.000,00 kuna i po svemu sudeći, taj veliki problem ove općine mogao bi se do kraja ove godine riješiti. Isto tako u tijeku je obnova gornjeg kata Osnovne škole u Prološcu, investicija od 2.400.000,00 kuna. Taj posao bi se trebao završiti do početka nove školske godine, a donji kat škole će se renovirati sljedeće godine. Dvije investicije, izgradnje cesta Brlog-D. Proložac i Šumet- Krivodol, koje su započete u prošloj godini, nisu od strane

države prekrižene, kako to neki žele prika-zati, već je njihova izgradnja usporena zbog ove krize. U Šumetu se već radi, a nastavak izgradnje ceste Brlog - D. Proložac uslijediti će u mjesecu kolovozu, kao i obnova poljskih putova. U tijeku su javni radovi čišćenja i ure-đenja cesta, Zelene katedrale, okoliša škola, potoka, parkova i ostalih javnih površina u općini. U naselju Bušanje saniraju se ošteće-ni i uništeni potporni zidovi na cesti kroz mje-sto, a u Ričicama je uređen izvor u Pavićima. Tijekom proteklih mjeseci uređen je i okoliš crkve sv. Mihovila u Prološcu. Općina uz ove poslove uspijeva uspješno servisirati i sve tekuće poslove na svim područjima ( šport, kultura, predškolski odgoj i dr.) , a nadamo se da će uskoro uslijediti i uređenje Dječjeg vrtića u prostorijama nove dvorane, tako da ne ćemo imati više poteškoća s prijamom djece u tu ustanovu.

Športska dvorana u Prološcu

Prolo@ac

54

Samo ti meni ozdravipotvrđivat svaku njezinu rič. Dica ko dica, gledat će kako tetošiš i nutkaš babu, pa će i oni počet oko tebe kmečat i izvoljevat. A ti, šta ćeš od svoje dice, gledat ćeš udovoljit i njima, a i did i baba vole dičiju spizu pa će se i oni mašit. I kad nesritna bolest nikako ne prolazi, svekrva će poželit razgovarat sa svojon dicon. Čudno joj je kako ona odkad leži, a oni je nisu došli obać. Kad joj doneseš telefon i okreneš brojeve, jer ona od mantila ništa ne vidi, na dugo i na široko će svakom napose prepričavat te svoje muke, a oni će svi pitat da in dadne nevistu na telefon, pa će ti davat upute kako ćeš in pazit i njegovat mater, kako materi ne smi ništa falit. Kako je tribaš držat kao kap vode na dlanu, kako je ona to zaslužila, a to ti je i “dužnost”. Nećeš je pustit da ti se selo ruga. Došli bi oni, al evo baš sad ne mogu zbog neki važni poslova, a niko to bez nji ne zna napravit i vidiš ti kako se sve to namisti, ali neka nji mater opet na-zove sutra da čuju kako je i fali li joj štogod. Šta ćeš, sve ćeš in potvrdit i obećat, a mislit ćeš bolje ti je i tako služit in samo mater, nego nji sve ako dođu. Ko da će ti kogod štogod donit ili pomoć. A jadni tvoj čovik, gledat će ugodit materi, jer mater je samo jedna, te će je nutkat sa svin mogućin medikamentin ne bi li što prije ozdravila. Vidiš ti da on koristi svaku priliku kako bi se maka iz kuće, pa će prvi u selu počet rizat loze, uređivat voćnjak, iće u spizu, plaćat račune, vozit dicu u školu, a gledat će bar nediljon i svecon otić na buće ili na piće sa društvon. Kako se ta svekrvina bolest odužila, susjedi i prijatelji zabrinuti za nju dolazit će ti u posjete i svi će ti dilit savje-te. Ti ćeš ih sve dočikat i nudit kavon i pićen, a sramota je da nemaš i kakav domaći kolač ili makar pitu da staviš pridanje. A svekrva će, kad je bolovi zericu popuste, uvjeravat susjede za koga će glasovat i ko je najbolji, te zašto ne valja ovi ili oni kandidat. Ukoliko su

Kad si kuću donekle sredila, kredit otplatila, kupila pristojan auto, a dica ti već poskočila i ne petljaju ti se oko nogu, zaklju-čiš da je došlo vrime da i o sebi malo povedeš računa. Prilično si se zapustila, a i godine čine svoje. Pa obnoviš prijateljstva iz srednje škole, nađeš se s curama na kavi, počneš dolazit kod frizerke, pedikerke, kozmetičarke, upišeš se na fitnes. Ljutiš se na samu sebe što si sve to godinama propuštala i obećaš da ćeš nadoknadit sve. Još nisi uspila ni sve termine svojih novih aktivnosti zapantit, a svekrva ti se razboli od sto bolesti. Te Bože učuvaj boli je svaka zera, te manta joj se u glavi, te svira joj u puci, te nadulo u žličici, te je prolaze ježurine jer nemere od leda ostat... Pa će unda malu poslat u sobu po kušin i deku neće li se malo zgrijat. Ti ćeš joj kuvat kamomilu i druge vrste čajeva s limunon i medon i gulit voće ne bi li je malo ojačalo i pokripilo, jer kao nemore ti ona ninašto zinit,’ na sve joj se kontra. A jadni će svekar sidit ko osuđenik ispod njezini nogu jer, Bože moj, kad nju boli, ni njemu nije dobro, više njega boli nego nju. I tako će ona ležat, gledat televiziju, pribacivat programe, dici zapovidat neka muče i prigovarat kako su zločesti, kako babu boli a oni viču, a dida će tuckat nogon čin štogod progovori neka muči, da šta on triba govorit i mišat se. Kad joj dosadi televizija, unda će poslat koje dite po svoje kone, jer kako leži, nije ji vidila, a baš se zaželila s njima popit kavu i poraz-govarat. A kad ove dođu i posidaju oko nje, najprije će in sve ispripovidat di i kako je boli, a unda će vodit glavnu rič i neće in dat otić do večerinji doba. Ako joj slučajno predložiš da ode u doktora, ispalit će ko iz topa da šta će joj doktur, ko da on štogod znade, đava ti doktore odnio da ko joj je sve ovo da, oni su je obolili i uništili, da nije nji nikad ne bi vake muke podnosila. Svekar će klimat glavon i

Prolo@ac

55

svi njezini istomišljenici, unda je sve dobro, ali Bože te sačuvaj ako se ko usprotivi. Unda će se umišat svekar, naravno braneći njezine stavove, pa će bit beštime i lupanja šakon o stol, a poletit će i koja čaša ili pijat. Unda će se svekrva opet razbolit jer se vrlo uzrujala, pa joj to škodi, a kad susidi odu, govorit će kako su bezobrazni, kako i ne briga što nju, boli, kako gone svoje. Kako su je naljutili, odma joj je krv udarila u glavu. Unda ćeš joj morat mirit tlak i gledat puls, a vidit ćeš joj i šećer za svaki slučaj. Fala Bogu, neće ti bit teško kad je ona za se aparate nabavila. A kad miriš njoj, usput ćeš pogledat i svekru jer i on nešto nije u red. Ti ćeš sve odrađivat i mučat. Komu ćeš štogod reć. Svak je dužan bolesti. Jadan ti oni koga štogod goni. A kad tvoja mater čuje da ti svekrvu boli, doletit će ko bez duše i obrušit se na te što joj nisi

javila, sramota da je od sela saznala, te kako je jadna prija propala, bi će je ti slabo uzdržiš. Bit će najbolje da ona ostane i brine se o njoj dok ne ozdravi. Zemljo progutaj me! Šta ćeš, mučiš, sve tvoji najmiliji. Tek kad se svekrva uvjerila da si trenerku zaminila pregačon a patike papučan, probat će se pridignit i uz tvoju pomoć izać pa makar i do pri kuću, malo će sist u prančiok. Vala joj je dodijala i kuća i bolest, te da ne zna kako bi sve izdržala da nije bilo njezine dice. Oni su je najviše po-digli. Svaki dan se s njima razgovarala, a oni je korađali, govorili kako misle na nju i brinu se zbog nje. Kad ti je štogod, valja više lipa rič nego išta na svitu. Je, valja pravo reć, nije to za lagat i grijota je ičiju dobrotu sakrit, a poznat će se to i kad dođe račun od telefona.

Vaša Taja

Prolo@ac

56

Nova knjiga Viktora Grabovca

Školska spomenica

Imotski ogranak Matice hrvatske na ovogodišnjoj je Glavnoj skupštini, održanoj u Čitluku, dobio Srebrnu plaketu za prošle godine objavljenu knjigu Narodna nošnja Imotske krajine – književni opisi i likovni prikazi autora Ante Babića i Milana Glibote. Na 150 stranica otisnutih u boji prvi put su sabrani svi putopisni zapisi te crteži, slike i ilustracije imotskih nošnji koji se pouzdano odnose na Imoćane.

U sunakladništvu s općinom Studenci imotska Matica hrvatska ove je godine objavila knjigu o botaničaru don Roku Vukoviću, te zbirku studenačkih anegdota Koprive Mate Bilića-Prcića. Ovih dana iz tiska izlazi novo Matičino izdanje – nova, šesta knjiga Viktora Vite Grabovca o pro-loškom školstvu.

Koristeći se brojnim arhivima, Grabovac je prikupio niz dokumentarne građe i povije-snih činjenica o razvoju školstva u Prološcu, u kojemu su pronađeni ostatci tisućljetnog živo-ta. Počeci prosvjete vezani su za djelovanje fra-njevaca, pa makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković spominje franjevačku školu 1626. na Prološkom blatu (Manastiru). Zanimljiv je podatak da je u to vrijeme pod Turcima 1630. u Prološcu bila vjerska škola u kojoj je imam Halil-efendija poučavao mlade islamu. Franjevci su i pod mletačkom vlašću poduča-vali nadarene mladiće i buduće svećenike, a dolaskom Austrougarske (1797.) stižu bolja prosvjetiteljska vremena pa općine ubrzo osnivaju škole, koje su i u Prološcu vezane za

franjevce (rodom iz susjednih mjesta). Tako fra Anđeo Udiljak (spomenik mu je postavljen u Studencima) otvara prvu privatnu pučku školu 1828., a fra Karlo Grančić (iz Glavine) 17. studenoga 1873. otvorena je u kući Fra-ne Franceschija uz most na istočnoj strani Suvaje. Škola je imala osamdesetak učenika koji su imali školske predmete – ćudoredno ponašanje, vjeronauk, hrvatski naukovni je-zik, obvezni talijanski jezik, računanje, risanje, mjerstveno oblikovanje, pisanje, prirodopis, prirodoslovni nauk, zemljopis i povjestnica, pjevanje i tjelovježba. Slijede popisi učenika i učitelja, među njima su često suprug i su-pruga, jedan od njih, Dinko Sirovica, bavio se i književnim radom. (Kako je područje Prološca veliko i prostrano, otvaranjem škole u „Vukovićima – Podbablju“ 1905., dio uče-nika iz Šumeta nastavlja pohađati tu školu u Grubinama.) Dan škole postaje župni blagdan sv. Mihovila. 1939. godine otvara se četvrto odjeljenje škole koju pohađa 350 učenika, a te godine učitelj je Proložanin Ivan Leko, kasniji ministar prosvjete u Republici Hrvatskoj, po kojem je škola ponijela ime 1995. godine. Do Drugog svjetskog rata iz te je škole poniknuo i sveučilišni profesor Vice Rako te više učitelja i pravnika. Zgrada današnje škole počela se graditi 1953. Prva područna četverogodišnja škola osnovana je u Prološcu Gornjem 1945. godine. Dvadeset godina kasnije Centralna osnovna škola broji čak 639 učenika, a od početka osamdesetih broj pada ispod 600, 1986. ispod 500, a 1989. ispod 400 osnovaca. Tek od 2000. do 2005. godine školu ponovno

Prolo@ac

57

pohađa više od 400 učenika (demografska obnova u samostalnoj Hrvatskoj?), a ove ne-tom završene 2009/10. školske godine, kada je ukinuta područna škola u Bušanjama, 51 zaposlenik poučavao je 368 učenika.

137 godina državne škole u Prološcu dalo je prva znanja brojnim uspješnim Proložanima, akademskim građanima i umjetnicima, i ova Viktorova knjiga, s

obiljem podataka, spomenica je svim tim naraštajima koji su pronosili prološko ime diljem svijeta, zahvala njihovim učiteljima i profesorima, ali je ujedno i pozivnica mla-đim istraživačima da nastave proučavati odraze prološkog školstva na društvene, političke, sociološke, kulturne i druge prilike cijele Imotske krajine.

Mladen Vuković

Poprsja Raosu i Gotovcu

U razmaku od samo pet dana otkrivena su dva spomenika književnicima imotskih korijena. U sklopu 9. kijevskih književnih susreta u parku skulptura pred Osnovnom školom u Kijevu kod Knina 24. srpnja otkri-veno je poprsje Ivana Raosa (1921. – 1987.), dar akademskog kipara Stipe Sikirice. Spo-menik je otkrio pjesnikov brat Vlade Raos, koji je tom prigodom u pučkom stilu ispje-vao prigodnu pjesmu Ivanu, piscu brojnih romana, pripovijedaka i drama. Zabranjivan mu je roman i tv serija Prosjaci & sinovi, a kako je prvi hrvatski književnik koji je obja-vio knjigu monodrama, ukupno ih napisavši 35, na Raosovim danima u rodnom mu Medovu Docu od 2000. godine dodjeljuje se nagrada za najbolji novi monodramski tekst koja nosi njegovo ime. Ovogodišnji je dobitnik te nagrade Stanislav Pejković za tekst Bilo jednom u Zagori. Inače, u Kijevu se nalaze spomenici još dvojici imotskih pjesnika – Tinu Ujeviću i Vladi Gotovcu, a u tom nizu kipova slavnim hrvatskim poetama su i Antun Gustav Matoš, Dinko Šimunović, Milan Begović, Antun Branko Šimić i Jure Kaštelan.

U povodu 80. obljetnice rođenja i 10. obljetnice smrti Vlade Gotovca (1930. – 2000.), prošle godine utemeljena Udruga Vlado Gotovac u Imotskom, na čelu s Ivanom Koštrom, potaknula je postavljanje spomenika tom velikom uzniku, pjesniku, filozofu, govorniku i političaru u rodnom Imotskom. 29. srpnja 2010. pred zgradom slavne stare imotske Gimnazije, poprsje Vladi Gotovcu, rad akademskog kipara Ivana Kujundžića, otkrila je pjesnikova supruga Simona Šandrć–Gotovac. Tom je prigodom u Pučkom učilištu priređen multimedijski recital Gotovčevih zavičajnih pjesama u izvedbi profesorica hrvatskog je-zika Osnovne škole Stjepana Radića. Kako ta imotska škola ima čak 1.300 učenika, postoje zakonski preduvjeti da se možda već ove jeseni osnuje nova, druga osnovna škola u Imotskom koja bi ponijela Vladino ime, čija bi bista tako bila pred ulazom u školu koju sada pohađa dio učenika te jedine učenicima „pretrpane“ imotske osmogodišnje škole.

Mladen Vuković

Prolo@ac

58

Aktivnosti udruge malih „KUM Proložac“

U Prološcu od 2007. godine djeluje Kulturna udruga mladih „KUM Proložac“ sa zadaćom

da našoj društvenoj zajednici, osobito mladeži, ponudi što kvalitetniji i raznolikiji program.

Nekolicina mladih ljudi, redom pro-loških studenata, odlučila se pokrenuti i iskoristiti svoje potencijale kako bi oko sebe okupili što više mladih ljudi, zainteresirali ih za svoj program te na taj način oživjeli kulturnu i društvenu scenu našeg mjesta i pokazali da društvenim angažmanom mo-žemo poboljšati kvalitetu života mladih, ali i starijih ljudi u našoj zajednici. Ispočetka nije bilo lako, i sami osnivači su bili skeptični, ali prološka mladež je ipak uspjela pronaći način da realizira svoj program i da svoje ideje provede u djelo.

Na osnivačkoj skupštini 2007. godine za predsjednika je izabran Hrvoje Garac, a za potpredsjednike Ana Leko, Mirjana Dro-puljić i Miro Matić. Prvi su projekti udruge bili skromni, ali ipak zamijećeni u zajednici. Spo-menut ćemo organizaciju malonogometnog turnira mladih te humanitarnu akciju „Živote, dobar ti dan“ za pomoć Udruzi osoba s in-validitetom Imotski. Nakon toga uslijedile su brojne aktivnosti u skladu s mogućnostima još uvijek mlade udruge kao što su orga-nizacija nastupa stand-up komičara Željka Pervana, predstavljanje knjige Julienne Bušić „Tvoja krv i moja“te organizacija javne tribine „Mladi protiv ovisnosti“, čiji je naslov bio i moto malonogometnog turnira mladih.

U prosincu 2009. godine udruga je pokrenula projekt „Reci NE ovisnosti“ ponu-kana velikom pošasti droge i ostalih oblika ovisnosti, kako u cijelom svijetu tako i u našoj Krajini, s ciljem da mlade informira i educira o problemu ovisnosti te da im ponudi alternativne načine provedbe slobodnog vremena kroz šport, glazbu, dramske sekcije i slično…

Na redovitoj izbornoj skupštini u veljači 2010. za predsjednika je ponovno izabran Hr-voje Garac,a za potpredsjednike Miro Matić, Andrea Tolić i Mirko Dropuljić. Na skupštini je usvojen projekt „DA! za zdravi život!“ koji je kasnije temeljem javnog natječaja prihvatio i

Predstavljanje knjige Julienne Bušić „Tvoja krv i moja“ (na slici: prof. Mara

Pezo, Hrvoje Garac, Julienne Bušić, Zvonko Bušić i Marijan Grbavac)

Prolo@ac

59

podržao Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske. Projekt obuhvaća organizaciju malonogometnog turnira mla-dih, javnu tribinu „Zdravi život“, biciklijadu kroz Proložac „Đir za zdravi život“, projekciju dokumentarnog filma „Moja trapula“ te kon-cert Klape Kampanel.

Ovim putem pozivamo sve naše mlade, ali i starije, da se priključe našoj udruzi te svojim savjetima, prijedlozima i iskustvom podrže naš rad. Također, želimo zahvaliti svima koji su na bilo koji način dosad po-magali rad udruge te ih pozvati da to čine i ubuduće kako bismo iskoristili potencijale koje očito posjedujemo te pokazali da doista na mladima svijet ostaje. Sve informacije o radu udruge možete pronaći i na našoj internetskoj stranici www.kum-prolozac.hr.

Veselimo se budućim susretima i suradnji!

Ana Leko S nastupa Željka Pervana u Prološcu

Javna tribina „Mladi protiv ovisnosti“ (na slici: Stipe Čogelja – predsjednik Savjeta mladih Spltsko-dalmatinske županije: antropolog Luka Maršić, Dubravko Klarić,

predstojnik Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH, Josipa Lovorka Andreić te Hrvoje Garac i Toni Garac)

Prolo@ac

60

N.K. “Mladost”Seniori prvaci 4. HNL-e; juniori i

kadeti prvaci Županijske lige

N.K. “Mladost” iz Prološca u ovoj je 2009./2010. sezoni postigao svoj najveći uspjeh u svojoj povijesti. Naime, seniori klu-ba su prvaci IV. HNL-e i ostvarili su plasman u III. HNL-u, te su u ovoj sezoni bili polufinalisti kupa na području Županije, kadeti i juniori su prvaci županijske lige i ostvarili su plasman u II. HNL-u za kadete i juniore. Iako je “Mla-dost” prije osam godina bila član II. HNL-e, ipak je ovo najveći uspjeh do sada ostvaren s domaćim snagama iz Prološca, te je zasi-gurno ovaj klub po uspjesima i osvojenim trofejima najuspješnije športsko društvo u Imotskoj krajini svih vremena. Svaka čast drugim športovima, ipak je nogomet šport broj jedan. Nakon što je ovaj klub 2002.g. predao Imotskom rang II. HNL-e, počeo je sustavni rad s mlađim dobnim kategorijama. I danas se vide rezultati tog rada. “Mladost” u svom sastavu danas ima čak osam dob-nih kategorija, od kojih sedam igraju svoje lige s preko 200 registriranih igrača koji

svakodnevno treniraju i odigraju godišnje preko 150 službenih utakmica, što iziskuje veliki trud i materijalna sredstva. Klub ipak uspijeva te teškoće rješavati, a to se najbolje vidi po rezultatima. Sa igračima kluba rade školovani treneri s pro licencom, djeca sudje-luju na vrlo jakim međunarodnim tumirima kao što su tumiri u Francuskoj i Češkoj igra-jući s najvećim svjetskim klubovima. U klubu je toliko osvojenih trofeja da se mora graditi posebna veća prostorija za njih. Ovih dana je vrlo živo na stadionu u Prološcu. Postavljaju se nove montažne tribine za prvenstvo u III. HNL-i, uređuje se stadion i prostorije kluba, Proložac je ponovno oživio, jer ipak je ovo uz školu i crkvu najveća prološka institucija. Ovim putem iz kluba pozivaju sve one koji žele na bilo koji način raditi u klubu ili pomoći Mladost na bilo koji način da su dobro došli, jer dolaze u dobro organizirani klub gdje su odgoj djece i njihov rad u prvom planu, gdje vodstvo kluba ne dopušta nikakve privatne interese, a dobronamjerne savjete i prijedlo-ge će uvijek objeručke prihvatiti bez obzira od koga dolaze.

Memorijalni turnir „Petar Pirić Pere“

Dana 24. srpnja 2010. godine u Prološcu je održan osmi memorijalni turnir u spomen na Petra Pirića Peru na kojem su sudjelovale momčadi veterana nogometnih klubova Imotskog, Vinjana, Posušja i domaćina Mladosti iz Prološca. Organizator ovog hvale vrijednog turnira je N.K. Mladost iz Prološca i općina Proložac. Najmanje što možemo uči-niti kako bismo očuvali uspomenu na našeg Peru, legendarnog igrača Mladosti i dragog

nam sumještanina je organizacija ovog tur-nira. Iako je najvažnije sudjelovati, moramo spomenuti i pobjednika, N.K. „Posušje“ te drugoplasiranog N.K. „Imotski“. U borbi za treće mjesto pobjedu je izborila naša Mladost protiv N.K. Vinjani. Zahvaljujemo svima na sudjelovanju kao i našim sumještanima na brojnom odazivu i podršci nadajući se da ćemo se dogodine okupiti u još većem broju.

Toni Garac

Prolo@ac

61

Pljesak Ivanu

U večernjim satima dana 18.7.2010. u prepunoj dvorani doma kulture u Prološcu, u organizaciji Dramske grupe Proložac, obi-lježena je 1.godišnjica prerane smrti dragog prijatelja, glumca i novinara Ivana Maršića. Brojni sumještani, rodbina i prijatelji gledali

su fotografije iz Ivanova života slušajući hu-moreske i izvatke iz radijskih emisija koje je vodio, gledali inserte iz predstave Tko je bolestan i legendarne trilogije o Joki Šimunovoj. Kako Ivanova pojava na sceni te izvrsna gluma nikoga nisu ostavljali rav-nodušnim ni za njegova života, tako je i ova večer sjećanja na Ivana bila nabijena emo-cijama. Članica dramske grupe Ana Lešina otpjevala je pjesmu Moj lipi anđele i upalila svijeću uz Ivanovu sliku, a klapa Sv. Mihovil otpjevala je pjesme Ponoć je mila moja majko i Pismo moja hrli tamo. Dirljivo slovo o dragom prijatelju i kolegi izrekao je Marijan Grbavac Mirić te pozvao nazočne umjesto minute šutnje na jedan veliki pljesak Ivanu.

Tatjana Meter

Dramska sekcija u čast Ivana Maršića na Vrličkoj česmi

Prolo@ac

62

Zorka Knezović † 02. 07. 2010.

Mate Petričević † 19. 05. 2009.

Ružica Dropuljić † 20. 08. 2009.

Iva Danica Čujić † 05. 10. 2009.

Ante Knezović † 15. 05. 2010

Stipan Pirić † 08. 09. 2009.

Kata Maršić † 02. 02. 2010.

Petar Kolovrat † 13. 05. 2010.

Ivan Bajić † 11. 02. 2010

Ana Leko † 07. 06. 2010.

Danijel Blažević † 02. 02. 2009.

Josip Grabovac † 17. 05. 2010.

Ivan Kolovrat † 24. 12. 2009.

Ljuba Petrušić † 27. 12. 2009

Naši pokojniciUmrli

Pokoj vječni daruj im Gospodine

Prolo@ac

63

Ivan Maršić Bili † 20. 03. 2006.

Miše Maršić † 06. 08. 1995.

Zvonko Knezović † 10. 09. 1985.

Ante Maršić † 18. 03. 2004.

Bara Knezović † 09. 07. 2006.

Ana Prlj † 09. 04. 2008.

Marija Ivanko † 05. 02. 2008.

Dinko Blažević † 30. 03. 2008.

Jure Leko † 26. 09. 2009.

Mijo Maršić † 14.02. 2000.

Ana Šerlija † 29. 10. 2005.

Ante Meter † 26. 08. 1999.

Ante Tonko Leko † 09. 02. 2008.

Damir Češljar † 28. 09. 2007.

Dane Šerlija † 28. 04. 1985.

Mara Meter † 24. 07. 2003.

Matija Knezović † 04. 05. 2009.

Nikola Šurlin † 7. 02. 2005.

Slava Knezović † 20. 06. 2000.

Ivan Senjo Dropuljić† 18. 08. 2003.

In memoriam

Prolo@ac

64

Nediljka Vidak † 19. 02. 2001.

Mate Kokić † 05. 08. 2008.

Ivan Maršić † 18. 07. 2009.

Nikola Barbic † 14. 08. 2004.

Iva Grbavac † 06. 12. 1956.

Mate Maršić † 05. 04. 1998.

Iva Mršić † 07. 12. 1998.

Darinka Meter † 22. 08. 2004.

Marija Grbavac † 05. 03. 2008.

Marijan Grbavac † 10. 09. 1969.

Mijo Petričević † 29. 03. 2007.

Matija Petričević † 27. 11. 2004.

Mate Matić † 03. 07. 2007.

Ana Meter † 21. 07. 1980.

Jozo Leko † 29. 07. 1995.

Milica Petričević † 07. 12. 2009.

Mijo Petričević † 15. 01. 1993.

Frano Maršić † 15. 08. 1990.

Iva Ica Radeljić † 11. 06. 2000.

Vinka Knezović † 26. 07. 2000.

Boro Grabovac † 09. 04. 2006.

Ivan Mršić † 23. 07. 1981.

Petar Odak † 12. 08. 1995.

Slavko Šimić † 23. 05. 2007.

Jozo Čujić † 13. 05. 1983.

Prolo@ac

65

Stipe Rajić † 25. 06. 1984.

Antica Šimić † 10. 08. 1987.

Mila Blažević † 04. 07. 1998.

Stipan Pirić † 08. 09. 2009.

Vlade Šimić † 29. 11. 1993.

Ante Petričević † 17. 08. 2002.

Marijan Bajić † 24. 01. 2008.

Ljuba Božinović † 03. 08. 1995.

Drago Šimić † 27. 03. 2000.

Marija Bajić † 10. 03. 2007.

Nediljko Knezović † 23. 12. 1971.

Ljuba Maršić † 01. 03. 1995.

Mara Meter † 23. 07. 2008.

Matija Maršić † 01. 12. 1984.

Vinko Grabovac † 30. 09. 1995.

Prolo@ac

66

Zavičajni haiku

Odgovara mu

Lega i leži Neće vruć ladne vode

Ne preda majci

Nemar

U mladosti svojoj A ne bi teže od kašike

I k’o plísko ‘oda

(slike dana i i’sana u govoru moje matere; gledanje četrdeset šesto)

Da ne bi

Pune bi jasle A biži od vršaja Padat će mana

Predanje

Joguni se Neće sam ni u crkvu

Zvona se boji

Prolo@ac

67

Nadoklitalo

Mlati jezikom Usta uvik zinuta Bali po cili dan

U brazdi

Džaba se okâšat Kad dođe jaram za vrat

Orat ćeš pravo

Sve ravno

Zinijo ko ulišće Ne smeta mu pamet Môre mu do kolina

Kočoper

Ne da na svoga Drugomu bi prnjkima

Oči iskopalo

Gladne oči

Kruv naš današnji Daleko je sutra Ko živ, ko mrtav

Prst usuda

Svi na sirotu Ko na pečenu vranu

Za nj zraka nema

Drago Maršić

Prolo@ac

68

Sazrela seoska idila – XLX

(- Pošto kupio, po to i prodajem!...; ljetne slike vedrine)

Nije zakasnio

Uranio Pere, kao i svake godine, na blagdan Velike Gospe. Kod kuma Ikana će provest dan i neće bit ni gladan ni žedan. Uranio zalada, prije muva i obada! Ni čet’ri ure još zvonile nisu. Kod Ikana vrata zaklju-čana. Kuca Pere i poteže krakun:

- Ja sam kume Ikane, ja sam!...- Ma koji ti u ova doba, Bog te pomo-

ga?...; iz kuće će Ikan, polubudan i poplašen, otključavajući vrata.

- Ja sam, kume Ikane, Pere Mandukin! Ne ljuti se što kasnim. Mislio sam doć ranije, ali nisam se mogao probudit!...; pomalo će Pere, ko da se opravdava kumu Ikanu.

Nije baš tako

Neradni je dan. Čeljad još odmara iako je sunce već dobro poskočilo. Pametuje Ikan i kum Antuka za stolom pod odrnjom uz ju-tarnju rakiju i kavu. Kuma Anica ne miruje;

Prolo@ac

69

ima posla i petkom i svecom. Namírila živinu i sad kruv zaprećava u dimnoj kužini.

- Ne dolivajte u čašu. Dan je dug i triba izdurat do noći!...; u prolazu će kuma Anica brišući čelo, ko da iskušava svoga Antuku i Ikana.

Imali bi muški što odgovoriti, ali bolje ne povlačiti mačka za rep! Do malo će Ikan potiho kumu Antuki:

- Znaš šta kume: tvoja Anica je radišna i pametna žena. Baš je i radišna i pametna!...

- More bit da je radišna i valjala, ali za pamet - nije baš tako! Da ima pameti ne bi se udala za ovakvu budala!...; ruga se kum Antuka na svoj račun.

Malo ali slatko

Ne može se kazati današnjoj mladosti šta je jad i glad, kad ima svega, prišlo joj priko zubi i uživa.

Nakon rata bilo vrijeme neimaštine i gladi, a pomoći niotkud. Braća Dane i Marko u najljepšoj mladosti, ali kuća bez brašna i bez soli. Tko je imao novaca lako mu je bilo biti pametan. Tako bilo i onda i danas.

Kopaju braća na njivi. Umorni i gladni, ali opet zadovoljni s ono malo što imaju. Za ručak po jedno jaje i strúk kapule. Ostala je još i jedna mala pašteta. Otvara je Marko i bojažljivo maže na komad kruva, a Dane će mu, šaleći se na vlastiti račun:

- Maži brajo, maži! Ima je i na poklopcu!...

Manje brsti

Vratio se Pere iz lova. Nije bio baš sretne ruke.

- Ulovijo ono što je jutros odnio u tor-bi!...; komentira baba Manduka po svome. Ne odvraća Pere. Odmorio malo, a onda - ko da mu se pamet pomutila. Traži torbu i puš-ku! Opet bi u lov, a tek došao kući. Uvidjela mu i žena da s njim nije sve uredu. Nešto ga je omamilo, a sunčanica sigurno nije.

Završio Pere na Hitnoj! Odmah je dok-toru bilo čudno. Vidi da mu nisu sve ovce na broju i da je malo pošandrca, kako bi rekla

baba Manduka. Priznao mu je Pere da je, dok je bio u lovu, brao neke crvene bobice i grickao ih. To je radio još k’o dite kad bi gonio krave u pašu.

Dobro je Pere i prošao. Tri dana se liječio od trovanja bobicama i jedva izvukao živu glavu. Kad mu je bilo malo lakše i doktor se počeo šaliti na njegov račun:

- Lovče moj, dobro upamti za drugi put! Kad si u lovu onda traži zeca, a ne brsti bobice sa grana!...

Razumjeli se

Zaigra se Iko i ne haje na babino dozi-vanje. Nema mu ćaće ni matere pa ga jedva i za ručak svrnila u kuću.

- Nisi zaslužio, ali žao mi te, šta ću od tebe? De nauči: ko ne radi taj ne sida za ručak!...; kori baba maloga.

Ne ostaje joj Iko dužan pa će sjedajući:- Baba, ovca koja bleji gubi zalogaj!...

Zna on razlog

Čudi se Anica roditeljima:- Uvik za ručkom svađa i prigovaranje,

a malo prije ste se prikrstili i molili. Šta joj moraš prigovarat?...; ozbiljno će mala ćaći.

- Evo zašto!...; nastavlja Ikan Anici u lice: - Zato što me tvoja mater kljuca i za ručkom i za večerom čim se mašim bukare, a ja žedan ni na juhu zinit ne mogu...

- Ajde, ajde! Velike žeđi na tebi, Gospe moja. Uvik gubice u mokru, a vode se ne okušaš!...; završava Luca priču o pravom razlogu.

Problem i još veći

- Znaš šta, prijatelju: iman problem ića. Čim pojidem masno, eto problema. Boli me desna noga. Desna me boli, a liva nije!...; žali se Markan prijatelju.

- E moj Markane, kod mene je problem pića! Kad popijem, bole me obe noge i glava. Posebno drugi dan!...; iskreno će mu prijatelj.

Prolo@ac

70

Mlada je drugačija

- Ne hvališ se Pere da si se oženijo? Je li se nevista navikla, kakva je?...; propituje Lu-kica u prolazu dok se pozdravljaju rukujući.

- Da je li se navikla? Prije nego je i došla! A kakva je, ako oćeš istinu: Mislio sam da će mi kuvat ko mater, a ona pije ko ćaća!...; podrugljivo objašnjava Pere prijatelju.

Kako Bog dade

- Šutite dico, šutite čas, sad će vrime! Da baba čuje kako će bit sutra, ‘oće li bit kiše...; smiruje nevjesta djecu za stolom u kužini.

- Nemoj ji ušutkivat radi mene i vrime-na. Vrime će bit kako Bog dade, a ne kako televizija ‘oće. Znaju oni ko i moja pokojna mater! Pogode digod, ko i ćorava kokoš zrno!...; zaključuje baba po svome tuckajući kljukom po stočiću.

Možda misli

- Dobar je moj Pere ko kruv, ali narugat se - to mu je duša!...; branila baba Manduka svog unuka. Znao se Pere narugati sa svoji-ma i sa tuđima, na svoj i na tuđi račun. Nema íle u njemu.

Kažu, kad im se krava imala otelit, povirivali oni svako malo u pojatu. Ponekad Pere, domalo ćaća mu i tako redom. Odužilo se kravi cijeli dan. Već sunce zagoru, a teleta još nema.

Zatekli se jedno vrijeme Pere i ćaća mu zajedno u pojati. Stari već počeo brigati za živinu, a Peri je do ruganja, pa će mu ozbiljno:

- Ajde ti ćaća u kužinu! Dok si ovde i dok te vidi, možda krava misli da je se već otelila!...

Drago Maršić

Prolo@ac

71

Prijatelji listaPirić Drago 150 kn, Marija Blažević

100 kn, Živko Ivanko 100 kn, Juričić Luca 50 kn, Knezović Tomislav 200 kn, Jozo Dropuljić-Japa 200 kn, Zvonimir Kolovrat 200 kn, Jozo Pirić 100 kn, Ante Ćorić 200 kn, Marko Ćorić 200 kn, Ivica i Kaja Pezo 50 €, Ante Maršić Zg 150 kn, Lujo Katavić 100 kn, Ante Petričević Brajo 200 kn, Vinko Maršić 100 kn, Danica Babić 100 kn, Ante Olujić 200 kn, Branka Mikulić 100 kn, Vladimir Grabovac 150 kn, Đino Pezo 200 kn, Ju-ričić Vinko 150 kn, Anka Kapural 100 kn, Tomislav Mandić V. Gorica 200 kn, Jenifer Knezović 350 kn, Ivan Kolovrat 50 kn, Mara Dogan 50€, Mara Marica Garac 100 kn, Ljuba Barić 100 kn, Zvonimir Katavić 100 kn, Ivan Sabljić 100 kn, Šimun Dropuljić 150 kn, Ante Grabovac 50 kn, Željko Ćurčija 100 kn, Vele

Dogan 20 €, Mara Poček 20 €, Mila Grabovac p. Pave 150 kn, Zoran Petričević 100 kn, Mila Petričević 200 kn, Mladen Mikulić 150 kn, Tereza Župić 20 €, Zvonimir Lozo 50 €, Ivan Mršić p.Slavka 100 kn, Vlade Knezović Sto-breč 20 €, Mijo Radeljić 50 €, Vinko Kolovrat 100 kn, Vicko Pezo 100 $, Darko Petričević 200 kn, Andrija Petrušić 100 kn, Ana Leko ud.Ante 100 kn, Tomislav Petrušić 100 kn, Maša Kukavica 100 kn, Petar Mršić 100 kn, Mate Grbavac p.Mije 300 kn, Mara Barbić Njemačka 100 kn, Dr. Jozo Meter Sl.Brod 150kn, Ljuba Grabovac 100 kn, Mila Kokić 100 kn, Mate Bajić Miš 100 kn, Zorica Barbić 100 kn, Iva – Ica Knezović 150 kn, Zdenko Juričić 200 kn, Iva Juričić 50 Can $, Mirko Juričić 100 Can $, Frano Knezović 500 kn, Danica Maršić 100 kn.

Prolo@ac

72

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXIX., Velika Gospa 2010., Br. 1 (77) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Ante Madunić

• • •Uredničko vijeće: fra Ante Madunić,

fra Bruno Pezo, Drago Maršić,

Mario Bilić, Vito Grabovac,

Tomo Božinović Marinela Petričević,

Mate Petričević, Zvonko Pirić; Ivan Juroš,

Mladen Vuković, Nina Petričević Tatjana Meter

s. Filipa Smoljo

• • •Fotografije: Krešo Bajić

s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić i župni arhiv

• • •Jezični savjetnik: prof. Ivan Juroš

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkve-

nih i redovničkih poglavara.• • •

Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na adresu:

Uredništvo lista «Proložac» Župni ured

21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

www.prolozac.hr

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajDragi Proložani, dragi čitatelji! ................................................1

BIažena Djevica Marija ............................................................2

Žive jaslice u Prološcu .............................................................7

Iz župske kronike .....................................................................8

Mlada misa fra Josipa Sušića .............................................. 22

Marijanski simpozij u Oštarijama ........................................ 24

Vrata na crkvici Opačac ....................................................... 26

Krizma.................................................................................... 27

Prva pričest ............................................................................ 30

Zlatna harfa u zlatnoj crkvi ................................................... 33

Izlet na otok Visovac ............................................................. 36

Zavjeti u FSR-u ...................................................................... 38

Obnova obećanja .................................................................. 39

Duhovna obnova za Uskrs ................................................... 40

Sudjelovanje na Školi animatora u Zaostrogu .................... 40

Malonogometni turnir Franjevačke mladeži Imotske krajine ...............................................................41

Turnir u Podbablju ................................................................. 42

Susret Hrvatske katoličke mladeži u Zadru ........................ 43

Agnosticizam i ateizam ........................................................ 45

Koncert božićnih klapskih pjesama .....................................47

Prološki glumci ponovno na sceni ...................................... 48

Naši slavljenici ....................................................................... 49

Rad općine ............................................................................ 53

Samo ti meni ozdravi ............................................................ 54

Nova knjiga Viktora Grabovca ............................................. 56

Poprsja Raosu i Gotovcu ...................................................... 57

Aktivnosti udruge malih „KUM Proložac“ ........................... 58

N.K. “Mladost” ...................................................................... 60

Memorijalni turnir „Petar Pirić Pere“ .................................... 60

Pljesak Ivanu ..........................................................................61

Naši pokojnici........................................................................ 62

Zavičajni haiku ...................................................................... 66

Sazrela seoska idila – XLX ................................................... 68

Prijatelji lista ...........................................................................71