Embed Size (px)
Citation preview
HR HR
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, XXX
[…](2019) XXX draft
OBAVIJEST KOMISIJE
Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
(Tekst značajan za EGP)
Sadržaj
UVOD.......................................................................................................................................... 1
1. Ciljevi i područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ................. 4
1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ........................................ 5
1.2. Područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ....................... 6
1.2.1. Izrazi „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluga)”, „potrošač” i „ugovori koji se sklapaju
između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača” ....................................................... 6
1.2.2. Ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (članak 3. stavci 1. i 2.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) ....................................................11
1.2.3. Izuzeće ugovornih odredaba koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba
(članak 1. stavak 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima).......................12
1.2.4. Međuđjelovanje s ostalim zakonodavstvom EU-a ..........................................................13
1.2.5. Primjena Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na trgovce s
poslovnim nastanom u trećim zemljama .................................................................................16
2. Odnos s nacionalnim pravom, uključujući minimalno usklađivanje ..............................................17
2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih sudova ....................18
2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava .......................................................................................19
3. Opći test za utvrđivanje nepoštenosti i zahtjevi transparentnosti ..................................................21
3.1. Općenito o nepoštenosti i transparentnosti ...........................................................................21
3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) .........................................24
3.2.1. Ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora .....................25
3.2.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu ...................................................25
3.3. Zahtjevi transparentnosti ...................................................................................................27
3.3.1. Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ...27
3.3.2. Zahtjevi transparentnosti koji proizlaze iz drugih akata EU-a ..........................................30
3.4. Procjena nepoštenosti na temelju članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima ............................................................................................32
3.4.1. Okvir za procjenu na temelju članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1. ..............................32
3.4.2. Relevantnost zakonskih odredbi i važnost neravnoteže ...................................................34
3.4.3. Sankcije ili posljedice propusta potrošača da ispuni ugovorne obveze .............................35
3.4.4. Moguća nepoštenost cijene ili naknade..........................................................................37
3.4.5. Okolnosti u trenutku sklapanja ugovora.........................................................................37
3.4.6. Relevantnost netransparentnosti za nepoštenost ugovornih odredaba ...............................38
3.4.7. Uloga Priloga iz članka 3. stavka 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima ............................................................................................................................40
4. Neobvezujuća narav nepoštenih ugovornih odredaba (članak 6. stavak 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima) ..............................................................................................42
4,1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u
zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba ...................................................................................42
4.2. Pravni učinak koncepta „neobvezujuće za potrošača” ...........................................................44
4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze ugovornih stranaka .................45
4.3.1. Načelo ukidanje nepoštenih ugovornih odredaba i zabrana njihove revizije......................45
4.3.2. Iznimka: Popunjavanje praznina u ugovoru radi sprečavanja njegove ništetnosti ..............47
4.3.3. Primjena dispozitivnih odredaba u ostalim predmetima ..................................................50
4.3.4. Mogućnost primjene nepoštenih ugovornih odredaba unatoč njihovoj nepoštenosti? ........50
4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim ugovornim odredbama ....................................................51
5. Pravni lijekovi i postupovna jamstva koja se zahtijevaju člankom 6. stavkom 1. i člankom 7.
stavkom 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ...........................................52
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima te načela ekvivalentnosti i djelotvornosti općenito......................................................52
5.2. Načelo kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba .................................56
5.2.1. Povezanost s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. .........................................56
5.2.2. Odnos s načelima građanskog postupka .........................................................................57
5.2.3. Kontrola po službenoj dužnosti i potpuna pasivnost potrošača ........................................58
5.3. Obveze koje proizlaze iz načela ekvivalentnosti ...................................................................58
5.3.1. Kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba......................................58
5.3.2. Ostale obveze na temelju načela ekvivalentnosti.............................................................60
5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelotvornost pravnih lijekova ............................................60
5.4.1. Važeći test...................................................................................................................60
5.4.2. Relevantni pokazatelji za djelotvornost pravnih lijekova ................................................62
5.5. Što podrazumijeva kontrola po službenoj dužnosti? ..............................................................69
5.5.1. Temeljne obveze..........................................................................................................69
5.5.2. Aspekti koje treba preispitati ........................................................................................70
5.5.3. Dostupnost potrebnih pravnih i činjeničnih elemenata ....................................................70
5.6. Posljedice kontrole po službenoj dužnosti, djelotvornosti i ekvivalentnosti i nacionalnih
postupovnih pravila ..................................................................................................................73
5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba i izvansudski postupci ..........74
6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima) ...............................................................................................................75
Prilog 1. – Popis predmeta Suda iz ove Obavijesti ..........................................................................79
Prilog II. – Pregled obavijesti u skladu s člankom 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima ................................................................................................................................. 103
1
UVOD
Direktiva Vijeća 93/13/EEZ1 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima temelji se na načelima. Njome se potrošači štite od nepoštenih odredaba u svim
vrstama ugovora između poslovnih subjekata i potrošača. To ju čini središnjim instrumentom za postizanje pravednosti na unutarnjem tržištu.
Otkako je donesena prije 26 godina, Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačena je u brojnim odlukama Suda Europske unije (Sud), osobito u prethodnim odlukama, u kojima je Sud dodatno razradio mnoga opća načela utvrđena Direktivom.
Tumačenje Suda nije ograničeno na kriterije za meritornu ocjenu ugovornih odredaba i na posljedice koje proizlaze iz nepoštenosti ugovornih odredaba, nego utječe i na nacionalna
postupovna pravila u mjeri u kojoj su ona relevantna za djelotvornu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba.
Provjera prikladnosti iz 2017.2 u područjima potrošačkog i tržišnog prava uključivala je
sveobuhvatnu evaluaciju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Utvrđeno je da je pristup iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koji se
temelji na načelima djelotvoran te da pridonosi visokoj razini zaštite potrošača. Međutim, evaluacijom je utvrđena nedovoljna jasnoća u tumačenju te Direktive i njezinoj primjeni, na primjer, s obzirom na: i. opseg izuzeća za odredbe koje se odnose na cijenu i glavni predmet,
ii. pravne posljedice neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba i iii. obvezu nacionalnih sudova da u primjeni Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
u pojedinačnim predmetima imaju aktivnu ulogu. Stoga je u Izvješću o provjeri prikladnosti preporučeno da se ta pitanja riješe konkretnim smjernicama Komisije.
U tom je kontekstu Komisijin prijedlog od 11. travnja 2018.3 o izmjeni različitih direktiva o
zaštiti potrošača u dijelu u kojem se odnosi na Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ograničen na prijedlog uvrštavanja odredbe o sankcijama. Istovremeno je u Komunikaciji Komisije „Nove pogodnosti za potrošače” od 11. travnja
2018.4 objavljeno da će Komisija 2019. donijeti smjernice o Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kako bi se razjasnila pitanja proizašla iz primjene Direktive.
Glavna je svrha ove Obavijesti o smjernicama (u nastavku: „Obavijest”) na strukturirani način izložiti tumačenje koje je Sud pružio o ključnim pojmovima i odredbama Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u svjetlu konkretnih slučajeva koje su
rješavali sudovi država članica. Komisija na taj način želi diljem EU-a povećati razinu svijesti o ovoj sudskoj praksi među svim zainteresiranim stranama, kao što su potrošači,
poslovni subjekti, tijela država članica, kao i nacionalni sudovi i pravni stručnjaci, te time olakšati njezinu primjenu u praksi.
1 SL L 95, 21.4.1993., str. 29.–34.; izmijenjena Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća, SL L 304, 22.11.2011., str. 64.–88. 2 Završno izvješće od 23. svibnja 2017., SWD(2017) 208 final. 3 Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.,
Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te
Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a
o zaštiti potrošača, COM(2018) 185 final. U trenutku donošenja ove Obavijesti Vijeće i Europski parlament
načelno su se usuglasili oko uvrštavanja novog članka 8.b o sankcijama u Direktivu o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima. 4 COM(2018) 183 final.
2
Iako je Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ostvarena visoka razina
zaštite potrošača i usklađeni su ključni pojmovi zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba na unutarnjem tržištu, u državama članicama također postoje posebnosti koje će sudionici na
tržištu i pravni stručnjaci trebati uzeti u obzir. Takve se posebnosti mogu odnositi na šire područje primjene nacionalnih propisa kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili se mogu očitovati u podrobnijim ili strožim pravilima povezanima
s nepoštenosti ugovornih odredaba. Primjeri uključuju „crni popis” ugovornih odredaba koje se uvijek smatra nepoštenima, popise ugovornih odredaba za koje se pretpostavlja da su
nepoštene, procjenu ugovornih odredaba o kojima su se vodili pojedinačni pregovori, procjenu nepoštenosti ugovornih odredaba kojima se utvrđuje glavni predmet ili primjerenost cijene ili naknade čak i kad su te odredbe transparentne. Mogu postojati i blaži zahtjevi prema
kojima se utvrđuje je li ugovorna odredba nepoštena na temelju opće odredbe o nepoštenosti, na primjer u slučaju kada se u nacionalnom aktu o prenošenju ne propisuje da mora postojati
znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka ili da je neravnoteža u pravima i obvezama u suprotnosti sa zahtjevima o dobroj vjeri. Takva su pravila u načelu moguća u skladu s odredbom o minimalnom usklađivanju iz članka 8. Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima5. U Prilogu 2. Obavijesti sadržan je pregled obavijesti država članica na temelju članka 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima6, u
kojima se odražavaju odstupanja od te Direktive.
Obavijest se temelji na minimalnom standardu koji je predviđen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i njome se ne može pružiti sveobuhvatna slika primjene
Direktive u pojedinačnim državama članicama EU-a, uključujući odluke nacionalnih sudova i drugih nadležnih tijela o procjeni konkretnih ugovornih odredaba. Informacije o nacionalnim
odredbama kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, o sudskoj praksi i o pravnoj literaturi, osim u različitim izvorima informacija koji su dostupni u državama članicama, dostupne su u bazi podataka o zaštiti prava potrošača kojoj se može
pristupiti putem portala e-pravosuđe7.
Ako nije drukčije navedeno, članci na koje se upućuje u ovoj Obavijesti odnose se na članke
iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. U slučaju kada se upotrebljava pojam „ugovorna odredba” ili „odredba”, on se odnosi na „odredbu o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori” u smislu članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima. U slučaju kada su citati iz teksta Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili iz presuda Suda vizualno istaknuti, takvo je isticanje dodala
Komisija.
U odjeljku 1. Obavijesti opisuju se ciljevi i područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, dok se odjeljak 2. posebno odnosi na načelo minimalnog
usklađivanja i općenit odnos s nacionalnim pravom. U odjeljku 3. raspravlja se o procjeni transparentnosti i (ne)poštenosti ugovornih odredaba na temelju članaka 3., 4. i 5. U
odjeljku 4. objašnjavaju se posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze stranaka iz članka 6. stavka 1. U odjeljku 5. podrobno se navode postupovni zahtjevi za procjenu ugovornih odredaba, uključujući obvezu nacionalnih sudova da u toj procjeni imaju
5 Odjeljak 2.1. 6 Te su informacije dostupne i na -internetskim stranicama Glavne uprave za pravosuđe i potrošače:
https://archiefotc01.archiefweb.eu/archives/archiefweb/20171125145225/http://ec.europa.eu/consumers/consum
er_rights/rights-contracts/directive/notifications/index_en.htm#HR 7 https://e-justice.europa.eu/content_text_of_the_directive-628-en.do#partDisplayArea
3
aktivnu ulogu. Naposljetku, u odjeljku 6. raspravlja se o određenim posebnostima postupka za
dobivanje sudskog naloga.
Načela koja je Sud razvio u vezi s postupovnim jamstvima na temelju Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima, uključujući načelo kontrole po službenoj dužnosti, primjenjuju se mutatis mutandis na ostale zakonodavne akte EU-a o zaštiti potrošača8. Isto tako, u ovoj se Obavijesti uzimaju u obzir određene presude koje se odnose na druge direktive
o zaštiti potrošača u mjeri u kojoj su relevantne i za Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Iako su prethodne odluke upućene sudu koji je podnio zahtjev i nacionalnim sudovima koji ih moraju izravno primjenjivati, one se odnose na sva nacionalna tijela koja se bave nepoštenim ugovornim odredbama, uključujući administrativna tijela koja provode Direktivu o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i ministarstva nadležna za izradu zakonodavnih prijedloga. Na državama je članicama da ispitaju u kojoj su mjeri njihova
pravila i prakse u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na način kako je tumači Sud te, prema potrebi, na koji se način usklađenost može poboljšati kako bi se potrošače djelotvorno zaštitilo od nepoštenih ugovornih odredaba.
Ova je Obavijest upućena državama članicama EU-a te Islandu, Lihtenštajnu i
Norveškoj kao potpisnicima Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru9 (EGP).
Upućivanja na EU, Uniju ili jedinstveno tržište trebaju se stoga shvatiti kao upućivanja
na Europski gospodarski prostor ili tržište Europskoga gospodarskog prostora.
Ova je Obavijest smjernica – pravnu snagu ima isključivo zakonodavni tekst EU-a.
Svako pravno obvezujuće tumačenje prava mora proizlaziti iz teksta
Direktive 93/13/EEZ te izravno iz odluka10 Suda koje su donesene i koje će biti
donesene.
Ovom se Obaviješću uzimaju u obzir presude Suda objavljene do 31. svibnja 2019. i ne
prejudicira se daljnji razvoj sudske prakse Suda.
Stavovi izraženi u ovoj Obavijesti ne prejudiciraju stavove koje Europska komisija ima
pred Sudom.
Informacije sadržane u ovoj Obavijesti općenite su i ne odnose se na konkretne fizičke ili
pravne osobe. Europska komisija i bilo koja druga osoba koja postupa u ime Europske
komisije nisu odgovorne za moguću upotrebu ovih podataka.
8 Barem kad je riječ o potrošačkom ugovornom pravu. Vidjeti predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová, t. 60.–
74., posebno t. 62. s upućivanjem na druge presude: kad je riječ o Direktivi Vijeća 85/577/EEZ za zaštitu
potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija, predmet C-227/08, Martín Martín, t. 29.,
kad je riječ o Direktivi 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima prodaje robe široke
potrošnje i o jamstvima za takvu robu, predmet C-32/12, Duarte Hueros, t. 39. Kad je riječ o
Direktivi 1999/44/EZ, vidjeti i predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 42.–48. Kad je riječ o Direktivi
Vijeća 87/102/EEZ za usklađivanje zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje
potrošača (zamijenjena Direktivom 2008/48/EZ), vidjeti predmet C-429/05 Rampion, t. 69. i izreku te predmet
C-76/10 Pohotovost, t. 76. 9 SL L 1, 3.1.1994., str. 3. 10 Najčešće presude i ponekad rješenja.
4
1. Ciljevi i područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Članak 1.
1. Svrha ove Direktive je uskladiti zakone i druge propise država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja
usluga i potrošača.
2. Ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, posebno
u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive.
Članak 2.
Za potrebe ove Direktive:
(a) „nepoštene odredbe” znači ugovorne odredbe u smislu definicije u članku 3.;
(b) „potrošač” znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom
nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije;
(c) „prodavatelj robe ili pružatelj usluga” znači svaka fizička ili pravna osoba koja u
ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i[li] profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
Članak 3. stavci 1. i 2.
1. Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u
pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
2. Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu
unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi
pregovaralo ne isključuje primjenu ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru.
Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi
pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.
Uvodna izjava 6.
budući da, kako bi se olakšala uspostava unutarnjeg tržišta i zaštitilo građane u ulozi potrošača dok robu i usluge stječu u skladu s ugovorima koji se ne uređuju zakonima njegove nego drugih država članica, iz tih ugovora treba izbaciti nepoštene odredbe;
Uvodna izjava 9.
budući da u skladu s načelom utvrđenim u dijelu pod naslovom „Zaštita ekonomskih interesa
potrošača”, a zagovaraju ga i spomenuti programi: „onoga koji stječe robu i usluge treba zaštititi od zlouporabe moći koju imaju prodavatelj robe ili pružatelj usluga, posebno od jednostranih standardiziranih ugovora i nepoštenog ispuštanja osnovnih prava iz ugovorâ”;
Uvodna izjava 10.
budući da je djelotvorniju zaštitu potrošača moguće postići usvajanjem ujednačenih zakonskih
5
propisa u području nepoštenih ugovornih odredaba; budući da bi se ti propisi trebali
primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između prodavača ili pružatelja i potrošača; budući da zbog toga iz područja primjene ove Direktive treba, između ostalog, isključiti ugovore koji se odnose na zapošljavanje, ugovore koji se odnose na nasljedna prava, ugovore
koji se odnose na prava iz obiteljskog zakona i ugovore koji se odnose na osnivanje i ustrojavanje trgovačkih društava ili na ugovore o partnerstvu;
Uvodna izjava 11.
budući da potrošači moraju biti jednako zaštićeni prema usmeno sklopljenim ugovorima kao i prema pisanima, bez obzira na to jesu li u ovim potonjima ugovorne odredbe sadržane u
jednom ili u više dokumenata;
Uvodna izjava 13.
[…] budući da se u tom pogledu izrazom iz članka 1. stavka 2. koji glasi „obveznih zakonskih ili regulatornih odredaba” obuhvaćaju i propisi koji se u skladu sa zakonom primjenjuju na ugovorne stranke ako nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja;
1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji se uskladiti nacionalne zakone radi podizanja razine zaštite potrošača od nepoštenih odredaba o kojima se nisu vodili
pojedinačni pregovori u ugovorima sklopljenima između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.
Stoga Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ima dvostruki cilj:
djelotvornu zaštitu potrošača, kao uobičajeno slabije stranke, od nepoštenih ugovornih odredaba kojima se koriste prodavatelji robe ili pružatelji usluga i o kojima se nisu
vodili pojedinačni pregovori te
doprinos uspostavi unutarnjeg tržišta minimalnim usklađivanjem nacionalnih pravila s pomoću kojih se želi ostvariti ta zaštita.
Sud11 je istaknuo ulogu koju Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ima u vezi s općenitim ciljevima EU-a, navodeći sljedeće:
[…] treba napomenuti da, u skladu sa sudskom praksom Suda, ta direktiva u cjelini, u skladu s
člankom 3. stavkom 1. točkom (c) EZ-a, predstavlja mjeru koja je ključna za ostvarenje zadaća povjerenih Europskoj zajednici te osobito za podizanje životnog standarda i kvalitete
života u Zajednici […]12.
Sud je u tom pogledu zaštitu na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u više navrata kvalificirao kao pitanje od „javnog interesa”13. Kao što je navedeno
u članku 114. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU)14, odnosno pravnoj osnovi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i u članku 169. UFEU-a te članku 38.
11 Na primjer, predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 51. 12 Upućivanje na predmet C-168/05 Mostaza Claro, t. 37. 13 Predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 31.; predmet C-168/05, Mostaza Claro, t. 3.; predmet C-26/13 Kásler i
Káslerné Rábai, t. 78. 14 U trenutku donošenja članka 100.a Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice.
6
Povelje Europske unije o temeljnim pravima15, Direktivom o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima predviđa se visoka razina zaštite potrošača.
Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda16 sustav zaštite koji je uveden Direktivom 93/13 temelji
se na
[…] ideji […] da se potrošač nalazi u podređenom položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga u pogledu kako pregovaračke moći tako i razine informiranosti, što je
situacija koja dovodi do toga da potrošač pristaje na uvjete koje je prethodno sastavio prodavatelj robe ili pružatelj usluge, pri čemu taj potrošač ne može utjecati na njihov sadržaj […].
Stoga se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoje riješiti situacije
nejednakosti stranaka u pogledu ugovornih odredaba, koje mogu biti posljedica asimetričnosti informiranosti i stručnih znanja17 ili pregovaračke snage u pogledu ugovornih odredaba18.
Konkretno, nepoštene ugovorne odredbe na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nisu obvezujuće jer se time nastoji uspostaviti stvarna ravnoteža19 između ugovornih stranaka, odnosno ukloniti neravnoteža do koje je
došlo zbog nepoštenih ugovornih odredaba20, kako bi se ispravio slabiji položaj potrošačâ21.
Nadalje, Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim uvjetima prodavatelje robe ili
pružatelje usluga ubuduće se nastoji odvratiti od upotrebe nepoštenih odredaba22. Komisija podsjeća da je u svojem izvješću23 o provedbi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iz 2000. ukazala na štetne učinke nepoštenih ugovornih odredaba na cjelokupni
pravni i gospodarski poredak EU-a i istaknula važnost koju Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ima izvan područja zaštite pojedinačnih potrošača na koje izravno
utječu nepoštene ugovorne odredbe.
1.2. Područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima
1.2.1. Izrazi „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluga)”, „potrošač” i „ugovori koji se
sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača”
Kao što je navedeno u članku 1. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ta se Direktiva primjenjuje na ugovore koji se sklapaju između prodavatelja (robe)
ili pružatelja (usluga) i potrošača.
15 Dalje u tekstu „Povelja”. 16 Citat u nastavku preuzet je iz predmeta C-147/16 Karel de Grote, t. 54. Sud na kraju te točke upućuje na
predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 31., i predmet C-110/14 Costea, t. 18., te tamo navedenu sudsku praksu.
Slične se izjave mogu naći u mnogim drugim presudama, npr. u predmetu C-169/14 Sánchez Morcillo, t. 22. 17 O ovom se aspektu posebno raspravlja u predmetu C-147/16 Karel de Grote, t. 59. 18 Ovaj je aspekt istaknut u predmetu C-110/14 Costea, t. 27. 19 Npr. predmet C-421/14 Banco Primus, t. 41.; predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García , t. 23.;
spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 53. i 55. 20 Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 69. 21 Npr. predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García, t. 22. i navedena sudska praksa. 22 Mišljenje nezavisnog odvjetnika Pitruzelle u predmetu C-260/18 Dziubak , t. 53. 23 Izvješće o provedbi Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima, 27.4.2000., COM(2000) 248 final, str. 13.
7
Kako bi ugovor bio obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
potrebno je utvrditi da je jedna ugovorna strana prodavatelj robe ili pružatelj usluga u smislu članka 2. točke (c), a druga strana potrošač24 u smislu članka 2. točke (b). Time se ne dovodi u
pitanje činjenica da se države članice a priori ne sprečava da prošire područje primjene nacionalnih pravila kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na ostale ugovore te da je, na primjer, primijene i na ugovore koji se sklapaju
između dvaju prodavatelja robe ili pružatelja usluga ili između dvaju potrošača.
1.2.1.1. Definicije pojmova „prodavatelj robe ili pružatelj usluga” i „potrošač”
Dok na temelju članka 2. točke (b) potrošači moraju biti fizičke osobe, na temelju članka 2. točke (c) prodavatelj robe ili pružatelj usluga može biti pravna ili fizička osoba.
Kako bi se utvrdilo je li određena osoba prodavatelj robe ili pružatelj usluga ili potrošač, važno je promotriti ravnotežu snaga između stranaka u pogledu predmetnog ugovora.
Uobičajeni su čimbenici asimetričnost informiranosti, znanja i stručnih znanja ili pregovaračka snaga. Izrazi „prodavatelj robe ili pružatelj usluga” i „potrošač” funkcionalni
su pojmovi koji se temelje na ulozi koju stranke imaju u predmetnom ugovoru. Izraz
„potrošač” pritom je objektivan i odražava uobičajeno slabiji položaj druge ugovorne stranke u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, što znači da se na temelju većeg znanja i
iskustva određenog potrošača takvu osobu ne isključuje kao „potrošača” za potrebe Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima25.
Sud je taj funkcionalni pristup objasnio kako slijedi26:
53. Slijedom toga, Direktiva 93/13 određuje ugovore na koje se primjenjuje upućivanjem na
svojstvo ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome nastupaju li one ili ne u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije […]27.
55. Iz toga proizlazi da je pojam �„prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” u smislu članka 2. točke (c) Direktive 93/13 funkcionalni pojam koji podrazumijeva ispitivanje ulazi li ugovorni odnos u okvir aktivnosti koje osoba profesionalno obavlja […]28.
Kako bi se utvrdilo djeluju li fizičke osobe koje posluju u okviru obrta, poduzeća ili profesije
u svojstvu prodavatelja robe ili pružatelja usluga ili potrošača, važno je utvrditi odnosi li se predmetni ugovor na jednu od tih aktivnosti.
Unatoč određenim varijacijama pojma „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” koje postoje u različitim jezičnim verzijama29 članka 2. točke (c) Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, taj se izraz mora tumačiti jedinstveno30 i u svjetlu ciljeva Direktive31.
To znači da ograničenija terminologija koja se upotrebljava u određenim jezičnim verzijama Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i u nacionalnom aktu o prenošenju
24 Moguće je da ugovorne stranke čini više od jednog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i/ili više od jednog
potrošača. 25 Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux, t. 25.–28. s upućivanjima na predmet C-110/14 Costea, t. 21. u pogledu
pojma „potrošač”; predmet C-74/15 Tarcău, t. 27.; predmet C-534/15 Dumitraș, t. 36. i predmet C-535/16
Bachman, t. 36. 26 Npr. u predmetu C-147/16 Karel de Grote, ovdje se citiraju točke 53. i 55. 27 Predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 30. i predmet C-110/14 Costea, t. 17. i navedena sudska praksa. 28 Upućivanje po analogiji na rješenje od 27. travnja 2017. u predmetu C-535/16, Bachman, t. 36. i navedenoj
sudskoj praksi. 29 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 25. 30 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 26. 31 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 31.
8
ne smije ograničavati vrste ugovora obuhvaćene Direktivom o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te time njezin opseg zaštite32. Pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” iz članka 2. točke (c) zapravo će se morati tumačiti na isti način kao i pojam
„trgovac” iz drugih direktiva o zaštiti potrošača, a sudska praksa u pogledu pojmova „trgovac” i „potrošač” iz drugih direktiva u načelu je relevantna za Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima33.
Sud34 je naveo da se definicija pojma „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluga)” iz članka 2. točke (c) mora široko tumačiti:
47. U skladu s člankom 2. točkom (c) Direktive 93/13, pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj
(usluge” označava svaku fizičku ili pravnu osobu koja u ugovorima obuhvaćenima navedenom direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je
li u javnom ili privatnom vlasništvu.
48. Iz samog teksta te odredbe proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao široko tumačiti pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)[…]35.
Stoga se svaka fizička ili pravna osoba mora smatrati prodavateljem robe ili pružateljem
usluge kada se ugovor odnosi na njezinu profesionalnu djelatnost, uključujući i kada je ona javne naravi ili u općem interesu36 ili je poduzeta od strane javnopravnih tijela37. Organizacije
ili tijela koja obavljaju djelatnost od općeg interesa ili ostvaruju dobrotvorne ili etičke ciljeve smatrat će se prodavateljima robe ili pružateljima usluga u ugovorima o prodaji proizvoda ili usluga bilo koje vrste potrošačima. U tom je pogledu nevažno to što one djeluju kao
neprofitne organizacije ili tijela. Prema Sudu38
[i]z toga slijedi da se člankom 2. točkom (c) Direktive 93/13 iz njezina područja primjene ne isključuju ni tijela koja obavljaju djelatnost od općeg interesa ni ona koja imaju status
javnopravnih tijela […]39. Usto, […], s obzirom na to da se javne usluge i djelatnosti od općeg interesa često obavljaju na neprofitnoj osnovi, činjenica da je organizacija profitne ili neprofitne naravi nebitna je za definiciju „prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluga)” u smislu
te odredbe.
To znači da će, na primjer, biti obuhvaćeni i ugovori koji se odnose na zdravstvene usluge i
usluge skrbi bez obzira na pravnu prirodu pružatelja usluga. Sud je ujedno naveo da nije nužno da se u ugovoru odražava glavna djelatnost osobe kako
bi se osoba smatrala „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” nego se ugovor može odnositi i na djelatnost koja je dodatna ili sporedna glavnoj djelatnosti40. Stoga se, na primjer,
32 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 27.–30.; predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 40.–42. 33 Vidjeti, na primjer, upućivanje u točki 51. predmeta C-147/16 Karel de Grote na predmet C-59/12 Zentrale
zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs, koji se odnosi na Direktivu 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi. 34 Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 47. i 48. 35 Upućivanje na predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 28. i navedenu sudsku praksu. 36 Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 49.-51. 37 Predmet C-59/12 Zentrale zur Bekämpfung des unlauteren Wettbewerbs, t. 32. 38 Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 51. 39 Upućivanje analogijom na predmet C-59/12 Zentrale zur Bekämpfung des unlauteren Wettbewerbs, t. 32. 40 Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux, t. 37.; predmet C-147/6 Karel de Grote – Hogeschool Katholieke
Hogeschool Antwerpen, t. 57. i 58.
9
može obuhvatiti zajam koji poslodavac daje svojim zaposlenicima41 ili zajam koji je
obrazovna ustanova odobrila studentu42.
Ukratko, može li se osoba smatrati „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” ili
„potrošačem” mora se procijeniti posebno za svaki slučaj koji se odnosi na konkretan
ugovor, pritom uzimajući u obzir prirodu i svrhu predmetnog ugovora i činjenicu da se
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji zaštititi potrošače
kao uobičajeno slabiju stranku.
To ujedno znači da se određenu fizičku osobu može smatrati „prodavateljem (robe) ili
pružateljem (usluge)” u određenim ugovorima, npr. odvjetnika u ugovoru o pružanju pravnih usluga43, a „potrošačem” u drugim ugovorima, npr. zajmu ugovorenom u privatne svrhe44. U tom je pogledu Sud45 naveo:
U takvom slučaju, kada bi se i smatralo da odvjetnik raspolaže visokom razinom tehničkih sposobnosti […46], na temelju toga se ne bi moglo pretpostaviti da on nije slabija stranka u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga. […] podređeni položaj potrošača u odnosu
na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, koji se nastoji ispraviti sustavom zaštite uspostavljenim Direktivom 93/13, odnosi se kako na razinu informacija potrošača tako i na
njegovu mogućnost pregovaranja pod uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe odnosno pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač ne može utjecati.
Nadalje, fizička osoba koja na temelju akcesornog ugovora djeluje u svojstvu jamca za
ugovor koji se sklapa između dvaju trgovačkih subjekata mora se smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća i profesije i nije ni na koji način
funkcionalno povezana s društvom zajmoprimcem. Funkcionalna povezanost može se odnositi, na primjer, na funkciju direktora tog društva ili na udio u njegovu temeljnom kapitalu koji nije zanemariv47.
1.2.1.2. Ugovori koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača
Sve dok s jedne strane postoji prodavatelj robe ili pružatelj usluga, a s druge potrošač, smatra se da je ugovor obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kako
je navedeno u uvodnoj izjavi 10. u drugoj tvrdnji koja počinje s „budući da”. U uvodnoj izjavi 10. pojašnjava se da se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje na sve ugovore koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i
potrošača.
Time se podrazumijeva da se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
primjenjuje na sve ugovore koji se odnose na kupnju robe i pružanje usluga, a Sud je pojasnio da bi se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima doista trebala primjenjivati „u svim gospodarskim sektorima”48.
41 Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux. 42 Predmet C-147/16 Karel de Grote. 43 Predmet C 537/13 Šiba. 44 Predmet C-110/14 Costea. 45 Predmet C-110/14 Costea, t. 27. 46 Upućivanje na predmet C-537/13 Šiba, t. 23. 47 Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitras, t. 34.–40. 48 Predmet C-290/16 Air Berlin, t. 44.
10
U uvodnoj izjavi 10. dalje se objašnjava da iz njezina područja primjene treba, između
ostalog, isključiti ugovore koji se odnose na zapošljavanje, ugovore koji se odnose na nasljedna prava, ugovore koji se odnose na prava iz obiteljskog zakonodavstva i ugovore koji
se odnose na osnivanje i ustrojavanje trgovačkih društava ili na ugovore o partnerstvu49. Te će primjere50, kao ograničenja područja primjene Direktive, trebati usko tumačiti51.
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne zahtijeva se da potrošač za
robu ili usluge mora pružiti novčanu naknadu. Sud novčanu naknadu nije smatrao nužnom. Sud52 je, na primjer, smatrao da fizičke osobe koje pružaju jamstvo za zajam koji je odobren
drugoj stranki mogu biti zaštićene na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iako ugovorom o jamstvu za određenu uslugu nije propisana novčana naknada. Stoga se mora smatrati da su i ugovori između potrošača i pružatelja usluga povezanih s
društvenim mrežama obuhvaćeni Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima neovisno o tome moraju li potrošači platiti određeni novčani iznos ili naknadu za
usluge čini sadržaj koji generira potrošač ili profiliranje53.
U slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, na primjer ugovor o jamstvu, taj je ugovor obuhvaćen Direktivom o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i ako se glavni ugovor, na primjer o zajmu, sklapa između dvaju trgovačkih društava te stoga nije obuhvaćen njezinim područjem primjene54.
Sud je odlučivao o manjem broju konkretnih predmeta u kojima su nacionalni sudovi bili u nedoumici po pitanju klasifikacije određenog ugovora te je pojasnio da su Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima obuhvaćene sljedeće vrste ugovora:
ugovori o najmu nekretnine za stanovanje koji su sklopljeni između pojedinca koji djeluje na nekomercijalnoj osnovi, s jedne strane, te stručnjaka na području
nekretnina, s druge strane55,
ugovori o pružanju pravnih usluga56,
ugovor o hipotekarnom kreditu koji je sklopio odvjetnik u privatne svrhe57,
ugovor koji je sklopila slobodna obrazovna ustanova, a kojim jednoj od svojih studentica odobrava pomoć u plaćanju iznosa koji ona duguje za upisninu i troškove povezane sa studijskim putovanjem58,
49 Sud bi mogao dodatno razjasniti tu kategoriju ugovorâ u predmetu C-272/18 Verein für
Konsumenteninformation protiv TVP Treuhand- und Verwaltungsgesellschaft für Publikumsfonds mbH & Co
KG (u tijeku 31. svibnja 2019.) o ugovorima o fiduciji koji se na temelju njemačkog prava sklapaju između
vodećeg partnera i drugih komanditnih društava. 50 Kako je nezavisni odvjetnik naveo u točki 56. predmeta C-590/17 Pouvin Dijoux, uvodna izjava 10. „pruža
ilustrativne primjere vrsta pravnih poslova koji nisu obuhvaćeni člankom 1. stavkom 1. u vezi s člankom 2.
točkama (b) i (c) Direktive 93/13”. 51 Kad je riječ o ugovorima o radu, vidjeti predmet C-590/17 Pouvin Dijoux, t. 32. 52 Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitras. 53 To je potvrđeno zajedničkim stajalištem nacionalnih tijela u okviru mreže provedbenih tijela uspostavljene
Uredbom 2006/2004/EZ o zaštiti potrošača na društvenim mrežama, dostupno na http://europa.eu/rapid/press-
release_IP-17-631_hr.htm (studeni 2016.). Vidjeti i pojam naknade prema uvodnoj izjavi 16. Direktive
(EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih
komunikacija (preinaka), SL L 321, 17.12.2018., str. 36.–214. 54 Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău, t. 26. i C-534/15 Dumitras, t. 31. 55 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 32. – 34. 56 Predmet C 537/13 Šiba, t. 23. i 24. 57 Predmet C-110/14 Costea. 58 Predmet C-247/16 Karel de Grote.
11
ugovor o jamstvu ili ugovor o osiguranju koji je fizička osoba sklopila s kreditnom
institucijom radi osiguranja ugovornih obveza koje je prema kreditnoj instituciji preuzelo trgovačko društvo u okviru ugovora o kreditu u slučaju kada jamac djeluje za
potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i ni na koji način nije funkcionalno povezan s tim društvom59,
hipotekarni zajam koji je poslodavac odobrio svojem zaposleniku i njegovu bračnom
drugu u privatne svrhe60.
1.2.2. Ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (članak 3.
stavci 1. i 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima)61
Prema članku 2. točki (a) u vezi s člankom 3. stavkom 1. Direktivi o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima podliježu samo ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. U članku 3. stavku 2. sadržane su određene pretpostavke i odredbe o teretu
dokazivanja kad je riječ o tome jesu li se o određenoj ugovornoj odredbi vodili pojedinačni pregovori. U članku 3. stavku 2., kao i u uvodnim izjavama 9. i 11., navode se primjeri obuhvaćenih vrsta ugovora. Najčešće, no ne i isključivo, bit će obuhvaćene „standardne”62,
standardizirane63 ili unaprijed formulirane64 ugovorne odredbe koje se često nalaze u takozvanim „uvjetima”.
Nije presudan oblik u kojem su odredbe navedene, npr. u tiskanom obliku, na internetu, izvan mreže, pisane rukom ili u usmenom obliku65, način na koji je ugovor sklopljen, npr. privatno ili u obliku javnobilježničke isprave, dio ugovora u kojem se odredbe nalaze, kao ni jesu li
sadržane u jednom dokumentu ili u različitim dokumentima. Važno je da pridonose utvrđivanju prava i obveza stranaka te da o predmetnoj odredbi ili o više njih nije bilo
pojedinačnih pregovora.
Na nacionalnim je sudovima da procijene jesu li se o konkretnoj ugovornoj odredbi vodili pojedinačni pregovori. Prema prvom podstavku članka 3. stavka 2., ako je ugovorna odredba
sastavljena „unaprijed”, na primjer u slučaju „unaprijed formuliranog ugovora”, „uvijek se smatra da se o [ugovornoj odredbi] nije pojedinačno pregovaralo”. U trećem podstavku
članka 3. stavka 2. navodi se da je, u slučaju kada prodavatelj robe ili pružatelj usluga smatra da se o „standardnoj odredbi” pojedinačno pregovaralo, teret dokazivanja na tom prodavatelju robe ili pružatelju usluga. Prema drugom podstavku članka 3. stavka 2., u slučaju kada se
pojedinačno pregovaralo o određenim aspektima odredbe ili o nekoj određenoj odredbi, to ne znači da se pojedinačno pregovaralo o ostalim ugovornim odredbama. Potpis potrošača na
kraju ugovora ili radi potvrde pojedinačnih klauzula zasigurno ne ukazuje na to da su se o ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori.
59 Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitras. 60 Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux. Sud je smatrao da pojam „potrošač” na temelju članka 2. točke (b)
Direktive obuhvaća zaposlenika društva i njegova bračnog druga, koji s tim društvom sklope ugovor o kreditu
čije je sklapanje načelno ograničeno na članove osoblja navedenog društva, a koji je namijenjen financiranju
stjecanja nekretnine u privatne svrhe. Pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” iz članka 2. točke (c)
Direktive obuhvaća takvo društvo kada ono sklapa takav ugovor o kreditu u okviru svojeg obrta, poduzeća i
profesije, čak i ako odobravanje kredita nije njegova glavna djelatnost. 61 U nekim državama članicama (vidjeti Prilog 2.) pravilima o nepoštenim ugovornim odredbama podliježu i
ugovorne odredbe o kojima su se vodili pojedinačni pregovori. 62 Članak 3. stavak 2. 63 Uvodna izjava 9. 64 Članak 3. stavak 2.; predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 63. 65 Uvodna izjava 11.
12
Sud će možda dati daljnje smjernice o ovom kriteriju i pojmu „pregovori”66.
U slučaju kada se u ovoj Obavijesti upućuje na „nepoštene ugovorne odredbe” ili „ugovorne odredbe”, takvo se upućivanje odnosi na „ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili
pojedinačni pregovori” čak i ako se ne ponavlja tekst „o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori”. Time se ne dovodi u pitanje činjenica da se u nekim državama članicama zaštita iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje i na ugovorne
odredbe o kojima su se vodili pojedinačni pregovori67.
1.2.3. Izuzeće ugovornih odredaba koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih
odredaba (članak 1. stavak 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
Na temelju članka 1. stavka 2. ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili
regulatornih odredaba ili odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Unija stranke ne podliježu odredbama Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima. Sud68 je naglasio da je, iznimno od predviđene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba, članak 1. stavak 2. potrebno tumačiti u užem smislu:
[…] nacionalni sud mora voditi računa o tome da, osobito s obzirom na cilj navedene
direktive, odnosno zaštitu potrošača od nepoštenih odredbi u ugovorima koje su prodavatelji robe ili pružatelji usluga sklopili s njima, iznimku uspostavljenu člankom 1. stavkom 2. iste direktive treba tumačiti usko […]69.
Kako bi se isključila procjena na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, potrebno je utvrditi da ugovorna odredba odražava obveznu zakonsku ili
regulatornu odredbu.
Za potrebe članka 1. stavka 2. i u skladu s uvodnom izjavom 13. odredba je obvezna
ako se primjenjuje na ugovorne strane neovisno o njihovoj volji,
ali i kada je dispozitivne naravi te se stoga uvijek primjenjuje, odnosno kada u tom pogledu ne postoji drukčiji dogovor stranaka70.
U tim je predmetima izuzeće iz područja primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima opravdano činjenicom da
[…] u načelu [je] legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu
između svih prava i obveza stranaka u određenim ugovorima71.
To se u načelu primjenjuje i u slučaju kada je obvezna odredba donesena nakon sklapanja ugovora i njome se uvodi obveza kojom se zamjenjuje nepoštena ugovorna odredba72.
66 Predmet C-452/18 Ibercaja Banco (u tijeku 31. svibnja 2019.). 67 Vidjeti relevantne obavijesti država članica na temelju članka 8.a kako je prikazano u Prilogu 2. 68 Navod je preuzet iz predmeta C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa, t. 54. Ista se izjava može naći, na
primjer, u predmetima C-186/16 Andriciuc, t. 31. i C-34/13 Kušionová, t. 77. 69 Upućivanje na predmet C-186/16 Andriciuc i dr., t. 31. i tamo navedenu sudsku praksu. 70 Predmeti C-266/18 Aqua Med, t. 33., C-446/17 Woonhaven Antwerpen, t. 25., C-186/16 Andriciuc, t. 29., C-
280/13 Barclays Bank , t. 31. i 42., C-34/13 Kušionová, t. 77., C-92/11 RWE Vertrieb, t. 26. 71 Predmet C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa t. 53.; predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 28. Vidjeti i uvodnu
izjavu 13. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
13
Iznimka iz članka 1. stavka 2. mora biti strogo ograničena na pitanje koje se uređuje takvim
obveznim pravilima73. Nadalje, obvezna pravila nacionalnog prava koja se primjenjuju na određene skupine potrošača ne predstavljaju obvezno pravilo za potrebe članka 1. stavka 2.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u mjeri u kojoj se na temelju ugovorne odredbe primjenjuju na druge potrošače74.
Sud75 je pojasnio da se iznimka u članku 1. stavku 2. ne primjenjuje u slučaju kada su na
temelju nacionalnih pravila strankama na raspolaganju različite opcije, na primjer, za utvrđivanje nadležnog suda.
Sud će možda pružiti daljnje smjernice o članku 1. stavku 2. na temelju triju zahtjeva za prethodnu odluku koji su u tijeku u trenutku donošenja ove Obavijesti76.
Nadalje, člankom 1. stavkom 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iz
područja primjene Direktive isključuju se odredbe ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice Unije stranke, a to se posebno odnosi na međunarodne konvencije u
području prijevoza77.
1.2.4. Međuđjelovanje s ostalim zakonodavstvom EU-a
Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje se na ugovore koji se
sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača u svim gospodarskim sektorima78. Stoga se na određeni ugovor mogu primjenjivati i druge odredbe prava EU-a,
uključujući druga pravila o zaštiti potrošača, ovisno o vrsti predmetnog ugovora. Druga mjerodavna pravila, koja se mogu istodobno primjenjivati, mogu biti horizontalna pravila o predugovornim informacijama i o pravu odustajanja iz Direktive 2011/83/EU79 o pravima
potrošača ili o nepoštenoj poslovnoj praksi iz Direktive 2005/29/EZ80. Slično tome, osim
72 Predmet C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa, t. 62.–64. Međutim, takvom se odredbom potrošačima ne
mogu uskratiti prava koja mogu proizlaziti iz nevaljanosti ugovora zbog nepoštenosti ugovorne odredbe. Vidjeti
odjeljak 4.3.2.1. i predmet C-118/17 Dunai, t. 51.–55. 73 U predmetu C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa, Sud je utvrdio da standardna ugovorna odredba koja se
odnosi na rizik promjene tečaja u ugovoru o hipotekarnom zajmu koji je sklopljen u stranoj valuti nije izuzeta iz
područja primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i ako su u nacionalnom pravu
sadržane obvezne odredbe o mehanizmu konverzije valute. 74 Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 1. izreke: „Članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EZZ od 5. travnja
1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima mora se tumačiti u smislu da se ta direktiva primjenjuje
na odredbe općih uvjeta koje su uvrštene u ugovore koji se sklapaju između pružatelja usluga i potrošača, kojima
se reproducira pravilo nacionalnog prava primjenjivo na drugu kategoriju ugovora i koje ne podliježu
predmetnom nacionalnom zakonodavstvu”. 75 Predmet C-266/18 Aqua Med, t. 35.–38. 76 Predmeti C-125/18 Gomez del Moral, C-779/18 Mikrokasa i C-81/19 Banca Transilvania, u tijeku 31. svibnja
2019. 77 Konvencija o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija)
potpisana 28. svibnja 1999. u Montrealu.
Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena
Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999.
Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz 1974. , kako je izmijenjena protokolom iz
2002. (Atenska konvencija). 78 Predmet C-290/16 Air Berlin, t. 44. 79 Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni
Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage
Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 304, 22.11.2011.,
str. 64.–88. 80 Direktiva 2005/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi
poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ,
14
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, mogu se primjenjivati i pravila
koja se odnose na određene vrste ugovora, na primjer, Direktiva 2008/48/EZ81 o potrošačkim kreditima, Direktiva 2008/122/EZ82 o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora
o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni, Direktiva 2014/17/EU83 o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine, Direktiva (EU) 2015/230284 o putovanjima u paket
aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, Direktiva (EU) 2018/197285 o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija, Uredba br. 1008/200886 o zračnom prijevozu,
Direktiva 2009/72/EZ87 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ ili Direktiva 2009/73/EZ88 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ89.
Osim toga, u predmetima koji uključuju nepoštene ugovorne odredbe mogu se primjenjivati pravila iz područja pravosudne suradnje u građanskim stvarima, na primjer o mjerodavnom
pravu90 i nadležnosti91, te postupovna pravila, kao što su ona za sporove male vrijednosti92 ili europski platni nalog93.
direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004
Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 149, 11.6.2005., str. 22.–39. 81 Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim
kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, SL L 133, 22.5.2008., str. 66.–92. 82 Direktiva 2008/122/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o zaštiti potrošača u odnosu na
određene aspekte ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za
odmor, preprodaji i razmjeni, SL L 33, 3.2.2009., str. 10.–30. 83 Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim
kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i
Uredbe (EU) br. 1093/2010, SL L 60, 28.2.2014., str. 34–85. 84 Uredba (EU) br. 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između
nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ)
br. 2006/2004, OJ L 345, 27.12.2017, str. 1.-26. 85 Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku
elektroničkih komunikacija (preinaka), SL L 321, 17.12.2018., str. 36.-214. U uvodnoj izjavi 260. navodi se da bi
krajnji korisnici trebali biti obaviješteni, među ostalim, o svim razinama kvalitete usluge, uvjetima za
promotivne akcije i raskid ugovorâ, primjenjive tarifne planove i tarife za uslug e koje podliježu posebnim
uvjetima određivanja cijene. 86 Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za
obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (preinaka) (Tekst značajan za EGP), SL L 293, 31.10.2008., str. 3–20. 87 Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za
unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ, SL L 211, 14.8.2009.,
str. 55.–93. 88 Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za
unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ, SL L 211, 14.8.2009., str. 94.–
136. 89 O odnosu između Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i Direktive 2003/55/EZ
raspravljalo se u predmetu C-92/11 RWE Vertrieb, u kojem je Sud na komplementaran način primijenio oba
instrumenta. 90 Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na
ugovorne obveze (Rim I), SL L 177, 4.7.2008., str. 6.–16. 91 Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i
izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), SL L 351, 20.12.2012., str. 1.–32. 92 Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka
za sporove male vrijednosti, SL L 199, 31.7.2007., str. 1.–22. 93 Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za
europski platni nalog, SL L 399, 30.12.2006., str. 1.–32. Pitanje odnosa između ove Uredbe i Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima postavljeno je u spojenim predmetima C-453/18 i 494/18
Bondora (koji su u tijeku 31. svibnja 2019.).
15
U određenim aktima za pojedine sektore izričito se navodi da se njima ne dovodi u pitanje
Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Primjeri su Direktiva 2009/72/EZ94, Direktiva 2009/73/EZ95, Direktiva 2014/17/EU96 i Direktiva
(EU) 2018/197297.
Zbog članka 1. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, o kojem se raspravlja u odjeljku 1.2.3., ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih odredaba,
uključujući one utvrđene u zakonodavstvu za pojedine sektore, ili odredaba međunarodnih konvencija, isključuju se iz područja primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima.
U protivnom, u slučaju kada je zakonodavstvo za pojedini sektor doneseno nakon donošenja Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, mora se uzeti u obzir da se
takvim zakonodavstvom može isključiti primjena Direktive samo u mjeri u kojoj se to izričito navodi98. To najčešće neće biti slučaj99, stoga će se Direktiva o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima općenito primjenjivati uz pravila za pojedini sektor.
U slučaju kada se uz Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuju druge odredbe EU-a, općenito se daje prednost tumačenju kojim će se u najvećoj mogućoj
mjeri očuvati koristan učinak Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i potencijalno suprotstavljene odredbe. Tako se postupovnim pravilima ne smije ugroziti
djelotvornost zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Pri procjeni transparentnosti i nepoštenosti ugovornih odredaba na temelju Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima možda će se morati uzeti u obzir druge odredbe EU-a. Na primjer, činjenica da je prodavatelj robe ili pružatelj usluga primijenio
nepoštenu poslovnu praksu u smislu Direktive 2005/29/EZ može biti važna pri procjeni nepoštenosti pojedinačnih ugovornih odredaba100. Takvo utvrđenje istodobno ne utječe
94 Uvodni dio stavka 1. Priloga Direktivi 2009/72/EZ glasi kako slijedi: „Ne dovodeći u pitanje pravila Zajednice
o zaštiti potrošača, posebno […] i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim ugovornim
odredbama u potrošačkim ugovorima, mjere iz članka 3. trebaju osigurati da potrošači […]”. 95 Uvodni dio stavka 1. Priloga Direktivi 2009/73/EZ glasi kako slijedi: „Ne dovodeći u pitanje pravila Zajednice
o zaštiti potrošača, posebno […] i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim ugovornim
odredbama u potrošačkim ugovorima, mjere iz članka 3. trebaju osigurati da kupci: […]”. 96 Uvodna izjava 50. Direktive 2014/17/EU glasi kako slijedi: „[…] Odredbe ove Direktive koje se odnose na
dodatne proizvode i usluge (npr. koje se odnose na troškove otvaranja i održavanja bankovnog računa) ne bi
trebale dovoditi u pitanje […] Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima [...]”. 97 Uvodna izjava 258. Direktive 2018/1972 glasi kako slijedi: „Uz ovu Direktivu, na transakcije s potrošačima u
području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga primjenjuju se zahtjevi iz postojećega prava Unije o
zaštiti potrošača koje se odnosi na ugovore, a posebno Direktive Vijeća 93/13/EEZ […]”. Sličan je tekst sadržan
u uvodnoj izjavi 30. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnim
uslugama i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o
univerzalnim uslugama), SL L 108, 24.4.2002., str. 51.–77. 98 Predmet C-290/16 Air Berlin, t. 45. i 46. 99 U predmetu C-290/16 Air Berlin točki 2. izreke i točkama 45.–52. Sud je smatrao da se pravilima o slobodi
utvrđivanja cijena utvrđenima člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 o zračnom prijevozu ne
isključuje primjena Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u pogledu ugovornih odredbi
koje se odnose na utvrđivanje cijena. 100 Predmet 453/10 Pereničová i Perenič, t. 2. izreke, predzadnja rečenica: „Utvrđenje da je takva poslovna
praksa nepoštena jedan je od elemenata na kojima nadležni sud može, u skladu s člankom 4. stavkom 1.
Direktive 93/13, temeljiti svoju procjenu nepoštenosti ugovornih odredaba koje se odnose na troškove zajma
odobrenog potrošaču.”
16
izravno na procjenu valjanosti ugovora s gledišta članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima101.
U odjeljku 3.3.2. raspravlja se o odnosu između pravila za pojedini sektor i Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima s posebnim naglaskom na zahtjeve u pogledu transparentnosti/predugovornih informacija102 ili obvezan sadržaj ugovora103.
1.2.5. Primjena Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na trgovce s
poslovnim nastanom u trećim zemljama
Pitanje o tome primjenjuje li se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na
ugovor koji se sklapa između potrošača iz države članice EU-a i trgovca ili poduzetnika izvan EU-a i EGP-a104 načelno se uređuje Uredbom (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)105.
Člankom 6. stavcima 1. i 2. uredbe Rim I propisano je:
1. Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u
svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik:
(a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili
(b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država,
uključujući tu državu
te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.
2. Bez obzira na stavak 1., ugovorne stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za ugovor koji ispunjava zahtjeve stavka 1. u skladu s člankom 3. Međutim, takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne
može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju stavka 1. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano.
Stoga, kad god poduzetnik (tj. trgovac ili „prodavatelj robe ili pružatelj usluga”) iz treće
zemlje obavlja djelatnost u državi članici ili usmjerava svoje djelatnosti na potrošače s uobičajenim boravištem u državi članici, ti će potrošači biti zaštićeni Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i pravilima o zaštiti potrošača svoje države
članice. To se primjenjuje čak i u slučaju kada stranke kao mjerodavno pravo odaberu pravo treće zemlje. Međutim, u članku 5. Uredbe Rim I sadržana su konkretna pravila za ugovore o
prijevozu.
101 Predmet 453/10 Pereničová i Perenič, zadnja rečenica točke 2. izreke. 102 Na primjer, članci 5. i 6. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima ili članak 5. Direktive
(EU) 2015/2302. 103 Vidjeti, na primjer, članak 10. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima – dodati odredbe – i članak 7.
Direktive (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima. 104 Izraz „trgovac” upotrebljava se u mnogim direktivama EU-a o zaštiti potrošača („prodavatelj robe ili pružatelj
usluga” u Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), dok se u Uredbi Rim I upotrebljava izraz
„poduzetnik”. 105 SL L 177, 4.7.2008., str. 6.–16.
17
Nadalje, u članku 6. stavku 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
navodi se sljedeće:
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao
prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.
Ovom se odredbom potrošaču može dodijeliti dodatna zaštita jer se primjenjuje u svakom
slučaju kada je odabrano pravo treće zemlje, no kada postoji bliska povezanost s državom članicom. Stoga su uvjeti ove primjene širi od onih iz članka 6. Uredbe Rim I.
Nadalje, Sud je smatrao106 da je na temelju članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima ugovorna odredba, prema kojoj je ugovor sklopljen s potrošačem uređen pravom države članice sjedišta prodavatelja robe ili pružatelja usluga,
nepoštena ako se nedvosmisleno ne navodi da se potrošači i dalje mogu pozvati na obvezna pravila o zaštiti potrošača zemlje u kojoj imaju uobičajeno boravište na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe Rim I. Bez te nedvosmislene odredbe potrošača se dovodi u zabludu, s
obzirom na to da može steći dojam da se samo odabrano pravo primjenjuje na ugovor. Ista se logika može primijeniti u slučaju kada se putem ugovorne odredbe u smislu članka 3.
stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima odabere pravo države koja nije članica EU-a107.
2. Odnos s nacionalnim pravom, uključujući minimalno usklađivanje
Članak 8. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Kako bi osigurale najviši stupanj zaštite potrošača, države članice mogu u području na koje se odnosi ova Direktiva usvojiti ili zadržati najstrože odredbe spojive s Ugovorom.
Članak 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima108
1. Kad država članica donosi odredbe u skladu s člankom 8. ona o tome kao i o naknadnim promjenama obavješćuje Komisiju, a posebno kad se tim odredbama:
— procjena nepoštenosti proširuje na pojedinačno dogovorene ugovorne uvjete ili na prikladnost cijene ili naknade; ili kad
— one sadrže popise ugovornih uvjeta koje se smatra nepoštenim[.]
2. Komisija osigurava da su informacije iz stavka 1. potrošačima i trgovcima lako dostupne, između ostalog, i na odgovarajućoj internetskoj stranici.
3. Komisija dostavlja informacije iz stavka 1. ostalim državama članicama i Europskom parlamentu. Komisija se o tim informacijama savjetuje sa zainteresiranim stranama.
106 Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon , osobito t. 2. izreke. 107 Vidjeti dokument Common position of national authorities within the CPC network concerning the protection
of consumers on social networks (Zajedničko stajalište nacionalnih tijela u mreži CPC-a o zaštiti potrošača na
društvenim mrežama (studeni 2016.), http://europa.eu/rapid/press-release_IP-17-631_hr.htm . 108 Članak 8.a dodan na temelju članka 32. Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača, SL L 304, 22.11.2011.,
str. 64.–88.
18
Uvodna izjava 17.
budući da bi za potrebe ove Direktive popis priloženih odredaba mogao imati samo indikativnu vrijednost i da zbog minimalističke naravi Direktive države članice mogu njihov opseg proširiti ili ograničiti u svojim nacionalnim propisima;
Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i nacionalno pravo međusobno
djeluju na različite načine. Postoje
odredbe kojima se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prenosi u nacionalno pravo, uključujući one kojima se proširuje njihovo područje primjene ili utvrđuju stroži zahtjevi, te
odredbe nacionalnog prava, materijalne ili postupovne naravi, kojima se obuhvaćaju dodatni aspekti, no koje treba uzeti u obzir kada sudovi trebaju donijeti odluku u predmetima koji se odnose na nepoštene ugovorne odredbe.
2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje područja primjene (članci 8. i 8.a
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), uključujući ulogu
nacionalnih vrhovnih sudova
Države članice mogu na temelju članka 8. osigurati veću razinu zaštite potrošača od razine predviđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima109. Člankom 8.a
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima110 obvezuje se države članice na obavješćivanje o nacionalnim pravilima koja sadržavaju strože standarde ili kojima se
proširuje područje primjene nacionalnih propisa kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima111.
Na primjer, države članice mogu nacionalna pravila kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima primijeniti i na pojedinačno dogovorene ugovorne uvjete112 ili na odnose između poslovnih subjekata ili na transakcije između potrošača113.
Države članice mogu i postrožiti ta pravila, osobito primjenom blažeg praga za određivanje nepoštenosti ugovorne odredbe. Na primjer, mogu donijeti „crni popis” ugovornih odredaba koje se uvijek smatraju nepoštenima, a da ih se ne mora pojedinačno procjenjivati u skladu s
općim testom za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima114 i/ili različite vrste „sivih popisa”. Više informacija o
Prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nalazi se u odjeljku 3.4.7.
109 To je potvrđeno, na primjer, u točki 55. predmeta C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv
Amazon: „[…] U tom smislu valja primijetiti da razina zaštite potrošača varira još uvijek od države do države,
sukladno članku 8. Direktive 93/13, tako da ocjena odredbe može varirati, pri čemu su sve stvari jednake
uostalom, s obzirom na mjerodavno pravo.” Sud je to potvrdio i u predmetu C-453/10 Pereničová i Perenič. 110 Uvršteno na temelju članka 32. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011.
o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća, SL L 304, 22.11.2011., str. 64.–88. 111 Prijavljeni nacionalni propisi nalaze se u Prilogu 2. i na:
https://ec.europa.eu/info/notifications -under-article-8a-directive-93-13-eec_en 112 Izričito navedeno u prvoj alineji članka 8.a stavka 1. 113 Posljednje dvije primjene nisu izričito navedene u članku 8.a. 114 U točki 61. predmeta C-143/13 Matei i Matei Sud je potvrdio da je crni popis” odredaba koje se moraju
smatrati nepoštenima obuhvaćen strožim propisima koje države članice mogu usvojiti ili zadržati u području
19
Nacionalnim pravom može se, na primjer, propisati da zbog netransparentnosti ugovorne
odredbe izravno postaju nevaljane, a da nije potrebno primijeniti test za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1.115
Sud116 je također pojasnio da zbog članka 8. za države članice ne postoji obveza da u skladu s člankom 4. stavkom 2.117 zahtijevaju da se definicija glavnog predmeta ili primjerenost cijene i naknade mogu ocjenjivati samo ako relevantne odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene.
Sud118 je potvrdio da sudska praksa vrhovnih sudova nije obuhvaćena strožim nacionalnim propisima na temelju članka 8. Ipak, u slučaju kad nacionalni vrhovni sudovi donesu određene
kriterije za procjenu nepoštenosti ugovornih odredaba koje će niži sudovi de facto morati poštovati kako ne bi došlo do poništavanja njihove odluke ili koje će niže sudove formalno obvezivati, načelno je to u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima. Međutim, kriteriji nacionalnih vrhovnih sudova moraju biti u skladu sa sudskom praksom Suda i njima se ne smije onemogućiti nadležnom sudu da potrošačima za zaštitu
njihovih prava ponudi djelotvorno pravno sredstvo ili da pitanje uputi Sudu radi prethodne odluke119.
2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
Ostala nacionalna pravila koji se mogu primjenjivati u slučajevima koji se odnose na nepoštene ugovorne odredbe uključuju opće odredbe ugovornog prava, osobito o sklapanju i
valjanosti ugovorâ, kao i poslovnike za postupke pred nacionalnim sudovima. Takva pitanja nisu posebno uređena Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ali mogu znatno utjecati na njezinu primjenu.
Na primjer, iako se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje na procjenu pojedinačnih ugovornih odredaba u ugovorima između poslovnih subjekata i
potrošača, njome se ne uređuje valjanost cjelokupnog ugovora. Međutim, postoji mogućnost da nepoštenost jedne ugovorne odredbe ili više njih na temelju nacionalnog ugovornog prava može dovesti do nevaljanosti cjelokupnog ugovora, na primjer, u slučaju kada se ugovor ne
može izvršiti bez dogovora o ključnim obvezama stranaka. Ta se mogućnost razmatra u članku 6. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i u odjeljku 4.
Nadalje, u nacionalnom pravu postoje pravila kojima bi mogla biti predviđena nevaljanost cjelokupnog ugovora, na primjer, u slučaju kada se njime krši zakonska zabrana, kad je ugovor lihvarski ili se njime na drugi način krše zahtjevi osnovne moralnosti. Osim toga,
prema nacionalnom pravu, potrošači će možda moći poništiti ugovore sklopljene na temelju prijevarnog ili agresivnog postupanja prodavatelja robe ili pružatelja usluga, koje se može
smatrati zavaravajućom, agresivnom ili na drugi način nepoštenom poslovnom praksom u smislu Direktive 2005/29/EZ.
Kada u takvim slučajevima ujedno postoje i nepoštene ugovorne odredbe, Direktivom o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ta se nacionalna pravila neće dovoditi u
koje se odnosi na Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kako bi osigurale najviši stupanj
zaštite potrošača, u skladu s pravom EU-a. 115 Vidjeti i odjeljak 4. u kojem je opisan odnos između transparentnosti i nepoštenosti. 116 Predmet C-484/08 Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid , t. 41.–44. 117 Funkcija članka 4. stavka 2. dodatno je objašnjena u odjeljku 3.1. 118 Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 69. 119 Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 62.–71.; predmet C-118/17 Dunai,
t. 60.–64.
20
pitanje sve dok se njima ne dovodi u pitanje djelotvornost Direktive, osobito njezina članka 6.
stavka 1.120 Sud121 je naveo da u načelu pravila o nevaljanosti ugovora treba razmatrati prema njihovoj logici122 te da su takvi propisi, u slučaju kada se poklapaju s nepoštenim ugovornim
odredbama, prihvatljivi na temelju članka 8. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u mjeri u kojoj za potrošače za posljedicu imaju povoljnije rezultate od minimalne zaštite koja se zahtijeva Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima123.
Potrebno je naglasiti da, unutar svojeg područja primjene, pravo EU-a ima prednost pred nacionalnim pravom i da su nacionalna tijela, uključujući sudove, obvezna tumačiti
nacionalno pravo što je više moguće u skladu s pravom EU-a kako bi se osigurala njegova djelotvornost. Prema riječima Suda124
[…] valja podsjetiti da je nacionalni sud koji postupa u sporu isključivo između pojedinaca
dužan, kad primjenjuje odredbe unutarnjeg prava, uzeti u obzir sveukupnost pravila nacionalnog prava i tumačiti ih u najvećoj mogućoj mjeri u svjetlu teksta kao i cilja direktive mjerodavne u konkretnom području, radi postizanja rješenja usklađenog s njezinim ciljem
[…125].
U slučaju kad se nacionalno pravo, uključujući postupovna pravila, ne može tumačiti u skladu s pravom EU-a, nacionalni suci moraju ih zanemariti i usmjeriti se izravno na pravo Unije126.
Sud127 je potvrdio da je obveza nacionalnih sudova osigurati puni učinak Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tako da prema potrebi, na vlastitu inicijativu, ne primjenjuju svaku suprotnu odredbu nacionalnog prava, čak i ako je ona donesena kasnije.
Stoga sudovi ne moraju nužno zatražiti ili čekati prethodno stavljanje izvan snage takve odredbe kroz zakonodavni ili bilo koji drugi postupak predviđen ustavom. Time su
obuhvaćeni predmeti u kojima nacionalnim pravom nije predviđena procjena nepoštenih
120 O članku 6. stavku 1. podrobnije se raspravlja u odjeljku 4., a o njegovim postupovnim implikacijama u
odjeljku 5. 121 Npr. u predmetu C-453/10 Pereničová i Perenič. 122 Vidjeti predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 46. i 47. in fine: „46. Slijedom toga, utvrđenje da je
poslovna praksa nepoštena ne utječe izravno na valjanost ugovora s gledišta članka 6. stavka 1. Direktive 93/13.
47. […] Utvrđenje da je takva poslovna praksa nepoštena jedan je od elemenata na kojima nadležni sud može, u
skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 93/13, temeljiti svoju ocjenu nepoštenosti ugovornih odredaba koje se
odnose na troškove zajma odobrenog potrošaču. Međutim, takvo utvrđenje ne utječe izravno na ocjenu valjanosti
sklopljenog ugovora o kreditu s gledišta članka 6. stavka 1. Direktive 93/13.” 123 Predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 35.: „Stoga se Direktivom 93/13 ne sprečava da država članica u
skladu s pravom Europske unije donese nacionalno zakonodavstvo prema kojem se ugovor sklopljen između
trgovca i potrošača koji sadržava jednu nepoštenu odredbu ili više njih može u cijelosti proglasiti ništetnim ako
će se time osigurati bolja zaštita potrošača.” 124 Npr. spojeni predmeti C-482/13, C-484/13, C-485/13 i C-487/13 Unicaja Banco, t. 38. 125 Upućivanje na predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 64. 126 Predmet 106/77 Simmenthal, t. 21.–26. Načela utvrđena u predmetu Simmenthal potvrđena su, na primjer, u
predmetu C-689/13 PFE, t. 40. i 41.:
40. Nacionalni sud koji u okviru svoje nadležnosti mora primijeniti odredbe prava Unije ima dužnost
osigurati puni učinak tih pravnih pravila izuzimajući po potrebi od primjene, ostavljajući na vlastitu inicijativu
neprimijenjenom svaku suprotnu odredbu nacionalnog prava, čak i ako je ona donesena kasnije, bez potrebe da
zatraži ili čeka prethodno stavljanje izvan snage te odredbe kroz zakonodavni ili bilo koji drugi postupak
predviđen ustavom […] (upućivanje na predmet Simmenthal, t. 21. i 24. te predmet C-112/13 A, t. 36.).
41. Naime, svaka odredba nacionalnog pravnog poretka i svaka zakonodavna, administrativna ili sudska
praksa koja bi umanjivala učinkovitost prava Unije time što uskraćuje sucu nadležnom za primjenu tog prava
ovlast da već u samom trenutku te primjene učini sve što je nužno da ostavi po strani nacionalne zakonodavne
odredbe koje bi mogle spriječiti puni učinak pravnih pravila Unije, bila bi nespojiva sa zahtjevima koji čine
samu bit prava Unije […] (upućivanje na predmet Simmenthal, t. 22. i predmet C-112/13 A, t. 37.). 127 Predmet C-118/17 Dunai, t. 61.
21
ugovornih uvjeta po službenoj dužnosti ili se ona čak sprečava, iako se takva kontrola
zahtijeva Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima128, ili u slučaju kad se nacionalnom pravom na drugi način krši Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima ili načela ekvivalentnosti i djelotvornosti129.
Države članice istodobno su dužne izmijeniti pravila koja nisu u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, uključujući u slučajevima kad postoje
nesigurnosti pri njihovu tumačenju130.
3. Opći test za utvrđivanje nepoštenosti i zahtjevi transparentnosti
3.1. Općenito o nepoštenosti i transparentnosti
Članak 3. stavci 1. i 3.
1. Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako
u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. […]
3. Prilog sadrži indikativan i netaksativni popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima.
Članak 4.
1. Ne dovodeći u pitanje članak 7., nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se u
obzir uzimaju priroda robe ili usluga na koje se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi.
2. Procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi se na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani, i isporučene usluge i robu, na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
Članak 5.
U slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te
odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Ako postoji sumnja oko značenja neke odredbe, prednost ima tumačenje koje je najpovoljnije za potrošača. Ovo pravilo o tumačenju ne primjenjuje se u kontekstu postupka utvrđenog u članku 7. stavku 2.
Uvodna izjava 16.
[…] budući da prilikom donošenja procjene o dobroj vjeri posebnu pozornost treba posvetiti
jačini polazišta pregovaračkih strana, zatim je li potrošač bio naveden da prihvati odredbu i je
128 To se naznačuje u predmetu C-168/15 Milena Tomášová, u kojem je Sud donio odluku da u određenim
uvjetima države članice mogu potrošačima nadoknaditi štetu nastalu činjenicom da sud koji odlučuje u
posljednjem stupnju nije po službenoj dužnosti procijenio relevantne ugovorne odredbe iako je to bio dužan
učiniti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i ako u tom pogledu u
nacionalnom pravu nije postojalo izričito pravilo. Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, C-49/14
Finanmadrid, C-176/17 Profi Credit Polska i C-632/17 PKO primjeri su u kojima je Sud utvrdio da su
nacionalni sudovi bili dužni na vlastitu inicijativu procijeniti nepoštenost ugovorne odredbe iako takva procjena
nije bila predviđena nacionalnim pravom. O pitanju kontrole nepoštenosti ugovornih odredaba po službenoj
dužnosti detaljno se raspravlja u odjeljku 5. 129 O odnosu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i naciona lnih postupovnih pravila
konkretnije se raspravlja u odjeljku 5. 130 U predmetu C-144/99 Commission v Netherlands, t. 21., Sud je naglasio da je pravna sigurnost nužan uvjet u
vezi s prenošenjem Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
22
li roba ili usluga prodana ili pružena na temelju posebne narudžbe potrošača; budući da
prodavatelj robe ili pružatelj usluga možda ispunjava uvjet o dobroj vjeri ako postupa pošteno i pravedno u odnosu na drugu stranu o čijim zakonitim interesima mora voditi računa;
Uvodna izjava 20.
budući da bi se ugovori trebali sastavljati jasnim, razumljivim jezikom, potrošač bi zapravo trebao dobiti mogućnost da pregleda sve odredbe i, u slučaju kakvih dvojbi, trebalo bi
prevagnuti tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije;
Točka 1. podtočka (i) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
iz članka 3. stavka 3.
1. Odredbe čiji su predmet ili svrha:
[…]
i. neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojima se nije imao stvarne mogućnosti upoznati prije sklapanja ugovora;
j. davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor
bez valjanog razloga predviđenog ugovorom;
U članku 3. stavku 1. navodi se da se nepoštenost ugovornih odredaba koje primjenjuju
prodavatelji robe ili pružatelji usluga procjenjuje prema općem testu. Taj se općeniti test treba održavati u propisima država članica i njihova tijela moraju ga primjenjivati od slučaja do slučaja pri procjeni pojedinačnih odredaba.
Osim općeg testa iz članka 3. stavka 1., članak 3. stavak 3. odnosi se na prilog u kojem je sadržan indikativan i nepotpun popis ugovornih odredaba koje se mogu smatrati
nepoštenima131.
Nadalje, u Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima sadržani su zahtjevi
transparentnosti za prodavatelje robe ili pružatelje usluga koji se koriste ugovornim
odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. Izraženi su u pravilima kojima se utvrđuje da ugovorne odredbe moraju biti jasne i razumljive (jasno i razumljivo sastavljene)
(članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) i u zahtjevu da se potrošaču mora pružiti stvarna mogućnost upoznavanja s ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora (točka 1. podtočka (i) priloga i uvodna izjava 20.).
Prema Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtjevi transparentnosti imaju tri funkcije:
Prema drugoj rečenici iz članka 5. ugovorne odredbe koje nisu jasno i razumljivo sastavljene potrebno je tumačiti u korist potrošača132.
131 U predmetu C-143/13 Matei i Matei, t. 60., Sud na prilog upućuje kao na „sivi popis”. Međutim, mogu
postojati određene varijacije u razumijevanju pojma „sivi popis” u Direktivi prenesenoj u zakonodavstvo država
članica, što može uključivati samo indikativan popis kao u prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima, ali i pravnu pretpostavku da su navedene odredbe nepoštene. 132 Međutim, prema trećoj rečenici iz članka 5. od tog se načela odstupa u slučaju kolektivnih postupaka kojima
se nastoji spriječiti stalna upotreba određene ugovorne odredbe (vidjeti i predmet C-70/03 Komisija/Španjolska,
t. 16.).
23
Na temelju članka 4. stavka 2. glavni predmet ili primjerenost cijene i naknade utvrđeni u ugovoru podliježu procjeni iz članka 3. stavka 1. samo u mjeri u kojoj te odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene133.
Neispunjavanje zahtjeva transparentnosti može biti važno pri procjeni nepoštenosti ugovorne odredbe134 te čak ukazivati na nepoštenost135.
Sud je izradio smjernice o zahtjevima transparentnosti kojih se prodavatelji robe ili pružatelji usluga moraju pridržavati i o kriterijima za opći test za utvrđivanje nepoštenosti. Više
informacija o transparentnosti nalazi se u odjeljku 3.3., dok se u odjeljku 3.4. nalazi više informacija o općem testu za utvrđivanje nepoštenosti.
Sud je istodobno u više navrata naveo136 da, iako je njegova uloga dati smjernice o tumačenju
transparentnosti i nepoštenosti, na nacionalnim je tijelima, osobito nacionalnim sudovima,
da u svjetlu posebnih okolnosti pojedinog slučaja procijene transparentnost i
nepoštenost konkretnih ugovornih odredaba. Sud137 je to izrazio na sljedeći način:
42. Iako je istina da je u izvršavanju nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 234. EZ138 u predmetu Océano Grupo Editorial i Salvat Editores, točki 22. tumačio opće kriterije kojima je zakonodavac Zajednice upotrijebio kako bi definirao pojam nepoštenih odredaba, Sud ipak ne
može donijeti odluku o primjeni tih općih kriterija na konkretnu odredbu, što se mora razmotriti u svjetlu posebnih okolnosti predmetnog slučaja (vidjeti predmet Freiburger
Kommunalbauten, t. 22.).
43. Na nacionalnom je sudu da u svjetlu prethodno navedenog procijeni može li se ugovornu odredbu smatrati nepoštenom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive.
Na nacionalnom sudu je da s obzirom na okolnosti svojstvene konkretnom predmetu odredi
ispunjava li odredba zahtjeve dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti.
Isto vrijedi i u pogledu ispitivanja jesu li ugovorne odredbe obuhvaćene pojmom „glavni
predmet ugovora” odnosno odnosi li se ispitivanje na „primjerenost cijene i naknade” u smislu članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima139.
S obzirom na navedeno Sud140 se uglavnom suzdržava od donošenja konačne procjene
nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe te tu procjenu prepušta nacionalnom sudu koji je uputio zahtjev. Međutim, u određenim je predmetima Sud ipak pružio prilično jasne naznake
u pogledu nepoštenosti određene ugovorne odredbe141.
133 Međutim, ako su države članice odlučile da neće prenijeti taj zahtjev, nacionalna tijela mogu obaviti procjenu
moguće nepoštenosti glavnog predmeta ili cijene ili naknade čak i ako su relevantne ugovorne odredbe jasno i
razumljivo sastavljene. Vidjeti predmet C-484/08 Caja de Ahorros Monte de Piedad de Madrid , t. 40.–44. 134 Predmet C-472/10 Invitel, t. 1. izreke i t. 30. i 31.; predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 27. 135 Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon , t. 2. izreke i t. 65.–71. 136 Od predmeta C-237/02 Freiburger Kommunalbauten. 137 Navod je preuzet iz predmeta C-243/08 Pannon GSM, t. 42. i 43. Sličan se tekst može pronaći, na primjer, u
predmetu C-421/14 Banco Primus, t. 57. Predmet C-415/11 Aziz, t. 66. i tamo navedena sudska praksa, Predmet
C-226/12 Constructora Principado, t. 20., predmet C-472/10 Invitel, t. 22. i predmet C-237/02 Freiburger
Kommunalbauten, t. 23.–25. te izreka. 138 Odgovara članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). 139 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 32. i 33. 140 Nakon predmeta C-240/98 Océano Grupo Editorial, t. 2. izreke. 141 Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 71. i t. 2. izreke, spojeni predmeti
C-240/98 do C-244/98 Océano Grupo Editorial, t. 21.–24.
24
Nacionalni sudovi mogu izraditi konkretnije kriterije za procjenu nepoštenosti ugovornih
uvjeta sve dok su u skladu s metodologijom koju je utvrdio Sud142. U mjeri u kojoj, u interesu osiguravanja jedinstvenog tumačenja prava, nacionalni vrhovni sudovi donose obvezujuće
odluke o načinima provedbe Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, takve odluke ne mogu spriječiti pojedinačne sudove da osiguraju puni učinak te direktive i da potrošačima pruže djelotvorno pravno sredstvo niti da od Suda zatraže donošenje prethodne
odluke143.
Ovom Obavijesti ne može se obuhvatiti bogata sudska praksa o procjeni određenih vrsta
ugovornih odredaba u državama članicama.
3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na glavni predmet ugovora ili cijenu i
naknadu (članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
Ugovorne odredbe koje se odnose na glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu obuhvaćene
su područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima144. Posebnost je tih ugovornih odredaba to što je na temelju minimalnog standarda iz članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u ugovornim odredbama145 procjena njihove
nepoštenosti u skladu s člankom 3. stavkom 1. isključena146 ili ograničena147 ako su jasno i razumljivo sastavljene ili, drugim riječima, ako takve odredbe ispunjavaju zahtjeve
transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Budući da se u članku 4. stavku 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u ugovornim odredbama utvrđuje iznimka od primjene testa za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1., ta se
odredba mora strogo tumačiti148. Članak 4. stavak 2. mora se jedinstveno tumačiti u cijeloj Europskoj uniji, uzimajući u obzir svrhu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima149. Nacionalni sudovi moraju u pojedinačnim slučajevima utvrditi (a) odnosi li se određena ugovorna odredba na definiciju glavnog predmeta ugovora odnosno hoće li
142 Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés. 143 Predmet C-118/17 Dunai, t. 57.–64. te spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo
Cortés. 144 Vidjeti, na primjer, predmete C-348/14 Bucura, t. 50., C-484/08 Caja de Ahorros y Monte de Piedad de
Madrid, t. 32. i C-76/10 Pohotovost’, t. 72. 145 U slučaju kada države članice nisu u svoje nacionalno pravo prenijele to ograničenje sadržano u članku 4.
stavku 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (vidjeti Prilog 2. ovoj Obavijesti),
nepoštenost takvih odredaba, uključujući primjerenost cijene, može se procijeniti neovisno o netransparentnosti.
U predmetu C-484/08 Caja de Ahorros Monte de Piedad Sud je potvrdio da je takvo prenošenje u nacionalno
zakonodavstvo obuhvaćeno člankom 8. Sud je u točki 1. izreke naveo: „Članak 4. stavak 2. i članak 8. Direktive Vijeća 93/13/EEZ […] treba tumačiti na način da nisu u suprotnosti s nacionalnim propisima, […], kojima se
odobrava sudsko preispitivanje u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba koje se odnose na definiciju glavnog
predmeta ugovora ili primjerenost cijena i naknade, s jedne strane, u odnosu na usluge ili robu koji se isporučuju
u zamjenu, s druge strane, čak i u slučaju kada su te odredbe razumljivo sastavljene.” 146 S obzirom na glavni predmet ugovora. 147 Osim procjene primjerenosti cijene ili naknade. 148 Predmet C-186/16 Andriciuc t. 34.; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 42. i predmet C-96/14 Van
Hove, t. 31. Od Suda je zatraženo da dodatno protumači to pitanje u predmetu C-84/19 Credit Profi Polska (u
tijeku 31. svibnja 2019.). 149 Predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 50.
25
ispitivanje njezine nepoštenosti podrazumijevati procjenu primjerenosti cijene i naknade150 te
(b) jesu li takve ugovorne odredbe jasno i razumljivo sastavljene151.
3.2.1. Ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora
Sud je smatrao da pod ugovornim odredbama koje su obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora” u smislu članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba razumjeti one odredbe kojima se utvrđuju bitne činidbe tog
ugovora koje ga određuju kao takvog152. Suprotno tome, odredbe koje su akcesornog značaja ne mogu biti obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora”153. Kako bi se
utvrdilo je li odredba obuhvaćena pojmom „glavnog predmeta ugovora”, treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe ugovora kao i pravni i činjenični kontekst154.
Sud155 je o kreditima u stranoj valuti naveo sljedeće:
37. U ovom slučaju nekoliko elemenata iz spisa dostupnog Sudu upućuje na to da je ugovorna odredba, […], sadržana u ugovoru o kreditu sklopljenom u stranoj valuti između pružatelja usluga i potrošača, o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori i na temelju koje se kredit
mora vratiti u istoj valuti, obuhvaćena pojmom ‚glavni predmet ugovora’ u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13.
38. […] činjenica da se [zajam] mora vratiti u određenoj valuti načelno je povezana sa samom naravi obveze dužnika, a ne s akcesornim načinom plaćanja, što je čini bitnim elementom ugovora o [kreditu].
U tom je pogledu Sud156 istaknuo razliku između ugovornih odredaba kojima se propisuje da
se kredit mora vratiti u istoj valuti i ugovornih odredaba na temelju kojih se kredit u stranoj valuti mora vratiti u nacionalnoj valuti prema prodajnom tečaju banke157. Sud158 je smatrao da
se ugovornom odredbom, sadržanom u ugovoru o kreditu u stranoj valuti, prema kojoj se kredit mora vratiti u istoj valuti u kojoj je sklopljen, utvrđuje bitna činidba koja ga određuje kao takvog. Stoga se ona odnosi na „glavni predmet ugovora” u smislu članka 4. stavka 2. U
tom je pogledu nebitno stavlja li se iznos zajma potrošaču na raspolaganje u lokalnoj valuti, a ne u valuti propisanoj ugovorom159. Suprotno tome, Sud je smatrao da odredba kojom se
definira mehanizam konverzije valute ima akcesorni značaj160.
3.2.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu
Odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu, tj. financijske obveze potrošača, načelno
podliježu testu za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1. Međutim, na temelju
150 Predmet C-143/13 Matei i Matei t. 53. 151 Predmet C-51/17 OTP Bank i OTP Faktoring, t. 68., predmet C-118/17 Dunai, t. 49. 152 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 35.; predmet C-484/08 Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid , t. 34.–
44.; predmet C-96/14 Van Hove, t. 33. 153 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 36.; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 50. i predmet C-96/14 Van
Hove, t. 33. 154 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 50 i 51. 155 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 37. i 38. 156 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 39.–41. 157 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai. 158 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 41., predmet C-119/17, Lupean, t. 17. 159 Predmet C-119/17, Lupean, t. 18.–21. 160 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai.
26
članka 4. stavka 2.161 test za utvrđivanje nepoštenosti može uključivati procjenu primjerenosti
cijene i naknade ili, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19., „odnosa kvalitete i cijene ponuđene robe ili usluge” samo u slučaju netransparentnosti relevantnih odredaba. Suprotno
tome, nepoštenost drugih aspekata koji se odnose na cijenu i naknadu, kao što je mogućnost jednostranih izmjena cijena ili mehanizam za jednostrane izmjene cijena, treba procijeniti čak i kad su relevantne odredbe potpuno transparentne.
Sud162 je u kontekstu ugovora o kreditu na sljedeći način opisao ograničenje pri procjeni takvih ugovornih odredaba:
Odredbe o protučinidbi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu
koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredaba, osim što se tiče pitanja je li iznos ugovorom ugovorene naknade ili cijene u skladu s
uslugom koju je davatelj kredita zauzvrat pružio.
Sud163je nadalje pojasnio da ugovorne odredbe o izmjeni cijena u potpunosti podliježu testu za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1.:
[…] Međutim, to se izuzimanje ne može primijeniti na odredbu koja se odnosi na mehanizam za izmjenu cijena usluga koje se pružaju potrošaču.
To je u skladu s činjenicom da se u prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrđuju uvjeti koje odredbe o izmjenama cijena moraju zadovoljavati kako se ne bi smatrale nepoštenima164.
Nadalje, Sud smatra da to što je na temelju Direktive 2008/48/EZ određena naknada trebala biti uključena u izračun ukupnog troška potrošačkog kredita ne znači da je ugovorna odredba
kojom se utvrđuje ta naknada obuhvaćena člankom 4. stavkom 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima165.
Sud je na kraju pojasnio da se primjerenost cijene ili naknade izuzima iz procjene
nepoštenosti samo ako se relevantnim odredbama utvrđuje stvarna naknada za proizvod ili uslugu koja se pruža166. Na toj je osnovi Sud167 donio odluku da se
[…] navedeno izuzimanje ne može […] primijeniti na ugovorne odredbe koje […] samo
određuju tečaj zamjene za stranu valutu u kojoj je izražen ugovor o kreditu radi obračuna otplate, iako davatelj kredita prilikom tog obračuna ne pruža nikakvu uslugu zamjene deviza pa te odredbe stoga ne sadrže nikakvu ‚naknadu’ čija se primjerenost, s obzirom na to da bi
bila riječ o protučinidbi za činidbu davatelja kredita, zbog toga ne bi mogla podvrgnuti ocjeni
161 Sudovima se u nacionalnom pravu može dati mogućnost procjene primjerenosti cijene čak i kad su te
odredbe jasno i razumljivo sastavljene (vidjeti Prilog 2. ovoj Obavijesti). 162 Npr. predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 56. 163 Predmet 472/10 Invitel, t. 23. 164 Sud je u predmetu 472/10 Invitel, t. 24., naveo sljedeće: „Kad je riječ o ugovornoj odredbi kojom se predviđa
izmjena ukupne cijene usluge koja se pruža potrošaču, treba istaknuti da, u svjetlu točke 1. podtočaka (j) i (l) i
točke 2. podtočaka (b) i (d) priloga Direktivi, treba posebno navesti razlog i način izmjene prethodno navedene
cijene, pri čemu potrošač ima pravo na raskid ugovora.” 165 Predmet C-143/13 Matei i Matei, posebno t. 47. Nadalje, to što naknada ne odgovara stvarnoj usluzi znači da
se njezina procjena ne bi odnosila na primjerenost te naknade, t. 70. 166 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 57. i 58. 167 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 58., potvrđeno, na primjer, u predmetu C-143/13 Matei i Matei,
t. 70.
27
nepoštenosti na temelju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13.
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.3.1. Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima
Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
primjenjuju se na sve vrste ugovornih odredaba (o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori168) koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima169.
Sud je široko tumačio zahtjev iz članka 4. stavka 2. i članka 5. na temelju kojeg ugovorne odredbe moraju biti jasno i razumljivo sastavljene. U tom je pogledu Sud uzeo u obzir da je,
na temelju točke 1. podtočke (e) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, činjenica da potrošači nisu imali stvarne mogućnosti upoznati se s ugovornim
odredbama170 naznaka nepoštenosti tih odredaba.
Iako Sud nije posebno razmatrao mnoge čimbenike navedene u nastavku, Komisija smatra da će sljedeći čimbenici biti relevantni u procjeni je li određena ugovorna odredba jasno i
razumljivo sastavljena u smislu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima:
je li potrošač imao stvarnu mogućnost upoznati se s ugovornom odredbom prije sklapanja ugovora. To obuhvaća i pitanje je li potrošač imao pristup ugovornim odredbama i je li ih mogao pročitati. U slučaju kada se ugovorna odredba odnosi na prilog ili drugi dokument, potrošač mora imati pristup i tim dokumentima;
razumljivost pojedinih odredaba po pitanju jasnoće teksta i specifičnosti terminologije, kao i, prema potrebi, u odnosu na druge ugovorne odredbe171. S tim u vezi, potrebno je
uzeti u obzir položaj ili perspektivu potrošača kojima su relevantne odredbe namijenjene172; to uključuje i pitanje je su li potrošači kojima su relevantne odredbe
namijenjene u dovoljnoj mjeri upoznati s jezikom na kojem su odredbe sastavljene;
način na koji su ugovorne odredbe prikazane. To može uključivati aspekte kao što su:
o jasnoća vizualnog prikaza, uključujući veličinu fonta,
o činjenicu ima li ugovor logičku strukturu i jesu li važne odredbe istaknute prema svojoj važnosti i nisu li sakrivene među ostalim odredbama,
o ili nalaze li se odredbe u ugovoru ili u kontekstu gdje se to razumno očekuje, uključujući u vezi s drugim povezanim ugovornim odredbama itd.
Na primjer, ugovorne odredbe čiji se učinak može razumjeti samo ako ih čitamo zajedno ne smiju biti prikazane na način da je njihov zajednički učinak neprimjetan, npr. uvrštavanjem u različite dijelove ugovora173.
168 Osim ako se nacionalni akt o prenošenju odnosi i na ugovorne odredbe o kojima su se vodili pojedinačni
pregovori (vidjeti Prilog 2. Obavijesti). 169 C-119/17 Lupean, t. 23., predmet C186//16 Andriciuc, t. 43. i tamo navedena sudska praksa. 170 U uvodnoj izjavi 20. navodi se da bi „potrošač [...] zapravo trebao dobiti mogućnost da pregleda sve
odredbe”. 171 Predmet C-96/14 Van Hove, t. 50. 172 Predmet C-96/14 Van Hove, t. 48. 173 Mišljenje nezavisnog odvjetnika Hogana od 15. svibnja 2019. u predmetu C-621/17 Kiss, t. 41.
28
Sud je standarde transparentnosti temeljio na članku 4. stavku 2. i članku 5., upućujući
ponekad i na uvodnu izjavu 20. i Prilog Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, osobito točku 1. podtočke (i) i (j), kao i zahtjeve u pogledu informiranja, kojima
se nadilaze prethodno navedeni aspekti. U tom pogledu Sud upotrebljava pojam „zahtjevi materijalne transparentnosti”174. Prema riječima Suda transparentnost se ne može „ograničiti isključivo na razumljivost ugovornih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini te podrazumijeva
da potrošači moraju biti u stanju procijeniti ekonomske posljedice” ugovorne odredbe ili ugovora175:
44. Kad je riječ o obvezi transparentnosti ugovornih odredbi, koja proizlazi iz članka 4.
stavka 2. Direktive 93/13, Sud je istaknuo da se ta obveza, također istaknuta u članku 5. te direktive, ne može ograničiti isključivo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i
jezičnoj razini, nego da, naprotiv – s obzirom na to da se sustav zaštite uspostavljen spomenutom direktivom temelji na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluge, osobito u pogledu razine obaviještenosti – navedenu
obvezu jasnog i razumljivog sastavljanja ugovornih odredbi i, slijedom toga, [obvezu]
transparentnosti koja se utvrđuje tom direktivom treba shvatiti u širem smislu […]176.
45. Slijedom navedenog, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva obvezu da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranje mehanizma na koji upućuje dotična odredba kao i, ako je to potrebno, odnos između tog
mehanizma i mehanizma utvrđenog drugim odredbama, tako da taj potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za
njega proizlaze […]177.
To široko tumačenje transparentnosti obuhvaća i shvaćanje da prodavatelji robe i pružatelji usluga moraju potrošačima pružiti jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim implikacijama/posljedicama prije sklapanja ugovora. Sud je u više navrata naglasio važnost
takvih informacija kako bi potrošači mogli razumjeti opseg svojih prava i obveza prije nego što ugovor postane obvezujući. Sud178 je naveo da
[…] ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o
ugovornim uvjetima i posljedicama sklapanja od temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga […]179.
Sud je dodatno pojasnio zahtjeve, osobito u pogledu ugovornih odredaba koje su ključne za
opseg obveza koje potrošači prihvaćaju, na primjer u pogledu ugovornih odredaba koje su bitne za utvrđivanje plaćanja na koja se potrošači obvezuju na temelju ugovora o kreditu.
Neke od tih odluka posebno se odnose na ugovore o hipotekarnom kreditu (sklopljene) u
174 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 48. i 49. 175 Npr. predmet C-186/16 Andriciuc, ovdje navedene točke 44. i 45. Slične izjave mogu se pronaći, na primjer, u
predmetima C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 71. i 72., C-191/15 Verein für Konsumentenforschung protiv
Amazon, t. 68. i C-96/14 Van Hove, t. 40. s daljnjim upućivanjima. 176 Upućivanje na predmete C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 71. i 72. C-348/14 Bucura, t. 52. 177 Upućivanje na predmete C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 75., i predmet C-96/14 Van Hove, t. 50. 178 Na primjer, u predmetu C-186/16 Andriciuc, t. 48. ovdje navedena. 179 Upućivanje na predmete C-92/11 RWE Vertrieb, t. 44., te C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i
dr., t. 50.
29
stranoj valuti ili indeksirane uz stranu valutu. Sud je sažeo standard koji se očekuje od
prodavatelja robe ili pružatelja usluga kako slijedi180:
[…] na nacionalnom sudu je da provjeri, kada razmatra sve okolnosti sklapanja ugovora, jesu li u predmetnom slučaju potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja
na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu
svojega zajma.
Odlučujuću ulogu u toj ocjeni ima, s jedne strane, pitanje jesu li odredbe sastavljene jasno i razumljivo, tako da prosječnom potrošaču, odnosno uobičajeno obaviještenom potrošaču koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, omoguće procijeniti tu cijenu i,
s druge strane, okolnost povezana s nenavođenjem u ugovoru o kreditu informacija koje se smatraju bitnima s obzirom na narav robe ili usluga
koje su predmet tog ugovora […]181
Sud je te standarde primijenio, na primjer, na funkcioniranje mehanizama konverzije valute koji se primjenjuju na hipotekarne kredite indeksirane uz stranu valutu182 te na dospjele kamate i naknade, uključujući njihovu prilagodbu, na temelju ugovora o potrošačkom
kreditu183. Nadalje, Sud je te standarde transparentnosti primijenio na činjenicu da, u pogledu zajmova u stranoj valuti, potrošači snose rizik od pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruju
svoj dohodak184. Takav pad vrijednosti doista može utjecati na njihovu mogućnost vraćanja zajma. U takvim slučajevima Sud traži da prodavatelj robe ili pružatelj usluga utvrdi moguće promjene tečaja i rizike koji proizlaze iz zajma u stranoj valuti te traži od nacionalnih sudova
da provjere je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga potrošaču pružio sve potrebne informacije koje mu omogućuju procjenu svojih financijskih obveza185. Relevantno je i li
prodavatelj robe ili pružatelj usluga tim važnim informacijama dao odgovarajući značaj.
Sud je dalje naveo da nacionalni sudovi moraju pri procjeni poštovanja zahtjeva transparentnosti provjeriti jesu li potrošači dobili potrebne informacije186 te moraju uzeti u
obzir i oglašavanje i obavijesti koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu
pregovora o sklapanju ugovora o zajmu187.
U slučaju kada se na temelju prirode ugovorne odredbe od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva pružanje određenih informacija ili objašnjenja prije sklapanja ugovora, oni će također morati snositi teret dokazivanja da su potrošačima pružili potrebne informacije kako
bi mogli tvrditi da su relevantne odredbe jasno i razumljivo sastavljene188.
180 Npr. predmet C-186/16 Andriciuc, ovdje navedena točka 47. Isti se tekst nalazi u predmetu C-143/13 Matei i
Matei, t. 74. 181 Upućivanja na predmet C-348/14 Bucura, t. 66. 182 Npr. predmet C-26/13 Kásler and Káslerné Rábai, t. 73.–74. 183 Predmet C-348/14 Bucura, t. 45.–66. 184 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 49.–51. 185 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 50. 186 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 43.; predmet C-119/17, Lupean, t. 23. 187 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 46.; predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 75.; predmet C-26/13 Kásler i
Káslerné Rábai, t. 74. 188 Sud još nije donio odluku o tom pitanju u pogledu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima, no od njega je zatraženo tumačenje u predmetu C-829/18 Crédit Logement (još uvijek u tijeku
31. svibnja 2019.). Jedan je od elemenata da je potrošačima teško dokazati izostanak takvih informacija. Nadalje,
direktivama EU-a kojima se predviđaju posebne obveze pružanja predugovornih informacija potvrđuje se da je
to obveza trgovca, npr. u člancima 5. i 6. Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača, člancima 5. i 6.
30
Iako se odluke o transparentnosti često odnose na ugovorne odredbe kojima se definiraju
glavni predmet ugovora ili naknada ili ugovorne odredbe koje su usko povezane s tim ključnim aspektima ugovora, zahtjevi transparentnosti iz članka 5. nisu ograničeni na vrstu
odredaba iz članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Transparentnost, kao i predvidljivost, važan je aspekt i u pogledu jednostranih izmjena ugovora, osobito izmjena cijene, na primjer, u ugovorima o zajmu ili u dugoročnim
ugovorima o isporuci189.
Iako sve ugovorne odredbe moraju biti jasno i razumljivo sastavljene, opseg obveza pružanja
predugovornih informacija za prodavatelje robe ili pružatelje usluga koje proizlaze iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima vjerojatno ovisi o i značaju ugovorne obveze za transakciju i njezinu ekonomskom učinku.
Od Suda190 je zatraženo da pruži smjernice o kriterijima transparentnosti radi uvrštavanja indeksa za važeću kamatnu stopu koju utvrdi nacionalna banka u ugovor o hipotekarnom
kreditu.
3.3.2. Zahtjevi transparentnosti koji proizlaze iz drugih akata EU-a
U različitim aktima EU-a detaljno je uređena obveza u pogledu predugovornih informacija
koje trgovci moraju općenito pružiti potrošačima ili u pogledu posebnih vrsta ugovora. Primjeri uključuju Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi191, Direktivu o pravima
potrošača192, Direktivu o potrošačkim kreditima193, Direktiva o hipotekarnim kreditima194, Direktiva o putovanjima u paket aranžmanima195, Europski zakonik o elektroničkim komunikacija196, Uredbu (EZ) br. 1008/2008 o zračnom prijevozu197 i Direktive 2009/72/EZ i
2009/73/EZ198 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina. Tim se aktima može uređivati i obvezan sadržaj relevantnih ugovora199 te u njima mogu biti sadržana pravila
o prihvatljivosti i transparentnosti izmjena ugovora200.
Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima, članku 14. Direktive 2014/17/EU o ugovorima o potrošačkim
kreditima koji se odnose na stambene nekretnine ili članku 5. Direktive (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket
aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima. U nekima su utvrđena načela da je teret dokazivanja u tom
pogledu na trgovcu, na primjer, u članku 6. stavku 9. Direktive 2011/83/EU i članku 8. Direktive
(EU) 2015/2302. 189 Predmet C-472/10 Invitel; predmet C-92/11 RWE Vertrieb; predmet C-143/13 Matei i Matei. 190 Predmet C-125/18 Gómez del Moral (u tijeku 31. svibnja 2019.). 191 Direktiva 2005/29/EZ. 192 Direktiva 2011/83/EZ. 193 Direktiva 2008/48/EZ. 194 Direktiva 2014/17/EU. 195 Direktiva (EU) br. 2015/2302. 196 Direktiva (EU) 2018/1972. 197 U skladu s tom Uredbom u tarife ili vozarine zračnog prijevoza koje su dostupne javnosti uključeni su važeći
uvjeti. Uvijek mora biti navedena konačna cijena koja mora uključivati važeću tarifu ili vozarinu zračnog
prijevoza, kao i sve važeće poreze i pristojbe, prireze i provizije koji su neizbježni i predvidivi u trenutku
objavljivanja. Osim toga, potrebno je navesti barem i tarifu ili vozarinu zračnog prijevoza, poreze, pristojbe u
zračnim lukama i druge pristojbe, prireze ili provizije, kao što su one koje se odnose na sigurnost ili gorivo. 198 Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za
unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ, SL L 211, 14.8.2009.,
str. 55.–93., Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima
za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ, SL L 211, 14.8.2009.,
str. 94.–136. 199 Npr. članak 7. Direktive (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim
aranžmanima, članak 10. Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima, članak 21.
Direktive 2002/22/EZ i Prilog II. toj direktivi, članci 14 i 15. Uredbe (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i
Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji, SL L 172,
31
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne dovode se u pitanje te
odredbe i posljedice nepridržavanja tih odredaba kako je utvrđeno u takvim posebnim instrumentima201.
U mjeri u kojoj se primjenjuju posebni zahtjevi u pogledu predugovornog i ugovornog informiranja, te će zahtjeve trebati uzeti u obzir i u pogledu zahtjeva transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, od slučaja do slučaja, te u svjetlu
svrhe i područja primjene tih instrumenata.
Stoga je, na primjer, u pogledu zakonodavstva EU-a o potrošačkim kreditima202 Sud naglasio
da je važno da korisnik kredita raspolaže svim elementima koji mogu utjecati na doseg njegove obveze203, a stoga i da se ukupni troškovi kredita prikažu u obliku jedinstvene matematičke formule204. Stoga se nenavođenje efektivne kamatne stope koje je obvezno u
skladu s propisima EU-a o potrošačkim kreditima205 smatra „odlučujućim dokazom” o tome je li odredba ugovora koja se odnosi na ukupni trošak kredita jasno i razumljivo sastavljena.
To vrijedi i u slučaju kada nisu navedene potrebne informacije o izračunu efektivne kamatne stope206. Isto se primjenjuje i u slučaju pogrešno navedene ili obmanjujuće efektivne kamatne stope. Ako nisu pružene informacije o ukupnom trošku kredita koje su potrebne na temelju
propisa EU-a o potrošačkim kreditima ili ako su one obmanjujuće, smatrat će se da relevantne odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene.
Kad je riječ o ugovorima o hipotekarnom kreditu s potrošačima, sve dosadašnje odluke Suda odnosile su se na ugovore sklopljene prije stupanja na snagu207 Direktive 2014/17/EU o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine. Iz tog razloga
Sud još nije donio odluku o odnosu između posebnih zahtjeva u pogledu informiranja iz Direktive 2014/17/EU i zahtjeva transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima. Direktivom 2014/17/EU postavljaju se visoki standardi transparentnosti jer se zahtijeva da su jasne i razumljive opće informacije o ugovorima o kreditima potrošačima dostupne putem Europskog standardiziranog informativnog obrasca
(ESIS) i izračuna efektivne kamatne stope. Kad je riječ o kreditima u stranoj valuti,
30.6.2012., str. 10.–35., članak 4. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od
25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni
Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim
mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u
Uniji, SL L 310, 26.11.2015., str. 1.–18., članci 102. i 103. Direktive (EU) 2018/1972 i u njoj navedeni prilozi,
Prilog I. stavak 1. točka (a) Direktivi 2009/72/EZ i Prilog I. stavak 1. točka (a) Direktivi 2009/73/EZ. 200 Npr. u člancima 10. i 11. Direktive (EU) 2015/2302, članku 11. Direktive 2008/48/EZ, Prilogu I. stavku 1.
točki (b) Direktive 2009/72/EZ i Prilogu I. stavku 1. točki (b) Direktive 2009/73/EZ sadržana su pravila o
prihvatljivosti izmjena ugovora i njihovoj transparentnosti. 201 Vidjeti, na primjer, predmet C-76/10 Pohotovosť, koji se osim na procjenu nepoštenih ugovornih odredaba
odnosio i na nepružanje informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u okviru ugovora o potrošačkom kreditu i na
sankcije koje je potrebno primijeniti u tom slučaju. Vidjeti posebice točke 74.–76. Vidjeti i predmet C-143/13
Matei i Matei. 202 Sadašnja Direktiva 2008/48/EZ, prethodno Direktiva 87/102/EEZ. 203 Predmeti C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 63. i C-348/14 Bucura, t. 57. 204 Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, osobito t. 3. izreke, kao i t. 63.–68., nastavno na predmet C-76/10
Pohotovost’, osobito t. 68.–77. 205 Sada obvezno u skladu s Direktivom 2008/48/EZ. U predmetu C-448/17 EOS KSI Slovensko i predmetu C-
76/10 Pohotovost’ Direktiva 87/102/EEZ još se primjenjivala na relevantne ugovore o potrošačkim kreditima. 206 Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 66. i t. 3. izreke. Sud je smatrao da je odredba koja se odnosi samo
na matematičku formulu za izračun efektivne kamatne stope, bez pružanja informacija potrebnih za izračun
efektivne kamatne stope, jednaka nepružanju efektivne kamatne stope. 207 U skladu s člankom 43. Direktive 2014/17/EU ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su
postojali prije 21. ožujka 2016.
32
člankom 23. stavkom 6. Direktive 2014/17/EU od vjerovnika i posrednika zahtijeva se da
potrošaču, u ESIS-u i u ugovoru o kreditu, objave dostupne aranžmane kako bi se ograničila izloženost tečajnom riziku tijekom trajanja kredita. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji
odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluktuacije tečaja.
Sud je na komplementaran način primjenjivao208 zahtjeve transparentnosti koji proizlaze iz
Direktive 2003/55/EZ209 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Važan element pri procjeni usklađenosti sa zahtjevima transparentnosti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima jest činjenica je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga poštovao zahtjeve za pojedini sektor. Međutim, s obzirom na usporednu primjenjivost
Direktive o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima sa sektorskim zakonodavstvom, usklađenost s tim instrumentima ne znači automatski usklađenost sa svim zahtjevima
transparentnosti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, činjenica da u konkretnom aktu nisu sadržani posebni zahtjevi za pružanje informacija ne isključuje obvezu pružanja informacija, na temelju Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima, o ugovornim odredbama koje prodavatelji robe ili pružatelji usluga dodaju na vlastitu inicijativu.
3.4. Procjena nepoštenosti na temelju članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
3.4.1. Okvir za procjenu na temelju članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1.
Ugovorne odredbe moraju se smatrati nepoštenima na temelju članka 3. stavka 1. ako,
u suprotnosti sa zahtjevima o dobroj vjeri,
stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora, na štetu potrošača.
208 Predmet C-92/11 RWE Vertrieb. Vidjeti posebice točku 2. izreke: „Kako bi se procijenilo je li standardna
ugovorna odredba kojom poduzeće za opskrbu zadržava pravo na promjenu naknade za opskrbu plinom u skladu
sa zahtjevima dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti utvrđenima u sljedeće navedenim direktivama, članke 3. i
5. Direktive 93/13 u vezi s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive
98/30/EZ treba tumačiti na način da je od temeljne važnosti:
– jesu li u ugovoru transparentno navedeni razlog i način promjene naknada kako bi potrošač mogao na temelju
jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti moguće izmjene tih naknada. Izostanak informac ija o prethodno
navedenom prije sklapanja ugovora ne može se u načelu nadoknaditi samo činjenicom da će potrošači tijekom
izvršavanja ugovora biti pravodobno obaviješteni o promjeni naknada i o pravu na raskid ugovora ako ne žele
prihvatiti promjenu, i
– može li se pravo na raskid ugovora potrošača ostvariti u konkretnim okolnostima. […]”. 209 U spojenim predmetima C-359/11 i C-400/11 Schulz and Egbringhoff Sud je donio odluku o zahtjevima
transparentnosti kojima se usklađuje ugovor o opskrbi električnom energijom i plinom obuhvaćenima obvezom
univerzalne isporuke. Sud je smatrao da je nacionalno zakonodavstvo kojim se utvrđuje sadržaj te vrste
potrošačkih ugovora i omogućuje usklađivanje cijene te isporuke, no kojim se ne osigurava da potrošači prije
stupanja na snagu tog usklađivanja dobiju odgovarajuću obavijest o razlozima i preduvjetima usklađivanja, kao i
o njegovu opsegu, protivno odredbama o transparentnosti Direktive 2003/54/EZ i Direktive 2003/55/EZ
(zamijenjene Direktivom 2009/72/EZ i Direktivom 2009/73/EZ). Direktiva o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima nije se primjenjivala u tim predmetima jer je sadržaj tih ugovora uređen obveznim
njemačkim zakonodavnim odredbama.
33
Iako od Suda do sad nije zatraženo da objasni odnos tih dvaju kriterija, tekst članka 3.
stavka 1. i uvodne izjave 16. ukazuje na to da je nepostojanje dobre vjere povezano sa znatnijom neravnotežom u pravima i obvezama koji proizlaze iz ugovorne odredbe. Uvodna
izjava 16. odnosi se na mogućnost pregovaranja i u njoj se objašnjava da se uvjet o „dobroj vjeri” odnosi na pitanje postupa li prodavatelj robe ili pružatelj usluga pošteno i pravedno s potrošačem i uzima li u obzir njegove zakonite interese. Sud210 u tom pogledu smatra da je
osobito važno razmotriti je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga razumno pretpostavio da bi potrošač pristao na odredbu u pojedinačnim pregovorima:
Kad je riječ o tome u kojim je okolnostima ta neravnoteža nastala‚u suprotnosti s uvjetom o
dobroj vjeri’, valja utvrditi da nacionalni sudac mora, vodeći računa o uvodnoj izjavi 16. Direktive 93/13, u tu svrhu provjeriti može li prodavatelj robe ili pružatelj usluga, kada na
pošten i pravičan način posluje s potrošačem, razumno očekivati da će ovaj prihvatiti takvu ugovornu odredbu prilikom pojedinačnih pregovora […]211.
Time se potvrđuje da je za potrebe članka 3. stavka 1. pojam dobre vjere objektivan pojam povezan s pitanjem je li, u svjetlu njezina sadržaja, predmetna ugovorna odredba u skladu s
poštenim i pravednim tržišnim praksama kojima se dostatno uzimaju u obzir zakoniti interesi potrošača. Stoga je taj pojam usko povezan212 s (ne)ravnotežom u pravima i obvezama
stranaka.
Za procjenu znatnije neravnoteže potrebno je preispitivanje načina na koji ugovorna odredba utječe na prava i obveze stranaka. U mjeri u kojoj postoje dodatna pravila od kojih odstupa
ugovorna odredba, ona će se smatrati primarnim kriterijem za procjenu znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka213. U slučaju nepostojanja relevantnih zakonskih odredaba,
znatniju neravnotežu trebat će procijeniti u odnosu na druge pojedinosti, kao što su poštene i pravedne tržišne prakse ili usporedba pravâ i obveza stranaka iz određene odredbe, uzimajući u obzir prirodu ugovora i druge povezane ugovorne odredbe.
U skladu s člankom 4. stavkom 1.214 nepoštenost ugovorne odredbe treba procijeniti uzimajući u obzir
prirodu robe ili usluga na koje se ugovor odnosi,
sve ostale odredbe ugovora ili drugog ugovora o kojima ovisi i
sve popratne okolnosti sklapanja ugovora.
210 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 60. Vidjeti i predmet C-186/16 Andriciuc, t. 57. 211 Upućivanje na predmet C-415/11 Aziz, t. 69. 212 U svojim zaključcima od 21. ožujka 2019. u predmetu C-34/18 Ottília Lovasné Tóth, t. 56.–62., nezavisni
odvjetnik Hogan čak predlaže da nedostatak dobre vjere uopće ne predstavlja zaseban uvjet nepoštenosti
ugovorne odredbe, iako neki navodi Suda (npr. u predmetu C-186/16 Andriciuc, t. 56.: „[…] na sudu koji je
uputio zahtjev je da procijeni, […], kao prvo, moguće nepoštovanje zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, kao
drugo, postojanje eventualne znatnije neravnoteže u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13”) ne idu u prilog
tome stavu. 213 Vidjeti odjeljak 3.4.2. 214 Sud je u nekoliko presuda podsjetio nacionalne sudove na ovu odredbu, npr. predmet C-226/12 Constructora
Principado, druga alineja izreke i t. 30.; predmet C-415/11 Aziz, t. 71.; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 39.;
predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 42.; predmet C-421/14 Banco Primus, t. 61.; predmet C-186/16
Andriciuc, t. 53. Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 61., prva rečenica glasi kako slijedi: „Osim toga, sukladno
članku 4. stavku 1. navedene direktive, nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se u obzir uzimaju
priroda robe ili uslugâ na koje se ugovor odnosi u vrijeme kad je bio sklopljen i sve popratne okolnos ti sklapanja
ugovora.”
34
Države članice mogu odstupiti od tog općeg testa za utvrđivanje nepoštenosti samo u korist
potrošača, tj. samo ako je na temelju nacionalnog akta o prenošenju jednostavnije zaključiti da je ugovorna odredba nepoštena215.
Indikativan popis ugovornih odredaba iz Priloga216 Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ključan je element na kojem se može temeljiti procjena je li određena odredba nepoštena na temelju članka 3. stavka 1.217 Suprotno tome, pojedinačnu procjenu na
temelju kriterija iz članka 3. stavka 1. nije potrebno provesti u slučaju kada je određena ugovorna odredba obuhvaćena nacionalnim „crnim popisom”. Slična će se logika
primjenjivati u slučaju kada je država članica donijela popis ugovornih odredaba za koje se pretpostavlja da su nepoštene.
3.4.2. Relevantnost zakonskih odredbi i važnost neravnoteže
Prilikom procjenjivanja stvara li ugovorna odredba znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača, nacionalni sudovi moraju prvo relevantnu ugovornu
odredbu usporediti s bilo kojim pravilima nacionalnog prava koji bi se primjenjivali u
nedostatku ugovorne odredbe218, tj. dodatnim pravilima. Takvi se regulatorni modeli nalaze osobito u nacionalnom ugovornom pravu, na primjer u pravilima kojima se utvrđuju
posljedice nepoštovanja određenih ugovornih obveza stranke. To može uključivati uvjete pod kojima se mogu zahtijevati sankcije, kao što su zatezne kamate, ili odredbe o zakonskoj
kamatnoj stopi219.
Na temelju takve usporedne analize nacionalni sudac moći će procijeniti stavlja li ugovorna odredba, i u kojoj mjeri, potrošača u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na onaj na temelju
ugovornog prava koje se inače primjenjuje. Pravni položaj na temelju ugovorne odredbe može biti nepovoljniji za potrošače, na primjer, u slučaju kada se njome ograničavaju prava koja bi
potrošači inače ostvarivali ili se ograničava njihovo ostvarivanje. Njome se potrošaču ujedno može nametnuti dodatna obveza koja nije predviđena relevantnim nacionalnim pravilima220.
Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača postoji ako „dovoljno ozbiljno
oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač […]221”. To ne znači nužno da odredba mora imati znatniji ekonomski utjecaj u pogledu
vrijednosti transakcije222. Stoga se, na primjer, na temelju ugovorne odredbe kojom se potrošaču nameće plaćanje poreza u slučaju kada bi na temelju važećeg nacionalnog zakonodavstva taj porez trebao snositi prodavatelj robe ili pružatelj usluga stvara znatnija
neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, neovisno o iznosima koje će potrošač na kraju morati platiti na temelju te ugovorne odredbe223.
215 Na primjer, u slučaju kada nacionalnim zakonodavstvom, kojim je prenesen članak 3. stavak 1., nije
propisano da je nužan nedostatak dobre vjere ili da mora biti utvrđena „znatna” neravnoteža. Vidjeti i
odjeljak 2.1. o minimalnom usklađivanju. 216 Vidjeti i odjeljak 3.4.7. o ulozi Priloga. 217 predmet C 472/10 Invitel, t. 25. i 26; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 37. i 38.; predmet C-76/10
Pohotovost’ t. 56. i 58.; predmet C-478/99 Komisija v. Švedska, t. 22. Odjeljak 3.4.7. 218 predmet C-415/11 Aziz, t. 68.; predmet C-226/12 Constructora Principado t. 21.; predmet C-421/14 Banco
Primus, t. 59.; predmet C-186/16 Andriciuc, t. 59. 219 Drugi aspekt spominje se, na primjer, u predmetu C-415/11 Aziz, t. 74. 220 predmet C-421/14 Banco Primus, t. 59.; predmet C-74/11 Aziz, t. 68.; predmet C-226/12 Constructora
Principado, t. 23. 221 Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 23. i prva alineja izreke. 222 Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 22. i prva alineja izreke. 223 Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 26.
35
Učinak ugovorne odredbe ovisit će i o njezinim posljedicama koje se na temelju nacionalnog
pravnog sustava primjenjuju na ugovor, što znači da se mogu uzeti u obzir i druge pravne odredbe, uključujući postupovna pravila224. U tom kontekstu može biti od važnosti i
poteškoća potrošača da spriječi stalnu primjenu te vrste ugovorne odredbe225.
Sud je opisao procjenu znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka kako slijedi226:
21. U tom pogledu Sud je presudio da, kako bi se utvrdilo stvara li neka odredba na štetu
potrošača ‚znatniju neravnotežu’ u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora, osobito valja voditi računa o pravilima koja se primjenjuju u nacionalnom pravu u slučaju da se stranke o tome nisu dogovorile. Na temelju takve usporedne analize nacionalni sudac moći
će procijeniti stavlja li ugovor, i ako da u kojoj mjeri, potrošača u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na onaj predviđen nacionalnim pravom koje je na snazi […]227.
22. Tako se čini da se pitanje postoji li takva znatnija neravnoteža ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova koji na temelju te odredbe terete
potrošača s druge strane.
23. Nasuprot tome, znatnija neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno
ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju ugovora ili ograničenja u njihovom korištenju ili pak u
obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima.
24. U tom pogledu Sud je podsjetio da se, sukladno članku 4. stavku 1. Direktive, nepoštenost
neke ugovorne odredbe mora ocjenjivati vodeći računa o prirodi robe ili usluga na koje se dotični ugovor odnosi i oslanjajući se na sve popratne okolnosti njegovog sklapanja kao i na sve druge odredbe tog ugovora […]228. Iz toga proistječe da se u tim okolnostima također
moraju ocjenjivati posljedice koje spomenuta odredba u okviru primjenjivog prava može imati na takav ugovor, što zahtijeva ispitivanje nacionalnog pravnog sustava […]229.
Ako se ugovornim odredbama krši zakonska odredba nacionalnog ugovornog prava ili ugovornog prava EU-a od koje stranke ne smiju odstupiti na temelju ugovora, te će se ugovorne odredbe općenito smatrati nevaljanima već izravno na temelju samih odredaba.
Ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori, a koje odstupaju od tih odredaba vjerojatno će se kršiti i članak 3. stavak 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima.
3.4.3. Sankcije ili posljedice propusta potrošača da ispuni ugovorne obveze
Kako ne bi došlo do znatnije neravnoteže na štetu potrošača, sankcije ili posljedice koje se
odnose na propust potrošača da ispuni ugovorne obveze moraju biti opravdane u svjetlu
224 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 61., druga rečenica: „[…] također se moraju ocjenjivati posljedice koje
spomenuta odredba može imati u okviru prava primjenjivog na takav ugovor, što uključuje ispitivan je
nacionalnog pravnog sustava.” Vidjeti i predmet C-415/11 Aziz, t. 71. i navedenu sudsku praksu, predmet C-
237/02 Freiburger Kommunalbauten, t. 21. i rješenje u predmetu C76/10 Pohotovost', t. 59. 225 Predmet C-421/14 Banco Primus, prva alineja točke 3. izreke i t. 59.; predmet C-415/11 Aziz, t. 68. i 73. 226 Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 21.-24. 227 Upućivanje na Predmet C-415/11 Aziz, t. 68. 228 Upućivanje na predmet C-472/11 Banif Plus Bank , t. 40. 229 Upućivanje na Predmet C-415/11 Aziz, t. 71.
36
važnosti obveze potrošača i ozbiljnosti propusta da je se ispuni230. Drugim riječima, moraju
biti razmjerne231. Tom je procjenom potrebno obuhvatiti pitanje odstupa li ugovorna odredba od zakonskih odredaba koje bi se u izostanku ugovorne odredbe primjenjivale na to pitanje te,
u slučaju kada odredba ima za posljedicu određeni postupak, postupovnih sredstava dostupnih potrošaču232.
Sud233 je relevantne kriterije u pogledu takozvanih odredaba o prijevremenom dospijeću u
ugovorima o hipotekarnom kreditu kojima se vjerovniku omogućuje pokretanje postupka ovrhe na nekretnini pod hipotekom izložio na sljedeći način:
[…] članak 3. stavke 1. i 3. Direktive 93/13 i točku 1. podtočke (e) i (g) te točku 2.
podtočku (a) Priloga toj direktivi treba tumačiti na način da je za ocjenu nepoštenosti odredbe o prijevremenoj dospjelosti hipotekarnog kredita, […], od odlučujuće važnosti sljedeće:
– ovisi li mogućnost dana prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano raskine ugovor o tome da potrošač nije ispunio obvezu koja je bitna u okviru predmetnog ugovornog odnosa;
– je li ta mogućnost predviđena u slučajevima u kojima je to neispunjenje dovoljno ozbiljno s obzirom na trajanje ugovora i iznos kredita;
– odstupa li ta mogućnost od pravila koja se primjenjuju u slučaju nepostojanja sporazuma među strankama tako da se potrošaču, uzimajući u obzir postupovna sredstva kojima raspolaže, otežava pristup pravosuđu kao i ostvarivanje prava obrane, i
– predviđa li nacionalno pravo odgovarajuća i učinkovita pravna sredstva koja potrošaču protiv kojeg je usmjerena takva odredba omogućuju da ukloni učinke jednostranog raskida
ugovora o kreditu.
Zadaća suda koji je uputio zahtjev je da izvrši tu ocjenu s obzirom na sve okolnosti postupka koji se pred njim vodi.
Kad je riječ o zateznim kamatama, Sud234 je test pojasnio kako slijedi:
[…], s obzirom na odredbu koja se odnosi na utvrđivanje zateznih kamata, treba podsjetiti da,
u svjetlu stavka 1. točke (e) priloga Direktivi, u vezi s člankom 3. stavkom 1. i člankom 4. stavkom 1. Direktive, nacionalni sud mora posebno procijeniti, […], prvo, pravila
nacionalnog prava koja bi se primjenjivala na odnos između stranaka u slučaju da nije postignut sporazum u predmetnom ugovoru ili u drugim potrošačkim ugovorima te vrste i, drugo, utvrđenu stopu zateznih kamata u odnosu na zakonsku kamatnu stopu kako bi se
utvrdilo je li prikladna za osiguranje postizanja ciljeva koji se nastoje ostvariti u predmetnoj državi članici i ne prelazi li ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
Kad je riječ o razmjernosti235, a time i nepoštenosti sankcija utvrđenih ugovornim odredbama,
Sud je nadalje naveo236 da valja ocijeniti kumulativan učinak svih odredbi koje se na to 230 Npr. predmet C-415/11 Aziz, t. 73., predmet C-421/14 Banco Primus, t. 66. 231 To se odražava i u točki 1. podtočki (e) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima:
„zahtjev da svaki potrošač koji propusti ispuniti svoju obvezu plati nerazmjerno visok iznos naknade;”. 232 Predmet C-415/11 Aziz, t. 73. i 74.; Spojeni predmeti C 537/12 i C 116/13 Banco Popular Español i Banco de
Valencia, t. 70. i 71. U vezi s usklađenosti postupovnih pravila s Direktivom o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima vidjeti odjeljak 6. 233 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 66., spojeni predmeti C-537/12 i C-116/13 Banco Popular Español
Banco de Valencia, t. 71., na temelju predmeta C-415/11 Aziz, t. 73. i 75. 234 Predmet C-415/11 Aziz, t. 74.
37
odnose i koje su sadržane u razmatranom ugovoru neovisno o tome traži li vjerovnik u
stvarnosti puno ostvarenje svake tražbine.
Čak i ako su sankcije nerazmjerne samo na temelju kumulativnog učinka, sve relevantne
ugovorne odredbe moraju se smatrati nepoštenima237, neovisno o tome jesu li primijenjene238.
3.4.4. Moguća nepoštenost cijene ili naknade
Kako je prethodno navedeno239, prema minimalnom standardu Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima primjerenost cijene i naknade treba procijeniti na temelju članka 3. stavka 1. samo ako ugovorne odredbe kojima se utvrđuje važeća cijena ili naknada
nisu jasno i razumljivo sastavljene. Kad je riječ o njihovoj procjeni na temelju članka 3. stavka 1., u mjeri u kojoj u mjerodavnom nacionalnom pravu nisu sadržana dodatna pravila, na primjer, pri usporedbi naknade koju će platiti potrošač i vrijednosti određene robe ili
usluge trebat će uzeti u obzir tržišne prakse koje prevladavaju u vrijeme sklapanja ugovora240. Na primjer, Sud je u vezi s mogućom nepoštenosti redovne kamatne stope utvrđene ugovorom
o zajmu naveo241 da
ako sud koji je uputio zahtjev smatra da ugovorna odredba koja se odnosi na izračun redovnih kamata, kao što je to ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, nije sastavljena jasno i
razumljivo u smislu članka 4. stavka 2. te direktive, na njemu je da ispita je li ta odredba nepoštena u smislu članka 3. stavka 1. navedene direktive. U okviru tog ispitivanja navedeni sud osobito je dužan usporediti način izračuna stope redovnih kamata utvrđen tom odredbom
spornog ugovora i stvarnu visinu stope koja iz njega proizlazi s uobičajenim načinima izračuna i zakonskom kamatnom stopom kao i kamatnim stopama na tržištu na dan
zaključenja ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku za zajam čiji su iznos i trajanje istovjetni onima iz razmatranog ugovora o zajmu,
Uzimajući u obzir i „uvjet o dobroj vjeri” iz članka 3. stavka 1., Komisija smatra da se za tu procjenu mogu uzeti u obzir samo poštene i pravedne tržišne prakse.
3.4.5. Okolnosti u trenutku sklapanja ugovora
U skladu s člankom 4. stavkom 1. nepoštenost ugovorne odredbe, tj. znatniju neravnotežu u
odnosu na zahtjeve o dobroj vjeri, treba procijeniti uzimajući u obzir prirodu ugovora, druge ugovorne odredbe i druge povezane ugovore, kao i „sve popratne okolnosti sklapanja ugovora”. Drugi aspekt ne uključuje okolnosti koje se pojave tijekom izvršavanja ugovora.
Međutim, popratne okolnosti sklapanja ugovora moraju uključivati sve okolnosti koje je prodavatelj robe ili pružatelj usluga znao ili razumno mogao znati i koje su mogle utjecati na
naknadno izvršenje ugovora242.
235 Točka 1. podtočka (e) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. 236 Predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová, t. 101. 237 Predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová, t. 101. 238 Vidjeti i odjeljak 4.3.3. i predmet C-421/14 Banco Primus, t. 4. izreke i t. 73. Povučen je zahtjev za prethodnu
odluku (predmet C-750/18 A, B protiv C – u tijeku 31. svibnja 2019.) u kojem su od Suda zatražene smjernice o
pitanju može li kumulativni učinak biti ograničen na sankcije koje se odnose na isti slučaj nepoš tovanja
ugovornih obveza. 239 Odjeljci 3.1. i 3.2.2. Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés. 240 Uključujući, na primjer, u slučaju kada fluktuacije tečaja mogu dovesti do neravnoteže u pravima i obvezama
stranaka stavljanjem većeg opterećenja na potrošača, predmet C-186/16 Andriciuc, t. 52. –58. 241 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 67., druga alineja. 242 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 54.
38
Primjer takvih okolnosti jest rizik od promjena tečaja svojstven sklapanju ugovora o kreditu u
stranoj valuti koji se može ostvariti samo tijekom izvršenja ugovora. U takvim će slučajevima nacionalni sudovi morati na temelju znanja i stručnosti zajmodavca procijeniti je li izloženost
potrošača tečajnom riziku u skladu s postupanjem u dobroj vjeri, tj. predstavlja li poštenu i pravednu praksu te stvara li znatniju neravnotežu u smislu članka 3. stavka 1.243
U slučaju kada su ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene, razumno je pri procjeni
novih ugovornih odredaba uzeti u obzir okolnosti koje su prevladavale u trenutku izmjene ili zamjene.244
Znatnu neravnotežu treba razmotriti u odnosu na sadržaj ugovorne odredbe i neovisno o tome kako je primijenjena u praksi245. Na primjer, kada se na temelju ugovorne odredbe prodavatelju robe ili pružatelju usluga omogućuje da zatraži trenutačnu otplatu cijelog kredita
ako potrošač ne plati određeni broj mjesečnih rata, nepoštenost treba procijeniti na temelju broja neplaćenih mjesečnih rata utvrđenih ugovorom. Nepoštenost se ne smije temeljiti na
broju mjesečnih rata koje potrošač nije platio prije nego što se prodavatelj robe ili pružatelj usluga pozvao na odgovarajuću odredbu246.
3.4.6. Relevantnost netransparentnosti za nepoštenost ugovornih odredaba
Netransparentnost ne dovodi automatski do nepoštenosti određene ugovorne odredbe na temelju članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima247.
Odnosno, nakon što se utvrdi da ugovorna odredba obuhvaćena člankom 4. stavkom 2.248 nije jasno i razumljivo sastavljena, njezinu je nepoštenost i dalje potrebno procijeniti na temelju kriterija iz članka 3. stavka 1.249 Nasuprot tome, nedostatak transparentnosti nije neophodan
element u procjeni nepoštenosti na temelju članka 3. stavka 1.250, stoga se i potpuno transparentne ugovorne odredbe mogu smatrati nepoštenima na temelju članka 3. stavka 1. s
obzirom na njihov neuravnotežen sadržaj251.
Međutim, u mjeri u kojoj ugovorne odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene, tj. u slučaju kada prodavatelji robe ili pružatelji usluga ne poštuju zahtjeve transparentnosti, ta okolnost
može pridonijeti tome da se ugovorna odredba smatra nepoštenom na temelju članka 3. stavka 1. ili čak može ukazivati na nepoštenost. U točki 1. podtočki (i) Priloga općenito i u
točki 1. podtočki (i) Priloga, s posebnim naglaskom na jednostrane izmjene ugovornih
243 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 55. i 56. 244 Od Suda je zatraženo daljnje tumačenje u predmetu C-452/18 Ibercaja Banco (u tijeku 31. svibnja 2019.) u
pogledu obnove ugovora o kreditu. 245 Predmet C-602/13 BBVA, t. 50. 246 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 4. izreke i t. 73. 247 Iako, u skladu s načelom minimalnog usklađivanja u nacionalnom pravu može se predvidjeti da to može biti
izravna posljedica netransparentnosti. Vidjeti i odjeljak 2. o odnosu Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima i nacionalnog prava i članka 307. stavka 1. njemačkog Građanskog zakonika (BGB). 248 Vidjeti odjeljak 3.2.1. 249 To se implicitno ili eksplicitno potvrđuje u nekoliko odluka, na primjer u predmetima C-421/14 Banco
Primus, t. 62.–67., osobito u točki 64. i drugoj alineji točke 67., predmetu C-119/17 – Lupean, t. 22.–31. ili C-
118/17 Dunai, t. 49. 250 Netransparentnost se ne spominje kao uvjet u članku 3. stavku 1. To se razlikuje samo za ugovorne odredbe
kojima se utvrđuje glavni predmet ugovora ili čijom bi se procjenom zahtijevalo preispitivanje primjerenosti
cijene ili naknade. 251 Potvrđeno u predmetu C-342/13 Katalin Sebestyén, t. 34.: „Međutim, čak i uz pretpostavku da opće
informacije koje je potrošač dobio prije sklapanja ugovora udovoljavaju uvjetima jasnoće i transparentnosti koji
proizlaze iz članka 5. navedene direktive, ta okolnost sama za sebe ne može isključiti nepoštenost ugovorne
odredbe […]”.
39
odredaba, potvrđuje se da netransparentnost može biti odlučujući element za utvrđivanje
nepoštenosti ugovornih odredaba.
U nekoliko presuda netransparentnost se navodi kao (važan) element u procjeni nepoštenosti
barem određenih vrsta ugovornih odredaba252 ili se zajedno navode netransparentnost i nepoštenost ugovornih odredaba253.
Sud je naglasio važnost transparentnosti za poštenost ugovornih odredaba, na primjer, u
pogledu odredaba kojima se prodavatelju robe ili pružatelju usluga omogućuje promjena stope koju plaćaju potrošači u dugoročnim ugovorima254, odredaba kojima se utvrđuju temeljne
obveze potrošača u ugovorima o kreditu255 ili u pogledu odredaba o izboru mjerodavnog prava256.
Sud je izričito naveo da u pogledu odredbe o izboru mjerodavnog prava u kojoj se ne priznaje
činjenica da se na temelju Uredbe Rim I. potrošači uvijek mogu pozvati na povoljnija pravila svoje države članice boravišta257, taj nedostatak informacija ili obmanjujuća narav odredbe
mogu ukazivati na njezinu nepoštenost. Sud258 je, nakon što je podsjetio na kriterij znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, naveo da
[o]sobito, nepoštena narav takve odredbe može proisteći iz formulacije koja ne udovoljava
252 Npr. predmet C-472/10 Invitel, t. 28. i završni dio točke 1. izreke: „Na nacionalnom je sudu, […] da s
obzirom na članak 3. stavke 1. i 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima procijeni nepoštenu prirodu odredbe uvrštene u opće uvjete poslovanja potrošačkih
ugovora na temelju koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga osigurava jednostranu izmjenu naknada povezanih s
uslugom koja se pruža, bez jasnog navođenja metode utvrđivanja tih naknada ili navođenja valjanog razloga
izmjene. U okviru te procjene nacionalni sud mora, među ostalim, utvrditi jesu li, u svjetlu svih odredaba u
općim uvjetima poslovanja koji vrijede za potrošačke ugovore koji uključuju spornu odredbu te u svjetlu
nacionalnog zakonodavstva kojim se utvrđuju prava i obveze kojima bi se mogle nadopuniti one navedene u
općim uvjetima poslovanja, razlozi izmjene naknada povezanih s uslugom koja se pruža i način izmjene jasno i
razumljivo navedeni te, ovisno o slučaju, imaju li potrošači pravo na raskid ugovora.”
Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 2. izreke: „Kako bi se procijenilo je li standardna ugovorna odredba kojom
poduzeće za opskrbu zadržava pravo na promjenu naknade za opskrbu plinom u skladu sa zahtjevima dobre
vjere, ravnoteže i transparentnosti utvrđenima u sljedeće navedenim direktivama, članke 3. i 5. Direktive 93/13 u
vezi s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2003/55/EZ […] treba tumačiti na način da je od temeljne važnosti:
– jesu li u ugovoru transparentno navedeni razlog i način promjene naknada, kako bi potrošač mogao na
temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti moguće izmjene tih naknada. […]; i
– može li se pravo na raskid ugovora potrošača ostvariti u konkretnim okolnostima.
Nacionalni je sud dužan provesti tu ocjenu s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući sve opće
uvjete i odredbe potrošačkih ugovora čija je sporna odredba dio. ” 253 Npr. predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon , t. 65.: „Na nacionalnom sudu je
da s obzirom na okolnosti svojstvene predmetnom slučaju odredi ispunjava li odredba zahtjevima dobre vjere,
ravnoteže i transparentnosti.” Vidjeti i spojene predmete C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i
Bankia, t. 50. te predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 40.
Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 47.: „Međutim, standardna odredba kojom se omogućuje takva jednostrana
prilagodba mora zadovoljavati zahtjeve dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti koji su utvrđeni tim
direktivama.” 254 Predmet C-472/10 Invitel, t. 21.–31., predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 40.–55. 255 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai; predmet C-348/14 Bucura; predmet C-186/16 Andriciuc;
predmet C-119/17 Lupean, t. 22.–31. 256 Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon. 257 Članak 6. Uredbe Rim I. 258 Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon , t. 68., izvadak koji je citiran u ovome
tekstu. Prethodna točka 67. glasi: „U tim okolnostima, […], unaprijed sastavljena odredba o izboru mjerodavnog
prava kojom se određuje pravo države sjedišta prodavatelja robe ili pružatelja usluga nepoštena je samo ako ima
određene specifičnosti svojstvene svojem sadržaju ili kontekstu, čime stvara značajnu neravnotežu između prava
i obveza stranaka.”
40
zahtjevu jasnoće i razumljivosti iz članka 5. Direktive 93/13 […].
Može se zaključiti da, ovisno o sadržaju sporne ugovorne odredbe i u svjetlu učinka netransparentnosti, moguća nepoštenost ugovorne odredbe može biti usko povezana s
njezinom netransparentnošću ili netransparentnost ugovorne odredbe čak može
ukazivati na nepoštenost. To, na primjer, može biti slučaj kada potrošači ne razumiju posljedice odredbe ili su dovedeni u zabludu.
Doista, u slučaju kada se potrošači nalaze u nepovoljnom položaju na temelju ugovornih odredaba koje su nejasne, skrivene ili obmanjujuće, ili u slučaju kada nisu navedena objašnjenja potrebna za razumijevanje njihovih implikacija, mala je vjerojatnost da je
prodavatelj robe ili pružatelj usluga s potrošačem postupao pošteno i pravedno te uzeo u obzir njegove zakonite interese.
3.4.7. Uloga Priloga iz članka 3. stavka 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Kako je navedeno u članku 3. stavku 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima, popis iz Priloga Direktivi sadržava „samo” indikativan i nepotpun popis ugovornih odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. Sud je to naglasio u nekoliko
različitih navrata259. Nepotpunost priloga i načelo minimalnog usklađivanja na temelju članka 8. Direktive o nepoštenim uvjetima znače da se u nacionalnim pravu može proširiti popis ili upotrijebiti formulacije koje dovode do strožih standarda260.
Budući da je popis isključivo indikativan, odredbe koje su u njemu sadržane ne bi se smjele automatski smatrati nepoštenima. To znači da nepoštenost i dalje treba procijeniti u svjetlu
općih kriterija utvrđenih u članku 3. stavku 1. i članku 4. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima261. Sud je naveo da se odredbe iz Priloga ne mora nužno smatrati nepoštenima i, obrnuto, da odredbe koje se na popisu ne nalaze mogu ipak biti proglašene
nepoštenima262. Međutim, Prilog je važan element u procjeni nepoštenosti ugovornih odredaba. Prema riječima Suda
ako sadržaj priloga nije sam po sebi dostatan da se automatski utvrdi nepoštena narav sporne
odredbe, ipak je bitan element na kojem nadležan sud može temeljiti svoju procjenu u pogledu nepoštene naravi te odredbe.263
U slučaju kada je država članica264 donijela „crni popis” odredaba koje se uvijek smatraju nepoštenima265, ugovorne odredbe sadržane na tom popisu neće trebati procijeniti na temelju
nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 3. stavak 1.
259 Predmet C-472/10 Invitel, t. 25.; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 37. i 38.; predmet C-137/08 VB Pénzügyi
Lízing, t. 42.; i rješenje u predmetu C-76/10 Pohotovosť, t. 56. i 58. 260 Predmet C-478/99 Komisija v Švedska, t. 11. 261 Predmet C-478/99 Komisija v Švedska, t. 11. 262 Predmet C-237/02 Freiburger Kommunalbauten , t. 2.; Predmet C-478/99 Komisija v Švedska, t. 20. U
predmetu C-143/13 Matei i Matei, točki 60. Sud je Prilog nazvao „sivim popisom”. Međutim, moguće je da u
nekim nacionalnim zakonodavstvima postoje „sivi popisi” u smislu da postoji pravna pretpostavka (koja se može
pobiti) da su određene vrste ugovornih odredaba nepoštene. 263 Predmet C-472/10 Invitel, prvi dio točke 26. 264 Vidjeti Prilog 2. ovoj Obavijesti. 265 Predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 61.
41
U protivnome, nacionalna tijela moraju preispitati odredbu na temelju članka 3. stavka 1.
primjenom Priloga kao pokazatelja onoga što će se uobičajeno smatrati znatnijom neravnotežom u pravima i obvezama stranaka u suprotnosti s uvjetima o dobroj vjeri.
Sud je u svojoj sudskoj praksi uputio na sljedeće točke Priloga:
točku 1. podtočku (e)266: Predmet C-76/10 Pohotovost’, Predmet C-415/11 Aziz267; Spojeni predmeti C-94/17 i C-96/16 Banco Santander Escobedo Cortés, o zateznim kamatama;
točku 1. podtočku (e): predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová o kumulativnom učinku ugovornih sankcija,
podtočke (i), (j) i (l) u vezi s točkom 2. podtočkama (b) i (d): predmeti C-92/11 RWE Vertrieb, C-472/10 Invitel 268, C-348/14 Bucura269, o odredbama o izmjeni cijena,
točku 1. podtočke (j) i (l) i vezi s točkom 2. podtočkama (b) i (d):
o predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai270 koji se odnosi na mehanizam konverzije tečaja za hipotekarni kredit u stranoj valuti;
o predmet C-143/13 Matei i Matei271 u pogledu jednostranih izmjena kamatne stope;
točku 1. podtočku (q)272:
o Predmet C-240/98 Océano Grupo Editorial; Predmet C-137/08 VB Penzügyi Lízing; Predmet C-243/08 Pannon GSM. U njima se navodi da su odredbe o
prenošenju nadležnosti kojima se potrošača obvezuje na prihvaćanje isključive nadležnosti suda koji može biti daleko od njegova prebivališta i na temelju
kojih će mu biti otežano upustiti se u postupak, načelno, obuhvaćene točkom 1. podtočkom (q)273. Predmet C-266/18 Aqua Med odnosi se na zakonske odredbe o nadležnosti;
o C-240/08 Asturcom Telecomunicaciones, C-342/13 Katalin Sebestyén u pogledu arbitražnih klauzula,
266 Odredbe „kojima se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od
stvarne štete”. 267 t. 74. 268 t. 21.–31. 269 t. 60. 270 Posebice t. 73. 271 Posebice t. 59 i 74. Točka 74. glasi: „Iz članaka 3. i 5. Direktive 93/13 kao i točke 1. podtočaka (j) i (l) i
točke 2. podtočaka (b) i (d) Priloga toj direktivi osobito proizlazi da je za poštovanje obveze transparentnosti od
bitne važnosti činjenica jesu li u ugovoru o kreditu na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti
mehanizma izmjene kamatne stope i odnos te odredbe s drugim odredbama o isplati naknade davatelju kredita,
tako da informirani potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice
koje iz toga za njega proizlaze.” 272 „Odredbe čiji su predmet ili svrha isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe ili
provođenja svakog drugog pravnog lijeka, posebno tako da se od potrošača zahtijeva da sporove rješava
‚isključivo arbitražom koja nije obuhvaćena pravnim odredbama, nezakonitim ograničavanjem dokaza koji mu
stoje na raspolaganju, ili nametanjem tereta dokazivanja koji bi prema primjenjivom pravu trebala snositi druga
ugovorna stranka’.” 273 Predmet C-240/98 Océano Grupo Editorial, izreka i t. 22.–24.; predmet C-137/08 VB Penzügyi Lízing, t. 54.–
56.; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 41.
42
o C-415/11 Aziz, t. 75., u pogledu klauzula o ograničavanju pristupa u ugovorima
o hipotekarnom kreditu i njihove procjene u odnosu na dostupna pravna sredstva.
Jedna je od prednosti Priloga činjenica da može pomoći u pronalaženju zajedničke osnove kada države članice koordiniraju svoje provedbene radnje povezane s nepoštenim ugovornim odredbama. Na temelju Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i
različitih vrsta priloga iz nacionalnih akata o prenošenju prodavatelji robe ili pružatelji usluga imaju bolji uvid u problematične ugovorne odredbe te ti prilozi mogu pomoći provedbenim
tijelima u formalnoj i neformalnoj provedbi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
4. Neobvezujuća narav nepoštenih ugovornih odredaba (članak 6. stavak 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
Članak 6.
1. Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da
ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi
zaštitu koju mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem
države članice.
Uvodna izjava 21.
budući da bi države članice trebale osigurati da u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj
usluga sklapa s potrošačima nema nepoštenih odredaba te da, ako se takve odredbe ipak upotrijebe, one potrošača ne obvezuju, i da u takvim uvjetima ugovor nastavi obvezivati
strane ako je u stanju i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba;
4,1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima u zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba
Sud274je redovito isticao središnju ulogu koju članak 6. stavak 1. ima u sustavu zaštite potrošača na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koji
[…] počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili
pružatelja kad je riječ o pregovaračkoj snazi i razini informacija […]275.
Neobvezujuća narav nepoštenih ugovornih odredaba na temelju članka 6. stavka 1. obvezno je
pravilo putem kojeg se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji
stvoriti jednakost i stvarna ravnoteža276 među ugovornim strankama. Prema riječima Suda277:
274 Npr. predmet C-421/14 Banco Primus, ovdje navedena točka 40. 275 Upućivanje na predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García , t. 22. i navedena sudska praksa.
43
[…] Članak 6. stavak 1. Direktive, prema kojem nepoštene odredbe nisu obvezujuće za
potrošača, obvezna je odredba kojoj je cilj formalnu ravnotežu koja se ugovorom uspostavlja između prava i obveza stranaka zamijeniti stvarnom ravnotežom kojom se među njima ponovno uspostavlja jednakost.
S obzirom na to da je zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba na temelju
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pitanje od javnog interesa, Sud278 je u nekoliko navrata naveo da je članak 6. stavak 1. ekvivalentan normama javnog poretka
utvrđenima u pravu država članica:
Nadalje, s obzirom na narav i važnost javnog interesa na kojem se zasniva zaštita koja se potrošačima osigurava Direktivom, Sud je naveo da se članak 6. treba smatrati pravnim pravilom istovjetnim nacionalnom pravilu koje unutar nacionalnog pravnog poretka ima isti
status kao pravno pravilo javnog poretka […]. Mora se smatrati da se ta klasifikacija proteže na sve odredbe Direktive koje su bitne za postizanje cilja koji se želi postići člankom 6.
Obvezna ili imperativna narav članka 6. stavka 1. znači da je ta odredba obvezujuća za sve
stranke i tijela te se, u načelu, ne može od nje odstupiti. To se potvrđuje u članku 6. stavku 2. u kojem se navodi da potrošači ne mogu izgubiti svoja prava na temelju Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima čak i ako je ugovor uređen pravom zemlje koja nije država članica na temelju sporazuma o izboru mjerodavnog prava279.
Imperativna narav članka 6. stavka 1. ukazuje i na to da se potrošači, u načelu, ne mogu
odreći te zaštite niti na temelju ugovora280 niti jednostranom izjavom, bilo izravno ili neizravno. To se svakako primjenjuje prije rješavanja bilo kojeg spora o konkretnim
zahtjevima koji se odnose na nepoštenost ugovornih odredaba281.
Materijalnopravne implikacije članka 6. stavka 1. prikazane su u pododjeljcima 4.2, 4.3. i 4.4. O postupovnim jamstvima koja proizlaze iz članka 6. stavka 1. raspravlja se u odjeljku 5.
Materijalnopravne posljedice koje proizlaze iz nepoštenosti ugovornih odredaba primjenjuju se neovisno o sudskim postupcima i o tome je li pitanje nepoštenosti ugovornih odredaba istaknuo potrošač ili sud po službenoj dužnosti.
276 Predmeti C-421/14 Banco Primus, t. 41., C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García , t. 23., spojeni predmeti
C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 53. i 55. 277 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 38. s upućivanjima na predmet C-618/10 Banco Español de Crédito,
t. 40., i predmet C-472/11 Banif Plus Bank , t. 20. 278 Npr. spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Naranjo Gutierrez, t. 54., predmet C-488/11, Asbeek
Brusse, ovdje navedena točka 44. U toj točki Sud upućuje na prethodne odluke u predmetu C-40/08 Asturcom
Telecomunicaciones, t. 52., i predmetu C-76/10 Pohotovost’, t. 50. 279 Vidjeti odjeljak 1.2.5. o trgovcima s poslovnim nastanom u trećim zemljama. 280 Bilo na temelju ugovornih odredaba o kojima su se vodili pojedinačni pregovori ili na temelju ugovornih
odredaba u smislu članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. 281 Međutim, Sud je pojasnio da u sudskim postupcima potrošači mogu, nakon što ih se obavijesti o nepoštenosti
ugovorne odredbe, odlučiti da se neće pozvati na tu zaštitu (vidjeti odjeljke 4.3.3., 5.5.1. i 5.5.5.). U predmetu C-
452/18 Ibercaja (u tijeku 31. svibnja 2019.) Sud je pozvan da razmotri ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o
obnovi na temelju kojih se potrošač odrekao prava na podnošenje zahtjeva za povrat iznosa na temelju ugovornih
odredaba koje su možda bile nepoštene u pogledu „nagodbe” kad je riječ o posljedicama nepošten e ugovorne
odredbe te bi o tom načelu mogao dati daljnje smjernice.
44
4.2. Pravni učinak koncepta „neobvezujuće za potrošača”
Koncept da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača može se na
nacionalnoj razini izraziti različitim pravnim konceptima sve dok se ostvaruje zaštita koja se zahtijeva Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Unatoč tome, čini se
da bi se željena zaštita najdjelotvornije postigla na temelju nevaljanosti nepoštenih ugovornih odredaba. Sud282 je naglasio da
[…] članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala, tako da ne
može imati učinak u odnosu na potrošača. Prema tome, sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične
situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.
Neobvezujuća narav nepoštenih ugovornih odredaba proizlazi izravno iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te ne podrazumijeva prethodno utvrđenje suda
ili drugog ovlaštenog tijela o nepoštenosti ili nevaljanosti ugovorne odredbe. Međutim, takvim se izjavama osigurava pravna sigurnost u vezi s (ne)poštenosti predmetne ugovorne odredbe, osobito u slučajevima kada postoje različita stajališta o njezinoj nepoštenosti.
Stoga neobvezujuća priroda ne smije ovisiti o tome je li i kada je potrošač istaknuo nepoštenost predmetne ugovorne odredbe ili osporio njezinu valjanost, kao što je Sud283
potvrdio navodeći da
[…] članak 6. stavak 1. Direktive treba tumačiti na način da nepoštena ugovorna odredba nije obvezujuća za potrošača te u tom pogledu nije nužno da je potrošač ranije uspješno osporio
ovu odredbu.
To ujedno znači da se potrošače, u načelu, ne može spriječiti da od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zatraže uklanjanje predmetne nepoštene odredbe iz ugovora, da od
nacionalnog suda zatraže da se ugovorna odredba proglasi nevažećom ili da ulože prigovor na zahtjeve prodavatelja robe ili pružatelja usluga na temelju nepoštenih ugovornih odredaba
zbog eventualno važećih rokova zastare284. Isto se odnosi na ovlast nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti procijene nepoštenost ugovornih odredaba. Sud285 je naveo da
[…] zaštita koja se dodjeljuje potrošačima na temelju Direktive isključuje nacionalnu odredbu
koja, u postupku koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluga pokrenuo protiv potrošača na temelju ugovora sklopljenog između njih, nacionalnom sudu zabranjuje da, po isteku roka zastare, po službenoj dužnosti ili nakon prigovora koji je uložio, utvrdi nepoštenost ugovorne
odredbe.
Ako nacionalni sud u vezi s pojedinačnim sporom ili kolektivnom tužbom utvrdi da je
određena odredba nepoštena, takav nalaz ili izjava primjenjuje se ex tunc. To znači da mora
282 Spojeni predmeti C-154/15, C307/15 i C308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 61. 283 Predmet C-243/08 Pannon GSM, ovdje navedena točka 28. 284 Činjenica da će se i na potrošače primjenjivati rokovi za uporabu pravnih lijekova u postupcima koji su u
tijeku ili da se na njih mogu primjenjivati rokovi zastare prilikom zahtjeva za povrat plaćanja na temelju
nepoštenih ugovornih odredaba, nešto je sasvim drugo, vidjeti spojene predmete C-154/15, C-307/15 i C-308/15
Gutierrez Naranjo, t. 69.–70. 285 Predmet C-473/00 Cofidis, t. 38. O obvezi procjene nepoštenosti ugovornih odredaba od strane nacionalnih
sudova po službenoj dužnosti raspravlja se u odjeljku 5.
45
imati učinak od sklapanja ugovora ili od trenutka kada je relevantna odredba uvrštena u
ugovor, a ne ex nunc od donošenja presude286.
4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze ugovornih
stranaka
U ovom se odjeljku raspravlja o načelu da se nepoštene ugovorne odredbe moraju ukinuti i ne smije ih se revidirati (pododjeljak 4.3.1.) te o posebnim okolnostima u kojima se može popuniti praznina u ugovoru do koje je došle zbog uklanjanja nepoštene ugovorne odredbe
(pododjeljak 4.3.2.).
4.3.1. Načelo ukidanje nepoštenih ugovornih odredaba i zabrana njihove revizije
Kada na temelju članka 6. stavka 1. nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača, preostali dio ugovora i dalje je obvezujuć za stranke „ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba”. Sud287 je nekoliko puta naglasio da je
[…], u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, nacionalni sud pred kojim se vodi
postupak u vezi s nepoštenom ugovornom odredbom obvezan samo izuzeti od primjene
takvu odredbu kako ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, a pritom nije ovlašten
izmijeniti njezin sadržaj. Naime, taj ugovor mora nastaviti postojati, u načelu bez ikakve
izmjene osim one koja proizlazi iz poništenja navedene odredbe, ako je takav
kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava[…]288.
To, na primjer, znači da u pogledu odredaba koje se odnose na sankcije nacionalni sudovi ne
mogu iznos koji se plaća na temelju ugovorne odredbe smanjiti na prihvatljivu razinu, nego jednostavno moraju u potpunosti odbaciti tu odredbu289.
Revizija nepoštenih ugovornih odredaba zapravo bi značila da će predmetne odredbe ostati djelomično obvezujuće te da će prodavatelji robe ili pružatelji usluga imati određenu korist od uporabe tih odredaba. Time bi se ugrozila djelotvornost članka 6. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i uklonio odvraćajući učinak koji se nastoji postići člankom 6. stavkom 1. direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
odnosno time što se nepoštene ugovorne odredbe smatraju neobvezujućima290. Uklanjanje preventivnog učinka ujedno bi bilo u suprotnosti s ciljem sprečavanja stalne uporabe nepoštenih ugovornih odredaba koji se navodi u članku 7. stavku 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima291.
286 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, izreka i t. 73.–75. 287 Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 73. U predmetu C-618/10 Banco
Español de Crédito, Sud je utvrdio temeljna načela koja se odnose na posljedice koje proizlaze iz neobvezujuće
prirode nepoštenih ugovornih odredaba. Ta su načela potvrđena u različitim predmetima, npr. predmet C-488/11
Asbeek Brusse; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, spojeni predmeti C-482/13, C-484/13, C-485/13 i C-
487/13 Unicaja Banco y Caixabank , predmet C-421/14 Banco Primus, t. 71., Spojeni predmeti C-154/15, C-
307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 57.–61. 288 Upućivanje na predmet C-421/14 Banco Primus, t. 71. i navedenu sudsku praksu. 289 Npr. predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 59.: „[…] članak 6. stavak 1. Direktive ne smije se tumačiti na
način da se, umjesto isključenja primjene odredbe o sankcijama u cijelosti, nacionalnom sudu dopusti da u
slučaju kad se utvrdi nepoštenost odredbe o sankcijama iz ugovora koji je sklopljen između prodavatelja robe ili
pružatelja usluga i potrošača smanji iznos koji potrošač mora platiti […].” 290 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 60. i 62. 291 Npr. predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 58.: „Štoviše, Sud je ujedno primijetio da je ovo tumačenje
potvrđeno ciljem i cjelokupnom strukturom Direktive. U tom je pogledu naglasio da je, s obzirom na prirodu i
46
Na temelju iste logike nedopušteno je djelomično brisanje nepoštene ugovorne odredbe jer
će to izmjenom njezina sadržaja, općenito, biti ekvivalentno reviziji ugovorne odredbe292.
To se može razlikovati samo u slučajevima u kojima je ono što se čini kao jedna „ugovorna
odredba” u stvarnosti sastavljeno od različitih ugovornih odredaba u smislu članka 3. stavka 1. To je osobito slučaj kada su u ugovornoj odredbi sadržane dvije odredbe (ili više njih) koje se mogu međusobno odvojiti na način da se jedna od njih može izbrisati, dok su
preostale odredbe i dalje jasne i razumljive te se mogu procijeniti na temelju svojih karakteristika.
Sud je dao samo nekoliko naznaka u pogledu kriterija kojima se utvrđuje što čini samu ugovornu odredbu. Razlikuje, na primjer, ugovorne odredbe kojima se utvrđuju temeljne obveze potrošača da zajam otplate u određenoj valuti od odredaba u kojima se utvrđuje
mehanizam konverzije valute293, koje su stoga, po definiciji, zasebne ugovorne odredbe. Isto se odnosi na odredbe kojima se utvrđuju iznos koji plaća potrošač i mehanizam za promjenu
cijena u dugoročnim ugovornim odnosima294.
Sud295 ujedno razlikuje odredbu kojom se utvrđuje redovna kamatna stopa koja se plaća za hipotekarni zajam od odredbe o zateznim kamatama, čak i ako je posljednja definirana kao
dodatak na redovnu kamatnu stopu. Nakon što je utvrdio različitu funkciju redovne kamate i zatezne kamate, Sud je objasnio da
„[…] to se primjenjuje bez obzira na tekst ugovorne odredbe kojom se utvrđuje zatezna
kamata i odredbe kojom se utvrđuje redovna kamata. Primjenjuje se ne samo u slučaju kada se zatezna kamata utvrđuje neovisno o redovnoj kamati, u zasebnoj ugovornoj odredbi, nego i
u slučaju kada se redovna kamata utvrđuje u obliku povećanja redovne kamate za određeni broj postotnih bodova. Budući da se u potonjem slučaju nepoštena odredba sastoji od tog povećanja, na temelju Direktive 93/13 zahtijeva se jedino poništenje tog povećanja.”
Kad je riječ o djelomičnom brisanju, Sud nije naznačio je li pravilo o poništenju dijelova ugovora (blue pencil doctrine), koje je primijenio, na primjer, njemački vrhovni sud, u skladu
s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima296. Na temelju tog pravila radi se razlika između nedopuštene revizije297 ugovorne odredbe i dopuštenog brisanja nepoštene odredbe sadržane u ugovornoj odredbi ako se preostali sadržaj odredbe može primjenjivati
značaj javnog interesa koji predstavlja temelj zaštite zajamčene potrošačima, tom direktivom naloženo državama
članicama, kako to proizlazi iz članka 7. stavka 1., da osiguraju primjerena i djelotvorna sredstva za „sprečavanje
stalnog korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s
potrošačima”. Kada bi nacionalni sud mogao revidirati sadržaj nepoštenih odredaba uvrštenih u takve odredbe,
tom bi se ovlasti moglo ugroziti postizanje dugoročnog cilja članka 7. Direktive jer bi došlo do slabljenja
preventivnog učinka koji izravna neprimjena tih nepoštenih odredaba u pogledu potrošača ima na prodavatelja
robe ili pružatelja usluga (Banco Español de Crédito, t. 66.–69).” 292 Sud ej to potvrdio u spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia,
t. 55.: U ovom slučaju jednostavno uklanjanje razloga ništetnosti koji dovodi do nepoštenosti odredbi u
glavnom postupku dovelo bi, u konačnici, do revizije sadržaja tih odredbi utječući na njihovu bit. Stoga se ne
može prihvatiti djelomično zadržavanje tih odredbi, jer bi se mogla izravno nanijeti šteta preventivnom učinku iz
prethodne točke ove presude.” 293 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai i predmet C-186/16 Andriciuc u vezi s člankom 4. stavkom 2. 294 Predmet C-472/11 Invitel i predmet C-92/11 RWE Vertrieb. 295 Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortes, osobito t. 76. i 77. 296 U spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, Sud nije izravno
komentirao to pitanje, iako je španjolski vrhovni sud konkretno naveo ovo pravilo u predmetu C-70/17. 297 U njemačkoj literaturi i sudskoj praksi naziva se i „geltungserhaltende Reduktion”.
47
bez daljnjih intervencija. Međutim, Sud je donio odluku da se, u pogledu odredbe u ugovoru o
hipotekarnom kreditu kojom se banki omogućuje poziv na otplatu cijelog zajma nakon što potrošač nije platio jednu mjesečnu ratu, obveza prijevremenog dospijeća ne može odvojiti od
uvjeta (samo) jedne neplaćene rate a da se ne izmijeni sadržaj tih odredaba. Stoga u tom slučaju odredbu nije bilo moguće odvojiti.
Ukratko,
za odvojivost ugovornih odredaba važan je sadržaj ili funkcija određene odredbe, a ne način na koji su predstavljene u predmetnog ugovoru te da
djelomično brisanje nije moguće u slučaju kada je ugovorna odredba povezana na način da bi brisanje jednog dijela utjecalo na sadržaj preostale ugovorne odredbe.
S tim u vezi nije isključeno da jedan stavak/broj u ugovoru sadržava više od jedne ugovorne odredbe u smislu članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima. S druge strane, moguće je da dva stavka/broja ili čak dvije odredbe u pogledu njihova sadržaja u različitim dokumentima čine jednu ugovornu odredbu.
Načelo da nacionalni sudovi ne smiju revidirati nepoštene ugovorne odredbe primjenjuje se
neovisno o tome je li se potrošač pozvao na nepoštenost ili se ona razmatra po službenoj dužnosti.
Međutim, to načelo ne utječe na pravo stranaka da na temelju svoje ugovorne slobode nepoštenu ugovornu odredbu izmijene ili zamijene novom. Ako se nova odredba smatra ugovornom odredbom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima, bit će ju potrebno procijeniti na temelju njezinih karakteristika u skladu s člancima 3., 4. i 5. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Istodobno se izmjenom ili zamjenom nepoštene ugovorne odredbe, u načelu, ne mogu ukloniti prava potrošača koja proizlaze iz neobvezujuće prirode izmijenjene/zamijenjene odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat iznosa298. Sud može dodatno pojasniti ta pitanja u odnosu
na takozvane ugovore o obnovi299.
Načelo da nepoštene ugovorne odredbe treba jednostavno ukloniti iz ugovora, dok preostali
dio ugovora ostaje obvezujuć, ne predstavlja poteškoće u slučajevima kada se ugovor može izvršiti bez nepoštenih ugovornih odredaba. Na primjer, to može biti slučaj kad je riječ o ugovornim sankcijama kao što su zatezne kamate300, odredbe kojima se ograničava
odgovornost trgovca za neodgovarajuće postupanje, ili odredbe o izboru prava, nadležnosti ili arbitraži. U odjeljku 4.3.2. raspravlja se o slučajevima u kojima je to ipak nešto složenije.
4.3.2. Iznimka: Popunjavanje praznina u ugovoru radi sprečavanja njegove ništetnosti
Na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, preostali dio ugovora i dalje će se primjenjivati ako je ugovor „u stanju nastaviti važiti i bez
tih nepoštenih odredaba”.
Potrebna je „pravna procjena na temelju važećeg nacionalnog prava”301 kako bi se utvrdilo je
li ugovor u stanju važiti bez nepoštene odredbe. To podrazumijeva i pojedinačnu analizu o
298 Odjeljak 5.4. 299 Predmet C-452/18 Ibercaja (koji je u tijeku 31. svibnja 2019.). 300 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito; Predmet C-488/11, Asbeek Brusse; Spojeni predmeti C-96/16 i
C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés itd. 301 U predmetu C-618/10 Banco Español de Crédito , t. 65. i predmetu C-488/11 Asbeek Brusse, t. 57. Sud je
naveo da „u načelu, ugovor mora nastaviti postojati bez ikakve izmjene osim one na temelju brisanja nepoštenih
odredaba u mjeri u kojoj je, u skladu s propisima domaćeg prava , takav nastavak ugovora pravno moguć”.
48
tome može li se ugovor, u pravnom ili tehničkom smislu, izvršiti bez nepoštene ugovorne
odredbe. Stoga se procjena ne smije temeljiti samo na razmatranjima koja su isključivo ekonomske prirode. Preispitivanje je li ugovor u stanju važiti bez nepoštene odredbe mora biti
objektivno, tj. ne smije se temeljiti na interesu samo jedne stranke302. To znači da ne smije biti važno bi li prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklopio ugovor bez nepoštene odredbe ili bi zbog brisanja te odredbe ugovor bio manje privlačan s ekonomskog stajališta.
Ugovor se ne može izvršiti, tj. „nastaviti postojati”, ako je odredba kojom se utvrđuje njegov glavni predmet ili odredba koja je ključna za izračun naknade koju potrošač treba platiti
uklonjena303. To se, na primjer, odnosi na određivanje valute u kojoj je potrebno vratiti zajam304 ili na odredbu kojom se utvrđuje tečaj za obračun otplate zajma u stranoj valuti305.
Istodobno je potrebno uzeti u obzir činjenicu da se člankom 6. stavkom 1. nastoji uspostaviti
ravnoteža između stranaka uklanjanjem nepoštenih odredaba iz ugovora uz očuvanje valjanosti ugovora u cjelini, a ne utvrditi nevaljanost svih ugovora koji sadržavaju nepoštene
odredbe306. Međutim, države članice mogu predvidjeti da se ugovor koji sadržava nepoštene odredbe može smatrati nevaljanim u cjelini ako se time jamči bolja zaštita potrošača307.
Ništavost ugovora može imati negativne posljedice na potrošača, na primjer, obvezu
trenutačne otplate cjelokupnog zajma, a ne dogovorenih rata, što može biti suprotno zaštiti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Stoga je Sud308
prepoznao da, u iznimnim slučajevima, u određenim okolnostima, nacionalni sudovi mogu nepoštenu ugovornu odredbu zamijeniti dispozitivnom odredbom nacionalnog prava kako bi se izbjegla ništetnost ugovora. Sud je u odnosu na slučaj u kojem je primjenom dispozitivne
odredbe izbjegnuta ništetnost ugovora o zajmu indeksiranog u stranoj valuti koja proizlazi iz nepoštenosti mehanizma konverzije valute naveo sljedeće:
80. Unatoč tome, iz ovoga ne proizlazi da je u situaciji kao što je ona u glavnom postupku
protivno članku 6. stavku 1. Direktive 93/13 ako nacionalni sudac na temelju načelâ ugovornog prava ukloni nepoštenu odredbu zamjenjujući je dispozitivnom odredbom nacionalnog prava.
81. Dapače, zamjena nepoštene odredbe takvom odredbom za koju se, kako proizlazi iz trinaeste uvodne izjave Direktive 93/13, pretpostavlja da ne sadrži nepoštene odredbe potpuno
je opravdana s obzirom na cilj Direktive 93/13 jer se njome postiže to da se ugovor može održati na snazi unatoč uklanjanju odredbe III/2. tako da on i dalje obvezuje stranke.
Sud je nadalje pojasnio da bi „osobito štetne posljedice” ništetnosti ugovora za potrošača mogle ugroziti željenu preventivnu funkciju uklanjanja nepoštene ugovorne odredbe309.
Stoga bi nacionalni sudovi, u skladu s dosadašnjom sudskom praksom310, prije zamjene
nepoštenih ugovornih odredaba „dispozitivnim pravilima nacionalnog prava” trebali procijeniti
302 Predmet C-453/10, Pereničová i Perenič, t. 32., predmet C-118/17 Dunai, t. 51. 303 Predmet C-118/17 Dunai, t. 52. 304 Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 35. i 37. 305 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai. 306 Predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 31., predmet C-118/17 Dunai, t. 51., predmet C-26/13 Kásler i
Káslerné Rábai, t. 82. i predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 40. 307 Predmet C-453/10, Pereničová i Perenič, t. 35. 308 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 80. i 81. 309 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 83.
49
hoće li uklanjanje nepoštenih ugovornih odredaba u suprotnome objektivno dovesti do ništetnosti cjelokupnog ugovora
i ima li to osobito štetne posljedice za potrošača311 u svjetlu svih relevantnih odredaba nacionalnog prava, uključujući postupovna pravila312.
Pojam „dispozitivna odredba nacionalnog prava” niti se definira niti upotrebljava u Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. U različitom se kontekstu odnosi
na propise „koji se u skladu sa zakonom primjenjuju na ugovorne stranke ako nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja”. U ovoj se kvazidefiniciji odražava ono što se općenito podrazumijeva kao funkcija dispozitivne odredbe te Sud, kad upotrebljava ovu odredbu u
odnosu na članak 6. stavak 1., doista upućuje na uvodnu izjavu 13. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima313.
Sud bi mogao dodatno proširiti tumačenje pojma „dispozitivna odredba nacionalnog prava”. Mogao bi, na primjer, pojasniti odnosi li se isključivo na odredbe kojima se konkretno uređuju prava i obveze stranaka u ugovoru ili njome mogu obuhvatiti i opće odredbe
ugovornog prava314 U slučaju kada se općim odredbama omogućuje kreativna prilagodba ugovora, postavlja se pitanje je li to, u stvari, ekvivalentno nedopuštenoj „reviziji” relevantnih
ugovornih odredaba315.
Sud316 je naznačio da se, u posebnim okolnostima, zakonske odredbe koje služe kao model ili referentna vrijednost za ugovorne odredbe, ali koje se tehnički ne smatraju dispozitivnim
odredbama, mogu upotrijebiti za zamjenu nepoštene ugovorne odredbe kako bi se spriječila ništetnost ugovora.
Sud bi mogao također razjasniti mogu li, u izrazito posebnim okolnostima, biti dopušteni drugi oblici popunjavanja praznina koje su nastale zbog nepoštene ugovorne odredbe317.
Pri procjeni osobito štetnih posljedica za potrošače, nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir
interese potrošača u trenutku kada je pitanje postavljeno nacionalnom sudu318 U slučajevima
310 Sud je načela utvrđena u predmetu C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 85. potvrdio u spojenim predmetima
C-482/13, C-484/13, C-485/13 i C-487/13 Unicaja Banco y Caixabank , t. 33., spojenim predmetima C-96/16 i
C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 74. i spojenom predmetu C-70/17 i C-179/17 Abanca
Corporación Bancaria and Bankia, t. 56.–63. 311 Sud je naglasio uvjet da posljedice moraju biti „osobito štetne” za potrošača na način da bi on time bio
„penaliziran” u predmetima C-118/17 Dunai, t. 54., C-96/16 i C-94/17 Banco Santander i Escobedo Cortés,
t. 74., C-51/17 OTP Bank i OTP Faktoring , t. 61. ili bi održavanje ugovora bilo „protivno interesima” potrošača,
Dunai, t. 55. 312 Spojeni predmeti C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 61. i 62. 313 Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 80.–81., predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 26., predmet
C-280/13 Barclays Bank , t. 31. i 42., predmet C-7/16 Banco Popular Español i PL Salvador, t. 21., predmet
C-446/17 Woonhaven Antwerpen BV CVBA protiv Berkani i Hajji, t. 25. 314 Predmet C-260/18 Dziubak (u tijeku 31. svibnja 2019.). Ovaj se predmet, između ostalog, odnosi na
posljedice koje proizlaze na temelju potencijalne ništetnosti ugovorne odredbe kojom se utvrđuje mehanizam
konverzije valute za zajam u stranoj valuti. 315 Prema mišljenju nezavisnog odvjetnika Pitruzzelle od 14. svibnja 2019. u predmetu C-260/18 Dziubak , pojam
dispozitivne odredbe treba usko tumačiti u smislu da se primjenjuje samo na odredbe koje kao takve mogu
zamijeniti nepoštenu ugovornu odredbu, bez potrebe za „kreativnosti” suca, s obzirom na to da bi, prema
njegovom mišljenju, „kreativnost” suca odgovarala reviziji nepoštenih ugovornih odredaba (t. 77.–79.). 316 Spojeni predmeti C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 59. 317 Predmet C-126/18 Gómez del Moral Guasch (u tijeku 31. svibnja 2019.), koji obuhvaća potencijalnu
ništetnost upućivanja na indeks za važeću kamatnu stopu u ugovoru o hipotekarnom kreditu. Ako bi se ta
ugovorna odredba smatrala nepoštenom, ne bi postojao dogovor o važećoj kamatnoj stopi.
50
kada je nakon uklanjanja nepoštene ugovorne odredbe s pravnog gledišta nemoguće nastaviti
s ugovorom i kada bi se nastavak ugovora protivio interesima potrošača, Sud je naveo da nacionalni sudovi ne smiju održati ugovor valjanim319. U takvim slučajevima nacionalni
sudovi ne smiju spriječiti oslanjanje potrošača na ništetnost ugovora na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima320.
Sud još nije donio izričitu odluku321 o tome trebaju li nacionalni sudovi interes potrošača za
ništetnost ugovora odrediti isključivo na temelju objektivnih kriterija ili na temelju sklonosti potrošača kako je navedena u postupcima. Međutim, postoje dobri argumenti u korist
poštovanja sklonosti potrošača, uzimajući u obzir da potrošač može u sudskom postupku čak tražiti primjenu nepoštene odredbe322.
4.3.3. Primjena dispozitivnih odredaba u ostalim predmetima
Sud nije donio izričitu odluku o tome mogu li se dispozitivne odredbe nacionalnog prava primjenjivati u slučaju kada brisanje ugovorne odredbe ne dovodi do ništetnosti ugovora, kao
što su odredbe o sankcijama, ali kada se time ne podrazumijeva revizija nepoštene odredbe od strane suda. Sud323 je donio odluku da je pristup nacionalnog vrhovnog suda, koji nakon uklanjanja nepoštene odredbe o zateznim kamatama iz ugovora nije primijenio zakonsku
zateznu kamatu, u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Međutim, Sud nije naveo da je takav ishod bio nužan na temelju Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima. Unatoč tomu, sudska praksa iz točke 4.3.2. može upućivati da je primjena dispozitivnih odredaba moguća samo u slučaju kada bi se ugovor inače smatrao ništetnim.
4.3.4. Mogućnost primjene nepoštenih ugovornih odredaba unatoč njihovoj
nepoštenosti?324
Sud325 je smatrao da u slučajevima kada je ugovor u stanju važiti bez nepoštene odredbe326 i nakon što je sudac obavijestio potrošača o nepoštenosti i neobvezujućoj prirodi nepoštene ugovorne odredbe potrošač može donijeti odluku da se neće osloniti na tu zaštitu te se stoga
ugovorna odredba primjenjuje.
318 Mišljenje nezavisnog odvjetnika Pitruzzelle od 14. svibnja 2019. u predmetu C-260/18 Dziubak , t. 60. To
treba razlikovati od procjene nepoštenosti ugovorne odredbe na temelju članka 3. stavka 1. kojim se uzimaju u
obzir okolnosti u trenutku sklapanja ugovora. 319 Predmet C-118/17 Dunai, t. 55. 320 Predmet C-118/17 Dunai, t. 51.-55. 321 U predmetu C-118/17 Dunai, t. 53.–55., interes potrošača za ništetnost ugovora poklapa se sa zahtjevom
potrošača. Nezavisni odvjetnik Pitruzzella u svojem mišljenju od 14. svibnja 2019. u predmetu C-260/18
Dziubak , t. 67., smatra odlučujućima sklonosti potrošača. U spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca
Corporación Bancaria, t. 61. i 62., Sud upućuje na procjenu koju, u svjetlu važećeg nacionalnog prava, treba
provesti nacionalni sudac, no ne isključuje mogućnost da nacionalni sudac to pitanje postavi zajedno s
potrošačem. 322 Vidjeti odjeljak 4.3.3. u nastavku. 323 Spojeni predmeti C-94/17 i C-96/16 Banco Santander Escobedo Cortés. 324 Vidjeti i točke 5.5.1. i 5.5.5. u nastavku. 325 Predmet C-243/08 Pannon GSM. Vidjeti naknadnu potvrdu, na primjer, u predmetu C-472/11 Banif Plus
Bank , t. 27. i 35. te spojeni predmet C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 63. 326 Spojeni predmeti C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 63.
51
4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim ugovornim odredbama
Još je jedna posljedica neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba to što u slučaju
kada su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredaba, oni moraju imati pravo na nadoknadu tih plaćanja327:
62. Iz toga proizlazi da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu
odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koje se uspostavilo da je neosnovano ima, u načelu, odgovarajući restitucijski učinak u odnosu na te iznose.
63. Naime, nepostojanje takvog restitucijskog učinka može dovesti u pitanje preventivni
učinak koji se člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1., želi pridati utvrđenju nepoštenosti odredaba sadržanih u ugovorima koje je prodavatelj
robe odnosno pružatelj usluge sklopio s potrošačima.
Takav restitucijski učinak može biti ograničen samo odredbama koje se odnose na pravnu
sigurnost, osobito pravomoćnost i razumni rok za zastaru328. Države članice, uključujući nacionalne zakonodavce i sudove, ne smiju ograničiti vremenski učinak utvrđenja da je predmetna ugovorna odredba nepoštena329 te time, na primjer, isključiti zahtjeve za povrat
iznosa za vrijeme prije tog utvrđenja330:
Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ […] treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa kojom se vremenski ograničavaju restitucijski učinci vezani za
sudsko utvrđenje nepoštenosti, u smislu članka 3. stavka 1. te direktive, odredbe sadržane u ugovoru koji je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge sklopio s potrošačem, samo na iznose koji su neosnovano plaćeni na temelju te odredbe nakon donošenja odluke kojom je
sudskim putem utvrđena ta nepoštenost.
S tim je u vezi Sud podsjetio da samo Sud može, u svjetlu temeljnog zahtjeva opće i jedinstvene prirode prava EU-a, odlučivati o vremenskim ograničenjima koja se primjenjuju
na njegovo tumačenje pravila prava EU-a331. Nacionalni sudovi moraju tumačenje pravila prava EU-a koje je dao Sud primjenjivati i na pravne odnose koji proizlaze iz presude Suda i utvrđuju se prije te presude jer se njegovim tumačenjem utvrđuje na koji se način
odgovarajuće pravilo mora ili treba razumjeti i primjenjivati od trenutka njegova stupanja na snagu332. Stoga Sud može u primjeni općeg načela pravne sigurnosti ograničiti vremenski
učinak svojih presuda u „potpuno iznimnim slučajevima” ako su zadovoljena dva kumulativna učinka: (i) predmetni sudionici na tržištu djelovali su na temelju načela o dobroj vjeri i (ii) postoji rizik od ozbiljnih poteškoća zbog „retroaktivne” primjene sudske prakse
Suda333.
327 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 62. i 63., ovdje navedene; predmet C-
74/16 Sziber, t. 53. 328 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 67.–69. 329 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 70.–71. Sud takvo vremensko
ograničenje jasno razlikuje od razumnog roka za pokretanje postupaka utvrđenog u nacionalnom pravu. 330 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 67.–69. Navedeni je odlomak
preuzet iz izreke. 331 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 70., koji upućuje na predmet 309/85,
Barra i dr., t. 13. 332 Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 58. s upućivanjima na prethodnu sudsku praksu. 333 Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 59. s upućivanjima na prethodnu sudsku praksu.
52
5. Pravni lijekovi i postupovna jamstva koja se zahtijevaju člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima te načela ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
Članak 6.
1. Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da
ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.
[…]
Članak 7.
1. U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje
primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.
[…]
Članak 47. Povelje o temeljnim pravima
Pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje
Svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima ovim člankom.
[…]
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. odredbe su Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kojima se utvrđuje na koji se način treba potrošače zaštititi od nepoštenih ugovornih odredaba te se ne međusobno nadopunjuju334.
Implikacije neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba za prava i obveze stranaka navedene su u prethodnom odjeljku 4. U ovom se odjeljku raspravlja o implikacijama
članka 6. stavka 1., u vezi s člankom 7. stavkom 1. i načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti, za postupovna pravila te ovlasti i obveze nacionalnih sudova.
U članku 7. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, osobito u
pogledu nepoštenih ugovornih odredaba, odražava se opće pravo na djelotvoran pravni lijek protiv kršenja prava i sloboda zajamčenih pravom EU-a iz članka 47. Povelje o temeljnim
pravima EU-a335.
334 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 53.–56. 335 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 59. Sud je ujedno pojasnio da je načelo djelotvorne sudske zaštite
opće načelo prava EU-a koje proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, koje je utvrđeno
53
Budući da u članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. nisu sadržana posebna postupovna
pravila, njihovi se ciljevi mogu ostvariti samo ako nacionalna postupovna pravila pridonose njihovu ostvarenju te ako se njima ne stvaraju neopravdane prepreke potrošačima kako bi se
oslonili na zaštitu koja im se dodjeljuje Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
U nedostatku usklađenosti postupovnih pravila u instrumentu prava EU-a, Sud je istaknuo
postupovnu autonomiju država članica336, ali i njihovu odgovornost da zajamče djelotvornu zaštitu prava koja proizlaze iz prava EU-a337. Sud je utvrdio da u mjeri u kojoj postupovna
pravila država članica utječu na primjenu prava utvrđenih pravom EU-a, ta pravila moraju biti u skladu s načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti338. Naveo je da se tim načelima izražava opća obveza država članica da osiguraju sudsku zaštitu prava pojedinaca uživaju na temelju
prava EU-a339.
Ekvivalentnost znači da postupovna pravila čija je svrha osigurati zaštitu prava koja se izvode
iz prava EU-a ne smiju biti nepovoljnija od onih koja se odnose na slična prava u nacionalnom pravu340 ili slična pravna sredstva u nacionalnom pravu341.
Djelotvornost podrazumijeva da se nacionalnim postupovnim pravilima ne smije činiti
nemogućim, praktično ili u praksi,342 ili pretjerano teškim ostvarivanje prava dodijeljenih potrošačima pravom EU-a343.
Sud je značenja ekvivalentnosti i djelotvornosti opisao kako slijedi344:
U nedostatku pravila Zajednice kojima se uređuje to pitanje, nacionalni pravni sustav svake države članice mora odrediti nadležne sudove te odrediti detaljna postupovna pravila kojima
se uređuju pravna sredstva za zaštitu prava pravnih subjekata koja proizlaze iz izravnog učinka prava Zajednice. Međutim, takva pravila ne smiju biti nepovoljnija od onih kojima se uređuju slična pravna sredstva niti se njima ne smije čini nemogućim ili pretjerano teškim
ostvarivanje prava dodijeljenih pravom Zajednice […].
Sud je ova načela dodatno razradio u pogledu potrošačkog prava te osobito Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, na temelju određenog broja posebnih
postupovnih zahtjeva kako bi se i u stvarnim sudskim postupcima osigurala djelotvorna zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba.
člancima 6. i 13. Povelje EU-a o temeljnim pravima i potvrđeno člankom 47. Povelje, spojeni predmeti C-
317/08, C-318/08, C319/08 i C-320/08 Alassini, t. 61. 336 Npr. predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40.; Spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98 Océano Grupo
Editorial, predmet C-168/05 Mostaza Claro, predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones. Nedavno,
predmet C-618/10 Banco Español de Crédito , predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing i predmet C-453/10
Pereničová i Perenič. 337 Spojeni predmeti C-317/08, C-318/08, C-319/08 i C-320/08 Alassini, t. 61. 338 Spojeni predmeti C-430/93 i 431/93 Van Schijndel, predmet C- 432/05 Unibet (London) Ltd. i Unibert
(International) Ltd., predmet C-126/97 Eco-Swiss China Time Ltd, predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40. 339 Spojeni predmeti C-317/08, C-318/08, C319/08 i C-320/08 Alassini, t. 49. 340 Predmet C-377/14 Radlinger and Radlingerová , t. 48., predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40., predmet C-
169/14 Sánchez Morcillo i Abril García , t. 31. i navedena sudska praksa. 341 Predmet C-567/13 Nóra Baczó, t. 42.–47. 342 Oba se pojma mogu naći u sudskoj praksi Suda. 343 Predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40., predmet C-196/14 Sánchez Morcillo i Abril García , t. 31. i tamo
navedena sudska praksa. 344 Spojeni predmeti C-430/93 i 431/93 Van Schijndel, t. 17.
54
Ovisno o okolnostima predmeta i pitanjima suda koji je uputio zahtjev, Sud je te zahtjeve
temeljio na:
djelotvornosti345 neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
zahtjevu za primjerenim i djelotvornim sredstvima za sprečavanje stalne primjene nepoštenih ugovornih odredaba na temelju članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima346,
temeljnom pravu na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje347,
kao i na načelu ekvivalentnosti, ovisno o važećem nacionalnom pravu348.
Sud članak 7. stavak 1., čemu ponekad ide u prilog članak 47. Povelje, i djelotvornost navodi kao gotovo zamjenjive pojmove koji su pravni izvor jamstava povezanih s djelotvornosti postupovne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba349.
Postupovni zahtjevi s jedne se strane odnose na pravne lijekove i postupovna prava dostupna potrošačima, a s druge strane na obveze nacionalnih sudova. Općenito uključuju sljedeća
načela:
potrošači moraju imati na raspolaganju djelotvorne pravne lijekove kako bi otvorili pitanje nepoštenosti relevantnih ugovornih odredaba i
nacionalni sudovi obvezni su procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba po službenoj dužnosti.
Sud je ta postupovna jamstva dodatno razradio u svjetlu posebnih vrsta postupaka i postupovnih situacija, kao što su redovni građanski postupci350, žalbeni postupci351, presude
zbog izostanka352, tužbe za poništenje arbitražnog pravorijeka353, izvršenje arbitražne odluke354, postupci za izdavanje sudskog naloga355, različite vrste postupaka platnog
naloga356, ovršni postupci na temelju hipoteke357, dobrovoljne dražbe358 i stečajni postupci359.
345 Sud djelotvornost zaštite na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje
kao standard procjene postupovnih ograničenja kao i pozitivan zahtjev koji se posebice nalazi u osnovi kontrole
po službenoj dužnosti, npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44., predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 4.
Vidjeti i predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 42.–47. o Direktivi 99/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o
određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu. 346 Npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska. 347 Npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska. 348 Npr. predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, predmet C-76/10 Pohotovost’ i predmet C-488/11
Asbeek Brusse. 349 Na primjer, u predmetu C-176/17 Profi Credit Polska Sud upućuje na članak 7. stavak 1., dok se u predmetu
C-618/10 Banco Español de Crédito Sud oslanja na djelotvornost. 350 Predmet C-32/12 Duarte Hueros, predmet C-497/13 Froukje Faber, oba se odnose na Direktivu 99/44/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o
jamstvima za takvu robu, SL L 171, 07. 07. 1999., str. 12.–16. 351 Predmeti C-488/11 Asbeek Brusse i C-397/11 Erika Jörös. 352 U kojem se tuženik nije pojavio pred Sudom, Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 24.–37. 353 Predmet C-168/05 Mostaza Claro. 354 Predmeti C-168/05 Mostaza Clara, C-40/08, Asturcom Telecomunicaciones, C-76/10, Pohotovosť i C-168/15
Tomášová. 355 Predmet C-472/10 Invitel. 356 Predmet C-243/08 Pannon GSM, predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, predmet C-618/10 Banco Español
de Crédito, predmet C-49/14 Finanmadrid; Predmet C-176/17 Profi Credit Polska; Predmet C-632/17 PKO.
55
Od Suda je zatraženo i razmatranje odnosa između Uredbe (EZ) br. 1896/2006 o uvođenju
postupka za europski platni nalog i postupovnih jamstava na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima360.
Iako se većina prethodnih odluka odnosila na predmete u kojima su potrošači bili u svojstvu tuženika ili dužnika361 Sud je ta načela primijenio i na postupke u kojem je potrošač zahtijevao da se ugovorna odredba proglasi nevaljanom.
Iako je pri procjeni usklađenosti posebnih odredaba s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima potrebno uzeti u obzir kontekst i posebnosti svih vrsta postupaka,
standardi i testovi koje je uspostavio Sud primjenjuju se na sve vrste postupaka.
Sud je nekoliko puta naglasio362 da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju
spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava
na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta
postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome
primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti
potrošača. Prema riječima Suda363:
„[…] posebne značajke sudskih postupaka ne smiju predstavljati čimbenik koji može utjecati
na pravnu zaštitu koju potrošači uživaju na temelju odredaba Direktive 93/13.”
Istodobno je nužno, u odnosu na načelo djelotvornosti364, u potpunosti i u odgovarajućem
kontekstu promotriti nacionalna postupovna pravila. Sud365 je to izrazio na sljedeći način:
43. […] što se tiče načela djelotvornosti, Sud je već presudio da se svaki slučaj u kojem se
postavlja pitanje čini li nacionalna postupovna odredba nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije mora analizirati uzimajući u obzir mjesto te odredbe u cjelokupnom postupku, njegovo odvijanje i posebnosti pred različitim nacionalnim tijelima […].
44. U tom pogledu valja, ovisno o slučaju, uzeti u obzir načela na kojima se temelji nacionalni pravosudni sustav, kao što su zaštita prava obrane, načelo pravne sigurnosti i nesmetano
odvijanje postupka […].
357 Npr. predmet C-415/11 Mohammed Aziz; predmet C-169/14 Sanchez Morcillo; Predmet C-32/14 Erste Bank
Hungary; predmet C-421/14 Banco Primus itd. 358 Predmet C-34/13 Kušionová. 359 Predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová. 360 Spojeni predmeti C-453/18 i C-494/18 Bondora (u tijeku 31. svibnja 2019.). 361 Uključujući u slučajevima kada su morali pokrenuti pravne lijekove protiv izvršenja ko je je zatražio
prodavatelj robe ili pružatelj usluga. 362 Npr. predmet C-618/10 Banco Español de Crédito , t. 55.; predmet C-415/11 Aziz; predmet C-76/10
Pohotovost’ i predmet C-77/14 Radlinger Radlingerová, t. 50. 363 Predmet C-77/14 Radlinger Radlingerová, t. 50. Sud upućuje na prethodnu presudu u predmetu C-34/13
Kušionová, t. 52. i 53. i tamo navedenu sudsku praksu. 364 Ili članak 7. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima 365 Navedeni su odjeljci preuzeti iz predmeta C-49/14 Finanmadrid, t. 43. i 44. Isti ili sličan tekst može se
pronaći, na primjer, u predmetima C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 49., C-415/11 Mohammed Aziz, t. 5.,
C-8/14 BBVA, t. 26., C-377/14 Radlinger Radlingerová t. 50. , t. 54. i 55.
56
To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim
fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije366 ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe
na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi367.
Nacionalni sudovi obvezni su ova postupovna jamstva primjenjivati i u slučaju kada bi se nacionalnim odredbama to sprečavalo te stoga moraju zanemariti sudsku praksu nacionalnih
vrhovnih sudova u mjeri u kojoj nije u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prema tumačenju Suda368.
Sva postupovna jamstva koja proizlaze iz prava EU-a primjenjuju se na predmete koji uključuju nepoštene ugovorne odredbe, čak i ako nisu izričito navedeni u ovoj Obavijesti. To uključuje i postupovna prava navedena u članku 47. Povelje, uključujući pravo na pošteno
suđenje369 i ravnopravnost stranaka370. Na temelju samog načela djelotvorne pravne zaštite potrošačima se ne dodjeljuje pravo na dvostupanjsko sudovanje371 za procjenu ugovornih
odredaba. Međutim, to se pravo može temeljiti na članku 7. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s načelom ravnopravnosti stranaka, koje se jamči na temelju članka 47. Povelje, prema kojem, u istom postupku, prodavatelji robe ili pružatelji
usluga imaju pravo uložiti prigovor na odluku u vezi s nepoštenosti ugovornih odredaba372.
5.2. Načelo kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba373
5.2.1. Povezanost s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1.
Kako bi se ispravio strukturno podređeniji položaj potrošača, koji možda nisu svjesni svojih prava te stoga možda neće postaviti pitanje u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba,
nacionalni sudovi, kao neutralna instanca, imaju aktivnu ulogu u postupcima koji se odnose na nepoštene ugovorne odredbe. Sud je od donošenja presude od 4. lipnja 2009.374 dosljedno
smatrao da je obveza nacionalnih sudova po službenoj dužnosti procijeniti nepoštene
ugovorne odredbe, tj. čak i ako potrošač ne postaviti pitanje nepoštenosti ugovornih odredaba:
1. Članak 6. stavak 13. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da nepoštena ugovorna odredba nije obvezujuća za potrošača te u tom pogledu nije nužno da je potrošač ranije uspješno
osporio ovu odredbu.
2. Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada ima dostupne pravne i činjenične elemente potrebne za to. Ako smatra da je određena
366 Predmet C-49/14 Finanmadrid; predmet C-176/17 Profi Credit Polska; predmet C-632/17 PKO i predmet C-
448/17 EOS KSI Slovensko. 367 Predmeti C-415/11 Aziz i C-32/14 ERSTE Bank Hungary. 368 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 74., upućuje na prethodnu sudsku
praksu. Vidjeti i predmet C-118/17 Dunai, t. 64. 369 Predmet C-119/15 Biuro prodróży ‘Partner’. 370 Predmet C-169/14 Sanchez Morcillo, t. 44.–51. 371 Predmet C-169/14 Sánchez Morcillo, C-169/14, t. 36. 372 Predmet C-169/14 Sanchez Morcillo, t. 44.–51. 373 Detaljnije implikacije načela po službenoj dužnosti prikazane su u narednim pododjeljcima. 374 Predmet C-243/08 Pannon GSM, izreka. U skladu s ranijom sudskom praksom, počevši u spojenim
predmetima C-240/98–244/98 Océano Grupo Editorial i kako je potvrđeno u nekoliko narednih presuda, Sud je
zahtijevao da nacionalni sudovi moraju imati ovlast po službenoj dužnosti preispitati nepoštene ugovorne
odredbe. Taj je razvoj u sudskoj praksi Suda objašnjen u predmetu C-168/15 Milena Tomášová, t. 28.–31.
57
ugovorna odredba nepoštena, ne smije je primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi. Ta je
obveza povjerena nacionalnom sudu i pri utvrđivanju svoje mjesne nadležnosti.
Sud je nekoliko puta potvrdio taj zahtjev375:
[…] Sud je već u više navrata odlučio da je nacionalni sudac dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavatelja ili pružatelja čim raspolaže
potrebnim pravnim i činjeničnim elementima […]376.
Kontrolom po službenoj dužnosti nastoji se postići rezultat koji se zahtijeva člankom 6.
stavkom 1. u pojedinačnim predmetima te se njome pridonosi cilju iz članka 7. jer može imati odvraćajući učinak kad je riječ o primjeni nepoštenih ugovornih odredaba u cjelini377. Obveza
kontrole po službenoj dužnosti primjenjuje se a fortiori u slučaju kada potrošač zapravo dovodi u pitanje valjanost ili poštenost ugovora bez konkretnog upućivanja na pravne odredbe nepoštenih ugovornih odredaba378.
5.2.2. Odnos s načelima građanskog postupka
U državama članicama vodeće načelo u građanskim postupcima379 jest dispozicija stranaka
(ili autonomija stranaka). To najčešće znači da stranke moraju prema vlastitom nahođenju definirati predmet i opseg postupka na način da sudac ne može odobriti zahtjev koji nije podnesen (ultra petita) ili odobriti više nego što je zatraženo (extra petita). Ujedno je općenito
prihvaćeno da je prije svega obveza stranaka izložiti činjenice na koje se oslanjanju kako bi potkrijepili svoje zahtjeve te dostaviti potrebne dokaze. Općenito će svaka strana imati teret
dokazivanja činjenica koje idu u prilog njezinom tužbenom zahtjevu, osim ako postoje posebne odredbe kojima se za određena pitanja prebacuje ili ublažava teret dokazivanja.
Općenito je prihvaćeno da, iako stranke moraju navesti činjenice, potrebne pravne kvalifikacije obveza su suda380, što je izraženo u načelima da mihi factum dabo tibi jus i iura novit curia. Uobičajeno je da sudovi moraju po službenoj dužnosti razmotriti određena
imperativna pravila, koja se često nazivaju pitanjima javnog poretka, tj. bez da su ih na to pozvale stranke.
Unutar ovog općeg okvira postoje razlike između država članica kad je riječ o opsegu u kojem sudovi mogu ili moraju imati aktivniju ulogu u postupcima381, uključujući ulogu koja se
odnosi na istragu, na primjer postavljenjem pitanja, pružanjem savjeta ili povratnih informacija, ali i kad je riječ o izvođenju dokaza.
375 Npr. predmet C-421/14 Banco Primus, ovdje navedena točka 43. 376 Upućivanje na predmete Aziz, C-415/11, t. 46. i navedenu sudsku praksu, te predmete C-154/15, C-307/15 i
C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 58. 377 Predmet C-168/05 Mostaza Claro t. 27. i 28.; predmet C-473/00 Cofidis, t. 32.; predmet C-240/98 Océano
Grupo Editorial, t. 28. 378 Predmet C-397/11 Erika Jöros t. 30., 35. i 36. 379 Pregled vodećih načela u državama članicama, kao i implikacija za predmete potrošača, može se pronaći u
poglavlju 3. Evaluacijske studije o nacionalnim postupovnim pravima i praksama u smislu njihovog utjecaja na
slobodni protok presuda i na ekvivalentnos t i djelotvornost postupovne zaštite potrošača na temelju potrošačkom
prava EU-a, JUST/2014/RCON/PR/CIVI/0082 – Drugi potprogram: postupovna zaštita potrošača. 380 Vidi i predmet C-497/13, Froukje Faber, t. 38. 381 Aktivnija uloga sudaca može ovisiti i o tome smatra li se jedna strana slabijom, npr potrošač, ili ima li strana
svog zastupnika, osobito odvjetnika.
58
Kontrola nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti načelno se smatra postupovnom posljedicom činjenice da su nepoštenost ugovornih odredaba i njihova
neobvezujuća priroda obvezna pravila javnog poretka koja se primjenjuju ex jure te su pravni aspekti koji stoga ne ovise niti o jednoj strani koja se na nju poziva. Kontrola nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti stoga nije protivna temeljnim načelima građanskih
postupaka kao što je dispozicija stranaka. Međutim, posebnim nacionalnim odredbama kontrola po službenoj dužnosti može se otežati ili onemogućiti. Za više pojedinosti o tim
primjerima vidjeti odjeljke 5.4., 5.5. i 5.6.
5.2.3. Kontrola po službenoj dužnosti i potpuna pasivnost potrošača
Od potrošača se općenito očekuje da koriste dostupne pravne lijekove te da ne ostanu u
potpunosti pasivni kako bi iskoristili zaštitu na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sud je prihvatio da se načelo djelotvornosti ne može proširiti u mjeri
da se od nacionalnog suda zahtijeva da u potpunosti nadoknadi potpunu pasivnost potrošača382 u predmetima u kojima mogu u razumnim okolnostima koristiti djelotvorne pravne lijekove383. Prema tome, sama činjenica da će potrošač morati pokrenuti sudski
postupak i primijeniti pravne lijekove radi dobivanja zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, nije automatski u suprotnosti s načelom djelotvornosti384. Sudska praksa istodobno
ukazuje na to da nacionalni sudovi moraju po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba čak i kad su potrošači bili potpuno pasivni, kada se takva intervencija traži na temelju načela ekvivalentnosti, kako je navedeno u odjeljku 5.3., ili člankom 7.
stavkom 1. ili na temelju načela djelotvornosti, kako je navedeno u odjeljku 5.4.
5.3. Obveze koje proizlaze iz načela ekvivalentnosti
5.3.1. Kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba
Na temelju načela ekvivalentnosti385, nacionalni su sudovi obvezni po službenoj dužnosti razmotriti obvezujuća pravila prava EU-a u svim predmetima u kojima ih se nacionalnim
pravom obvezuje ili barem daje ovlast ili diskrecija za otvaranje pravnih pitanja po službenoj dužnosti na temelju obvezujućih nacionalnih pravila. Kako je prethodno navedeno,
neobvezujuća priroda nepoštenih ugovornih odredaba iz članka 6. stavka 1. i sve odredbe
382 Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 47. Vidjeti i predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 56.;
predmet C-415/11 Aziz, t. 47.; predmet C-472/11 Banif Plus Bank , t. 24. 383 Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.–46. U spornom predmetu potrošačica nije sudjelovala
u arbitražnom postupku koji je protiv nje pokrenuo trgovac niti je u roku od dva mjeseca pokrenula postupak za
poništenje arbitražne odluke. Međutim, Sud je u ovom predmetu smatrao da nacionalni sudovi nisu bili obvezni
procijeniti usklađenost arbitražne odluke s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na
temelju načela ekvivalentnosti. 384 Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 63. 385 Obveze po službenoj dužnosti na temelju načela ekvivalentnosti objašnjene su, na primjer, u spojenim
predmetima C-430/93 i C-431/93 van Schijndel and van Veen , t. 13. i 14., s upućivanjima na prethodnu sudsku
praksu:
„13. Kada, na temelju domaćeg prava, sudovi moraju po službenoj dužnosti pokrenuti pravna pitanja koja se
temelje na obvezujućim nacionalnim pravilima koja stranke nisu pokrenule, takva obveza postoji i kada su u
pitanju obvezujuća pravila Zajednice (vidjeti, posebice, presudu u predmetu 33/76 Rewe protiv
Landwirtschaftskammer für das Saarland , t. 5.).
14. Isto to vrijedi i ako je nacionalnim pravom sudovima povjerena ovlast da po službenoj dužnosti primjenjuju
obvezujuće pravne propise. Štoviše, u skladu s načelom s uradnje utvrđenim u članku 5. Ugovora, nacionalni
sudovi moraju osigurati pravnu zaštitu koja za osobe proizlazi iz izravnog učinka odredbi prava Zajednice
(vidjeti, posebice, presudu u predmetu C-213/89 Factortame i dr., t. 19.).”
59
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nužne za ostvarivanje tog cilja
moraju se smatrati ekvivalentnima pitanjima javnog poretka koja su prepoznata u zakonima država članica. Taj će se status primjenjivati na sve odredbe Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima koji su važni za procjenu nepoštenosti ugovorne odredbe i donošenje zaključaka.
Sud386 je to objasnio na sljedeći način:
44. […], s obzirom na narav i važnost javnog interesa na kojem se zasniva zaštita koja se potrošačima osigurava Direktivom, Sud je naveo da se članak 6. treba smatrati pravnim pravilom istovjetnim nacionalnom pravilu koje unutar nacionalnog pravnog poretka ima isti
status kao pravno pravilo javnog poretka […]. Mora se smatrati da se ta klasifikacija proteže na sve odredbe Direktive koje su bitne za postizanje cilja koji se želi postići člankom 6.
45. Iz toga slijedi da, kada nacionalni sud ima ovlast, u skladu s internim postupovnim pravilima, po službenoj dužnosti ispitati valjanost pravne mjere u svjetlu nacionalnih pravila javnog poretka, […], tu ovlast mora provoditi i kako bi po službenoj dužnosti procijenio, s
obzirom na kriterije utvrđene u Direktivi, može li ugovorna odredba koja ulazi u opseg te direktive biti nepoštena.
46. Ta obveza nacionalnog suda vrijedi i kada, u skladu s nacionalnim pravnim sustavom, ima samo diskrecijsko pravo da po službenoj dužnosti razmotri je li ta odredba protivna nacionalnim pravilima javnog poretka […].
Stoga nacionalni sudovi moraju po službenoj dužnosti procijeniti relevantne ugovorne
odredbe svaki put kad ih nacionalno pravo obvezuje ili im daje mogućnost da po službenoj dužnosti provjere usklađenost s bilo kojim razlogom pravnog poretka navedenim u
relevantnim nacionalnim odredbama, uključujući, na primjer, zakonske zabrane, osnovnu moralnost387 ili općenito javni poredak388. U tom je pogledu Sud389, na primjer, naveo da:
ako sud pred kojim je započet postupak radi izvršenja arbitražne odluke može, po službenoj dužnosti, obustaviti primjenu te arbitražne odluke kada ta odluka stranci u pitanju nameće
objektivno nemoguće plaćanje, zakonom zabranjeno ili suprotno osnovnoj moralnosti, taj sud mora, ako su mu dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za tu zadaću, po službenoj
dužnosti, u kontekstu ovršnog postupka, ispitati i to je li kazna390 određena ugovorom o kreditu ili arbitražnom klauzulom391 nepoštena.
Obveza kontrole po službenoj dužnosti na temelju načela ekvivalentnosti primjenjuje se na
sve vrste i faze postupka, uključujući presude zbog izostanka392, žalbene postupke393 ili
386 Npr. predmet C-488/11 Asbeek Brusse, ovdje navedene točke 44.–46. U toj presudi Sud upućuje i na
predmete C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 52. i 54. i predmet C-76/10 Pohotovost’, t. 5. 387 Predmet C-76/10 Pohotovosť. 388 Predmet C-147/16 Karel de Grote. 389 Predmet C-76/10 Pohotovosť. 390 Vidjeti posebice točku 53. rješenja. 391 Vidjeti posebice točku 51. rješenja. 392 Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 24.-37. 393 Predmet C-397/11 Erika Jöros t. 30., 35., 36. i 38.; predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 45.
60
ovršne postupke394 uvijek kada su nacionalni sudovi na temelju nacionalnog prava ovlašteni
preispitati usklađenost s pravilima pravnog poretka.
Stoga su nacionalni sudovi obvezni relevantne odredbe o kontroli po službenoj dužnosti
primjenjivati mutatis mutandis kako bi po službenoj dužnosti procijenili nepoštenost
ugovornih odredaba395.
Za razliku od načela djelotvornosti, ova je obveza neovisna o bilo kojoj daljnjoj procjeni o
tome postoji li, bez takve kontrole po službenoj dužnosti, djelotvorna zaštita od nepoštenih ugovornih odredaba.
5.3.2. Ostale obveze na temelju načela ekvivalentnosti
Načelo ekvivalentnosti jednako se primjenjuje na druga postupovna pravila. Sud396 je, na primjer, donio presudu da bi nepovoljnija pravila za intervenciju udruga potrošača u pogledu
prigovora na platni nalog na temelju nepoštenosti ugovornih odredaba dovela do ugrožavanja načela ekvivalentnosti u odnosu na pravila koja se primjenjuju na sporove koja se isključivo
odnose na nacionalno pravo.
Isto se mora primjenjivati na sve rokove, pravo na saslušanje, uvjete za privremenu zaštitu, prava na podnošenje prigovora ili žalbe te, štoviše, na sva druga postupovna rješenja.
5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelotvornost pravnih lijekova
5.4.1. Važeći test
Na temelju članka 7. stavka 1. ili načela djelotvornosti397, nacionalnim pravom moraju se osigurati pravni lijekovi kojima se potrošaču omogućuje pozivanje na nepoštenost ugovornih odredaba i ti pravni lijekovi moraju biti djelotvorni. To podrazumijeva da potrošači moraju
biti u mogućnosti primijeniti takve pravne lijekove u razumnim okolnostima, što znači da ne smiju postojati zahtjevi ili ograničenja na temelju kojih im je praktički nemoguće ili
pretjerano teško ostvariti potrebnu zaštitu. Nadalje, ograničeno znanje ili informacije također mogu spriječiti potrošače u primjeni pravnih lijekova, a ne samo postupovna ograničenja.
Stoga, kako bi utvrdio postoje li djelotvorni pravni lijekovi, Sud398 primjenjuje sveobuhvatan
test radi procjene postoji li znatniji rizik da potrošači neće ostvariti korist od
djelotvorne zaštite
zbog toga što posebni postupovni zahtjevi ili ograničenja pretjerano otežavaju (ili čak čine praktički nemogućim) primjenu bilo kojih dostupnih pravnih lijekova,
ili, pak, zbog toga što potrošači nemaju potrebno znanje o svojim pravima ili im se ne pružaju potrebne informacije kako bi djelotvorno primijenili pravne lijekove.
Taj se test odražava u nekoliko presuda, na primjer, u vezi s postupkom platnog naloga 399:
394 Npr. predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones; predmet C-76/10 Pohotovost’; predmet 49/14
Finanmadrid 395 Vidjeti odjeljak 5.6. u vezi s pitanjem pozitivnih zakonodavnih prilagodbi. 396 Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 1. izreke. 397 Predmet C-632/17 PKO, t. 43. i predmet C-567/13 Nóra Baczó, t. 52. i 59. primjeri su koji pokazuju da se
pravo na djelotvoran pravni lijek na temelju članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima i članka 47. Povelje mora procijeniti na temelju istih kriterija kao načelo djelotvornosti. 398 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, posebno t. 52.–54., predmet C-176/17 Profi Credit Polska,
t. 61.–72.
61
U tom pogledu valja navesti da postoji nezanemariva opasnost da dotični potrošači ne ističu
potreban prigovor bilo zbog posebno kratkog roka koji je u tu svrhu predviđen bilo zbog toga što mogu biti obeshrabreni u svojoj obrani, imajući u vidu troškove koje bi sudski postupak mogao prouzročiti u odnosu na iznos osporavanog duga, bilo zbog toga što zanemaruju ili ne
shvaćaju opseg svojih prava ili pak zbog ograničenog sadržaja prijedloga za izdavanje platnog naloga koji podnose prodavatelji robe i pružatelji usluga te, dakle, nepotpunosti informacija
kojima potrošači raspolažu […] .
Kako je objašnjeno u odjeljku 5.1., potrebno je, u odnosu na djelotvornost, razmotriti cjelokupna relevantna postupovna pravila, uzimajući u obzir njihove različite faze400. U
odjeljku 5.4.2. raspravlja se o relevantnim čimbenicima za procjenu djelotvornosti.
U slučaju kada postoji znatniji rizik da potrošači neće uložiti prigovor na nalog za plaćanje,
Sud utvrđuje da nacionalni sudovi moraju po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost
ugovornih odredaba u određenoj fazi postupka, a najkasnije do početka provođenja
ovrhe nad potrošačem401. Prema riječima Suda402:
Naime, takvu djelotvornu zaštitu pravâ, koja proizlazi iz te direktive, moguće je zajamčiti
samo ako nacionalni postupovni sustav dopušta u okviru postupka izdavanja platnog naloga ili postupka ovrhe platnog naloga nadzor po službenoj dužnosti moguće nepoštene naravi
odredbi sadržanih u dotičnom ugovoru […].
To znači da je,
u slučaju kada postoji znatniji rizik da potrošači neće primijeniti pravne lijekove protiv naloga za plaćanje, sud obvezan po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost relevantnih ugovornih odredaba prije izdavanja platnog naloga403
S druge strane,
u slučaju kada kontrola po službenoj dužnosti nije provedena prije izdavanja naloga, potrebno ju je provesti u fazi provođenja ovrhe, kao krajnju mjeru404.
Slično tomu,
ako provjerama koje su provedene u ranijoj fazi postupka nisu obuhvaćene sve relevantne ugovorne odredbe, nacionalni sudovi obvezni su procijeniti ostale relevantne ugovorne odredbe uključujući po službenoj dužnosti, čak i ako je odluka iz
399 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 69. Druga upućivanja uključuju predmet C-49/14 Finanmadrid,
t. 52., predmet C-122/14 Aktiv Kapital Portfolio, t. 37. i predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 54. 400 Npr. predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 43. i 44., s upućivanjima, između ostalog, na predmet C-618/10 Banco
Español de Crédito, t. 49.; predmet C-413/12 Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León ,
t. 34. te predmet C-470/12 Pohotovosť, t. 51. 401 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44., 61.–64. i 71.; predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 45. i 46.;
predmet C-122/14 Aktiv Kapital Portfolio, t. 30.; predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 45., 46. i 49. i
predmet C-632/17 PKO, t. 49. Svi ti predmeti odnosili su se na postupke platnog naloga i temelje se na predmetu
C-618/10 Banco Español de Crédito. 402 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44. 403 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito , t. 57.; predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44. i predmet
C-632/17 PKO, t. 49. 404 Predmet C-19/14 Finanmadrid. Državni odvjetnik Szpunar u svojim je zaključcima ispitivanje po službenoj
dužnosti u fazi provođenja ovrhe nazvao „krajnjom mjerom”.
62
ranijih provjera imala učinak res iudicata na temelju nacionalnih postupovnih
pravila405.
Sud406 je ujedno konkretno naveo da se time što nepoštenost ugovornih odredaba procjenjuje
službenik suda koji nema status suca prije izdavanja platnog naloga ne osigurava potrebna zaštita. To znači da, iako postoji znatniji rizik da potrošač neće uložiti prigovor, sudac mora procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba, ako treba po službenoj dužnosti, te, najkasnije, u
fazi provođenja ovrhe.
Sud407 je, osobito kad je riječ o ovrhama na temelju hipoteke, načelno smatrao prihvatljivim
pokretanje postupaka ovrhe na temelju javnobilježničke isprave, bez prethodne kontrole nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti suda. Međutim, to nije usklađeno s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima samo u mjeri u kojoj potrošači
mogu u razumnim okolnostima, uključujući dostupnost privremenih mjera, poduzeti pravne mjere protiv takve provedbe ovrhe i ako je kontrola nepoštenih ugovornih odredaba po
službenoj dužnosti zajamčena postupkom o meritumu koji slijedi.
Stoga ovrha na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi nije u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ako potrošačima nisu dostupni
djelotvorni pravni lijekovi ili ako postoji znatniji rizik da ih potrošači neće primijeniti. Djelotvorni pravni lijekovi ne postoje, na primjer, kada potrošači u postupku provedbe ovrhe
ne mogu uložiti prigovor na provedbu ovrhe na temelju nepoštenosti ugovornih odredaba, dok u postupku o meritumu u kojem se nepoštenost ugovornih odredaba može procijeniti ne mogu ostvariti prekid provođenja ovrhe408.
Logika tih načela mora se mutatis mutandis primjenjivati na sve vrste postupaka409.
5.4.2. Relevantni pokazatelji za djelotvornost pravnih lijekova
Pri ocjenjivanju djelotvornosti pravnih lijekova potrebno je uzeti u obzir specifičnost predmetnog postupka. Nadalje, utjecaj koji određene prepreke mogu imati na sposobnost potrošača da iskoriste pravne lijekove ili učinak koji ograničeno znanje i informacije mogu
imati u tom pogledu trebali bi u obzir uzeti perspektivu većeg broja ranjivih potrošača. Takvi potrošači mogli bi biti posebno neskloni upotrebi dostupnih pravnih lijekova čak i kada se
ugovorne odredbe koje su upotrijebljene u odnosu na njih proglašene nepoštenima410.
Sljedeći su čimbenici alternativni. To znači da nedjelotvornost pravnih lijekova može biti posljedica jednog zahtjeva, na primjer, visokih ili diskriminatornih sudskih pristojbi411 ili
kombinacije različitih zahtjeva, na primjer, kratkog vremenskog roka u kombinaciji s potrebom angažiranja odvjetnika412 ili potrebe za sastavljanjem detaljnih podnesaka413. Iako
se većina aspekata u nastavku odnosi na postupovno pravo, nevažno je, u ovom kontekstu, je
405 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 2. izreke i t. 52. Iako se ovaj predmet odnosi na ovrhe na temelju
hipoteke, ista se logika mora primijeniti na druge vrste postupaka. O procjeni pravila o pravnoj sigurnosti na
temelju načela djelotvornosti, uključujući u vezi s kontrolom po službenoj dužnosti, posebno se raspravlja u
točki 5.4.2., u kojoj se, između ostalog, navodi točka 52. predmeta Banco Primus. 406 Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, osobito t. 49.–54. 407 Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 65. i izreka. 408 Predmet C-415/11 Aziz, t. 1. izreke i t. 43.–64. 409 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito , t. 55., predmet C-415/11 Aziz, predmet C-76/10 Pohotovost’ i
predmet C-77/14 Radlinger Radlingerová, t. 50. 410 Npr. predmet C-76/10 Pohotovost’ i predmet C-168/15 Milena Tomášová. 411 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 67. i 68. 412 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 52. 413 Na primjer, ako potrošač mora trenutačno utvrditi pritužbe protiv akta koji se dovodi u pitanje, npr. sudskog
naloga te predočiti činjenice i dokaze, predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 65. i 66.
63
li određeni čimbenik kvalificiran kao postupovno ili materijalno pravo414 u određenoj državi
članici. Popis u nastavku nije konačan, ali odražava većinu uobičajenih primjera koji proizlaze iz sudske prakse Suda.
Pravila nadležnosti
Sud je naveo da se pravo na djelotvoran pravni lijek primjenjuje na pravila nadležnosti te na
postupovna pravila415. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena)416 sadržava pravila zaštite potrošača u vezi s
prekograničnim postupcima417, slična zaštita možda ne postoji u skladu s pravilima na nacionalnoj razini o nadležnosti u nacionalnim predmetima. Pravila nadležnosti, koja izravno
ili neizravno418 obvezuju potrošače koji su udaljeni od svojeg mjesta prebivališta na podnošenje tužbi ili obranu na sudovima mogu obeshrabriti predmetne potrošače da iskoriste pravne lijekove, osobito kada je osobna prisutnost potrebna u predmetnom postupku419. Tu
nacionalni sudovi moraju ispitati prouzročuje li udaljenost od suda prevelike putne troškove za potrošača, zbog kojih se odlučuju ne pojaviti u postupku koji se vodi protiv njih420.
Međutim, činjenica da određeni slučaj mora saslušati ne samo lokalni sud, nego i sud više instance, koji je udaljen i može zahtijevati veće pristojbe, ne podrazumijeva automatski kršenje članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima421.
Nadalje, u pogledu pravila nadležnosti udruge potrošača koje podnose kolektivne tužbe nisu u istom položaju kao pojedinačni potrošači422.
Rokovi
Prema uspostavljenoj sudskoj praksi utvrđivanje „razumnih” rokova za pokretanje postupaka
u interesu pravne sigurnosti u skladu je s pravom EU-a423. Takvi rokovi načelno nisu takve naravi da u praksi onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje prava koja priznaje pravni poredak Unije424.
Kratki rokovi mogu biti problematični jer omogućuju malo vremena potrošačima za razmatranje mogućnosti, što često može uključivati pravnu ocjenu, uključujući potrebu za
pravnim savjetovanjem. Sud je dosad razmatrao duljinu rokova u svakom slučaju zasebno te
414 To je diskutabilno, na primjer, u pogledu roka zastare. 415 Predmet C-632/17 Powszechna Kasa Oszczędności (PKO) Bank Polski S.A. protiv Jaceka Michalskog, t. 45. 416 SL L 351, 20.12.2012.; Uredba je stavila izvan snage Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o
[sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, SL 2001.
L 12, str. 1. 417 U skladu s člankom 17. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 ta se pravila ne primjenjuju na ugovore o
prijevozu koji ne uključuju ugovore koji, za uključenu cijenu, omogućuju kombinaciju puta i smještaja. Štoviše,
člancima 19. i 25. Uredbe (EU) br. 1215/2012 strankama se omogućuje da ugovor u određenim slučajevima
odstupa od pravila nadležnosti. Od Suda traži se da protumači ovo pitanje u predmetu C-629/18 EN, FM, GL
protiv Ryanair Designated Activity Company (u tijeku 31. svibnja 2019.). 418 Na primjer, davanjem mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da tuži potrošača na sudu koji se ne
nalazi u njihovu mjestu prebivališta. 419 U spojenim predmetima C-240/98 to C-244/98 Océano Grupo Editorial, t. 21. Sud je smatrao da takvi
dogovori u pogledu nadležnosti u neugovorenim ugovornim obvezama zadovoljavaju sve kriterije da bi bili
proglašeni nepoštenima u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. 420 Predmet C-266/18 Aqua Med, t. 54., predmet C-567/13 Baczó i Vizsnyiczai, C567/13, t. 49. – 59. 421 Predmet C-567/13 Baczó i Vizsnyiczai, t. 52. – 59. 422 Predmet C-413/12 Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León. 423 Predmet C-33/76 Rewe-Zentralfinanz i Rewe-Zentral, t. 5.; predmet C-261/95 Palmisani, t. 28. i predmet C-
535/06 Kempter, t. 58.; predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41. 424Predmet C255/00 Grundig Italiana, t. 34.; predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.
64
uglavnom u vezi s drugim okolnostima, tako da ne postoji konačno mjerilo razumnih,
odnosno nerazumnih rokova.
Stoga, Sud je smatrao da je dvomjesečni rok za osporavanje arbitražnog pravorijeka nakon
slanja obavijesti razuman425. Suprotno tome, smatrao je 426 20-dnevni rok za ulaganje prigovora na zahtjev za plaćanje „osobito kratkim”, ali uzeo je u obzir i obvezu zastupanja od strane odvjetnika te povezane pristojbe, koje bi mogle obeshrabriti potrošače da se brane.
U vezi s izvansudskim izvršenjem založnog prava427 Sud je uzeo u obzir da je prodaju na dražbi moguće osporiti u roku od 30 dana od obavijesti o izvršenju te da potrošači imaju
razdoblje od tri mjeseca nakon javne dražbe za poduzimanje koraka. Nadalje, bile su dostupne privremene mjere za obustavu ili prekid izvršenja tijekom ocjene merituma. Na temelju toga Sud je zaključio da predmetno zakonodavstvo nije pretjerano otežalo potrošačima oslanjanje
na zaštitu u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
U pogledu dogovora o prijenosu novog prava kako bi se uložio prigovor na hipoteku na
temelju nepoštenosti ugovornih odredaba428, Sud429 je smatrao da je razdoblje od četiri tjedna za sastavljanje prigovora u postupku u tijeku bilo, u načelu, razumno i razmjerno430. Neovisno o tome, Sud je smatrao da je činjenica da su pogođeni potrošači bili obaviješteni o tom pravu
samo putem službenog glasila države članice, ali ne i osobno od strane predmetnog suda431 dovela do znatnog rizika da će rok isteći bez mogućnosti da potrošač ostvari svoja prava, što
je narušilo načelo djelotvornosti, a time i Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima432.
Sud je dvomjesečno razdoblje za ulaganje prigovora na zahtjev za plaćanje na temelju
zadužnice nazvao „kratkim razdobljem”433. Smatrao je da je to razdoblje posebno problematično kada optuženik mora organizirati svoju obranu u roku od ta dva tjedna
podnošenjem svih pritužaba i predočavanjem činjenica i dokaza.
Sud434 je također smatrao da razdoblje od 15 dana u kombinaciji s obveznim navođenjem razloga za prigovor protiv zahtjeva za plaćanje može obeshrabriti potrošača od iskorištavanja
tog pravnog lijeka.
Uručenje
Činjenica da je mjera ili odluka koja može biti dovedena u pitanje uručena potrošaču prije nego što rok počne teći pruža barem minimalno jamstvo da je potrošač obaviješten o
postojanju predmetne mjere odluke435. Potreban standard usluge može biti relevantan i pri ocjenjivanju rizika da potrošači neće iskoristiti dostupne pravne lijekove, zajedno s informacijama koje se pružaju potrošačima kada im se dokument uruči.
425 Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 44.–46. 426 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 52. – 54. 427 Predmet C-34/13 Kušionová, osobito t. 55. 428 Uvedeno kao posljedica odluke Suda u predmetu C-415/11 Aziz. 429 Predmet C-8/14 BBVA. 430 Predmet C-8/14 BBVA, t. 30. i 31. 431 Predmet C-8/14 BBVA, t. 33.-42. i izreka. Rok je počeo teći od dana nakon objave novog zakona u službenom
glasilu. 432 Predmet C-8/14 BBVA, t. 40. i 41. 433 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, osobito t. 65., 66. i 70. Taj se predmet odnosio na postupak zahtjeva
za plaćanje na temelju zadužnice. Vidjeti i predmet C-632/17 PKO u pogledu općeg postupka za izdavanje
platnog naloga. 434 Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, osobito t. 51.-53. 435 Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 45., odnosio se na uručivanje arbitražnog pravorijeka.
65
Zakonske pristojbe i obveze angažiranja odvjetnika
Sudske i zakonske pristojbe za pravno savjetovanje i zastupanje jednako tako mogu biti čimbenik zbog kojeg će potrošači biti neskloni iskorištavanju pravnih lijekova. Nije važan
samo konačan iznos nego i, na primjer, omjer u odnosu na vrijednost tužbe ili njihova diskriminatorna priroda. Odvjetničke naknade moraju biti uzete u obzir kada su potrošači
formalno obvezni angažirati odvjetnika ili kada, barem u praksi, za tim postoji potreba.
Mehanizmi čiji je cilj naknada za financijske poteškoće potrošača, kao što je pravna pomoć, također se moraju uzeti u obzir436 i mogu barem smanjiti utjecaj pristojbi.
Sud437 je smatrao obvezu odvjetničkog zastupanja za predmete koji premašuju iznos od 900 EUR i povezane naknade čimbenikom koji bi mogao obeshrabriti potrošače da se brane.
Sud 438 je utvrdio da pravilo u skladu s kojim optuženik mora platiti tri četvrtine sudskih pristojbi kada ulaže prigovor protiv zahtjeva za plaćanje može obeshrabriti potrošača da uloži prigovor.
Potreba za obrazlaganjem iskorištavanja pravnih lijekova
Obvezno obrazloženje pravnih i činjeničnih elemenata predmeta, uključujući dokaze, pri
korištenju pravnog lijeka, može obeshrabriti potrošače da iskoriste pravni lijek, posebice ako je to povezano s kratkim rokom439. Isto se primjenjuje kada potrošači moraju navesti razloge
za iskorištavanje pravnog lijeka za prigovor na zahtjev za plaćanje u roku od 15 dana440.
Čak i ako ne postoji formalna obveza angažiranja odvjetnika, potreba za obrazlaganjem pravnog lijeka može stvoriti potrebu za uključivanjem odvjetnika što, u svjetlu vremena
potrebnog i povezanih troškova, kako je prethodno opisano, može biti dodatan čimbenik koji obeshrabruje potrošače da iskoriste određeni pravni lijek.
Dostupnost privremenih mjera
Sud 441 je više puta istaknuo značaj dostupnosti privremenih mjera, osobito kako bi se prekinulo ili obustavilo izvršenje protiv potrošača dok sud ocjenjuje nepoštenost predmetnih
ugovornih odredaba. Bez privremenih mjera postoji rizik da će zaštita od nepoštenih ugovornih odredaba doći prekasno te da će biti nedjelotvorna. Privremena mjera osobito je
važna u vezi s izvršenjem koje se odnosi na dom potrošača442, uključujući deložacije, ali relevantna je i za druge mjere izvršenja. Sud 443 je sažeo pravna stajališta kako slijedi:
44. […]Sud je u svojoj sudskoj praksi također utvrdio da nacionalni propis države članice nije
u skladu s Direktivom 93/13 kad taj propis, osim što u okviru postupka hipotekarne ovrhe ne predviđa razloge za prigovor koji se temelje na nepoštenom karakteru ugovorne odredbe koja
436 Predmet C-567/13 Nóra Baczó, t. 55. 437 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, osobito t. 52. – 54. 438 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, osobito t. 67. i 68. 439 Na primjer, predmet C-176/17 Profi Credit Polska i predmet C-632/17 PKO. 440 Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko. 441 Npr. predmet C-415/11 Aziz; predmet C-34/13 Kušionová; predmet C-280/13 Barclays Bank i predmet C-
32/14 ERSTE Bank Hungary. Sud je dao općenite izjave o potrebi da nacionalni sudovi budu u mogućnosti
donositi privremene mjere za punu djelotvornost sudskih odluka u pogledu zaštite prava zajamčenih pravom EU-
a u predmetima C-213/89 Factortame i drugi, t. 21., predmet C-226/99 Siples, t. 19. i predmet C-432/05 Unibet,
t. 67. 442 Na primjer, predmet C-34/13 Kušionová, t. 63. – 66. s daljnjim upućivanjima, među ostalim, na sudsku
praksu Europskog suda za ljudska prava i članak 7. Povelje EU-a o temeljnim pravima, sadržavaju pravo na
smještaj. 443 Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 44.-45.
66
čini temelj ovršne isprave, sucu pred kojim se vodi spor o meritumu, nadležnom za ocjenu
nepoštenog karaktera takve odredbe, ne dopušta donijeti privremene mjere odgode navedenog ovršnog postupka […]444.
45. Naposljetku, Sud je presudio da je Direktivi 93/13 protivan nacionalni propis koji
ovršnom sucu u okviru ovršnog postupka na temelju hipoteke ne dopušta procjenu nepoštenog karaktera odredbe u ugovoru iz kojeg proizlazi potraživani dug i koji čini ovršnu ispravu, bilo
po službenoj dužnosti ili na zahtjev potrošača, ni donošenje privremenih mjera, među kojima osobito odgodu ovrhe, kada je nametanje tih mjera potrebno radi osiguranja potpune učinkovitosti konačne odluke suca pred kojim se vodi odgovarajući postupak o meritumu,
nadležnog za ispitivanje nepoštenog karaktera te odredbe […]445.
Privremene mjere mogu biti ključne ne samo za obustavu izvršenja protiv potrošača, ali i u slučajevima kada potrošači pokreću tužbe kako bi zatražili proglašenje određenih ugovornih
odredaba nevaljanima446.
U skladu s člankom 7. stavkom 1. može se zahtijevati i da nacionalni sudovi moraju imati mogućnost davanja privremene mjere po službenoj dužnosti,
kada je davanje takve mjere potrebno kako bi se osigurala potpuna djelotvornost kasnije presude koja uključuje nepoštene ugovorne odredbe i
kada postoji znatan rizik da potrošači neće zatražiti privremene mjere447.
Konačno, ne samo potpun izostanak privremenih mjera može narušiti djelotvornost pravnih
lijekova, već i činjenica da je potrošačima teško dobiti privremene mjere u svjetlu, na primjer, kratkih vremenskih rokova, podnesaka koje je potrebno dostaviti, jamstava ili dokaza koje je potrebno dostaviti.
Nedostatak znanja i informacija
Potrošači često neće znati koja su im prava ili biti svjesni njihova opsega ili bi mogli imati
poteškoća s ocjenjivanjem pravne situacije zbog ograničenih informacija koje su im pružene u, na primjer, platnom nalogu koji možda pobijaju448. Nedostatak znanja ili ograničene
informacije mogu dovesti do rizika da potrošači neće iskoristiti dostupne pravne lijekove449. Sud je potvrdio450 da su informacije koje se pružaju potrošačima u odluci koja se možda
444 Upućivanja na predmete C 415/11 Aziz, t. 64. i C-280/13 Barclays Bank , t. 36. 445 Spojeni predmeti C 537/12 i C 116/13 Banco Popular Español i Banco de Valencia, t. 60., predmet C-169/14
Sánchez Morcillo i Abril García, t. 28. 446 Spojeni predmeti C-568/14 do C-570/14 Ismael Fernández Oliva. Taj se predmet odnosio na mogućnost
dobivanja privremene mjere u pojedinačnom postupku dok traje kolektivna tužba. 447 Sud je utvrdio ovaj zahtjev u vezi s tužbama za naknadu na temelju nepoštenosti ugovornih odredaba i
paralelnim kolektivnim postupcima koji su doveli do obustave pojedinačne tužbe. Spojeni predmeti C-568/14 do
C-570/14, Ismael Fernández Oliva, t. 32.–37. Znatan rizik temeljio se na činjenici da, u cilju provedbe i
složenosti nacionalnog postupka, potrošači možda nisu bili upoznati sa svojim pravima ili njihovim opsegom.
Budući da odražava opće načelo, ovaj zahtjev primijenio bi se i u drugim postupovnim situacijama. 448 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 54. 449 To već proizlazi iz jednadžbe s pomoću koje Sud definira prisutnost znatnog rizika. Nadalje, neznanje ili
nedostatak znanja o opsegu ili postupovnim pravima može samo po sebi opravdati intervenciju po službenoj
dužnosti. Sud je to potvrdio u spojenim predmetima C-568/14 do C-570/14 Ismael Fernández Oliva, t. 33., kada
je ustvrdio da „[…] u svjetlu provedbe i složenosti predmetnog nacionalnog postupka u glavnom postupku, […],
postoji rizik koji nije neznatan da predmetni potrošač ne može podnijeti takav zahtjev, čak i ako mogu biti
ispunjeni materijalni uvjeti u skladu s nacionalnim pravom za davanje privremen mjere jer nije upoznat sa
svojim pravima ili njihovim opsegom.” 450 Predmet C-8/14 BBVA, t. 36.-40.
67
osporava ili u vezi s njom ključne. To će uključivati informacije o činjenici da je postupak
moguće pobiti, informacije na temelju čega je to moguće te u kojem obliku i predmetni vremenski rok. Nadalje, ograničene informacije o sadržaju tužbe mogu otežati potrošačima
procjenu mogućnosti uspjeha pri osporavanju određenih postupaka, kao što su platni nalozi. Nije nemoguće da potrošače informacije koje dobiju, ovisno o sadržaju, mogu obeshrabriti da iskoriste dostupne pravne lijekove.
Sud je dosad451 dao samo nekoliko naznaka o tome kako je moguće utvrditi znatan rizik da potrošači neće iskoristiti pravne lijekove zbog nedostatka znanja ili informacija. U svakom
slučaju pri ispitivanju tog rizika trebat će uzeti u obzir tipičnu situaciju potrošača, uključujući ranjive potrošače, u vrsti predmetnog postupka.
Općenito o pravomoćnosti i rokovima zastare
Poput vremenskih rokova, rokovi zastare i pravila o konačnosti odluka sudova ili ostalih tijela (pravomoćnost) povezani su s načelom pravne sigurnosti. Rokovi zastare i pravomoćnost
pravne su prepreke za pokretanje postupaka, a pravomoćnost može imati i učinak da je sud spriječen (ponovno) razmotriti određena pitanja materijalnog prava, uključujući u fazi priziva
ili izvršenja, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti suda.
Unatoč činjenici da se pravomoćnost i rokovi zastare mogu, u određenim okolnostima, razlikovati od „materijalne pravde”, Sud je prepoznao vrijednost pravne sigurnosti u pravnom
poretku Unije i država članica. Na toj osnovi Sud452 je potvrdio da djelotvornost potrošačkog prava u načelu ne zahtijeva ukidanje nacionalnih pravila o pravomoćnosti i razumnim
rokovima, uključujući rokove zastare:
68. […] istina je da je Sud već priznao da zaštita potrošača nije apsolutna. U tom je smislu posebice utvrdio da pravo Unije ne nameće nacionalnom sudu da izuzme iz primjene domaća postupovna pravila kojima se, među ostalim, odluci daje svojstvo pravomoćnosti, čak i ako bi
to omogućilo ispravljanje povrede odredbe, ma kakva ona bila, sadržane u Direktivi 93/13 […]453.
69. Isto tako, Sud je već utvrdio da je određivanje razumnih prekluzivnih rokova za pokretanje postupaka u interesu pravne sigurnosti u skladu s pravom Unije […]454.
70. Ipak, valja razlikovati primjenu postupovnog pravila, poput razumnog roka za zastaru, od
vremenskog ograničenja učinaka tumačenja pravnog pravila Unije. […].
o Pravomoćnost
U svjetlu tih zaključaka Suda načelo res iudicata općenito će prevagnuti u predmetima koji su
dovršeni donošenjem konačne sudske odluke koju više nije moguće osporiti. To se primjenjuje čak i ako se odlukom krši Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i/ili gdje je promijenjena sudska praksa o ocjenjivanju određene vrste ugovorne
odredbe.
Međutim, i dalje je potrebno ispitati ograničava li određeno predmetno pravilo pravomoćnosti
nerazmjerno ili pretjerano pravne lijekove ili sprečava kontrolu po službenoj dužnosti u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba.
451 Sud je razmotrio tipičnu situaciju u predmetu C-8/14 BBVA, t. 33.–42. 452 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 68.–70. 453 Spojeni predmeti C-537/12 i C-116/13 Banco Popular Español i Banco de Valencia, t. 60 i predmet C-169/14
Sánchez Morcillo i Abril García, t. 28. 454 Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.
68
Kako je objašnjeno u odjeljku 5.4.1., pravilo na nacionalnoj razini o pravomoćnosti neće biti
usklađeno s načelom djelotvornosti kada sprečava kontrolu po službenoj dužnosti ugovornih odredaba prije izvršenja tužbe protiv potrošača dok ne postoje djelotvorni pravni lijekovi ili
postoji znatan rizik da potrošači neće iskoristiti dostupne pravne lijekove455. Slično tomu, Sud456 je odlučio da, ako je sud ispitao samo relevantne ugovorne odredbe, pravomoćnost ne može spriječiti ocjenjivanje dodatnih ugovornih odredaba u kasnijoj fazi, na zahtjev potrošača
ili po službenoj dužnosti:
Tako, kada se nacionalni sud, u slučaju kada je prethodno ispitivanje spornog ugovora dovelo do donošenja pravomoćne odluke, ograničio na ispitivanje po službenoj dužnosti u odnosu na
Direktivu 93/13 samo jedne ili pak samo nekih od odredaba tog ugovora, ta direktiva nacionalnom sudu – […] kojem se potrošač uredno obratio u okviru izvanrednog prigovora –
nalaže da, na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti, ako raspolaže za to potrebnim činjeničnim i pravnim elementima, ocijeni i eventualnu nedopuštenost drugih odredaba tog ugovora. Naime, bez takve bi se kontrole zaštita potrošača pokazala nepotpunom i
nedostatnom te ne bi predstavljala ni prikladno ni djelotvorno sredstvo za prestanak korištenja te vrste odredaba, suprotno onomu što predviđa članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 […]457.
Nadalje, kako je navedeno u odjeljku 5.3.1., sudovi mogu biti obvezni ocijeniti nepoštenost ugovornih odredaba po službenoj dužnosti na temelju načela ekvivalentnosti458, kada pravila na nacionalnoj razini ovlašćuju sudove da ispituju pitanja javnog poretka unatoč primjenjivom
pravilu pravomoćnosti.
o Zastara
Kako je prethodno navedeno Sud459, u načelu, smatra da su razumni rokovi zastare prihvatljivi u interesu pravne sigurnosti, na primjer, u vezi s tužbama za naknadu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba. Sud dosad nije odlučio što bi predstavljalo razuman
rok zastare u tom pogledu te nije odlučio o njegovu početku. Međutim, od Suda su zatražene smjernice u vezi potonjeg460.
Potrebno je razlikovati rokove zastare utvrđene u pravu i privremeno vremensko ograničenje djelotvornosti sudske odluke o nepoštenosti ugovornih odredaba i povezanih posljedica461,
455 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44., 61.–64. i 71.; predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 45. i 46.;
predmet C-122/14 Aktiv Kapital Portfolio, t. 30.; predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 45., 46. i 49. i
predmet C-632/17 PKO, t. 49. Svi navedeni predmeti odnosili su se na postupke plaćanja, a temelje se na
predmetu C-618/10 Banco Español de Crédito. 456 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 52. ovdje navedena. U predmetnom predmetu prvo ispitivanje provedeno
je po službenoj dužnosti, ali vrijedilo bi isto pravilo da se prvo ispitivanje provelo na zahtjev potrošača. 457 Upućivanje na Predmet C-415/11 Aziz, t. 60. 458 Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 47. s upućivanjem na predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones,
t. 53.; predmet C-76/10 Pohotovost’. 459 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 67. Međutim, u predmetnom pitanju
španjolsko pravo nije pružilo rok zastare za takve tužbe. 460 Predmeti C-698/18 SC Raiffeisen Bank i C-699/18 BRD Groupe Société Générale SA (u tijeku
31. svibnja 2019.). 461 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 75.
69
kao što je pravo potrošača na naknadu462; pri čemu je takvo vremensko ograničenje
nedopustivo463.
U svakom slučaju, kako je navedeno u odjeljku 4.2., neobvezujuća priroda nepoštenih
ugovornih odredaba ne može sama po sebi podlijegati rokovima zastare. To podrazumijeva da se potrošači uvijek mogu osloniti na tu zaštitu kad se suočavaju s tužbama prodavatelja robe ili pružatelja usluga, neovisno o tome pozivaju li se na nepoštenost ili putem kontrole po
službenoj dužnosti, bez zastare464. Isto se mora primjenjivati na zahtjeve za proglašavanjem ugovornih odredaba nepoštenima u pojedinačnim postupcima ili nalozima za pokretanje
sudskog postupka u smislu članka 7. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
5.5. Što podrazumijeva kontrola po službenoj dužnosti?
5.5.1. Temeljne obveze
Kontrola po službenoj dužnosti zahtijeva proaktivno interveniranje nacionalnih sudova
neovisno o podnescima stranaka465, a u pogledu
ispitivanja je li predmetna ugovorna odredba nepoštena i, stoga, neobvezujuća i
posljedica koje će proizići iz zaključka da je predmetna odredba nepoštena kako bi se osiguralo da nije obvezujuća za potrošača.
Nacionalni sudovi mogu primijeniti nepoštenu odredbu ako se, u iznimnom slučaju, potrošač
koji je bio obaviješten o svojim pravima protivi neprimjeni nepoštenih ugovornih odredaba466. Sud je naveo da
[n]acionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe
kada ima dostupne pravne i činjenične elemente potrebne za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije je primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi.
[…].467
Puna djelotvornost zaštite koja se pruža na temelju direktive zahtijeva da nacionalni sud koji je po službenoj dužnosti utvrdio da je određena ugovorna odredba nepoštena, bude u
mogućnosti utvrditi sve posljedice tog zaključka, bez očekivanja da će potrošač, koji je u potpunosti upoznat sa svojim pravima, podnijeti izjavu u kojoj se zahtijeva da se predmetnu
odredbu proglasi nevaljanom[…468].469
462 Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 70., koji upućuje na prethodne
presude u drugim područjima prava. 463 Vidjeti odjeljak 4.4. s navođenjem izreke spojenih predmeta C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez
Naranjo. 464 Predmet C-473/00 Cofidis, t. 38. 465 Predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 1. izreke i t. 46.–48.; predmet C137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 3. izreke i
t. 45.–51.; predmet C-397/11 Erika Jörös. 466 Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 49.; predmet C-618/10 Banco Español de Crédito , t. 63.; predmet
C-472/11 Banif Plus Bank , t. 27. Vidjeti i odjeljke 5.5.1. i 5.5.5. 467 Predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 2.izreke. 468 Upućivanje na predmet C-397/11 Erika Jőrös C-397/11, t. 42. 469 Spojeni predmeti C-154/15, C307/15 i C308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 59.
70
Zbog obveze kontrole po službenoj dužnosti suci mogu biti obvezni donositi i druge
privremene mjere po službenoj dužnosti kada je to potrebno za djelotvornost pravnog lijeka i kada postoji znatan rizik da potrošači neće podnijeti zahtjev za privremenu mjeru470.
Štoviše, suci su obvezni obavijestiti stranke o ishodu ocjenjivanja po službenoj dužnosti ugovorne odredbe i zaključcima koji će biti doneseni, kako bi mogli biti saslušani u tom pitanju471.
5.5.2. Aspekti koje treba preispitati
Dužnost nacionalnih sudova da ocijene nepoštenost ugovornih odredaba po službenoj
dužnosti zahtijeva ocjenjivanje svih preduvjeta za donošenje zaključka da je predmetna odredba nepoštena472, uključujući, u mjeri u kojoj su potrebni pojedinačni koraci u skladu s predmetnim prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo, pitanja
jesu li ugovorne odredbe obuhvaćene područjem primjene Direktive473, koja zahtijeva
o postojanje ugovora između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i
potrošača474,
o predmetna odredba nije bila pojedinačno ugovorena475,
o predmetna odredba ne odražava obvezna pravila u smislu članka 1. stavka 2.;
je li ugovorna odredba obuhvaćena člankom 4. stavkom 2. i, ako jest, ispunjava li zahtjeve u pogledu transparentnosti;
je li ugovorna odredba nepoštena, tj. stvara li, suprotno zahtjevima u pogledu dobre vjere, znatnu neuravnoteženost između prava i obveza stranaka na štetu potrošača,
uključujući i potencijalan izostanak transparentnosti predmetnih odredaba ili, ako je primjenjivo, odgovara li jednoj od odredaba koje se nalaze na crnom ili sivom popisu.
5.5.3. Dostupnost potrebnih pravnih i činjeničnih elemenata
Glavni element za ocjenu nepoštenosti ugovornih odredaba jest ugovor sa svim svojim odredbama. Međutim, kako je prethodno objašnjeno, prije ocjenjivanja nepoštenosti odredbe,
potrebno je razmotriti i druge elemente, kao na primjer, je li jedna strana potrošač, je li odredba ugovorena pojedinačno te je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga pružio sve potrebne informacije potrošaču prije potpisivanja ugovora.
Jedan problem može predstavljati činjenica da, u određenom slučaju, nacionalni sud možda neće imati sve potrebne činjenične i pravne elemente kako bi odlučio o nepoštenosti ugovorne
470 Vidjeti spojene predmete C-568/14 do C-570/14, Ismael Fernández Oliva. 471 To je važno u vezi s potrošačima, ali i prodavateljima robe i pružateljima usluga, kako proizlazi iz, na
primjer, predmeta C-243/08 Pannon GSM, C-472/11 Banif Plus Bank , t. 29. – 35., C-488/11 Asbeek Brusse i C-
119/15 Biuro podróży “Partner”, t. 22. – 47. Vidjeti i odjeljak 5.5.5. 472 Predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 49. i sljedeće točke
U pogledu materijalnih kriterija koje je potrebno uzeti u obzir vidjeti Odjeljak 3. 473 Predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 49.–51. Za pitanja koja se odnose na područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima vidjeti Odjeljak 1.2. 474 Predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 1. izreke i t. 46. – 48. Ta se odluka odnosi na Direktivu 99/44/EZ, no
primjenjuje se mutatis mutandis na Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, kako bi
se utvrdilo jesu li predmetne odredbe obuhvaćene područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima, sudovi neizbježno moraju istražiti postoji li ugovor između prodavatelja robe ili
pružatelja usluga i potrošača. 475 Predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 49.–51. Sudovi moraju uzeti u obzir činjenicu da članak 3. stavak 2.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima sadržava posebno pravilo o teretu dokazivanja u
pogledu pitanja je li prethodno sastavljena ugovorna odredba bila pojedinačno ugovorena ili nije.
71
odredbe. Sud to priznaje kada u mnogobrojnim odlukama primjenjuje formulacije kao što je
„kada [nacionalni sud] ima dostupne potrebne pravne i činjenične elemente”476.
Istodobno Sud je razjasnio da kontrola po službenoj dužnosti podrazumijeva proaktivan
pristup kako bi se dobio pristup elementima potrebnima za ocjenjivanje ugovornih odredaba477, na primjer kada je upotrijebio pojam „istražiti” u vezi s preduvjetima članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima 478:
[…], Sud je smatrao da nacionalni sud mora po službenoj dužnosti istražiti spada li
odredba u ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i
potrošača u područje primjene Direktive te , ako spada, po službenoj dužnosti ocijeniti je
li predmetna odredba nepoštena […].479
Sud480 je istaknuo i da nacionalni sudovi moraju dobiti potrebna objašnjenja u vezi s pitanjem je li jedna strana potrošač ako postoji najmanje jedan pokazatelj da bi to mogao biti slučaj:
[…]Načelo djelotvornosti nasuprot tomu zahtijeva da nacionalni sudac koji odlučuje o sporu
koji se odnosi na ugovor koji bi mogao ući u područje primjene navedene direktive bude dužan, kada raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima ili njima može
raspolagati ako uputi jednostavan zahtjev za pojašnjenje , provjeriti može li se kupac
okvalificirati kao potrošač, iako se potonji nije izričito pozvao na to svojstvo.
Stoga, ako postoje pokazatelji da bi predmetni ugovor mogao biti potrošački ugovor, nacionalni sud obvezan je istražiti to pitanje čak i ako ga strane nisu postavile. Takav
proaktivan pristup uistinu bi se mogao smatrati potrebnim na temelju obvezujuće prirode u skladu s člankom 6. stavkom 1.
Slično tomu, ako postoje pokazatelji da je moguće podnijeti tužbu na temelju ugovornih odredaba koje nisu pojedinačno ugovorene, ali nisu odmah dostupni svi elementi za dovršetak ispitivanja, nacionalni sudovi morat će postaviti to pitanje strankama kako bi dobili potrebna
objašnjenja i dokaze481. U slučaju kada su prodavatelji robe ili pružatelji usluga bili obvezni pružiti određene informacije potrošačima, sudovi moraju provjeriti jesu li potrošači primili potrebne informacije482.
476 Npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 42.: U tom kontekstu, s jedne strane potrebno je istaknuti da
iako u skladu s utvrđenom sudskom praksom nacionalni sud mora po službenoj dužnosti ocijeniti nepoštenost
ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i
prodavatelja , to vrijedi samo kada nacionalni sud raspolaže za to potrebnim pravnim i č injeničnim elementima.
U ovom odlomku Sud se poziva na predmete C-377/14 Radlinger i Radlingerová , točku 52. i citiranu sudsku
praksu te C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., točku 58. 477 Predmet C-497/13 Froukje Faber, točka jedan izreke i točke 46. – 48., predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing,
točka 3. izreke i točke 45. – 51. 478 Sud je upotrijebio taj pojam u predmetu C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t.56. i potvrdio ga u predmetu C-
472/11, t. 24., koja je ovdje citirana. 479 Upućivanja na predmete C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 56. i predmet C-618/10 Banco Español de Crédito,
t. 44. 480 Predmet C-497/13 Froukje Faber, osobito t. 44. i 46. Citat je iz točke 46. Iako se taj predmet odnosio na
Direktivu 99/44/EZ, bavi se horizontalnim pitanjem prava potrošačkih ugovora i primjenjuje se mutatis mutandis
na status potrošača u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. 481 S tim u vezi moraju uzeti u obzir odredbe o teretu dokazivanja u članku 3. stavku 2. Vidjeti odjeljak 1.2.2.1.
Ako su u predmetnoj državi članici pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe podložne odredbama u pogledu
prenošenja Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim kreditima, ta ocjena, naravno, nije potrebna. 482 Odjeljak 3.3.1., predmet C-186/16 Andriciuc, t. 43., predmet C-119/17 Lupean, t. 23.
72
U mjeri u kojoj određena postupovna pravila, na primjer, u zahtjevu za plaćanje ili
provedbenim postupcima, ne omogućuju sudovima donošenje ocjene unatoč dostupnosti tih elemenata483 ili im ne daju pristup tim elementima484, uključujući ugovor na kojem se tužba
temelji, ta postupovna ograničenja ne mogu ukloniti obvezu osiguranja kontrole po službenoj dužnosti.
To je tumačenje u skladu s navodima izloženima dalje u tekstu:
Formulacija koju upotrebljava Sud i kontekst različitih odluka ukazuju na to da Sud priznaje činjenicu da, u praksi, nacionalni sud neće biti u mogućnosti provesti
potrebno ocjenjivanje bez pristupa tim elementima485.
U većini slučajeva Sud je uzeo u obzir činjenicu da je sud koji je uputio zahtjev imao pristup potrebnim elementima. Nadalje, u nekoliko tih odluka Sud je upotrijebio formulaciju „čak i kada / iako486 ima dostupna pravna pitanja i činjenice potrebne u
tom cilju...”, čime je istaknuo a fortiori obrazloženje koje je suprotno pravnom uvjetu.
Ako se nacionalnim postupovnim pravilima može spriječiti kontrola po službenoj dužnosti onemogućivanjem pristupa potrebnim elementima za sudove, to bi ugrozilo
pravo na djelotvoran pravni lijek.
U slučaju kada je kontrola po službenoj dužnosti potrebna zbog načela ekvivalentnosti, ta kontrola bila bi spriječena u praksi kada se u skladu s postupovnim pravilima na nacionalnoj razini sudovima uskrati pristup potrebnim elementima.
Sud487 je potvrdio to tumačenje kada je smatrao, nakon utvrđivanja postojanja znatnog rizika da potrošači neće uložiti prigovor na zahtjev za plaćanje488, da izdavanje zahtjeva za plaćanje bez prethodne kontrole po službenoj dužnosti nepoštenosti ugovornih odredaba nije
bilo u skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sud je došao do tog zaključka iako je bio svjestan da, u skladu s predmetnim
postupovnim pravilima, nacionalni sudovi nisu inače imali pristup pravnim i činjeničnim elementima za to ispitivanje489 i bez spominjanja pristupa tim elementima kao uvjeta za donošenje zaključka 490, kada je naveo
[…] Članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 potrebno je tumačiti u smislu da isključuje postupak
kojim se odobrava izdavanje zahtjeva za plaćanje kada sud koji se bavi zahtjevom za izdavanje zahtjeva za plaćanje nije nadležan za ispitivanje jesu li odredbe predmetnog
ugovora nepoštene, ako detaljna pravila za ostvarivanje prava na podnošenje prigovora protiv tog zahtjeva ne omogućuju poštovanje tih prava koja potrošač ima u skladu s predmetnom
483 Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito. 484 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska i predmet C-632/17 PKO. 485 Predmet C-632/17 PKO, t. 38. […], u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, nacionalni sud ne može
provesti ispitivanje eventualne nepoštenosti ugovorne odredbe ako u tu svrhu ne raspolaže svim činjeničnim i
pravnim elementima. Sud upućuje na isti zaključak u predmetu C-176/17 Profi Credit Polska, t. 47. 486 Predmeti C-618/10 Banco Español de Crédito, SA protiv Joaquín Calderón Camino , t. 57., C-49/14 C-49/14
Finanmadrid, t. 36. Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 43. U drugim predmetima, na primjer, u
predmetu C-488/11 Asbeek Brusse, t. ..., Sud je upotrijebio formulaciju „čim mu budu dostupni činjeničn i i
pravni elementi”. 487 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska i predmet C-632/17 PKO. 488 Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 69. i 70., predmet C-632/17 PKO t. 45.–49. 489 Predmet C-632/17 PKO, t. 37. i 38., predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 47. 490 Predmet C-632/17 PKO, t. 49., koja je citirana u ovom tekstu i koja sadržava upućivanje na prethodnu odluku
u predmetu C-176/17 Profi Credit Polska, t. 71.
73
Direktivom, a koja je potrebno zajamčiti.
Stoga u predmetima u kojima se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijeva kontrola po službenoj dužnosti, nacionalni sudovi moraju biti obvezni pribaviti potrebne elemente za ocjenjivanje po službenoj dužnosti tumačenjem pravila na nacionalnoj
razini u skladu s pravom EU-a ili, ako to nije moguće, ukidanjem pravila na nacionalnoj razini koja su u suprotnosti.
5.5.4. Zaključci koji će biti doneseni na temelju ocjenjivanja nepoštenosti
Na kraju ocjenjivanja nacionalni sudovi moraju utvrditi posljedice koje proizlaze iz nepoštenosti predmetnih ugovornih odredaba i njihove neobvezujuće prirode, a u skladu s
načelima utvrđenima u Odjeljku 4. Ovisno o zahtjevu. vrsti postupka i prirodi ugovorne odredbe to bi moglo prouzročiti, na primjer, odbacivanje ili ograničavanje zahtjeva protiv
potrošača koji se potpuno ili djelomično temelji na nepoštenim ugovornim odredbama ili prekida ili ograničavanja provedbe ili izjave o nevaljanosti.
Kako je prethodno spomenuto, prije nego što nacionalni sud odluči prestati primjenjivati
ugovornu odredbu koju je po službenoj dužnosti ocijenio i smatra je nepoštenom, mora saslušati obje strane u pogledu predmetnog pitanja491.
Nadalje, potrošači mogu odlučiti ne oslanjati se na tu zaštitu u sudskim postupcima nakon što budu obaviješteni o nepoštenosti i neobvezujućoj prirodi predmetnih ugovornih odredaba, u kojima će nadležna tijela morati primijeniti nepoštenu ugovornu odredbu492. U svjetlu
obvezne prirode članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima takve izjave trebale bi biti valjane samo ako sudac procijeni da je potrošač u
potpunosti razumio pravnu situaciju i da se njegova izjava ne temelji na pogrešnim pretpostavkama ili pritisku druge strane.
5.6. Posljedice kontrole po službenoj dužnosti, djelotvornosti i ekvivalentnosti i
nacionalnih postupovnih pravila
U slučajevima kad se na temelju prava EU-a zahtijeva kontrola po službenoj dužnosti nepoštenosti ugovornih odredaba, nacionalni sudovi moraju osigurati tu kontrolu tumačenjem i primjenom nacionalnog prava u najvećoj mogućoj mjeri te u skladu s pravom EU-a493. Kada
to nije moguće i kada pravila na nacionalnoj razini nisu u skladu s načelom djelotvornosti i/ili ne jamče djelotvoran pravni lijek, nacionalni sudovi moraju ukinuti ta nacionalna pravila kako
bi se provele kontrole po službenoj dužnosti potrebne na temelju prava EU-a494.
Štoviše, načela kontrole po službenoj dužnosti i djelotvornosti mogu od država članica zahtijevati određene prilagodbe ili ispravke u njihovim zakonodavstvima u mjeri u kojoj su
pravila ili postupci na nacionalnoj razini u suprotnosti s tim načelima, kako je opisano
491 Predmet C-472/11 Banif Plus Bank , t. 29. – 35., predmet C-488/11, t. 52.; „[…], potrebno je istaknuti da
načelo kontradiktornosti načelno nalaže nacionalnom sudu koji je po službenoj dužnosti utvrdio nepošteni
karakter ugovorne odredbe, da obavijesti stranke spora i da im pruži mogućnost da o tome rasprave na način
kako je to predviđeno nacionalnim postupovnim pravilima (Banif Plus Bank, t. 31. i 36.).” 492 Predmet C-243/08 Pannon GSM. Vidjeti i predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 49., predmet C-618/10 Banco
Español de Crédito, t. 63. i predmet C-472/11 Banif Plus Bank , t. 27, spojene predmete C-70/17 i C-179/17
Abanca Corporación Bancaria and Bankia , t. 63. 493 Radi se o općem načelu prava EU-a koje je Sud istaknuo, na primjer, u predmetu C-397/11 Erika Jőrös, t. 32. 494 Vidjeti odjeljke 2.2. i 5.2. te predmet C-118/17 Dunai, t. 61.
74
prethodno u tekstu. Stoga su države članice pozvane da ispitaju sve nacionalne odredbe koje
mogu biti u suprotnosti s jamstvima potrebnima u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kako ih tumači Sud.
U slučaju kada je kontrola po službenoj dužnosti potrebna na temelju načela ekvivalentnosti495, nacionalni sudovi obvezni su po službenoj dužnosti primijeniti predmetne nacionalne odredbe mutatis mutandis kako bi se ocijenila nepoštenost ugovornih odredaba.
Međutim, ako te odredbe ne obuhvaćaju izričito mjere koje se temelje na pravu EU-a, postoji rizik da nacionalni sudovi neće provesti predmetnu kontrolu isključivo na temelju tih
nacionalnih odredaba. Stoga, usklađenost s načelom ekvivalentnosti može zahtijevati i prilagodbe.
Konačno, Sud496 je razjasnio da odluka nacionalnog suda u najvišem stupnju koji ne poštuje
svoju obvezu ocjenjivanja po službenoj dužnosti nepoštenosti ugovornih odredaba, može predstavljati ozbiljno kršenje prava EU-a, koje bi moglo prouzročiti odgovornost države
članice za štetu koju je pretrpio potrošač.
5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba i izvansudski
postupci
Sudska praksa Suda u pogledu postupovnih jamstava koja proizlazi iz Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima odnosi se isključivo na „sudove” u smislu članka 267. UFEU-a. Sud je smatrao da arbitražni sudovi ne mogu donositi prethodne odluke497.
U pogledu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima Sud498 je presudio da se njegova sudska praksa u pogledu obveze po službenoj dužnosti za nacionalne sudove ne primjenjuje na javne bilježnike pri pričvršćivanju javnobilježničkog akta na izvorni
dokument. Međutim, ocjena postupka može u cijelosti uzeti u obzir ulogu javnih bilježnika u skladu s predmetnim nacionalnim pravom pri sastavljanju takvih dokumenata499. Istodobno, jamstva u fazi koja prethodi sudskom postupku ne mogu zamijeniti pristup cjelovitoj sudskoj
ocjeni koju donosi sudac500.
Međutim, Sud je razjasnio da, u vezi s arbitražnim postupcima koje pokreću trgovci protiv
potrošača, pod uvjetom da su dopustivi u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, mora postojati učinkovita sudska kontrola arbitražnog pravorijeka u postupcima priziva i provedbenim postupcima501. Na temelju načela ekvivalentnosti i djelotvornosti502 to može
podrazumijevati obvezu za sudove da po službenoj dužnosti ocijene nepoštenost predmetnih ugovornih odredaba, uključujući ugovorne odredbe kojima se prodavatelju robe ili pružatelju
495 Odjeljak 5.3.1. 496 Predmet C-168/15 Milena Tomášová. 497 Predmet C-125/04 Denuit. Vidjeti i predmet C-503/15 Margarit Panicello u vezi s postupkom pred Secretario
Judicial (Tajnik) u pogledu tužbe za naplatu odvjetničkih naknada. 498 Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 47.–49. 499 Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 55.-58. 500 To proizlazi, na primjer, iz predmeta C-32/14 ERSTE Bank Hungary, osobito iz točke 59. i predmeta C-
448/17 EOS KSI Slovensko, t. 44. – 54. 501 Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, predmet C-76/10 Pohotovost’. 502 Kako bi se moglo vidjeti jesu li potrošači učinkovito zaštićeni, potrebno je promotriti jamstva tijekom cijelog
postupka, uključujući zahtjeve ugovora u pogledu podnošenja spora na arbitražu, postupovna jamstv a u
arbitražnim postupcima, rizik da potrošači neće iskoristiti pravne lijekove protiv arbitražnog pravorijeka zbog
ograničenog znanja i informacija te jamstva u fazi sudskog postupka, uključujući ocjenu nepoštenih ugovornih
odredaba po službenoj dužnosti.
75
usluga omogućuje arbitražu, ako je potrebno u fazi provedbe. Nacionalna pravila u pogledu
takvih postupaka, koja ugrožavaju primjenu načela učinkovite sudske zaštite protiv nepoštenih ugovornih odredaba potrebno je smatrati protivnima Direktivi o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima503. Ugovorne odredbe u skladu s kojima trgovci nameću arbitražne postupke potrošačima vrlo će vjerojatno biti nepoštene ako isključuju ili onemogućuju pravo potrošača na tužbu ili iskorištavanje pravnog lijeka504, uključujući kada
sprečavaju učinkovitu sudsku kontrolu nepoštenih ugovornih odredaba.
U pogledu postupka rješavanja sporova koje pokreću potrošači, Direktiva 2013/11/EU o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (ARS) 505 sadržava važna jamstva, među ostalim, za ugovore između potrošača i trgovca u pogledu podnošenja pritužbi tijelu za alternativno rješavanje potrošačkih sporova te poštenosti i zakonitosti postupaka pred
priznatim tijelima za alternativno rješavanje potrošačkih sporova. U okviru područja primjene Direktive 2013/11/EU ugovor između potrošača i trgovca o podnošenju pritužbi subjektu za
ARS nije obvezujući za potrošača prije spora ako se njima potrošača lišava prava da na sudu podnese tužbu za rješavanje spora. To se a fortiori primjenjuje kada se takav ugovor nalazi u ugovornoj odredbi koja nije pojedinačno ugovorena.
6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
Članak 7.
1. U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u
ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.
2. Sredstva iz stavka 1. uključuju odredbe prema kojima osobe ili organizacije koje u skladu s nacionalnim pravom imaju legitiman interes zaštititi potrošače mogu u skladu s dotičnim
nacionalnim pravom postupati pred sudovima ili pred nadležnim upravnim tijelima radi donošenja odluke o tome jesu li ugovorne odredbe sastavljene za opću upotrebu nepoštene,
kako bi potom mogle primijeniti odgovarajuća i djelotvorna sredstva radi sprečavanja daljnjeg korištenja takvih odredbi.
3. Uz dužno poštovanje nacionalnih propisa, pravni lijekovi iz stavka 2. mogu odvojeno ili
503 To proizlazi iz odluke o Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s člankom 6.
stavkom 1., člankom 7. stavkom 1. i načelom djelotvornosti. Nadalje, odluka Suda u spojenim predmetima C-
317/08, C-318/08, C319/08 i C-320/08 Alassini, koja se odnosi na Direktivu 2002/22/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 7.ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim
mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi), SL 2002 L108, str. 51., sadržava opće načelo da
nacionalni zakoni o postupcima nagodbe ne smije spriječiti učinkovitu sudsku zaštitu potrošača i krajnjih
korisnika (vidjeti, osobito, izreku i točke 49., 53., 54., 58., 61., 62. i 65.). 504 Vidjeti točku 1. podtočku (q) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i predmet C-
342/13 Katalin Sebestyén, t. 36. U mjeri u kojoj se u skladu s nacionalnim zakonom zabranjuju arbitražni
postupci protiv potrošača, takve odredbe bit će nevaljane već u skladu s predmetnim nacionalnim odredbama. 505 Članak 10. Direktive 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom
rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova): „sporazum između potrošača i trgovca o podnošenju pritužbi
subjektu za ARS nije obvezujući za potrošača ako je zaključen prije nastanka spora i ako potrošača lišava
njegovog prava da radi rješavanja spora uloži tužbu na sudu.”
76
zajedno biti usmjereni protiv većeg broja prodavatelja robe ili pružatelja usluga iz istog
gospodarskog područja, ili protiv njihovih udruga koje koriste te iste ili slične ugovorne odredbe ili koje preporučuju njihovo korištenje.
Člankom 7. stavcima 2. i 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
nadopunjuje se Direktiva 2009/22/EC o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača506, posebno u pogledu naloga u kolektivnom interesu potrošača kako bi se spriječilo da
pojedinačni prodavatelji robe ili pružatelji usluga ili skupina prodavatelja robe ili pružatelja usluga stalno koriste nepoštene odredbe. U skladu s člankom 7. stavkom 1. postupci za dobivanje sudskog naloga isto tako moraju biti prikladni i djelotvorni507. U svjetlu
odvraćajuće i preventivne svrhe tih postupaka, kao i njihove neovisnosti od svakog pojedinog spora, ovlaštene osobe ili organizacije, kao što su udruge za zaštitu potrošača, mogu pokrenuti
postupke za izdavanje sudskih naloga iako predmetne odredbe nisu još upotrijebljene u određenim ugovorima508. Posljedično, Sud je smatrao da članak 7. stavak 1. i članak 47. Povelje ne obvezuju države članice da udruzi za zaštitu potrošača dopuste interveniranje u
obliku potpore pojedinačnim potrošačima u postupcima koji se odnose na izvršenje potencijalno nepoštenih ugovornih odredaba509, osim ako je to potrebno u skladu s načelom
ekvivalentnosti510.
Načela ekvivalentnosti, djelotvornosti i kontrole po službenoj dužnosti te članak 47. Povelje jednako se primjenjuju u zajedničkom interesu potrošača, a njihovu je posebnu narav
potrebno uzeti u obzir.
Osobito govoreći, člankom 6. stavkom 1., koji se tumači zajedno s člankom 7. stavcima 1. i
2., zahtijeva se da se ugovorne odredbe koje su proglašene nepoštenima u postupku za
dobivanje sudskog naloga nisu obvezujuće ni za potrošače koji su stranke u postupku ni
za osobe koje su s istim prodavateljem robe ili pružateljem usluga sklopile ugovor na
koji se primjenjuju iste odredbe511. Odredbu koju se smatra nepoštenom u takvom postupku smatra se nepoštenom i u svim budućim ugovorima između predmetnog trgovca i
potrošača512. Nacionalni sudovi koji odlučuju u pojedinačnim slučajevima obvezni su uzeti učinak naloga u obzir u okviru svojih obveza po službenoj dužnosti i predmetnu odredbu ne
smiju smatrati poštenom i valjanom.
Sud je u načelu prepoznao mogućnost dodatnog povećanja zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u skladu s člankom 8. izradom nacionalnog registra ugovornih odredaba koje se
smatra nepoštenima u konačnim sudskim odlukama na temelju kojih provedbeno tijelo može kazniti druge prodavatelje robe ili pružatelje usluga koji se služe jednakovrijednim odredbama. Međutim, u svjetlu članka 47. Povelje takvi prodavatelji robe ili pružatelji usluga
moraju imati učinkovitu sudsku zaštitu od odluke kojom se odredbe smatra ekvivalentnima i protivnima odluci kojom se određuje iznos kazne513.
506 Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu
interesa potrošača (kodificirana verzija (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.). 507 Predmet C-472/10 Invitel, t. 35. 508 Predmet C-372/99 Komisija protiv Italije, t. 15. 509 Predmet C-470/12 Pohotovosť, t. 54. 510 Vidjeti odjeljak 5.3. s upućivanjem na predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko. 511 Predmet C-472/10 Invitel, t. 38.-40.; Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon,
t. 56. 512 Predmet C-472/10 Invitel, t. 43. i 44. 513 Predmet C-119/15 Biuro podróży ‘Partner’, t. 22.–47.
77
Unatoč očitim koristima kolektivne tužbe u skladu s člankom 7. stavkom 2., takva tužba ne
smije umanjiti pravo potrošača koji podnose paralelne pojedinačne tužbe kojima se traži proglašavanje ugovorne odredbe nepoštenom da se odvoje od kolektivne tužbe u pogledu
sličnih odredaba koje se upotrebljavaju u ugovorima iste vrste. Kako je objasnio Sud,514pojedinačne i kolektivne tužbe u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nadopunjuju se te imaju različite svrhe i pravne učinke. Cilj je
kolektivne tužbe za dobivanje sudskog naloga sažeta, općenita ocjena eventualne nepoštenosti ugovorne odredbe, dok pojedinačna tužba podrazumijeva posebno ispitivanje ugovorne
odredbe u svjetlu određenih okolnosti predmeta515. Slijedom toga, kolektivne tužbe mogu imati samo ograničeni postupovni učinak na pojedinačne tužbe, opravdan osobito dobrim sudovanjem i potrebom za izbjegavanjem neusklađenih sudskih odluka. Stoga, člankom 7.
onemogućuje se pravilo na nacionalnoj razini, u skladu s kojim se od suda zahtijeva automatska obustava pojedinačne tužbe koju je podnio potrošač do donošenja konačne odluke
u kolektivnoj tužbi koja se istodobno vodi, a koju je podnijela udruga516.
U tom kontekstu trebale bi biti dostupne privremene mjere u okviru pojedinačne tužbe, i to na zahtjev potrošača i po službenoj dužnosti suda, dokle god je prikladno, do donošenja konačne
odluke u kolektivnoj tužbi koja je u tijeku517. To je relevantno posebno kada je potrebna privremena mjera radi osiguranja potpune djelotvornosti presude u pojedinačnoj tužbi.
U pogledu pravila nadležnosti Sud je prihvatio da se pravilom na nacionalnoj razini, u skladu s kojim se tužbe za dobivanje sudskog naloga, koje podnose udruge za zaštitu potrošača, moraju podnijeti sudu gdje tuženik, tj. prodavatelj robe ili pružatelj usluga, ima poslovni
nastan ili adresu, ne narušava načelo djelotvornosti518. Sud je smatrao da udruge potrošača nisu u jednako slabom položaju kao pojedinačni potrošači kada traže postupke protiv
prodavatelja robe ili pružatelja usluga te je uputio na članak 4. stavak 1. Direktive 2009/22/EZ519.
Sud je nadalje smatrao da pravila nadležnosti Unije znače da postupak za dobivanje sudskog
naloga koji pokreće udruga za zaštitu potrošača kako bi se trgovca spriječilo da upotrijebi odredbe koje se smatra nepoštenima u ugovorima s fizičkim osobama, predstavlja pitanje koje
se odnosi na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte u smislu Briselske konvencije520. To tumačenje vrijedi i za Uredbu Bruxelles I521. To podrazumijeva da se nadležnost može pripisati sudu gdje je došlo do štetnog događaja, što treba široko protumačiti u odnosu na
zaštitu potrošača te tako da ne obuhvaća samo situacije u kojima je pojedinac osobno pretrpio štetu, već osobito, narušavanje pravne stabilnosti upotrebom nepoštene odredbe522. Pravo koje
514 Spojeni predmeti C-381/14 i C-385/14, Sales Sinués i Drame Ba, t. 30. 515 Mišljenje nezavisnog odvjetnika u spojenim predmetima C-381/14 i C-385/14, Sales Sinués i Drame Ba,
t. 72. 516 Spojeni predmeti C-381/14 i C-385/14, Sales Sinués i Drame Ba, t. 39. i 43. 517 Spojeni predmeti C-568/14 do C-570/14, Ismael Fernández Oliva. Vidjeti i odjeljak 5.3.2. 518 Predmet C-413/12 Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León., t. 39. – 53. 519 U skladu s tom odredbom sudovi države članice u kojoj tuženik ima poslovni nastan ili adresu imaju
nadležnost za odlučivanje u postupcima za dobivanje sudskog naloga koje pokreće udruga za zaštitu potrošača iz
drugih država članica. 520 Predmet C-167/00 Henkel, t. 50. u pogledu članka 5. stavka 3. Konvencije od 27. rujna 1968. o nadležnosti i
izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Briselska konvencija). 521 Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u
građanskim i trgovačkim stvarima, koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1215/2012
Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih
odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena); Vidjeti predmet C-548/12 Brogsitter, t. 19.; Predmet
C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 38. 522 Predmet C-167/00 Cofidis, t. 42.
78
se primjenjuje na takav postupak potrebno je utvrditi u skladu s člankom 6. stavkom 1.
Uredbe Rim II523, dok se pravo koje se primjenjuje na ocjenu određene ugovorne odredbe uvijek mora odrediti u skladu s Uredbom Rim I524, bez obzira je li ocjena donesena u
pojedinačnoj ili kolektivnoj tužbi525.
523 Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na
izvanugovorne obveze (Rim II), SL L 199, 31.7.2007., str. 40.–49. 524 Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na
ugovorne obveze (Rim I), SL L 177, 4.7.2008., str. 6–16. 525 Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 48.
79
Prilog 1. – Popis predmeta Suda iz ove Obavijesti
Broj i naziv predmeta Problemi Odjeljak u obavijesti
1976.
C-33/76 – Rewe protiv
Landwirtschaftskammer
für das Saarland
Zahtjev za prethodnu odluku:
Bundesverwaltungsgericht – Njemačka
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
1978.
C-106/77 –
Amministrazione delle
finanze dello Stato protiv
Simmenthal
Ukidanje zakona koji se protivi pravu
Zajednice od strane nacionalnog suda.
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
1988.
C-309/85 – Barra protiv
Belgijske države
Nediskriminacija – Pristup
nesveučilišnom obrazovanju – Povrat
preplaćenih iznosa.
4.4. Povrat koristi stečenih
nepoštenim ugovornim
odredbama
1990.
C-213/89 – The Queen
protiv Secretary of State
for Transport, ex parte:
Factortame
Prava koja proizlaze iz odredaba prava
Zajednice – Zaštita od strane
nacionalnih sudova – Ovlast
nacionalnih sudova da dodijele
privremenu pravnu zaštitu kada se
podnese zahtjev za prethodnu odluku.
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
1995.
Spojeni predmeti C-430/93
i C-431/93 Van Schijndel
protiv Stichting
Pensioenfonds voor
Fysiotherapeuten
Postupanje sa strukovnim mirovinskim
fondom kao s poduzetnikom –
Obvezno članstvo u strukovnom
mirovinskom sustavu – Spojivost s
pravilima tržišnog natjecanja – Može li
se na pravo Zajednice pozvati prvi put
u kasaciji te tako promijeniti predmet
postupka, što podrazumijeva
ispitivanje činjenica.
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
1997.
C-261/95 – Palmisani
protiv INPS
Socijalna politika – Zaštita zaposlenika
u slučaju stečaja poslodavca –
Direktiva 80/987/EEZ – Odgovornost
države članice koja proizlazi iz
nepravodobnog prenošenja direktive –
Primjerena naknada štete – Rok
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
80
zastare.
1999.
C-126/97 – Eco Swiss
China Time Ltd protiv
Benetton International NV
Tržišno natjecanje – Primjena, po
službenoj dužnosti, članka 81.
Ugovora o EZ-u (bivši članak 85.) od
strane arbitražnog suda – Ovlast
nacionalnih sudova da poništavaju
arbitražni pravorijek.
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
2000.
Spojeni predmeti C-
240/98 – Océano Grupo
Editorial SA protiv Roció
Murciano Quintero (C-
240/98) i Salvat Editores
SA protiv José M. Sánchez
Alcón Prades (C-241/98),
José Luis Copano Badillo
(C-242/98), Mohammed
Berroane (C-243/98) i
Emilio Viñas Feliú (C-
244/98).
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Klauzula o prenošenju
nadležnosti – Ovlast nacionalnog suda
da po službenoj dužnosti ispita je li
predmetna klauzula nepoštena.
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
2001.
C-144/99 – Komisija
protiv Nizozemske
Neispunjavanje obveza države
članice – Direktiva 93/13/EEZ –
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Nepotpuno prenošenje
direktive u nacionalno pravo.
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
C-226/99 – Siples Carinski zakonik Zajednice – Žalbe –
Obustava primjene odluke carinskih
tijela.
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
2002.
C-167/00 – Verein für
Konsumenteninformation
protiv Karl Heinz Henkel
Briselska konvencija – Članak 5.
stavak 3. – Nadležnost u stvarima koje
se odnose na štetne radnje, delikte ili
kvazidelikte – Preventivno djelovanje
udruženja – Zahtjev organizacija za
zaštitu potrošača za dobivanje sudskog
naloga kako bi se trgovca spriječilo u
upotrebi nepoštenih odredaba u
potrošačkim ugovorima.
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
C-255/00 – Grundig
Italiana SpA protiv
Unutarnji porezi koji se protive pravu
Zajednice – Povrat preplaćenih
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
81
Ministero delle Finanze iznosa – Nacionalno zakonodavstvo
retroaktivno skraćuje vremenska
ograničenja za pokretanje postupaka –
Usklađenost s načelom djelotvornosti.
lijekova
C-372/99 – Komisija
Europskih zajednica
protiv Talijanske
Republike
Neispunjavanje obveza države
članice – Direktiva 93/13/EEZ –
Nepoštene odredbe u ugovorima
sklopljenima s potrošačima – Sredstva
za sprečavanje upotrebe tih klauzula.
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
C-473/00 – Cofidis Tužba koju je podnio prodavatelj robe
ili pružatelj usluga – Nacionalna
odredba kojom se nacionalnom sudu
zabranjuje da, po službenoj dužnosti ili
nakon što potrošač podnese žalbu,
utvrdi da je određena odredba
nepoštena nakon isteka roka zastare.
4.2. Pravni učinak koncepta
„neobvezujuće za potrošača”
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
C-478/99 – Komisija
protiv Švedske
Neispunjavanje obveza države
članice – Direktiva 93/13/EEZ –
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Obveza da se u
nacionalno zakonodavstvo uključi
popis odredbi koje se mogu smatrati
nepoštenima, a koje su navedene u
Prilogu Direktive 93/13.
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
2004.
C-70/03 – Komisija protiv
Španjolske
Neispunjavanje obveza države
članice – Direktiva 93/13/EEZ –
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Pravila tumačenja –
Pravila koja se odnose na sukob
zakonâ.
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
C-237/02 – Freiburger
Kommunalbauten GmbH
Baugesellschaft & Co. KG
protiv Ludger Hofstetter i
Ulrike Hofstetter.
Nepošteni uvjeti u potrošačkim
ugovorima – Ugovor o izgradnji
parkirališta – Promjena redoslijeda
izvršenja ugovornih obveza utvrđenih
u nacionalnom pravu – Klauzula
kojom se potrošača obvezuje na
plaćanje prije izvršavanja obveza
prodavatelja robe ili pružatelja
usluga – Obveza pružanja jamstva od
strane prodavatelja robe ili pružatelja
usluga.
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
2005.
C-125/04 – Guy Denuit Zahtjev podnesen Sudu – Nacionalni
sud ili tribunal u smislu članka 234.
Ugovora o EZ-u – Arbitražno vijeće
5.7. Kontrola po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba izvansudskih postupaka
2006.
C-168/05 – Mostaza Claro Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Propuštanje postavljanja
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
82
pitanja nepoštene ugovorne odredbe
tijekom arbitražnog postupka –
Mogućnost iznošenja prigovora u
kontekstu tužbe koja se pokreće protiv
arbitražnog pravorijeka.
potrošačkim ugovorima
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
2007.
C-429/05 – Rampion i
Godard
Direktiva 87/102/EEZ – Potrošački
kredit – Pravo potrošača na pravna
sredstva protiv davatelja kredita zbog
nepostupanja ili postupanja koje nije u
skladu s ugovorom u pogledu robe ili
usluga financiranih kreditom –
Uvjeti – Navođenje u ponudi o kreditu
robe ili usluga koji se financiraju –
Omogućuje se upotreba odobrenog
kredita u nizu slučajeva – Mogućnost
nacionalnog suda da po službenoj
dužnosti navede pravo potrošača da
ulaže pravna sredstva protiv davatelja
kredita.
Uvod
C-432/05 – Unibet
(London) Ltd i Unibet
(International) Ltd protiv
Justitiekanslern.
Načelo pravosudne zaštite –
Nacionalno zakonodavstvo koje ne
omogućuje samostalnu tužbu kojom se
dovodi u pitanje spojivost nacionalnih
odredaba s pravom Zajednice –
Postupovna autonomija – Načelo
ekvivalentnosti i djelotvornosti –
Privremena zaštita.
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
2008.
C-2/06 – Kempter KG
protiv Hauptzollamt
Hamburg-Jonas
Izvoz stoke – Izvozne subvencije –
Konačna upravna odluka – Tumačenje
presude Suda – Učinak prethodne
odluke Suda nakon te odluke – Pregled
i povlačenje – Rokovi – Pravna
sigurnost – Načelo suradnje –
Članak 10. Ugovora o EZ-u.
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
2009.
C-40/08 – Asturcom
Telecomunicaciones
Potrošački ugovori – Nepoštena
arbitražna klauzula – Ništavnost
mjere – Arbitražni pravorijek koji je
postao konačan – Može li nacionalni
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
83
sud odgovoran za provedbu smatrati,
po službenoj dužnosti, je li nepoštena
arbitražna klauzula ništavna – Načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti.
4,1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
5,1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5,2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5,3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5,4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.7. Kontrola po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba izvansudskih postupaka
Predmet C- 227/08, Martín
Martín
Članak 4. – Zaštita potrošača –
Ugovori o kojima su se vodili
pregovori uzvan poslovnih prostora –
Pravo na poništavanje – Obveza
trgovca u pogledu obavješćivanja o
tom pravu – Ništavost ugovora –
Prikladne mjere
Uvod
C-243/08 – Pannon GSM
Zrt. protiv Erzsébet
Sustikné Győrfi
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Pravni učinci nepoštene
odredbe – Ovlast i obveza nacionalnog
suda da, po službenoj dužnosti, ispita
nepoštenost odredbe o prenošenju
nadležnosti – Kriteriji za procjenu.
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.2. Pravni učinak koncepta
„neobvezujuće za potrošača”
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5,5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
2010.
84
C-76/10 – Pohotovosť
s.r.o. protiv Iveta
Korčkovská.
Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene
odredbe – Direktiva 2008/48/EZ –
Direktiva 87/102/EEZ – Ugovori o
potrošačkim kreditima – Efektivna
kamatna stopa – Arbitražni postupci –
Arbitražni pravorijek – Nadležnost
nacionalnog suda da ispita, po
službenoj dužnosti, jesu li određene
odredbe nepoštene
Uvod
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.2. Pravni učinak koncepta
„neobvezujuće za potrošača”
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
C-137/08 – VB Pénzügyi
Lízing Zrt. protiv Ferenc
Schneider.
Kriteriji za procjenu – Ispitivanje
nepoštenosti odredbe o prenošenju
nadležnosti, po službenoj dužnosti, od
strane nacionalnog suda – Članak 23.
Statuta Suda Europske unije.
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
Spojeni predmeti C-
317/08, C-318/08, C-319/08
i C-320/08 – Rosalba
Alassini protiv Telecom
Italia SpA, Filomena
Califano protiv Wind SpA,
Lucia Anna Giorgia
Iacono protiv Telecom
Italia SpA i Multiservice
Srl protiv Telecom Italia
Načelo djelotvornosti pravosudne
zaštite – Mreže i usluge za
elektroničku komunikaciju –
Direktiva 2002/22/EZ – Univerzalne
usluge – Sporovi između krajnjih
korisnika i pružatelja usluga – Obveza
pokušaja postizanja izvansudske
nagodbe
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.7. Kontrola po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba izvansudskih postupaka
85
SpA.
C-484/08 – Caja de
Ahorros y Monte de
Piedad de Madrid protiv
Asociación de Usuarios de
Servicios Bancarios
(Ausbanc).
Potrošački ugovori – Članak 4.
stavak 2. – Odredbe kojima se utvrđuje
glavni predmet ugovora – Procjena
njihove nepoštenosti od strane
sudova – Strože nacionalne odredbe
namijenjene pružanju veće razine
zaštite potrošača.
2.1. Minimalno usklađivanje i
proširenje područja primjene
(članci 8. i 8.a Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima),
uključujući ulogu nacionalnih
vrhovnih sudova
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.3. Zahtjevi transparentnosti
Predmet C-542/08 – Barth
protiv Bundesministerium
für Wissenschaft und
Forschung
Sloboda kretanja osoba – Radnici –
Jednako postupanje – Posebno
produljivanje radnog vijeka za
sveučilišne profesore na temelju
nacionalnog zakonodavstva, koje se
smatra neusklađenih s pravom
Zajednice na temelju presude Suda –
Rok zastare – Načela ekvivalentnosti i
djelotvornosti.
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
2012.
C-453/10 – Pereničová i
Perenič protiv SOS financ
spol. s r. o.
Ugovor o potrošačkom kreditu –
Navođenje netočne efektivne kamatne
stope – Učinak nepoštenih poslovnih
praksi i nepoštenih odredaba na
valjanost ugovora u cjelini
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
2.1. Minimalno usklađivanje i
proširenje područja primjene
(članci 8. i 8.a Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima),
uključujući ulogu nacionalnih
vrhovnih sudova
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
Predmet C-472/10 –
Nemzeti
Fogyasztóvédelmi Hatóság
protiv Invitel Távközlési
Zrt
Članak 3. stavci 1. i 3. – Članci 6. i
7. – Potrošački ugovori – Nepoštene
odredbe – Jednostrani sporazum o
odredbama ugovora od strane
prodavatelja robe ili pružatelja
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
86
usluga – Nalog u javnom interesu i u
ime potrošača od strane tijela
imenovanog u skladu s nacionalnim
zakonodavstvom – Navođenje
nepoštenosti odredbe – Pravni učinci
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
Predmet C-472/11 – Banif
Plus Bank Zrt protiv
Csaba Csipai i Viktória
Csipai
Ispitivanje od strane nacionalng suda,
po službenoj dužnosti, je li odredba
nepoštena – Obveza nacionalnog suda,
nakon što po službenoj dužnosti utvrdi
da je odredba nepoštena, pozivanja
strana na podnošenje primjedaba prije
donošenja zaključaka na temelju
utvrđivanja – Ugovorne odredbe koje
je potrebno uzeti u obzir u ocjeni
nepoštenosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
C-618/10 – Banco Español
de Crédito SA protiv
Joaquín Calderón Camino
Potrošački ugovori – Nepoštena
odredba koja se odnosi na zakašnjela
plaćanja – Postupak za izdavanje
platnog naloga – Nadležnosti
nacionalnog suda
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
4.1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
87
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
2013.
C-32/12 – Duarte Hueros Direktiva 1999/44/EZ – Prava
potrošača u slučaju neusklađenosti
robe s ugovorom – Neznatna
neusklađenost – Nepostojanje prava na
raskid ugovora – Nadležnost
nacionalnog suda
Uvod
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
C-59/12 – Zentrale zur
Bekämpfung unlauteren
Wettbewerbs
Direktiva 2005/29/EZ – Nepoštena
poslovna praksa – Područje primjene –
Zavaravajuće informacije koje je
prenio fond zdravstvenog osiguranja iz
zakonskog sustava socijalnog
osiguranja – Fond ustanovljen kao
javnopravno tijelo
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Predmet C-92/11 – RWE
Vertrieb AG protiv
Verbraucherzentrale
Nordrhein-Westfalen eV
Direktiva 2003/55/EZ – Unutarnje
tržište prirodnog plina – Direktiva
93/13/EEZ – Članci 1. stavak 2. i 3. –
5. – Ugovori između pružatelja usluga
i potrošača – Opći uvjeti – Nepoštene
odredbe – Jednostrana izmjena cijene
usluge od strane pružatelja usluga –
Upućivanje na obvezno
zakonodavstvo osmišljeno za drugu
kategoriju potrošača – Primjenjivost
Direktive 93/13 – Obveza u pogledu
upotrebe razumljivog jezika i
transparentnosti
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
4.4. Povrat koristi stečenih
nepoštenim ugovornim
odredbama
C-143/13 – Bogdan Matei i
Ioana Ofelia Matei protiv
SC Volksbank România
SA
Nepoštene odredbe u ugovorima
sklopljenima između poslovnog
subjekta i potrošača – Članak 4.
Stavak 2. – Ocjena nepoštenog
karaktera ugovornih odredbi –
Izuzimanje odredbi koje se odnose na
glavni predmet ugovora ili
primjerenost cijene ili naknade pod
uvjetom da su te odredbe jasno i
razumljivo sastavljene – Ugovorne
odredbe koje sadrže ,proviziju za rizik’
koju prima davatelj kredita i koje mu
dopuštaju da pod određenim uvjetima
jednostrano izmijeni kamatnu stopu
2.1. Minimalno usklađivanje i
proširenje područja primjene
(članci 8. i 8.a Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima),
uključujući ulogu nacionalnih
vrhovnih sudova
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.3. Zahtjevi transparentnosti
88
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
C-397/11 – Erika Jőrös
protiv Aegon
Magyarország Hitel Zrt
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Ispitivanje, po službenoj
dužnosti, je li ugovorna odredba
nepoštena od strane nacionalnog
suda – Posljedice koje će utvrditi
nacionalni sud na temelju utvrđenja da
je odredba nepoštena
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
C-413/12 – Asociación de
Consumidores
Independientes de Castilla
y León protiv Anuntis
Segundamano España SL
Postupak za dobivanje sudskog naloga
koji je pokrenula regionalna udruga za
zaštitu potrošača – Mjesno nadležni
sud – Nemogućnost ulaganja pravnog
lijeka protiv odluke kojom se
prvostupanjski sud proglašava
nenadležnim – Procesna autonomija
država članica – Načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
5,4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
C-415/11 – Mohamed Aziz
protiv Caixa d́ Estalvis de
Catalunya, Tarragona i
Manresa (Catalunyacaixa)
Potrošački ugovori – Ugovor o
hipotekarnom kreditu – Ovršni
postupak na temelju hipoteke – Ovlasti
suda pred kojim se vodi postupak o
meritumu – Nepoštene odredbe –
Kriteriji za procjenu
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
C-488/11 – Asbeek Brusse
i de Man Garabito
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Ugovori o najmu
nekretnine između najmodavca koji
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
89
djeluje na komercijalnoj osnovi i
najmoprimca koji djeluje na
nekomercijalnoj osnovi – Ispitivanje,
po službenoj dužnosti, je li ugovorna
odredba nepoštena od strane
nacionalnog suda – Odredba o
ugovornoj kazni – Poništenje odredbe
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
4.1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
Spojeni predmeti C-537/12
i C-116/13 Banco Popular
Español SA protiv Marije
Teodolinde Rivas
Quichimbo, Wilmara
Edgara Cuna Péreza i
Banco de Valencia SA
protiv Joaquína
Valldeperasa Tortose,
Maríe Ángeles Miret Jaum
Članak 99. Poslovnika Suda –
Potrošački ugovori – Ugovor o
hipotekarnom kreditu – Ovršni
postupak na temelju hipoteke –
Nadležnosti nacionalnog suda
nadležnog za ovrhu – Nepoštene
odredbe – Kriteriji za ocjenu
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
2014.
C-26/13 – Kásler i
Káslerné Rábai
Nepoštene odredbe u ugovorima
sklopljenima između poslovnog
subjekta i potrošača – Članak 4.
stavak 2. i članak 6. stavak 1. – Ocjena
nepoštenog karaktera ugovornih
odredbi – Izuzimanje odredbi koje se
odnose na glavni predmet ugovora ili
primjerenost cijene ili naknade pod
uvjetom da su te odredbe jasno i
razumljivo sastavljene – Ugovori o
potrošačkom kreditu u stranoj valuti –
Ugovorne odredbe u vezi s tečajem –
Razlika između kupovnog tečaja,
mjerodavnog za isplatu, i prodajnog
tečaja, mjerodavnog za otplatu kredita
– Nadležnosti nacionalnog suda u
slučaju kada utvrdi da je neka odredba
‚nepoštena’ – Zamjena nepoštene
ugovorne odredbe dispozitivnom
odredbom nacionalnog prava –
Dopuštenost
1,1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
1,2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
2,2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
3,2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
90
ugovorima
4,3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
C-34/13 – Kušionová
protiv SMART Capital
Ugovor o potrošačkom kreditu –
Članak 1. stavak 2. – Ugovorna
odredba koja je odraz obvezne
zakonske odredbe – Područje primjene
direktive – Članak 3. stavak 1.,
članak 4., članak 6. stavak 1. i
članak 7. stavak 1. – Osiguranje
tražbine založnim pravom na
nekretnini – Mogućnost ostvarivanja
tog založnog prava prodajom na dražbi
– Sudski nadzor
1,2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
5,1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5,4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
C-169/14 – Sánchez
Morcillo i Abril García
Članak 7. – Povelja Europske unije o
temeljnim pravima – Članak 47. –
Potrošački ugovori – Ugovor o
hipotekarnom zajmu – Nepoštene
odredbe – Ovršni postupak na temelju
hipoteke – Pravo žalbe
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
4.1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
C-226/12 – Constructora
Principado SA protiv
Joséa Ignacija Menéndeza
Álvareza
Potrošački ugovori – Ugovor o
kupoprodaji nekretnine – Nepošteni
uvjeti – Kriteriji ocjenjivanja
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
C-280/13 – Barclays Bank
protiv Sare Sánchez
García i Alejandra
Chacóna Barrere
Uvodna izjava 13. – Članak 1.
stavak 2. – Potrošački ugovori –
Ugovor o hipotekarnom zajmu –
Ovršni postupak na temelju hipoteke –
Nacionalne zakonodavne i regulatorne
odredbe – Ugovorna ravnoteža
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
91
lijekova
Predmet C-342/13 –
Katalin Sebestyé protiv
Zsolt Csaba Kővári, OTP
Bank, OTP Faktoring
Követeléskezelő Zrt,
Raiffeisen Bank Zrt
govor o hipotekarnom kreditu
sklopljenom s bankom – Ugovorna
odredba koja predviđa isključivu
nadležnost arbitražnog tijela –
Informacije o arbitražnom postupku
koje je banka pružila prilikom
sklapanja ugovora – Nepoštene
ugovorne odredbe – Mjerila procjene
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
Spojeni predmeti C-359/11
i C-400/11 – Alexandra
Schulz protiv Technische
Werke Schussental GmbH
und Co. KG i Josef
Egbringhoff protiv
Stadtwerke Ahaus GmbH
Direktive 2003/54/EZ i 2003/55/EZ –
Zaštita potrošača – Unutarnje tržište
električne energije i prirodnog plina –
Nacionalni propis kojim se određuje
sadržaj ugovorâ sklopljenih s
potrošačima obuhvaćenima obvezom
univerzalne opskrbe – Jednostrana
izmjena cijene usluge od strane
pružatelja usluge – Pravodobno
obavještavanje, prije stupanja na snagu
te izmjene, o njezinim razlozima,
uvjetima i opsegu
3.3. Zahtjevi transparentnosti
Predmet C-470/12 –
Pohotovosť s. r. o. protiv
Miroslava Vašute
Ugovor o potrošačkom kreditu –
Nepošteni uvjeti u potrošačkim
ugovorima –Direktiva 93/13/EEZ –
Izvršenje arbitražnog pravorijeka –
Zahtjev za intervenciju u postupcima
izvršenja – Udruga za zaštitu potrošača
– Nacionalno zakonodavstvo kojim se
ne dopušta takva intervencija –
Proceduralna autonomija država
članica
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
2015.
Predmet C-32/14 – ERSTE
Bank Hungary Zrt. protiv
Attile Sugára
Nepošteni uvjeti u ugovorima koje je
prodavatelj robe ili pružatelj usluge
sklopio s potrošačem – Ugovor o
hipotekarnom zajmu – Članak 7.
stavak 1. – Sprječavanje korištenja
nepoštenih uvjeta – Odgovarajuća i
djelotvorna sredstva – Priznanje duga
– Javnobilježnički akt – Izdavanje
potvrde o ovršnosti od strane javnog
bilježnika – Ovršna isprava – Obveze
javnog bilježnika – Ispitivanja
nepoštenih uvjeta po službenoj
dužnosti – Sudski nadzor – Načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.7. Kontrola po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba izvansudskih postupaka
Predmet C-74/15 - Tarcău Članak 1. stavak 1. i članak 2. točka
(b) – Nepošteni uvjeti u potrošačkim
ugovorima – Ugovori o jamstvu i
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
92
ugovori o osiguranju nekretninom koje
su fizičke osobe sklopile s kreditnom
institucijom nastupajući za potrebe
izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i
profesije, pri čemu nisu funkcionalno
povezane s trgovačkim društvom za
koje daju jamstvo
Predmet C-96/14 –
Jean-Claude Van Hove
protiv CNP Assurances SA
Ugovor o osiguranju – Članak 4.
stavak 2. – Ocjena nepoštenog
karaktera ugovornih odredbi –
Izuzimanje odredbi koje se odnose na
glavni predmet ugovora – Odredba
kojom se jamči podmirenje dospjelih
obveza iz ugovora o zajmu sklopljenog
radi kupnje nekretnine –
Zajmoprimčeva potpuna nesposobnost
za rad – Nemogućnost ostvarenja
prava na to pokriće u slučaju da se
utvrdi sposobnost za obavljanje
plaćenog ili neplaćenog posla
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
Predmet C-110/14 - Costea Članak 2. točka (b) – Pojam
„potrošač” – Ugovori o kreditu
sklopljeni između fizičke osobe koja
nastupa kao odvjetnik – Otplata zajma
osiguranog na zgradi u vlasništvu
odvjetničkog društva korisnika kredita
– Korisnik koji ima potrebno znanje za
ocjenu nepoštenosti odredbe prije
potpisivanja ugovora
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Predmet C-348/14 – Maria
Bucura protiv SC
Bancpost SA
Direktiva 87/102/EEZ – članak 1.
stavak 2. točka (a) – Potrošački kredit
– Pojam „potrošač”– Direktiva
93/13/EEZ – Članci 2. točka (b), 3. –.
5. i članak 6. stavak 1. – Nepoštene
odredbe – Ispitivanje nacionalnog suda
po službenoj dužnosti – Odredbe
„jasno i razumljivo” sastavljene –
Informacije koje davatelj kredita mora
pružiti
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
Spojeni predmeti C-
482/13, C-484/13, C-485/13
i C-487/13 – Unicaja
Banco, SA protiv Joséa
Hidalga Ruede i dr. i
Caixabank SA protiv
Manuela Maríje Ruede
Ledesme i dr.
Ugovori između trgovaca i potrošača –
Hipotekarni ugovori – Ugovorne
odredbe o zateznoj kamati – Nepošteni
uvjeti – Hipotekarni ovršni postupak –
Smanjenje visine kamate – Nadležnost
nacionalnog suda
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
4,3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
C-497/13 - Froukje Faber
protiv Autobedrijf Hazet
Ochten BV
Direktiva 1999/44/EZ – Prodaja robe
široke potrošnje i jamstvo za takvu
robu – Status kupca – Svojstvo
Uvod
5,1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
93
potrošača – Nesukladnost isporučene
robe – Obveza obavještavanja
prodavatelja – Nesukladnost koja se
pojavila u roku od šest mjeseci od
isporuke robe – Teret dokazivanja
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5,5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
Predmet C-537/13 – Birutė
Šiba protiv Arūnasa
Devėnasa
Područje primjene – Ugovori
sklopljeni s potrošačima – Ugovor o
pružanju pravnih usluga sklopljen
između odvjetnika i potrošača
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
C-567/13 – Baczó i
Vizsnyiczai protiv
Raiffeisen Bank Zrt
Članak 7. – Ugovor o hipotekarnom
kreditu – Arbitražna klauzula –
Nepoštenost – Potrošačka tužba –
Nacionalno postupovno pravilo –
Nenadležnost suda pred kojim je
podnesena tužba kojom se traži
utvrđenje ništavosti unaprijed
formuliranog standardnog ugovora za
odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje
nepoštenosti ugovornih odredbi
sadržanih u tom istom ugovoru
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
Predmet C-602/13 –
(BBVA) Banco Bilbao
Vizcaya Argentaria SA
protiv Fernando Quintano
Ujeta and María Isabel
Sánchez García
Ugovorni odnos između prodavatelja
robe ili pružatelja usluga i potrošača –
Hipotekarni ugovor – Ugovorne
odredbe o zateznoj kamati –
Hipotekarni ovršni postupak –
Smanjenje visine kamate – Nadležnost
nacionalnog suda
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
5,1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
2016.
Predmet C-7/16 – Banco
Popular Español S.A. i PL
Salvador, S.A.R.L. protiv
Maria Rita Giraldez Villar
i Modesto Martínez Baz
Članak 99. Poslovnika Suda –
Direktiva 93/13/EEZ – Nepošteni
uvjeti – Prijenos tražbine – Pravo
dužnika na otpis svojeg duga –
Pretpostavke za ostvarivanje tog prava
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
Predmet C-49/14 -
Finanmadrid EFC SA
protiv Jesús Vicente Albán
Zambrano i dr.
Nepoštene odredbe – Postupak
izdavanja platnog naloga – Postupak
ovrhe – Nadležnost nacionalnog
ovršnog suca za isticanje po službenoj
dužnosti ništavosti nepoštene odredbe
– Načelo pravomoćnosti – Načelo
djelotvornosti – Povelja Europske
unije o temeljnim pravima – Sudska
zaštita
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
94
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
C-119/15 - Biuro podróży
Partner Sp. z o.o, Sp.
komandytowa w Dąbrowie
Górniczej protiv Prezes
Urzędu Ochrony
Konkurencji i
Konsumentów
Direktiva 93/13/EEZ – Direktiva
2009/22/EZ – Zaštita potrošača –
Učinak erga omnes nepoštenih uvjeta
koji se nalaze u javnom upisniku –
Novčana kazna izrečena prodavatelju
robe ili pružatelju usluga koji je
koristio uvjet koji se smatra jednak
onomu koji se nalazi u navedenom
upisniku – Prodavatelj robe ili
pružatelj usluga koji nije sudjelovao u
postupku u kojem je utvrđena
nepoštenost uvjeta – Članak 47.
Povelje Europske unije o temeljnim
pravima – Pojam „sud neke države
članice protiv čijih odluka prema
nacionalnom pravu nema pravnog
lijeka”
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
C-122/14 – Aktiv Kapital
Portfolio AS, Oslo,
succursale à Zug, formerly
Aktiv Kapital Portfolio
Invesment protiv Angel
Luis Egea Torregrosa
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Postupak izdavanja
platnog naloga – Postupak ovrhe –
Nadležnost nacionalnog ovršnog suca
za isticanje po službenoj dužnosti
ništavosti nepoštene odredbe – Načelo
pravomoćnosti – Načelo djelotvornosti
– Načelo pravomoćnosti
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
Spojeni predmeti C-
154/15, C-307/15 i C-
308/15 Gutierrez Naranjo i
dr.
Potrošački ugovori – Hipotekarni
zajmovi – Nepoštene odredbe – Članak
4. stavak 2. – Članak 6. stavak 1. –
Proglašenje ništavosti – Ograničavanje
od strane nacionalnog suda
vremenskih učinaka proglašenja
ništavosti nepoštene odredbe
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.3. Zahtjevi transparentnosti
4.1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
4.2. Pravni učinak koncepta
„neobvezujuće za potrošača”
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
4.4. Povrat koristi stečenih
nepoštenim ugovornim
odredbama
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
95
odredaba
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
Predmet C-168/15 –
Milena Tomášová protiv
Slovenská republika -
Ministerstvo
spravodlivosti SR i
Pohotovosť s.r.o.
Ugovor o kreditu koji sadržava
nepoštenu odredbu – Ovrha
arbitražnog pravorijeka donesenog
primjenom te odredbe – Odgovornost
države članice za štetu koju je
pojedincu povredom prava Unije
uzrokovao nacionalni sud – Uvjeti za
utvrđivanje odgovornosti – Postojanje
dovoljno ozbiljne povrede prava Unije
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
C-191/15 - Verein für
Konsumenteninformation
protiv Amazon EU Sàrl
Pravosudna suradnja u građanskim
stvarima – Uredbe (EZ) 864/2007 i
(EZ) 593/2008 – Zaštita potrošača –
Direktiva 93/13/EEZ – Zaštita
podataka – Direktiva 95/46/EZ –
Online ugovori o prodaji sklopljeni s
potrošačima koji su rezidenti drugih
država članica – Nepoštene odredbe –
Opći uvjeti koji sadržavaju odredbu o
izboru mjerodavnog prava u korist
prava države članice u kojoj društvo
ima sjedište – Određivanje prava
mjerodavnog za ocjenu nepoštene
naravi odredbi tih općih uvjeta u
okviru postupka za dobivanje sudskog
naloga – Određivanje prava koje
uređuje obradu osobnih podataka
potrošača
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
2.1. Minimalno usklađivanje i
proširenje područja primjene
(članci 8. i 8.a Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima),
uključujući ulogu nacionalnih
vrhovnih sudova
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3,3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
Predmet C-377/14 – Ernst
Georg Radlinger, Helena
Radlingerová protiv
Finway a.s.
Članak 7. – Nacionalna postupovna
pravila koja uređuju stečajni postupak
– Dugovanja koja proizlaze iz ugovora
o potrošačkom kreditu – Učinkovit
pravni lijek – Točka 1. podtočke (e)
priloga – Neproporcionalnost iznosa
naknade – Direktiva 2008/48/EZ –
Članak 3. točka (l) – Ukupni iznos
Uvod
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
96
kredita – Točka I. Priloga I. – Iznos
povlačenja novca – Izračun efektivne
kamatne stope – Članak 10. stavak 2. –
Obveza pružanja informacija –
Ispitivanje po službenoj dužnosti –
Sankcija
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
Spojeni predmeti C-381/14
i C-385/14 - Jorge Sales
Sinués i Youssouf Drame
Ba protiv Caixabank SA i
Catalunya Caixa SA
(Catalunya Banc SA)
Nalog za ispravak 6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
Predmet C-534/15 –
Dumitru Tarcău i Ileana
Tarcău protiv Banca
Comercială Intesa
Sanpaolo România SA i
dr.
Članak 1. stavak 1. – Članak 2. točka
(b) – Svojstvo potrošača – Prijenos
duga novacijom ugovora o kreditu –
Ugovor o osiguranju nekretninom koji
su sklopili pojedinci bez ikakva
profesionalnog odnosa s trgovačkim
društvom koje je novi dužnik
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Spojeni predmet C-568/14
do C-570/14 – Ismael
Fernández Oliva protiv
Caixabank SA, Jordi
Carné Hidalgo, Anna
Aracil Gracia protiv
Catalunya Banc SA i
Nuria Robirosa Carrera,
César Romera Navales
protiv Banco Popular
Español SA
Članak 99. Poslovnika Suda – Ugovori
između prodavatelja robe ili pružatelja
usluge i potrošača – Hipotekarni
ugovori – Klauzula o najnižoj
kamatnoj stopi – Kolektivni postupak
– Pojedinačni postupak koji ima isti
predmet – Privremene mjere
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
Predmet C-689/13 - PFE
(Puligienica Facility Esco
SpA) protiv Airgest SpA
Direktiva 89/665/EEZ — Članak 1.
stavci 1. i 3. — Postupak pravne
zaštite — Tužba za poništenje koju je
protiv odluke o odabiru podnio
ponuditelj čija ponuda nije odabrana
— Protutužba uspješnog ponuditelja
— Spojivost s pravom Unije
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
2017.
C-186/16 – Ruxandra
Paula Andriciuc i dr.
protiv Banca Românească
SA
Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak
2. – Ocjena nepoštenosti ugovornih
odredbi – Ugovor o kreditu sklopljen u
stranoj valuti – Tečajni rizik koji u
potpunosti snosi potrošač – Znatnija
neravnoteža u pravima i obvezama
stranaka, proizašlima iz ugovora –
Vrijeme u koje se mora ocijeniti
neravnoteža – Doseg pojma odredbi
koje su ‚jasno i razumljivo sastavljene’
– Razina informiranja koju mora
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.1. Općenito o nepoštenosti i
97
pružiti banka
transparentnosti
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
C-290/16 - Air Berlin Prijevoz – Zajednička pravila za
obavljanje zračnog prijevoza u Uniji –
Uredba (EZ) br. 1008/2008 – Odredbe
o utvrđivanju cijena – Članak 22.
stavak 1. – Članak 23. stavak 1. –
Informacije koje su obvezne prilikom
objave cijena ponuđenih javnosti –
Obveza iskazivanja stvarnog iznosa
poreza, pristojbi, prireza ili provizija –
Sloboda utvrđivanja cijene –
Zaračunavanje troškova obrade u
slučaju da putnik otkaže rezervaciju
leta ili se na pojavi na ukrcaju – Zaštita
potrošača
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Predmet C-421/14 – Banco
Primus S. A. protiv Jesúsa
Gutiérreza Garcíje
Ugovori zaključeni između
prodavatelja robe ili pružatelja usluga i
potrošača – Nepoštene odredbe –
Ugovori o hipotekarnom zajmu –
Postupak ovrhe na nekretnini pod
hipotekom – Prekluzivni rok –
Dužnost nacionalnih sudova –
Pravomoćnost
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.1. Općenito o nepoštenosti i
transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.1. Priroda i uloga članka 6.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima u zaštiti od nepoštenih
ugovornih odredaba
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
98
lijekova
C-446/17 – Woonhaven
Antwerpen protiv Khalida
Berkanija, Asmae Hajji
Članak 99. Poslovnika Suda –
Nepošteni uvjeti – Ugovor o najmu
sklopljen između društva za izgradnju
socijalnih stanova i najmoprimca –
Tipski ugovor o najmu koji je
nacionalnim zakonodavnim aktom
postao obvezujući – Direktiva
93/13/EEZ – Članak 1. stavak 2. –
Neprimjenjivost te direktive
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
Predmet C-503/15
Margarit Panicello
Članak 267. UFEU-a – Tajnik – Pojam
‚nacionalni sud’– Obvezna nadležnost
– Izvršavanje sudskih funkcija –
Neovisnost – Nenadležnost Suda
5.7. Kontrola po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba izvansudskih postupaka
C-535/16 – Michael Tibor
Bachman protiv FAER
IFN SA
Članak 2. točka (b) – Nepošteni uvjeti
u potrošačkim ugovorima – Pojam
„Potrošač” – Fizička osoba koja je
sklopila ugovor o obnovi s kreditnom
ustanovom radi ispunjavanja obveza
vraćanja kredita koje je ugovorilo
trgovačko društvo u odnosu na tu
ustanovu
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
2018.
Predmet C-51/17 – OTP
Bank Nyrt., OTP
Faktoring Követeléskezelő
Zrt. protiv Teréz Ilyés,
Emila Kissa
Područje primjene – Članak 1. stavak
2. – Obvezne zakonske ili regulatorne
odredbe – Članak 3. stavak 1. – Pojam
‚ugovorna odredba o kojoj se nisu
vodili pojedinačni pregovori’ –
Odredba uvrštena u ugovor nakon
njegova sklapanja uslijed intervencije
nacionalnog zakonodavca – Članak 4.
stavak 2. – Jasno i razumljivo
sastavljena odredba – Članak 6. stavak
1. – Ispitivanje nepoštenosti odredbe
po službenoj dužnosti nacionalnog
suda – Ugovor o kreditu u stranoj
valuti sklopljen između pružatelja
usluge ili prodavatelja robe i potrošača
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.3. Zahtjevi transparentnosti
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
Spojeni predmeti C-96/16 i
C-94/17 Banco Santander
Escobedo Cortés
Nepoštene odredbe – Područje
primjene – Ustup tražbine – Potrošački
ugovor o zajmu – Kriteriji za ocjenu
nepoštenosti ugovorne odredbe kojom
je određena zatezna kamatna stopa –
Posljedice te nepoštenosti
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
2.1. Minimalno usklađivanje i
proširenje područja primjene
(članci 8. i 8.a Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima),
uključujući ulogu nacionalnih
vrhovnih sudova
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
99
ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
Predmet C-147/16 – Karel
de Grote – Hogeschool
Katholieke Hogeschool
Antwerpen VZW protiv
Susan Romy Jozef
Kuijpers
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Ispitivanje je li ugovor
obuhvaćen područjem primjene te
direktive koje provodi nacionalni sud
po službenoj dužnosti – Članak 2.
točka (c) – Pojam ,prodavatelj robe ili
pružatelj usluge’ – Ustanova visokog
obrazovanja koja se uglavnom
financira iz javnih sredstava – Ugovor
o planu beskamatne otplate u ratama
upisnine i dijela troškova studijskog
putovanja
1.1. Ciljevi Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Predmet C-119/17 – Liviu
Petru Lupean i Oana
Andreea Lupean protiv
SC OTP BAAK Nyrt,
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Članak 3. stavak 1.,
članak 4. stavci 1. i 2. i članak 5. –
Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi
– Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj
valuti – Valutni rizik koji u cijelosti
snosi potrošač – Znatnija neravnoteža
u pravima i obvezama stranaka
proizašlima iz ugovora – Glavni
predmet ugovora o zajmu
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
Predmet C-176/17 – Profi
Credit Polska S.A. w
Bielsku Białej protiv
Mariusza Wawrzoseka
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Direktiva 2008/48/EZ –
Postupak izdavanja platnog naloga na
temelju mjenice kojom se osiguravaju
obveze koje proizlaze iz ugovora o
potrošačkom kreditu
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
C-448/17 - EOS KSI
Slovensko s.r.o. protiv Ján
Danko i Margita Danková
Nepoštene odredbe – Članak 4. stavak
2. i članak 5. – Obveza jasnog i
razumljivog sastavljanja odredaba –
Članak 7. – Pokretanje postupka pred
sudovima osoba ili organizacija koje
imaju legitiman interes zaštititi
potrošače od korištenja nepoštenih
odredaba – Nacionalni propis koji
mogućnost udruge za zaštitu potrošača
da intervenira u postupak uvjetuje
pristankom potrošača – Potrošački
kredit – Direktiva 87/102/EEZ –
3.3. Zahtjevi transparentnosti
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.3. Obveze koje proizlaze iz
načela ekvivalentnosti
5.4. Procjena po službenoj
100
Članak 4. stavak 2. – Obveza
navođenja efektivne kamatne stope u
ugovoru sastavljenom u pisanom
obliku – Ugovor koji sadržava samo
matematičku jednadžbu za izračun
efektivne kamatne stope koja ne
sadržava elemente koji su potrebni za
taj izračun
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.7. Kontrola po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba izvansudskih postupaka
6. Nalozi u kolektivnom interesu
potrošača (članak 7. stavci 2. i 3.
Direktive o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima)
C-483/16 – Zsolt Sziber
protiv ERSTE Bank
Hungary Zrt
Članak 7. stavak 1. – Ugovori o zajmu
izraženom u stranoj valuti –
Nacionalno zakonodavstvo kojim se
propisuju posebni postupovni zahtjevi
za osporavanje nepoštenosti – Načelo
ekvivalentnosti – Povelja Europske
unije o temeljnim pravima – Članak
47. – Pravo na djelotvornu sudsku
zaštitu
4.4. Povrat koristi stečenih
nepoštenim ugovornim
odredbama
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
C-632/17 - Powszechna
Kasa Oszczędności (PKO)
Bank Polski S.A. w
Warszawie protiv Jacek
Michalski
Članak 99. Poslovnika Suda – Zaštita
potrošača – Direktiva 93/13/EEZ –
Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Direktiva 2008/48/EZ –
Postupak izdavanja platnog naloga na
osnovi izvatka iz poslovnih knjiga
banke – Nemogućnost suda da ocijeni
eventualnu nepoštenost ugovornih
odredbi ako potrošač ne podnese
pravno sredstvo
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
2019.
Spojeni predmeti C-70/17 i
C-179/17 – Abanca
Corporación Bancaria SA
protiv Alberta Garcíje
Salamance Santosa i
Bankia SA protiv Alfonsa
Antonia Laua Mendoze,
Verónice Yuliane
Rodríguez Ramírez
Članci 6. i 7. – Nepoštene odredbe u
potrošačkim ugovorima – Odredba o
prijevremenom dospijeću ugovora o
hipotekarnom zajmu – Utvrđivanje
djelomične nepoštenosti odredbe –
Nadležnosti nacionalnog suda u
slučaju kada postoji ‚nepoštena’
odredba – Zamjena nepoštene odredbe
odredbom nacionalnog prava
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.5. Što podrazumijeva kontrola
po službenoj dužnosti?
C-118/17 – Dunai protiv
ERSTE Bank Hungary
Zrt
Članak 1. stavak 2. – Članak 6. stavak
1. – Ugovor o kreditu izražen u stranoj
valuti – Tečajna razlika – Zamjena
odredbe proglašene ništavom
zakonskom odredbom – Tečajni rizik –
Održavanje valjanosti ugovora nakon
uklanjanja nepoštene odredbe –
Nacionalni sustav ujednačenog
tumačenja prava
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
2.2. Ostale odredbe nacionalnog
prava
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
101
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
3.3. Zahtjevi transparentnosti
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
5.2. Načelo kontrole po službenoj
dužnosti nepoštenih ugovornih
odredaba
5.6. Posljedice kontrole po
službenoj dužnosti, djelotvornosti
i ekvivalentnosti i nacionalnih
postupovnih pravila
Predmet C-266/18 – Aqua
Med sp. z o.o. z protiv
Irene Skóre
Članak 1. stavak 2. – Područje
primjene direktive – Odredba kojom se
mjesna nadležnost dodjeljuje sudu
određenom na temelju općih pravila –
Članak 6. stavak 1. – Nadzor
nepoštenosti po službenoj dužnosti –
Članak 7. stavak 1. – Obveze i
nadležnosti nacionalnog suda
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.4. Procjena nepoštenosti na
temelju članka 3. i članka 4.
stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
C-590/17 - Henri Pouvin i
Marie Dijoux, épouse
Pouvin protiv Electricité
de France (EDF)
Područje primjene – Članak 2. točke
(b) i (c) – Pojmovi ,potrošač’ i
,prodavatelj robe ili pružatelj usluga’ –
Financiranje stjecanja glavnog mjesta
stanovanja – Hipotekarni zajam koji je
poslodavac odobrio svojem
zaposleniku i njegovu bračnom drugu,
solidarnom dužniku
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
Predmeti u tijeku 31. svibnja 2019.
Predmet C-125/18 – Marc
Gómez del Moral Guasch
protiv Bankia S. A.
Članak 1. stavak 2. – Članak 4. stavak
2. – Članak 6. stavak 1. – Članak 7.
stavak 1. – Članak 8.
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
3.3. Zahtjevi transparentnosti
C-260/18 - Dziubak Članak 1. stavak 2. – Članak 6. stavak
1. 4.3. Posljedice nepoštenosti
ugovornih odredaba za prava i
obveze ugovornih stranaka
C-272/18 - Verein für
Konsumenteninformation Ugovori o fiduciji sklopljeni između
vodećeg partnera i drugih komanditnih
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
102
društava u skladu s njemačkim pravom potrošačkim ugovorima
Predmet C-452/18 –
Ibercaja Banco Stavak (q) Priloga – Članak 3. –
Članak 4. stavak 2. – Članak 6. 1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
4.2. Pravni učinak koncepta
„neobvezujuće za potrošača”
Spojeni predmeti C-453/18
i C-494/18 – Bondora
Članak 6. stavak 1. – Članak 7. stavak
1. 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i
članka 7. stavka 1. Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima te načela
ekvivalentnosti i djelotvornosti
općenito
Spojeni predmeti C-698/18
- SC Raiffeisen Bank SA
protiv JB i C-699/18 BRD
Groupe Société Générale
SA protiv KC
Članak 2. točka (b) – Članak 6.
stavak 1. – Članak 7. stavak 2. –
Članak 8. – Uvodne izjave 12., 21. i
23.
5.4. Procjena po službenoj
dužnosti i djelotvornost pravnih
lijekova
Predmet C-779/18 -
Mikrokasa and Revenue
Niestandaryzowany
Sekurytyzacyjny Fundusz
Inwestycyjny Zamknięty
w Warszawie
Članak 1. stavak 2. 1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
C-829/18 – Crédit
Logement
Članak 1. stavak 2. – Članak 3.
stavak 1. – Članak 4. – Članak 5. –
Članak 6. stavak 1. – Članak 7-
stavak 1. – Točka l podtočka (i)
Priloga
3.3. Zahtjevi transparentnosti
C-81/19 – Banca
Transilvania
Članak 1. stavak 2. – Članak 3.
stavak 1. – Članak 4. – Članak 5. –
Članak 6. stavak 1. – Članak 7-
stavak 1. – Točka l podtočka (i)
Priloga
1.2. Područje primjene Direktive o
nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima
C-84/19 – Profi Credit
Polska
Članak 1. stavak 2. – Članak 3.
stavak 1. – Članak 4. stavak 2.
Direktive 2008/48/EZ
3.2. Ugovorne odredbe koje se
odnose na glavni predmet ugovora
ili cijenu i naknadu (članak 4.
stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim
ugovorima)
103
Prilog II. – Pregled obavijesti u skladu s člankom 8.a Direktive o
nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (Stanje dana 31. svibnja 2019.)
U ovoj tablici navode se informacije koje su države članice dostavile Komisiji u skladu s člankom 8.a
Direktive 93/13/EEZ (Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) Tablica ne predstavlja
potpun pregled nacionalnih mjera za prenošenje predmetne Direktive 93/13/EEZ i može dati tek grubu
naznaku pojedinosti relevantnog nacionalnog zakonodavstva. Na primjer, ovisno o točnom izrazu u
predmetnim nacionalnim odredbama, „sivi popis” može imati različite pravne posljedice.
Te su informacije dostupne i na sljedećoj internetskoj stranici koja će se redovito ažurirati:
https://ec.europa.eu/info/notifications-under-article-8a-directive-93-13-eec_en
BELGIJA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis).
BUGARSKA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis).
ČEŠKA Nacionalno pravo obuhvaća i nepoštenost pojedinačno ugovorenih ugovornih odredaba te sadržava popis ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima u svim okolnostima (tj. crni popis).
DANSKA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
NJEMAČKA Nacionalno pravo sadržava dva crna popisa standardnih ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima.
ESTONIJA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis).
IRSKA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
GRČKA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis).
ŠPANJOLSKA Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
Nacionalno pravo sadržava i popis odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis).
FRANCUSKA Nacionalno pravo obuhvaća i nepoštenost pojedinačno ugovorenih ugovornih odredaba i sadržava popis odredaba koje se smatra nepoštenima u svim okolnostima (tj. crni popis) te popis odredaba, osim ako je dokazano da su poštene (tj. sivi popis).
104
HRVATSKA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
ITALIJA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis) te popis odredaba za koje se pretpostavlja da su nepoštene dok se ne dokaže suprotno (tj. oblik sivog popisa). Popis je proširen u usporedbi s Prilogom Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
CIPAR Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
LATVIJA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
LITVA Nacionalno pravo ne sadržava odredbe koje nadilaze minimalne standarde utvrđene u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
LUKSEMBURG Nacionalno pravo proširilo je opseg ocjene nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe i na glavni predmet.
Nacionalno pravo sadržava crni popis ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima u svim okolnostima (tj. crni popis), a koji je proširen u usporedbi s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
MAĐARSKA Nacionalno pravo sadržava popis odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis) te popis odredaba koje se smatra nepoštenima dok se ne dokaže suprotno (tj. oblik sivog popisa).
MALTA Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe te na prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje mogu biti nepoštene te određene dodatne odredbe u usporedbi s Prilogom Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
NIZOZEMSKA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni popis) te popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima (tj. oblik sivog popisa). Popis je proširen u usporedbi s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
AUSTRIJA Nacionalno pravo sadržava crni popis i sivi popis standardnih ugovornih odredaba i djelomično proširuje ocjenu nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe.
POLJSKA Nacionalno pravo sadržava popis odredaba koje se smatra nepoštenima u slučaju sumnje (tj. oblika sivog popisa) te nadilazi opseg Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
PORTUGAL Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na
105
ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
Nacionalno pravo sadržava popis ugovornih odredaba koje su strogo zabranjene (tj. crni popis) te popis ugovornih odredaba koje su zabranjene u određenim okolnostima (tj. oblik sivog popisa).
RUMUNJSKA Nacionalno pravo sadržava indikativan popis odredaba koje se smatra nepoštenima, a koji je proširen u usporedbi s Prilogom Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
SLOVENIJA Nacionalno pravo proširuje ocjenu nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
SLOVAČKA Nacionalno pravo sadržava crni popis ugovornih odredaba koje su nepoštene u svim uvjetima.
FINSKA Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe te na prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
ŠVEDSKA Nacionalno pravo proširuje ocjenu nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo sastavljene te na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe.
UJEDINJENA KRALJEVINA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Međutim, indikativan popis u Prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima proširen je.
