62
Rože Morno Moj put u svijet natprirodnih sila Naslov originala: A TRIP INTO THE SUPERNATURAL By Roger J. Morneau Neka imena u ovoj knjizi su izmijenjena da bi se zaštitila privatnost ljudi koji su umiješani u opisane događaje.

Put U Svijet Natprirodnih Sila

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Story of a young man faced with god and devil.

Citation preview

  • Roe Morno

    Moj put u svijet natprirodnih sila

    Naslov originala: A TRIP INTO THE SUPERNATURAL

    By Roger J. Morneau

    Neka imena u ovoj knjizi su izmijenjena da bi se zatitila privatnost ljudi koji su umijeani u opisane dogaaje.

  • 2

    1 Imao sam savjesne hrianske roditelje Roen sam 18. aprila 1925. kao peto dijete u porodici s osmoro dece, u St. Jacquesu, malom selu u New Brunswicku, blizu granice s pokrajinom Quebec, u istonoj Kanadi. Roditelji su mi bili poboni katolici iz francuskog govornog podruja. Dvije oeve sestre bile su monahinje, a njegov mladi brat svetenik. Kasnije je postao rimokatolikim monsinjorom. Ni danas se ne prestajem diviti svojim roditeljima zbog revnosti kojom su slijedili uenja i zapovijesti svoje Crkve. Dokle god mi sjeanje see, u naoj se porodici svakog dana zajedniki molilo. Najbolje se sjeam veernje molitve. Glavni dio molitve bio je Ruin vijenac, a ponavljali smo i Molitvu svecima. Bilo je to prizivanje raznih svetaca da oni mole Boga za nas. Nas djecu boljela su koljena od silnog kleanja, ali roditelji su nas potsticali da prinesemo svoje muke Bogu na rtvu, kako bi ih On upotrebio za kratkotrajno oslobaanje neke due od muka vatre i duevnih patnji u istilitu. Naa porodica vrila je vie vrsta tjelesnih pokora s namerom da zadobije Boju naklo-nost. Svakog smo petka postili - nijesmo jeli mesa. Ako bi ko iao svakog prvog petka u mjesecu na ispovijest i primao priest, dobijao bi oprotajnicu za pet hiljada dana, to bi znailo da bi odreena dua toliko dana ranije bila putena iz istilita. U to davno vrijeme nije se smjelo ni jesti ni piti od veeri uoi primanja priesti pa sve do sledeeg jutra. To pravilo Crkva je u meuvremenu promijenila. Odreenih dana u godini bio je obiaj da svi lanovi porodice provedu itavu no u molitvi. Jedan za drugim svi bismo po sat vremena kleali pred nekom svetom slikom i molili krunicu i razne molitve. Dani prije Uskrsa bili su vrijeme velikog samokanjavanja. Moji roditelji bili su ljudi koji su ljubili Boga, i sve aktivnosti u njihovom ivotu kretale su se oko Njega. Ugoditi Bogu to je bio njihov glavni cilj. Kad mi je bilo tri godine, teko sam se razbolio. Ljekari su izgubili nadu u moje izleenje. Moj je otac ak obavio sve pripreme za moju sahranu. Majka je tad obeala Bogu da e, ako ozdravim, uiniti sve to je u njenoj moi da postanem svetenik. Trebao sam dakle proslavljati Boje ime i druge pridobivati da Mu slue. Prema njenom izvjetaju - odmah sam poeo ozdravljati. Lijeenje je brzo napredovalo i ja sam napokon ozdravio. Dolo je vrijeme da se pripremim za prvu priest. Ali to sam iz katehizma vie uio napamet pravila i uenja Crkve, sve mi je tee bilo to dovesti u sklad s onim to sam ve znao o Hristovom jevanelju. Svake nedjelje prije propovijedi svetenik je itao po jedno poglavlje iz jednog od etiri Jevanelja, ili iz novozavjetnih poslanica, i ja sam uvijek uivao u tome. Vraali smo se tako jednog lijepog zimskog dana iz crkve, bilo mi je sedam godina. Sunce je blistalo dok je dvadesetak saonica klizilo zaredom kroz snijeg. Zvonjava bezbrojnih praporaca nije doputala da se previe razgovara. Svi smo utali. Ja sam nato prekinuo utanje upitavi majku zato je Isus bio tako ljubazan prema ljudima dok je bio na Zemlji, a potom tako zloest nakon to je otiao na Nebo. Zato pita tako neto? rekla je ona. Zato dobri Bog spaljuje ljude kroz itava stolea i za najmanje prestupe? - htio sam znati. On sigurno ne postupa onako kao to je sam uio druge. Ti i tata inite ono to nas uite - zato On ne ini tako? Vi nas uite da jedni drugima opratamo pogreke. Ne bi li i Bog trebao

  • 3

    opratati? Kad sam pogledao u njene oi, vidio sam kako joj je moj nain razmiljanja bio zagonetan. Otac joj je pokuao pomoi pozivajui se na vie autoritete. Zna, Roger, to je upravo onako kao to je tvoj ujak Felix (svetenik) jednom rekao: Bog toliko mrzi grijeh da je, u elji da pomogne ljudima - zaprijetio tako velikom kaznom. Uostalom, na sveti otac papa poznaje i druge razloge zato Bog upotrebljava istilite, a mi dakako ne smijemo dovoditi u pitanje autoritet pape. Uenje o pretvaranju hljeba i vina prilikom priesti prihvatio sam kao i svako drugo dijete mojih godina. Vjerovao sam da svetenik pretvara hljeb i vino u Hristovo tijelo i krv. Ali za Uskrs 1937. godine, kad je umrla moja majka, uo sam neto to me je nagnalo da promijenim miljenje. Svetenik je iz jednog od Jevanelja itao o Hristovom vaskrsenju. Ono to me je opinilo bila je injenica da je Isus imao potekoa objasniti uenicima kako je zaista vaskrsao i da je stvarno bie od krvi i mesa, a ne duh. Nekoliko zanimljivih pitanja pojavilo se u mojim mislima. Je li mogue da je Nebo isto tako stvarno mjesto kao i ova zemlja, gdje ljudi od krvi i mesa mogu ivjeti stvarni ivot a ne samo lebdjeti po oblacima u vidu nekih duhova? I, ako Isus nije duh, kako onda moe biti u hostiji? Neki e ljudi vjerovatno teko razumjeti kako jedno dijete moe izgubiti vjeru u Boga i okrenuti se protiv vjere. Moda u to malo bolje objasniti ako ispriam poneki svoj doivljaj. Na mene kao dijete ostavljalo je dubok dojam sve to bih uo i vidio u ivotu odraslih. Na je dom bio mjesto mira i radosti. Roditelji su nam davali dobar primjer kako se ljudi trebaju meusobno odnositi. Bili su ljubazni i obazrivi prema drugima, a oekivali su da i mi jedni drugima pratamo greke i budemo ljubazni. Bili su i mislima i djelom stalno obuzeti pomaganjem siromanima i nevoljnima. A ja sam smatrao da bi Bog trebao biti barem isto toliko dobar i saosjeajan prema ljudima koliko sam oekuje da oni budu obazrivi medusobno. Jedan naroiti dogadaj zaokupio je moj um. U ona vremena nije bio obiaj da se automobil koristi za vrijeme zimskih meseci, i esto je bilo potrebno uloiti dosta truda da ga se ponovo osposobi za vonju kad otopli. Otac je odluio pozvati nekog mehaniara iz Edmundstona da se pozabavi njegovim fordom te da ga osposobi za vonju. Ali takva usluga trajala bi po nekoliko dana. Prije nego to je pozvao tog ovjeka, otac nam je rekao: Taj mehaniar je protestant, ali je dobar ovjek i majstor svog zanata. Zato me, djeco, sada dobro ujte! Vrlo je vjerovatno da on s nama prije ruka nee moliti Angelus. Molim vas, nemojte buljiti u njega i nemojte ga ispitivati o njegovoj vjeri. Nemojte ga dovoditi u nezgodan poloaj. Je l jasno? Dok je to govorio, gledao nam je ravno u oi. Svi smo uglas odgovorili: Da, tata! Taj ovjek je tri dana radio oko automobila, a ja sam ga posmatrao. Bio je ba onakav kako ga je otac opisao - ak i bolji. Bio je vrlo ljubazan i oito mu je priinjavalo zadovoljstvo razgovarati sa mnom. A nije ni psovao! Moj je otac imao tri farme i lino je upravljao njima. Imao je i prilian broj zaposlenih. Kad bi odluio primiti kakvog novog radnika, uo sam ga kako govori: Znam da emo se vi i ja dobro razumjeti. Meni nije teko udovoljiti, ali jedno elim, i to nemojte nikada zaboraviti: moja ena i ja ne doputamo naim radnicima da psuju Boga ili svece. Imamo djecu koju elimo odgajiti u strahopotovanju prema Bogu. Zato pripazite na vae rijei! Uprkos toj molbi, tu i tamo bi se radnici tokom rada zaboravili i kleli sve svece. Ali kad bi se onaj protestantski mehaniar ogrebao po ruci ili ukljetio prst, rekao bi samo: Joj! to boli!

  • 4

    to se tie molitve Angelus, pokazao je vie strahopotovanja nego to smo ga mi imali. Kad bi tata rekao: Moliemo se, on bi sagnuo glavu i sklopio oi i ruke. Mi nijesmo nikada zatvarali oi, a molitvu smo izgovarali to je bre bilo mogue. Nakon odlaska tog ovjeka neto me je poelo uznemiravati i nijesam to mogao odagnati iz misli. Bila je to jedna reenica iz katehizma koju sam znao napamet: Izvan Katolike apostolske i rimske crkve nema spasenja. Moja je majka primijetila da me neto mui te me u vezi s tim i ispitivala. Ja je nato upitah: Majko, gde idu svi oni dobri protestanti kad umru? To je dobro pitanje, Roger. Ali zato pita? Ponovio sam joj onu reenicu iz katehizma. Priznala je da ne zna odgovor na to pitanje i predloila da to pitam veleasnog ujaka kad nam dode u posetu. To moje pitanje ju je verovatno uznemirilo, jer je za vrijeme veere ispriala ocu na razgovor i zamolila ga da kae svoje miljenje. Ni on nije bio kadar dati neki zadovoljavajui odgovor, ali je dodao da Bog sigurno nee nijednog dobrog oveka iskljuiti iz Neba, bio on katolik ili protestant. Rekao je da kad umre neki dobri protestant, aneli ga vjerovatno uvode u Nebo, ali kroz zadnja vrata. Protestante ne prima Sv. Petar lino sa svim poastima i potovanjem, ali to im ne bi trebalo smetati ako su ve uspjeli ui u Nebo. Ne bi smjeli oekivati da se postupa s njima kao s nekim slavnim linostima. Uostalom, njihovi preci poinili su veliku greku napustivi Katoliku crkvu. Stoga svi njihovi potomci moraju raunati s time da ih oekuju patnje. Dok sam razmiljao o tome kako je tatina argumentacija najvjerovatnije tana, stalno mi je u mislima iznova odjekivala ona reenica: Izvan Katolike apostolske rimske crkve nema spasenja... Prolo je nekoliko mjeseci. Saznali smo da ujak Felix namjerava posjetiti svu rodbinu. Pitao sam tatu ne bi li mogao upitati ujaka o onim dobrim protestantima, ako se prui prilika. Ujak je doao. Poto smo svi malo porazgovarali s njim, tata ga je upitao: Felixe, reci mi gde idu dobri protestanti kad umru? Zato pita? Tata mu je objasnio moje pitanje u vezi s izjavom katehizma. Ono to je Roger citirao iz katehizma jest tano, odgovorio je. Izvan Katolike crkve nema spasenja, o kome god da se radi. Njegova izjava izazvala je prilinu raspravu o toj temi. Otac je tvrdio da od Boga ne bi bilo poteno da jednom dobrom protestantu ne dopusti ulazak u Nebo. Ujak je nato malo smanjio estinu rasprave, rekavi kako dua nekog dobrog protestanta nakon smrti ponajprije ide u predpakao. Predpakao bi bilo mesto gde dospijevaju due nekrtene novoroenadi kad umru. Jedno znam, zakljuio je ujak Felix, da, prema uenju Crkve, nijedan protestant, bez obzira bio dobar ili lo ovek, ne moe ui u Nebo ili vidjeti Boga. I zapamtite: nijesam ja postavio ta pravila; ja samo poduavam. Kad bi za protestante postojao bilo kakav nain da dou na Nebo, to bi nam sasvim sigurno rekao sveti otac papa. Ovaj doivljaj ostavio je u mojim mislima veliki upitnik u vezi s Bojom pravednou. Vrijeme je prolazilo. Nekoliko godina kasnije ponovo se u mom umu iza pojma Boje pravednosti pojavio upitnik. Jedne lijepe julske veeri svratio je kod nas neki ovjek da nam javi kako je jedan komija iznenada umro, osam kilometara daleko od kue. Jedna napomena uznemirila je sve prisutne: Umro je bez svetenikovog poslednjeg pomena! Donosilac vijesti je klimnuo glavom i rekao: Da, alosno je to, vrlo alosno.

  • 5

    Sjeam se tog dogaaja kao da se desilo jue. Nije dugo potrajalo i naila su stara zaprena kola. Polako su se klimatala. Preko pokojnika bio je razastrijet pokriva. Naprijed je sjedio koija. Noge su mu se klatile a na licu mu je bio izraz oaja. Nekoliko komija koji su doli da se poslue naim telefonom (u itavom kraju samo su dvije porodice imale telefon) sjedeli su na terasi ispod produenog krova nae kue. Nakon to su prola kola s pokojnikom, moja majka je uzdahnula kako je to alosno. Da je barem pored njega bio svetenik, koji bi mu dao oprost od smrtnih grijeha, pa da ne mora u pakao! rekla je. Nadajmo se da ga terete samo manji gresi. A i samo to ve znai vie godina muka u istilitu... Skupiemo neto novca i pobrinuti se da se odre mise zadunice za pokoj njegove due, dodao je otac, jer mi se ini da njegova ena i djeca nisu u mogunosti skupiti taj novac. Jedan od komija je nato rekao: Najradije bih vam savjetovao da zadrite taj novac. ini mi se da je njegova dua ve u paklenom ognju. Gospodine i gospoo Morneau, taj ovjek je imao duge prste. elim time rei da je katkad znao uzeti stvari koje mu nijesu pripadale. To je vrlo ozbiljna optuba, rekao je moj otac, i ako nijeste u stanju to dokazati, radije mi o tome nemojte vie nita govoriti. ovjek je ipak nastavio: Nerado vam to govorim, ali sigurno se sjeate da ste prole godine u ovo doba traili lanac za vuu trupaca to ste ga prije toga kupili. Kad biste sada otili u njegovu upu, nali biste tamo svoj lanac. Lino sam ga vidio tamo prije nekoliko dana. ak sam i upitao pokojnika za taj lanac. Rekao je da ga je pozajmio od Vas ali da Vi nita ne znate o tome. Otac je zaista nekoliko trenutaka bio zbunjen, ali se ubrzo sabrao i rekao: To je za mene neto novo. Ali elim da ujete svi vi ovde prisutni da pred Bogom poklanjam tom ovjeku lanac to ga je posudio od mene, iako mi ga moda nije namjeravao vratiti. Ako je moda jo neto uzeo, i to mu poklanjam! Sad mu je dua slobodna od osude koja ga je teretila pred Bogom. Ne elim biti drzak prema Bogu, odgovorio je komija, ali ini mi se da ste ovog trenutka velikoduniji od Njega. Moram priznati da je to najplemenitiji gest koji sam ikada vidio. Vi ste moda prvi ovek koji je Boga prisilio da vrati jednu duu iz pakla u istilite da bi se tamo dovoljno oistila za ulazak u Nebo. Taj je doivljaj ostavio u meni veliki utisak. Nekoliko dana sam razmiljao o tome. Sloio sam se s naim komijom: moj otac zaista ima plemenitiji karakter od Boga kojemu slui. Zakljuio sam da je Bog izuzetno neljubazan, jer prisiljava Ijude da u istilitu pate - samo zato to njihova porodica nema dovoljno novca da za njih plati mise zadunice. Dogaaj koji me je sasvim udaljio od Boga bila je smrt moje majke. U proljee 1937. godine morala je u bolnicu da bi se podvrgla operaciji. Nakon dvije nedelje poslali su je kui da bi tamo provela nekoliko poslednjih dana svoga ivota. Meni je tada bilo dvanaest godina, doba u kojemu je dijete vrlo podlono uticajima. Vrativi se jednog dana iz kole, poao sam k njoj u sobu da je poljubim u elo, kao to sam to svaki dan inio. Sjedni, molim te, rekla je, neto bih ti rekla, to mislim da je vano i za mene i za tebe. Ti zna da jo samo kratko vrijeme mogu biti s vama, i zato elim da zapamti ovaj savjet: Budi u ivotu zahvalan ljudima koji su ljubazni prema tebi. Zahvali im, pa makar samo za au vode. Ljudi koji pokau da su zahvalni na skromnim darovima primie i vie dobra. Bio je obiaj da se rodbini, prijateljima i posjetiocima prui prilika da poslednji put vide pokojnika u njegovu domu, a ne u mrtvakoj kapeli. Tri dana dolazili su prijatelji, rodbina i komije da odaju mojoj majci poslednju poast i da mole za njenu duu. Na dan pokopa mnogi su

  • 6

    govorili kako je moja majka sigurno u Bojoj blizini, zato to je prethodnih dana izmoljeno toliko krunica za nju. Ali najvie nam se dopalo to to je otac naruio gregorijanske mise za pokoj njene due. Ujak Felix objasnio nam je da su gregorijanske mise neto najdivnije to se moe uiniti za duu pokojnika. Ispriao je kako ih je ustanovio papa Grgur, kome je dobrobit dua u istilitu posebno leala pri srcu. Porodica bi se pobrinula da se odreenog dana u raznim upama i samostanima odri tri stotine misa. Prema njegovim izjavama, one bi imale mo da dovedu duu direktno u Nebo, pa ona ne bi ni ugledala plamen istilita. Istog dana uo sam jednog roaka kako govori da gregorijanske mise staju po jedan dolar. Ukupno dakle 300 dolara. Pomislih kako smo mi, eto, sreni to je na otac mogao omoguiti naoj majci tako lak ulazak u Nebo. Pritom sam se odmah sjetio jedne ene koja je umrla prije est mjeseci. Budui da joj je porodica bila previe siromana da plati itanje misa zadunica, bilo je jasno daje morala otii u istilite. Pripreme za njen pogreb jako su uznemirile mog oca jer je bio lan dobrotvornog vijea nae upe. Te veeri tata je sjeo za sto da veera, ali je zatim odluio da ne jede. Majka je, primijetivi u kakvom je raspoloenju, pitala ta nije u redu. Da, ionako ti mogu sve rei, odgovorio je. Vei dio poslepodneva proveo sam na sastanku s lanovima dobrotvornog vijea, razgovarajui o problemima siromanih u naoj upi. Uglavnom se raspravljalo o kupovini mrtvakog kovega za staru Annie. Nikad nisam bio protiv toga da se utedi novac ako je to mogue, ali kad je upnik Paquin upitao vou pogrebnog preduzea koliko bismo utedjeli ako bismo, prije polaganja mrtvakog kovega u zemlju, odstranili s njega krst i drke - napustilo me je strpljenje. Rekao sam upniku svoje miljenje, i to poteno, ali sam se ipak suzdrao zbog potovanja prema njegovoj slubi. U namjeri da okonam diskusiju, rekao sam da u razliku u cijeni platiti ja. Takve me stvari jako uznemiruju. Doista je alosno u dananje vreme biti siromah, posebno onda kad doe red da se umre. I dok sam razmiljao o ovim dogaajima, nijesam mogao otkloniti misao da je Bog izuzetno nepravedan, jer doputa da i nadalje ima sirotinju i bijedu na ovom naem svetu. S vremenom sam izgubio povjerenje i u Boga i u Crkvu i odluio da s njima vie nemam posla im dovoljno odrastem da mogu sam poi svojim putom. U jesen 1937. otac je poslao mog brata Eduarda i mene u internat Hotel Dieu de St. Basil, koji su vodile asne sestre. Tako se dogodilo da sam primio jo mnogo vie vjersko uenje, to je dovelo do toga daje moje srce jo vie otvrdnulo. Posmatrajui me spolja, niko ne bi ni pomislio da se u meni odvija strahovita duevna borba. Korak po korak odlazio sam sve dalje od Boga, pun gaenja, ogorenosti i mrnje. Prolo je jo nekoliko godina; doao je Drugi svetski rat, i poziv da sluim domovini.

  • 7

    2 Putovanje u svijet natprirodnog Neobino me je privlaila pomisao da stupim u kanadsku trgovaku mornaricu. Jedan moj poznanik ve je bio u njoj i govorio mi je kako mu se tamo zaista svia. Biti pod zatitom carske mornarice i vazduhoplovsta - trgovaka mornarica bila je vana za vojsku - prualo je oseaj sigurnosti i zatienosti. Dvije i po godine radio sam u fabrikama raznih brodova na koje su me rasporeivali - najee kao loa. Sjeam se kako bih svaki put pri stupanju na dunost pomislio: Nee valjda ba sada, dok sam ja tu, udariti neki torpedo u te kotlarnice. Poznavao sam nekoliko momaka koji su poginuli na moru. Ono to sam doivio u trgovakoj mornarici jo je vie otvrdnulo moje srce prema Bogu i ljudima. U Montrealu je nakon rata bilo teko nai neki dobar posao. Grad je bio prepun otputenih vojnika i svi su oni traili posao. Odluio sam izuiti zanat, ali takav u kome dolazi do izraaja stvaralatvo. Nijesam elio raditi samo da zaradim za ivot. Odluio sam zato uzeti dosta vremena za biranje, da bih bio siguran da sam izabrao neto to e mi zaista priinjavati zadovoljstvo. Kako bih ipak nekako iskoristio vrijeme traenja, zaposlio sam se u kuglani Windsor Bowling Alleys u ulici St. Catherine West. Tih je godina to bio jedan od najboljih lokala u Montrealu. Bio sam desna ruka efu prostorije za bilijar. Posao nije bio teak, a upoznao sam i mnogo novih ljudi i dobro se provodio. Nedugo nakon to sam se tamo zaposlio, naiao je jedan moj prijatelj iz trgovake mornarice. Poznavali smo se jo od poetka vojnog roka. Veseli to smo obojica jo ivi, poli smo zajedno na veeru. Razgovarali smo o svemu i svaemu. O jednoj je temi moj prijatelj Roland govorio s osobitim oduevljenjem: o svom novootkrivenom zanimanju za natprirodno. Ispriao mi je kakvu je sreu imao da je upoznao grupu ljudi - lanove udruenja to je uspostavljalo kontakte s mrtvima. Spiritistiki medij navodno je tako omoguio Rolandu da razgovara s ocem koji mu je umro dok je Roland imao samo deset godina. Otac mu je navodno dao mnoge savjete u vezi s budunou. Bilo je svakako zanimljivo sluati Rolanda kako govori o svojim iskustvima iz podruja natprirodnog. Kako god bilo, sve je to u meni pokrenulo nelagodan osjeaj. Upitao me je jesam li zainteresovan poi s njim na jednu od spiritistikih seansi. Moda e ti mediji omoguiti da razgovara s duhom tvoje pokojne majke. To bi ti se sigurno svidjelo, zar ne? Njegovo oduevljenje odjednom je splasnulo kad je shvatio koliko me je sve to okiralo. Nisam uopte bio voljan da mu odgovorim. Posle nekoliko trenutaka utanja nastavio je: Ma nije te valjda strah da razgovara sa duom svoje majke, ha? Uspio sam nekako da odgovorim da nije, pa sam ga zamolio da mi da vremena za razmiljanje. Pogledao me je u oi. Morneau, ti se boji. Vidim to po tome kako me gleda, na tvom licu se vidi. ovjee, pa ti si se mnogo promijenio otkad sam te vidio poslednji put! Onaj Roger Morneau nije se bojao niega. Seam se kako smo ti i ja s jo estoricom novajlija obavljali mornarske dunosti na palubi. Doao je brodski oficir i rekao nam da za sutra treba dobrovoljac koji bi se popeo na vrh glavnog jarbola da ga oboji. Upitao je: Koji se od vas javlja da se popne gore? Nije jako visoko - samo 21 metar. Ali kad si gore, treba mnogo hrabrosti da sie s daske

  • 8

    na kojoj su te vukli gore. Treba potrbuke puzati po poprenom jarbolu irine oko 60 centimetara, kako bi mogao obojiti i donju stranu. Ve pri samoj pomisli da idemo tamo gore svi smo se nasmrt prestraili, i laknulo nam je kad smo uli tebe kako se javlja kao dobrovoljac. Bio si hrabar, dragi moj? I nemoj mi sada rei da e me ostaviti na cjedilu kad bude trebalo poi na sledeu seansu? Ili...? Nakon tog kratkog govora nisam mogao rei ne. Odjednom sam morao biti onaj Roger Morneau koji se niega ne boji. Upao sam u klopku. Jedne subotnje veeri moj prijatelj i ja nali smo se u jednom domu u kojem je poasni gost bio neki medij. Bili smo predstavljeni nekima od prisutnih, ali posebna ast bila nam je upoznati se s jednim branim parom. On je bio profesionalni zabavlja, voa vrlo traenog jazz sastava u to vrijeme. Njegov orkestar svirao je u najotmjenijim lokalima. Kasno te veeri, po zavretku spiritistike seanse, kad su se gosti ve pozdravljali, voa jazz sastava rekao je svojoj eni: Draga, kako bi bilo da i mi poemo? Ve je kasno. Ona je bila zaokupljena razgovorom s medijem: pokazivala je veliko zanimanje. George, idi ti samo kui i odmori se, rekla je. Ja u ostati jo neko vrijeme. Belangerovi e me dovesti kui. George se sloio s njenim priedlogom i poao iz kue upravo kad i nas dvojica. Idete li kui autom? upitao nas je George kad smo izali. Ne, odgovorio sam, ii emo tramvajem, stanica nije daleko odavde. Hajde, uite! Poveu vas do stanice. Za vrijeme veere bilo je rijei o naim danima sluenja u trgovakoj mornarici. Spiritistiki je medij, navodno, pozvao duh jednog Rolandovog druga koji je poginuo za vrijeme potapanja broda na kome se nalazio. U automobilu nas je George poeo ispitivati o opasnostima kojima smo bili izloeni u naoj slubi za vrijeme rata. Ali ve smo stigli do tramvajske stanice. Tad nam je neto predloio: Zato ne bismo poli u neki restoran i zajedno neto pojeli? Mogli biste mi priati o vaim pustolovinama iz rata. One me oduevljavaju! Veere idu na moj raun, a na kraju u vas odvesti kui. Vozio nas je u zapadni dio ulice St. Catarine, u dio grada poznat po restoranima za sladokusce. Naglo je skrenuo svog linkolna u usku ulicu koja je vodila k jednom od njegovih najomiljenijih restorana. Parkirao je iza jednog crnog cadillaca i rekao: Joe je ovdje! Lokal je inae njegov. To je dobar momak! Kad smo uli, domaica za prijem obavijestila nas je da emo morati priekati u posebnoj prostoriji dok ne bude slobodnih mjesta. Poli smo tamo kad je Joe iz daleka uoio Georgea. Priao je da se pozdravi s njim. Kad je uo da ekamo na slobodni sto, rekao je da to nije potrebno jer je prije nekoliko minuta neki brani par nazvao i otkazao svoje mesto, te da ga mi moemo dobiti. Poli smo za vlasnikom, koji je sa stola uklonio znak rezervisano, i sjeli. Prila je konobarica i primila nae narudbine za pie. Rekla nam je da emo veeru morati ekati malo due nego obino jer je restoran pun do poslednjeg mesta. George je naruio dvostruku koliinu svog najdraeg pia da mu vrijeme bre proe. Zatim smo odgovarali na njegova pitanja o trgovakoj mornarici i priali o naem zanimanju za nadprirodnim. Potrajalo je dosta dok nam je konano stigla veera, i mi smo jo jednom naruili pie. Alkohol je Georgeu razvezao jezik. Bio je spreman priati o pojedinostima o kojima obino ne bi govorio. Pitao sam ga ne bi li nam ispriao kako je uspio postati tako slavan. Ne smeta mi da vam o tome priam, rekao je. Rei u vam pravi razlog svog uspeha. Rije je o neemu to ni moja ena ne zna. Ali morate mi obeati da ete o tome utati. Obeali

  • 9

    smo mu da e ono to nam ispria ostati tajna. Jeste li ikada uli za oboavanje demona? Ja ne, odgovorio sam. A zato to pita? Ne odgovorivi na moje pitanje nastavio je: Kako dugo se vas dvojica ve bavite magijom? George, ne razumijem to eli rei? elim znati koliko dugo umiljate da odravate kontakte s mrtvima? Ja jo ne tako dugo, odgovorio sam. Vas dvojica oito imate jo dosta nauiti u vezi s natprirodnim. Gubite vrijeme posjeujui one spiritistike seanse. Naravno, nemojte me pogreno razumjeti. Onakve seanse imaju svoje mjesto. One su dobra zabava za ene, koje nalaze utehu mislei da preko nekog dragog pokojnika dobijaju upute za svoj ivot. Vidite, veeras sam iao na seansu samo zbog svoje ene. Svake godine idem po nekoliko puta kako bi imala oseaj da imamo zajednike interese. I to je jedini razlog. Ono to ona ne zna jeste injenica da sam ja nauio kako pristupiti k samom izvoru te sile. Tek tamo ovjek moe stvarno neto doivjeti. Govorim vam o oboavanju demona. Od svega to nam je ispriao najbolje sam zapamtio jednu reenicu. Zamolio sam Georgea: Hoe li objasniti ono pitanje to si ga malo prije postavio koliko dugo umiljamo da odravamo kontakte s mrtvima? ta si mislio, rekavi da umiljamo? Nasmjeio se, pogledao na sat i rekao: Kasno je ve da bih vam to veeras objanjavao, ali dopustite da vam kaem samo jo neto: Nijeste razgovarali s mrtvima! Potom je nastavio govoriti o svom uspehu. Bilo je to ovako: Dugo godina inilo se da sam nesposoban kad god bih pokuao osnovati i odrati svoj vlastiti jazz sastav. A onda sam imao sreu da upoznam kult demona. Tako sam uz pomo te velike sile dobio sve to sam elio. Naravno, morao sam nauiti odreene obrede da bi duhovi vodili dogaaje onako kako meni odgovara. Osmjeh mu se rairio po itavom licu. Od onog dana pa nadalje sa sastavom anjem samo uspehe. Preko noi postali smo poznati i priznati. Otkrili su nas, bez ikakvih napora s nae strane, premda postojimo ve dosta dugo. Proslavili smo se kao jedan od velikih sastava u naem kraju. Novinski izvjetai su bili oduevljeni. Svugde se govorilo o nama. Mjerodavni ljudi s radija govorili su samo o nama i za najkrae vrijeme dospjeli smo na vrh. George je opet malo pijucnuo, povukao dim iz cigarete i nastavio: Odonda nas stalno trae. Novac tee. Dobijamo najvie honorare. Ljudi rado pleu na nau muziku. A zapravo nas pod svojim nadzorom imaju duhovi, ili drukije reeno: oni nas poseduju i daju nam silu, a mi dalje na ljude prenosimo njihov uticaj. Ono to sluaoci dobijaju svia im se, i zato se vraaju uvek iznova jer ele jo. Zavalio se u stolicu i zapalio novu cigaretu. Malo se zasmejao i rekao: Moram vam neto ispriati. Prije otprilike mesec dana dao sam intervju na radiju i pritom se uveliko zabavljao. estorica vodeih osoba s montrealskog i torontskog radija razgovarali su sa mnom. Sve to sam rekao oito ih je zapanjilo. I sam sam se divio svojim brzim odgovorima. Nikad ranije nijesam bio tako duhovit i dosjetljiv. I uivao sam u panji koju su mi poklanjali. Skoro su me oboavali. Pritom su me pokuavali prozrijeti. Dok smo se na odlasku pozdravljali, jo uvijek im to nije uspjelo. Pogledao je na sat i rekao: Prijatelji, kasno je. Kako bi bilo da poemo? Dok je ekao da plati raun, primetio je: Nije teko razumeti moj uspjeh ako se ima na umu strahovita mo duhova, i ono to se deava kad ovjek eli za sebe zadobiti tu silu. Roland i ja bili smo zadivljeni onim to nam je govorio. Dok smo se vozili kui, zamolili smo ga da nam jo pria o tome.

  • 10

    Oseam obavezu da vam ispriam svoje iskustvo zato to vas dvojica traite veliku silu za svoj ivot. I znam da je ne nalazite posjeujui spiritistike seanse kao veeranju. Zato biste igrali u drugoj ligi kad moete u prvoj? Nato ga je moj prijatelj zamolio da nam kae kako da pronaemo pristup k najviim ligama u svijetu duhova. Vas dvojica ste zaista hrabri mladii i mnogo ste uinili za svoju zemlju. Ja u uiniti neto veliko za vas. Pobrinuu se da vas dvojica moete doi na nas sledei sastanak oboavanja demona. A onda je svakog od nas pogledao i napokon pomalo oklevajui rekao: U vezi s jednom takom elim biti siguran. Pretpostavljam da u svom ivotu ne gajite nikakvo strahopotovanje prema Hristu? Jesam li u pravu? Razlog zbog koga vam postavljam to pitanje jeste taj to meu nama ne moemo imati nikoga ko bi i u najmanjem bio vjeran hrianskom Bogu, jer bi to moglo biti katastrofalno. Obojica smo mu potvrdili da smo vrijeali Boga pa smo otili tako daleko da za nas vie nema povratka. Da, veeras mi je to postalo jasno, nastavio je, jer ste vas dvojica pozvanim duhovima oito bili zanimljiviji od svih ostalih prisutnih. Nadam se da vas nije uvrijedilo moje pitanje. Jednostavno, morao sam ga postaviti da bih bio dvostruko siguran u vau ispravnost. I dok sam ja nekako oklijevao da prisustvujem sastanku oboavatelja demona, moj prijatelj nije imao nikakvih dvoumljenja. Obrazloio je svoj stav miljenjem da emo ionako dospjeti u pakao i gorjeti tamo itavu vjenost, te zato ne bi bilo loe da se upoznamo s nekim ljudima prije nego to na kraju dospijemo tamo. Pretpostavljao sam da George vie nikad nee uspostaviti vezu s nama jer je te veeri bio pijan, i da se sledeeg jutra nee sjeati ni pola od onoga to nam je ispriao. Ali nakon nekoliko dana telefonom smo bili zamoljeni da idue veeri u osam sati budemo spremni, jer da e on doi po nas. To nezaboravno vee poelo je tako to nam je George objasnio neke pojedinosti o tajnom drutvu kojem je pripadao. Nije bio brz voza, inilo se da ba ne voli preticati tramvaje, tako da smo se na putu na sastanak zaustavljali mnogo puta. Imali smo puno vremena za razgovor prije nego to smo stigli na mjesto. George nam je rekao da se ne iznenadimo kad ugledamo neke od najznaajnijih i najuspjenijih ljudi Montreala. Nanizao nam je imena barem estorice poznatih. To me je iznenadilo, jer sam u meuvremenu stvorio predstavu o tome kako emo onde sresti gomilu odrpanaca. Meutim, bilo je sasvim suprotno. Svi su bili vrlo otmeni, dobro obueni, i jo prema tome uspjene linosti. Stekli smo osjeaj kao da nas ve due vreme poznaju i da pripadamo njima. Sastanak je poeo petnaestak minuta po naem dolasku. Vladala je sasvim oputena atmosfera. Prisutni su otprilike dva sata naizmjenino priali o velikim uspjesima, uglavnom poslovnim, koje su postizali uz pomo duhova. Uz njihovu pomo bili su vidoviti i imali mo prenoenja misli, te su na taj nain mogli uticati na odluke drugih Ijudi. Jedan mukarac govorio je o tome kako je u svojstvu vidovitog astrologa savjetovao razne bogatae u vezi s njihovim novanim investicijama, i na taj nain sam postao bogat. Objasnio je kako svaki puta kraj njega lebdi demon koji mu daje tane propise o tome kako i kada treba uloiti novac. Njegove stranke o tome ne bi nita znale. Ti bogatai imaju novac za ulaganje, rekao je, ali ja znam na koji se nain moe neto i izvui iz tog novca. Duboko impresioniran, moj prijatelj ga je upitao brine li se ponekad da nee dobiti svoj

  • 11

    deo profita. Ja traim po jedan posto od dobitka u svakoj investiciji. Dobro znate da je astrologija samo mamac. Uopte se ne brinem; moj pratioc iz svijeta duhova brine za moje dobro. Pokuau vam to objasniti. Jedan brani par pokuao mi je uskratiti zaslueni dio iz dobitka steenog prilikom jedne prodaje industrijskih nekretnina. Dali su mi ek na prilinu svotu novca. Bio sam zadovoljan dok mi moj duh nije rekao da ih upitam kad mi nameravaju isplatiti preostalih 1.700 dolara koji su predstavljali ostatak mog dogovorenog dela od dobitka. Oboje su se vrlo uplaili. Odmah mi je rekao kako me nisu htjeli prevariti, i da e novac u roku od 24 sata biti u mojim rukama. Nakon svakog svjedoanstva o svom uspjehu svako bi hvalio svog duha, i to po imenu, i njemu pripisivao uspjeh ili uinak, a esto bi ga nazivali i gospodarom svoga ivota. Primijetio sam da su svjedoanstva oboavatelja demona, o tome kako duhovi rade za njih, esto upuivala na pojedinog demona kao na njihovog gospodara i boga. Jedan je rekao: Bilo je divno tog dana videti kako sila gospoda boga Belzebuba djeluje u moju korist. Ili bi neko upitao: Same, kako ti je bilo od naeg poslednjeg susreta? A odgovor je glasio: Hvala, vrlo dobro. Bogovi su mi u mom ivotu zaista divno pomogli. Te veeri jedna mi se osoba naroito dopala. Bio je to neki ljekar. Objasnio je da su mu duhovi dali veliku hipnotiku i iscjeliteljsku mo. Dobio je sposobnost da odstrani bolove i zaustavi krvarenja prilikom tekih povreda. Nakon to je iznio nekoliko zapanjujuih izvjetaja o svojim pacijentima, rekao je da mora sii u molitvenu dvoranu. Moram otii dolje u dvoranu obaviti odreene obrede, da bih se kroz moju gospodaricu, boginju Nehutan, ponovo objavio. Zavisim od njene oivljujue moi kojom iscjeljujem i oporavljam svoje pacijente. Sat vremena nakon poetka sastanka pojavio se jedan posetilac koji je kasnio. Prilian broj prisutnih pozdravio ga je nazivajui ga imenom armer. Kasno te veeri, na povratku kui, upitao sam Georgea: Ko je onaj dostojanstveni ovjek to je uao kasnije? Neki su ga oslovljavali imenom armer. Ima li to ime neko posebno znaenje? Da, ima, ali ne mogu ti sada nita o tome rei. Kad bude za sobom imao vie sastanaka i kad postane dio naeg drutva, ispriau ti neto o njemu. To je izuzetno zanimljiv ovjek. Neki ga smatraju najvei hipnotizerom koji je Montreal ikada imao. Uostalom, bio sam oaran to su se veeras svi zanimali za vas. To me je obradovalo. Morate biti svjesni injenice da smo mi strogo zatvorena grupa. Bilo je vrlo teko dobiti doputenje za vas dvojicu da doete na ovaj sastanak. Najprije nijesam dobio odobrenje. Zatim sam, zahvaljujui intervenciji jednog duha koji se otkrio naem sveteniku prilikom njegovog puta po Sjedinjenim Dravama, primio telefonski poziv kojim mi je dao doputenje i pripravio put da nam se prikljuite i postanete lanovima naeg drutva. Nego, o tome u vam jo priati. Osjetio sam neku nelagodnost uvi da George smatra da u im se prikljuiti. Roland se ipak vrlo obradovao. Nakon nekoliko posjeta, rekao je George, poveu vas u obrednu dvoranu. Vjerujem da e vam se svidjeti. Ali obrednu prostoriju moi ete posjetiti tek u prisutnosti sotonskog svetenika. i samo ako duhovi budu saglasni. Sastanak se odrao u nekoj privatnoj kui. Bila je to raskona montrealska vila. Dok smo se nalazili u prizemlju, uli smo kako iz donjih prostorija dopiru sasvim tihi zvukovi koji su jako podsjeali na vjersku muziku i pjevanje Indijaca. Uvijek bi poneko poao u donje prostorije i ponovo se vraao za pola sata. Sva ta aktivnost podstakla je Georgea da se nagne na mene sa

  • 12

    svog dijela kaua i tiho mi kae: Naa obredna prostorija je dolje. Veeras nakon sastanka priau vam o njoj. Otprilike mjesec i po dana nakon to smo upoznali armera, jedne veeri vraajui se kui upitao sam Georgea da li bi hteo neto blie o njemu ispriati. Pa svakako, o tom zaista zanimjivom ovjeku morate neto uti. Ali najprije bih vas podsjetio da smo mi uglavnom grupa ljudi koji se kreu u okviru zakona. Ne poznajem nijednog od nas koji ne bi priskoio drugome u pomo. I niko nema nikakvu prednost to se tie moi koju nam daju demoni. Ali u armerovom sluaju - eh da, on je malo drugaiji od nas ostalih. ini mi se da ima jednu karakternu slabost, i da je zbog toga upotrijebio svoju hipnotiku mo onako kako to ne bi smio. Mislim da je na neko vrijeme ak i izgubio orjentaciju. On je vrlo lukav poslovni ovjek - vlasnik dvaju nonih klubova - i finansijski mu ide vrlo dobro. Uostalom, vrlo je sposoban hipnotizer. On za manje od deset sekundi moe neku osobu staviti pod svoju kontrolu ili u hipnotiki trans - ako mu ta osoba, ili on njoj, gleda ravno u oi. Kao vlasnik dva nona kluba esto posluje s Ijudima iz oubiznisa. Muziki sastavi najee gostuju etiri do est nedjelja i zatim putuju dalje. S vremenom smo postali svjesni injenice da su se neki sastavi raspali, ili da su izgubili ponekog od svojih lanova, nakon to bi nastupili u jednom od njegovih nonih klubova. A ako bi ko istupio iz nekog od tih sastava, bila bi to uvijek enska osoba. Prije otprilike pola godine montrealska policija obavila je raciju u jednom raskonom bordelu, gde su sve prostitutke bile nekadanje pjevaice iz nonih klubova. Svaka od njih radila je za njega. Te djevojke, nastavio je George, nikad ne bi dospjele u takvo stanje da nijesu pristale na hipnozu. Onaj ko se hipnotie, od tog se trenutka vie ne moe odupirati moi hipnotizera.

  • 13

    3 Prostorije za oboavanje demona Kad smo Roland i ja trei put doli na sastanak oboavaoca demona, George nas je obavijestio da e doi i sotonski svetenik, navodno njihov prvosvetenik, koji se vratio s puta po Sjedinjenim Dravama. Bio je uvjeren da e nam svetenik biti naklonjen i da e nam sigurno dopustiti da posjetimo prostoriju bogova. Nakon to smo uli u zgradu, upoznali su nas s nekim ljudima koje ranije nijesmo vidjeli. Prilo nam je nekoliko osoba i zaeljeli smo jedni drugima dobro vee i zapoeli razgovor. Pritom je uao sotonski svetenik. Pozdravio je prisutne rukujui se s njima, kratko porazgovarao sa svakim i poao je prema nama. Progovorio je George: Svetenie, upoznao bih vas s dvije simpatine osobe. Tokom razgovora iznenadio nas je rekavi nam neke pojedinosti. Kad je George spomenuo da smo nas dvojica bili u trgovakoj mornarici, rekao nam je imena brodova na kojima smo sluili, a i jo neke detalje koji nijesu bili nikome poznati. Moram priznati da je to ostavilo na nas veliki utisak. Rekao je da bi tokom veeri eleo porazgovarati s nama. Ne samo njegove rijei, nego i cijela njegova pojava imali su neto neobjanjivo tajanstveno u sebi. Imao je prodorne oi, elavu glavu i dubok glas, koji je povremeno pratila neka vrsta kikotanja. Njegova je visina ve sama po sebi bila dopadljiva. Rekao bih da je bio visine pokojnog generala Charlesa de Gaullea. Nakon itavog niza govora zahvalnosti posveenih bogovima, svetenik nam je ponovno priao. Razgovor je bio prijateljski. Rekao nam je da su ga bogovi obavijestili o mnogim pojedinostima u vezi s nama, i da su izrazili elju da obogate nae ivote dajui nam velike darove. Budui da je veina posjetilaca otila, pozvao nas je da poemo u dvoranu bogova. Da bih vam to bolje prikazao koliko me je zapanjilo i iznenadilo ono to sam otkrio, opisao bih vam najprije svoju predstavu Sotone i njegovih palih anela koju je u meni stvorilo katoliko vaspitanje. U mom detinjstvu odrasli su me uili da je avo sa svojim demonima - u paklu, u sreditu zemlje. Tamo su se predali beskrajnom zadatku da due onih koji su umrli s nekim od smrtnih greha izlau raznim vrstama muka. Opisali su mi demone kao bia napola ljudskog i napola ivotinjskog izgleda, s rogovima, kopitama i ognjenim dahom. Kao tinejder doao sam do zakljuka da je sve to smijena izmiljotina neke usijane glave koja je pokuala iskoristiti praznovjerje neobrazovanih u prolim vjekovima. Na kraju sam posumnjao i u samo postojanje avola i aneoskih bia. Sili smo niz stepenice u veliku, lijepo namjetenu sobu. Bilo je oito da su je ureivali sposobni dekorateri i dizajneri. Koraali smo divnim gusto tkanim tepisima. Tiha, ugodna muzika milovala mi je ui. Sve je pokretalo osjeanja. Pa ipak, ini mi se da su moju panju najvie privukle mogobrojne slike. Oko 75 ulja na platnu visilo je po zidovima, svaka otprilike 120 sa 70 centimetara. Sotonski svetenik nam je rekao da je, ako imamo neka pitanja, spreman odgovoriti na njih. Ko su te osobe dostojanstvena izgleda to su prikazane na slikama? upitao sam. To su bogovi o kojima ste sluali u hvalospevima. Glavni savjetnici vladaju nad legijama duhova. Nakon to su nam se prikazali u vidljivom obliku da bismo ih mogli fotografisati, dali smo ih umjetniki naslikati na ovaj nain. S obzirom da su dostojni velike asti, ispod svake slike

  • 14

    nainili smo po jedan mali oltar da bi oboavaoci mogli paliti svijee i tamjan, i vriti obrede koje od njih trae duhovi. Prolazei polako prostorijom naili smo na oltar na kom je leao tap s obavijenom bronzanom zmijom. Svetenik je napomenuo da je taj oltar posveen boginji Nehutan, iju snagu na udotvoran nain upotrebljava ljekar koga smo upoznali tokom prve posjete. Spomenuo je velika uda to ih je bog od mjedi uinio izraelskoj djeci, nakon to su kadili pred zmijom od mjedi koju je Mojsije nainio stoleima ranije. (2. Carevima 18,4) Na kraju prostorije stajao je veliki oltar. Iznad njega visila je slika osobe carskog izgleda, u prirodnoj veliini. Na pitanje mog prijatelja o toj slici odgovorio je svetenik: Slika je posveena uitelju svih nas. Kako mu je ime? pitao sam. Ponosno je izjavio: Bog s nama. Dok danas razmiljam o toj slici kojoj sam se toliko puta divio, moram reci da su izraz i crte lica naslikane osobe odavali jedan vii intelekt. Imao je visoko elo, prodorne oi i dranje koje je ostavljalo utisak da je vrlo aktivan i da stoji u visokoj asti. Svetenikov odgovor nije bio ono to sam oekivao, a i nije bio sasvim jasan. Sigurno nije upuivao na Isusa Hrista. Ne, On to nije mogao biti. Ali da nije moda...? elite li time rei, da je ta slika stvaran prikaz Sotone? pitao sam napokon. Da, tako je, i sigurno se pitate gdje su one odvratne ivotinjske odlike. Uz kikotanje je dodao: Oprostite to se malo smijem. Verujte mi, ne smijem se vama, moja gospodo, ili vaem uenju. Ne, samo se zabavljam i veselim pri pomisli da je demonskim duhovima uspjelo prikriti njihov stvarni izgled, tako da i u ovo doba naunog napretka i obrazovanja velika veina hriana vjeruje u prie o rogovima i konjskim kopitama. A onda se izraz njegovog lica izmijenio i inilo se da je zabrinut dok je govorio: Izuzetno je vano i neophodno da dananji narataj navedemo da misle i veruju kako uitelj i njegovi saradnici ne postoje medu duhovima. Samo tako e moi uspeno vladati stanovnicima ove planete sledeih stoljea. Izraz povjerljivosti obuzeo je njegovo lice. Nita toliko ne oduevljava duhove koliko pronalazak puteva da ljude uine lanovima budueg carstva sotone. I dok smo posmatrali razliite oltare i portrete, svetenik je dalje objanjavao da su demonski duhovi zapravo strunjaci za razna podruja. Posjeduju hiljadugodinja iskustva i estoko se sa silama odozgo bore za prevlast nad mislima ljudi. Na Rolandovo pitanje zato demoni ulau toliko vremena i truda da zavaraju ovjeanstvo, svetenik je odgovorio da svako koga uspije navesti da se odstrani iz Hristovog carstva odmah postaje lan sotoninog velikog carstva to e ga uskoro uspostaviti na Zemlji. One, koji su pod sotoninim vostvom otili u grob, sotona e jednog dana prizvati u ivot. A Hristos i Njegovi sledbenici, rekao je, imaju namjeru zavriti nemilosrdnu borbu izmeu te dvije velike sile tako to e na sotonine sledbenike pustiti oganj s neba. Ali to im nee nakoditi jer su demonski duhovi sada kadri obuzdati vatru i njenu mo da spali ljude. Rekao je da, ako sumnjam u njegove izjave, mogu otii u Indiju ili u druge krajeve svijeta gde je crna magija postala nauka, te u videti ljude kako gaze uareni ugljen a da im se ne spali niti jedna dlaica na nogama. Kad smo izali iz dvorane, rekao sam da sam prilino zbunjen u vezi sa sotonom i njegovim anelima. Moje katoliko vaspitanje nauilo me je da se sotona s demonima i duama umrlih u stanju smrtnog greha nalazi u paklenom ognju. ta je istina? Sotonski se svetenik pokazao spremnim da odvoji vrijeme i objasni nam, kao to je sam

  • 15

    rekao, pravo stanje stvari. Vidim da je posjeta naoj dvorani za oboavanje pokrenula mnoga pitanja u vaim mislima. Dopustite mi da vam najprije kaem da mi, lanovi naeg tajnog drutva ovdje u Montrealu, predstavljamo elitu oboavalaca demona. Kad se velika borba izmeu nebeskih sila i naega gospodara privede kraju te on napokon uspostavi svoje carstvo na ovoj planeti, mi emo dobiti visoke poloaje ugleda i asti. Mi emo biti bogato nagraeni to smo se opredijelili za onoga koji je zasad naoko slabiji. Razumijete li to elim rei? Hiljadama godina ranije na veliki uitelj bio je gospodar nad bezbrojnim biima u velikom svemiru. Nisu ga shvatili. Bio je prisiljen da, zajedno s drugim duhovima koji su jednako razmiljali, napusti svoje carstvo. Stanovnici Zemlje ljubazno su prihvatili naeg uitelja. S obzirom da ima vii um, postao je zakoniti vlasnik ove planete. Naveo je prvobitne vlasnike da odustanu od svog vlasnikog prava i povjeruju u ono to je on tvrdio. Neki bi to nazvali prevarom, ali to je bilo obino postupanje prema zakonu opstanka - prirodan instinkt svojstven svim velikim voama. Kad je postalo oigledno da e Hristos, njegov suparnik, doi na Zemlju kako bi privukao ovjeanstvo k sebi, na uitelj i njegovi glavni savjetnici odluili su postupati prema strategiji vrlo slinoj onoj koja ih je u poetku osposobila da pridobiju novo podruje vladanja. Ovaj plan zahtijeva od svih demonskih duhova da ljudima vrlo paljivo preporuuju da ive tako da se odstrane iz Hristovog carstva. Demoni ohrabruju ljude da umesto Hristovih rei i Njegove poruke - sluaju svoje osjeaje. Nema sigurnijeg naina kojim bi duhovi uspostavili vlast nad ivotom ljudi, a da pojedinac i ne opazi to se zbiva. Duhovi preporuuju i nude sve vrste krivih nauka a ovjeanstvo ih spremno prihvata. Svetenik je blistao od zanosa. Zamolio nas je da mu posvetimo jo nekoliko minuta kako bi nam poblie pojasnio sve to nam je ispriao. Nakon to smo ga uverili da smo duboko zainteresovani i da elimo jo vie saznati o delovanju demona, nastavio je. Sjeate se, gospodo, da je izraelski kralj Solomun bio obdaren velikom mudrou i da je privukao na sebe panju mnogih monih vladara. U isto vrijeme na se uitelj vrlo zabrinuo zbog toga. Odluio je uloiti ogromne napore da pod svoju vlast pokori cijeli svijet. Do tog trenutka uspjelo mu je da u svakom kraju sveta, osim u Izraelu, uspostavi idolopoklonstvo. Odlueno je da odreeni savetnici iz sveta duhova najprije navedu Solomuna da postane opsjednut samim sobom. Zatim su ga trebali navesti da povjeruje kako e za Izrael biti najbolje da s okolnim narodima sklopi razne saveze, uprkos injenici to su ga njegovi savetnici ozbiljno upozoravali da tako ne postupi. Plan naeg uitelja ponjeo je veliki uspjeh. Kad je nastupio dan u koji se Izrael po Solomunovu primjeru poeo klanjati i moliti Astaroti, boginji Sidonaca, Hemosu, bogu Moavaca i Milkomu, bogu Amonaca - kad su djeca Izraelova pala niice pred kipove koji su predstavljali demone - na uitelj je imao utisak da je njegova pobjeda potpuna. Postigao je svoj veliki cilj. Cijeli svet bio mu je pod nogama. Nadam se, gospodo, da vam je sad potpuno jasno kako je bilo mudro to je na uitelj prikrio svoj pravi identitet. Tako njemu odana orua mogu biti sigurna da e njihov trud jednog dana biti nagraen kad budu vidjeli kako pokoljenja ovoga sveta stoje pred njima i priznaju da je njihov uitelj veliki bog. U mojim se mislima oblikovala sasvim nova slika o vjenim istinama. Nakon to smo jo malo razgovarali, svetenik je dodao: Imate li jo pitanja? Dok smo posmatrali slike, uoio sam da je sotonin oltar bio od masivnog mermera, dug skoro tri metra, visok oko metar i irok oko 75 centimetara. Uiteljev oltar je izgleda iz jednog

  • 16

    komada... primijetio sam naglas. Kako ste donijeli tako teak predmet u ove podrumske prostorije? Svetenik se smijeio. Dobro uoavate, gospodine Morneau. Ili vam je moda uitelj dao te misli da bi vam otkrio svoju veliku mo? Uostalom, gospodo moja, jedan od mojih savjetnika iz svijeta duhova rekao mi je da uitelj za svakoga od vas ima poseban plan. Ali dopustite mi da vam govorim o moi duhova. Ah da, oprostite, zapalio bih najprije jednu cigaru. Do tog trenutka sjedeli smo u foteljama pored velikog prozora s pogledom na grad - more svijetala. Stekao sam utisak kako svetenik naroito uiva u tome da nam govori o glavnom zanimanju svog ivota, o djelovanju demona. A mi smo imali dovoljno vremena za sluanje. Uiteljev oltar donesen je na svoje sadanje mjesto istom silom koju su koristili keltski svetenici, druidi, da podignu zdanje u Stonehengeu - to je sila duhova ili levitacije, to znai lebdenja u vazduhu. Duhovi su mi pokazali velika dostignua druidskih svetenika iz doba starih Kelta u Francuskoj, Britaniji i Irskoj prije oko 2800 godina. Pokazano mi je da su druidi za vrijeme punog mjeseca u podne i u pono podizali u vazduh ogromne sive kamene blokove. Kamene gromade teke i do 28 tona namjetale su se tano na svoje mesto, i tako su nastajala njihova kultna mesta. Nekoliko je puta povukao dim iz svoje churchill cigare, opet se naslonio i nastavio: Kad sam vidio njihova dostignua, pomislio sam da i ja mogu to uiniti i veseliti se tome. Stoga sam najavio naim ljudima da imam namjeru postaviti uitelju znak nae ljubavi u obliku jednog lijepog oltara. Obeali su da e se oni, ako ja imam veru da e demoni postaviti oltar na predvieno mjesto, pobrinuti za trokove i transport do zadnjih vrata nae crkve. Bez oklijevanja sam im rekao da narue oltar od bijelog mermera iz Carrare. Nita nije predobro za uitelja! Znam iz iskustva da sila duhova ne zna za granice ako se treba zauzeti za one koji imaju povjerenje u uiteljeve rijei. I bogato su nagradili moje povjerenje! Uinili su da je za vrijeme naeg pononog sastanka mermerni kamen odlebdio na svoje sadanje mjesto. Uostalom, gospodo moja, veeras ste bili visoko poaeni, premda toga moda nijeste svjesni. Dok smo stajali pored uiteljevog oltara i posmatrali onu krasnu sliku, koja je u stvarnosti samo slabi odsjaj njegove ljepote i slave, pokazao mi se uitelj s druge strane oltara; stajao je oko tri minuta i sluao na razgovor. Iz tog sam razloga predloio da se poklonimo, kao to smo i uinili. injenica da ste udovoljili mojoj elji priinila je uiteljevom srcu, kao to sam mogao primijetiti, veliku radost. Moda e vas zanimati i to da skoro tri mjeseca nismo bili svedoci njegove prisutnosti, zato to su Ujedinjene Nacije pripremale planove za mir. To je zahtijevalo nepodeljenu zaokupljenost uitelja zadatkom koji se nikom drugom ne usuuje povjeriti. Mir na zemlji ne odgovara interesima njegovog carstva pa on ima veliki zadatak da upuuje itave legije demona da zbunjuju voe oveanstva i raspaljuju njihova oseanja. Potekoe koje uzrokuju demoni zapoljavaju te voe u iznalaenju reenja, samo da se ne bi imali vremana sastati. Od svega to sam uo jedna se izjava posebno isticala: da je sotonin portret samo slaba slika njegove lepote i slave. Odluio sam jo jednom spomenuti tu temu. Oslovljavajui sotonskog svetenika na nain za koji sam onda smatrao pravilnim, upitao sam: Gospodine svetenie, hoete li mi jo jednom pojasniti ono to ste maloprije rekli? Siguran sam da nisam shvatio ta ste time mislili. Zatim sam ponovio njegovu izjavu i ekao na odgovor. Da, prijatelji, portret uitelja otkriva jako malo. Kad se neki duh uini vidljivim, on obino prikriva svoju Ijepotu i slavu. Kada bi nam se ovog trenutka prikazao duh ne zatitivi nas od svog sjaja, ne bismo mogli gledati u njega a da nas oi ne zabole.

  • 17

    Dok sam nedavno boravio u Sjedinjenim Dravama na odmoru, u mojoj hotelskoj sobi u Chicagu prikazao mi se jedan od glavnih savetnika. Imao je hitnu poruku za mene - da osoba kojoj sam povjerio odgovornost ovdje u Montrealu ini sve da upropasti djelo demona da vas poveu s naim drutvom. Ali o tome u vam priati u skoroj budunosti. U svakom sluaju, sjaj duha bio je tako snaan da nijesam mogao gledati u njega. Nakon to mi je dao nekoliko savjeta, napustio me je. Meutim. zbog oka od one svetlosti ostao sam oko pola sata djelimino slijep. Nekoliko minuta nakon toga pokuao sam telefonirati, ali nijesam mogao proitati brojeve na brojaniku telefona. Morao sam zamoliti telefonsku centralu za pomo. Razgovarali smo jo neko vrijeme sa svetenikom. Otkrio nam je jo neke injenice u vezi s oboavanjem demona. Prije nego to smo te noi poli kui, morali smo se zakleti da emo sve to smo vidjeli i uli sauvati u tajnosti. Prvosvetenik je izgovorio neku maginu formulu ije smo djelove ponavljali za njim. Zapeatili smo na zavet sipanjem nekakvog posveenog praha na plamen crne svijee. Prah je ispunio itavu prostoriju ugodnim mirisom. Vrativi se u svoj stan nijesam mogao zaspati cijele noi. Stalno sam razmiljao o dvorani za oboavanje. Nije mi bilo lako prihvatiti zamisao da sotona i njegovi demoni zaista postoje, i da su to zapravo prelijepa bia a ne neke rugobe. Moje katoliko vaspitanje u tolikoj je mjeri udaljio moj nain razmiljanja od stvarnosti da mi je zaista bilo teko prihvatiti to kao istinu. Trebalo mi je dva mjeseca iskustva s natprirodnim pojavama i privienjima prije nego to sam pale anele poeo smatrati zaista onim to i jesu - lijepim i nadasve inteligentnim biima.

  • 18

    4 Duhovi na djelu Dvije-tri sedmice nakon posjeta dvorani za oboavanje imao sam ponovno priliku da razgovaram sa svetenikom o Sotoni i njegovim anelima. Kad sam mu rekao kako sam oekivao da u naii na grupu ludaka, nasmijao se. Oboavaoci duhova razlikuju se meusobno jednako kao i lanovi bilo kog drutva. esto su slika i prilika lokalne kulture. Praznoverje je vrlo raireno po svijetu meu stanovnitvom gdje vlada visok stepen nepismenosti. Takvi se Ijudi najjae odaju poniavajuim oblicima oboavanja. Duhovi zavode ljude u tom pravcu, jer znaju da to vrijea njihovog velikog suparnika - Hrista. Tvrdio je da e sve ljude privui k sebi. Ali duhovi su tokom vjekova nebrojeno puta dokazali de se On prevario. Milioni i milioni otili su u grob a da uopte nijesu ni uli Njegovo ime, a kamoli vjerovali u Njega. Dok je govorio, sotonski svetenik je ustao sa svoje stolice i poeo polako koraati tamo-amo. Sklopio je ruke iza lea i zurio u pod. Povremeno bi usmjerio pogled u mene. to se tie nas ovdje u Montrealu, mi smo u vrlo dobrom poloaju. Priroda nas je obdarila duhovnim sposobnostima koje su daleko iznad onih to ih posjeduju milioni koji ive na ovom podruju. Zato je uitelj preduzeo sve da bi nas upoznao sa stvarnim stanjem stvari u svijetu duhova. On za svakoga od nas ima poseban zadatak... Prestanite da me gledate kao da mi ne vjerujete? Sigurno se na mom licu vidjelo da sam okiran svime to mi je dotad rekao. Oprostite ako sam vas uvrijedio, zamolio sam ga. Vjerujem to ste rekli. Ali toliko toga jo imam nauiti o volji uitelja. Sve to sam vidio ovdje u vaoj crkvi toliko je novo i drukije od onoga emu sam bio nauen. Stvarno, nijesam hteo galamiti na vas, odgovorio je, i nijeste me uvrijedili. Moda ponekad neto preozbiljno shvatim. to se tie naina na koji sam govorio o ljudima ovdje u Montrealu, nijesam imao namjeru da se hvalim. To je ocjena samog uitelja koji mi je stanje stvari opisao takvim. Ponovo je sjeo i zapalio cigaru. to se tie vas i vaeg prijatelja Rolanda, prije godinu dana otkriveno mi je da u vas sresti ovdje u naoj zgradi, ali sam na to zaboravio. I kao to sam vam nedavno spomenuo, bio sam u hotelskoj sobi u Chicagu kad me je jedan od glavnih savjetnika iz svijeta duhova podsjetio na vas i naredio mi je da odmah nazovem ovjeka na koga sam prenio odgovornost za moje odsutnosti. Poeo je ruiti sve napore duhova da vas dovedu u vezu s nama. Telefonirao sam mu, i prije nego to sam uspio neto rei, spomenuo je da je George traio doputenje da vas i vaeg prijatelja dovede na sastanak zahvalnosti i da mu je on odbio tu prednost. Ja sam ga naravno obavijestio o elji glavnog savjetnika. Zatim sam nazvao Georgea i rekao mu da e nam biti zadovoljstvo imati vas u naem krugu. Kao to vidite, uitelj mnogo dri do svakoga od nas. Prestanite zato sami sebe potcjenjivati. Posle te veeri ponovo sam probdio besanu no. Razgovor sa svetenikom stalno mi je bio u mislima. Jedne je veeri Roland morao ostati prekovremeno na poslu, tako da mi nije uspio telefonirati prije mog odlaska na sastanak. Dok je tramvajem putovao kui, pomislio je da moda i nee zakasniti ako ravno poe na mesto sastajanja. Odluio je da na raskrsnici ulice St Catherine i bulevara St. Laurent presjedne, i da me odande nazove na mesto sastanka. Meutim, telefonski broj je ostavio kod kue. Kad bi se barem sjetio adrese, mislio je, mogao bi preko slube

  • 19

    informacija dobiti i broj. Izvadio je iz depa mali blok i svoju hemijsku, ali kuni broj to ga je tako esto gledao nikako mu nije dolazio u seanje. Dok je tako aputao: elim da mi pomognu duhovi, na njegovo je iznenaenje jedna nevidljiva sila pokrenula hemijsku u njegovoj ruci i napisala ne samo kuni broj nego i ime ulice, i to vrlo lijepim rukopisom. Bio je ushien! Ali na informacijama su mu rekli da pod tom adresom nemaju zapisan telefonski broj. U isto vrijeme George i ja smo se upitali ta se deava s naim prijateljem. George je imao ideju: Pozovimo Gerarda, vidioca, da saznamo gdje se nalazi Roland, glasio je njegov predlog. Nakon kraeg prizivanja duha Gerard je zatvorio oi, poloio prste na sljepoonice i rekao: Vidim da je Roland upravo uao u prodavnicu cigareta na raskrsnici ulice St. Catherine i bulevara St. Laurent. Sad razgovara sa slubom telefonskih informacija. eli dobiti na broj, ali kau mu da broja nema u knjizi. Prenijeu mu uz pomo duha jednu misao. Tako, sada je tamo. Okree broj da bi razgovarao s Georgeom; pripremi se da mu odgovori, tebe ce traiti. George je poao telefonu na drugoj strani sobe. Zvonilo je, neko je podigao slualicu i nakon pozdrava rekao Georgeu da je poziv za njega. Roland je bio oduevljen svojim iskustvom s duhovima. Pokazao nam je lijep rukopis i rekao: Ovo u da dam da se uokviri. Nikada u svom ivotu nisam vidio tako lijep rukopis. A onda se obratio sveteniku: Pitam se zato mi duh osim adrese nije napisao i telefonski broj. Nijeste to zatraili, odgovorio mu je ovaj. Prema vaoj vjeri postupae s vama na odreen nain. Iskustvo to ste ga veeras imali djeja je igra u poreenju s onim to bogovi planiraju s vama, moja gospodo. Ali morate vjerovati u duhove i oekivati od njih velike stvari. Moraete vie puta doivjeti snagu i inteligenciju duhova. Vjerujem da ete tada imati dosta vjere tako da e vam duhovi pomagati na daleko ozbiljniji nain. Dvadesetak dana kasnije, prilikom ulaska u tu raskonu kuu sreli smo sotonskog svetenika. Pozdravio nas je i najavio nam sledee: Veeras ete doivjeti zaista zanimljivu seansu. Jedan moj stari poznanik u naem je gradu. On je vrlo slavan profesor istorije. Predavao je na nekim od vodeih francuskih univerziteta. Njegovo poznavanje zapanjujuih detalja iz istorije uinilo ga je jednim od vodeih linosti u toj naunoj oblasti. Mogao bih jednostavno rei - duhovi su ga uinili velikim. Saoptili su mu mnoge nepoznate istorijske injenice. Veeras e preko medija otkriti mnoge pojedinosti o vojnim pohodima Napoleona Bonaparte. Trenutno je u donjoj dvorani, vri obred i moli se. Dopustite mi da vam objasnim ta e se desiti. Udobno smo se smjestili i paljivo sluali svetenika. Njegove rijei obeavale su da e to biti vrlo zanimljiva seansa: Jedan medij dopustie duhu da ue u njegovo tijelo tako da u potpunosti vlada njime. Na taj nain se postaje orue duhova, koji tako lake kontaktiraju s Ijudima. Deava se da est, ak i dvanaest duhova uzme vlast nad tijelom medija. Jedan duh je moda dovoljno obavijeten povodom odreenih pojedinosti iz istorije, ali nedostaju mu informacije o drugim vidovima. Pomae mu drugi duh, koji je bio prisutan u odreeno vrijeme na eljenom mjestu. Duhovi su toliko precizni da su osim doslovnog ponavljanja sadraja rei rado oponaali i boju glasa osobe koju navode. Nakon nekoliko minuta svetenik je izaao da vidi je li njegov prijatelj zavrio s pripremama. Ubrzo se vratio i rekao nam da svi koji ele prisustvovati seansi siu u njihovu crkvenu dvoranu. Svetenik je predstavio istoriara i zamolio da im priu est dobrovoljaca. Duhovi su zatim trebali izabrati jednoga od njih da im poslui te veeri kao kanal za komuniciranje. estorica mukaraca dola su pred svetenika koji je stao prizivati demone i molio ih da pokau

  • 20

    svoju veliku mo. Duhovi koji su vodili Napoleona Bonapartu i pomagali mu pri njegovim vojnim pohodima trebali su objaviti one pojedinosti koje su zanimale gosta - slavnog istoriara. Jo dok je svetenik obavljao kratak obred, jedan je duh uao u tijelo jednog od mukaraca i poeo govoriti. Glas je imao pravi pariski naglasak i privlaan ton. Duh nas je obavijestio da je on glavni savjetnik, specijalizovan za vojna pitanja, te da je odgovoran za itave legije duhova. Budui da je predmet zaista sloen, dodao je da su mu kao kanali potrebna jo dvojica od preostalih dobrovoljaca. Ta dvojica bili su malo prestraeni, zatvorili su oi, i duhovi su ve progovorili rekavi da ih se oslovljava s Remi i Alphonse. Oi onoga u kome se nalazio glavni savjetnik ostale su otvorene, ali nepokretne; tokom sledeeih 45 minuta nije ni trepnuo. Svetenik se obratio istoriaru i rekao: Bogovi oekuju vae molbe. Posjetioc je ustao. U ruci je imao hemijsku i mali blok. Zapoeo je laskajui duhovima i priznao da su mu u proteklo vreme dali razne informacije koje su ga uinile jednim od najznaajnijih autoriteta na tom naunom podruju. Nekoliko je minuta razgovarao s duhovima oslovljavajui ih s gospodine Remi, Alphonse, i gospodine savjetnie. A onda im je poeo postavljati pitanja. Duhovi su odgovarali bez oklijevanja. Tokom seanse pitanja su se postepeno usredsredila na jedan poseban razgovor Napoleona i njegovih oficira. Glavni savjetnik rekao je da bi, verodostojnosti radi, bolje bilo da Alphonse i Remi reprodukuju taj razgovor. Zaista, njihovi glasovi su se u cjelosti izmijenili - sve je liilo na razgovor dvojice ljudi. Okrenuo sam se prema Georgeu i rekao: To je sjajno! George je odgovorio nasmjeivi se: Ako misli da je ovo neto naroito, priekaj da duhovi ponu imitirati glasove ljudi koje si poznavao a ve su godinama mrtvi. To je doista izuzetno. Nakon to je istoriar dobio odgovore na sva pitanja o ratnim pohodima Napoleona Bonaparte, rekao je glavnom savjetniku da su mu potrebne jo neke dodatne informacije u vezi s govorom montrealskog gradonaelnika Camillieua Houdea, to ga je odrao na stepenicama pred gradskom skuptinom uoi stupanja Kanade u Drugi svjetski rat. Glavni savjetnik mu je odgovorio da mu pritom on i njegovi saradnici ne mogu pomoi, jer su se sve njihove aktivnosti odigravale u Europi, ali da e posle njihovog odlaska njihovo mesto zauzeti drugi savjetnik i dati mu sve potrebne informacije. Poslednja dvojica izabranih za medije zadrhtali su iroko otvorenih oiju. Pitali su, ovaj put svojim vlastitim glasovima, koliko dugo su bili posrednici duhova. Onaj trei, u kojem je bio glavni savjetnik, takoe je malo zadrhtao, zatvorio oi i zatim ih opet otvorio; jedan drugi duh je progovorio: Raduje me to vam mogu pomoi pri otkrivanju nepoznatog. Bio sam prisutan kad je gradonaelnik Camillieu Houde odrao govor protiv toga da Franko-Kanaani slue u vojsci. to elite znati? Opet je istoriar glavnom savjetniku izrekao svoju zahvalnost za neprestano vostvo duhova u svom ivotu. Kako tom prilikom niko od prisutnih nije nainio stenografski zapis Haudeovog govora, danas imamo nekoliko razliitih izvetaja. Plemeniti savjetnie, postoji li mogunost da razjasni to pitanje? Rado u vam doslovno ponoviti govor gospodina Houdea. Ono to se zatim desilo bilo je jednostavno neobjanjivo. Jedva sam vjerovao svojim uima. uo sam glas koji sam tokom vie godina sluao moda vie stotina puta preko radija. Camillieu Houde bio je esto osporavani politiar. Nikada nije oklijevao rei svoje miljenje o

  • 21

    bilo kome ili bilo emu. Krajem tridesetih godina Camillieu je bio vrua tema francuskih sredstava informisanja. Njegove aktivnosti u ulozi gradonaelnika Montreala uvijek su ga iznova uvrtavale u vijesti. Radijske stanice snimale su njegove govore i primjedbe pa ih esto emitovale. Tako je njegov glas postao poznat. I ja sam sada taj poznati glas ponovno uo, s tim da je ovaj put poticao od demonskog duha. Sluali smo taj glas oko dvadeset minuta. Prije nekog vremena ispriao sam nekome to svoje iskustvo. Ta osoba rekla je da je to najverovatnije bila dua pokojnog Camilleua. Medutim, to nije mogla biti istina. Camilleu je u to doba jo bio iv. Umro je tek 12. septembra 1958. Ba kao to je i sam demon rekao, to je bilo oponaanje glasa i rijei gospodina Houdea. Te veeri, dok nas je vozio kui George nam je rekao da vjeruje kako je neko kad umre u cjelosti mrtav, i da se ljudi varaju mislei da razgovaraju s duhovima pokojnika jer su to demoni koji oponaaju pokojnika. Onog trenutka inila mi se ta izjava zanimljivom, meutim nijesam mnogo razmiljao o njoj. George ionako o toj temi nije vie eleo govoriti. Rekao je da e nam to objasniti svetenik kad za to bude vrijeme. Sledee nedjelje uvee pruila se prilika da o tome porazgovaramo sa svetenikom. Dao nam je zanimljiv izvjetaj o tome kako demonski duhovi oponaaju umrle. Za njega je ta injenica bila primjer njihove moi da zavedu Ijude. Stekao sam utisak da je taj ovjek bio posebno radostan dok bi priao o primjerima u kojima su duhovi prevarili velike ljude. Spomenuo je tri ili etiri biblijska izvjetaja, ali kako u to vrijeme nijesam prouavao Bibliju, na mene nijesu ostavili osobiti utisak. Tek kad je naveo iskustvo izraelskog kralja Saula s vraarom iz En-Dora, zaudio sam se. Opisao je kako su duhovi naveli Saula da upravlja svojim ivotom sluajui svoja osjeanja umjesto Boije rijei. Ispriao je kako su ga u potpunosti razdvojili od njegova Stvoritelja i doveli do toga da je pred Bogom Jevreja poinio veliku gnusobu, pa su ga na taj nain upropastili. U ono doba istorije oveanstava na uitelj ne bi za sebe mogao osigurati veu ast no to se ona ostvarila onda kad je najvii voa izraelskog naroda pao niice pred demonskim duhom, rekao je. To to je svetenik te veeri ispriao Rolandu i meni odigralo je nekoliko meseci kasnije znaajnu ulogu pri mojoj odluci da se odvojim od kulta demona.

  • 22

    5 Pouruju me da postanem lan Jedne nam je veeri svetenik rekao da je dolo vrijeme za Rolanda i mene da potvrdimo nau vjeru u duhove, jer mu je sam uitelj to napomenuo. Moi ete zatraiti jedan od mnogih darova, rekao je, im se pokaete spremnima da priznate svoju vjeru u uitelja. Zapravo se od nas trailo da uestvujemo u nekom ritualu sotonskoga kulta, na kom bismo pred svim prisutnima izjavili da priznajemo Sotonu kao velikog boga i vrhovnog vladara nae planete, koji svojim vjernim sledbenicima eli dati divne darove i sposobnosti. Tada bismo rekli koji to dar elimo. Konano bismo zapeatili izvetaj nae vjere tako to bismo posuli tamjan na eravicu Sotoninog oltara i poklonili se pred njim. Moj prijatelj nije nimalo oklijevao. Dok sam ja imao osjeaj da bih, prije nego to se odluim, trebao razmisliti o svemu tome, Roland je navodio mnoge razloge zato je ba te veeri idealan trenutak da uinimo taj korak. Danas se stidim to moram priznati da sam popustio i uinio taj korak. Molio sam za dar proricanja ili predvianja, i elio ga koristiti na sledei nain: da u snu vidim broj i ime konja pobjednika na odreenom trkalitu; zatim bih otiao u kladionicu i uplatio opkladu. Ve sledee noi imao sam takav san. Sasvim jasno vidio sam konje i tri razliita trkalita na kojima e ti konji za tri dana, u subotu, pobijediti. Tog dana poao sam u jednu kladionicu, i zaista, na ploi su bila ispisana imena koja sam vidio u snu. Budui da nijesam imao mnogo novca za ulog, na prvim dvjema trkama dobio sam oko 60 dolara. Meutim, trei konj je u sluaju pobjede donosio dvadesetjednostruki iznos od uloga, jer nije slovio za favorita. Znajui da su me duhovi do tada pravilno obavjetavali, odluio sam uloiti 20 dolara. Konj je dobio trku, a ja sam bio jedini koji se na njega kladio. Dobio sam 420 dolara, zahvalio i nestao. Zanesen svojom novo pronalom sreom, sav usplahiren koraao sam ulicom St. Catherine. Uao sam u jednu otmenu prodavnicu muke odjee i kupio sebi odijelo rune izrade za 200 dolara. Slina iskustva doivio sam i sledeih subota. Nije dugo trajalo i vlasnik kladionice pozvao me k sebi u ured. Htio je sa mnom razgovarati. Poto to smo priali neko vrijeme, primijetio je da se ba i ne razumijem u konjske trke. udim se samo, rekao je, da ste s tako malo znanja o konjskim trkama tako lako odabirali pobjednike. Moete li mi rei ko vam daje te informacije? Primijetivi da sa mnom nee izai na kraj rekao mi je: Previe me mnogo kotate! Volio bih da odete i da se vie ne vratite. Ako elite adrese ostalih kladionica u Montrealu, spreman sam vam ih dati - cijeli spisak. Bilo je zanimljivo postati tako naglo bogat. Ali to me bogatsvo nije uinilo sretnim. Iz nekog neodreenog razloga nisam nalazio zadovoljstvo. S druge strane, Roland je uivao u ivotu kao nikada dotada s obzirom da su duhovi na fantastian nain radili za njega. Jedne veeri desilo se neto to me je istinski uznemirilo. Nakon to je mnogo njih dalo svjedoanstvo o tome to su duhovi uinili za njih, svetenik nam je svima predloio da poemo u donju dvoranu za oboavanje, te da tamo odamo ast demonima. Govoriemo jezikom Neba, rekao je. To jako razveseljuje naeg uitelja i vrhovne savjetnike. Njegova izjava bila mi je nejasna, ali pomislio sam da je moda bolje da ne pitam kako to oboavatelji avola mogu

  • 23

    govoriti jezikom Neba. Poto smo svi sjeli u donju dvoranu, svako je dobio pjesmaricu - pravu pravcatu hriansku pjesmaricu. Svetenik je ak spomenuo tri hrianske crkve koje su koristile takve pjesmarice. Nakon to je pred oltarom obavio kratak obred, svetenik nas je pozvao da otvorimo pjesmarice i zajedno s njim zapjevamo odreenu pjesmu. To je potrajalo oko dvadeset minuta. Ja lino nijesam ni rijei progovorio, bio sam zaprepaen. Poto to smo se vratili u gornje prostorije priao mi je svetenik i s osmjehom mi rekao: Zapazio sam da nijeste uestvovali u naem slavljenju. Moete li mi rei zato? Jednostavno nijesam mogao skrnaviti te hrianske pjesme, kao to ste to vi zajedno s ostalima uinili. injenica da ne volim Boga nije razlog da proklinjem Njegovo ime. Razumijem vas kako se osjeate, ali posle nekog vremena prilagodiete se. To je isto kao kad ovjek prvi put vidi rtvovanje ive ivotinje. Isprva je okiran, ali nakon to je to vidio nekoliko puta vie mu ne smeta. Bie to na jednom ljetovalitu u Laurentinskim brdima. Prvog novembra je naime za nae ljude jedan vrlo svet dan. Iduu nedelju, kad se ponovo sastanemo, o tome u vam rei neto vie. Na putu kui zamolio sam Georgea da mi objasni neto to sam zapazio za vrijeme sastanka u ast demona. Poto su neko vrijeme pjevali, pojedini su poeli koristiti i neki drugi jezik, ne francuski, dok je melodija ostala ista. Objasnio mi je da su duhovi sasvim preuzeli kontrolu nad mislima tih ljudi, tako da su Sotonu i njegove glavne savjetnike hvalili jezikom duhova. Tako su osposobili ljude da ih oboavaju na uzvieniji nain. Ovakvi sastanci, objasnio je, imaju dvostruku namjenu. Prvo: ve samo pjevanje hrianskih pjesama od strane oboavatelja avola bilo je huljenje na Hristovo ime. Drugo: kad bi demoni postigli vlast nad nekim od pjevaa i ovi poeli Sotonu i njegove savjetnike hvaliti njihovim jezikom na melodiju hrianske pjesme, to bi predstavljalo najvii oblik hule na nebeskog Boga - a to Sotona posebno voli. Uoio sam mnotvo pojedinosti koje su ukazivale na rtvovanje ivih ivotinja. Zamolio sam Georgea da mi o tome neto kae. Odgovorio mi je da njihovi Ijudi prvog novembra na posebnom mjestu u Laurentinskim brdima prinose takvu rtvu. Ali bi on radije da nam to objasni svetenik. Okolnosti su me sprijeile da ikada o tome neto vie saznam. Tada jo toga nisam bio svjestan, ali, pali aneli su znali da Bog radi na tome da me dovede do spoznaje o Njegovoj velikoj Ijubavi prema nedostojnim Ijudskim biima, o Njegovom planu spasenja i o Njegovoj pravednosti pri odnosu sa Ijudima. Duhovi su odluili da na mene izvre pritisak da bih se to prije u potpunosti predao oboavanju demona. eljeli su da prekoraim granicu iza koje vie nema povratka, o emu u govoriti u sledeem poglavlju. Ulazei jedno vee u zgradu naeg sastajalita, nijesam ni pomislio da bi to moglo biti poslednji put. Rukovao sam se s Ijubaznim ljudima koji su sve uinili da se u njihovoj sredini osjeam ugodno, da bi ujedno sami udovoljili duhovima. Nijesam mogao ni zamisliti da e - samo deset dana kasnije - ti isti ljudi postati moji najpodmukliji i najogoreniji neprijatelji, da e planirati moju propast i biti spremni platiti velike svote novca da me neko ubije. Svjedoanstva prisutnih te veeri bila su vrlo uticajna. Na kraju sastanka svetenik je razgovarao s nama. Rekao je da je duhovima stalo do toga da se pokau korisnima u naem ivotu. Dakle, ako smo spremni da za etrnaest dana, prvog novembra, po prijemnoj ceremoniji pristupimo njihovom tajnom drutvu, duhovi ce nam otkriti svoje planove za nae ivote. Nakon mog pitanja zato moramo proi kroz prijemni obred prije nego to nam otkriju

  • 24

    svoje planove za nas, svetenik je objasnio kako je vano da pokaemo vjeru u duhove. Bez vjere nemogue je ugoditi njihovom gospodaru, ali ako mu se svidimo, imaemo mnoge koristi od toga. Molim Vas, poite sa mnom, pozvao nas je, elim da ujete kako uitelj nagrauje ljude. Doli smo pred vrata jedne sobe iz koje sam te veeri ve uo zvuk pisae maine. Pokucao je. Neko je iznutra odgovorio da uemo. Uavi u sobu vidjeli smo jednog ovjeka kako velike listove papira, ispisane mainom, stavlja u jo vei omot. Julien, ve si vidio ovu dvojicu, rekao je svetenik. Ali ne verujem da oni poznaju tvoj zadatak. Takoe ne znaju na koji su nain duhovi poboljali tvoj ivot, dok si ti istovremeno drugima inio dobro. Zato sam ih doveo da od tebe lino uju ta si doivio s duhovima nakon to si primljen u nae drutvo. ovjek nam je ispriao kako je kao mladi advokat vidio svoju budunost u dobavljanju informacija koje bi bile potrebne jednom velikom advokatskom uredu. Meutim, srea mu je bila vrlo naklonjena. Vostvom duhova upoznao se sa oboavateljima demona i njegov se ivot preko noi promijenio. Poto je primljen u njihovu zajednicu, duhovi su mu otkrili da za njega imaju posebni zadatak; da pomae Ijudima koji su poinili zloin protiv drutva, a nemaju advokata koji bi im pomogao da ne zavre u zatvoru. Duhovi su htjeli da on odmah otvori vlastiti ured. Posao bi mu bio da advokatima predlae kako da vode odbranu na sudu. Veinu posla obavili bi duhovi sami. Dali su mu do znanja da su poslana pisma na adrese nekih advokata po itavoj Kanadi. U njima je pisalo da e ih on obavjetavati o svim potrebnim informacijama uz pomo kojih e oni moi voditi i dobiti sudske procese koje su ranije gubili jer nijesu imali vremena za pripremu. Ubrzo nakon toga poeli su pristizati odgovori. Zatim su mu duhovi rekli da e, ako mu je potrebna pomo, biti dovoljno da radi samo srijedom u zgradi gdje je njihova crkva. Sav njegov napor sastojao bi se u tome da uvue papir u pisau mainu i saeka da duhovi u potpunosti ispiu odbranu. Na svetenikovo pitanje kako su advokati prihvatili njegove usluge, Julien je odgovorio da su s oduevljenjem upotrijebili njegov materijal jer su rezultati bili odlini. Na pitanje koliko vrijedi sav taj posao naslagan pred njim, odgovorio je da se radi o mnogim hiljadama dolara. Pri naem odlasku pozvao nas je da, kad god budemo u zgradi i zaelimo, da doemo k njemu da vidimo kako duhovi rade. Svetenik je ponovio svoju ponudu da nas prime za podanike njihovog kulta. Moj prijatelj je odgovorio potvrdno, ali ja to nijesam mogao. ao mi je, ali ne mogu vam jo zasad dati odgovor, rekao sam. Sledee nedjelje u ovo vrijeme dau vam odreeni odgovor. Ne znajui da je to poslednji put, rukovao sam se sa sotonskim svetenikom i otiao. Te noi nisam mogao zaspati. Misao o pristupanju sotonskom kultu stalno mi se motala po glavi. Da se odluim za ili protiv? Iskustva poslednjih meseci bila su mi pred oima, a isto tako i mnoga neodgovorena pitanja o silama dobra i zla. Premda sam otkrio mnoge udne injenice u vezi s natprirodnim, imao sam utisak da je u pitanju daleko vie od onoga to sam video. Bilo mi je jasno da se ne moe u cjelini vjerovati izjavama demona o tome kako je Bog nepravedno postupio prema njima. A gdje onda nai istinu? Sigurno ne u hrianskim crkvama, mislio sam, inae bih o tome ve neto saznao. U toj svojoj nevolji osjeao sam potrebu da mi neko pomogne pri donoenju odluke, da bi ona bila razumna. Obuzeo me je strahovit oseaj bespomonosti i naterao me da glasno

  • 25

    uzviknem: Ako postoji Bog na Nebu koji se brine za mene - neka mi pomogne! Ubrzo posle toga to sam izgovorio te rei, zaspao sam. Sedee to sam uo bila je moj sat budilnik. Tog etvrtka ujutro poao sam na posao duboko utonuo u misli. Nedugo poto sam sreo Rolanda i s njime poeo posjeivati spiritistike seanse, dobio sam novo mjesto za koje sam se prije nekog vremena kandidovao. To je znailo da sam se morao priuiti novoj struci. U jednoj firmi specijalizovanoj za proizvodnju enske konfekcije vezovima - uio sam vesti. Radei tog dana za mainom za vezenje, stalno sam mislio o odluci koju u morati donijeti za nedjelju dana. U petak oko podne doao sam do zakljuka da mi ne preostaje nita drugo nego da dopustim da se nada mnom obavi prijemni obred.

  • 26

    6 Od oboavnja demona ka prouavanju Biblije U tri sata poslepodne, kao i uvijek, zvono je oznailo poetak petnaest minuta odmora. Izlazei iz pogona proao sam pored kancelarije. Jedan od vlasnika fabrike zamolio me je da mu se javim kad se budem vraao na posao jer mora sa mnom razgovarati. Kasnije, u njegovoj kancelariji, ponudio mi je cigaretu i rekao: Roger, elio bih da mi uini uslugu. Sigurno si me vidio kako sam jutros s jednim mladim ovekom prolazio kroz pogon da bih mu pokazao naa postrojenja. Eto, primili smo ga na posao. Poee u ponedeljak ujutro. Pa da efe, to je zanimljivo, ali kakve to ima veze sa mnom? Sada dobro sasluaj ta u ti rei. Meni je to vrlo vano. Poto je otiao, nijesam mogao prestati misliti o problemu koji ima. Taj ovjek je hrianin, ali svetkuje subotu, sedmi dan u nedjelji. Prije nego to je prihvatio posao, objasnio mi je da zbog svojih vjerovanja eli petkom u pola etiri poslijepodne zavriti s radom, tako da ima dovoljno vremena da se pripremi za svetkovanje subote. Radne sate eli nadoknaditi preko nedjelje. Harry, ja te sluam, ali ne razumijem. Vidim da ne zna da biblijska subota poinje u petak zalaskom sunca, i zavrava zalaskom sunca u subotu uvee. Budui da sam Jevrejin, odmah sam shvatio o emu govori, pa sam mu rekao da smo spremni zajedno s njime potraiti rjeenje. Ali nijesam se usudio da ga pitam kojoj vjerskoj zajednici pripada. elim da za mene uini sledee: ja u postaviti Cyrila za mainu pored tvoje, i kad se vas dvojica malo upoznate, molim te saznaj kojoj crkvi pripada i ta vjeruje. Nemoj mu rei da sam ti ja neto govorio. Budi taktian i uzmi dovoljno vrernena, makar ekao i dvije nedjelje prije nego to spomene tu temu. To je zaista probudilo moju radoznalost - hrianin, a svetkuje biblijsku subotu. Tako neto jo do danas nisam sreo. Odmah sam se osjetio pozvanim da Harrya ispravim u vezi sa subotom i pravim nedjeljnim danom odmora. Upitao sam ga: Zar ne zna da je nedjelja sedmi dan sedmice? Ja sam to saznao jo kao dijete u koli. asne sestre su nam objasnile da je Bog stvorio svijet za est dana, a sedmoga dana poinuo. Ali dolo je do greke u gregorijanskom kalendaru. Zapravo bi u kalendaru na mestu gde stoji subota trebala biti nedjelja. Harry se nasmijeio i otvorio jednu od fioka svog pisaeg stola. Izvadio je leksikon, pronaao rije subota i zamolio me da proitam definiciju: Subota - sedmi i poslednji dan nedjelje. Potom je objasnio da Jevreji nikada nijesu zaboravili na sedmini ciklus, te da je biblijski abat zaista sedmi dan nedelje, subota, kao to to uostalom i jeste sluaj u kalendaru. O gregorijanskom kalendaru rekao je kako je zaista izvrena nekakva ispravka, ali da se ona ni u kom smislu ne odnosi na nedjeljni ciklus i njegovu promjenu. Radi se samo o ujednaavanju, jer su se kalendar i kretanje Sunca tokom 1600 godina razili za deset dana. Predloio mi je da istu stvar provjerim u nekoj boljoj enciklopediji, te da mu u nedjelju poslepodne iznesem to sam otkrio. Za tad smo se dogovorili igru bilijara. Priznao sam mom efu da o religiji ba nijesam najbolje obavijeten. Zahvalio sam mu se na zanimljivom istorijskom obrazloenju i vratio se na svoj posao I obeao sam mu da u mu pribaviti pojedinosti o Cyrilovim vjerovanju. Na poslu ponovo nijesam mogao ni o emu drugome razmiljati osim o razgovoru s

  • 27

    Harryem. S nestrpljivou sam ekao kraj radnog vremena da bih u javnoj biblioteci sproveo istraivanje. A onda sam pomislio: zato razbijati glavu s vjerskim temama? Kakve su koristi od toga? To je samo gubljenje vremena. Ipak, ponovo sam osjetio jaku elju da prouim cijelu stvar. Nakon posla odmah sam otiao u gradsku biblioteku. Za nekoliko minuta imao sam sve podatke o gregorijanskom kalendaru. Utvrdio sam kako je moj ef u pravu. Papa Grgur XIII odredio je da nakon etvrtka 4. oktobra 1582. bude petak 15. oktobar 1582; zato da bi proslava Uskrsa bila u vrijeme koje je odredio Nicejski konzul. Naime, konzul je odluio da Crkva slavi Uskrs prve nedjelje po punom mesecu nakon proljene ravnodnevnice. U ponedjeljak ujutro Harry nam je svima predstavio novog slubenika: Ime mu je Cyrril Grosse, savren je veza. Izraavamo Cyrilu dobrodolicu u na pogon, uvjereni da e njegov rad poveati ugled naeg preduzea. Dopratio je Cyrila do njegovog radnog mjesta pored mene i rekao je da e mu sigurno biti lijepo raditi na novoj maini. Zatim se okrenuo prema meni i rekao: Cyrile, upoznajem te s Rogerom. Bilo bi dobro da vas dvojica postanete dobri prijatelji jer ete raditi na istim projektima. Molim te, Roger, budi tako dobar i odgovori Cyrilu na pitanja koja e imati u vezi sa sitnicama oko posla. I ako vam zatreba bilo kakva pomo, samo me pozovite. Petnaestak minuta kasnije desilo se da sam imao potekoa sa mainom. Izmeu ostalog, maina je izostavljala ubode. To je znailo da u morati ponoviti jedan deo posla. Kako je maina nekoliko puta zaredom zatajila, postao sam nestrpljiv. I takoe proradila moja stara navika, koju sam u ono doba nazivao prozivkom svetaca s neba. Konano, zamolio sam efa da provjeri je li maina pravilno podeena. Doao je. Ponovno je zategnuo konac i pregledao mainu na vie mjesta na kojima je kvar bio mogu. Meutim nije mnogo pomoglo. Za vrijeme odmora u deset sati Cyril i ja poli smo u dvorite da se malo nadiemo svjeeg vazduha i popriamo o mojim potekoama sa mainom. Upitao sam ga zna li kakav predlog ta bih mogao uiniti da rijeim svoj problem. Pogladio se rukom po licu i rekao: Kad me ve pita za moje miljenje, rekao bih - da. Mislim da postoji rjeenje. Imam jednu molbu, Roger: nemoj tako olako izgovarati Boije ime. uo sam tvoj glas i kroz buku maina, i dobro uo da to nije bila molitva za pomo. Malo me je iznenadio njegov odgovor na moje pitanje, ali rekao je to na takav nain da me nije uvrijedio. Istovremeno sam vidio priliku da saznam ono ta je Harrya zanimalo. Oprosti ako sam neto rekao to te je uvrijedilo, odgovorio sam odmah. Nijesam to elio. Uostalom, uo sam da si vrlo religiozan ovek. Zanimalo bi me kojoj crkvi pripada. Ja sam adventista sedmoga dana, odgovorio je. Nadam se da mi nee zamjeriti, ali ja jo nikada nisam uo za tvoju crkvu. Moe li mi ukratko rei u ta vjerujete, i zato? Cyril je objasnio da naziv njegove vjerske zajednice sadri u sebi obrazloenje njihovog postojanja. Adventisti sedmoga dana, rekao je, pokuavaju objaviti dvije temeljne zanemarene biblijske istine, i to unutar cjelokupne biblijske poruke. Prvo: svetkovanje subote, sedmog dana nedjelje, kao spomen na stvaranje. Pozivaju ljude da oboavaju Onoga koji je stvorio nebo, zemlju, more i izvore vodene. (Otkrivenje 14,6.7) Drugo: adventisti oekuju skori Isusov povratak kao ispunjenje Njegovih obeanja da e pravedne umrle probuditi u novi ivot a ive pravednike preobraziti. Tako e s besmrtnim tijelima poi u susret Bogu u svemir, gde On sada priprema stanove za one koji ekaju na taj prekrasan dogaaj. Petnaestominutni odmor bio je skoro pri kraju. Vratili smo se na svoja radna mjesta.

  • 28

    Rekao sam Cyrilu da ne elim postati vjernik. Ali da bih ipak volio saznati jo vie o njegovom vjerovanju. Rogere, spreman sam odgovoriti na sva tvoja pitanja. Taj prekrasni oktobarski dan naveo me je na jedan prijedlog: Cyrile, ta misli da danas ruamo zajedno u prirodi? Mogli bismo sjesti negde iza zgrade i tamo jesti. Bilo bi mi drago da mi jo pria o svojoj vjeri. Dogovoreno! Na svom radnom mjestu s uenjem sam utvrdio da moja maina opet izvrsno radi. Poeo sam razmiljati o onome to sam uo. Stvoritelj ovjeanstva poziva Ijude da misle na Njega kao na darodavca ivota i da Mu pokau svoju zahvalnost nekom vrstom spomen-praznika; ta misao inila mi se zanimljivom. Hristov povratak na zemlju i vaskrsnue; ljudi s besmrtnim tijelima putuju kroz svemir u jedno stvarno Nebo... Nain na koji je Cyril to iznosio odavao je utisak da se tu radi o stvarnim dogaajima. Poslepodnevni odmor nikad mi se nije inio kraim. Na raspolaganju smo imali ezdeset minuta kao i uvijek. Ali, nain na koji mi se sada otkrivala Boja rije, s namjerom da rijei zagonetke mog ivota, uinio je da je taj sat proao poput petnaestak minuta. Cyrile, to to si mi ispriao bilo mi je vrlo zanimljivo, ali je u meni stvorilo i niz pitanja. Bi li mi mogao odgovoriti na neka od njih? Na ta misli? Malo se pomaknuo da bi sada sjedeo udobnije. Moda ti mogu pomoi. U elji da se uvjerim da sam ga dobro razumio poeo sam ponavljati njegove izjave: Spomenuo si vaskrsnue mrtvih prilikom Hristovog povratka, i ljude s besmrtnim tijelima koji e otii u opipljivo, stvarno Nebo. Rekao si da e to biti ispunjenje obeanja to ga je Isus dao svojim uenicima. Reci mi to se deava s besmrtnim duama ljudi kad oni umru, i ta oni rade izmeu smrti i vaskrsnua? Nagnuo sam se na zid zgrade, odgrizao zalogaj sendvia i pomislio kako e jedno vrijeme razmiljati o mom pitanju. Meutim, on mi je odmah postavio protupitanje: Rogere, nee li se razoarati ako ti kaem da mi uopte nemamo besmrtnu duu? Ne, nimalo. Ali poznajem mnoge Ijude koji bi bili razoarani. Pa, na koji nain obrazlae svoje miljenje? Rije besmrtan nijednom se ne spominje u Bibliji, rekao je. Na tri mjesta rije je o besmrtnosti, ali ni jednom u smislu da ovek ima besmrtnu duu. U 1.Timotiju 6,15.16 pie da Bog sam ima besmrtnost, a u 1. Korinanima 15,53.54 spominje se besmrtnost kao poklon za one to e vaskrsnuti kad Hrist ponovo doe. Ako Biblija kae da samo Bog ima besmrtnost, da li je pravo da mi tvrdimo kako imamo besmrtnu duu?! Sluajui njegov odgovor skoro sam ispustio sendvi iz ruke. Takvo objanjenje nijesam oekivao, ali ta je rekao imalo je glavu i rep. Kae, dakle, nastavio sam, da se ovek, kad umre, u potpunosti raspada, i nita ne zapaa od onoga to se deava oko njega? Da. Apostol Pavle u svom pismu Rimljanima ohrabruje sve hriane da trae neraspadljivost. (Rimljanima 2,7) Oito nam ne bi preporuivao da traimo neto to ve imamo. Njegovi dokazi duboko su me se zbunili, pogotovu zato to jo nikad nijesam uo nekog hrianina da tako govori. Htio sam saznati jo vie, pa sam mu ponovno postavljao pitanja. Objasnio je da je Isus za vrijeme svog djelovanja na Zemlji govorio o smrti kao o snu. O tome pie u Bibliji sledee: Na prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim. Uenici Mu nato rekoe:Ako spava, Gospode, bie zdrav. Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o obinom spavanju. Tada im istom ree otvoreno: Lazar je umro. (Jovan 11,11-14)

  • 29

    Zatim je potkrijepio tu izjavu rijeima iz 2. Timotiju 1,10, gdje kae da je nas radi Spasitelj Isus Hrist uzeo smrti njenu mo, te da je posredstvom jevanelja omoguio ivot i neraspadljivost. Kad sam ga zamolio da mi to objasni, Cyril je rekao da Sotona i njegovi demoni uivaju u tome da varaju i zbunjuju ovjeanstvo. Od onog dana kad su nae praroditelje, Adama i Evu, naveli da neposlunou na sebe i svoje potomke navuku bijedu, ti isti zli duhovi paljivo su stvarali nove i nove planove kako da zaokupe panju smrtnih ljudi ljudskim mudrovanjem i izmiljotinama. Na taj nain ovjeanstvo je gubilo i jo gubi iz vida Boja velika obeanja. Naalost, Sotona je sa svojim planovima imao iznenaujui uspjeh. A ja sam u sebi mislio: Ovaj se razumije u to kako ratuju njegovi neprijatelji! Traio sam da nastavi sa svojim izlaganjem. Dolazak Mesije donio je najvei blagoslov. Naalost, a i to moram ovde istaknuti, Izrailjski je narod uprkos objavama to ih je dobio od Boga, imao sasvim pogrene predstavu o Mesiji, tako da Ga je veina, dok je prebivao meu njima, odbacila, i jednog dana zaurlala: Raspni ga! Jedno od najdragocenijih Bojih obeanja jeste istina o vaskrsnuu iz mrtvih i nada u vjeni ivot. U dane apostola su sadukeji, jedna od vodeih obrazovanih klasa kod Jevreja, vjerovali i poduavali narod da nema vasksnua. Suprotno tome, mnogi okolni narodi zastupali su opet miljenje da ovek, kad umre, prelazi u neki vii oblik postojanja. Iz 2. Timotiju 1,10 proizilazi, nastavio je, da je velika Isusova rtva na Golgoti ukinula smrt i opovrgla sve krive nauke u vezi s tim pitanjem. Hristovo jevanelje jasno pokazuje da e vjeni ivot i besmrtnost biti podareni pravednicima tek prilikom vaskrsnua u vreme Njegova dolaska - a nikako prije. Isto tako, iz Svetog pisma je jasno da ovek, kad umre, nema osjeaj za vrijeme, ve doivljava smrtni san. Cyrile, Boji Duh vam je omoguio - mislim tu na sve one koji pripadaju tvojoj crkvi - da izbjegnete jednu zamku. Mislim na nauku o besmrtnosti due. Po mom miljenju to je najmonija prevara koju su demonski duhovi izveli s nama. ovjee, vi imate puno toga na emu moete biti zahvalni! Upravo, osjeao sam potrebu da mu ispriam o svojoj vezi s duhovima, ali mislio sam da bi me to moglo kotati ivota. I zato sam nastavio s pitanjima: Nadam se da ti nijesam dosadan, volio bih da mi neto kae o Isusovom dolasku i vaskrsavanju. Moj