PSIHOLOKA MEDICINA 2

1. DEFINICIJA PSIHOLOKE MEDICINEPsiholoka medicina pokuaj je prevladavanja rascjepa izmeu psihe i tijela, temelj ljudskog zdravlja i funkcioniranja. Temeljno je naelo psiholoke medicine promatrati, istraivati i lijeiti ovjeka prije svega kao psihiko, ali istodobno i kao tjelesno i drutveno bie. Cilj je psiholoke medicine izuavati, formulirati i sistematizirati psihike pojave koje proizlaze iz medicinske prakse. Psiholoka medicina izuava reakcije pojedinca i grupe na svaku bolest, kao i odnos prema zdravlju, a ne iskljuivo prema mentalnom zdravlju.

2. MJESTO I ULOGA PSIHOLOKE MEDICINE UNUTAR MEDICINEPsiholoka medicina je pristup u medicini koji psiholoki ivot ovjeka promatra kao rezultat tjelesnih procesa u svakodnevnom ivotu. Utemeljena je na razumijevanju meusobnog odnosa svjesnih i nesvjesnih aktivnosti koje su rezultat tjelesnih procesa u ljudskom mozgu. Suvremeni bioloki pristup medicini i mentalnom zdravlju temelji se na postavci da je psihiko u tijesnoj vezi s biolokim te da su i normalni i abnormalni procesi izraz aktivnosti sredinjeg ivanog sustava, odnosno njegova meudjelovanja s drugim sustavima.

3. ZDRAVLJE I BOLEST IZ ASPEKTA PSIHOLOKE MEDICINEU psiholokoj medicini zdravlje nije samo stanje potpunoga fizikog, duevnog i socijalnog blagostanja te odsutnost bolesti, ve je to sposobnost osobe da primjereno funkcionira u unutarnjem okruenju i da je istodobno usklaena s funkcioniranjem u vanjskom okruenju. Bolesnik je osoba koja trai pomo ili osoba za koju se trai pomo. Kako e se bolesnik odnositi prema svojoj bolesti ponajprije ovisi o razvoju linosti. Vanu ulogu ima obitelj te lijenik. Bolest naruava individualnu psihiku ravnoteu. U odreivanju individualnog znaenja bolesti sudjeluju i aspekti bolesti koji proizlaze iz socijalne uloge bolesnika. Socijalna uloga bolesnika oslobaa ga obaveza pa se tu moe kriti dobit od bolesti.Zdravlje je stanje dinamske ravnotee,a bolest je stanje naruene ravnotee organizma.Lijeenje u psiholokoj medicini je proces uspostave tjelesne i psiholoke cjelovitosti i ravnotee. Uspjeno lijeenje, uz strategije za rjeavanje tjelesnih problema, ukljuuje i psiholoke strategije za pretvaranje velikih problema u prihvatljive.

4. TJELESNO I PSIHIKO U NASTANKU BOLESTIOsobno iskustvo, znaajni emocionalni ivotni dogaaji bitno utjeu na tjelesne i psihike procese, a time i na zdravlje i bolest. Bolest prati niz promjena pa su otpor i anksioznost neizbjena pratea psiholoka reakcija. Ostatak isto kao i u pitanju 3!

5. MODELI POIMANJA BOLESTIPostoje razliiti pristupi poimanju i klasifikaciji bolesti:1) MEDICINSKI MODEL klasificira bolesti temeljem skupine simptoma povezane odgovarajuim anatomskim i fiziolokim promjenama. Loa strana ovog modela je nemogunost individualnog pristupa bolesniku.2) MODEL INDIVIDUALNOG ZNAENJA BOLESTI bolesnik manje stavlja naglasak na dijagnostike kriterije a vie razmatra doivljaj smetnji, kao i znaenje pojedinih tegoba 3) MODEL PSIHOLOKE MEDICINE povezuje prva dva modela. Cilj je da iskoristi prednosti medicinskog modela kojim se olakava razumijevanje bolesti s obzirom na medicinske aspekte, ali uzima u obzir i specifino zanenje simptoma za pojedinu osobu, posebice uzimajui u obzir njegova ranija iskustva s boleu i medicinskim osobljem, trenutnu ivotnu situaciju, odnose s okolinom, emocionalna proivljavanja...

6. POVIJESNE ODREDNICE RAZVOJA KONCEPTA O TJELESNOM I PSIHIKOM RAZVOJU BOLESTIOduvijek se kroz povijest medicine na tjelesno i psihiko gledalo s jedinstvenog aspekta. Jo je i Sokrat tvrdio da se ne moe izlijeiti tijelo ako se ne lijei dua. Galen je zastupao ideju da su osjeaji i bolest meusobno povezani. U svakom razdoblju znanstvenici su nastojali pronai odnos izmeu emocija i bolesti. Tijekom 15. stoljea razvojem anatomije znanstvenici su opisali prvi prihvatljivi opis mozga, a bolest su prepoznali kao promjene na organima. Tijekom 17. stoljea, Renea Descartes je ustvrdio da su psiha i tijelo potpuno odvojeni entiteti. Krajem 17. stoljea, Henroith je uveo pojam psihosomatski, upuujui na vanost povezivanja tijela i psihe. Povijest psihosomatike ne biljei znaajnije pomake do pojave psihoanalize Freuda. Iako Freud nije nikad upotrijebio izraz psihosomatska medicina, doprinio je konceptu povezivanja tjelesnog i psihikog u nastanku bolesti. A utemeljiteljem psihosomatike se smatra Groddeck. Znanost kraja 20. stoljea povezanost psihikog i tjelesnog je stavljala u vezu s magijskim aspektima. Takav pristup u znanosti odrao se do otkria imunolokog sustava i stresnih situacija iz vanjskog svijeta.

7. REAKCIJA BOLESNIKA NA BOLESTVe prvi susret s boleu budi u bolesnicima intenzivne emocionalne reakcije. U veine osoba bolest je vezana uz predodbu koja ima realnu, ali i metaforinu podlogu. Patoloko funkcioniranje tijela izravno djeluje na emocionalni ivot. Svaka tjelesna bolest moe pokrenuti i niz individualnih sukoba te povrijeenosti u bolesnika, jer ona realno ali i simboliki rui predodbu o moi i snazi. U svezi s tim predodbama stvaraju se u bolesnika obrambeni mehanizmi. Psiholoki doivljaj tjelesne bolesti odreuje stav bolesnika prema traenju medicinske pomoi, odnos s lijenikom kao i odnos prema ljenikim savjetima i preporukama. Subjektivni doivljaj bolesti ovisi o vrsti bolesti, razdoblju ivota u kome se bolesnik nalazi te njegovim trenutnim psiholokim snagama. Osoba doivljava bolest ne samo kroz ono to ona trenutno znai, ve i kroz posljedice koje ona moe izazvati. U tekim bolestima ima mnogo svjesno i nesvjesnog povoda za depresivnu reakciju. A ta reakcija moe biti poziv drugim osobama iz bolesnikove okoline da ga ne naputaju. Bolesna osoba doivljava svoje tijelo kao manje vrijedno, a sebe u cjelini kao inferiornijeg od zdravih. Reakcije bolesnika na bolest moemo podijeliti u tri faze: 1) faza reakcije na traumatsku situaciju u ovoj fazi upoznaje med. osoblje2) faza optereenja arhajskom ovisnou u ovoj fazi bolesnik ovisi o osoblju3) faza stvaranja novog selfa

8. EI MEHANIZMI OBRANE KOD REAKCIJE NA BOLESTObrane koje najee primjenjuje bolesnik su:1)REGRESIJA: ovo je najea obrana. Osoba funkcionira na manje zreloj razini emocionalnog ivota od one koju je dostigla i na kojoj je do tada funkcionirala. Regresivno ponaanje moe se manifestirati kao oblik bespomoi ili kao djetinjasto ponaanje.2)PORICANJE: takvi bolesnici esto ni ne pitaju od ega boluju, smatraju da je lijenik pogrijeio. esto ne prihvaaju terapiju ili je modificiraju na svoj nain, ne pristaju na medicinske zahtjeve, ne dolaze na kontrole i slino.3)PROJEKCIJA: bolesnik se njome brani tako da uzroke svoje bolesti pripisuje drugim odobama(drugi su bili loi pa je on nastradao)4)POTISKIVANJE: potiskuju se misli i osjeaji koji su na svjesnom dijelu linosti preteki ili nepodnoljivi

9. POIMANJE BOLESTIPacijent ima subjektivan, osobni doivljaj bolesti, pri emu postoje etiri osnovne kategorije znaenja bolesti za pacijenta:1) izazov ili opasnost2) gubitak ima dvostruko znaenje, simbolino i konkretno. Konkretni gubitak ukljuuje gubitke dijelova tijela ili njihovih funkcija. Simbolini gubitak oznaen je osobnim znaajnim vrijednostima i potrebama kao to su sigurnost, samopotovanje i zadovoljstvo.3) dobit ili olakanje za neke bolesnike biti bolestan oznaava, svjesno ili ne, dobrodoao odmor od zahtjeva i odgovornosti od socijalnih zadataka.4) kanjavanje neki bolesnici doivljavaju bolest kao opravdanu ili neopravdanu kaznu. Osjeaji mogu varirati od depresije i sramote do ljutnje i ushienja. Ako bolesnici doivljavaju bolest kao kaznu, mogu se predati i pasivno prihvatiti bolest, bez elje za aktivnim sudjelovanjem jer smatraju da je bolest zasluena kazna za njihov grijeh.10. REAKCIJE BOLESNIKA NA AKUTNU BOLESTAkutne bolesti i ozljede neoekivane su i iznenadne za pacijenta te su praene najee izrazitom boli koja moe uzrokovati i povienu anksioznost ili agresivne reakcije. Takoer samo okruenje, jedinica hitne pomoi, zastraujua je za bolesnika. U takvom okruenju se osoba osjea otueno, odvojeno i osamljeno. Mehanizmi obrane i emocionalne reakcije koje se javljaju su: 1) ANKSIOZNOST javlja se kad je ivot osobe ugroen2) REGRESIJA povratak na ranije razvojne faze3) PORICANJE umanjuje anksioznost, ali moe biti i opasno u trenutcima kada bolesnik umanjuje ili porie ozbiljnost ozljede ili bolesti4) POVLAENJE karakterizirano je smanjenjem interakcija s okolinom, smanjenjem aktivnosti tjelesnih funkcija i psiholokom imobilizacijom. Oboljeli izbjegava odnose s okolinom, odbija komunikaciju, a ponekad ne eli niti spavati.5) LJUTNJA gubitak kontrole nad tijelom i ovisnost o drugima moe biti izvor ljutnje6) DEPRESIJA moe izniknuti iz osjeaja gubitka ili prijetnje od gubitka dijela tijela ili njegove funkcije7) ALOST

11. REAKCIJE BOLESNIKA NA OPERATIVNI ZAHVATOperativni su zahvati u predodbi bolesnika medicinski postupci koji rjeavaju njihove tegobe, a dijele se na zahvate koji spaavaju ivot i koji produuju zivot. Kod bolesnika se javlja strah (kastracijski strah) od separacije. Strah je vei kod bolesnika uoi operacije koja nuno vodi do trajnog invaliditeta, smanjena radne sposobnosti, smanjenje kvalitete ivota, moguih komplilacija... takoer se moe razviti strah od anestezije. Amputacija ekstremiteta znaajan je gubitak praen nevjericom, poricanjem, ljutnjom i bijesom, osjeajem bespomoi te depresijom. Takoer dolazi do pojave fantomskih senzacija (doivljaj daljnjeg postojanja amputiranog ekstremiteta) i fantomske boli (intenzivan bolan osjeaj koji je djelomice posljedica presjecanja ivaca koji su inervirali ekstremitet). 12. REAKCIJA BOLESNIKA NA KRONINU BOLESTKronini bolesnik mora se prilagodit na ivot s boleu, a na tu spoznaju ljudi razliito reagiraju, tj. u skladu sa svojom strukturom linosti koja im omoguava manji ili vei kapacitet za adaptaciju. Svaki ovjek se suoava s boleu na sebi svojstven nain. Osobe s kroninim bolestima doivotno ovise o medicinskom osoblju i bolnicama, kao i o medicinskoj aparaturi. Nije rijetka pojava u medicini da tehnike inovacije pokreu nove probleme psiholoke, etike i socijalne prirode. Ovo se uvelike odnosi na tehniku dijalize. Prilagodba na dijalizu dugotrajan je proces koji se odvija u tri stupnja:1) razdoblje medenog mjeseca pacijent prihvati ovisnost o aparatu, te ovo razdoblje karakteriziraju osjeaj zadovoljstva, povjerenja i nade2) razdoblje razoaranja i obeshrabljenosti3) razdoblje dugotrajne prilagodbe pacijent privaa vlastita ogranienja

13. REAKCIJE BOLESNIKA NA MALIGNE BOLESTIVe prvi susret s dijagnozom maligne bolesti budi u ljudima intenzivnije emocionalne reakcije nego u susretu sa svakom drugom boleu. Prva reakcija bolesnika je strah-strah od smrti, odnosno strah od odvajanja od drugih i od samoga sebe, koji moe izazvati teka anksiozna stanja sve do razmjera panike. Osobe suoene sa smru prolaze kroz razliita duevna stanja:1) faza nepriznavanja i osamljivanja negacija i odbacivanje injenice o moguoj bliskoj smrti, najee je prolazna2) faza gnjeva bolesnika obuzima gnjev i bijes zbog poremeenih ivotnih planova ze zavist, pa i mrnja orema osobama koje i dalje mogu uivati u ivotu3) faza cjenkanja bolesnik eli odgoditi neizbjean kraj ivota na neko vrijeme4) faza depresije sve vea uestalost i teina simptoma i primjetno opadanje tjelesnih sposobnosti dovode do toga da bolesnik vie ne moe poricati svoju bolest. Stoicizam, srdba i bijes preputaju mjesto depresiji.5) faza prihvaanja do ove faze dopiru samo oni bolesnici koji ive dovoljno dugo da bi mogli prihvatit neizbjenost svoje sudbine bez gnjeva i utuenosti

14. BOLESNO DIJETESvaku bolest, uz tjelesne tegobe i boli, prati emocionalni stres te vea ili manja psihika trauma za dijete, i za njegove roditelje. Kod djeteta se javlja strah i anksioznost, te je posbeno znaajan osjeaj gubitka povjerenja i svemo i sveznanje roditelja i doivljaj da je drugaiji od svojih vrnjaka i prijatelja. Bolesna djeca pokazuju tjeskobu na razne naine, ali najoitiji nain je pla i opiranje medicinskim postupcima.Bolest moe pokrenuti u djetetu neke od sljedeih procesa:1) psiholoki konflikt javlja se regresija2) promjena izgleda tijela 3) promjena self-koncepta4) idintificiranje identificira se s doktorom5) obrane i procesi prilagodbe najee obrane su poricanje i izolacijaPoseban problem u lijeenju djeteta je hospitalizacija jer je odvajanje od majke trauma za dijete. Djete koje ostane samo u bolnici esto nalazi utjehu u dragoj igraci. Vaan je dobar odnos lijenika sa roditeljima, te briga za dijete u bolnici. Djeca tijekom bolnikog lijeenja osjeaju odbacivanje, kanjavanje, strah od kastracije te strah od smrti.

15. Tjeskoba usred oboljenja:- Da izrazito narasla tjeskoba narasla kao posljedica egzistencijalnih I separacijskih strahova ne bi dovela osobu na psihotinu razinu funcioniranja ego mora nesvjesno aktivirati mehanizme obrane. O samoj bolesti ovisi I intenzitet primjenjenih obrana. Obrane ega nisu statine niti su uvijek iste- kombiniraju se I dopunjuju. Ipak, pojedinac preteno koristi jednu manje zrelu obranu I nju pojaava u stanjima teke ugroenosti. Kombinira ju sa drugim zrelim obranama. Najee obrane koje bolesnik koristi jesu: - regresija (najea u traumatskim situacijama, pr: pacijent se ponaa kao dijete)- poricanje ( pacijent esto smatra da lijenik nita ne zna I da medicina grijei)- projekcija (arhajska obrana, pacijent svoju bolest prepisuje drugima , npr drugi su bili loi)- potiskivanje (potiskivanje misli I osjeaja koji su svjesnom dijelu preteki ili nepodnoljivi)

16. Reakcije na bolest u odrasloj dobi- Svaka osoba tei ispunjenju svojih elja I potreba pa zato prepreke koje se postavljaju I udaljuju je od tog ostvarenja ine frustraciju I nemogue je izbjei stresove I traume.Odrasla je osoba posebice izloena zbog brojnih zadataka u kojima bi trebala uspjeno funkcionirati. Promjene odrasle dobi manje su bioloki burne u odnosu na predhodna ivotna razdoblja,a vie pod utjecajem socijalnih, kulturalnih I osobnih doivljaja.Rana odrasla dob je najaktivniji period ivota kao I razdoblje uglavnom dobrog zdravlja.Psihike reakcije tijekom tog razdoblja nisu dramatine, a bolesti prolaze bez znaajnijih reakcija.Poremeaji u osjetljivim razdobljima u ivotu ene vezani su za reproduktivno doba I pod utjecajem su hormona. Sljedei stupanj je formiranje obitelji, a problemi vezani uz reprodukciju su uvijek vezani za bolne osjeaje kao to su sram, krivnja, seksualna disfunkcija. Trudnoa je prekretnica u ivotu obaju partnera, pogotovo ene. Neke ene nakon poroaja mogu oboliti od brojnih psihijatrijskih poremeaja kao to su depresija, shizofrenija, depresija.Nekoliko dana nakon poroda se moe pojaviti psihiki disbalans poznat kao baby blues. Sa samim starenjem poveava se mogunost oboljenja od brojnih bolesti, a pacijenti na njih reagiraju klasinim mehanizmima obrana (regresija, poricanje, projekcija, potiskivanje), te takoer prolaze karakteristine faze alovanja I prilagodbe koje svaki lijenik treba primjetiti.

17. Bolest I starenje- Starenje donosi niz potekoa koje se mogu svrstati u 4 osnovne kategorije:1) zdravstevene potekoe2) ekonomske potekoe3) gubitak socijalnih relacija I povezanosti4) ograniena dostupnost novih tehnolokih I informacijskih dostignua- Javljaju se I psiholoke promjene kao posljedica starenja:1) pamenje I uenje2) psihike bolesti- uvrijeena je pretpostavka da sa starosti dolaze esto I psihike bolesti. Prvenstveno brojni oblici demencija. To je tono, ali su one esto posljedica drugih tjelesnih oboljenja, lijekova itd. Depresija je jedna od bolesti koja se esto javlja u starijoj dobi. 3) promjene osobnosti I karakteraGubitak parnera jedan je od najtraumatinijih dogaaja u ivotu bolesnika, a osoba mora proi kroz proces alovanja praen izolacijama I osamljivanjem, te moe biti povod za razvoj brojnih psihikih problema. Proces alovanja za partnerom ukljuuje: ok, emocionalne reakcije, prihvaanje/prilagodbu I ponovnu izgradnjuLijenik treba razumjeti da starije osobe tee uju, vide I percipiraju podatke te shodno s time pokuati to bolje starijoj osobi objasnit dijagnozu.

18. Odnos bolesnik-lijenik- Odnos bolesnik-lijenik je temelj svake dobre medicinske skrbi, a njegova intimnost I individualna priroda mu daju jedinstveno mjesto meu svim profesionalnim odnosima. Postoji nekoliko elemenata koje I bolesnik I lijenik vide kao esencijalne za odnos:1) komunikacija2) iskustvo primarne zatite3) iskustvo bolnike skrbi4) edukacija5) integracija6) donoenje odluka7) ishod- Odnos poinje od trenutka kada bolesnik potrai pomo lijenika. Sluajui bolesnikovu priu lijenik prevodi njegovu priu u bioloke, medicinske termine, ali istodobno ukljuuje I bolesnikovu egzistencijalnu, socijalnu I kulturoloku situaciju. Sam odnos se moe podijeliti u nekoliko faza:1) zapoinje kontaktom dvoje ljudi- pozdravom I upoznavanjem2) nastavlja se bolesnikovim navoenjem tegoba3) postavljanje dijagnoze I dogovor o planu lijeenja- Sam odnos bolesnika I lijenika sadrava tri bitna aspekta u stalnoj meusobnoj interakciji:1) kognitivni2) afektivni3) uroeni

19. Psihodinamsko razumijevanje transfera (prijenosa)- Transfer je fenomen koji se moe javiti u svakom odnosu meu ljudima I detaljno je definiran kao inherentna ljudska tendencija I potreba da se nametnu modeli organiziranja prolih percepcija I iskustava u sadanjosti kao temelja za modeliranje naeg aktualnog psihikog realiteta. Transfer je temeljna sastavnica svih meuljudskih odnosa pa tako I odnosa bolesnik lijenik.Prema Freudu subject u prijenosu ponovno doivljava svoj odnos prema rositeljskim likovima, a naroito za njih svojstvenu nagonsku ambivalentnost. U tom smislu Freud razlikuje dvije vrste prijenosa: pozitivni I negativniOno to se prenosi I ini sutinu prijenosa- to su osjeaji. Njih pacijenti doivljavaju kao nagonske osjeaje. Oni su pod jakim utjecajem nesvjesno prenesenih osjeaja iz pacijentove prolosti. Psiiki procesi upleteni u transfer imaju neke konstante:1) prisila ponavljanja2) objekt na koji e se osjeaji prenositi3) projekcija s premjetanjem prenesenih osjeaja4) transferna situacija5) regresija

20. Odnos lijenik- bolesnik- Odnos lijenika I bolesnika je tradicionalno neravnopravan, te drutvo godinama stavlja lijenika na prijestolje I doivljava ga kao svemonog. Sreom. bolesnici su pod utjecajem suvremene tehnologije I informatizacije postal sve oprezniji I upueniji u svojim oekivanjima, a takve bi promjene trebale dovesti do meusobne ravnopravnosti. Tijekom povijesti su se razvili razliiti modeli odnosa lijenika I bolesnika:1) paternalistiki odnos (neravnopravan, lijenik je autoritet)2) znanstveni, konzultativni3) partnerski, savjetodavni4) interpretativni

- Da bi odnos lijenika I bolesnika bio dobar, treba postojati:1) obostrano razumijevanje bolesnikovih oekivanja od lijenika I obratno2) dobra osonova za raspravu o mogunostima ostvarivanja oekivanih ciljeva lijeenja3) dostupnost odgovarajuih metoda lijeenja, te osiguranje palijativnih metoda ako je potrebno4) primjerene izvore stjecanja novih znanja5) primjerene postupke za funkcioniranje u stresnim situacijama, posebitno akutnim6) okvir za osiguravanje otvorene rasprave I dobrog odnosa ak I kad je ishod lijeenja neizvjestan

- Takoer, odnos lijenik- bolesnik ima znaenje:1) lijenik posjeduje informacije I stanje o bolesniku koje mora s bolesnikom podijeliti2) lijenik mora voditi I savjetovati bolesnika tijekom procesa lijeenja3) informacije lijenika znaajno utjeu na emocije bolesnika, ali I na lijenika

21. Psihodinamsko razumijevanje kontratransfera (protuprijenos)- Heimann je izjavila da bismo razumjeli sam koncept protuprijenosa, da trebamo zapoeti s pitanjem to se dogaa u nama prilikom odnosa s bolesnom osobom.Osnova je razumijevanja u mogunosti lijenika da se identificira s bolesnikom, tonije, da poistovjeti svoj ego s egom bolesnika ili bolje reeno da poistovjeti dijelove svoje linosti s odgovarajuim psiholokim dijelovima bolesnika, svoj id s idom bolesnika, ego s egom bolesnika, superego sa superegom, ali zadravajui ta poistovjeenja u svom svjesnom dijelu.Freud uvodi termin kontratransfera 1910 godine, rekavi da kontratransfer koji nastaje u lijeniku je rezultat utjecaja pacijentovih nesvjesnih osjeaja, ted a ga lijenik treba prepoznati I nadvladati.Freud je kontratransfer smatrao nesvjesnom reakcijom psihoanalitiara na pacijentov transfer, a kasnije psihoanalitiarevim vlastitim transferom na pacijenta koji nastaje iz vie razloga, ali I iz psihoanalitiarevih nesvjesnih nerijeenih konflikata. Tako se na kontransfer primarno gledalo kao na smetnju, a tek kasnije se poela prepoznavati mogunost da ga se kontstruktivno primjeni.Zakljuno, lijenik mora nauiti ne samo tolerirati neugodne kontratransferne osjeaje prema pacijentima I prepoznavati ih kao neizbjeni dio terapijskog odnosa; ve mora I cijeniti kontratransfer kao vaan medij komunikacije lijenika I pacijenta, koji moe dovesti do trapijskog pomaka, ali ukoliko ostane neprepoznat, moe znaajno omesti terapijski proces.

22. Oblici odnosa lijenika prema bolesniku- Kroz povijest su se razvliki razliiti modeli odnosa lijenika I bolesnika (Emanuel 1992, Falkum 2001, Jahng 2005)1) Paternalistiki odnos- Najstariji je oblik odnosa lijenika I bolesnika koji je kroz povijest medicine bio najdue prisutan, a zasniva se na neravnopravnom odnosu roditelja, znalca- lijenika I djeteta, neznalice- bolesnika.Lijenik informira bolesnika samo o onim spoznajama bolesti I lijeenju za koje on procijenjuje da bolesnik moe shvatiti. Skraeno reeno lijenik svojim autoritetom I znanjem odluuje to je za bolesnika najbolje.

2) Znanstveni, konzultativni odnos- Temelji se na modelu u kojem je uloga lijenika da, primjeujui sve znanstvene dosage suvremene medicine, dostavi bolesniku potrebne informacije o njegovoj bolesti I prepusti mu odluku o daljnjem lijeenju. Lijenikova daljnja uloga u tom modelu provoditi odabrane intervencije. U ovom odnosu bolesnik ima potpunu autonomiju. Potekoa ovog odnosa je u potrebi nunog znanja bolesnika o medicinskim postupcima, ali se zanermaruje emocionalna komponenta I regresivni fenomeni koji bolest prati.

3) Partnerski, savjetodavni odnos- Ukljuuje sve komponente znanstvenog modela, ali dodaje elemente savjetovanja bolesnika I pomaganja u donoenju odluka. Lijenik u ovom modelu, prepoznaje mnoge imbenike. pa I emocionalne, koji utjeu na bolest, ali je usredotoen samo na one elemente koje u zajednikoj interakciji s bolesnikom obje strane procijene kao bitne za daljnje lijeenje.

4) Interpretativni odnos- Ukljuuje sve kompontetnte parnterskog odnosa, ali I znaajke psiholoke medicine, dakle I elemente nesvjesnih fenomena koji prate bolest I koje, za razliku od bolesnika, lijenik nuno mora prepoznati I ukljuiti u svoj odnos s bolesnikom. U ovom modelu lijenik osvjetava sve nesvjesne, regresivne fenomene I interpretira ih bolesniku u njemu prihvatljivom I razumljivom obliku. Lijenik ne diktira bolesniku, ve bolesnik donosi odluku u skladu sa svojim mogunostima23. Komunikacija lijenika I pacijenta-Zadaa je lijenika, a u tom smislu I komunikacije lijenika I bolesnika, ne poticati ovisnost, ve pomoi onom tko pati- dakle bolesniku. * Model dobre komunikacije lijenika I pacijenta- Razgovor zapoinje bolesnikovim objanjenjem razloga dolaska, najznaajnijih tegoba I povijesti bolesti, a lijenik zapoinje postavljati pitanja pri emu je poeljno primjenjivati sljedee:1) Postavljati jasno definirana pitanja s otvorenim krajem2) Nakon prvog postavljati jasna pitanja zatvorenog karaktera3) Izbjegavati sugestivna pitanja4) Postavljati pitanja jedno za drugim5) Informirati se o bolesniku6) Sluati paljivo7) Ohrabrivati bolesnika da postavlja pitanja8) Ne koristiti medicinske termine koje pacijent ne razumije9) Suraivati s pacijentom10) Provjeriti da li je pacijent sve razumio11) Sumirati razgovor12) Odgovorit na bolesnikova pitanja13) Potvrditi partnerski odnos s bolesnikom14) Provjeriti zamisao15) Prodiskutirati sljedei korakSvakom lijeniku bi glavni cilj trebala biti dobra komunikacija I odnos s bolesnikom.24. Empatija- Pokuamo li najjednostavnije objasniti empatiju ona je mogunost da se emocionalno razumiju osjeaji druge osobe. Empatija ukljuuje sposobnost razumijevanja I emocionalnog usklaivanja s okolinom I sposobnost reguliranja vlastitih emocija, a empatijsko razmiljanj ukljuuje kogntivnu fleksibilnost I emocionalnu regulaciju s okolinom I sposobnost stavljanja vlastitih potreba na stranu I zamiljanja osjeaja drugih. Empatija je najvanija ljudka karakteristika koja ne omoguava samo socijalne relacije I komunikaciju, ve je I osnova za stvaranje morala I inhibicije nagone, pogotovo agresije.