Putovanje na Kubu i u Meksiko za Novu godinu

Putovao sam u Meksiko i na Kubu za Novu go-

dinu. Dobro sam se zabavio razgledavajući ih.

Prvi smo dan preletjeli zrakoplovom od Veneci-

je do Pariza te smo doletjeli od Pariza u Hava-

nu. U Havani je sve bilo jako živo. Svi su plesa-

li po ulicama, a imali su i običaj na Novu godi-

nu bacati vodu sa zgrada. To sam naučio na te-

ži način (manevrirali smo do hotela izbjegava-

jući balkone s kojih su bacali vodu)! Na kraju

smo ipak razgledali grad i saznali nešto o nje-

govoj povijesti. Vozili smo se oldtimer kabriole-

tima.

Kasnije smo otputovali do Varadera autobu-

som gdje nam je vodičica prepričavala svoja

prijašnja putovanja, a potom smo se kupali

na Karibima i plivali s dupinima. Moram priz-

nati da mi je to bio najdraži dio putovanja!

Zatim smo odletjeli avionom

do Meksika. Hotel je bio prek-

rasan. Jesam li spomenuo da

na Kubi vlada siromaštvo te da

su hoteli jako prljavi, ali spre-

mačice znaju raditi životinje od

ručnika tek nakon što im date

napojnicu?

Uglavnom hotel u Meksiku je bio prekrasan. Imao je čak i bazen na krovu, no

nastavimo s putovanjem. Sljedeći smo dan razgledavali Chichen Itzu (drevni majan-

ski hram) i kupali se u cenoti (prostor ispunjen vodom gdje su se prije žrtvovali lju-

di). Idući dan smo se vozili biciklima kroz džunglu i posjetili još dva hrama: Tulum i

Cobu te se kupali u Meksičkom zaljevu. Na kraju smo razgledali Mexico City, Teoti-

huacan i baziliku Gospe od Guadalupe te odletjeli u Veneciju.

napisao: Ivo Vraneš, 6.a

Putovanje u Edinburgh

Moje putovanje u Edinburgh, glavni grad Škotske, započelo je 10. prosinca u ra-

nim jutarnjim satima. Edinburgh je glavni grad Škotske i drugi najveći grad u Škotskoj,

odmah poslije Glasgowa i sedmi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ima oko pola milijuna sta-

novnika.

Let iz Zagreba u Amsterdam bio je oko 8 sati ujutro i za

dva sata smo bili u Amsterdamu. Budući da smo imali

veliku pauzu između letova, odlučili smo otići do cen-

tra Amsterdama gdje smo nešto pojeli i prošetali se

predivnim gradom. U Edinburgh smo stigli oko pola

šest (gledajući po UTC-u) i padala je kiša koja je ondje

česta, ali kratko traje. Nakon kratkog odmora odlučili

smo prošetati centrom grada, a velika prednost bila je

i ta što je i sam hotel bio u centru. Šećući centrom, od-

lučili smo pojesti haggis. Haggis je poznatno tradicio-

nalno škotsko jelo koje izgledom sliči na ogromnu krva-

vicu, ali je jako ukusno.

Sljedećeg dana razgledavali smo grad. Edinburgh's

christmas ili Božićni sajam bio je udaljen od našeg

hotela pet minuta, a to je zapravo njihov advent ko-

ji više sliči Bečkom adventu nego našemu zagreba-

čkom. Tamo ima mnoštvo kućica na kojima možete

kupiti svašta; od raznih jela i pića do kapa i šalova,

svijeća, magneta… Također, ondje je i lunapark i pa-

noramsko kolo, ali mnogo manje nego ono u Lon-

donu. Škoti su zaista jako ljubazni i nisu nimalo škr-

ti. U Edinburghu ima jako puno dućana s kiltovima i

njihovim šalovima tartan uzorka koje možete kupiti

u svim bojama i od svih materijala i, naravno, ima

jako puno dućana s viskijem. Taj dan kupili smo

mnoštvo šalova, obišli centar grada i poznatu Royal

Mile ulicu, vidjeli svirače gajda u kiltovima i uživali

u božićnom sajmu Edinburgha.

Sljedeći dan posjetili smo Royal

Yacht Britannia ili Kraljevsku

jahtu Britannia. Jahta je zaista

jako lijepa, ima mnoštvo soba i

sve su bile ukrašene u duhu blagdana i Božića. U prvom dijelu jahte su sobe posade: nji-

hova mala kuhinja i blagovaonica, dnevni boravak i njihove male i uske sobe u kojima su

dva kreveta na kat (jedan krevet na kat imao je tri kreveta) i ormari. Zatim su sobe kraljev-

ske obitelji među kojima je i Dianina u kojoj je i dalje njezina odjeća te slika nje i Charlesa.

Najljepša soba mi je njihov najveći dnevni boravak koji je jako lijepo ukrašen s velikim bo-

žićnim drvcem, a pored njega je i velika blagovaonica s velikim stolom za koji mogu sjesti

24 osobe. Zanimljivo je da je u svakoj sobi Corgi, kraljevski pas, koji „čuva“ sve sobe na

jahti. Od ostalih soba postoji i soba u kojoj su svirali svirači, medicinska ambulanta, soba u

kojoj se peglala roba i kapetanova soba. Kraljevska jahta Britannia je zaista jako lijepa, ali

je udaljena od centra grada oko 50 minuta što je idealna prilika da vidite ostatak grada i

luku.

Edinburgh castle ili Edinburški dvorac, naj-

posjećenija edinburška atrakcija, definitivno

je nezaobilazna. Edinburški dvorac predivan

je i po danu i po noći kada možete vidjeti i

odličan light show. Jako je lijep pogled sa zi-

dina dvorca jer možete vidjeti cijeli grad i lu-

ku. Osim predivnog dvorca, njegovih zidina,

slika, oružja i kruna koje možete vidjeti, tamo

je i mnoštvo topova od kojih su neki i danas

u funkciji, a jedan puca svakodnevno u 13 sa-

ti. Dvorac je u vlasništvu Škota od 1342., a jedna od najpoznatijih škotskih kraljeva i

kraljica jest kraljica Marija I. koja je okrunjena s devet mjeseci.

Marija I. djetinjstvo je provela u Francuskoj gdje se udala s 15 godina za francu-

skog kraljevića koji je za godinu dana umro, a po povratku u Škotsku ponovno se uda-

la, no kasnije je ubila svojega muža kako bi se udala za ljubavnika. U dvorcu se može

vidjeti njezina kruna i mjesto gdje je rodila. Naredbu da se ubije izdala je njezina rođa-

kinja Elizabeta I. i tek treći udarac krvnikove sjekire odrubio joj je glavu. Nakon obila-

ska predivnog dvorca ručali smo, prošetali gradom, posjetili božićni sajam i pojeli vafle

s čokoladom. Sutradan smo poslije doručka išli na aerodrom i navečer smo bili u naše-

mu predivnom Zagrebu.

napisala: Leticija Vresk, 8.a

Putovanje u Edinburgh bilo

je zaista predivno i dugo ću

ga pamtiti!

Nova godina u Rio de Janeiru

Moj doček Nove godine započeo je letom iz Za-

greba, preko Pariza pa do Brazila. Let traje preko

12 sati. Rio de Janeiro zapravo znači Siječanjska

rijeka na portugalskom i nalazi se u jugois-

točnom Brazilu, a on je zapravo bivši brazilski gla-

vni grad. Poznat je po karnevalima, sambi te po

plažama Copacabani i Ipanemi.

Najpoznatija atrakcija i zaštitnik grada je

kip Isusa na brdu Corcovado i jedan je od

7 modernih svjetskih čuda; visok je 30 me-

tara i pruža ruke širine do 28 metara. Unu-

tar kipa je zapravo smještena crkva koju

svakodnevno posjećuju brojni turisti. Do

vrha se dolazi uspinjačom, a karte se mo-

raju naručiti jedan dan unaprijed zbog ve-

likog interesa turista. S vrha se pruža prek-

rasan pogled na ogromne nebodere, smje-

štene uz Atlantski ocean i prekrasne

pješčane plaže te dvije najveće prašume u

urbanom području.

Također sam vidio i nogometni stadion Maraca-

nu, koji je jedan od najvećih nogometnih stadio-

na na svijetu. Zanimljivo je da u sklopu stadionu

postoji izložba svih najpoznatijih nogometaša na

svijetu - njihovih tenisica, dresova, njihovih otisa-

ka dlanova i stopala te osvojenih trofeja. Najveće

brdo zove se Glava šećera i pogled s njega oduzi-

ma dah. Vidio sam i posjetio Sambodrom, mjesto

gdje se održava najpoznatiji karneval na svijetu

uz zvukove sambe.

Naš hotel je bio smješten u samom centru Copacabane. Svakog jutra smo doručkovali s

pogledom na Atlantski ocean. Hrana je neopisivo ukusna i većinom je mesna, a restorani

je poslužuju po principu da platiš po kilaži i jedeš koliko god želiš. Najviše me oduševilo

voće koje nisam nikada prije okusio, baš

kao i sokovi koje ti naprave na licu mjes-

ta, na svakom ćošku na ulici. Copacabana

je poznata gradska četvrt, a najpoznatija

je po četiri kilometara dugačkoj bijeloj

pješčanoj plaži. Ono što je mene iznena-

dilo su ogromni morski valovi koji udaraju

u stijene i gotovo je nemoguće plivati zbog njih.

Također se u blizini nalaze brojne favele (siromašne četvr-

ti) koje nemaju kanalizaciju ni vodovod pa se za vrijeme

kiša sva nečistoća i prljavština slijeva direktno u more u

kojem nije zbog toga dozvoljeno kupanje. Kada sam ja bio,

bile su upravo postavljene crvene zastave koje upućuju

da se ne smije kupati, no svejedno je bilo nekoliko hrabrih

turista koju su se oglušili na upozorenje i kupali pa su spa-

sioci imali posla.

Između našeg hotela i plaže nalazila

se dugačka ulica Atlančikana s ukup-

no šest traka za automobile, koje se

svakog vikenda pretvore u zone za pješake po kojima se šeće, voze bicikli ili rola. Plaža

je ogromna od bijelog pijeska i po njoj neprestano hodaju ulični prodavači koji prodaju

sve što je potrebno za boravak na njoj. Također prodaju kokosovo mlijeko iz svježe ub-

ranih kokosa i Caipirinhu, brazilsko nacionalno piće, koje se sastoji od limete i alko-

hola iz šećerne trske. Copacabana se na jednom dijelu spaja s Ipanemom gdje su

morske struje puno blaže i zbog toga imate dojam da je plaža beskonačno duga. Novu

godinu sam dočekao na plaži gdje su bili postavljeni plastični stolci smješteni u redove,

a na kojima su sjedili turisti obavezno obučeni u bijelu boju jer je to znak sreće za slje-

deću godinu. Neki su dodali na odjeću poneki ukras različite boje koja ima svoje znač-

enje; crveno za ljubav, zeleno za zdravlje, žuto za uspjeh...

Vatromet je jedan od najvećih koji sam ja vidio, gotovo se pola sata pucalo u ne-

bo s brodova te je prizor nezaboravan zbog zvukova sambe, plesa i neopisivog veselja,

a cijeli grad je na nogama. Ljudi su bacali u more cvijeće s raznim željama, a legenda

kaže da se, ako more vrati cvijet prema obali, želja neće ostvariti. Idući dan sam posje-

tio akvarij koji je jedan od najvećih na svijetu i koji sadrži puno različitih vrsta riba i

morskih pasa. Povratkom u Hrvatsku presjedali smo u Parizu, a kako smo imali osam

sati vremena između dva letova, imali smo vremena obići ga i vidjeti sve zanimljivosti,

između ostalog i Eiffelov toranj. Put je završio povratkom niskim temperaturama Hr-

vatske i bez kofera koji su se zagubili, ali koje smo na sreću ipak dobili nakon nekoliko

dana.

napisao: Tin Šoštarić, 8.a

Dalilini putevi stolnog tenisa od Ostrave (Češka) preko Dohe

(Katar) do Chengdua (Kina)

Ostrava je treći po veličini grad u Češkoj, a kroz grad teče rijeka Odra. U Ostravi sam sudjelovala u Europskom omladinskom prvenstvu u stolnom tenisu na kojem je sudjelovalo 555 igrača i igračica. Ostrava nema turističko značenje, a turiste ipak privlači Muzej rudarstva i popu-larna Ulica Stodolni u kojoj se nalaze brojni kafići.

Ime grada Chengdu nije se mijenjao otkad je osnovan, ali osim što ga nazivaju gradom pandi još ga nazivaju brokatni grad i grad hibiskusa jer je kralj Meng Chang naredio da se posadi hibiskus na zidu tvrđave koja ok-ružuje grad. Tako je hibiskus postao službeni cvijet Chengdua, a posljednji ostaci gradskih zidina su sruše-ni zajedno s kraljevskom palačom u centru grada, a ta-mo sada stoji kip Mao Ce Tunga.

Chengdu je glavni grad pro-

vincije Sečuan, nalazi se na

jugozapadu zemlje, u podnož-

ju Himalaje. Po veličini je če-

tvrti grad u Kini s više od 16.3

milijuna stanovnika.

Posjetila sam prirodni rezervat velikih pandi koje se hrane bambusom. Obišla sam Museum Giant panda gdje sam saznala da, kad se pande rode, budu roze bo-je. Vidjela sam bebe pande, crvene pande i velike pan-de koje se penju visoko po drveću. Uglavnom jedu, od-maraju ili se penju po drveću i drijemaju na granama. Kasnije sam obišla crvene pande koje su crveno-crne boje te su po tome dobile ime, ali kad se rode sive su boje bez pruga.

Probala sam jesti zmajevo voće (dragon fruit), a to je za-pravo mješavina kivija i kruške.

Probala sam i juhu od bambusova lišća i algi te korijena lotusa koju oni piju i umjesto vode ili čaja uz ručak, ljute okruglice od ribe i, naravno, ljutu govedinu.

Jela sam i štapićima!

U People's parku, blizu centra grada, imaju čaj-ne kućice, posebno uži-vaju u ranojutarnjim aktivnostima na otvo-renom i u prekrasnoj prirodi uz šalicu najfini-jeg čaja.

Krizantema je kineski cvijet koji se smatra cvijetom sreće i prosperiteta, poklanja se na krštenju ili rođendanima. Kinezi rade i vino od krizantema, a čaj je vrlo ljekovit.

Probala sam čaj od bambusovog lišća, jas-mina, krizanteme, zele-ni čaj, a priprema je potpuno drugačija od naše i to je pravi ritual.

Posjetila sam i Sichuan Science and tehnology museum.

SVJETSKI KUP U STOLNOM TENISU

Najbolje igračice svijeta igrale su Svjetski kup u Chengduu od 18. do 20.10.2019. gdje smo i mi bile VIP gosti vlasnika stolnoteniskog cen-

tra. Najbolja je bila svjetska pr-vakinja Butterflyeva igra-čica Liu Shiwen. Zoran Primorac i ja u Kini.

Posjetila sam i Du Fu Slamnatu kući-cu u kojoj je živio pjesnik Du Fu koji je napisao 240 pje-sama u razdoblju „slamnate kolibe“, a među njima je pjesma „Moju sla-mnatu kolibu rastr-gao jesenski vje-tar“. Pjesnici Du Fu i Li Bai najveći su kineski pjesnici.

Wenshu monastery najbolje je sačuvani budistički hram u Chengduu. U njemu su po-hranjene kaligrafije slavnih i preko 500 komada slika iz di-nastije Tang i Song.

Bilo je to jedno nezaboravno putovanje!

napisala: Dalila Pospiš, 5.a