Propitivanje ženskih, feminističkih i muslimanskih identiteta

7/28/2019 Propitivanje enskih, feministikih i muslimanskih identiteta

1/272

Propitivanje enskih, feministikih i muslimanskih identitetaPostsocijalistiki konteksti u Bosni i Hercegovini i na Kosovu

Prepared in the ramework o the Regional Research Promotion Programme in theWestern Balkans (RRPP), which is run by the University o Fribourg upon a mandateo the Swiss Agency or Development and Cooperation, SDC, Federal Department o

Foreign Aairs.

Te views expressed in this book are those o the authors and do not necessarily representopinions o the SDC and the University o Fribourg


2/272

PROPITIVANJE ENSKIH, FEMINISTIKIH I MUSLIMANSKIH IDENTITETAPostsocijalistiki konteksti u Bosni i Hercegovini i na Kosovu

Uredila Zilka Spahi-iljak

IZDAVACentar za interdisciplinarne postdiplomske studije,Univerzitet u Sarajevu

RECEZENTINira Yuval-DavisVjollca KrasniqiCatharina RaudvereDino Abazovi

PREVOD NA BOSANSKIermana etaAida Spahi

LEKTURAMerima Mai

DTP I DIZAJNSanja Vrzi

ILUSTRACIJEVesna Husi

TAMPADobra knjiga Sarajevo

TIRA: primjeraka

CI P - Kat al ogi zaci j a u publ i kaci j iNaci onal na i uni ver zi t et ska bi bl i ot ekaBosne i Hercegovi ne, Saraj evo

305- 055. 2: l 4l . 72305: 28- 45( 497. 6+497. l l 5)

PROPITIVANJE enskih, feministikih imuslimanskih identiteta : postsocijalistikikont ekst i u Bosni i Hercegovi ni i na Kosovu /uredila Zilka Spahi-iljak ; [prevod na bosanskiermana eta, Aida Spahi ; ilustracije VesnaHusi]. - Sarajevo : Centar za interdisciplinarnepostdiplomske studije, Univerzitet u Sarajevu,2012. - 272 str. : ilustr. ; 24 cm

Izv. stv. nasl.: Contesting female, feminist andMuslim. - Bibliograja i biljeke uz tekst.

I SBN 978- 9958- 704- 28- 41. Spahi-iljak, Zilka

COBI SS. BH- I D 19464966


3/272

Propitivanje zenskih,

feministickih i

muslimanskih identiteta

Postsocijalistiki konteksti u Bosni iHercegovini i na Kosovu

Uredila Zilka Spahi-iljak

SARAJEVO


4/272


5/272

Sadraj

Zahvale 9

Predgovor 13

Uvod 21Metodologija i metode

Kvalitativne metode istraivanja: okus grupe i ivotne prie

Organizacija knjige

ene i politika 35Uvod

Poimanja enske prirode: izvan razuma

Prosvjetiteljstvo za (enskog) ovjeka

enski glasovi u postrevolucionarnom periodu u Evropi

Borba za pravo glasa: suraetski pokret

Ponovno razmatranje politike: mo, drugost i razlika/e

Zakljuak

2 Feminizmi i islam 55Uvod

Deinicije i klasiikacija

Emacipacija i marama

Feministiki glasovi i enski aktivizam

Feministiki glasovi i enski aktivizam u Egiptu

Feministiki glasovi i enski aktivizam u Iranu

Feministiki glasovi i enski aktivizam u Turskoj

Zakljuak


6/272

3 Konteksti BiH i Kosova 85 Sociopolitiki uvjeti u BiH i na Kosovu

Ustavna i politika pozicija BiH i Kosova u jugoslovenskoj ederaciji

Politiki sistem socijalistike Jugoslavije i nacionalno pitanje u BiH i na

Kosovu

Socioekonomski status BiH i Kosova u okviru jugoslovenske ederacije

Sociopolitiki uvjeti u Bosni i Hercegovini i na Kosovu nakon raspada

Jugoslavije

Osloboenje ena

Osloboenje ena u socijalizmu

Obrazovanje

Radna politika

Porodine politike Aktivizam

Osloboenje ena u postsocijalizmu

Obrazovanje

Radne politike

Porodine politike

Aktivizam

Islam u socijalizmu i postsocijalizmu

Ogranienje vjerske slobode (-)

Smanjenje ogranienja (-) Znaajna liberalizacija (-)

Selektivna ogranienja ponovno na snazi (-)

Na pragu pune slobode (-)

Velika transormacija i postsocijalizam ( i poslije)

4 ta znai biti ena 125Uvod

Identitet ene

uvarica privatne sere

Igra na dvije scene

ta znai biti ljudsko bie

ta znai biti ena u socijalizmu i postsocijalizmu

Femistiki identiteti

Muslimanski i eministiki identiteti

Feministice sa hidabom i bez hidaba

5 Postajanje feministicom171Uvod


7/272

ene i porodica

Primarna porodica

Sekundarna porodica

Muslimanski kontekst i religijski identitet

Postajanje muslimankom

Religija kao porodino naslijee

Potraga za religijom i duhovnou

Privatni/javni religijski identitet

Glas protiv stereotipa

Hidab - ogranienje ili osloboenje

ene i obrazovanje

Formalno obrazovanje

Feminizam i aktivizam Neormalno obrazovanje: put ka eminizmu

Postajanje aktivisticom, postajanje eministicom

Aktivizam za promjene

Kakvi eminizmi?

Zakljuak 245

PRILOG 1 Istraivaki uzorak 255

Fokus grupe ivotne prie/polustruktuirani intervjui

Glosar 261

Index 265


8/272


9/272

9

Zahvale

Ova knjiga nastala je kao rezultat dvogodinjeg istraivakogprojekta pod nazivom Feminizam u postsocijalistikimmuslimanskim kontekstima u BiH i na Kosovu, koji je proveoCentar za interdisciplinarne postdiplomske studije (CIPS)Univerziteta u Sarajevu. Projekt je podrao Program promocijeregionalnih istraivanja (RRPP) iz vicarske. Obuhvaene suetiri aze: priprema i analiza materijala za teorijski dio knjige,

odravanje okus grupa u BiH i na Kosovu, intervjui o ivotnimpriama u BiH i na Kosovu te analiza podataka dobijenih naterenu, nakon kojih slijedi posljednjih nekoliko poglavlja knjigezasnovanih na toj analizi.

Voditeljica projekta ispred CIPS-a bila je Zilka Spahi-iljak, a saradnice su bile Ardiana Gashi sa Univerziteta Femaiz Pritine i Lejla Somun-Krupalija, nezavisna istraivaica izSarajeva. One su obavile veinu terenskog rada i djeliminu

preliminarnu analizu ivotnih pria (biograsku i lingvistiku),dok su nalnu analizu uradile Nejra engi, Lamija Kosovi iZilka Spahi-iljak.

Bilo je planirano da istraivaki tim napie i knjigu,meutim, zbog nedostatka vremena i zadatih rokova, kao iakademskih i drugih obaveza lanica tima, koordinatorica

projekta je odluila ukljuiti i Lamiju Kosovi, GoranuMlinarevi, Seada Fetahagia, Jasminu auevi i DenituHrelja Hasei u pisanje dijelova knjige.


10/272

10

Lamija Kosovi je napravila veinu transkripcijamaterijala koji je sakupljen u BiH, lektorirala je prijevodeivotnih pria sa albanskog na engleski te uestvovala unekoliko okus grupa. Iako se ukljuila da bi, kako ona kae,

pomogla, pokazalo se da je predstavljala kljuni dio tima jerje uspjela obuhvatiti veliku koliinu materijala te organiziratiga u cjelinu. Osim toga, bila je koautorica veeg dijela knjige.Naalost, zbog obaveza oko svoje doktorske teze, nije bila umogunosti uestvovati u cjelokupnom ureivakom procesu.

Zahvaljujem se kolegama/icama sa CIPS-a koji su mipomogli nalizirati ovu publikaciju, naroito za razumijevanje

koje su pokazali/e za zahtjevne rokove. Jo jedanput samotkrila da dobro radno okruenje ine ljudi, koji ne samo dasu vrijedni/e i posveeni/e proesionalci/ke, ve su i osobe kojene zaboravljaju svoje kolege/ice i pruaju podrku kad god jeto potrebno. Moje kolege/ice sa Rodnih i Religijskih studija naCIPS-u su to pokazali/e kroz svoj doprinos ovoj knjizi.

Posebno se elim zahvaliti enskim organizacijama uSarajevu, Mostaru, Pritini i Prizrenu koje su nam pomogle

organizirati okus grupe, kao i enama iz BiH i sa Kosova kojesu nam ispriale svoje ivotne prie.

Zahvalna sam na podrci supervizorke projektaproesorice Nire Yuval-Davis, koja je takoer jedna odrecenzentica knjige. Posebnu zahvalnost dugujem proesorici

Margot Badran koja je recenzirala knjigu i ljubazno pristalanapisati predgovor, kao i proesorici Jasminki Babi-Avdispahisa kojom sam razgovarala o nalazima iz ivotnih pria i kojami je pomogla u ormuliranju naslova knjige. akoer sezahvaljujem recenzentima/cama Vjollci Krasniqi, CathariniRaudvere i Dini Abazoviu, a posebnu zahvalu dugujemkonsultanticama Svenki Savi i Sabihi Husi koje su iitavaledijelove knjige i davale znaajne sugestije i komentare.

Zahvaljujem se Marcie Lee, koja se posvetila lekturitranskripta sa okus grupa, na pomoi koju je ona nazvalasadakom (dobrim djelom). Na kraju, elim se zahvalitiermani eti i Aidi Spahi, koje su knjigu prevele na bosanski


11/272

11

jezik, ali i koje su bile strpljive i spremne vie puta iitavatisvako poglavlje te detaljno pregledati prijevode i ispravke.Zahvaljujem se Merimi Mai, koja je lektorirala bosanskuverziju knjige, Besi Ismaili, prevoditeljici sa engleskog naalbanski i lektorici euti Lati, koja je naporno i detaljno radilana albanskoj verziji knjige.

Pored velikodunog nansiranja ove knjige, RRPP jetakoer osigurao grantove za konerenciju i promociju knjige i

projekta u regiji. Mileva Pirali se pobrinula za administrativnui nansijsku stranu projekta, to je radila uvijek blagovremeno,sa osmijehom na licu i uz mnogo strpljenja.

Na kraju, najvanija podrka mi je dola od mojeporodice. Ne samo da su bili veoma strpljivi dok sam radila,ve su i aktivno uestvovali u naliziranju teksta tako to suodreene dijelove itali i ukazivali na neophodna poboljanja.Kao i uvijek, aljem im poruku zahvalnosti i ljubavi.

Nadam se da e ova knjiga utrti put slinim istraivanjimau regiji.

UrednicaZilka Spahi-iljak


12/272

12


13/272

13

Predgovor

Margot Badran

Propitivanje enskih, eministikih i muslimanskih identiteta -Postsocijalistiki konteksti BiH i Kosova je istinski maestralna studija. Ovoobimno tivo prua sveobuhvatnu i sloenu analizu rodnih ideja i praksi teeminizama koji im se suprotstavljaju unutar islamskih i sekularnih konteksta,

vjeto prepliui historijsko, lozosko i politiko.

iroka i otra teorijska diskusija, kombinirana sa iznijansiranim ivotnimpriama muslimanki u BiH i na Kosovu, praktikantica i nepraktikantica izdvije generacje, ini ovaj rad jedinstvenim i neprocjenjivim. Centralne temeove studije su istraivanje eminizama u postsocijalistikim BiH i Kosovu,identiteta, pozicioniranja i iskustva ena. Narativi o percepcijama, shvatanju,svakodnevnom iskustvu, susretima, izbjegavanjima i aktivizmima enasainjavaju kompliciranu i nestalnu sliku eminizama u savremenoj BiH iKosovu.

Prie uesnica o iskustvima i poimanjima toga ta im znai to to suene, ili ta znai biti ena svjedoe o sredinjosti, istinskoj sutini, linihidentiteta utemeljenih na nacionalnim, etnikim i religijskim pripadnostima,koji poprimaju razliite nivoe znaajnosti, ali su uvijek oroeni. Dovesti upitanje ili sugerirati pomjeranja u oroenoj komponenti nacionalnih, ethnikihili religijskih identiteta znailo bi dovoditi u pitanje same identitete i riskiratioptube za vjersku ili kulturalnu izdaju uz prijetnju da e biti proklete i izolirane,kako nam pokazuju narativi ena.

Ova studija se pomno okusira na raznolikost ena, kako je navedeno,po godinama, mjestu iz kojeg dolaze, nainima na koje one osjeaju da sumuslimanke, to itateljicama i itaocima omoguava da uoe razlike i slinostiu pristupima eminizmu, islamu, religijskom, i sekularnom. Naroito suintrigantne zajednike odlike ovih razliito pozicioniranih ena koje se odnose


14/272

PROPITIVANJE ENSKIH, FEMINISTIKIH I MUSLIMANSKIH IDENTITETA

14

na odreena rodna pitanja. Metodologija ivotnih pria, primijenjena naovako suptilan nain, itateljicama i itateljima prua mnogobrojne nijanse isloenosti kako u samim priama, tako i u njihovoj uporedbi. Jasno je da to

velika prednost ove studije, a kao historiarka, smatram da e predstavljatiizuzetno vrijedan dokument za budue narataje jer biljei narativ o ovomtrenutku u historiji BiH i Kosova.

Upadljivo je teoretiarki koja se bavila eminizmima u zemljama saveinskim muslimanskim stanovnitvom, konkretnije na Bliskom Istoku, odkoliko slinih elemenata je eminizam sastavljen u tim drutvima i u BiH ina Kosovu. Potekoe se nastavljaju zajednikom tvrdnjom da je eminizamneto strano politika i kulturalna intruzija koja je dola sa Zapada. Ali ta jeZapad? BiH i Kosovo su na Zapadu, a ipak ak i u ovim drutvima izranjaju

peorativne izjave da je eminizam strana pojava koja dolazi sa Zapada, kojiimplicira neki drugi Zapad. Upravo upostsocijalistikom kontekstu BiH i Kosova

je ova tvrdnja prisutna jer eminizam nije bio prisutan tokom socijalizma.U postkolonijalnim muslimanskim kontekstima Arike i Azije, eminizam jediskreditiran kao oblik zapadne kolonijalne kulturalne invazije. A kako bibolje demonizirali i diskreditirali eminizam nego da ga se proglasi stranimneprijateljem koji podmuklo djeluje iznutra?

ivotne prie ena otkrivaju da se Zapad i pitanja pozicioniranjameusobno prizivaju. BiH i Kosovo su svakako dio geograskog zapada i

predstavljaju zapadne kulture. akoer su veza geograskog istoka i zapada.ako da se, uz dugotrajno prisustvo islama u BiH i na Kosovu, koji je historijskipovezivan sa Istokom, u ovim podrujima pitanja Zapada i Istoka nameusa izrazitim nejasnoama i ambivalentnostima. itateljice i itatelji ivotnihpria ena, a moda naroito one osobe koje dolaze izvana, mogu uoitiodreeni ponos ena iz BiH i sa Kosova zbog toga to su zapadne muslimankeili muslimanke zapada, ak i Zapada, usprkos peorativnim konotacijama.ini se da je ovo jo jedan sloj identiteta, onaj koji je veoma izraen. Kako ondaislam toliko snano asociramo sa Istokom?

Jedinstvena odlika ove studije koja se okusira na eminizme muslimankiu BiH i na Kosovu, a od kljune je vanosti, jeste inkluzija historijskih isavremenih pregleda eminizama u tri veinski muslimanke zemlje istoka:Egipat, urska i Iran. Feminizmi, i sekularni i islamski, koji su utemeljeni uovim zemljama, kao i u drugim drutvima Istoka, otkrivaju niz mogunostida se bude eministica i muslimanka, to potvruje diverzitet eminizama.Ispitivanje eminizama na ovim lokacijama otkriva promjenjiva znaenjasekularnog i religijskog u konstruiranju eminizama, kao i sekularnogi religijskog kao takvih. Pionirski dravni eminizmi koje su muslimanke,


15/272

15

PREDGOVOR

sa krankama, kreirale poetkom prolog stoljea (u isto vrijeme kada su seoblikovali eksplicitni eminizmi u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Dravama)ukljuivali su preplitanje islamsko-modernistikih, sekularno-nacionalistikihi humanitarnih diskursa. i eminizmi nazvani su sekularnim eminizmima,gdje je sekularno podrazumijevalo inkluzivnost nacionalnog i religijskog.Religijsko i sekularno su se prije nadopunjavali nego meusobno iskljuivali.

Na Zapadu, tokom komunizma i socijalizma, islam je na razliitenaine iskljuen iz javne sere, kao to su iskljueni i eminizmi. Meutim,pod socijalizmom, u mnogim veinski muslimanskim drutvima, uzmimoza primjer Egipat, religija kao takva nije izbaena iz javne sere ve je dravaustrajno regulirala religijske institucije i prakse. Zabranjen je bio politikiislam ili islamizam. Povratak pokrivanja u obliku hidaba, koji je nastupio uz

pojavu islamizma u Egiptu, nametnut je kao ispravna religijska praksa te nije biozabranjen iako je hidab, kada se prvi put pojavio, oznaavao pripadnost novompokretu politikog islama. Uskoro je hidab postao dijelom ire religijsko-kulturalne promjene i pripisano mu je oznaavanje istinskog islama. Narativisavremenih muslimanki u BiH i na Kosovu iznose ideje i prakse pokrivanjakoje su se jednostavno pojavile sa povratkom religije u javnu domenu.

Primjer Egipta pokazuje da sekularni eminizmi ena u ovog zemlji, kao idrugdje na Bliskom Istoku, predstavljaju jo jedan nain pozivanja na nacionalneeminizme, kao i indiciranja prostora za religiju. Identiteti ena poput Egipanke,

muslimanke i eministice ukrtali su se i meusobno osnaivali. Dok supionirke eministice poetkom i sredinom 20. stoljea ponosno izraavale svojeministiki identitet, do kraja 1980-ih, uz napade na eminizam koje su inilesve prisutnije islamistike snage, nova generacija de acto eministica svrhovito

je izbjegavala da javno deklarira eministiki identitet. Ova studija pokazuje dasu pristupi bh. i kosovskih ena u javnom deklariranju ili sakrivanju eminizmatakoer situacioni, iako se ove ene ne suoavaju sa silama domaeg politikogislama, ve prije sa silama ponovno uspostavljene religijske kulture. Uesniceiz BiH i sa Kosova, izriito ili posredno, navode da se maskiranje eminizmadeava u njihovim svakodnevnim ivotima jer bi njegovo javno potvrivanjemoglo privui neeljenu kritiku i marginalizaciju. Njihovi narativi, meutim,takoer pokazuju da ene mogu predvoditi ideje rodne ravnopravnosti na

jedan prikriveniji nain. Kontekstualizacija je utemeljena koliko u vremenu,toliko i u prostoru tako da trenutno, ene koje streme rodnim promjenamapaljivo kreiraju nain ispunjenja svojih eministikih stremljenja.

U postsocijalistikim BiH i Kosovu, nakon 1989. godine, religija je isplivalapotpunije i slobodnije na javnu povrinu. U Egiptu, u postsocijalizmu 1970-ih godina,eminizam se ponovo pojavio nakon to ga je drava ugnjetavala sa


16/272


16

ostalim nezavisnim ideologijama. U socijalistikim BiH i Kosovu, eminizamje bio povezivan sa kapitalizmom i Zapadom. U socijalistikom Egiptu,eminizam, koji je od 1920-ih dosta dobro ukorijenjivan, predstavljao jeneeljenu nezavisnu ideologiju i suptrotstavljajuu distrakciju. Kada mu jedozvoljeno da se ponovo pojavi, tokom otvaranja Egipta prema kapitalizmui novog svrstavanja sa Zapadom, ponajvie SAD-om, eminizam je bio metanastajuih sila politikog islama koje su obnavljale patrijarhalni atavizam.Islamisti su osuivali eminizam prvo kao nereligijski, a uskoro zatim i kaoantireligijski.

U BiH i na Kosovu, eminizam ometa, odnosno dovodi u pitanje, nepolitiki islam ve etnoreligijski, kao i politiku kulturnih identiteta vezanih zapovratak patrijarhalnog islama. Ono to je zakompliciralo stvari muslimankama

u postsocijalistikim zemljama poput BiH i Kosova je period od tri desetljeautihnute religije. Povratak islama, odnosno javnog muslimanskog identiteta uBiH i na Kosovu, uvezan je sa etnikim i nacionalistikim identitetima koji supokretali drutveno, ekonomsko i politiki anahronistiki patrijarhat. Za onekoji/e su ponovno prihvatili islam kao religiju, kulturu i obrazac svakodnevnogponaanja, te za mnoge koji/e su se sa islamom susreli po prvi put na ovaj nain,poput mlaih uesnica u studiji, propitivanje, da ne kaemo izbjegavanje,patrijarhalnih konvencija smatralo se napadom na islam kao religiju. Nasuprottome, u muslimanskim drutvima na Bliskom Istoku koja nisu imala taj religijskirez, ene su se mogle suprotstavljati patrijarhalnim uenjima njihove religijei kulture. Nadalje, u mnogim dijelovima Istoka, a Egipat je znaajan primjer,postojala su desetljea neprekinute tradicije eminizma, te iako je bio javnopotisnut tokom socijalizma, ivio je iza kulisa i bio vidljiv na meunarodnomplanu.

okom 1990-ih, kada je graanstvo BiH i Kosova, zemalja koje sunastale raspadom Jugoslavije, proivljavalo obnovu javnog izraavanja religije,

vraajui obrede i prakse iz prolosti, raao se islamski eminizam u razliitimdijelovima svijeta, i zapadnog i istonog. Iako se pojavio kao diskurs rodneravnopravnosti i socijalne pravde koji se temeljio na ponovnim itanjimaKurana i drugih religijskih tekstova, islamski eminizam je prevaziaobinarnosti sekularnog i religijskog, javnog i privatnog, mukog i enskog,istonog i zapadnog. Islamski eminizam, kao diskurs, nije povezan sa identitomili jedinstvenim mjestom porijekla. Bio je, a i dalje je, oblikovan razliitimpojedincima/kama i grupama u nacionalnim lokacijama i transnacionalnomsajberprostoru. Islamski eminizam dovodi u pitanje intruziju patrijarhata uislamu, kao i njegove pretenzije da predstavlja sam islam. Islamski eminizamzamjenjuje patrijarhalnu konstrukciju islama egalitarnim razumijevanjemislama. a disrupcija podriva patrijarhat koji je maskiran kao religija te je tako,


17/272

17

PREDGOVOR

po svoj prilici, nametnut kao boanska zapovijed. Dovodi u pitanje nasljeenjupatrijarhalnu mo utjelovljenu u strukture i sisteme unutar nacionalnih,plemenskih i etnikih konteksta. Protivnici/e islamskog eminizma napadajuzagovaratelje/ice egalitarnijeg razumijevanja i prakse islama kao otpadnike kojipodrivaju svete institucije, naroito nepovredive porodine, nacionalne ietnike jedinice. ivotne prie ena iz BiH i sa Kosova odaju opasnost i cijenukoje moe prouzrokovati odstupanje od normi i navode kako se koraci premarodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravdi zaobilaze nametanjem vrhovnihidentitetskih lojalnosti.

Upravo sam ovim uvidima u komparativnu perspektivu eljela odatipotovanje neizmjernom doprinosu Feminizama u postsocijalistikimkontekstima BiH i Kosova literaturi o eminizmima u muslimanskim i

religijski raznolikim kontekstima drutava Istoka i Zapada, kao i veinskimuslimanskim drutvima koja prolaze kroz ogromne politike, ekonomske,socijalne i kulturalne transormacija koje trenutno proivljavaju BiH i Kosovo.Vjerujem da razmjenom razliitih lokalnih iskustava moemo dobiti koristanuvid u naine na koje se moe postii i odrati rodna transormacija unutaregalitarnog modela religije i kulture u naim raznolikim drutvima, te kakoislam, ponovno promiljen, doprinosi ovom dijelu procesa. Ova nam knjiga utom zadatku neizmjerno pomae.

(Margot Badran je historiarka koja ve preko etiri desetljea pie o eminizmima u

muslimanskim drutvima na Bliskom Istoku i u irem islamskom svijetu Njena najnovija

knjiga nosi naziv Feminizam u islamu: sekularna i religijska stapanja (Feminism in Islam:

Secular and Religious Convergences) Trenutno pie knjigu o enama i rodu, i sekularnom

i religijskom u Egipatskoj revoluciji)


18/272


18


19/272


20/272


20


21/272


22/272


22

pozicioniranje koje sainjava svakodnevni ivot i odnose moi koji su u njemukljuni (Davis 2010, 70), ve i da shvatimo utjecaj roda, religije, etniciteta iaze ivotnog ciklusa na njihove identitete i iskustva. Istraivanjem razliitihsastavnih dijelova, koji oblikuju viestruke identitete ena (eministiki, enskii religijski) u ova dva drutva, prepoznajemo razlike i pristupamo istim kaorazlikama u vrsti, a ne stepenu, i razlikama du drutvenih osa moi (Yuval-Davis 2002, 198). akoer, imamo za cilj ukazati na slinosti i razlike izmeudrutvenih, ekonomskih i politikih procesa na Kosovu i u BiH, kao i razgraniitirazlike izmeu ovih procesa i njihove utjecaje na konstruiranje identiteta ena,naroito u odnosu na dva specina doba: socijalizam i postsocijalizam. Uovoj smo studiji pokuale pokazati da proces tranzicije izmeu dva razliitadrutvena, ekonomska i politika sistema koja su iskusila oba ova drutva i

dalje generira plodno tlo za retradicionalizaciju rodnih uloga (Yuval-Davisi Anthias 1989, Walby 1997, Spahi-iljak 2010), istovremeno stvarajui iodravajui politiku identiteta. Ipak, primjenom eministikih postmodernihi postkolonijalnih perspektiva pokazujemo da postoje odreeni pomaci odtako utvrenih statikih poimanja identiteta prema dinaminom, uidnomkonstruiranju identiteta.

Kao strateko sredstvo izbjegavanja dodavajueg pristupa trostrukeopresije (Yuval-Davis 2002, 195), intersekcionalnost nam dozvoljava rasvijetlitidrutvene i materijalne posljedice konstruiranja enskih, eministikih ireligijskih identiteta u ova dva drutva, ali primjenom metodologija koje suprilagoene poststrukturalistikoj disciplini dekonstruiranja monolitnihkategorija i velikih narativa univerzalizma, i otkrivanja paradoksalnih djelovanjamoi. Drugim rijeima, intersekcija nam daje priliku spojiti razliite teoretskepristupe koje primjenjujemo u ovoj studiji i prua nam most koji utjelovljavaopredjeljenje za situacioniranost cjelokupnog znanja. (Haraway 1988)

U pokuaju da izbjegnemo ponovno upisivanje modela ragmentacije imultiplikacije, koji se oslanja na proces zbrajanja razliitih sastavnih dijelovaksiranih kategorija, na cilj u ovoj studiji je analizirati dierencijalne naine nakoje se ena, eminizam i religija, ali nita manje i etnicitet i aza ivotnog ciklusa(kao razliite kategorije, odnosno ono to je Yuval-Davis nazvala drutvenepodjele) meusobno povezuju i konstruiraju te, to je najvanije za ovustudiju, na koji se nain povezuju sa politikim i subjektivnim konstruiranjemidentiteta koje vre same ene.

Pored toga, konstruiranje i razumijevanje tih identiteta analizira se krozsuprotstavljajuu dinamiku religije i modernosti, kao pokuaja da se prevaziunametnute binarne opozicije (sekularno/religijsko, javno/privatno, moderno/tradicionalno, socijalistiko/etnonacionalno) u ovim zemljama. Herzog i


23/272

23

UVOD

Braude navode da su i ene i religija iskljuene iz moderne vizije Zapadate da su bile ili marginalizirane ili u potpunosti iskljuene iz opeg poimanjamodernosti. (2009, 8-9) ene koje su uestvovale u okus grupama i ivotnimpriama takoer su naglaavale potekoe sa kojima se svakodnevno susreuene pod hidabom jer javno pokazuju svoju religijsku pripadnost i, kako jeGle naglasila, propituju modernost svojim pukim postojanjem. (2011, 142)Muslimanke u naruenim postsocijalistikim drutvima BiH i Kosova su bezsocijalne i ekonomske sigurnosti, uz tranziciju koja ne nagovjetava da e sezavriti, i uz i dalje jake etnonacionalne i religijske ideologije koje su naroitosnane u BiH (i dre je sputanu u tripartitnoj demokraciji). Ova knjiga pokazujena koji nain, u takvim okolnostima, muslimanke deniraju i pomiruju svojeidentitete, politike stavove i angaman u javnoj seri.

Kvalitativne metode istraivanja: okus grupe i ivotne prie

Da bismo ispitale dierencijalna poimanja eminizma kao koncepta i politikogpokreta, ali i kao prakse meu enama u BiH i na Kosovu, te meusobnupovezanost sloenih drutvenih odnosa u postsocijalistikim sekularnimkontekstima ovih drutava, primijenile smo dvije kvalitativne istraivakemetode za koje smo smatrale da bi se adekvatno uklopile u odabrani teorijskiokvir: ivotne prie i okus grupe.

Odluile smo koristiti kvalitativne metode iz vie razloga: zbog nedostatkaistraivanja u BiH i na Kosovu o ukrtanju enskih, eministikih i religijskihidentiteta, zbog preutnog prihvatanja jednoobraznih i statikih identiteta koje

je prvobitno nametala komunistika ideologija, a kasnije nakon 1989. godine,etnonacionalna i etnoreligijska ideologija te zbog prepreka na koje se nailaziu pokuajima da se primjenom iskljuivo kvantitativnih metoda istraivanjadobiju podaci o ukrtanju razliitih identiteta u sloenim sociopolitikimi kulturnim kontekstima BiH i Kosova (do sada provedena kvantitativnaistraivanja pokazuju da ispitanici/e uglavnom daju drutveno poeljneodgovore). Stoga smo smatrale da je vano koristiti kvalitativne metode kako bise ove teme istraile i da bi se stvorila vea mogunost da se, putem interakcije iispitivanja u okus grupama i sveobuhvatnog iskazivanja ivotnih pria, dobijuinormacije neohodne za razumijevanje dinamike i strategija koje ene koristekada tumae svoje ivote, te da se otkriju stavovi o viestrukim identitetimakoji izranjaju u postratnim i postsocijalistikim kontekstima BiH i Kosova.

Prvo smo odrale okus grupe ija je prednost to to dozvoljavajuposmatranje grupne dinamike i interakcije (aylor i Bogdan 1998). Meutim, uBiH i na Kosovu najvei postotak ena je prvi put uestvovao u okus grupama,


24/272


24

pa je interakcija i dinamika u grupi bila vrlo mala. Ipak, iako nije bilo dovoljnojasno artikulirane interakcije, uesnice su sluale jedna drugu i to je utjecalo nakreiranje konteksta i atmosere u kojoj su ormulirale svoje miljenje i odgovorena postavljena pitanja.

Kako okus grupe omoguavaju egalitarniju i manje eksploitativnudinamiku u odnosu na mnoge druge istraivake metode, bile smo umogunosti istraiti i analizirati viestruko pozicioniranje ena iz obje zemlje,naroito u smislu njihovih konstrukcija identiteta (eministikog, enskog,muslimanskog). Fokus grupe su organizirane u obje zemlje na vie lokacija.Grupe su raene sa enama koje su svrstane u dvije znaajno razliite dobneskupine (mlae i starije od 35 godina) i u dvije grupe muslimanki (praktikanticei nepraktikantice). okom okus grupa od uesnica smo traile da podijele s

nama miljenje o tome koga bismo trebale intervjuirati u dijelu istraivanjakoji se odnosi na ivotne prie, a uesnice su razgovarale o uvaenim javnimlinostima i zagovarateljicama enskih prava koje bi nam mogle dati dubljeuvide u teme o kojima smo razgovarale u okus grupama.

ivotne prie, koje su uslijedile, pomogle su nam u dubljem isveobuhvatnijem razumijevanju ivota ena koje nuno oblikuju traumatinidogaaji rata i postratne tranzicije. Prema Van Manen, pristup ivotnih priaima za cilj otkriti na koji nain ispitanici/e poimaju prie o svom ivotu i kakavim znaaj pripisuju (1996, 2002). Ova metoda nam je omoguila ne samo da

saznamo kroz ta su prole ene iz BiH i sa Kosova, ve i kako one shvatajusvoje ivote u odnosu na ta iskustva. Kroz ivotne prie, dobile smo i uvideo razliitim drutvenim strukturama i dinamici, i razliitim vrijednostimai normama drutava u kojima te ene ive. Putem ovog uvida, bile smo umogunosti saznati vie o njihovom doivljavanju jednog ili vie identiteta injihovim percepcijama drugog, o razumijevanju drutava kakva ona sada jesu,o iskustvima tokom rata 1992-1995. u bivoj Jugoslaviji, njihovim drutvimaprije rata, njihovom razliitom poimanju vremena (predratni i postratnidogaaji, koji su sami po sebi enomen), tranzicijskom procesu, te konano, outjecajima koje je sve nabrojano imalo na njihove pojedinane razvoje.

Jo jedna prednost ivotnih pria jeste njihov potencijal da otkrijumetakulturalne poruke koje su ugraene u date drutvene kontekste: krozprie ena koje su ugraene u odreene drutvene i kulturne kontekste, bilesmo u mogunosti analizirati odreene kulturalne metaporuke i shvatiti nainena koje se deniraju identiteti ena i vrste iskazanih identitetskih statusa.(Atkinson 1998)

Dok su ene priale ivotne prie, istraivaice nisu postavljale pitanja, nitinametale bilo kakve teorijske ili konceptualne okvire tokom glavnog narativa.


25/272

25

UVOD

akav bi in samo naruio proces kojim uesnice biraju na koji e nain skrojitisvoju priu od nepreglednog niza dogaaja, misli, elja i interakcija. (Rosenthal1993) Jedino u sluajevima kada ene nisu davale dovoljno inormacija,postavljala su se dodatna pitanja da bi se bolje razumjeli neki dijelovi narativai kako bi se narativ povezao sa ciljevima istraivanja, odnosno ispitivanjemeministikih, etnikih i religijskih identiteta unutar konteksta u kojem sureligija i modernost u sukobu.

Stoga je konana analiza koja je predstavljena u ovoj knjizi zasnovanana dubinskim inormacijama dobijenim u okus grupama i iz ivotnih pria,koje su predstavljale dodatni doprinos naim temama i pruile nam sredstvoda istraujemo enske, eministike i religijske identitete ena sa Kosova i izBiH, kao i ukrtanje ova tri identiteta. Istovremeno je eministiki metodoloki,

postkolonijalni i postmoderni okvir otvorio prostor da se istrauju razlikeizmeu ena iz ove dvije zemlje, kao i razlike izmeu ena do kojih dolazi zbogdrutvenih podjela koje variraju, ponovno, u odnosu na razliite historijskeokolnosti.

Organizacija knjige

Knjiga je podijeljena u dva dijela: teorijski i empirijski. Iako se knjiga okusira naivote muslimanki u BiH i na Kosovu, smatrale smo da je vano da se predstavi

iri teorijski okvir koji bi pratio rezultate dobijene na terenu. Ovim je olakanoprikupljanje i analiza podataka dobijenih u okus grupama i iz ivotnih pria te

je doprinijelo tome da ova knjiga poslui kao uvodno tivo, naroito za osobekoje se ranije nisu u velikoj mjeri susretale sa ovim temama.

ene u BiH i na Kosovu su naglaavale da ne postoji literatura nabosanskom, srpskom, hrvatskom i albanskom jeziku koja se bavi ovimtemama, naroito literatura o eminizmu i islamu, te su rekle da ele itati

vie o ovim pitanjima na svome jeziku. Skoro nita nije pisano o islamu ieminizmu, tako da nisu dostupne inormacije o eministikim pokretima

i idejama u muslimanskim zemljama. Kako nije mnogo pisano o enama usocijalistikom i postsocijalistikom kontekstu u BiH i na Kosovu, odluile smoda prvi dio knjige posvetimo historijskom pregledu enskih ljudskih prava,nastajanju eminizma i enskog aktivizma u muslimanskim zemljama, kao i dapredstavimo sociopolitiki kontekst BiH i Kosova. Drugi dio knjige predstavljarezultate dobijene u okus grupama i iz ivotnih pria.

Poglavlje 1 (ene i politika) daje kratak historijski pregled razvoja enskihljudskih prava. Kako pojanjavaju autorice ovog poglavlja, Zilka Spahi-iljaki Lamija Kosovi, veina zemalja danas ima zakone kojima se osigurava rodna


26/272


26

ravnopravnost, ali su ene u praksi i dalje iskljuene iz javnog ivota i sapozicija moi. Da bi se shvatilo zato su nametnute binarne opozicije (privatno/

javno, priroda/kultura) i zato ene ne mogu dobiti jednak pristup resursimai pozicijama na kojima se donose odluke, vano je istraiti razloge zbog kojihsu ene iskljuene i nevidljive. Kako navodi Andrew Reynolds, ene su i daljesamo taka na mukoj politikoj sceni (1999, 547). Nadalje, mlade ene izBiH i sa Kosova ne razmiljaju o svojim graanskim i politikim pravima kaoo neemu to predstavlja pobjedu, neemu za to su se ene tokom historijeestoko borile, ve ta prava uzimaju zdravo za gotovo. Nisu motivirane da isame doprinesu unapreenju enskih prava, bez obzira na to to je to jedanproces koji traje i zahtijeva stalna ulaganja.

Sve navedeno doprinosi vanosti ovog poglavlja jer ono ne samo da

predstavlja razvoj eministikih ideja kroz tri vala eminizma, ve otkriva tetneposljedice koje duboko ukorijenjeni i utvreni patrijarhalni sistemi imaju popoziciju ena u porodici i drutvu. i sistemi nikada ne nestanu u potpunosti,oni se samo vremenom mijenjaju. Kako zakljuuje Anne Phillips, vodea linostu eministikoj politikoj teoriji, ene jo uvijek nisu dobile puno graanstvo,uglavnom zbog koncepata rodne neutralnosti i rodnog sljepila mnogih enau BiH i na Kosovu, ime se potvruje dominacija muke norme. (2001)

U Poglavlju 2 (Feminizam i islam) Spahi-iljak daje saetak razvojaeministikih ideja u muslimanskim zemljama i kontinuirane debate o

kompatibilnosti islama i eminizma. U posljednja tri desetljea pojaala su sesporenja o eminizmu i poziciji ena u muslimanskim drutvima. Na osnovuuloge religije u rjeavanju tih sporenja, eminizmi se u islamu mogu kategoriziratikao islamski, muslimanski, sekularni i ateistiki eminizam (Hjarpe 1995).Jednostavnije, prema Margot Badran, oni spadaju u dvije kategorije: islamskii muslimanski eminizam. Badran naglaava da ova dva tipa eminizma nisuksirani niti univerzalni te da svako drutvo ima svoje potkategorije.

Ovo poglavlje potcrtava injenicu da se eministike ideje ne razvijajuodvojeno od sociopolitikih procesa, ve da su usko povezane sa ostalim

aktorima u procesu sekularizacije i desekularizacije muslimanskih drutavatokom 20. i 21. stoljea. Odvajanje drave i religije, kao i uvoenje sekularnihzakona, u mnogim muslimanskim zemljama omoguilo je emancipaciju ena iosiguralo im vei pristup obrazovanju i zapoljavanju. Meutim, kako pokazujuprimjeri Egipta, Irana i urske, u najveoj mjeri su samo ene iz viih drutvenihslojeva dobile priliku obrazovati se, raditi ili se ak politiki angairati, dok

je veina ena iz ruralnih podruja i onih koje su pripadale niim klasamaostala marginalizirana. Pitanje pozicije ena takoer se razmatra u okviruireg pitanja izgradnje nacionalnih drava, sve vee primjene zapadnih normi imodernizacije drutva. (Kandiyoti 1987, 317-338)


27/272

27

UVOD

Poglavlje 3 (Ope inormacije o BiH i Kosovu) prikazuje sociopolitikii ekonomski kontekst zemalja i daje kratki pregled o enama, obrazovanju,zapoljavanju, porodici i eminizmu i aktivizmu, kao i o poziciji islama usocijalizmu i postsocijalizmu. U prvom dijelu Gorana Mlinarevi predstavljaustavne pozicije BiH i Kosova i priznavanje Muslimana u BiH i Albanaca naKosovu kao nacija. Obje zemlje su bile nedovoljno razvijene u odnosu na ostale

jugoslovenske republike, i imale su, kako navode neki/e autori/ce, visoku stopunepismenosti (21% na Kosovu i oko 15% u BiH, Botev 1996, 463), kao i visokustopu nezaposlenosti (20.6% u BiH i 38.4% na Kosovu, Woodward 1995, 384).Nakon raspada Jugoslavije 1990. godine, uslijedili su ratni uasi i razaranja uobje zemlje te su obje zemlje postale nezavisne, iako se do deavalo uz snanumeunarodnu podrku.

U drugom dijelu poglavlja Jasmina auevi, Ardiana Gashi i DenitaHrelja Hasei bave se emancipacijom ena i njihovom inkluzijom u javnu seruto je predstavljalo, kako navodi Molyneux, sastavni dio ire strategije socio-ekonomske promjene (1985, 52) u periodu socijalizma. Primjeri obrazovanja,zapoljavanja i aktivizma u ovom poglavlju pokazuju na koji je nainKomunistika partija kontrolirala ne samo politiki i ekonomski ivot, ve ienski aktivizam, jer se smatralo, kako navodi Molyneux, da eministike idejei pokret za oslobaanje ena predstavljaju odmicanje od vanijih zadatakaklasne borbe i neodlone potrebe da se razvija ekonomija zemlje... (1985,51) BiH i Kosovo, kao dijelovi bive Jugoslavije, imali su slino sociopolitikopozicioniranje ena u odnosu na pravni okvir i socijalistiku ideologiju, alisu u praksi postojale razlike koje su oblikovale razliite narative o periodusocijalizma kod ena iz BiH i sa Kosova.

Postsocijalistiki period se razliito razvijao u BiH i na Kosovu. Nakon1989. godine na vlast su dole etnonacionalne elite koje su imale podrkuetnoreligijskih elita. Obje su enu svodile na ulogu oznaiteljice nacije(Eisenstein 1996) i religije, na majku, etiku paradigmu i slino, to je eneu velikoj mjeri iskljuilo iz javnog ivota. Uporna retradicionalizacija vratila

je ene desetine godina unazad, tako da su se morale ponovo boriti za pravakoja su ve stekle. Ipak, kako naglaavaju autorice, razvoj civilnog sektorasa jakim enskim organizacijama predstavljao je pokreta u unapreivanjurodne politike uz relativno dobar pravni okvir i strukturu dravnih rodnihmehanizama, ali je u praksi primjena zagarantiranih prava ostala slaba.

U posljednjem dijelu poglavlja Sead Fetahagi daje kratak prikaz islamau socijalizmu. Iako je Jugoslavija ukinula erijatsko pravo i sudove, a drutvo je

vie od pola stoljea bilo sekularizirano u skladu sa socijalistikom ideologijomi vizijom modernog drutva, religijske su zajednice nastavile unkcionirati,iako pod pritiskom Komunistike partije koji je nekad bio jai, a nekad slabiji.


28/272


28

Autor pokazuje na koji se nain pitanje muslimana kao religijske i etnike/nacionalne grupe rjeavalo u specinim periodima socijalistike vladavine tekako se etniki/nacionalni identitet Bonjaka/muslimana promijenio nakon1989. godine.

Povratak pojma Bonjak uzrokovao je ustre rasprave u to vrijeme,ak i meu muslimanima. o se odrazilo i u etnikoj/nacionalnoj identikacijiuesnica u okus grupama i ivotnim priama. Na Kosovu se drugaije posmatrapitanje nacionalnog identiteta jer je zajedniki imenitelj etnikih Albanaca naKosovu albanski jezik. Iako je i na Kosovu dolo do povratka islama, jak osjeajnacionalnog kosovskog/albanskog identiteta nije dozvolio religiji da dominiraormiranjem identiteta, tako da veina Kosovarki izraava svoj etniki/nacionalni identitet prije religijskog.

Poglavlje 4 (ta znai biti ena) predstavlja analizu okus grupa. Poglavljeje podijeljeno u etiri dijela u kojima Spahi-iljak i Kosovi analizirajuukrtanje enskih, eministikih i religijskih identiteta koji proimaju procesdesekularizacije ovih drutava i povratak religije u javnu seru. Zanimljivo jeispitivati dinamiku odnosa ova tri identiteta, kao i strategije koje muslimankeu BiH i na Kosovu primjenjuju da bi pomirile ove identitete u sekularnimdrutvima i oslobodile se nametnutih binarnih pozicija i ksiranih znaenjaovih identiteta. Autorice analiziraju tenzije, nesporazume, iskljuivanja,stereotipe i odbijanja u odnosu izmeu religijskog i sekularnog, tradicije i

modernizma.Hidab, simbol religije, pojavio se u istraivakim dijalozima kao glavni

predmet sporenja izmeu ena u ove dvije zemlje koje se, kako je ranijenavedeno, mogu podijeliti u dvije grupe: nepraktikantice, sekulariziranemuslimanke koje ne prakticiraju religijske obrede i praktikantice muslimankekoje se dalje dijele u one koje prihvataju i one koje ne prihvataju hidab kaoznaajan dio religijskog identiteta i one koje se pasionirano zalau za hidab iinsistiraju na tome da u javnosti pokazuju svoj religijski identitet.

Ovo poglavlje takoer openito razmatra stavove ena premaeministikom identitetu, a naroito prema muslimanskom eministikomidentitetu. Iako je enski aktivizam u posljednje dvije decenije bio izuzetno jak,ene ne ele biti prepoznate kao eministice, ve jednostavno kao promotorkeenskih prava. Ustupci koje ene pokuavaju uiniti umjerenim izraavanjemeministikih stavova predstavljaju samo strategije u patrijarhalnom drutvukoje enama ne dozvoljava istupiti i uraditi bilo ta to prevazilazi ono to drutvood njih oekuje. One koje pokuaju neto uraditi suoe se sa posljedicama, takoda je pitanje do koje su mjere spremne prihvatiti rizik izopavanja iz drutvakoje ih smatra neposlunim. Iako smo tokom istraivanja pokuale prevazii


29/272

29

UVOD

binarnu kartezijansku kategorizaciju, umjesto da identitete posmatraju kaouidne i stalno promjenjive, ispitanice su kontinuirano naglaavale nametnutaksirana znaenja svojih identiteta, to predstavlja jedan od naina na kojietnonacionalne i etnoreligijske ideologije uspostavljaju kontrolu na drutvima,naroito u sluaju BiH.

Poglavlje 5 (Postajanje eministicom) analizira ivotne prie istaknutihjavnih linosti koje su poznate kao zagovarateljice i podravateljice enskihprava. Spahi-iljak analizira odreene metaporuke (Atkinson 1998) i segmentehistorije obje zemlje koji nisu nikada spominjani u zvaninim historijskimnarativima. Kljune teme u intervjuima bile su porodica, obrazovanje imuslimanski identitet i aktivizam. ene koje su intervjuirane otkrile su namnaine na koje one preispituju drutvene norme koje reguliraju rodne odnose

i kako dosljedno pregovaraju sa patrijarhalnim sistemom vrijednosti, teeiopstati, ali i postati eministice. Njihove polazne take su eminizam brige,eminizam razlike i liberalni eminizam koji se povremeno gubi podpritiskom donoenja pragmatinih odluka da bi odrale svoje trenutne pozicije.Iako veina njih pokazuje etiku brige i pravinosti u svojim eministikimnaporima, nekada je nedovoljno prati suosjeajnost za one koje su drugaije.ene openito pokazuju mnogo suosjeajnosti, ali je ponekad u javnosti neartikuliraju dovoljno glasno i jasno zbog straha da e time izgubiti kredibilitet.

Pored opisa strategija opstanka ena u patrijarhalnim drutvima, ovo

poglavlje takoer ispituje odreene nedosljednosti koje se s vremena navrijeme pojave, kod ena koje, s jedne strane, jasno izraavaju posveenost daunaprijede svoju poziciju kao ene, dok s druge strane, prihvataju odreenetradicionalne norme koje ene dre potinjenim i zadranim u privatnoj seri.Ove ivotne prie pokazuju paradoks postsocijalistikih drutava u kojima ene,bez ekonomske sigurnosti, ograene etnonacionalnim podjelama i politikama,tee opstati i donijeti promjene. Ovo poglavlje detaljno predstavlja sukobizmeu privatnog i javnog ivota koji su iskusile sve ispitanice jer smatraju dasame mogu pomiriti i odrati ta dva aspekta svojih ivota.


30/272


30

Bibliograija

Atkinson, Robert. Te Lie Story Interview. Volume 44, SAGE, 1998.

Bringa, one. Being Muslim the Bosnian Way. Princeton University Press, 1995.

Cockburn, Cynthia. Te Space Between Us: Negotiating Gender and National Identitiesin Conict. London: Zed Books, 1998.

Davis, Kathy. Intersectionality as Buzzword: A Sociology o Science Perspective onWhat Makes a Feminist Teory Successul. Feminist Teory, Vol. 9, 2008.

Eisenstein, Zillah. Hatreds:Racialised and Sexualised Conicts in the 21st Century. NewYork: Routledge, 1996.

Phillips, Anne. Its My Body and Ill Do What I Want With it: Bodies as Objects andProperties. Political Teory39, 2011.

Gle, Niluer. Islam in Europe, Te Lure o Fundamentalism and the Allure oCosmopolitism. Princeton: Markus Wiener Publishers, 2011.

Haraway, Donna J. Simians, Cyborgs, and Women: Te Reinvention o Nature. NewYork: Routledge, 1991.

Helms, Elissa. Te Nation-ing o Gender? Donor Policies, Islam, and WomensNGOs in Post-War Bosnia-Herzegovina.Anthropology o EastEurope Review, 2003.

Herzog, Hanna and Braude, Ann. ed. Gendering Religion and Politics: UntanglingModernities. New York: Palgrave Macmillan, 2009.

Hjarpe, Jan. Islamisk Feminism?. Kvinnor och Fundamentalism, 1995.

Kandiyoti, Deniz. Emancipated but Unliberated?: Reections on the urkish case.Feminist Studies 13:2, 1987.

Molyneux, Maxine. Family Reorm in Socialist States: Te Hidden Agenda. FeministReview 21, 1985.

Reynolds, Andrew. Women in Legislature and Executives o the World Knocking atthe Highest Glass Ceiling. World Politics 51, 1999.

Rosenthal, Gabriele. Reconstruction o Lie Stories. Principles o Selection inGenerating Stories o Narrative Biographical Interviews. Te Narrative Study o LivesVol. 1: 59-91, Tousands Oaks: SAGE. 1993.

Spahi-iljak, Zilka. Women Religion and Politics. Sarajevo: IMIC, CIPS, PO, 2010.

Van Manen, Max Phenomenological Pedagogy and the Question o Meaning. inPhenomenology and Educational Discourse, edited by Vandenberg, 1996.


31/272

31

UVOD

aylor, Steven J. and Bogdan, Robert. Introduction to Qualitative Research Methods: aGuidebook and Resource. Viley, 1998.

Woodward, Susan L. Socialist Unemployment: Te Political Economy o Yugoslavia1945-1990. Princeton: Princeton University Press, 1995.

Yuval-Davis, Nira. Intersectionality and Feminist Politics. European Journal oWomens Studies 13 (3), 2006.

Yuval-Davis, Nira and Anthias, Floya. ed. Woman - Nation State. London: Macmillan,1989.

Walby, Sylvia. Nationalism and Women in Gender ransormations. New York:Routledge, 1997.


32/272


32


33/272


34/272


34


35/272

35

ene i politika

Lamija Kosovi i Zilka Spahi iljak

Uvod

U

savremenom drutvu teko je i zamisliti vrijeme kada su ene bile uvelikoj mjeri udaljene od ormalnih politikih prava i odgovornosti

posredstvom obiaja, praksi i zakona. Ipak, prije samo dva stoljea,ene su obiljeile historiju omoguavanjem pozicioniranja ene kao

subjekta, potpune pojedinke i uesnice u politikom ivotu. Devetnaesto stoljeeje svakako doivjelo revolucionarni vrtlog koji je doveo do znaajnih promjenau drutvenoj areni, posebno u odnosu na pojavu ena kao kolektivne snage useri politike. Ako je postojala ikakva neupuenost u politiku prije Francuskerevolucije1, sigurno ju je zamijenila strast za politikom. Iako je imala izuzetanznaaj, sama strast praena otkriem da ene mogu igrati politiku ulogu u

javnoj areni nije bila dovoljna da dovede do revolucionarnih rezultata. Politikaborba ena, koja se poela razvijati sa Revolucijom, jo uvijek traje. Nije bilo lakorasplesti stoljeima staru tradiciju zapadne intelektualne misli koja ene smatraineriornim mukarcima, meupovezanost naunih, lozoskih i teolokihpoimanja prirode ene, kao i stalno ponavljanje tih diskursa kroz proceseretradicionalizacije koje je zalo duboko i u nae stoljee. Usprkos injenici da subrojni meunarodni pravaki standardi koji promoviraju rodnu ravnopravnoststavljeni na svjetski politiki dnevni red i da se uee ena u politici povealou protekla dva stoljea, rodna neravnopravnost na politikoj sceni jo uvijek

je ozbiljan problem. Ne samo da su ene i dalje nedovoljno zastupljene naodluujuim pozicijama, ve u nekim zemljama jo uvijek nisu dobile pravo


36/272


36

glasa. Kako su to nae pretkinje suraetkinje shvatale, pravo glasa predstavljavie od puke mogunosti da se da glas, ono je bilo ulaznica u javni ivot i udomenu gdje se stvaraju ideje i kroji budunost naih ivota. Osporavati pravoglasa enama znailo je osporavati im pristup instrumentima demokratije. Naprijelazu u 21. stoljee ene su u skoro svakoj zemlji na svijetu dobile zakonskaprava da uestvuju u politici, ali njihovo neuee u politikoj seri irom svijeta(uz neke izuzetke) sugerira da je nekadanja otvorena diskriminacija sadapostala prikrivena. Poprilino zabrinjavajua opservacija Andrewa Reynoldsada su ene i dalje samo taka na mukoj politikoj sceni (1999, 547) implicirada ene trebaju jo mnogo toga proi da bi postigle prepoznatljiv utjecaj napolitikoj sceni.

Da bismo istraili kontinuirano nedovoljnu zastupljenost ena u

savremenoj politikoj seri i istrajno nepostojanje ena u politici, trebamorasvijetliti meusobne odnose lozoskog, kulturnog i politikog naslijeamoderne civilizacije u stvaranju neravnopravnih rodnih odnosa. Kroz prizmueministikih, politikih, lozoskih i kulturnih teorija, stavit emo naglasak nanaine na koje su zapadna misao i ortodoksije razuma oblikovale poziciju enau porodici i drutvu.

Poevi od Aristotelovog koncepta ene kao krnjavog mukarca, kojaje undamentalna za zapadni svjetonazor, i utjecaja njegove rodne politike najudaizam, kranstvo i islam u deniranju rodnih uloga, enske i muke prirode

i prava i obaveza koje iz njihove prirode proistiu, ovo poglavlje e se pozabavitikraim historijskim pregledom lozoskih i religijskih poimanja enske prirode,da bi se pokazao njihov proimajui odnos sa proizvodnjom kulturnih, politikihi ekonomskih praksi. Kako su nauni, religijski i lozoski prikazi enske prirodekoriteni da joj se ivot ogranii na privatnu seru, a iskljuivanje ena iz javnesere bilo je opravdavano neminovnim ishodom biologije, vano je razgraniitimeusobno povezane procese u stvaranju tih prikaza, ako elimo shvatiti znaajborbe ena u razbijanju konceptualnih i korporalnih okova koji su ih tolikodugo drali zatvorene unutar gospodareve kue. Francuska revolucija i pojavaeminizma u devetnaestom stoljeu mogu se smatrati poetnim takama iz kojihsu ene pokrenule transormaciju svijesti o osnovnim pravima i slobodama.

akoer, predstavit emo kontinuiranu borbu ena da se oslobodekulturnih normi koje esto koe uee ena u politici. Kulturne norme, kaostandard(i) ispravnosti i esto moralnosti prema kojima se svima sudi, (Pharr1988) neodvojive su od muke institucionalne moi. Kulturna industrija iinstitucionalna mo mukaraca, uz njihovu ekonomsku mo, pojaavaju iodravaju rodne, klasne i rasne nejednakosti i ugnjetavanje. Uzimajui u obzirto da tradicionalne patrijarhalne kulturne norme ene povezuju sa roditeljskimulogama, a mukarce sa plaenim radom, politika se ne smatra adekvatnom


37/272

37

ENE I POLITIKA

domenom za ene, jer naruava roditeljske obaveze. Drugi i trei valeminizma doveli su u pitanje patrijarhalne kulturne norme i vrijednosti timeto su rasvijetlili njihovu usku vezu sa zapadnom misli. Oba su vala znaajnodoprinijela svijesti ena o tome da lino predstavlja politiko, zapoevi timeotpetljavanje vrstog vora koji je odravao podjelu na javno i privatno. U ovomse poglavlju stoga bavimo eministikim promiljanjima i djelovanjima sva tri

vala eminizma, iako ukratko, da bismo potvrdili da je promjena drutvenihnormi i vrijednosti spor proces jer promjene uzrokuju iri pomaci koje su izrodiliprocesi ekonomske i drutvene modernizacije. akoer, naglasak stavljamo nainjenicu da se doprinos promjeni u drutvenim vrijednostima moe ojaatiputem obrazovanja.

Poimanja enske prirode: izvan razuma

Stoljea teorija i praksi denirala su i ograniila znaenje pojma ene. Upisanakao ineriorna mukarcu, prikazana kao podreena mukarcu koji predstavljamo, kulturu i normu i dierencirana od mukarca ne po vrsti ve po stepenu,ena je denirana kao nedostatak: bila je manje savrena, manje boanska, manjeracionalna, manje moralna i konano, manje sposobna da bude imenovana napozicije na kojima se donose odluke. Pod utjecajem kranstva, zapadne etikei pravne teorije uzimaju duh i/ili tijelo kao reerentnu taku u isticanju ljudskesuperiornosti nad ostalim ivotinjama. Kako je poimanje ene bilo takvo dase smatralo da je ona na niem stepenu evolucije od mukarca, posljedino je

vjerovanje bilo da se ove vie sposobnosti uma i/ili due nisu mogle razviti ueni onako kako su se razvijale u mukarcu. Drugim rijeima, ona nije imalasposobnost razuma kao mukarac, njome su rukovodile iskljuivo njene strasti iemocije. Zbog takvih koncepata, u podjeli emotivnog i intelektualnog rada, enesu uvijek bile uvarice linog, emotivnog, dok su sere nauke, lozoje i politike,kao racionalne i neline oblasti bile osigurane za mukarce. Kranski prikaz enekao manje savrene od mukarca2 imao je jak utjecaj na zapadne naune teorije inaunike koji su esto podrazumijevali ensku ineriornost bez da je postave kao

hipotezu za ispitivanje. ako je sistematsko umanjivanje enske kreativne snageu religijskim kosmogonijama, naunim teorijama o reprodukciji i poimanjimaenske prirode, kao i lozoskim diskursima i stavovima bilo oigledno. Nancyuana ta teoretska umanjivanja enske konceptualne i etike kreativnosti lijepopredstavlja: eoretiari su tumaili ineriorne moralne i racionalne sposobnostiena kao prepreku njenoj sposobnosti da pametno vlada sobom ili drutvom;zakljuak je bio da ena uvijek mora biti pod mukarevom kontrolom. (1993,xi) I bila je subjekt kontrole oca, mua, sina i drugih mukih roaka, a veinusvoga vremena bila je ograniena na ulogu supruge, majke, uvarice linog. Dok

je mukarac dobivao status u drutvu roenjem ili bogatstvom i bio prepoznat


38/272


38

kao pravni subjekt sa odreenim pravima i obavezama, ena je bila neto malovie od dodatka mukarcu.

Aristotel je bio prvi koji je dao sistematsko nauno objanjenje enskenesavrenosti. Po njegovom miljenju, ena je krnjav mukarac i za razliku odmukarca, koji je najsavrenija orma, ena je nepotpuna orma ljudskog bia.Prema Aristotelu, ena je na skali savrenstva svakako ispod mukarca, jerne samo da je ziki slabija, ve i ne posjeduje iste sposobnosti prosuivanjakao mukarac, a njene se moralne i intelektualne vrijednosti ispoljavaju krozpodreenost. Dok Aristotel u velikoj mjeri pokuava razlikovati ene od robova,on predstavlja odnos supruga i supruge kao odnos vladara i one kojom se

vlada i navodi da mukarci i ene ispoljavaju svoje vrline na razliite naine,to predstavlja osnov ovog odnosa te kae da se hrabrost mukarca ogleda u

nareivanju, a ene u pokoravanju. Ne samo da su Aristotelove bioloke postavkebile pod utjecajem religijske misli, ve su nastavile da utjeu na religijski diskurs.eoloki propis Akvinskog svakako je primjer uvrivanja enske subordinacijemukarcu koju je konceptualizirao Aristotel. (uana 1993, 21) Njegova uenjasu ipak imala dosta iri utjecaj od utjecaja na religijske i naune diskurse te

je vano naglasiti da su se, usprkos raznim revidiranjima i modikacijama,Aristotelove teorije i stavovi o ineriornosti ene dugo odrali nepromijenjenii nastavili su oblikovati ophoenje prema enama u veini zajednica u kojimsu one bile u potpunosti podreene autoritetu mukarca. Aristotel je takoerutjecao na liberalne lozoe u Evropi, poput Rousseaua, Hobbesa i Lockea, ijeegalitarne socijalne politike nisu ukljuivale ravnopravnost mukaraca i ena udrutvenom ugovoru.

Jo jedan razlog za podreenost ena u drutvu, posebice usrednjovjekovnom periodu, bila su uenja judaizma, kranstva i islama kojasu potjecala iz duboko patrijarhalnih tumaenja Biblije i Kurana. Biblijskotumaenje prie o stvaranju prvog mukarca i ene, Adama i Eve, kazuje da

je Adam stvoren prvi, a da je Bog stvorio Evu, njegovu druicu, iz Adamovogrebra to je za veinu teologa bio znak enske ineriornosti. injenica da je enastvorena druga i ne kao posebno bie, ve kao dio mukarca, smatrala se vanimznakom Boijeg prirodnog ureenja u kojem mukarac dolazi prvi. (Kvamet al. 1999) Ovo je sadrano u priama o iskonskom grijehu u kojem je Evapopustila pred izazovom zmije, koja je ustvari bila prikriveni avo i ubijedilaAdama da proba zabranjeno voe to je dovelo do njihovog izgona iz raja. apria je uvrstila miljenje o prirodi ene kao lakovjerne, tate, slabe i podlonezavisti i grijehu te su ene smatrane Sotoninim sredstvom pri pokuajima dautjee na ovjeanstvo. ertulijan, slavni kranski mislilac, optuio je eneda su unitile sliku Boiju u ovjeku i da su avolja kapija, odnosno dasvojim privlanim izgledom izazivaju mukarce da zgrijee (Kvam et al. 1999,


39/272

39

ENE I POLITIKA

131). ako je sva krivica pripisana enama koje su trebale iskupiti Evin grijehdokazujui se svojim muevima skromnou i poslunou kako je i navedenou Bibliji:

ena neka u miru prima pouku sa svom podlonou Pouavati pak eni ne doputam,

ni vladati nad muem, nego - neka bude na miru Jer prvi je oblikovan Adam, onda

Eva; i Adam nije zaveden, a ena je, zavedena, uinila prekraj Spasit e se raanjem

djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posveivanju, s razborom (Timotej, , -)

Augustin, jo jedan utjecajan kranski mislilac, smatrao je da je Adam zgrijeiozbog Eve, ali da to ne znai da i ona nije mogla biti stvorena na sliku Boiju kaomukarac, ve da moda ena nije jo uvijek dobila dar znanja Boga, ve jeusmjerenjem i tutorstvom svoga mua trebala taj dar postepeno dobijati. (Kvam

et al. 1999, 154) Slina tumaenja prie o postanku mogu se pronai u islamu,iako nastanak iz krivog rebra nije spomenut u kuranskim priama o genezi, a iAdem i Hava su zgrijeili i dobili milost Boiju i oprotaj. Meutim, komentatoriKurana, poput Al-abari-ja (839-923.), pozivajui se na Poslanikove hadise opostanku iz krivog rebra i judeo-kranske tradicije (israilijate),3 okrivljuju enuza grijeh, jer ejtan je samo kroz eninu slabost i krivicu mogao dovesti doAdemovog pada. (Freyer-Strowaser 1994, 29) Jo jedan istaknuti komentatorAl-Razi (1149-1209.), u iznalaenju dokaza za muki autoritet nad enom i njenoizuzimanje iz javne sere, poziva na pokajanje i kaznu Adem se pokajao, a Havaga je samo slijedila te je on kanjen tekim radom i izdravanjem porodice, a

ena poslunou svom muu. (Freyer-Strowaser 1994, 33) Ovi narativi su krozstoljea doveli do okrivljivanja Have za grijeh i izgon iz raja (Deneta) sa svimposljedicama koje su proizale iz toga. (Spahi-iljak 2007, 105)

Kako je predstavljeno, pozicija ena tokom ranog i srednjovjekovnog dobau Evropi bila je pozicija ineriornosti, dok je nezavisnost ili ukljuenost ena ubilo koji aspekt javnog ivota bila nezamisliva. Oigledno je da su religijske,lozoske i naune teorije davale objanjenja nesavrenosti i nedostatakaene te time opravdavali njihovu iskljuenost iz javne sere i neprivilegiranupoziciju u privatnoj seri. Kako je obrazovanje bilo dostupno samo mukarcima

kao jedinim prenositeljima sposobnosti razuma, enama je bila uskraenasvaka mogunost da promijene svijest i oslobode svoju kreativnu snagu da bimijenjale pozicije koje su ih ograniavale i koje su liile na zatvor. Jedna odcentralnih rasprava eminista/ica u devetnaestom stoljeu vrtila se oko postavkeprema kojoj su nejednakosti u sposobnostima ena i mukaraca rezultat razlikau socijalizaciji i obrazovanju spolova. (Wollstonecra 1995)


40/272


40

Prosvjetiteljstvo za (enskog) ovjeka

Doba razuma ili prosvjetiteljstvo donijelo je nove ideje o prirodi ljudskog biai nove denicije stvarnosti, a poele su se naglaavati nove potrebe politikihdrutava. Vjera u prirodna prava ovjeka i nadmo razuma u prirodi ovjeka(uz izuzetak Hobbesa), bile su neke od glavnih ideja koje su tekle klasinompolitikom misli u to vrijeme. Ali, ideja prosvjetiteljstva koja e kasnije postatiosnov za sve demokratske vlade u zapadnom svijetu bila je ideja drutvenogugovora. On implicira sporazum izmeu lanova drutva i vlasti/vlade ili,drugim rijeima, sporazum kojim ljudi ormiraju drave i odravaju drutveniporedak. Ovaj koncept je doveo do ideje o osnovnim graanskim pravima kojaljudi dobivaju tako to se podrede graanskom pravu ili politikoj vlasti ija je

svrha zatititi ravnopravnost i slobodu ljudskih bia. Kako se veina lozoa togvremena oslanjala na klasinu, helenistiku misao u razvijanju svojih ideja, onisu nastavili odravati postojei drutveni poredak. ako nije iznenaujue da suove ideje iskljuivale ene koje su se i dalje smatrale ineriornim u odnosu namukarce i nikako nisu bile ukljuene u ideju graanstva.

Filozoski koncepti moralnosti u 18. i 19. stoljeu bili su pod direktnimutjecajem kartezijanskog pogleda na racionalnost. Mnogi lozo, ukljuujuii Immanuela Kanta (1724-1804.) i Jean-Jacquesa Rousseauoa (1712-1778.),postavili su razum kao jedinstveni i/ili primarni izvor moralnog djelovanja.U njihovim je teorijama ena ponovo bila iskljuena iz moralne sere, jer nijeimala racionalnu sposobnost i stoga je bila nesposobna da razumijeva moralneimperative koji zahtijevaju osjeaj pravde koji se zasniva na dunosti. Rousseau jeenama pripisao sposobnost da djeluju na osnovu osjeaja, ali ne i sposobnost dasvoja djela temelje na dunosti ili pravdi. Poput srednjovjekovnih teologa, i Kanti Rousseau su ene povezivali sa serom osjetila, a mukarca sa serom razuma.Rousseau, koji je takoer zagovarao slobodu i jednakost za sve ljude, kao i vladukoja e ova prava tititi, enama je dodjeljivao uloge koje su bile potpuno drugaije.U svom poznatom djelu Emil, koje u sutini razmatra Rousseauove poglede naispravno obrazovanje, ene je predstavio kao bia ovisna o mukarcima i kao

ona kojima nedostaje sposobnost teoretskog razmiljanja koju imaju mukarci.Obrazovanje ih treba pripremiti za uloge submisivnih ena, to je po njemunjihov prirodan poziv. Rousseau je razumijevanje da ena treba njegovatitalente koji su muu prijatni dijelio sa veinom savremenika koji su vjerovalida je primarna dunost ene da zadovolji mua, to je koncept koji je i ranijepostojao, ali je postao izuzetno znaajan u 18. stoljeu. ako da obrazovanje ena,kao je lozoski vjerovano, ali i nauno objanjavano, nikada nee promijenitinjihovu ineriornu poziciju. (Rousseau 1911) Darwin je, naprimjer, insistirao natome da su mukarci intelektualno superioriniji i negirao svaku mogunost da


41/272

41

ENE I POLITIKA

obrazovanje moe umanjiti razlike meu spolovima. (uana 1993) ene se nisusmatrale intelektualno sposobnim za predmete poput nauke ili lozoje te semislilo da su im bespotrebni, jer im nisu pomagali u zabavljanju svojih mueva.Posljedino su takva vjerovanja ene drala iskljuene iz javne sere. Smatrale suse kapricioznim, djetinjastim, ljubomornim i, to je bilo ironino, povrnim.Ove odlike drale su ih podalje od sere politike i bilo koje domene za kojuse smatralo da ukljuuje razum i rezonovanje. Ovu striktnu podjelu izmeu

javnog i privatnog su ak i ene smatrale prirodnom i esto su savjetovale svojekeri da budu submisivne i razvijaju vjetine kojim e zadovoljavati i zabavljatimukarce, a ismijavale su ene koje su odstupale od ovog obrasca ponaanjapokuajima da steknu obrazovanje koje je prevazilazilo ono koje im je drutvobilo voljno dati. Neki lozo, poput Lockea i Hobbesa, ene su prihvatali kao

jednake akterke u drutvu. Meutim, njihov se rad nije mnogo osvrtao na pravaena.

Ipak je prosvjetiteljska lozoja dala eministikom pitanju znaajnemehanizme za produktivnu borbu: ideje razuma i napretka, prirodna prava,pojedinano ispunjenje i aksiom jednakih prava. U sljedeem poglavlju emo

vidjeti kako su ove ideje utjecale na ene u njihovoj borbi za enska politika iljudska prava, od Olympe de Gouges, Mary Wollstonecra, Susan B. Anthony,Lucy Stone i drugih.

enski glasovi u postrevolucionarnom periodu u EvropiDevetnaesto stoljee i Francuska revolucija smatraju se najvanijim historijskimtrenucima za ene jer je zapadna civilizacija, kako tvrde mnogi/e eministi/ce,konano otkrila da ene mogu uestvovati kao aktivne agentice u javnom ivotu.Politiki govorei, to je otkrie bilo revolucionarno, iako nije predstavljalodirektni preduvjet za ulazak u politiku arenu. Ipak, bilo je to stoljee u kojemsu ene poele propitivati svoju poziciju u odnosu na mukarca i poele traiti

vea prava. Revolucija im je dala graansku osobnost koju im je prethodni reimnegirao te im je posljedino dodijelila historijsku svijest. Meutim, sveprisutnaideja o ljudskim biima koja su stvorena jednaka sa odreenim neotuivimpravima ostavila je ene po strani, a one su svoju revolucionarnu borbupreusmjerile na novi ront. U ovom periodu inicijalnog liberalnog eminizma,koji je bio obiljeen zahtjevima za obrazovanjem, jednakim ljudskim pravimai naroito zahtjevima za politika prava i pravo glasa, ene su konano poeledovoditi u pitanje stoljeima stare argumente koji su koriteni da ih se izgura uprivatne sere ivota.


42/272


42

ene su bile uveliko ukljuene u Francusku revoluciju (1789-1799.) to seogledalo u osnivanju enskog Republikog kluba i njihovom zahtjevu da buduukljuene u ormiranje vlade. Kako je promjena drutvenih normi i vrijednostispor proces, nije iznenaujue da su iz ovog procesa bile iskljuene. Joan Scottcitira da su se Jakobinci, koji su stvarali novu strukturu drutva, pozvali naprirodu kao porijeklo slobode i spolne razlike. (1999, 31) Dok se muki spolpovezivao sa ciljevima Revolucije, ene su se jo uvijek povezivale sa osobinamakoje su im pripisivane. Usprkos injenici da je enama pripisivan status koji jemalo drugaiji od onog ranije, drutvo je nastavilo da bude strogo patrijarhalno.Olympe de Gouges, jedna od revolucionarki, vjerovala je da je tiranijamukaraca nad enama jedan od glavnih izvora svih oblika neravnopravnostii da revolucija nije uspjela udariti na sam princip despotizma na kojem se

bastilje temelje. Kako Sledziewski navodi: Samo je politika budnost enamogla sprijeiti mukarce da prisvoje Revoluciju. Na enama je bilo da otkrijuoslobaajui znaaj ovog dogaaja. (1993, 44) Zaista, revolucionarni angamande Gouges pokazao je upravu tu politiku budnost u prvom dokumentu u kojemsu se proglasila univerzalna prava za sve ljude, naime u Deklaraciji o pravimaovjeka i graanina koja je objavljena 1791. godine. vrdei da su ene jednakemukarcima i da stoga imaju pravo na isto obrazovanje, zaposlenje i politikiangaman, de Gouges je napisala Deklaraciju o pravima ene i graanke. U ovomdokumentu je ohrabrivala uee ena u javnoj seri, ali nikada nije postigla ciljda stvori jednake prilike za ene. De Gouges je uhapena, jer je javno govorila

protiv reima Maximiliana Robespierra i uskoro je nakon uhienja i pogubljena.(Fraisse i Perrot 1993, 47) Ipak, kao ena koja je eljela postii reormacijudrutva kroz kontinuirano pozivanje na razum i nenasilje, de Gouges je bilaistinska ena prosvjetiteljstva.

Poetkom Francuske revolucije Mary Wollstonecra napisala je svojuslavnu Odbranu prava ena (1792), jednu od najranijih maniestacija liberalnogeminizma prvog vala. Ovim djelom se revolucionarni politiki ton de Gougespomjerio prema kulturnoj dimenziji enske opresije i prava (etikom pristupu).Umjesto da glavni cilj bude ravnopravno uee ena u politikim procesima,

cilj Odbrane prava ena bio je da ene dobiju priznanje svojih graanskihodgovornosti. Najznaajniji doprinos Wollstonecra je u tome to je otvorilanove horizonte enske racionalnosti koja predstavlja enski oblik rasuivanja,ali se nije odrekla enske prirode koja ene ini racionalnim i seksualnimsubjektima. Ideje Wollstonecra, zajedno sa idejama de Gouges i Condorcet,koja je uglavnom bila zainteresirana za pravni status ena, irile su se mnogimzemljama ujedinjujui ene u njihovoj borbi i zahtijevanju svojih prava, posebnoprava na glas. Kako je ideja da svi ljudi biraju svoje vlade postala znaajna, tako

je i pravo glasa postajalo sve univerzalnije.


43/272

43

ENE I POLITIKA

Borba za pravo glasa: suraetski pokret

enama je dugo osporavano pravo glasa prvenstveno zbog ve spomenutihprevladavajuih ideja o njihovoj prirodi i poimanja o nedostatku kapacitetai sposobnosti da uestvuju u javnoj seri kao politiki subjekti koja su estokoritena da podre strateke sheme koje su stvarane da se enama osporipristup instumentima demokratije. Dovesti u pitanje tradicionalne postavke oprirodi/ama ljudskih bia i odgovornosti koje su pripisane svakom spolu bilo

je teko, iz vie razloga. Meu prvim preprekama sa kojima su se suraetkinjemorale suoiti bilo je pitanje eninog pravog mjesta, odnosno dezintegracijeove duboko ukorijenjene ideje da ena pripada samo i iskljuivo privatnoj seri,koje predstavlja gotovo Siziov zadatak kada govorimo o tekom teretu koji su

ene morale nositi na svojim leima u sporoj borbi za pravo glasa. Zadatak dase razbije vrsti zid tradicionalnih poimanja prirode ene, njene pasivnosti iograniene kreativne snage kao nunost je postavio iznalaenje naina da shvateogranienja koja su im nametnuta. rebale su ubijediti one koji su zdravo zagotovo uzimali sve tradicionalne vrijednosti i nikada ih nisu dovodili u pitanjeda ponovno razmotre svoja vjerovanja i obiaje, koji su se inili nedodirljivim.ako su se ene iz pokreta koji je kasnije proglaen prvim valom eminizmamorale suoiti sa doista velikim izazovima, iako su mnogo godina uz mukarceaktivno uestvovale u suraetskom pokretu.

Mukarcima je prvi put dato pravo glasa u 18. stoljeu u Velikoj Britaniji,a kasnije, 1884. godine, to su pravo dobili mukarci u Sjedinjenim AmerikimDravama. Kako su se u to vrijeme Sjedinjene Amerike Drave borile saproblemima rasne diskriminacije, 1870. godine pravo glasa su dobili svimukarci bez obzira na rasu, boju koe ili prethodni ropski status. Pravo glasaza ene je pak puno sporije dolazilo. U Sjedinjenim Amerikim Dravama iVelikoj Britaniji eministiki pokret se prvobitno javljao kao reakcija na pravneuvjete u kojima su ene ivjele. ako da je glavni okus prvog vala eminizmau to vrijeme bio na de jure nejednakostima, odnosno zvanino prihvaenimnejednakostima.

Borba za ensko pravo glasa trajala je 70 godina u Sjedinjenim AmerikimDravama, a prvobitno je zapoela nasuprot borbi za ukidanje ropstva. ene suse borile zajedno sa onima koji su vodili kampanju za ukidanje ropstva, traeiprava i za crnako i za ensko stanovnitvo SAD-a. Prva konvencija o enskimpravima odrana je u Seneca Fallsu 1848. godine i smatra se zaetkom pokretaza prava ena.4 Elizabeth Cady Stanton napisala je Deklaraciju o osjeajima,dokument koji je predstavljao znaajan osnov za dobivanje graanskih,socijalnih, politikih i religijskih prava ena. (Foner 1992, 49)5 U Deklaraciji oosjeajima, ene se pozivaju na Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava i na svoje


44/272


44

pravo da smijene vlast koja svoj legitimitet gubi kada svojim graanima uskratinjihova osnovna prava u ovom sluaju, tvrdile su, osnovna prava uskraena supolovini stanovnitva i stoga je to predstavljalo tiraniju mukaraca nad enama.Citirale su neotuiva prava koja im je Ustav zagarantirao, ukljuujui slobodu ipotragu za sreom te tvrdile da, kako je Bog stvorio mukarce i ene, oni trebajuimati jednaka prava i da ene takoer trebaju biti ukljuene u zakone svojezemlje. Deklaracija o osjeajima je takoer zahtijevala prava na bolje obrazovanjei ohrabrivanje ena da javno govore i da se ukljue u javnu seru ivota.

Godine 1869. Elizabeth Stanton i Susan B. Anthony osnovale su Nacionalnuasocijaciju suraetkinja koja se borila za usvajanje amandmana koji bi daopravo glasa enama u cijeloj zemlji. U meuvremenu, Lucy Stone i njen muHenry Blackwell osnovali su Ameriku asocijaciju suraetkinja koja je teila da

uvede pravo glasa na nivou cijele drave. Ove dvije organizacije su se ujedinile1890. godine u jednu pod nazivom Nacionalno udruenje za ensko pravoglasa (NAWSA) kojom su predsjedavale Elizabeth Stanton, Susan B. Anthonyi Lucy Stone. U isto vrijeme, drava Wyoming postala je prva drava koja jedodijelila pravo glasa enama na svojoj teritoriji. (Paxton i Hughes 2007, 34-52)U desetljeima koja su uslijedila, mnoge su drave ovo uradile, ukljuujui iUtah i New York.

Od 1900. godine i nadalje, nova generacija djelatnica NAWSA-e, naroitoAlice Paul, nastavila je voditi ovaj pokret kojem su se prikljuile hiljade ena.

Demonstrirale su pred Bijelom kuom, ak su i hapene. U zatvorima suorganizirale trajkove glau da bi doprinijele cilju svoje borbe. (Paxton i Hughes2007, 34-52) Poele su organizirati velike suraetske parade, poput one u NewYork City-u 1910. godine, protestirale su protiv suzdranih politika predsjednikaWilsona po ovom pitanju i kontinuirano se alile kongresu. Konano, 1920.godine raticiran je 19. amandman i sve Amerikanke su dobile pravo glasa.

U Velikoj Britaniji, prvi korak da se osigura enama pravo glasa napravio jeJohn Stuart Mill kada je Parlamentu predstavio zahtjev Britanki da dobiju pravoglasa i predloio da bude ukljuen u drugi reormski zakon. Ovaj pokuaj nije

uspio. Godine koje su uslijedile obiljeene su slinim neuspjelim pokuajima daene dobiju pravo glasa. Godine 1903. enska socijalna i politika unija pristalaje na otrije oblike protestiranja koji su rezultirali graanskom neposlunou.ene su se zavezale lancima za ograde ili su razbijale prozore, a zatvori subili puni ena koje su zbog ovakvih radnji hapene. Konano je 1918. godinebritanska vlada dala pravo glasa svim enama starosti iznad 30 godina. Bilo jepotrebno jo deset godina da se ukine dobno ogranienje.

Meutim, Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija nisu bile prvezemlje koje su enama dale pravo glasa. Prva zemlja koja je to uradila bila je


45/272

45

ENE I POLITIKA

Novi Zeland. Ova zemlja je doivjela vjerovatno najbri rast broja univerzitetskiobrazovanih, drutveno aktivnih ena koje su se vrlo brzo aktivirale da dobijusvoja politika prava. Mary Mller je objavila prvi pamet u korist prava glasaena 1869. godine, a nezavisne ene koje su se borile za pravo glasa ujedinilesu se u organizacije koje su djelovale irom zemlje, izdavale su pamete i drugepublikacije, odravale platorme i konerencije i slale peticije Parlamentu.Godine 1893. Parlament je dobio peticiju kojom se zahtijevalo pravo glasa i koju

je potpisalo 30.000 ena starosti iznad 21 godine. ene su te iste godine dobilepravo glasa. Australija i skandinavske zemlje su uslijedile ranih 1900-ih.

U prvoj polovini 20. stoljea veina evropskih zemalja dala je pravo glasaenama time de jure dajui jednaka politika prava enama i mukarcima. Ovuu konanici uspjenu borbu za enska politika prava uskoro je pratilo osnivanje

meunarodnih enskih organizacija od kojih je najistaknutija Komisija ostatusu ena, uspostavljena kao grana UN-a. Poduzeti su koraci da se uspostaveprava ena irom svijeta. Prvi od tih koraka bila je Univerzalna deklaracija oljudskim pravima (1948), koja je dala smjernicu za zatitu osnovnih ljudskihprava uz obrazloenje da je priznavanje uroenog dostojanstva i jednakih ineotuivih prava svih lanova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira usvijetu. Iako je ovaj dokument imao za cilj iskorijeniti rodnu diskriminaciju, onnije postigao eljeni rezultat. ek nakon to je UN usvojio jo est konvencijakoje se odnose na ene, iskorjenjivanje rodne diskriminacije je prepoznato kao

vano pitanje. Generalna skuptina UN-a je 1979. godine usvojila Konvenciju oukidanju svih oblika diskriminacije ena (CEDAW) koju je potpisalo i raticiralopreko 185 zemalja. Konvencija se sastoji od preambule i 30 lanova koji se bavepitanjima ena i rodne diskriminacije irom svijeta. Preambula navodi neuspjehinstrumenata za provoenje osnovnih ljudskih prava openito, da bi proirilaova prava na ene naglaavajui da i dalje postoji iroko rasprostranjenadiskriminacija ena. Sve zemlje koje su raticirale ove i ostale konvencije nesamo da imaju pravnu obavezu da ih provode, ve moraju i dostavljati izvjetajeo napretku svake etiri godine koji se koriste kao politiko sredstvo u vrenjupritiska na zemlju da pobolja status ena u svim segmentima ivota.

Ponovno razmatranje politike: mo, drugost i razlika/e

Prvi val eminizma bio je izuzetno znaajan za pokret za ensko pravo glasa,meutim, danas su za eminizam i svijest ena o njihovim ljudskim i politikimpravima jednako znaajni i drugi i trei val eminizma koji su uslijedili. Drugi

val eminizma odnosio se najvie na period enskog oslobodilakog pokretakasnih 1960. i ranih 1970., iako se protee i do kasnih 1980. Fokus drugog valaeminizma bio je na de acto nejednakosti, i pratilo ga je uvjerenje da de jure


46/272


46

i de acto nejednakosti kao neodvojiva pitanja treba rjeavati zajedno da bi seinicirale armativne promjene za ene u drutvenom, kulturnom i politikomivotu. Feministi/ce drugog vala eminizma bile su inspirirane idejama autoricapoput Simon de Beauvoir i Betty Friedan, ija su najznaajnija djela Drugispol(De Beauvoir 1949) i enska mistinost (Friedan 1963) ohrabrila ene dashvate aspekte svog privatnog ivota kao duboko ispolitizirane koji oslikavajuseksistiku strukturu moi. Ne manje znaajno je utjecajno djelo Kate MillettSeksualna politika (1969). Naglasak drugog vala eminizma je prvenstveno biona obrazovanju i ena i mukaraca.

U svojoj slavnoj postavci da se enom ne raa, ve postaje, Simonede Beauvoir u pitanje dovodi Freudov psihoanalitiki prikaz, kao i njegovorazumijevanje da je spol bioloko pitanje i da je, posljedino, sudbina ene

bioloki (pred)odreena. De Beauvoir postavlja vjeno pitanje o enskomnedovrenom (nesavrenom) subjektu u kategoriji Drugog, smatrajui gaosnovnom kategorijom za ljudsku misao. Za razliku od Drugih, poput crnaca,Jevreja ili proletera, ena ne moe istupiti iz svoje binarne odreenosti, jer seDrugost nalazi unutar cjeline ije polovice zahtijevaju jedna drugu. ene surasuta grupa koja ivi meu mukarcima i nemaju vlastitu prolost niti religiju.Usprkos jednakosti u broju pa ak i moguoj nadmonosti, ene su politikamanjina u drutvu i, usred nedostatka moi, jedva da se mogu oduprijeti sistemukoji je izgraen na temeljima muke dominacije. Kako ispravno primjeujuGilles Deleuze i Felix Guattari u knjizi Hiljadu platoa, razlika izmeu veine imanjine nema veze sa brojevima, jer su ustvari manjine najee brojano jae.Drugim rijeima, ono to predlau ova dva autora je da razlika imeu veinei manjine nije u broju, ve u moi, to je razlika moi. De Beauvoir se ne bavipitanjem razlike u moi per se, ali uspostavlja ovu kljunu poziciju ene kaoDrugog, to je takoer pod okvirom moi jer Drugo nije sposobno u irojzajednikoj borbi zbog svoje nemogunosti da se solidarizira sa svim enama izbog svoje ovisnosti o mukarcima. Kako De Beauvoir pie: Buroaske enesolidarne su sa buroaskim mukarcima, a ne sa proleterskim enama; bijeleene su solidarne sa bijelim mukarcima, a ne sa crnim enama. (2011, 205)

Sjemenu koje je posijala de Beauvoir trebalo je odreeno vrijeme daisklija i pusti korijene. U meuvremenu, knjiga koja je bila opeprihvaenakao maniest i poetak drugog vala eminizma svakako je enska mistinost,amerike autorice Betty Friedan, koja je objavljena 1963. godine. Friedan jeotvorila prostor za otkrivanje i istraivanje karaktera enskog unutranjegivota, odnosno njenog svakodnevnog ivota. Uloga ene u porodici je uzimanazdravo za gotovo i bila je strogo strukturalizirana u okviru prethodno deniranihkategorija mukih i enskih uloga. ena je majka, ona je uvarica domainstva,


47/272

47

ENE I POLITIKA

ona je ta koja denira svoju emotivnu prirodu nasuprot racionalnoj mukojprirodi. Friedan je analizirala svakodnevni ivot ene, obaveze, raspodjelukuanskih poslova i rada u javnoj seri, nain zabavljanja, intimne preokupacije,seksualno zadovoljstvo i njegov nedostatak, meusobne odnose. Ova analizagenerirala je dobropoznatu opservaciju da nije isto ko isti WC olju udomainstvu, a ko mijenja sijalice. istiti WC olju znai kleknuti u porodiniizmet, a mijenjanje sijalice pretpostavlja propinjanje u visinu i omoguavanjeda ponovo bude svjetlo. (Kesi 2006) Friedan je inspirirala mnoge liberalneeministice, koje su zajedno sa socijalistikim/marksistikim eministicama togperioda radile na pristupu i utjecaju na institucije drutva. Fokus njihove kritikebio je na dvostrukom teretu za ene koje su radile i van i unutar kue, na zahtjevuza jednaku plau za jednak rad i slamanje oroene podjele obrazovanog sistema

i trita rada.Jo jedno klasino djelo koje je izalo u sri enskog pokreta osloboenja

bila je Seksualna politika (1969) amerike autorice i umjetnice Kate Millett. Ovaknjiga je insistirala na pravu ena na vlastito tijelo i na vlastitu seksualnost seksualnost koja nije povezana sa obavezama braka i majinstva te je ova knjigaimala veliki utjecaj na razvoj eministike misli. Millet je napravila kljunurazliku prema kojoj se spol, kao bioloka kategorija, razlikuje od roda, kaodrutvenog konstrukta, koji utvruje tradicija, kultura i odnosi u drutvu. ime

je Millett uspostavila temelje za razvoj radikalnog eminizma, odnosno tvrdnjuda su odnosi meu spolovima primarno politiko pitanje te da je za poveanjeeministike svijesti neophodno dovesti u pitanje paternalistiko ureenjedrutvenog sistema.

Razlika izmeu liberalnih i socijalistikih/marksistikih i radikalnihminista/ica lei u integraciji/separaciji od patrijarhalnih institucija. Liberalni/eeministi/ce insistirali/e su na tome da ene utjeu na institucije i pristupaju im dabi dovele do promjena u ravnopravnosti u drutvu, dok su radikalni/e eministi/ce bili/e kritini/e prema institucijama i skeptini/e po pitanju inkluzije vie enau neto to su oni/e smatrali/e patrijarhalnim institucijama koje se rukovodeprotom. Konikt izmeu integracije i separacije bio je pokazatelj osnovnogpomaka sa pitanja jednakosti na pristup razlike. Poetkom 1980. Nancy Hartsock(1983) pie Feministiko stajalite, lanak koji e se smatrati preteom dolazeegeminizma razlike drugog vala. Potreba da se promovira razlika meu enamapromovirala je teoriju stajalita i razilaenja meu njima. Feminizam razlikeizrastao je u politiku identiteta, koju je obiljeila sve vea kritika koja je dolazilaod ljudi tamnije koe, radnike klase i lezbijskih eministica. Meu znaajnimdjelima koja su se bavila pitanjem politike identiteta bila su i Zar ja nisam ena?(1981) autorice bell hooks i ene, izvorne, druge: promiljanje postkolonijalnostii eminizma (1989) vijetnamske eministice i reiserke rinh . Minh-ha.


48/272


48

U kontekstu sloenih odnosa postkolonijalnog, ali ipak i imperijalistikogi kapitalistikog svijeta, ove dvije autorice propitivale su temu privilegiranogstajalita (bijele, heteroseksulane eministice iz srednje klase) i zalagale se zaizdierenciranu politiku identiteta. U evropskom kontekstu politika identitetazadobivala je razliitu dimenziju i poznata je kao lecriture eminine (enskopismo). Istaknute autorice lecriture eminine bile su Luce Irigaray, Helen Cixousi Julia Kristeva. Ove su autorice zagovarale dekonstruktivno eministikopisanje i slijedile su ideju revolucionarnog potencijala enskih tijela kao mjestaprodukcije viestrukih elja, obilja jouissance i, posljedino, druge semiotikelogike. Irigaray je naroito znaajna za razumijevanje dilema eminizma razlikei politike identiteta. Drugi val eminizma oigledno nije bio jedan ve ih je bilo

vie, a obiljeeni su intenzivnim akademskim istraivanjima.

Na kraju 20. stoljea eministice treeg vala poele su propitivati idejeuniverzalne enskosti, esencijalistikih poimanja emininiteta uz koncepteunitarnog i uniciranog enskog identiteta, nastavljajui zagovarati politikurazlike, diskurzivnu mo i rod kao drutveni konstrukt. Predlau razliitupolitiku, onu koja artikulira naine na koje se grupe ena suprotstavljajusloenim presjecima pitanja roda, seksualnosti, rase, klase i dobi. Slijedeipoststrukturalistiku lozosku misao, eministice treeg vala naglasak stavljajuna mikro-politiku koja enama dozvoljava da eminizam deniraju na nainkoji odgovara njihovim specinim identitetima i lokacijama. Feminizmi treeg

vala se ne deniraju zajednikim teorijskim i politikim stajalitem(ima), vekoritenjem perormativnosti, mimikrije i subverzije kao retorikih strategija,uglavnom slijedei uvide amerike rodne teoretiarke Judith Butler. Kljunou perspektivi Butler je razumijevanje roda kao diskurzivne prakse koja je ihegemona, drutvena matrica i perormativna gesta koja ima mo da naruilanac drutvenih ponavljanja i da se otvori za nove realnosti. Jo jedno znaajnodjelo koje je doprinijelo eminizmu treeg vala je Maniesto kiborga DonneHaraway i gura kiborga. Ovaj tekst je doveo u pitanje politiku identiteta iponudio jedinstven prikaz aniteta nasuprot identitetu prisvajajui tehnologijui zamagljujui razlike izmeu ljudskih i neljudskih drugih, koji se razilaze od

prirodne matri

Documents

Propitivanje ženskih, feminističkih i muslimanskih identiteta