!J l L L N l K NAUĆ N J O D~.JE K

rava God. ll.

Q•' l

2 .. e. l 0 9

ŠIBENIK, 21. siečnja 1909. god. Broj 39.

O gladi • l potrebi u našoj zemlji. Nek se grade puti, mostovi, obale,

muli, ceste, bunari, crkve, škole i ure­djuju !jaruge, luke, presušuju bare, a vinu prokrči put u svietu. Kad pak naša domovina bude ujedinjena, kad stara kraljevina Hrvatska uzkrsne, tad ćemo sami sebi sreću kovati. Ne će tada biti ni očuha ni maćehe. Imati ćemo oca i mater, našega kralja Franju Josipa, ili njegova zakonitoga bašti­nika, a tada će nam biti u zemlji kako je i bilo: v e l i k o b o g a t s t v o b i­jaše kako u primorju tako u zagorju za pravednoga kralja Z vo n i m ir a.

Ni jedna nevolja ne mori tako čovjeka, kao što ga mori glad. Ni po­jedine bolesti, pak i najgore, najkuž­nije bile, neostavljaju za sobom ta­kovih i toliko posljedica, koliko glad. Ta ova je i izvor svim bolestima, koje zatiru rod čovječji! Sve kužne bolesti potištuju i ubijaju čovjeka i tjelesno i duševno : ali ni svaka na­pose, ni sve skupa, tako i toliko, kao i sama glad. Posljedice gladi uviek su štetne bile, i sramotno je i težko mo­ralo biti i u davnoj prošlosti i oku i skrbniku, da mu od gladi čeljad po­miru; ali danas, u dvadesetom vieku pogotovo mora da se srami i očuh i maćeha, kojima od gladi podanici umiru, a s njihove krivnje, Očuh nam je ministarstvo bečko, mačeha zadarska vlada. Ustavnost ih je narodu daro­vala. Da vlada samodržtvo, ko što je do 48 vladalo, stalni smo, da bi se dobri kralj naš skrbio za narod svoj, bolje bi ljude on oko sebe kupio, nego li mu ih danas nameću, I naro­dima bi bolje bilo l Ovako, puno baba, pa kilava djeca i još gladna.

Koji su uzroci tomu? Neuredjeni potoci, nastale baruš­

tine, opustošena brda i planine puku otimlju potrebiti svakidanji kruh : po­manjkanje ili neuredjenost ob ćiJa: cesta, željeznica, inih puteva itd. nedopuš­taju, da nam ga iz bieloga svieta dodje. Ne ćemo spomenuti nego samo nere­tvansku dolinu. U njoj bi moglo biti hrane i na pretek, i još za ovoliko naroda koliko ga je u Dalmaciji. A eno, plodna zemlja leži pod vodom. Gdje bi mogla nicati i uspievati svaka hrana i bilje, tu se jegulje i druge sitne ribice legn, a onaj jadni, a ra­dišni narod svoje liepo zdravlje gubi. A kad bi morao biti u najboljoj snazi svojoj, on satrven od ljute groznice mora u grob. A ceste, a željeznice? Od Spljeta do Knina! J Nesmije dalje, u planini vuci bi je pojeli l Očuhinska Njemačko-Magjarska skrb! Prava za­puštenost!

A Bukovica, Zagora? Bukovica, ta prava sirota naše

jadne domovine, pustošena bi od Tu­raka, Mlečića i domaće sjekire za au­strijske vladavine. Sva gola, sva pusta! Ni vrela ni bunara, ni staze, a kamo Ii ceste! A željeznica? Gradit će se kad se ona vrletna brda snize; sad su joj zapreka. Da je bilo ljubavi i

skrbi, u stotinu godina što onuda pro­lazi rubač, da je kroz to vrieme u svakom mjestu usadio po koje stablo, gola Bukovica danas bi bila gorom okićena. A da je vlast branila sjecivo, sadila, sijala goru, bunare gradila, pu­teve probijala, prosvjetu širila, danas bi Bukovica bila nevjestica, a ne ne­sretna sirotica mučena od svakih ne­volja i bolesti, pa eto i od gladi. A Zagora? Ta najbogatija županija u doba kraljeva domaće hrvatske krvi. Dridska županija, ko i Bukovica, sad je goli kamen. Po njoj - kao i po Bukovici, vidjaš svugdje i na vrhu i na podnožju brda, tragova izkorienjene gore, pustih bogatih šuma, prošle obil­nosti, nestale sreće. Da, u šumama je bilo bogatstvo i sreća naša, jer gdje je njih tu je i paše životinji, a ona je blago. A sad ovdje tuge, žalosti i nevolje, i ako ne , ,rore, ali isto kao j u Bukovici - glaoi.

A primorje i druge strane? Po primorju i okolo njega, pak

i po povećim selima i varošima, ne bi jadan narod gladovao, a niti po­trebu potrebovao, da ga vlast štiti od kamatnika, i da mu ne prieči, da svoje proizvode - vino - prodade. A ovako zlo i naopako ! Kamatnik, osobito u ovim nesretnim godinama, ogulio ga jako, a primorac stoji gladan pokraj punih bačava. Da se duži? Na račun vina nitko ne dade na vjeresiju, pa jadni i radljivi primorac ko i garnjak mora da seli u tudjinu na rad izložen svakoj muci i nevolji, a samo da kru­hom prihrani, u životu uzdrži svoju obitelj, dok mu na rod amerikanka stane. Pa da bi ga barem u obnov­ljivanju vinograda tgogod pomogao! AI ni te sreće nema! Ono što vlada čini, sve su mrvice, a što govori bilo bi puno! Milijuni ostaju u Beču, di el e se po svugdje, a u Dalmaciji ostaje svako obećanje brzojavkama, a glad i svaka nevolja u realnosti - kosi, u grob strovaljuje.

Kako potrebi doskočiti, gladi na put stati?

Brzojavaka, papira, komišijuna, osnova, programa, obećavanja, puto­vanja itd. već ne treba! I pred osti je toga bilo. Sada na rad! Hora je! Ili sada, ili nikada više! Po Bukovici, Za­gori i drugdje mora se narodu dati posla, da radeći prehrani sebe, a u isto doba da steče i za budućnost.

Završna. Težko svakom, pa i nama po

tudjoj zdjelici! Dok ti je pruži, pa i dok ti dopusti, da se samo mašiš, puno se hoće. Do tada pomozimo se sami, uzdajuć se u se i u svoje kljuse. Kako već rekosmo, vino ne možeš ni pro­dati, ni darovati. I staroga još imade. To najbolje znadu i ćute po otocima. Neka zemaljski odbor u prvom za­siedanju saborskom iznese gotovu osnovu o uvozu bire u Dalmaciju. Na vagune je dolazi, pa naša gospoda valja, da nek im se ne uzmogne reći, da su pijanci, popit će ti 5, 6, 1 O i 20 bira, a ne jednu čašu vina. Ža­lostna i nepametno! Troše puste novce, a pije smučalinu, va ne će svoju zdravu svoju kapljicu! Zalostnije je još, što se i naš težak za njima povadja. Po gradovima, samo neka gospodi pokaže, da i on znade ćoravo modu sliediti, ne će da pije vino, nego baš biru. I po selima ćeš je naći, a i na ce­stama po oštarijama. Bira nanosi ye­liku štetu prodaji našega vina. Sto bude udarena veća uvoznina, manje će se nje piti, a više vina. Mi smo eto samo napomenuli, a naši ljudi od odbora i od sabora, neka prokosure. v

Sta je nova po svietu. Hrvatska. Razdiru, komadaju, ·muče

ovu jadnu potištenu zemlju, ovi jadni, iz­mučeni narod, pa vrh udova nj egovih i kocke bacaju. B,osna bi osvojena i junač­tvom i novcem i krvlju, a sad eto, ta hr­vatska sestrica i kćerka, ko na pazaru, kup­ljena je opet ta turska robinjica za gotovinu, a da je tako za uviek iztrgnu iz pandža turskih. Medjumurje odtrgnuto Rieka posve­jena, Slavonija poplavljena, sva Hrvatska dušena, dok u njoj utuku i posljednji trag slobode i života. Khuen je bio silnik, ne­prijatelj Hrvatske, ' radio je, da ugodi Ma­djarima. A što se mora reći o Rauchu? On je sve, što je bio Khuen, a još i više : on

St. 2.

je sluga madjarski. Sebe i domovinu svoju predaje on Madjarima, samo da spasi svoj Martijanec, svoje interese, svoj drob. On je izdajica domovine, a njemu slična nije još majka rodila. Bilo ih je i ima ih, koji su se ogriešili protiv domovine, ali koji su sviestni svoga djelovanja, kao čauš Rauch, proti njoj radili - tih još nije bilo. U Hr­vatskoj je zlo, a bojat se je, da i gorje nastane. Naši vodje nesložni, kolju se" a Madjar pomoću Raucha, izvadja svoje osnove. Beč muči i begema. Govorilo se je, da obstoji tajni ugovor izmedju Rusije i Austrije. A čini dokazuju, da obstoji tajni dogovor izmedju Niemaca i Madjara o ko­načnom uništenju hrvatskoga kraljevstva. I uspjeti će, jer mi Hrvati, ko da smo zabo­ravili onu svetu istinu, koju je pjesmom okitio naš Franjo K. Frankopan: "navik on živi, ki zgine pošteno".

Bosna. Sve se više širi i budi hr­-vatska sviest po ovim zemljama. Tome puno -pomažu razna društva i listovi. Sarajevo .fiOSi barjak pred svima. Hrvati-katolici i ako niesu zadovoljni, raduju se budućnosti, da će ova krasna zemlja opet pod krilo svoje stare majke, kraljevine Hrvatske. l naša braća Muhamedovci su se razabrali, osobito pučani. Kad su čuli kazivati, da se je naš kralj sa Sultanom izmirio i nagodio, baš im je odlanulo. Skinuta im je sa prsiju mora, koja ih je mučila. Amo jezik, običaji, krv i davna Hrvatska prošlost, onamo neprekidni odnošaji od preko četiri vieka! Vide, da im uz braću ne će krivo biti, pak se i oni ve­sele. Bože samo daj, da iza toliko vjekova -sine sunce · i pred hrvatski naš prag, ~ ne će nepravda u hrvatskom kraljevstvu ni po­viriti, a kamo li vladati, pa će u njemu uživati slobodu i jednakost sva braća, svi državljani, ma koje vjere bili.

Austrija. Aerenthalu je odlanulo. Po­grješku svoju ispravio je bakšišom. Založio je Tursku sa 60 milijuna kruna. Turčin će se okrpati, a Austrija taj gubitak ne će ni oćutiti, jer će ga Hrvati - raja - gladju podmiriti. Sad se požurila Srbija, da veću ponudu pruži, ali sve uzalud: pobjeglo je blago iz tora. Očito je, da su u zadnji čas i Rusija i Englezka nagovorili Tursku, neka se sa Austrijom bilo kako nagodi. Srbi su razočarani! Ufali su se u podporu gori spomenutih država, a eto kakovo je njil:!ovo djelovanje. I nije izključeno, što se je s po­četka nagadjalo, da izmedju velesila obstoji, u pitanju Bosne tajni sporazum, a puštaju, da se pojedine državice, pojedinci i novine psuju, zavadjaju i prepiru, neka se tako zabavljaju. Velesile, kao i roditelji , dopu­staju, da se državljani - djeca - gone i medjusobno razpravljaju, a najzad sami od­lučuju što hoće. Sudbina naroda u rukama je državnika. Oni pametni i obzirni deša­vaju na stolu, š to bi mogli i nepametni riešili na bojnome polju.

Turska. Kad su ono Bugarska, Au­strija i Grčka uštinuti Tursku, ona je mu­čala, kao da se o njezinoj koži ništa i ne radi. Diplomati turski, fini su ljudi, lukave lisice, da im para nema l Oprieti se ne mogu, al mogu i znadu štetu umanjiti. Malo po malo od Austrije dobit će liepih milijuna.

_Sad počeše galamiti o Kreti, kao i o Bosni: znadu, da već turska ne će biti, pa će sada i od Grčke tražiti novaca. I dobit će sve što zatraže. Bugarska je pak davno pružila

PRAVA PUČKA SILOBODA

darove svoje. l tako vidimo, da ilako novac rat vodi, ovaj put vojuie proti njemu~. a mir stvara. Nekoji drže, da Englezka puno može u Carigradu. Ona da Sultana nago­vara, neka njoj predade Kandiju. A kad: se promisli, da b~ padišahu mogle trebatii ~n­glezke lire za putovanje, nije baš nemoguće, da se to i dogodi. A ti ~ Grčka zemlj~ puši u prazne šake ! Danas je sila sve, a pravo boba ne vriedi! A do kada tako!?

Kako ćemo se pomoći, ako nam vino daje po sumporu ?

Više puta vino nam daje po sumporu, ili kako se reče drugim ričima smrdi kao smrdljiva jaja, a da se neznamo kako po­moći. Ovaj vonj je nesnoslji v, ukusu ne prija, a kod mnogih, što ga piju prouzrokuje bo­love glave i bljuvanje.

Vonj vina po sumporu dolazi od tog,a, što smo groždje puno sumporili, ili što se je virlo obilno sumporilo u konobama.

Ako nam vino zaudara po sumporu radi toga, što smo kasno sumporili groždje, a kiša ga nije izprala, te je tim sumpor došao u mast, a odatle u vino, tad nam je posve lako riešiti se onog neugodnog vonja po smrdljivim jajima.

Dosta nam je da imamo čistu zdravu bačyu, koju moramo dobro osumporiti, tako da · bude puna sumpornog dima, ili kako stručnjaci kažu sumporne kiseline i ako u ovu bačvu, ovako napunjenu ovim dimom, pretočimo vino iz bačve u kojoj zaudare po sumporu.

Sumporna kiselir, koja sačinjava ovaj bieli dim, spoji se sa1 sumporovodikom; što je u vinu, a koji prouzrokuje onoj miris po smrdljivim jajima i usljed ovoga razvije se nešto sumpora, koji pade na dno i nešto neke druge kiseline, koju naučnjaci u vinu zovu p e n t a t i o n i č n a, koja je posve bez­mirisna.

Ako kod prvog postupka t. j. ovakova pretakanja vina, vino neizgub i sasvim vonj po smrdljivim jajim, opetujmo to isto poslie nekoliko dana drugi put, do potrebe tre~i

put i vino će nam sasvim izgubiti ovaj ne­ugodni vonj.

Pretakanje će nam puno pomoći, ako nam vino daje puno i jako po smrdljivim jajima, a da mi sami neznamo, odakle i kako je taj v·onj u bačvu ili u vino došao. Pre­takanje moramo obavljati po suhu vremenu, da nam vino u dodir sa što više zrakom izgubi bar nešto od onih smrdljivih plinova, što su se u nj uvukli.

Ako nam bilo vino smrdi po sumporu, ovaj vonj mu možemo oduzeti, ako ga pre­tačemo kroz drveni ugljen (karbun slatki), ali ovo vino izgubi uviek nešto i od svoga naravnoga mirisa. Drveni ugljen možemo upotrebiti samo za biela, nipošto za crna vina.

Bielu vinu možemo oduzeti miris po sumporu, i uporabom maslinova ulja. Ulje, ko što je naravno, mora biti zdravo i bez ikakova neugodna mirisa. Za svaki ektolitar vina uzme se l litra zdrava maslinova ulju, a postupa se isto ko i kad nam vino daje vetašom. Ulje se ulije u bačvu, dobro izmješa i nakom 8-1 O dana, a ako su li epa vremena i prije preto či u zdravu bačvu.

još nam vino more da dobije slatki miris, ili bolje ukus po sumporu, ako češće

Br. 39.

sumporimo bačve, koje nam niesu pune-. Da nam se ovo nedogodi treba, da riedje sum­porimo bačve i n~ jako. Ako nam je vino dobro zdravo i jako dosta je da u sumporaljku stavimo četiri grama sumpornog platnu ili sumporelke, a ako su nam vina slaba, te nas je strah, da bi nam se vina mogla lako pokvarit~ tada stavimo 5 najviše 6 grama. Paziti nam je, da ostala goviva od sumpora moraju ostati u sumporoljski, jer ako padnu u vino, tako da se viuo pokvari t usmrdi po smrdećim jajima.

Kod siromašnih vinogradara, a osobito onih, koji su usilovani za sumpore11je groždja rabiti sumpor male cine i svakakav, vino više puta zaudara puno, jačim neugodnim vonjom, nego li je onaj po smrdli}vim jajima .. Ovaj vonj neda se ničim dignuti. jer on se: stvara u vinu na štetl$ njegova alkola, te malo a malo vino ~bljutavi i 112 koncu se usmrdi.

U znanstvenom. svietu ovaj vonj zove se m er e a p t a n. Ako, koji težak opazi,. da njegovo vino puno zaudara po sumporu i da mu se u vinu stvara mercaptan, mora groždje sumporiti što je moguće manje i to sa posve finim sumporom, koji će kao. mogla obaviti grozd, a neće pasti ko klačina medju zrnje. S ovog razloga, varaju se puno naši težaci, kad kupuju sumpor svakakov i kad naspu lozu i grozd sumporom. Sumpor ventilirani najbolji je, a umjerenom porabom ciena mu postaje ista. Što je pak glavno sačuvamo i groždje proti lugu, a i vino od mirisa po gnjilim jajima ili što je još gore po mer" baptana.

Kako ćemo čuvati za dugo kolce. Mnogi naši težaci, kroz ovaj miesec

priredjuju kolce za loze i za mlade voćke. S tog je dobro, da im kažemo, a težko nije da pokušaju, su malo troška, kako bi mogli za duže vremena kolce uzdržati zdrav.e Ovo je za nas dosta važno, jer su kolci skupi, a drva je malo.

Evo što nam kaže jedan pametan naš učenjak.

Drveni kolci što se rabe za loze, ili u koje druge svrhe lako gnjiju. Njihova se trajnost znatno poveća, ako se 4 do 5 dana moče u 5 postotnoj rastopini modre galice. U tu svrhu rabi se visoki badanj, i to takav, koji je nešto viši od kolaca. Sa kolaca se olušti kora i zaoštri deblji kraj, pak u onda naslažu u badanj okomito. sve jedan do drugoga. Onda se na svaki hektolitar vode rastopi 5 kg. modre galice i ova se rastopina ulije u badanj, da obliva kolce tako, da kolci budu posve uronjeni u ovu rastopinu. U ovoj rastopini kolci se moče 4 do 5 dana, biva dok rastopina prodre u svu drvovinu kolaca. Onda se kolci izvade i umoče u vapneno mlieko. U vapnenom mlieku drže se 24 sata vremena, a onda se vade, suše i rabe. Ovako priredjeni kolci, vrlo su trajni. posve težko gnjiju, a gamad se u njima ne gniezdi.

Na obranu .... značaja, vjere narodne slobode

(Nastavak, vidi br. 36.)

Eno ti Irska za tri vieka zemlja mu­čenika, kojoj je velika Britanija zaniekala sva gradjanska prava, vjeru i nadjenu zemlju. Kako su se oni obranili? Samo moralnom

_B_r._ 3_9_. _______________ PR_f\_.!.V_A_ PUCKA_ S.:....L_O:......B:......O:......D_A ____________ _ _ _:S:......t._ 3:..:.._

snagom, samo vjerom otaca svnjih obra­niše uspješno narod svoj, i samo vjeri mo­raju zahvaliti, da niesu postali žrtvom Ve­like Engleške. A danas tobože pučki prija­telji hoće, da oduzmu narqdu i Boga i vjeru pri težkoj njegovoj borbi za narodni ob­stanak, e da ne bude mogao ni uzdignuti svoju dušu Bogu, da ga uzdrži i tješi, da mu ne dopusti zdvajati. I to su pravi i ve­liki rodoljubi, koji se samo muče i rade za dobro puka l To je upravo, gosp. Smodlaka, crna izdajnička rabota, koja prieti domovini.

Viktor Ugo jedan od najvećih genija devetnaestog vieka, sa najvišeg mjesta be­sjedničke stolice u francuzkom starovieću,

u osamdesetoj godini života, pun godina, nauke i izkustva, ovako veličanstveno se izražava o svetosti i potrebi vjere. (Gosp. Dr. Smodlaka skinite šešir, jer govori sje­vajući i rodoljubno gorući genij Viktor Ugo).

"Mjesto zabraniti vjerski nauk, kliče

Viktor Ugo, ja ga držim danas za naš narod nužnijim nego ikada. Dužnost je sviju, ma koji bili, zakonotvoraca, biskupa, svećenika, spisatelja i sviju uništiti bledu i nevolju, i u isto doba pokazati nebo i onaj drugi život, pri kojem će biti svakomu pravedno odmjereno. Recimo glasno i očito, da nitko ne će biti trpio nepravedno i bezkoristno ovdje na zemlji. Nesreća je našega vremena vrhovna nesreća, sve si predstaviti za sa­dašnji tživot, dati čovjeku za svrhu ovo­zemni i stvarni život, či-ne otešćaju sve ljudske nevolje. Tim načinom od ustrpljenja, što je zakon od Boga naložen, prelazi se na očajnost, a to je zakon pakla. Od toga oni duboki trzaji, kojima je uzdrmana ljudska zadruga. Da ja gorim od želje poboljšati sudbinu onih, koji trpe, ne će nitko dvojiti, ali je prvo poboljšanje pružiti ufanja onomu koji trpi. Oh, koli su manje biede ljudske, kad ih tješi uzdanje bez svrhe! Bog je na čelu svega, ne zaboravimo i svakoga to učimo. Nema razloga ni dostojanstva živof, ako li moramo sasvim umrieti. Što olakša trud, posvećuje rad, čini čovjeka jakim, mudrim, ustrpljivim, blagonaklonim, pra­vednim, p o n i z n i m i v e l i k i m u isto doba, d o s t o j n i m raz u m a i s l o b o d e, to je imati pred sobom vječito viđenje

boljeg života, koji nam sjaji kroz tmine ovoga življenja. Da, - sliedi uviek Viktor Ugo - da ja visoko proglasim s ovog mjesta: J a v j er u j e m. d u b o k o v j er u­j e m u b o l j i ž i v o t. On je za mene isti­nitiji od ove nevoljne utvare, što mi živo­tom nazivljemo. Ja ga uviek imam pred oćima, j vjerujem sa svom moći moga osvjedočenja. Poslie tolikog učenja, tolike borbe, ovo je vrhovna utjeha duše moje. J a h o ću, dakle hoću iskreno i gorućom željom v j er s k j n a u k, hoću nauk, koji ima za svrhu nebo, a ne zemlju".

Ovako govori genij Viktor Ugo veliki slobodoumnjak, koji je u mladjanoj dobi kao · zeleniš, pun snage i slavohleplja i odveć bio zanesen za slobodom; a pun godina i razbora, te duboke nauke i iskustva, brani i proglasuje svečano potrebu vjerskog uz­goja u korist nevoljnika i jadnika, a na obranu značaja i narodne slobode. A kamo li otrcane i istrošene one zv!!čne rieči o slobodi i mračnjaštvu, koje samo zaslu­žuju sažaljenje kod ozbiljnih ljudi. jesu Ji i rieči Viktora Uga mračnjačka rabota? jesu

li tmine i njegov nauk, koje ste vi i vaši šegrti, gosp. Smodlaka, stali da razganjate j razčistite? Gosp. mladi doktore, promislite, kako sićušni izgledate sada vi, s vašom borbom samo za zemljištna prava, a proti vjeri i svećenstvu l Kolika razlika izmedju vaše i njegove slobode! Vaša se bori samo za slavu, njegova za vjerski nauk, da olakša biede i nevolje trpećeg ljudstva. Vaša čo­

vjeka ruši bez vjere, ' da očajava, trune i propada na zemlji; njegova ga tješi i diže do nebeskog vidjenja, do boljeg života, do neba!

Ali je Viktor Ugo oporukom genija govorio samo na obranu domovine i čovje­čanstva; a vi kao mlacji rodoljub tražite slavu pučkog tribuna.

Ili se dakle poklonite geniju, ili srtajte neminovno s narodom u propast.

Dao Bog, da vas predobije kršćansko srce, i pravo rodoljublje.

Sirotinske suze. (Doživljaji T v rd k a T v rd k o v ić a).

G l a d. "Spomeni se Gospodine, što se je

nam zgodilo . . . Koža naša kako no peć

očadila je od obraza tuga i glada ... " - Pjevaj ti, pjevaj, a prazni trbuh

neka kruli. - U molitvi prebrdjujem tugu, ne­

volju i patnje. Ali je bilo i gladnijih godina. jedne godine - još pod Pr i n e i p o m -zavladao toliki glad, e je sviet pomirao. Te godine da se dielio bob, pa ne bio beri­čatan. I tu godinu prbzvali "bobom go-

l

dinom". - l ako davno, "'ali to nije bilo pod

mletačkim Duždom. Otac mi kazuje - a ima mu 84 godina na Jedjima - da tad on bio vaki ... vican.

- Živili na stanu. Kruha ni za liek. Davili se svakom travkom i bez začine.

Kuhali smrečke. Juhu srkali, a smrčke zo­bali. Kad već da zaveljamo od gladi i po­trebe, majka me posla sa srednjim bratom u selo. e da providimo koji zalogajak. Do­mari dali nam hljeb sirkovi. Crni se ko poplat. Krenuli k stanu, a studno. Kad pod stan, zaklonismo se pod jedan zideljak. Za­virismo u torbu, u kruh. Zgledasmo se. Bili u istoj. ja kao stariji šanem: okrnimo okrajak! Okrnusmo. jedemo, gutamo po­hlepno ko pečenu janjetinu. Gladni! Okrni amo, okrni namo ; ode čitav hljeb, a da se ni osjetili niesmo. U to će majka preko zideljka.

- A tu ste djeco, a ja vas izčeki vam ko ozebao sunce, ko božje ufanje. Ono drobnije braće i sestara će pocrkati, pa · sam vam izašla u susret. E da li vam do­mari išta dali, nosite li?

- Bora mi majko, ni esu dali ništa; da nemaju. Slažem ja kao stariji i tobož pametniji. Ciknu majka, ko da ju u srce ubode.

- Haj me djeco, gladna djeco l Po­mrieste mi!

- A što se pod nama zemlja nije prosela, nego što učinismo ! - zaveza moj ćaća svoje kazivanje.

Ele vidiš, kakova je tad bila gladna godina.

- Gladnija ova u kojoj smo. Sad nema ni dovoljno smrečaka.

- Momče, ne grieši duše l - Čemu bih griešio. Meni ni u torbu

ni iz torbe. Samo slišaj. U ono doba, gla­dinji cije se bilo ni čuditi. Svak živio samo o sebi i za sebe. Pasao stoku, sjekao drva, sijao koliko mislio da mu dosta. U primorju bilo nešto maslina, vinograda i po koja smokva, a po otocima ribarenje i morna­rica. Pučanstvo nije imalo niti prometa niti trgovine. Za iglu šivaču morao si u Skradiq, Obrovac, Šibenik, Zadar. A za u Mletke, trebala oporuka. Sudbenim. poreznim i po­glavarstvenim "raztriguzima" ne bilo pri­stupa. Po zagorskim krajevima "Kosovica" sudila. U one zemane i ako bilo gladinje, nije bila sveobća kao danas, Onda više vriedila pieta, cvancika, nego li danas peto­krunjača. Za cvanc~ku mogao si bogoviti dan, biti i sit i pijan, a ostao bi i koji "ka­rantan". Dočim danas našem poljodjelcu, rataru, čobanu krenulo lice na pace ; sve po onoj narodnoj : "Ja bosiljak sijem, meni pelin ni će! "

- Momče, govoriš ko iz knjige. Nu tu je i naše krivnje.

-Bit će i našeg karonjstva. Ali vjeruj I Našoj nesreći, našoj biedi, našem gladu uzrok samo i jedino proračunana uprava tudjinske vlade.

- Znam, da maćuha nije nikada majka. Ali kako to misliš?

- Evo kako. Pod upravom tudjinske vlade: propala nam mornarica ; talijanski ri­bari posvojili nam more; trgovački ugo­vori sa stranim državam, kao onoj sa Ita­lijom u pogled' vina, samo su na našu štetu; nemamo spojene željeznice; svugdje mo­čvara i baruštine, a vode ne uredjene; naša brda i briegovi goli samo kruti kamen i ljuti krš; nikakove upute u racionalnom ob­radjivanju polja, a obnovljenje vinograda na amerikanskoj podlozi idje sporo i slabo ; obrti u povoju; rudarstvo u tudjim rukama;

t

kamatnici pokupili novac; velike daće, na-meti i porezi oglodjati do kosti, a poljske i šumske globe, zatvori prevršili svaku mjeru.

- I tudjinska vlada, njemačka uprava sve tO pridržaje?

- jer joj stoji u račun. Hoće da nas iztriebi. K nabrojenim nevoljan nabaci proš­logodišnju sušu, ! glad neizbježiv i dojduće godine.

To pak ne vjerujem. - Vjerovat ćeš. Naš seljak nema piće.

Morat će razprodati sitnu stoku, pa ne će imati gnoja. Razprodati će volove i tegleću životinju, pa ne će imati s kim orati i obra­djivati.; ostat će uJedinjeno. Sjemena za usjev nema, pa ne će imati šta sijati. Vino da je i prčeve ciene, još bi išlo, ali nema prodje. Što čovjek u kući ima, to će pojesti i potrošiti. Gladna godina jest, ali se i crnija piše.

- Živi u grob l

Naši dopisi. Demokrat dvaput ovjenčan koprivom.

I m o t s k i. Gjandor je središte oko koga se sve

vrti. To je sunce koje daje svietlost. koje pokazuje put u ovoj tamnoj i punoj dolini suza, vodič koji vodi orijaške i nadobudne

St. 4.

sinove, demokratske divove, do sreće i blagostanja na ovoj tužnoj zemlji. - "Vječni š tu den" stekao je bio ime, jer kako da se na slavi to Sunce, koje je visoke škole pohadjalo za punih 13 godina; i stoga je • i stekao veliko praktično znanje, da ga je narod već krstio : "glasoviti ećim od šalamara ", Laž je kriepost i to prva ~edju deset zapoviedi demokratske vjere. "To je moja ispoviest ; i ako se nadje u imotskoj krajini finijeg lažca od mene, evo ja moju glavu na sriedu" - ovako se hvaljaše "Ojandor" jedanput jadnom čovi . . . "Što se tiče vjere, ja sam mnienja, da svak može vjerovati što hoće, čovjek je slobodan i zašto da mu se slo­boda steže . . . Glede ispoviedi, ja sam mnienja da se osobito djevojke ... ne ispoviedaju ... jer svećenici u ispoviedi • . • . . . • Taman sam ovih dana na­ručio veliku zbirku knjiga učenih ljudi, pa kad ih prouči m (? !) onda ću još bolje znat svoj sud (? !) dati o svemu i tad ću protumačiti narodu malo obširnije neke gluposti (? !). Tako je ta demokratska danica u dućanu R. T. svoju budalastu ispoviest pred dva svjedoka dala. To je taj alem-kamen koji je jednoč na kruni Frankovoj sjao, jer je nikoč za svoje pravaštvo (?l) u O . . . dva dana iza brave odsjeo, a sada za inad i za ljubav svoga prije Dr. Alije. koji ga. ko medjeda za nos poteže, doživio je slavu da je do sada dvaput ovjenčan viencom od koprive. To vam je poznati vodja koji se zna po­služit! intimnim razgovorom,_ kako se je poslužio u pitanju razgovora one djevojke na jezeru i Dr. "Evo me", pa izložio . svoga tasta i još jednu ličnost, ali mu se je opet sve na glavu svalilo. To vam je gla­soviti bukarović od bukare i bukarice. To vam je glasoviti sada tužitelj raznih lič­nosti, koji se na razpravi zna povući pa i ne prikazavši se. To vam je vodja onih ljudi a la Dun., Mos" Pe!., jer., F., HL, Rak., Šo., M. C., M.. "zelembać" i dr., koji se fale sa kradjom nepoštenom pi­sama, zabacujuć u "Sramotam" trag svome nedjelu, a kanda nije poznato, da je baš njemu pismo kan. Lovrinčevića predao kukuruzar ]ozua Frank, a ono Dr. Niko­lića (dušom i srcem demokrata) zar niie bilo u rukam gosp. Fal. prije nego je otišlo Dr. Aliji u Split. Neka se sjete ona dva što su dotrgala sva zapahirena u večer k Fal. i upitali mu pismn .. . A nekmo li da je timbrana u Splitu (?l -pisma se u Splitu ne timbraju) i Lovreću (?! poštijeru .... ). Pa još iz pisama koji njih najviše porazuju, praviti sebi kapital - e gosp. demokrati, ne možemo nego vas sažaljevati . . .

Vi esti. Za družbu sv. Ćirila i Metoda u

Istri primilo je naše uredništvo - od druž­prijatelja - skupljeno pri veselom družtvu na D. Kraljice - a doprinieše gg. N. N. K 3, Grubišić Luka K 2, Kljaić Ivan K l, Mišura Mate K l, Klisović Stipe K l. Ara­lica Ivan K l, Orandiš Krste K l. Vukšić Ante Stipanov K l. Ukupno K l I. Na pri ed za našu Istri !

"Pošalji nam Bože potres" l j edan od najuglednijih talijanskih iistova "Corriere

PRAVA PUCKA SLOBODA

p' Italija", koji izlazi u Rimu, u 5. broju od ove godine, donosi sliedeće pismo, koje mi u tačnom prevodu bez komenata iznosimo i pred našu publiku: Ugledni Gospodine Ured­niče! Molim Vas, da bi ste ustupili malo prostora u Vašem listi i ovoj groznoj kon­stataciji. Od nekoliko vremena Mesinom su upravljali protuklerikalci, koji upravo u :'~e­

djelju prije potresa držaše vieće i poprimiše najodurnije zaključ Ke proti vjeri.

Za sjegurno iz ovoga ne izvadjam nikakovih zaključaka; ali mislim, da zaslu­žuje upozoriti na ovu groznu koincidencu. Humoristična novina "ll telefono", koja se je izdavala u Messini, a izticala se je u naj­podlijim napadajima na vjeru i na vjerske svetinje, objelodanila je u Božićnjem svom broju jednu grdnu i sramotnu parodiju o "Devetnici Isusovog poroda" , i izmedju ostalih posprdnih stihova proti Isusu, čitaju se i ovi:

O bambinello mio vero uomo, vero Dio, per amor della fua croce fa serytir la nostra voce, · tu che sai che non sei ignoto manda a tutti un terremoto l (U ovim stihovima bezsramni pisac

izrugavao se je Isusovom božanstvu i pozivao je Isusa da ako je on Bog, da ih uništi svi eh s potresom! Nakon dva dana potres je Messinu izbrisao sa geografske karte).

Preodani Vicenzo · Caudo

Redaktor novine ,.Scintilla" u Messini sada zaklonjen u Cataniji.

Svega po malo. Dubski će k~nal. Od Milana do Mle­

taka bit će od prihke 70 kilometara. Mila­uezi i ostali Italijanci, da opeta oživi u nu­tranjosti trgovina, nakanili do mora izdubsti kanal. Upotrebit će i rieke koji tim pravcem teku. Miernici računaju da bi se za sami kanal moglo potrošiti do 60 milijuna kruna. Tad će se u Milan moći poći i brodom, a prevoz za putnike i za trgovinu bio bi puno jeftiniji nego po željeznici.

Nestalo milijunaša. U Petrogradu ži­vio je višebrojni mil!junaš Kaga]ev. Pošao jednom u šetnju a s nje se ne vratio -nestalo ga je, ko da ga je zemlja . progutale. - A nije, nego svak kaže, da su ga raz­bojnici zasužnjili. da od njega izmame no­vaca. Pa da nismo sretniji mi siromasi! Borme jesmo ! Barem mirno slobodu svoju už ivamo.

Izgorjeli i izranjeni. U Americi, u gradu New-Derry, a to nekoji naši judi , malo napinuti, došli iz vanka doma. Ušli u kuću pušeći. U kući bilo dosti praha. Upalio se. Dva su sasvim izgorjela, a pet, šest ih je ozledjeno. Dalje, ljudi i od vina i od praha l Trieznost i pomnja nikomu ne mogu nahuditi.

Potonuo parobrod. Nedaleko od grada Bremena potonuo velik parobrod zvan "Van­gard". Nije se spasio nitko od putnika, nego samo nekoliko mornara.

Izvadjeni živi iz ruševina. U Messinl još kopaju tražeći tjelesa ljudska, da ih po­kopaju. Našli su živa i spasili nekoga Be­nedikta Bensaja, koji je u gromili ležao 14 dana, a Frano Mini sale punih l 9. jadni ljudi l Od straha su tako smeteni, da neznadu još ni govoriti. Pomozi ih, dobri Bože!

Br. 39.

Otok sa 70 duša. Englezki otok "Tri­stan s'Ankuha" nahodi se u dalekoj morskoj pučini, kamo se nemože pristupiti kad se hoće. Svaku jednu dvie godinu, dovoze onirp jadnim stanovnicima što im za uzdržavanje treba. jadno Ji mora da bude tu živiti l

Hrvatska Tiskara (Dr. Krstelj i drug) - Šibenik

~~ Hrvati i Hrvatice!

pomozite družbu ,

Svetog Cirila i Metoda!

_..Svoj k svome!~ Župnici crkovinarstva bratovštine

koji žele

prave svieće od pčelnog voska neka naruče na

"Jedinu hrv. tvornicu voštanih svieća" na paru

Vladimira ~ulica, Šibeni~ (Jahu.). Ponude i cienici šalju se badava i franko.

• ~ ...... e Q)

~ ...... >e/)

l