View
69
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Radiologija
PREDMET:
STUDENT:
SEMINARSKI RAD
TEMA : Promjene u stanicama nakon zraenja
Sadraj
Uvod.............................................................................................................................................. 1
Bioloki efekti zraenja ................................................................................................................. 2
Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja ....................................................................... 2
Teorija direktnog pogotka jonizirajuim zracima ...................................................................... 3
Osjetljivost pojedinih elija i tkiva na zraenje ................................................................... 5
Ciljevi i naela zatite od ionizirajueg zraenja .......................................................................... 7
Mjerenje i ureaji za mjerenje zraenja ........................................................................................ 8
Geiger Mueller brojai ......................................................................................................... 9
Ionizacijske komore ............................................................................................................. 9
Osobni dozimetri .................................................................................................................. 10
Zdravstveni nadzor osoba koje rade u zoni ionizirajueg zraenja............................................... 11
Naini zatite od zraenja.............................................................................................................. 12
Zakljuak ....................................................................................................................................... 13
Literatura........................................................................................................................................ 14
1
Uvod
Zraenje se dijeli na prirodno i
vjetacko jonizujue zraenje. Prirodno
jonizirajue zraenje koje okruuje ljudski
organizam.dolazi iz 3 glavna izvora:
kosmiko zraenje iz svemira ukljuuje
energetske protone, elektrone, gama zrake, X
zrake. Primarni radioaktivni elementi u
prirodi su uran, torij, kalij (zato ovog
zraenja ima u pojedinom vou, kao npr
banane), radioaktivni derivati ovih
elemenata. Ovi elementi emitiraju alfa i beta
ili gama zrake, ali veina prirodnog
zaraenja potie od plina radona.
Ionizirajue zraenje i radioaktivne tvari su
prirodna i stalna pojava u okoliu te u
brojnim djelatnostima ljudi. tovie,
upotreba umjetnih izvora ionizirajueg
zraenja sve je rairenija. Izvori zraenja
danas nemaju adekvatne alternative u
medicini za dijagnostiku, terapiju te
sterilizaciju medicinskog pribora i opreme.
17 % elektrine energije u svijetu proizvodi
se u nuklearnim postrojenjima. Zraenje se
koristi za konzerviranje namirnica i hrane,
unitavanje insekata i nametnika.
Radiografski postupci u industriji ve su
rutinska tehnika u kontroli bez razaranja
kojom se otkrivaju oteenja i pukotine u
brojnim cjevovodima, posudama,
inenjerskim postrojenjima i graevinama.
Primjena radioaktivnih tvari u gospodarstvu,
poljprivredi, nauci, istraivanjima i mnogim
drugim ljudskim djelatnostima milijunima
ljudi doprinosi ne samo poboljanju kvalitete
ivljenja, ve osigurava i brojna radna
mjesta u tim djelatnostima. Kao i svaka
djelatnost, uz korisnu stranu primjena
zraenja donosi i opasnost po ivot i zdravlje
ljudi te tetne posljedice po okoli. Riziku ne
podlijeu samo oni koji rade s izvorima
ionizirajueg zraenja, ve i svekoliko
puanstvo, tako da nedovoljno kontrolirana
primjena tih izvora moe dovesti do prave
nacionalne nesree, a mogu biti ugroeni i
graani drugih drava. Brojna iskustva iz
prolosti koja su rezultirala ozraenjem
pojedinaca i rizike po ivot i zdravlje ljudi te
zagaenje okolia ukazala su na potrebu
sustavne i organizirane provedbe mjera
zatite od ionizirajueg zraenja. Drutveno
prihvaanje rizika u vezi s upotrebom
ionizirajueg zraenja uvjetovano je
efektivnom koristi koju takva upotreba
donosi. Opasnost kojom je popraeno
izlaganje zraenju ne moe se ukloniti u
potpunosti, ali ipak, rizik se mora
ograniavati i smanjivati administrativnim,
organizacijskim i tehnolokim mjerama. To
je razlog koji nalae svakoj dravnoj
zajednici obvezu izgradnje kvalitetnog i
ureenog sistema zatite od zraenja na svim
2
razinama drutvenog ustrojstva. Takva
organizacija mjera zatite obuhvaena je
jednim imenom: zatita od zraenja. Zatita
od zraenja odnosi se na sve ljude koji mogu
biti izloeni ozraenju ili posljedicama
izlaganja pa se tako vodi rauna i o buduim
naratajima koji mogu trpjeti posljedice
dosadanjeg i dananjeg izlaganja zraenju.
Bioloki efekti zraenja
Zraenje prolaskom kroz materiju,
bez obzira da li se radi o ivoj ili mrtvoj
materiji, izaziva efekat jonizacije. Dio
zrane energije koji biva apsorbovan u
materiji troi se na izbacivanje elektrona iz
atoma i stvaranje jonskih parova. U neivoj
materiji proces jonizacije ne ostavlja nikakve
posljedice. Meutim, jonizacija u tkivu
izaziva duboke bioloke promjene, koje
nastupaju ubrzo poslije ozraivanja. Ako se
jonizirajue zraenje primjenjuje u veim
dozama, uzrokuje smrt elije i odumiranje
tkiva. Ova osobina x-zraka ili bilo kojeg
drugog jonizirajueg zraenja koristi se u
lijeenju malignih tumora. Poznato je da
jonizirajue zraenje, nakon apsorpcije u
materiji, izaziva itav niz jonizacija koje u
ivim sistemima izazivaju biohemijske
promjene. Danas se smatra da jonizirajue
zraenje u materiji moe djelovati na dva
naina:
a) indirektno djelovanje jonizirajueg
zraenja,
b) teorija direktnog pogotka jonizirajuim
zracima.
Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja
Djelovanjem jonizujueg zraenja iz
molekule vode se izbija jedan elektron koji
odmah reaguje sa drugom molekulom vode i
nastaje drugi jonski par. H2O H2O+ + e-
H2O + e- H2O-
Kao nestabilne molekule oni odmah
disociraju na H2O+- H+ + OH H2O-- H +
OH-
3
Od normalnih jona nastaje voda ali su H i
Oh jako nestabilne i veoma reaktivne
molekule koje stvaraju slobodne radikale
HO2 i H2O2.
Ovo stvaranje radikala u tkivu traje veoma
kratko a u daljem toku kljunu ulogu igraju
slobodni radikali koji djeluju prije svega na -
SH enzimske grupe Pri emu nastaju
disulfidne grupe i tako i denaturacija
proteina i depolimerizacija
visokomolekularnih jedinjenja. Najvei broj
oteenja dogaa se ovim mehanizmom, a
samo oko 5% izravnim djelovanjem
zraenja.
Teorija direktnog pogotka jonizirajuim
zracima
Po ovoj teoriji, jedna elijska
struktura moe biti oteena jedino ako je
direktno pogodena jonizirajuom esticom.
Djelovanje zraenja na bilo kojem nivou
DNK ima odgovarajue posljedice.
Direktnim djelovanjem na DNK moe doi
do oteenja pirimidinskih baza koje su
osjetljivije od purinskih, a to dovodi do
cijepanja jednog ili oba lanca DNK; rezultat
toga su vidljivi lomovi na hromosomima
(iste promjene na purinskim i pirimidinskim
bazama mogu nastati i kao posljedica
indirektnog djelovanja zraenja u vodenoj
sredini). Kao rezultat oteenja DNK u fazi
auto reduplikacije su mutacije, a u fazi
transkripcije stvaranje funkcionalno
insuficijentnih proteina i enzima. Ovi, opet,
dovode do devitalizacije elije, njenog
ubrzanog starenja, kao i do kancerizacije.
Prema mjestu nastanka, mutacije se unutar
elije dijele na genske, hromozomske i
plazmatske. Dok se prema vrsti elije u
kojima se ove promjene odvijaju dijele na:
a) germinalne ili nasljedne, koje se
prenose na potomstvo, a nastaju
djelovanjem zraenja na spolne
elije, ovisno o jaini doze i broju
mutacija po genima, posljedice
zraenja mogu biti razliite:
kompletna sterilnost, spontani
pobaaj, mrtvorodeni plodovi ili brza
srnrt ivoroenih plodova.
b) somatske promjene, koje se
odvijaju u somatskim elijama,
prenose se na elijski klon, nastao
diobom matine elije, ali se ne
prenose na potomstvo. Somatske
mutacije nastaju u vidu
devitalizacije, ubrzanog starenja i
kancerizacije elije.
Utvreno je, na primjer, da radiolozi
deset puta ee obolijevaju od
karcinoma koe i leukemije nego
ostali ljekari.
4
Meutim, pojava da izvjesna oteenja koja
nastaju na DNK u toku zraenja prolaze bez
posljedica ukazuje na injenicu da postoje
izvjesni mehanizmi koji su u stanju da
isprave greke nastale u grai DNK.
Najnovija istraivanja ukazuju da u svim
ivim elijama postoje multienzimski sistemi
koji ispravljaju pojedina oteenja i nazvani
su reparatorni sistemi. Eksperimentalno je
utvreno da je elija najosjetljivija u doba
mitoze. Ukoliko se analiziraju sve faze diobe
elije, eksperimenti pokazu